Do 30. avgusta 2020. bilo je tačno 59 nerastvijetljenih ubistava – znate zbog čega? Jer su najviši policijski funkcioneri, kada su hapsili članove njima suprostavljenim kriminalnih grupa, nisu ih privodili u stanice, već vođama klanova u Crnoj Gori - rekao je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović odgovarajući na poslaničko pitanje u Skupštini Crne Gore.
Njega je poslanica Socijalističke narodne partije (SNP) Slađana Kaluđerović pitala koliko je nerasvijetljenih ubistava bilo do 30. avgusta 2020. godine, a koliko nakon toga.
Ubistava je, tvrdi resorni ministar, sada neuporedivo manje, nego prije 30. avgusta.
- Ona se rasvjetljavaju, kao što vidite, u rekordnom roku. Svega su tri nerasviteljena ubistva od 30. avgusta 2020. godine - rekao je Šaranović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Šaranović: Ubistava neuporedivo manje od 30. avgusta 2020. godine, rasvjetljavamo ih u rekordnom roku

U proteklih četiri i po mjeseca ubijeno je čak pet osoba sa Cetinja u nastavku obračuna između škaljarskog i kavačkog kriminalnog klana.
Na Cetinju su 20. juna, u samom centru grada, na svega 100 metara od osnovne škole u stravičnoj eksploziji stradali Petar Kaluđerović i Dragan Roganović. Njihovi sugrađani i prijatelji Tanasije Taso Jovanović, Mihailo Borozan i slučajna prolaznica su povrijeđeni.
Napadač je na stablu postavio eksploziv koji je aktivirao u trenutku kada su se Kaluđerović, Roganović, Jovanović i Borozan našli kod tog drveta.&nbsp;
Prema evidencijama bezbjednosnih službi, oni su bili bliski škaljarskom kriminalnom klanu.
Nakon 15 dana od zločina policija je saopštila da tragaju za Nikolom Drecunom zbog sumnje da je ubio Kaluđerovića i Roganovića. Drecun je, prema evidenciji bezbjednosnih službi, član kavačke kriminalne grupe. Drecun još nije uhapšen.
Krajem septembra, 27. u 15.25, ubijen je Cetinjanin Vasko Lješković. Likvidaran je iz snajperske puške, u svom dvorištu ispred porodične kuće u naselju Bogdanov kraj, na Cetinju.&nbsp;
Lješković je, prema evidenciji bezbjednosnih službi, bio visoko pozicionirani član škaljarske kriminalne grupe. Na Lješkovića je egzekutor pucao sa obližnjeg brda kada je ovaj izašao u dvorište kuće, koje je ograđenom visokim betonskim zidom.
Samo nekoliko sati prije ubistva policija je organizovala konferenciju za novinare na kojoj je v.d. pomoćnika direktora za Sektor za borbu protiv kriminala Lazar Šćepanović saopštio da su u Budvi uhapšene dvije osobe i da su „spriječili izvršenje krivičnih djela“. Tada je poručio kriminalnim grupama da pomno prate njihovo kretanje i da će svi biti na udaru policije.
U Podgorici, 6. novembra, na kružnom toku ka Nikšiću, ubijeni su Cetinjani Petar Lipovina i Žarko Pejaković.&nbsp;
Ubice su iz automatskog oružja ispalile više od 30 hitaca u Lipovinu i Pejakovića. Oni su, prema evidenciji bezbjednosnih službi, bili bliski kavačkom klanu.

