Najmanje 18 osoba poginulo je u tajfunu Fung-vong koji je pogodio sjeverozapadne Filipine, izazvavši poplave, klizišta i nestanak struje, saopštili su zvaničnici.
Nakon što je oslabio u tropsku oluju iznad Južnog kineskog mora, Fung-vong se trenutno kreće ka kineskom regionu Tajvanu, gdje bi mogao da stigne u četvrtak, prenio je AP.
Oluja je pogodila sjeverne Filipine samo sedmicu nakon što je tajfun Kalmaegi pogodio centralne provincije, usmrtivši najmanje 232 osobe, a kasnije i Vijetnam, gdje je poginulo najmanje pet osoba.
Fung-vong je bio super tajfun sa maksimalnim vjetrovima jačine 185 kilometara na sat kada je u nedjelju stigao do kopna u provinciji Aurora, prenosi Tanjug.
Oluja je oslabila dok je tokom noći prelazila preko sjevernih planinskih provincija i poljoprivrednih ravnica prije nego što je stigla do Južnog kineskog mora, naveli su meteorolozi.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Najmanje 18 mrtvih u tajfunu koji je pogodio Filipine

Najmanje petoro ljudi poginulo je u Vijetnamu nakon što je tajfun Kalmaegi pogodio obalna područja razornim vjetrovima i obilnim padavinama, saopštili su zvaničnici u petak, nakon smrtonosnog prolaska oluje kroz Filipine, gdje je poginulo najmanje 188 ljudi.
Oluja je kasno u četvrtak stigla do kopna u centralnom Vijetnamu, iščupavši drveće, oštetivši kuće i izazvavši nestanke struje, prije nego što je oslabila dok se kretala prema unutrašnjosti. Vlasti su upozorile na nastavak obilnih kiša – do 200 milimetara – u centralnim pokrajinama od Thanh Hoe do Quang Trija. Takođe su saopštile da bi porast nivoa rijeka od Huea do Dak Laka mogao izazvati poplave i klizišta.
U međuvremenu je rastao broj žrtava na Filipinima; zvaničnici su naveli da se još 135 ljudi vodi kao nestalo, dok je 96 osoba povrijeđeno. U Vijetnamu je Agencija za upravljanje katastrofama saopštila da je sedam ljudi povrijeđeno i da je oko 2.800 domova oštećeno. Oko 1,3 miliona ljudi ostalo je bez električne energije.
Mobilisana vojska 
&nbsp;
Državna vijetnamska novinska agencija izvijestila je da je željeznička pruga u Quang Ngaiju oštećena. Fotografije i video-snimci na društvenim mrežama prikazuju otkinute krovove, poplavljene kuće i ulice prekrivene srušenim drvećem i krhotinama.
Vlada je saopštila da je mobilisala više od 268.000 vojnika za potragu i spašavanje te upozorila na potencijalne poplave u nizijskim područjima. To bi moglo uticati na poljoprivredu u Središnjem gorju, glavnom vijetnamskom regionu uzgoja kafe.
Kalmaegi je 13. tajfun koji se ove godine formirao u Južnom kineskom moru. Vijetnam i Filipini veoma su osjetljivi na tropske oluje i tajfune zbog svog položaja duž pacifičkog pojasa tajfuna, pa često trpe veliku štetu i gubitke tokom vrhunca sezone oluja.

