Ako se, po preśjedniku Skupštine Crne Gore Andriji Mandiću (NSD), spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću mora štititi, a oni koji traže pravdu moraju hapsiti - današnja vlast je jasno stala na stranu zločina i beščašća, a ne na stranu žrtava. I nije im prvi put - poručili su Cetinjani koji na Kruševom ždrijelu mjesecima protestuju tražeći odgovornost bezbjednosnog sektora za dvije tragedije u tom gradu u kojima je ubijeno njihovih 23 sugrađana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fnsd-trazi-da-se-oslobodi-dobrasinovic-koji-je-napravio-spomenik-durisicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Osjećaju se, kažu, duboko uvrijeđeno i ogorčeno što preśjednik Skupštine njihov pravedni bunt dovodi u isti kontekst sa veličanjem ratnog zločinca Pavla Đurišića.
- Podsjećamo javnost da Pavle Đurišić nije nikakav heroj, već dokazani ratni zločinac, saradnik okupatora, koljač i izdajnik, čije ime simbolizuje neviđenu sramotu i krvavu mrlju u istoriji Crne Gore. Činjenica da Andrija Mandić, kao prvi čovjek Skupštine, otvoreno staje u odbranu nelegalno postavljenog spomenika takvom monstrumu, dok u istom dahu diskredituje građane koji mirno traže pravdu za ubijene sugrađane, predstavlja moralni sunovrat institucije koju vodi - jasni su Cetinjani.
Njihove blokade, kako su kazali, nijesu politički hir, niti čin destrukcije, već vapaj za pravdom i odgovornošću.
- Vlast koja ćuti i ne preduzima ništa povodom dva masakra, vlast koja obmanjuje javnost i odbija da imenuje i procesuira odgovorne, jeste saučesnik tih zločina. Takva vlast nema pravo da dijeli lekcije o zakonitosti i redu - decidni su Cetinjani.
Ako se, po Mandiću, spomenik ratnom zločincu mora štititi, a oni koji traže pravdu moraju biti hapšeni - to je, poručuju, jasan pokazatelj da današnja vlast nije na strani žrtava, nego na strani zločina i beščašća.
- Mi nećemo odustati. Naša borba nije protiv zakona - naša borba je za život, pravdu i istinu, koje ova vlast uporno gazi. Sve vlasti su prolazne, ali ideje ljudskosti, istine, pravde i slobode su vječne. One su jače od svakog režima i svakog pojedinca koji ih pokušava ugušiti - zaključili su Cetinjani.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Cetinjani sa Kruševog ždrijela: Vlast jasno stala na stranu zločina i beščašća

Grupa Cetinjana, koja mjesecima svakodnevno blokira saobraćaj na Kruševom ždrijelu tražeći odgovornost nadležnih za stradanje njihovih 23 sugrađana u dva masakra u tom gradu, danas je sa trosatne blokade jasno poručila da je „Markov i Mašanov zakon“ trebalo da bude štit da se to ne ponovi. - Skoro tri godine su prošle od užasnog masakra na Cetinju, 12. avgusta 2022. godine. Deset nevinih života je ugašeno, a više njih ranjeno. I tada, kao i danas, tražili smo samo jedno - da se nikada više ne ponovi. Da institucije ove države, koje svi mi plaćamo, urade svoj posao. Tražili smo da parlament usvoji „Markov i Mašanov zakon“, zakon koji bi značio život, sigurnost, red i odgovornost. Tražili smo najstrože kazne za nasilnike. Psihološka vještačenja svakog ko podigne ruku na bilo koga. Oduzimanje oružja nasilnicima - istakli su oni. Tražili su, kako su dodali, pravdu za Mašana, Marka, Natašu, Milana, Rajka, Gorana, Danicu, Dimitrija, Milu i Aleksandru. - Deset imena. Deset sudbina. Deset života koji su morali biti lekcija da se nikada više ne ponovi. Ali nas nijesu slušali. Ignorisali su nas tada - kao što nas ignorišu i danas - ukazali su Cetinjani. I zločin se, kako su ustvrdili, ponovio. 1. januara 2025. godine kada je ubijeno 13 njihovih sugrađana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250629180644_29864e46512af465cab60f51c5dd57a586fba86ce28f4ca45951b068e89a7fed.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250629180644_29864e46512af465cab60f51c5dd57a586fba86ce28f4ca45951b068e89a7fed" data-rendition-name="original" width="1600" height="988" loading="lazy" alt="Cetinje"> </figure>  - Trinaest. Opet krv po cetinjskim ulicama. Opet bol u svakom domu. Opet pitanje - zašto? Zašto nijeste usvojili „Markov i Mašanov zakon“? Tražili smo zakon koji će spriječiti da nasilje postane normalnost. Tražili smo najstrožije kazne za nasilnike. Psihološka vještačenja nasilnika. Oduzimanje oružja nasilnicima. Zašto nijeste uradili ništa da zaštitite građane? Danas više niko ne može reći da nije znao. Danas niko ne može reći da nije bio upozoren - podvukli su Cetinjani. Oni su javno i jasno postavili pitanje: Da li bi se zločin od 1. januara 2025. desio da je usvojen „Markov i Mašanov zakon“? - Ne pitamo vas ovo da bismo dobili odgovor - jer ga znamo. Ne bi. Umjesto zakona koji bi nas štitio, čijom bi primjenom danas među nama bili Jovan i Vukan, Mirko, Dragana, Branislav, Jošo, Radivoje, Zorica, Radovan, Radmila, Dejan, Miloš i Marko - vi ste odlučili da donosite zakon protiv blokada. Zakon koji vam služi samo da nas ućutkate. Da nas naćerate da prihvatimo da živimo u strahu, bez prava na glas, bez prava na dostojanstven život - decidni su Cetnjani. I zato ih pitaju jesu li saučesnici. - I zato se pitamo - ako nijeste ubice, jeste li saučesnici? Saučesnici zato što ste znali, a nijeste spriječili. Mogli ste usvojiti „Markov i Mašanov zakon“ ali nijeste ga ni razmatrali. Imali ste neka važnija posla? Da li to nekoga štitite? „Markov i Mašanov zakon“ je trebao biti štit. A ostalo se na praznim obećanjima. Na mrtvim slovima na papiru. Na političkim floskulama. Na ignorisanju. Na vrijeđanju i etiketiranju onih koji su protestvovali - poručuju Cetinjani. Pitaju i je li potrebno da ponovo broje tijela po ulicama, pa da se neko iz ove bahate vlasti zapita da li je normalno da ubistva postanu svakodnevica u državi koja se bez trunke srama i dalje poziva na evropske vrijednosti. - Je li normalno da država Crna Gora u 21. vijeku donosi zakone kojima se zabranjuju protesti, guše ljudske slobode, zavodi strahovlada i pokušava da nas naćera da ćutimo i prihvatimo život u strahu? Moramo li čekati novi masakr da bi neko napokon shvatio da se nećemo pomiriti sa tim da ubistva postanu dio naše svakodnevice u zemlji koja licemjerno sanja evropske standarde? - istakli su oni. Ne pristaju, izričiti su Cetinjani, na to. - I poručujemo jasno: pružićemo otpor. Zbog sebe. Zbog naše đece. Zbog svih onih koji više nijesu među nama samo zato što su institucije ove države zakazale - dodali su oni. Znaju, kažu, da su građani ljuti zbog blokade na Kruševom Ždrijelu.&nbsp; - Znamo da je teško stajati satima u kolonama. Ali molimo vas – ne budite ljuti na nas. Mi ođe stojimo i za vas. Mi ođe stojimo da se više nikada ne ponovi. Ljuti budite na one koji nijesu uradili ništa. Na one koji danas više brinu kako da nas kazne, nego kako da zaštite i vas i nas. Naš zahtjev je jednostavan i ljudski: Odgovornost - onih koji su propustili da zaštite građane. Ostavke ili smjene svih onih iz sektora bezbjednosti koji su svojim neradom, nesposobnošću ili namjerom doveli do ovoga. Mi ne tražimo osvetu. Mi tražimo da se pravda vrati u ovu državu - jasni su Cetinjani. Danas vlast, kako su konstatovali, pokušava da ih zastraši drakonskim kaznama – do 10.000 eura – za slobodu govora, za protest, za blokadu, za vapaj da više niko ne strada. - Poručujemo im: Ne možete nas ućutkati. Ne možete nas uplašiti. Ako mislite da je zakon jači od pravde – varate se. Jer pravda kad dođe ne pita za zakon pisan protiv naroda, a isključivo u interesu vlastodržaca. Na blokadama ne stojimo zbog sebe. Stojimo zbog svih građana. Da više nikada ne gledamo crne marame po gradu. Da više nikada ne brojimo mrtve. Da više nikada nijedno dijete ne nosi imena Marko i Mašan, i Jovan i Vukan u pomen – nego u život! - jasni su Cetinjani. Ovo, ističu oni, nije borba za prošlost. - Ovo je borba za budućnost. Za našu đecu. Za naše pravo na život. Jasno i glasno, bez straha poručujemo: Nijesmo sami. Nećemo stati. Nećemo se umoriti. Ne pristajemo na tišinu! - zaključili su Cetinjani.

1250x600

Cetinjani sa trosatne blokade poručuju: „Markov i Mašanov zakon“ je trebalo da bude štit, nećemo stati - ne pristajemo na tišinu

Oni koji su blokirali državu sad drakonskim zakonskim mjerama namjeravaju odblokirati saobraćajnice. Ne može se reći da je iznenađujuća namjera vlasti o, kako su izvijestili mediji, oštrim kaznama koje su suštinski usmjerene prema Cetinjanima i drugim građanima koji mjesecima traže pravdu za svoje ranjene i ubijene.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fcetinjani-necete-nas-posenuti-sa-krusevog-zdrijela-visinom-kazni&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
To je još jedna poruka prvoga pendreka Crne Gore, i to ovoga puta prijeteća, da se vratimo „normalnome životu“. Životu u kojem je normalno da vlast ćuti pred brojnim pitanjima koja im je uputila javnost povodom nerasvijetljenih masovnih ubistava na Cetinju.
Vlast koja je zatvorila sve saobraćajnice, izbrisala Crnu Goru s turističke mape svijeta, koja je zatvorila i nebo iznad Crne Gore, koja je bagerima razgrtala put kojim je nasilno trebalo da prođe crkveni poglavar tuđe države itd. - takva vlast sad želi visokim novčanim kaznama oćerati s ulice one koji pravdu traže baš tu, na ulici, jer u institucijama pravde za Crnogorce nema.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fcgp-ko-ima-pravo-da-porodici-zrtava-zabrani-da-trazi-odgovornost-i-misli-da-cemo-pognuti-glavu-dok-se-uvodi-policijska-drzava-kroz-izmjene-zakona&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Pozivamo vlast da se dozove pameti i da najavljenim mjerama ne demonstrira silu, jer novčanim kaznama ne mogu zastrašiti one koji su izgubili svoje najdraže. Ne okupljaju se građani na Kruševu ždrijelu iz hobija, ni da bi posmatrali zalazak sunca dok kolone automobila čekaju. Oni su tu da pošalju poruku da se neće vratiti normalnome životu koji nam nudi ova vlast.
Pozivamo i opoziciju da se konačno suoči s brutalnošću kojom vlast uništava sve što je bilo vrijedno u ovoj zemlji i da toj brutalnosti pruži odgovor kakav se od njih već punih pet godina očekuje.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fzirojevic-predlozene-izmjene-zakona-o-javnim-okupljanjima-korak-ka-policijskoj-drzavi&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Kako režim trenira strogoću

Građani Cetinja i danas su blokirali magistralni put Podgorica - Cetinje, u mjestu Kruševo ždrijelo.
Današnja blokada trajajala je tri sata, a počela je u 17.26 sati.
Oni ove mirne blokade organizuju duže od dva mjeseca iskazujući protest i tražeći odgovornost čelnika bezbjedonosnog sektora za dvije tragedije u kojima je na Cetinju, za dvije i po godine, ubijeno dvadeset i troje njihovih sugrađana.

Cetinjani i danas održali blokadu na Kruševom ždrijelu

Građani Cetinja i danas blokiraju magistralni put Podgorica - Cetinje, u mjestu Kruševo ždrijelo.
Današnja blokada traje dva sata, a počela je u 17.26 sati.
Oni ove mirne blokade organizuju duže od dva mjeseca iskazujući protest i tražeći odgovornost čelnika bezbjedonosnog sektora za dvije tragedije u kojima je na Cetinju ubijeno dvadeset i troje njihovih sugrađana.