Tajfun usmrtio 188 ljudi na Filipinima, najmanje petoro stradalo u Vijetnamu

Tajfun Kalmaegi pogodio je u četvrtak Vijetnam, nakon što je na Filipinima odnio najmanje 114 života i potopio čitave gradove.
Prema vijetnamskim medijima i informacijama vladinog portala, više od 260.000 pripadnika vojske nalazi se u pripravnosti za spašavanje, dok vjetrovi jačine do 149 km/h pogađaju obalu zemlje.
Vlada je saopštila da je šest aerodroma privremeno zatvoreno te da će stotine letova biti otkazane ili odgođene. Vijetnam, koji se već bori s rekordnim kišama i poplavama, sada se suočava s jednim od najsnažnijih tajfuna koji su pogodili Aziju ove godine.
Ministarstvo zaštite okoliša objavilo je u saopštenju koje prenosi agencija AFP (Agence France-Presse) da se „oluja trenutno nalazi na kopnu, u provincijama Dak Lak i Gia Lai“.
Prema nacionalnom meteorološkom zavodu, stotine lokaliteta u sedam gradova i provincija izložene su visokom riziku od poplava i klizišta u narednim satima.
Iz više provincija već stižu izvještaji o materijalnoj šteti — od otkinutih krovova i razbijenih staklenih fasada hotela do iščupanog drveća koje blokira puteve i gradske ulice. U području Quy Non zabilježeno je obaranje stabala i razbijeni prozori na hotelima.
<h2>Zatražili pomoć</h2>
Kalmaegi je stigao do vijetnamskog kopna u 19:29 po lokalnom vremenu. Oko pola sata kasnije, stotine stanovnika iz dvije opštine u provinciji Dak Lak zatražile su pomoć, prenijeli su lokalni mediji.
Mnogi su prijavili urušavanje i plavljenje svojih kuća, dok oluja i dalje donosi jake vjetrove i obilne padavine. Provincija Dak Lak nalazi se oko 350 kilometara sjeveroistočno od Ho Ši Mina.
Vijetnamski meteorolozi upozoravaju da bi Kalmaegi mogao izazvati talase visoke i do osam metara na Južnom kineskom moru.
Vojska je rasporedila više od 260.000 vojnika i službenika, kao i više od 6.700 vozila i letjelica, uključujući šest aviona, radi pomoći u spašavanju i ublažavanju posljedica oluje.
Novinar agencije AFP javio je da su zvaničnici u srijedu ujutro obilazili obalne zajednice, upozoravajući stanovnike na hitnu evakuaciju.
<h2>Onlajn sastanak</h2>
Prema lokalnim medijima, premijer Vijetnama Fam Min održao je onlajn sastanak kako bi koordinirao hitne intervencije.&nbsp;
- Moramo stići do izoliranih područja i osigurati da ljudi imaju hranu, pitku vodu i osnovne potrepštine - poručio je premijer.
Prije nego što je stigao do Vijetnama, tajfun, lokalno poznat kao Tino, ostavio je za sobom katastrofalne posljedice na Filipinima.
Najmanje 114 osoba izgubilo je život, a desetine hiljada su evakuisane, posebno iz centralnih regija i s ostrva Cebu, popularne turističke destinacije, gdje su poplave odnosile automobile s ulica.
U samo 24 sata Kalmaegi je na ostrvu donio količinu kiše koja uobičajeno padne tokom cijelog mjeseca, izazvavši bujice blata i krhotina koje su se slijevale niz planine u urbana područja.
<h2>Mukotrpan posao čišćenja</h2>
Preživjeli koji su se uspjeli skloniti na viši teren posmatrali su kako poplavna voda nosi autobuse i kontejnere, dok su mnoga siromašna naselja gotovo potpuno uništena.
Stanovnici su započeli mukotrpan posao čišćenja blata i traženja ostataka svojih domova.
Rano u četvrtak, predsjednik Filipina Ferdinand Markos Mlađi proglasio je vanredno stanje, nakon što su ispunjeni kriteriji koji uključuju masovne žrtve, veliku štetu i poremećaj osnovnih sredstava za život u pogođenim područjima.

Tajfun Kalmaegi stigao u Vijetnam: Na Filipinima odnio najmanje 114 života

Stotine hiljada ljudi na Filipinima je raseljeno zbog snažne oluje koja je stigla do kopna neposredno prije ponoći.
Stanovnici su u utorak potražili utočište na krovovima kuća, a automobili su plutali po poplavljenim ulicama dok je tajfun Kalmaegi harao centralnim Filipinima, usmrtivši najmanje dvije osobe.
Od ujutru tajfun se kretao prema zapadu preko ostrva Cebu i Negros, s vjetrovima od 150 kilometara na sat i udarima od 185 km/h, koji su rušili drveće i obarali dalekovode.
- Ljudi koji su ostali na krovovima traže da budu spašeni - rekao je telefonom za AFP službenik za informisanje Cebua Ron Ramos, dodajući da su čak i neki centri za evakuaciju poplavljeni.
Don del Rosario (28) bio je među onima u Cebu Cityju koji su potražili utočište na gornjem spratu dok je bjesnila oluja. Kaže da nikada nije vidio ovakvu oluju.
- Voda je rasla tako brzo. Koliko sam čuo, poplave su počele oko 3:00 ujutro. Do 4:00 ujutro već su bile nekontrolisane i ljudi nisu mogli izaći iz svojih kuća - rekao je on.
Stotine ljudi koji još žive u šatorskim naseljima nakon što je zemljotres jačine 6,9 ​​stepeni Rihterove skale pogodio ostrvo krajem septembra takođe su prisilno evakuisani radi vlastite sigurnosti.
Rafaelito Alejandro, zamjenik administratora u Uredu civilne zaštite, rekao je lokalnom radiju da je 387.000 ljudi premješteno s puta tajfuna, dok je jedna osoba poginula u padu drveta u provinciji Bohol.
Filipine u prosjeku pogodi 20 oluja i tajfuna svake godine, rutinski pogađajući područja sklona katastrofama gdje milioni žive u siromaštvu.
Naučnici upozoravaju da oluje postaju sve češće i snažnije zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Tajfun hara Filipinima, ljudi spas traže i na krovovima kuća

Nekoliko hiljada ljudi evakuisano je danas iz priobalnih područja Filipina kojima prijeti tajfun Kalmaegi, koji se kreće ka istočnom ostrvu Lejte sa vjetrovima brzine od 120 od 150 kilometara na sat, saopštila je tamošnja meteorološka služba.
- Evakuacije su u toku u Palu i Tanauanu - rekao je šef za upravljanje vanrednim situacijama Roel Montesa.
Ta dva okruga, sa ukupnim brojem stanovnika od 140.000 prema posljednjem popisu iz 2024. godine, već su bila teško pogođena 2013. godine super tajfunom Hajan, u kojem je poginulo najmanje 6.000 ljudi.
Svake godine oko 20 oluja ili tajfuna pogodi Filipine ili im se približi, dok su najsiromašniji regioni zemlje generalno najteže pogođeni.
Meteorolozi očekuju da će tri do pet oluja pogoditi ovu azijsku naciju prije kraja godine.
Prema riječima stručnjaka, klimatske promjene doprinose češćim i intenzivnijim ekstremnim vremenskim prilikama.