Cetinjani i danas blokiraju Kruševo ždrijelo

Nakon odgledanog dokumentarca „Ranjeni grad“, osjećam se kao da sam ponovo preživio te užasne dane. „Ranjeni grad“ nije samo hronika tragedije – to je priča o dostojanstvu porodica žrtava masovnih ubistava na Cetinju, o njihovom suočavanju sa nezamislivim gubicima i pokušaju da se bol podijeli. Ne da bi nestao, jer to nije moguće, već da bi ga zajedno razumjeli.
12. avgust 2022. i 1. januar 2025. godine ostavili su rane koje krvare kao i prvog dana. Dvadeset i tri života. Dvadeset i tri sudbine. Četiri dječaka. Ubistva koja su zavila Cetinje u crno, a državu u – sramotu.
Hodam ulicama, kamenim pločama moga grada s pitanjem koje me pritiska i izaziva bijes u meni: jesmo li mogli nešto da uradimo, da spriječimo...?
Mnogo je pitanja a odgovora niđe. Niđe ni odgovornosti. Niđe stida.
Blokade koje svakodnevno sprovodimo nijesu samo znak protesta – one su čin očaja, ali i otpora. One su naš pokušaj da probudimo državu iz moralne kome. Dok stojimo na cesti, ne tražimo ni milost ni povlastice – tražimo istinu. Umjesto da klekne pred roditeljima žrtava, pred gradom koji boluje, država nas naziva plaćenicima, članovima organizovanih kriminalnih grupa i slično. Da li su oni koji traže istinu neprijatelji države? Ili je neprijatelj onaj koji istinu skriva?
Jesu li dva nezamisliva masakra. Slučajnosti? Pojedinačni akti? Ili nešto dublje, zlokobnije? Ako đeca ginu na kućnom pragu, a vlast samo premeće papirima, onda moramo da se zapitamo – je li ovo organizovani nemar ili prikriveno saučesništvo?
Ako zločin ima sve atribute terorističkog akta – neselektivno ubijanje, strah, politička tišina – postoji li i organizacija ili organizovani potstrek krvavih pirova? Ko nosi ideologiju ćutanja? Ko su ljudi koji peru ruke svaki put kad krv poprska Cetinje?
Zločini poput onih 12 avgusta 2022 i 1. januara 2025 ne mogu se posmatrati izolovano. Oni su dio šireg sistema u kome institucije ne funkcionišu, a pravda je rezervisana za podobne, nedodirljive. Iako krivični zakoni Crne Gore poznaju djela teškog ubistva, izazivanja opšte opasnosti i terorizma, nijedno od njih do danas nije primijenjeno s punom snagom i integritetom. Nedjelovanje institucija, tužilaštva i političkih struktura ne može se više nazivati samo propustom – to je flangrantan primjer sistemskog zločina protiv istine. Institucionalna dekadencija.
Niko nije ponudio ni ostavku. Niko nije rekao: „Odgovoran sam jer nijesam spriječio“ ili makar „Uradio sam nedovoljno“. Jer, ako niko nije odgovoran – znači li to da niko nije ni ubijen? Kako je moguće da živimo u državi đe su roditelji morali da prepoznavaju beživotna tijela svoje đece, a oni koji su dužni da nas čuvaju, da brinu o našoj bezbjednosti ni jedne suze da puste,ni da se poklone sjenama nevino stadalih, ni trunke kajanja da osjetimo?&nbsp;
Zločin se možda ne može predviđeti – ali se odgovornost može preuzeti. Samo u društvu koje cijeni odgovornost, može se izbjeći repriza tragedije. Mi to nijesmo učinili. I zato se ponovilo.
Cetinje je danas grad tuge kakva se ne pamti u mirnodopskim uslovima. Ne zato što su ljudi odustali – već zato što vlast jeste. Ođe, na kamenim pločnicima đe su pjevali mladi i sve je vrvilo od života, sada odzvanja tišina nepovjerenja. Ali ta tišina govori više od bilo koje pres-konferencije.
Istina će kad-tad izaći na viđelo. Možda neće pasti ostavke, možda neće biti smjena, možda neće biti suđenja, možda nikada nećemo dobiti priznanje da je zločin bio organizovan ili podstrekivan. Ali istorija će zapisati da smo protestovali, da nijesmo ćutali, da smo čuvali imena ubijenih.
Zato još jednom pozivam sve građane, medije, udruženja, advokate, obrazovne radnike, nevladin sektor – da ne dozvolimo da ove tragedije proguta zaborav. Pozivam vas budemo kolektivna savjest ove zemlje. Da svojim glasom i prisustvom poručimo: ne pristajemo na ćutanje, ne pristajemo na laž, ne pristajemo na normalizaciju zla.
Jer na kraju – država koja ne traži pravdu za svoju đecu, više i nije država. To je samo dobro organizovana tišina. A mi u toj tišini moramo biti glas.
Ovo je moj krik!

Ranjeni grad, ranjena istina

Građani Cetinja i večeras su u 17.26 sati blokirali magistralni put Podgorica - Cetinje, u mjestu Kruševo ždrijelo. Današnja blokada će trajati tri sata - odnosno do 20.26 sati.
Oni ove mirne blokade organizuju duže od dva mjeseca iskazujući protest i tražeći odgovornost čelnika bezbjedonosnog sektora za dvije tragedije u kojima je na Cetinju ubijeno dvadeset i troje njihovih sugrađana.
Oni su prošle sedmice blokade isprva produžili do 19.26 sati, a tada je stranica „Podgorički vremeplov“ objavila da će trajati do 21 sat. Zbog toga su se našli na udaru političkog direktora Pokreta Evropa sad Vlada Bojovića koji ih je optužio da opstruišu turističku sezonu.
- Današnje produženje saobraćajne blokade na Cetinju do 21h tokom praznika pokazuje da nije riječ o brizi za efikasnost bezbjednosnog sektora, već o namjernoj opstrukciji turističke sezone. Paradoksalno, među učesnicima su rođaci funkcionera DPS-a i potraživanih BIL lica – naveo je tada Bojović.
Demantij učesnika protesta stigao je gotovo dva sata prije Bojovićeve objave. Oni su izrazili ogorčenje zbog kontinuiranog širenja dezinformacija pojedinih kvazi-medija i društvenih stranica.
Prošle neđelje, 4. maja, su radikalizovali protest i produžili blokadu do 20.26 sati. Danas su učinili isto.

Cetinjani danas tri sata blokiraju Kruševo ždrijelo

Odbor za bezbjednost i odbranu raspravljaće o tragičnim događajima na Cetinju u petak 16 maja, saopštio je predsjednik Odbora Miodrag Laković.&nbsp;
Laković je kazao da je datum izabran nakon usaglašavanja rasporeda i poslovnih kalendara predstavnika Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije.
On je saopštio da će se na dnevnom redu sjednice Odbora naći će pet tačaka, među kojima su dvije informacije o aktivnostima Uprave policije povodom tragičnih događaja na Cetinju – onog koji se dogodio 1. januara ove godine, kao i masakra u naselju Medovina 12. avgusta 2022. godine.
Odbor će, kako je predloženo, razmatrati i postupak vršenja bezbjednosnih provjera radi utvrđivanja (ne)postojanja smetnji za obavljanje bezbjednosnih poslova, koji sprovodi nadležna komisija u skladu sa zakonom. U okviru te tačke, raspravljaće se i o disciplinskoj odgovornosti i eventualnom pokretanju postupaka po tom osnovu.
Pred članovima Odbora naći će se i informacija o procedurama zapošljavanja pripadnika policije Ministarstva unutrašnjih poslova, uključujući aktivnosti nadležnih komisija.
Sjednica će biti zaključena tačkom “Tekuća pitanja”.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FLakovicMiodrag%2Fstatus%2F1920146044613976435&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Laković: Odbor za bezbjednost i odbranu 16. maja o aktivnostima Uprave policije tokom tragičnih događaja na Cetinju

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović pokazao je juče potpunu odsutnost političke, institucionalne i moralne odgovornosti izjavom da je „ubistava neuporedivo manje nego prije 30. avgusta 2020.“ i da je Crna Gora danas zemlja bez zataškavanja, sa ambijentom vladavine prava - poručili su u Stranci evropskog progresa (SEP).
Oni su decidni da nakon dva masovna ubistva u manje od dvije godine, sa ukupno 23 brutalno ugašena života, među kojima je četvoro djece, te nakon nedavnog monstruoznog dvostrukog ubistva u Bijelom Polju, ovakva izjava predstavlja ne samo pokušaj političke propagande, već i bolan šamar porodicama žrtava i svim građanima Crne Gore koji žive u strahu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48.5437%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fsaranovic-o-tragedijama-na-cetinju-bilo-politickih-i-zloupotreba-organizovanih-kriminalnih-grupa-zbog-kalkulacija-nakon-tragedije-na-medovini-izostali-protesti-i-pozivi-na-ostavke&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Da podsjetimo, građani Crne Gore nijesu i neće zaboraviti: zločin na Cetinju u avgustu 2022. - 11 ubijenih, uključujući dvoje djece, zločin na Cetinju 2023. - 12 ubijenih u još jednom masovnom ubistvu, uključujući dvoje djece, Bijelo Polje, april 2024. - dvostruko ubistvo i neuspješna potraga koja je unespokojila građane širom regiona - istakli su u SEP.
Umjesto da se suoči sa sve dubljom krizom bezbjednosti Šaranović, prema njihovim riječima, pokušava da grubo relativizuje realnost.
- Koristeći propagandni jezik lišen elementarnog poštovanja prema žrtvama i zdravom razumu. U trenutku kada građani traže odgovore i sigurnost, ministar nudi - manipulaciju, zamjenu teza i politikantsko dodvoravanje. Crna Gora ne treba ministra statistike, već odgovornog ministra bezbjednosti - jasni su u SEP.
Građanima, kako su podvukli, nije važno da li je neko uhapšen, već da li njihova djeca mogu bezbjedno da hodaju ulicom, da li kriminalci nesmetano vršljaju po gradu i da li institucije reaguju prije nego što dođe do krvoprolića - a ne poslije.
- Ako ministar ne vidi dramu koja se odvija pred njegovim očima, vrijeme je da se povuče sa funkcije i prepusti mjesto onima koji ne bježe od odgovornosti. Za Crnu Goru u kojoj se ne broje leševi, već se sprečava zločin. Za Crnu Goru u kojoj se funkcije ne zloupotrebljavaju za zamagljivanje istine i manipulacije. Dosta je bilo lažnog spokojstva dok nam zemlja krvari - zaključili su u SEP.

SEP: Građani traže odgovore i sigurnost, a Šaranović nudi manipulaciju, zamjenu teza i politikantsko dodvoravanje