Filipini se spremaju za tajfun Kalmaegi, hiljade ljudi evakuisano

Snažan tajfun Kadžiki pogodio je danas obalne provincije Vijetnama, a najugroženija je provincija Ha Tin. 
 
Kako prenosi BBC, škole i aerodromi unaprijed su zatvoreni, a gotovo 600 hiljada ljudi širom zemlje dobilo je naredbu da napuste svoje domove prije dolaska tajfuna. 
 
Navodi se da su jaki vjetrovi i kiše rušili drveće i skidali krovove s kuća. 
 
Vijetnamski meteorološki centar saopštio je da bi tajfun mogao izazvati bujične poplave i klizišta, a 400 opština u šest provincija stavljeno je u stanje pripravnosti. 
 
Prije dolaska tajfuna, stanovnicima središnjih provincija Than Hoa, Kuang Tri, Hue i Da Nang naređena je evakuacija. 
 
Vlasti su ranije rekle da bi tajfun mogao biti najjača oluja u zemlji ove godine. 
 
Meteorološka služba kasnije je saopštila da je intenzitet oluje smanjen, ali da brzina vjetra ostaje visoka. 
 
Tajfun Kadžiki dolazi manje od godinu dana nakon što je zemlju pogodio tajfun Jagi, najsnažnija oluja u posljednjih 30 godina. 
 
Tada je u nevremenu samo u Vijetnamu poginulo 300 ljudi.

Tajfun Kadžiki pogodio Vijetnam

Tajfun Kajiki, praćen obilnim kišama, pogodio je danas sjevernu i centralnu obalu Vijetnama, obarajući drveće i poplavljujući kuće, prenosi agencija Mina. 
 
Prema podacima državne meteorološke agencije, Kajiki je stigao na obale pokrajina Nghe An i Ha Tinh praćen vjetrovima brzine od 166 kilometara na sat (km/h), da bi poslije oslabili i sada se brzina vjetra kreće između 118 i 133 km/h, prenosi Rojters. 
 
- Zastrašujuće je. Kada pogledam sa viših spratova vidim talase visoke i do dva metra, a voda je poplavila okolne puteve- kazao je Dang Xuan Phuong, stanovnik turističkog mjesta Cua La u pokrajini Nghe An. 
 
Državni mediji izvještavaju da je u nekoliko djelova provincije Ha Tinh došlo do nestanka struje, da su krovovi odletjeli, a plutajuće ribarske farme odnijela je vodena masa. 
 
Vijetnam je ranije zatvorio aerodrome, obustavio nastavu u školama i započeo masovnu evakuaciju pripremajući se za najjaču oluju ove godine. 
 
Vlada Vijetnama saopštila je ranije danas da je iz obalnih područja evakuisano oko 30 hiljada ljudi. 
 
Meteorološki zavod je procijenio da bi do kraja utorka moglo da padne 500 milimetara kiše u nekoliko djelova sjevernog Vijetnama.

Snažan tajfun pogodio Vijetnam

Zbog tajfuna Podul danas su zatvorene škole i vladine kancelarije na Tajvanu, a vlasti upozoravaju na obilne kiše koje bi mogle nanijeti štetu poljoprivredi u regionu.
Jutros se tajfun Podul kreće jugoistočno od ostrva brzinom od 155 kilometara na sat i očekuje se da će kasnije tokom dana stići do kopna, kao i da će okruzi i gradovi na istočnoj obali i ostrvska grupa Pengu u Tajvanskom moreuzu pretrpjeti najveći udar.
Pogođena područja su južno od glavnog grada, Tajpeja, a tu je i glavni međunarodni aerodrom. Oko deset letova na područja ka putanji oluje je odloženo.
Veći dio centralnog i južnog Tajvana je posljednjih nedjelja teško pogođen obilnim kišama, koje su prouzrokovale ozbiljnu štetu na usjevima, a istovremeno su dovele do nestanka struje u ruralnim područjima, gdje je sanacija trajala nedjeljama.