Crnogorsko-američka asocijacija Cetinje uputila je podršku Cetinjanima koji skoro tri mjeseca blokiraju saobraćaj na Kruševom ždrijelu zahtijevajući odgovornost nadležnih za dvije tragedije u tom gradu u kojim je, za dvije i po godine, ubijeno njihovih 23 sugrađana.
- Dosta je ćutanja! Skoro tri mjeseca. Toliko traje blokada Kruševog ždrijela. Bez režisera iz sjenke. Bez partijskih parola. Bez želje za profitom ili medijskim spinovima. Samo čista, surova istina: narod traži pravdu za 23 ubijene duše, za dva stravična masakra koja su potresla Crnu Goru - a režim se ponaša kao da je riječ o meteorološkoj pojavi, a ne zločinu nad sopstvenim narodom - ocijenili su u ovoj asocijaciji.
Oni pitaju i gdje su ostali Cetinjani.
- Gdje su „komitski serdari” sa tastatura? Gdje su svi ti „heroji” i „patriote” koji se prepucavaju po kafanama uz dojč, dok ljudi na barikadama krvare od nepravde? Kad je trebalo lajkovati i veljati se po mrežama - svi ste bili generali. A sada, kad narod stoji na vjetrometini - tišina - naveli su oni.
Država, kako su ukazali, crta mete.
- Ljude koji traže istinu, politički šefovi bezbjednosnih službi pokušavaju predstaviti kao „bezbjednosno interesantna lica”. Ili ih optužuju za sabotažu turističke sezone. Možete li zamisliti kakvo moralna dno mora biti čovjek koji tako lako padne - da bi napao u crno zavijene porodice? To nije slabost - to je pokvarenost na dnu ljudske lestvice - istakli su oni.
Prozivaju ih, kažu, direktno, imenom i prezimenom.
- Aleksa Bečiću - koliko puta još planiraš da opereš ruke od naroda? Ti koji si obećavao „odgovornost”, danas ćutiš dok se građani satanizuju. Tvoje ime je postalo simbol bježanja od istine.
· Momčilo Lekoviću, poslanice Demokrata — tvoja izjava da „privatni mediji sprovode opasnu kampanju protiv bezbjednosnog sektora” je dno dna. Istina te ne zanima. Sram te bilo.
· Lazare Šćepanoviću, direktore policije - kako spavaš noću? Dok tvoje strukture ne odgovaraju na pozive za pravdu, a porodice žrtava vape za istinom?
· Vrhovno državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo - vaše institucije su danas saučesnici.
Ne radite ništa. Ne informišete javnost. Ne vodite otvorenu istragu. Vi niste čuvari reda - vi ste njegovi grobari.
· Svi vi što ćutite i klimate glavom, pokušavajući da preživite ovu sramotu kao da vas se ne tiče - istorija vas neće zaboraviti - naveli su u crnogorsko-američkoj asocijaciji Cetinje.
Ako dvije tragedije ne mogu ujediniti Cetinje pitanje je, kažu oni, jednostavno: Kome smeta ujedinjeno Cetinje, iz kojeg je kroz istoriju uvijek sve počinjalo?
- Ko je ta siva eminencija u našem gradu koja sprečava da ujedinjena mladost ponovo krene s Cetinja i proširi se po cijeloj Crnoj Gori? Ko je stvarno odgovoran za neslogu? Jer da ima sloge - institucije ne bi imale izbora. Morale bi da odgovore na neodgovorena pitanja građana, i bar donekle ublaže bol porodicama nastradalih - naveli su oni.
Što se njih tiče, kažu da neće stati.
- I neka zna svaki političar, svaki sluga sistema, svaki medijski manipulator: Radikalizacija protesta nije prijetnja - to je odgovor. Kad država ćuti na zločine, narod ima moralnu obavezu da ustane. Da blokira. Da proziva. Da se ne pokori - poručili su u crnogorsko-američkoj Asocijaciji Cetinje.
Ovo, kako su podvukli, nije borba za partiju - nego za dušu Crne Gore.&nbsp;
- Ako kao društvo ne ustanemo i ne kažemo dosta - ako ne insistiramo na pravdi i istini za porodice te djece i nesrećnih ljudi - mi ćemo kao narod nastaviti da svakom jasno pokazujemo da je crnogorsko čojstvo i junaštvo - samo još jedna velika laž - zaključili su oni.

Crnogorsko-američka asocijacija Cetinje: Radikalizacija protesta nije prijetnja nego odgovor - narod ima obavezu da ustane kad država ćuti na zločine

Posljednja dva dana, gori dom svih nas. Požari haraju u više opština, prijete domovima, šumama i životima. Dok gledamo te slike, osjećamo bol, zabrinutost i nemoć, ali i snagu zajedništva koje nas, kad je najteže, uvijek poveže, poručio je predsjednik opštine Šavnik Jugoslav Jakić.
- Sa dubokom tugom izražavam iskreno saučešće porodici vojnika koji je, braneći našu zemlju od vatrene stihije, izgubio život. Njegova hrabrost i požrtvovanost ostaju trajno urezane u našim srcima. Misli svih nas su i sa ljudima koji su u ovim požarima izgubili svoje domove, godine truda i uspomena. U trenutcima kada materijalno nestaje u trenu, ostaje nam snaga zajedništva - istakao je Jakić.
dodao je da u ime Opštine Šavnik i u svoje lično ime, izražava duboku zahvalnost svim vatrogascima, pripadnicima Vojske Crne Gore, policiji, volonterima i građanima koji nesebično pomažu. Hrabrost i požrtvovanost koju pokazujete ovih dana ostavlja neizbrisiv trag.
- Naša misao i podrška su sa svima koji su pogođeni, onima koji su morali napustiti svoje domove, onima koji strahuju za svoju imovinu, onima koji gube ono što se ne može nadoknaditi. Zbog mjera opreza i požara koji su bili aktivni u Šavniku u poslednje vrijeme pomoć u ljudstvu ne možemo poslati, ali ćemo Službi zaštite i spašavanja Podgorica u saradnji sa Fabrikom vode Diva poslati šleper flaširane vode i stavljamo se na raspolaganje u narednim danima za sve što budemo mogli da pomognemo- napisao je Jakić.
Poručio je da poziva sve da, koliko mogu, pruže pomoć: otvorenim srcem, toplom riječju, pruženom rukom.&nbsp;
- Samo zajedno možemo ublažiti posljedice ove nesreće i pomoći da se život vrati u normalu. Šavnik je uz cijelu Crnu Goru - zaključio je Jakić.

Jakić: Gori dom svih nas, Šavnik je uz cijelu Crnu Goru

Tri godine od masovnog ubistva u cetinjskom naselju Medovina, porodice žrtava još čekaju odgovore, još čekaju odgovornost onih koji su zakazali. 12. avgusta 2022. godine Vuk Borilović je u tom cetinjskom naselju ubio 10 osoba, među njima dva dječaka Marka i mašana i ranio šest drugih stanovnika Medovine.
Janjušević podsjeća da je nakon tri godine samo jedno lice procesuirano, a da institucije i dalje ćute.
- Sramotno je ćutanje institucija…Tri godine je bilo sasvim dovoljno da se napravi jedna analiza, ne samo analiza na nivou Uprave policije, nego i na nivou države, odnosno multisektorska analiza, analiza zdravstvenog sektora, tužilaštva, sudstva, da se vidi zbog čega je došlo do ove najveće tragedije u mirnodopskoj eri Crne Gore. To se nije dogodilo i onda nam se ponovila tragedija prije sedam mjeseci - rekao je Janjušević.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović razgovarao je na Cetinju sa dijelom porodica stradalih i zahtijevao hitno usvajanje Markovog i Mašanovog zakona na prvom narednom zasijedanju Skupštine. Tim zakonom bi se uvele i dodatne restrikcije za davanje dozvola za oružje. Milatović je naglasio da je društvo koje ne uči iz svojih tragedija osuđeno da ih ponavlja. "dok sam predsjednik, neću dozvoliti da tišina institucija nadjača glas onih koji su izgubili sve" poručio je on.
Pohvalno je, kaže Janjušević, to što je predsjednik države Jakov Milatović podržao donošenje zakona koji traže porodice ubijenih.
Podsjeća da je tog 12.avgusta, prije tri godine, bilo mnogo propusta, a najskandalozniji je, kaže, primjer mladića koji ranjen dolazi do pripadnika interventne policije ispred Cetinjskog manastira, koji im je kazao šta se dešava na stotinjak metara od njih. Dodaje, kako su ti policajci kontaktirali nadređene i rečeno im je da oni ostanu kod manastira i ne pomažu nikome.
- Zašto su pripadnici interventne policije ostali tu, ko im je to naredio, značajno su bili opremljeniji od pripadnika saobraćajne policije, u svom vozilu su imali dugo naoružanje i imali su zaštitnu opremu, pa su mogli na vrlo lak način da neutrališu pomahnitalog ubicu - podsjetio je Janjušević.
Osvrnuo se i na zločin od 1.januara, za koji tvrdi da se desio jer nije bilo odgovornosti za zločin u Medovini, niti su izvučene pouke. Podsjeća i kako je zločin od 1.januara upamćen i po skandaloznom ponašanju i izjavama ministra unutrašnjih poslova.
- U toj noći zločina izašao je ministar unutrašnjih poslova, ponovo ću reći da je bolje da se nije pojavljivao nego na način kako se pojavio pred crnogorskom javnošću i rekao da je to situacioni događaj, zamislite! Situacioni događaj kad je pomahnitali ubica na pet različitih lokacija ubio trinaest lica i na šestoj izvršio samoubistvo, i on kaže da je to situacioni događaj. Zatim, kad je ubica izvršio samoubistvo on je rekao da se građani Cetinja sada mogu vratiti normalnom životu - podsjetio je Janjušević.
Poručuje i da crnogorska javnost nikad ne smije zaboraviti da vrh države, predsjednik Vlade Milojko Spajić, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović nijesu smogli snage da dođu na komemorativnu sjednicu i da izjave saučešće porodicama koje su izgubile svoje najmilije u tom zločinu.
Podsjetio je i na reakciju nakon zločina od 1.januara, za koju kaže da je populističko djelovanje, kada je najavljeno donošenje restriktivnih zakona i povećanje broja policijskih službenika, a poslije sedam mjeseci, kako kaže, više niko ne priča o tome.
Janjušević je imao priliku da pročita nacrt Markovog i Mašanovog zakona. Kaže da je riječ o dobrom zakonskom prijedlogu koji treba u normativnom dijelu doraditi.
- I on može da ima značajno dobre inpute za preventivno djelovanje nadležnih državnih organa, prvenstveno policije i zdravstvenih institucija na prevenciji ovakvih i sličnih krivičnih djela - naglasio je on.
Komentarišući trenutnu situaciju, požare koji bukte širom Crne Gore i nažalost izgubljeni život vojnika Dejana Božovića, kaže da je riječ o katastrofalnoj nepripremljenosti.
Podsjeća na izjavu direktora Direktorata za vanredne situacije u kojoj je izneseno da MUP ima jedan helikopter i jedan protivpožarni avion nosivosti oko 3.000 litara.
- Koliko se sjećam, Ministarstvo unutrašnjih poslova imalo je još dva aviona Air Tractor i šta je sa njima to meni i crnogorskoj javnosti nije poznato. Materijalno-tehnička opremljenost službi zaštite i spašavanja je na jednom izuzetno niskom nivou. Crnogorska javnost misli da se Služba zaštite i spašavanja bavi samo ovakvim situacijama kada se su požari, a to je jedna veoma ozbiljna služba, to je bila moja linija rada nekad i znam koliko su oni u saobraćajnim nezgodama spasili ljudskih života. Samo obratite pažnju na njihovu zaštitnu opremu, koja je u katastrofalnom.stanju, na njihova vozila koja su u prosjeku stara preko 25 godina - naglasio je Janjušević.
Pripadnici Službe zaštite i spašavanja, vojnici, pripadnici policije, to su pravi crnogorski heroji, poručuje Janjušević, jer goloruki idu na požare i spašavaju ljudske živote i materijalno tehnička sredstva.
Komentarišući postavljanje spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro, kaže da je počev od beranske policije bilo mnogo propusta.
- Vidimo da je Ministarstvo kulture povjerilo zadatak komunalnoj policiji Opštine Berane, zašto - nije mi poznato, ali crnogorska policija kad daje asistencije nema pravo da ulazi u zakonitost akta koji se izvršava. Imali smo situaciju, kako su mediji prenijeli, da je oko dva sata ujutru došla policija, najverovatnije sa komunalnom policijom, da ukloni taj spomenik i gle čuda - sveštena lica su dala saopštenje da su oni dogovorili da će oni to sami da uklone sjutradan. Kakvog ima dogovora sa licima za koje postoji sumnja da su izvršili bilo koje krivično djelo? O čemu se radi tu, kakva je to pravna država” - pitao Janjušević.
Objašnjava da nadležna inspekcija utvrđuje mjesto, način i vrijeme izvršenja, a policija nema nikakve ingerencije kada daje asistencije, osim da obezbjedi da ne dođe do napada na inspektore.
- Kako je moguće da statua, kip od dva metra, koji se ne može izliti u Crnoj Gori, izliven je negdje u Srbiji, preko kojeg je graničnog prelaza prešao? Šta je radila granična policija, šta je radila Uprava carine, šta je radila Agencija za nacionalnu bezbjednost? Mislite da se taj spomenik i taj postament izradio za jedan dan, za jednu noć? Ne, to se radilo danima i danima, a bezbjednosni sektor je spavao - istakao je Janjušević.
Ističe da toga dana nije bilo obezbjeđenja javnog okupljanja, jer na skupu nigdje nije bilo uniformisanog policajca.
- Ovo je bilo par excellence okupljanje visoko bezbjednosnog rizika, kada se pravi bezbjednosna procjena u skladu sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost, pa se pravi plan aktivnosti i u tom planu se predviđa broj policijskih službenika koji je potreban na obezbjeđenju tog javnog okupljanja, pa je policija obavezna da tamo obezbjedi hitnu službu i vatrogasnu službu, a mi smo na licu mjesta imali sveštenike koji su davali blagoslove novinarima da rade svoj posao - zaključio je Janjušević.