Zbog tajfuna Podul na Tajvanu zatvorene škole i vladine kancelarije

Skoro 70.000 ljudi hitno je evakuisano iz Manile, glavnog grada Filipina, zbog poplava izazvanih tajfunom "Vifa", saopštili su spasilački timovi.
Dvije osobe se vode kao nestale, a škole i vladine kancelarije u Manili su danas zatvorene zbog izlivanja reke Marikina nakon sinoćnjih obilnih kiša.
Više od 23.000 ljudi koji žive blizu te rijeke su noćas raseljeni, a iz okolnih gradova je evakuisano oko 44.000 ljudi.
Poplave su se danas smanjile, ali više hiljada ljudi i dalje ne može da priđe svojim kućama.
Prošle nedjelje je zbog prolaska tajfuna "Vifa" na Filipinima poginulo najmanje šest ljudi, a još šest je nestalo, prema podacima Nacionalnog savjeta za smanjenje rizika i upravljanje katastrofama.
Filipine svake godine pogodi ili prođe najmanje 20 oluja i tajfuna, a od njih najviše strada infrastruktura siromašnijih djelova zemlje.
Naučnici tvrde da su klimatske promjene uzrok sve češćih ekstremnih vremenskih nepogoda širom svijeta.

Iz Manile evakuisano oko 70.000 ljudi zbog tajfuna Vifa

Sedam osoba je poginulo i tri su povrijeđene u klizištima na sjeveru Filipina, pošto je arhipelag pretrpio prolazak tajfuna Man-ji, saopštile su vlasti.
Klizišta su se pokrenula u provinciji Nueva Viskaja, sjeverno od Manile na ostrvu Luzon.
Stotine hiljada osoba je evakuisano sa tog područja.

Na Filipinima sedam osoba poginulo u klizištima izazvanih tajfunom

Budžetom Podgorice za 2026. godinu opredijeljeno je 4,26 miliona EUR za sufinansiranje programa rada sportskih klubova, čiji je osnivač Glavni grad.
Iz glavnog grada saopšteno je da ta odluka predstavlja snažnu potvrdu strateške opredijeljenosti gradske uprave da sport prepozna kao jedan od ključnih segmenata društvenog razvoja, promocije zdravih stilova života i afirmacije Podgorice i Crne Gore na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Gradonačelnik Saša Mujović potpisao je danas ugovore sa predsjednicima i direktorima Odbojkaškog kluba Budućnost, Ženskog i muškog rukometnog kluba Budućnost, Košarkaškog kluba Budućnost, Fudbalskog kluba Budućnost i Plivačkog vaterpolo kluba Budućnost, čime je ozvaničena finansijska podrška njihovim programima rada u ovoj godini.
Mujović je istakao da Glavni grad tom odlukom ne pruža samo finansijsku podršku klubovima, već jasno šalje poruku da sportisti i sportski kolektivi imaju stabilnog i odgovornog partnera u gradskoj upravi.
- Sportisti su naši najbolji reprezentanti, jer upravo oni ime Podgorice i Crne Gore nose sa ponosom širom regiona, Evrope i svijeta. Njihovi uspjesi nisu samo sportski rezultati, već i snažna promocija grada, zajedništva, discipline i upornosti- kazao je Mujović.
On je naglasio da ulaganje u sport predstavlja ulaganje u budućnost mladih i zdravije društvo.
Mujović je pohvalio dosadašnje rezultate klubova Budućnosti, ali i iskazao razumijevanje za izazove sa kojima su se pojedini sportski kolektivi suočavali u prethodnom periodu.
- Svjesni smo da sport nosi uspone i padove. Vjerujem da će klubovi koji su prolazili kroz određene poteškoće uspjeti da ih prevaziđu, konsoliduju svoje redove i nastave putem stabilnosti i sportskih uspjeha. Glavni grad je tu da pomogne, ali i da insistira na odgovornosti i transparentnosti- poručio je Mujović.
Prema njegovim riječima, zajednički cilj je stvaranje stabilnih klubova koji su ponos Podgorice.
Gradonačelnik je istakao i značaj uloge Sekretarijata za sport, koji je u ovom budžetskom ciklusu dobio značajno veća sredstva, kako bi se dodatno unaprijedili uslovi za rad sportskih kolektiva, razvoj omladinskog i školskog sporta, kao i sportske infrastrukture.
Saopšteno je da Glavni grad ostaje čvrsto opredijeljen da kroz kontinuirana ulaganja, partnerski odnos sa sportskim klubovima i jasne kriterijume odgovornosti, doprinese jačanju sporta kao jednog od najvažnijih stubova društvenog života grada.