Janjušević: Sramotno ćutanje institucija, tri godine su više nego dovoljno vremena da se napravi multisektorska analiza

Zbog ispada KB 10 kV “TIK 2” iz TS 110/10 kV “Podgorica 5” bez napajanja električnom energijom je više podgoričkih ulica i naselja, saopšteno je iz CEDIS-a.
Bez struje su trenutno: Montefarm u Ul. Ilije Plamenca, dio Zabjela oko Krivog mosta prema Čepurcima, Ul. dr Vukašina Markovića (iza Delte), Ul. Arsenija Boljevića (iza i pored Delte), zgrade na Cetinjskom putu, naselje oko Kolektora i naselje oko bivših Nikšićkih semafora.
Nije saopšteno kad će struja stići.

Više podgoričkih naselja bez struje

Taman kad se činilo da su u nikšićkoj opštini požari pod kontolom i da će vrijedni vatrogasci imati mali predah, nova vatrena stihija zahvatila je Velimlje i Goliju. Kako je za Portalu RTNK kazao načelnik nikšićke Službe zaštite i spašavanja Slavko Tadić, gotovo da su sigurni da su ti požari podmetnuti.
- Radi se o jako nepristupačnom terenu. Na Velimlju očekujemo da će ujutru priteći u pomoć Avio-helikopterska jedinica - naveo je Tadić.
On je podsjetio da je jutros bio aktivan samo požar u rejonu Sjenokosi – Duga – Šume, dok su svi ostali koji su bili aktivni prethodnih dana, pod kontrolom ili ugašeni.