Glavni grad sa 4,26 miliona eura podržao klubove čiji je osnivač

Kada odu veliki ljudi iz svijeta likovne umjetnosti, ostane velika praznina. Ali ostanu i njihova djela, koja śedoče o njihovoj snazi, često više nego skromni naslovi u kojima je tek zabilježeno da je neko umro ili „preselio na bolji svijet“. Izuzetnih slikara što bi rekli moji Cetinjani, često śetimo tek kada „pasa“ kada prođe. To pokazuje kakvi smo i koliko zaista držimo do svojih velikih, svijetlih imena. Kada odu veliki ljudi iz svijeta likovne umjetnosti, ostane velika praznina. U cetinjskom i crnogorskom kosmopolitskom iskustvu umjetnost je profesija, ali i mjera trajanja i odgovornosti. Smrt slikara zato nije samo kraj duhovnog dodira s platnom, već početak njegovog trajnog dodira s vremenom. Onoga časa kada ruka stane, slika počinje da živi samostalno. Tek nakon odlaska počinjemo da gledamo pažljivije. Platna, koja smo mimoišli, odjednom traže pogled. U njima prepoznajemo vrijeme koje je slikar nosio u sebi, prostor iz kojeg je crpio snagu i unutrašnju disciplinu da ne podilazi, već da śedoči. Smrt slikara zato ne donosi kraj dijaloga. Naprotiv. Ona ga otvara. Slika postaje mjesto susreta onih koji dolaze poslije, jedini jezik koji više ne može biti prekinut. U tom jeziku nema objašnjenja, ali ima trajanja. Smrt u likovnoj umjetnosti nikada je tačka u kojoj se djelo odvaja od autora i počinje da egzistira kao samostalna, zatvorena cjelina. Kod Smaila-Smaja Karaila taj trenutak ne donosi dramatičan prekid, već gotovo asketsko preuzimanje slike od strane vremena. Njegova platna ne nose patos oproštaja, niti potrebu za završnom izjavom ona su već za života bila oblikovana kao prostori spremni da opstanu bez prisustva ruke koja ih je stvorila. U tom smislu, Karailova djela funkcionišu kao memorijali egzistencije, lišeni naracije, ali ispunjeni suštinom trajanja.
Smail-Smajo Karailo, bez obzira na nagrade, državna priznanja i profesorsko-pedagoški rad, ostavlja i gorčinu onu što kao društvo za života nijesmo učinili više. Kod nas nažalost, mnogo toga počiva na pojedincima i entuzijastima, a ne na institucijama. O Smaju su pisali vrsni istoričari umjetnosti i majstori pera likovne i književne kritike Ljiljana Zeković, Marko Špadijer i brojni drugi ali njegov život i stvaralaštvo teško da bi stali u okvire jednog teksta. On je uostalom, odavno, još za života, prerastao mjeru likovnih kritika. Smail-Smajo Karailo pripadao je onoj rijetkoj vrsti stvaralaca koji nijesu gradili samo opus, već su oblikovali etički prostor umjetnosti. Ova gorčina o kojoj je riječ nije optužba, već uvid u stanje društva koje se prečesto oslanja na pojedince, a prerijetko preuzima odgovornost kao zajednica. U takvom ambijentu umjetnik nerijetko ostaje prepušten sopstvenoj snazi, strpljenju i unutrašnjoj etici, dok priznanja dolaze kasno ili nedovoljno snažno. Upravo zato Karailov opus ne traži dodatna tumačenja ni sistematizacije on stoji kao cjelina koja sśedoči o jednom vremenu, ali i o granicama tog vremena.
Rođen na Cetinju 15. decembra 1940. godine, Karailo je iz Prijestonice ponio ne samo pripadnost, već i samu suštinu ośećaj mjere, dostojanstva i unutrašnje discipline. Cetinje je bilo njegovo trajno ishodište polazna tačka, ali i završna sintagma njegovog stvaralačkog puta. U tom smislu, Karailo je kroz likovnu prizmu živio na Cetinju on je bio cetinjski slikar u najdubljem, duhovnom značenju te riječi. Cetinje je kroz svoju kulturnu istoriju dalo brojne likovne velikane, autore koji su oblikovali vizuelni identitet Crne Gore i uspostavili njene estetske mjere. U toj plejadi imena, Smail Smajo Karailo stoji prirodno i postojano ne kao izuzetak, već kao potvrda kontinuiteta. Njegovo slikarstvo ne traži poređenja da bi se potvrdilo ono pripada toj liniji po likovnoj formi kojom govori, po ozbiljnosti s kojom gradi sliku i po odgovornosti prema prostoru iz kojeg je poteklo. Za razliku od mnogih koji su u velikim centrima tražili potvrdu, Karailo je svoju umjetničku snagu crpio iz unutrašnje sintagme Cetinja. Upravo u tom kontrastu između ljepote Prijestonice i velikih estetskih
dometa njegovog opusa ogleda se njegova posebnost. Cetinje mu nije bilo ograničenje, već mjera ne ivica, već centar iz kojeg se njegov likovni svijet širio prema univerzalnom.
Njegovo formalno obrazovanje započinje u Umjetničkoj školi u Sarajevu, a završava se na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesorke Ljubice Sokić. Taj put između Sarajeva, Beograda i Cetinja, je proces sazrijevanja u kojem se susretao s različitim estetikama, ali nikada nije gubio spostveni unutrašnji balans. Iz škole Ljubice Sokić ponio je osjećaj za čistoću forme, redukciju i misaonu kontrolu slike, ali je sve to preveo u lični, prepoznatljiv izraz.
Kao profesor na Nastavničkom fakultetu u Nikšiću, a potom i na Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju, Karailo je ostvario možda i najdublju dimenziju svog djelovanjapedagošku. Njegova predavanja bila su posebna svojevrsna transmisija znanja, ali i postojani moralni i etički čin. Studente nije učio kako da budu uspješni, već kako da budu tačni prema sebi, prema slici i prema svijetu koji ih okružuje. Govorio je malo, ali je svaka riječ onu ličnu dimenziju po kojem su ga studenti prepoznavali ali i pamtili. U tom odnosu prema mladima, jednako kao i u svom slikarstvu, ostao je dosljedan rijetkoj mjeri dostojanstva onoj u kojoj autoritet ne dolazi iz pozicije moći, već iz ličnog primjera i povjerenja u istinu slike.
U likovnom smislu, njegov opus se opire lakim klasifikacijama. Karailova slika ne traži pažnju agresijom boje niti spektaklom motiva. Naprotiv, ona se obraća, slojevitošću i unutrašnjom napetošću. Njegov izraz se kreće između figurativnog i apstraktnog, ali nikada ne gubi dodir sa stvarnošću. To je slikarstvo meditacije, u kojem se prostor ne prikazuje, već promišlja, a figura se ne opisuje, već naslućuje. Posebno mjesto u njegovom radu zauzima odnos prema prostoru Crne Gore. Krš, kamen, svjetlost i ogoljeni pejzaž kod Karaila su svojevrsni prikazi egzistencijalne kategorije. U tom smislu, njegovo slikarstvo stoji blisko onoj dubokoj ali probljeskujućoj misli Pol Sezana koji je govorio da se umjetnost ne sastoji u kopiranju prirode, već u njenom promišljanju i prevođenju u unutrašnji red. Karailo upravo taj red gradi strpljivo, bez žurbe i bez potrebe da objašnjavanjem. Karailovo stvaralaštvo može se čitati kao dug proces unutrašnje selekcije, u kojem se slika oslobađa viška da bi došla do svoje nužnosti. Njegov odnos prema formi nije bio estetska igra, već etička odluka ništa na platnu ne postoji bez opravdanja. Boja kod njega nije efekat, već stanje linija nije opis, već granica magije. U tim slikama nema potrebe za narativom, jer se značenje ne gradi pričom, već odnosima. Prostor se ne širi ka spolja, već se sabija ka unutra, stvarajući napetost koja sliku drži u ravnoteži između vidljivog i naslućenog. Upravo zato Karailov opus ne pripada trenutku, već trajanju.
Karailov značaj za savremenu crnogorsku umjetnost ne iscrpljuje se u njegovom opusu. Bio je jedan od onih rijetkih likovnih i intelektualnih stubova koji su trajali kroz više decenija bez prekida, sa unutrašnjim kontinuitetom koji se ne da lako poljuljati. Njegovo prisustvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju značilo je stabilnost, mjeru i vrijednosni oslonac u vremenu u kojem su se mijenjale paradigme, ali ne uvijek i kriterijumi. U etičkom smislu, Smail Smajo Karailo nije pravio razliku između života i rada. Njegova skromnost nije bila poza, već stanje duha njegova posvećenost bila je istrajna i duboko autentična. U tome leži njegova trajna vrijednost u dosljednosti, u odbijanju improvizacije i u nepokolebljivoj vjernosti slici kao moralnoj obavezi.