Nikšić: Novi požari na Velimlju i Goliji, sumnja se da su podmetnuti

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Povampirene velikosrpske i četničke falange nemaju problem sa razumom i logikom. Razuma kod njih manjka od samog starta, jer da se javlja makar u česticama, ne bi danas novočetnici jednako voleli saradnike nacista (četnike, JVuO) i potomke dela onih koji su nacizmu stali nogom za vrat (Ruse, odnosno Putina).&nbsp;
Na logici tek padaju. Tvrde da su poštovaoci "prvog gerilskog antifašističkog pokreta u Evropi", misleći na formacije Draže Mihailovića. I dok su Mihailovićeve četničke formacije imale bar neke dve istorijski potvrđene bitke protiv nacista, pre nego što su postale njihova verna pomoćna vojska i koljači civila, današnji simpatizeri pokreta DM ne vide contradictio in adjecto čak ni u činjenici da sebe nazivaju antifašističkim pokretom, a podižu spomenik fašisti koga je odlikovao Adolf Hitler.
Ta bi zbrka u glavama pojedinaca bila lako rešiva na nivou Toponica ili Kovin u Srbiji, odnosno Dobrota u Crnoj Gori, da nosioci političke vlasti u ove dve države ne igraju "stiskavac" upravo s baštinicima tih retrogradnih ideja. Trljkajući se znojavim telima s dlakavim četništvom u ritmu "drma mi se na šubari cveće", političari u stvari plešu s najprimitivnijim i najzaostalijim, shodno tome i najkrvoločnijim, delom biračkog tela.&nbsp;
Tim trulim kompromisom trenutno obezbeđuju sebi glasove, ali istovremeno guraju obe države u živi pesak velikosrpskog šovinizma, iz koga se u ranijim, ne tako davnim prilikama, izlazilo teškom mukom i uz velike žrtve. I kako sada vidimo - samo privremeno.
No, pisali smo već o minornom intelektualnom i moralnom kapacitetu ljudi koji su se, u tranzicionom periodu i usled prirodnog nezadovoljstva nedovoljnim napretkom dvaju država pod demokratskim vlastima, dočepali političke vlasti. Njihov je učinak - u Srbiji od 2012, a u Crnoj Gori od 2020. - merljiv vekovima: države su civilizacijski i ekonomski vratili u XVIII, a građane mentalno i logički u XIII vek.
Danas ćemo se pozabaviti njihovim drugim trulim kompromisom, erotski vrućim plesom s organizacijom koja je poslednjih godina pedantno očistila svoje redove od svih progresivnih, slobodnomislećih i zdravorazumskih ljudi. Onom koja upravo ovih dana u Beogradu završava javni inkvizitorski obračun s poslednjom dvojicom teologa koji su se usudili da je kritikuju: s Vukašinom Milićevićem i Blagojem Pantelićem. Dakle, pozabavićemo se organizacijom koja sebe naziva "Srpska pravoslavna crkva", dočim je u međucrkvenoj komunikaciji to Crkva Srbije.
Iako je već od početka devedesetih SPC korisno poslužila balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću u nastojanju da ratom i etničkim čišćenjem zadrži "sve Srbe u jednoj državi", ta je crkva tek od demokratskih promena 2000. godine postala zaista država u državi. Ne samo da ne plaća nikakav porez na svoju razgranatu privrednu delatnost, nego država pokriva doprinose sveštenika za penziono i zdravstveno osiguranje. Najzad, malo-malo Vlada opredeli neka sredstva za gradnju ili renoviranje hramova, izdaju se i obavezne doplatne poštanske markice, a stižu i bogate donacije iz inostranstva, najviše od ruske države i crkve.
<h2>ĆAR ZA VAJDU</h2>
Kako neki čitalac ovakvog pisanja uvek kaže ono čuveno "da, ali", da ga predupredimo: slične privilegije u Srbiji imaju i ostale verske zajednice. Ipak, slika davanja i uticaja biće potpuna tek kada kažemo da se po popisu 2022. u Srbiji čak 81,1 odsto građana izjasnilo kao pravoslavac, dok sve ostale verske zajednice i ateisti i agnostici zajedno čine preostalih 18,9 procenata.&nbsp;
Doduše, u praksi, većina deklarativnih vernika ne ponaša se kao vernik, pa crkve zvrje prazne. SPC zato od ideje da živi od parohijala, a ne od državnih davanja i oprosta troškova, beži kao đavo od krsta. I tu da bacimo dodatno svetlo podsećanjem na činjenicu da je u deset godina koje su prethodile tom popisu, u Srbiji izgrađeno oko hiljadu crkava, i samo 13 škola.
Dakle, davanjima pravoslavnoj crkvi, političari obezbeđuju njenu podršku, a s obzirom na razgranatost crkvenog sistema i veliki uticaj u narodu, to je možda i investicija s najbržim povratom u poslovnom okruženju. Iako je Ustavom crkva odvojena od države, normalizuje se neformalni političko-crkveni brak iz interesa, i tako sveštenstvo podržava galantnost trenutne vladajuće političke opcije, podržavajući njenu politiku.
U praksi, bar u Srbiji, popovi SPC postali su vrhovni autoritet za sve. Od abortusa do dogmatizovanog Kosova, od vaspitanja dece do nacionalnih pitanja koja su, od 2012. posebno, izgrađena na velikosrpskom šovinizmu i težnji za hegemonijom. Iako bi državne institucije morale da budu laičke, svaki državni organ ili opština imaju slavu, vojska se koristi u verskim ceremonijama, vreme se meri po verskom kalendaru, politički funkcioneri pokazuju svoju religioznost u svakoj situaciji, nema manifestacije kojoj vrh crkve nije gost, a redovno se ide kod patrijarha po duhovni savet.&nbsp;
U Crnoj Gori, opet, svedoci smo posebnog apsurda. Crkva koja zvanično ne priznaje postojanje čitavog jednog naroda (što sadrži i elemente krivičnog dela), koja teritoriju Crne Gore tretira kao teritoriju Srbije, aktivno učestvuje u političkom životu, "komanduje" političkim strankama i njihovim liderima, javno demonstrirajući prezir prema svakom obliku državne vlasti i državnim simbolima Crne Gore. Nema bolje ilustracije za to od odnosa Ljubiše Ostojića - Metodija prema podizanju spomenika ratnom zločincu i saradniku okupatora, kojom je prilikom intonirana i himna strane države, Srbije. Tim stavom, on nije samo bacio pod noge i hrišćanstvo i moral, on je bacio pod noge državu, i tu, u stvari, dolazimo do suštine problema.
Ne postoji, niti u modernom demokratskom društvu sme da postoji, verska ili bilo kakva druga organizacija, koja je "starija" od države. Ne po godini osnivanja, koja je nebitna, već po statusu. Ono šta je ključno je da je država po svojoj suštini zajednica svih njenih građana, dok je crkva - kao i svaka druga uža organizacija (udruženje, klub, savez...) - zajednica tek jednog dela stanovnika države. I u tom je smislu država "starija": zakoni države (moraju da) se primenjuju (i) na crkve i na vernike, crkveni "zakoni" važe samo interno, za one koji su "članovi" crkve i time njene "zakone" prihvataju.
Ne postoji, i ne sme da postoji, nekakav "temeljni ugovor" ili bilo kakav drugi akt ili dokument, koji pripadnicima jedne organizacije (verske, ili bilo koje druge), daje veća prava i manje obaveza nego ostalim građanima. Odnosno, ako tako šta postoji, Ustavni sud mora da reaguje i obezbedi jednakost svih pred Ustavom.
<h2>ISKAČE OSIGURAČ</h2>
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da su svojim ustavima i Srbija i Crna Gora definisane kao sekularne, odnosno, da je crkva odvojena od države. Otuda je u obe zemlje nedopustivo - a da je demokratske i parlamentarne svesti bilo bi i politički kažnjivo - svako koketiranje političara sa religijskom (ili najzad i bilo kojom drugom) organizacijom, kojim se jedan deo društva favorizuje. Jer, političar - posebno onaj na vlasti - obavlja funkciju od javnog interesa i predstavlja i zastupa jednako sve građane, a ne samo svoje simpatizere i ne samo vernike "svoje" crkve. Vera je, kao i kod svakog drugog građanina, njegova privatna, intimna stvar. I ona, u stvari, ostaje na vratima verskog hrama i privatnog doma.
Treba li, najzad, uopšte naglašavati da religijska pravila dotiču samo vernike i da ni u kom obliku i ni na koji način ne smeju da postanu uobičajena za celo društvo, a nekmoli opšteobavezna? Treba li pominjati da crkvi nije mesto u politici, ni u kom obliku ili formi?
Srbija i Crna Gora, na žalost, prečesto i previše se manifestuju kao prepolitička društva. Lično konjukturno i opšte moderno u ove dve države su izgleda uobičajeni motivi delovanja. Interes države i nacije je uvek u senci lukrativnog. Kako se svojevremeno pohrlilo u kom-partiju zarad vajde, sada se trči u religiju zbog ćara. Vera i versko se potežu u cilju jačanja nacionalizma i pravdanja nepočinstava koja se rade, ili tek planiraju.
Pravo verništvo i "snaga vere" u obe države bi se lako izmerili ukidanjem državnih sredstava verskim organizacijama (sem za verske objekte pod zaštitom države, kad važe posebna pravila) i uvođenjem parohijala. Što će reći: ako si član crkve, to članstvo moraš da platiš; koliko članova, toliki je i crkveni guber.&nbsp;
Do tog momenta je, međutim, još dalek put. Na njemu se crkva pruža onoliko koliko joj politika, vođena sopstvenim sebičnim ili na drugom mestu isplaniranim interesima, dopušta. Nekad uspe da "ukoči", svesna sopstvenih religijskih i moralnih normi, ali u poslednje vreme sve češće "iskače osigurač". A to onda nije samo unutarcrkveno pitanje, to je pitanje dalekosežnih i krupnih posledica.
Crkva mora da se vrati u pravni poredak i u okvire suštine sopstvenog postojanja. Ako to nije moguće, zabrana delovanja - bar tamo gde nije u matičnoj državi, plus ispitivanje poslovanja, odgovornost za narušavanje zakonom zaštićenih verskih objekata, pa čak i krivično gonjenje crkvenih velikodostojnika, uprkos odredbama nekakvih ugovora, uopšte nisu nerealna opcija.

Vrele igre pod mantijom

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

U piperskom naselju Đurkovići buknuo je danas požar velikih razmjera, a na licu mjesta su, pored vatrogasnih kola, i dvije Bemax cistijerne koje stalno dopremaju vodu.&nbsp; U jednu cistijernu može da stane 22 kubika vode. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FX_KThiBPHQI%3Fsi%3DNpbmJXuzX1k9ZqJM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FARvl8zV5ipc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Video: TAMARA KLIKOVAC </div> &nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FgREl-KFy8aM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Video: TAMARA KLIKOVAC </div> <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FB336uL9N-5w&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Video: Tamara Klikovac </div> &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025081118088_fea20e983423b3e0049c86176de9ef8c4690be05eb8fa487a224cdb132d37c99.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025081118088_fea20e983423b3e0049c86176de9ef8c4690be05eb8fa487a224cdb132d37c99" data-rendition-name="original" width="1600" height="1100" loading="lazy" alt="Punjenje cistijerne "> <figcaption>Punjenje cistijerne (Photo: Tamara Klikovac )</figcaption> </figure>

Tag: tragedije-na-cetinju