Danas, kada ga više nema među nama, ostaje njegova slika. Ali ostaje i nešto možda još važnije ostaje način. Cetinje, a s njim i Crna Gora, izgubili su jednog od svojih nenametljivih čuvara, ali su dobili trajni znak da se kultura ne gradi samo djelima, već i karakterom. Smail-Smajo Karailo ostaje tamo đe istinski umjetnici uvijek ostaju u prostoru između slike i savjesti, između tame i svjetlosti. Njegova sjenka danas počiva tamo đe počivaju mnogi velikani Prijestonice. I dok ovo pišem, ne mogu da se ne zapitam hoće li Cetinje, a potom i Crna Gora, znati da to prepoznaju na vrijeme. Hoćemo li znati da njegovo stvaralaštvo ne „obilježimo“, nego da ga stvarno razumijemo? Jer na kraju, sve ostaje na nama. A ta misao ne uliva naročitu nadu, znajući koliko je naša kultura śećanja često površna, kratkog daha i brza u zaboravu. Smrt za umjetnika, međutim, nikada nije kraj. Ona je samo trenutak kada
prestaje da se brani od vremena. Ako je bio istinit, vrijeme mu tada više ne može ništa. Ako nije ni život mu nije pomogao. Zato Cetinje ostaje ne kao mjesto śećanja, već kao prostor u kojem se takva istina prepoznaje i traje, kao dio crnogorskog duhovnog i kulturnog iskustva. Smail-Smajo Karailo nastavlja da traje kroz svoje djelo, koje ostaje kao svjedočanstvo jedne dosljedne, etički utemeljene umjetničke prakse. U tom smislu, njegovo prisustvo nije završeno, već preneseno u prostor trajanja slike i njegovog voljenog Cetinja.
Iz bogate biografije Smaila-Smaja Karaila izdvajam:
Karailo, Smail Smajo, slikar (Cetinje, 15. XII 1940). Završio je Umjetničku školu u Sarajevu i ALU u Beogradu, u klasi prof. Lj. Sokić. Bio je prof. na NF u Nikšiću i na → Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore na Cetinju. Slikar neoromantičarske orijentacije. Prepoznat je po likovnoj dosljednosti, analitičkom pristupu u definisanju svakog detalja na slici i harmoničnim odnosima crvene, žute, zelene i sive, kojima stvara jedinstvene cjeline u kojima dominira jedna boja. Poštujući osnovna načela klasičnog slikarstva – kompozicijske principe, euklidovsku perspektivu, magiju svjetlosnih senzacija, modelaciju forme, opredjeljuje se za neodivizionističku tehniku slikanja – valersko toniranje čistih boja. Navedenim osobenostima formalnog sloja slike postiže optičke iluzije, koje njegovom slikarstvu daju jednu sanjarsku, bajkovitu dimenziju magičnog realizma i metafizičkog slikarstva. Svjetlost kao važan, ako ne i primaran plastički element, fluidno se rasipa prostorom, obavija i umekšava oblike, stvarajući jedinstveni vizuelno-likovni korpus. Motivski se opredijelio za figuralne kompozicije – nadrealne vizije (Narandžasta bašta, Plaža u mom vrtu, Vladičina bašta, 1970), pejzaže satkane od svjetlosti i boja (Pejzaž, 1983; Bare, 1996; Duklja) i mrtve prirode (Polica, 1980–1990). Slikama S. Karaila provijava nostalgična nota, koja animira njegovo sjenovito sjećanje na djetinjstvo. . Na njima otkriva skrivenu ljepotu prirode i tajne svijeta koje se kriju iza vizuelnog privida. Prošlost kao emotivna okosnica i sadašnjost koja se više naslućuje nego percepira oblikuju njegovo djelo koje, u širem kontekstu, pripada lirskom, fantastičnom slikarstvu. Samostalne izložbe: Galerija Grafičkog kolektiva, Beograd (1967, 1972); Moderna galerija, Titograd (1971); Gradska galerija, Ulcinj (1971); → Plavi dvorac, Cetinje (1971), Galerija „Al”, Podgorica (1998). Značajne kolektivne izložbe: Cetinjski likovni salon (1965, 1975, 1978, 1979, 1980, 1991); IV Beogradsko trijenale jugoslovenske likovne umjetnosti, Beograd (1970); „Savremena crnogorska umjetnost”, Rim, Bari; Haselt, Šarlroa, Turne (Belgija); Pariz; Zagreb (1972–1973); SLUJ, Sarajevo (1975); Skoplje (1981); „Umjetnost na tlu Crne Gore od praistorije do danas”, Moskva (1981); „160 djela iz Umjetničkog muzeja Crne Gore”, Beograd (1986/87); „Savremeni cetinjski slikari”, Kostroma (Rusija, 1995) i dr. Od 1965. učestvuje na izložbama ULUS-a, a od 1981. ULUCG-a. Nagrade: Nagrada za mlade Cetinjskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (1965); Velika nagrada ALU iz Fonda Rista i Bete Vukanović, Beograd (1967); Nagrada Oktobarskog salona, Beograd (1974); Nagrada Cetinjskog likovnog salona „13. novembar”, Cetinje (1980); Trinaestojulska nagrada (1986). Odlukom Vlade Crne Gore, dobio je status istaknutog kulturnog stvaraoca (2012). Njegovo ime uvršteno je u antologijske preglede jugoslovenske umjetnosti XX v. (M. Protić, „Slikarstvo XX v.”, Umetnost na tlu Jugoslavije, 1982). (Preuzeti podaci sa CANU).

Smail Smajo Karailo (1940-2026): Jedan cetinjski slikar u trajnoj galeriji Crne Gore

Politički „ping-pong“ u prebacivanju zakona između predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i Skupštine Crne Gore dodatno usporava evropski put države, koja i bez toga počinje da pokazuje znake zastoja u ispunjavanju obaveza u ključnim oblastima za evropske integracije.
Naime, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je 3. februara vratio Skupštini paket zakona na ponovno razmatranje. Ovu odluku obrazložio je željom da poslanici zaista pročitaju zakone.
- Evropske reforme ne znače puko dizanje ruku u Skupštini, niti usvajanje zakona bez rasprave i diskusije- naveo je predsjednik Crne Gore na društvenim mrežama.
Riječ je o paketu od 25 zakona koji su već dobili zeleno svjetlo Evropske komisije, a koji su neophodni kako bi Crna Gora mogla nastaviti zatvaranje poglavlja u pristupnim pregovorima.
Dva dana kasnije, predsjednik države je promijenio stav i proglasio zakone važećim. Kazao je da njihovo vraćanje poslanicima, uz očekivanje da ih pročitaju i ozbiljno razmotre, prema njegovoj procjeni, ne bi imalo nikakav efekat.
Ovaj paket zakona, u političkom žargonu nazvan „plavi zakoni“, već je imao zeleno svjetlo Brisela.
Evropska komisija potvrdila je da je primila k znanju odluku predsjednika Crne Gore da zakone proglasi važećim.
- Potvrđujemo našu kontinuiranu podršku ambicioznom cilju Crne Gore da zatvori sva preostala pregovaračka poglavlja do kraja godine, pod uslovom da su u potpunosti ispunjeni svi potrebni kriterijumi i uslovi- izjavio je portparol Evropske komisije Gijom Mersije.
Međutim, ovaj posljednji potez samo je iznio na površinu problem da Crna Gora, koja ulazi u završnicu pristupnih pregovora, počinje da pokazuje znakove usporavanja procesa.
Ambicija, ne samo Crne Gore već i evropskih institucija, jeste da država zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja tekuće godine. Time bi se, teoretski, omogućila primjena državnog slogana „28 do 28“, što znači da bi Crna Gora mogla postati 28. članica Evropske unije do kraja 2028. godine, uz dovoljno vremena za ratifikaciju Sporazuma o pristupanju, koji se potpisuje nakon što se pregovori o članstvu proglase završenim.
Ratifikacija mora proći kroz sve postojeće države članice Evropske unije, njih 27, kao i kroz državu koja pristupa, u ovom slučaju Crnu Goru. Riječ je o procesu koji obično traje između jedne i tri godine.
Međutim, Crna Gora, koja se smatra liderom u pristupnom procesu, počinje da razvlači dinamiku.
Prema navodima evropskih zvaničnika, imenovanje na ključne funkcije, poput sudija Ustavnog suda, kao i članova Sudskog i Tužilačkog savjeta, već predstavlja ozbiljan problem za pregovore o članstvu. Da je predsjednik Milatović zadržao „plave zakone“, to bi, kako navode izvori Radija Slobodna Evropa, ugrozilo predstojeće međuvladine konferencije planirane za mart i april, na kojima bi mogla biti zatvorena pojedina pregovaračka poglavlja.
To potvrđuje i Mersije.
- Stalna kašnjenja u ključnim procesima, poput usvajanja zakona i imenovanja na upražnjene pozicije, ukoliko ostanu neriješena, mogla bi predstavljati značajnu prepreku ostvarenju ambicije Crne Gore da zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja godine- navodi on.
Evropski poslanik Tomislav Sokol, član delegacije za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Crne Gore, upozorio je da usporavanje dinamike usvajanja zakona potrebnih za zatvaranje poglavlja „može imati dugoročne posljedice po evropski put države“.
- Prozor Evropske unije neće biti zauvijek otvoren, a zna se ko ga želi zatvoriti, zbog čega je važno ne propustiti trenutak koji se rijetko ponavlja- naglasio je Sokol.
Crna Gora je u januaru privremeno zatvorila poglavlje 32 i trenutno ima 13 zatvorenih poglavlja od ukupno 33 u pristupnim pregovorima za članstvo u Evropskoj uniji. Očekuje se da će tokom prve polovine godine Evropska unija odobriti formiranje radnih grupa koje će raditi na nacrtu Sporazuma o članstvu.
Tekst tog sporazuma definiše uslove članstva, prelazne aranžmane, zaštitne mjere, budžetski doprinos, broj poslanika u Evropskom parlamentu, broj glasova u Savjetu Evropske unije i komesara iz Crne Gore.
Prema pregovaračkim principima koje je usvojila Konferencija o pristupanju, sporazumi postignuti tokom pregovora po pojedinim poglavljima, čak i djelimični, ne mogu se smatrati konačnim dok se ne postigne sveobuhvatan sporazum o svim poglavljima.
Crna Gora treba da zatvori još 23 pregovaračka poglavlja, a za svako zatvaranje neophodna je saglasnost svih država članica Evropske unije.

RSE: Da li se pojavljuju signali zastoja na evropskom putu Crne Gore?

Službenici policije uhapsili su N.J. (23) iz Podgorice, osumnjičenog za krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet droga, saopšteno je iz Uprave policije.
&nbsp;Navodi se da su pripadnici odjeljenja bezbjednosti Danilovgrad i Podgorica, u saradnji sa službenicima Sektora za borbu protiv kriminala, realizovali jutros koordinisane policijske aktivnosti u tim gradovima, u cilju sprečavanja zloupotrebe droga, razbijanja mreža ulične distribucije narkotika i lociranja i hapšenja međunarodno traženih osoba.
&nbsp;- Pretresom kuće koju koristi N.J. pronađene su 23 pvc kesice sa marihuanom, namijenjene uličnoj prodaji, vaga za precizno mjerenje, 370 EUR, drobilica sa ostacima marihuane, veći broj pvc kesica za pakovanje, policijska „stop“ palica, tri mobilna telefona, noževi, elektrošoker i drugi predmeti- rekli su iz policije.
Oni su kazali da je N.J, nakon prikupljenih obavještenja od više osoba, uhapšen po nalogu državnog tužioca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, zbog sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet droga.

Tag: tajfun