Marija Žižić

1250x600

1084x550

Za četiri i po mjeseca ubijena petorica Cetinjana

Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Mihailo Anđušić pitao je što treba da se desi da bi neko u Crnoj Gori preuzeo odgovornost za tragične događaje u Crnoj Gori.
On se u tom kontekstu osvrnuo na ubistva na Cetinju, ubistvo brata i sestre Jovana i Milanke Madžgalj u bjelopoljskom selu - za koje se sumnjiči i potražuje Alija Balijagić, smrt 35-ogodišnje porodilje u barskoj bolnici, ali i na današnje ubistvo Petra Lipovine i Žarka Pejakovića koje se u 15.20 sati desilo na kružnom toku u Podgorici.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpucnjava-u-podgorici-ranjena-jedna-osoba-n3nquqyf&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Dvostruko ubistvo razornom, eksplozivnom napravom koja u sred grada visi na drvetu. Ubistvo u sred bijela dana snajperom, sa udaljenosti od pola kilometra. Dvostruko ubistvo višestrukog povratnika koji sedmicama uspješno izmiče čitavom bezbjednosnom sektoru i od koga strijepi čitava država - napisao je Anđušić na društvenoj mreži X (bivši Tviter).
Ukazao je i na smrt 35-ogodišnje porodilje koja je šokirala javnost i čiji se uzroci ispituju.&nbsp;
- Dvostruko ubistvo u špicu saobraćajne gužve u Glavnom gradu naočigled desetina prolaznika - dodao je Anđušić.&nbsp;

Anđušić o dvostrukom ubistvu u Podgorici, smrti porodilje iz Ulcinja, Balijagiću: Što treba da se desi da bi neko preuzeo odgovornost?

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović manipuliše brojem žrtava i iznosi netačne podatke, tvrde novinari koji se decenijama bave crnom hronikom.&nbsp;
Urednica u Televiziji E Svetlana Đokić kaže da Šaranovića demantuju i zvanični izvještaji Ministarstva unutrašnjih poslova te da je sve lako provjeriti.
Đokić je reagovala nakon što se ministar Šaranović, na svečanosti povodom Dana unutrašnjih poslova, pohvalio učinkom resora kojim rukovodi.
Šaranović je, pored ostalog, kazao da je za samo godinu procesuirano oko 600 članova visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa, te da je u proteklih deset mjeseci procenat rasvijetljenih krivičnih djela 95.
- S obzirom da se danas o ubistvima govori više nego ranije, moja je dužnost da saopštim sljedeće. U periodu od 2016. godine do 2020. bila su 93 ubistva od čega 42 u kriminalnim obračunima, među žrtvama je bilo i šest slučajnih. Nakon promjene vlasti od 2020. stvari su se značajno promijenile. Do danas je ukupan broj ubijenih smanjen na 27, od čega je sedam stradalo u kriminlanim obračunima, a slučajnih žrtava nije bilo - rekao je Šaranović.&nbsp;
Đokić kaže da je ministar bez trunke savjesti manipulisao brojem žrtava kako bi u javnosti stvorio sliku o tome da je njegovim dolaskom na čelo MUP-a, navodno, bolja bezbjednosna situacija u državi.
- Šaranovićeve tvrdnje da su se nakon promjene vlasti 2020. godine stvari značajno promijenile, i da je od te promjene ukupan broj smanjenih na 27, demantuju zvanični izvještaji resora kojim rukovodi (MUP), a koji su javno dostupni. Naime, u izvještajima MUP-a navedeno je da se broj ubistava počinjenih tokom prethodnih godina kretao do 16 po godini. To pokazuje da je ministar iznio neistine. Prostom matematičkom radnjom, poznatom kao sabiranje, ukupan broj ubistava, ne uključujući 2024. godinu prelazi 30. Ako tome dodamo ubistva koja su počinjena tokom ove godine, a bilo ih je najmanje osam, onda se s punim pravom postavlja pitanje - na osnovu kojih podataka je ministar iznio ove brojke i zbog čega Šaranović manipluiše sa brojem žrtava - ističe Đokić.&nbsp;
Da je bezbjednosni sektor i dalje nemoćan da zaustavi obračun kriminalnih klanova, kaže Đokić, potvrđuju i likvidacije koje su se dogodile tokom ove godine.&nbsp;
Pita se i zbog čega Šaranović nije pomenuo da od 2020. iz godine u godinu raste broj samoubistava i saobraćajnih nesreća.
- Sve ovo nam, nažalost, pokazuje koliko su političari koji su sada na vlasti spremni da zbog prikupljanja političkih poena, javnosti prezentuju lažne podatke i serviraju nam sliku o njihovoj navodnoj požrtvovanosti u borbi protiv organizvoanog kriminala. Ministar ignoriše činjenicu da je rat kriminlanih klanova nastavljen. Tome svjedoči nedavni tragični događaj na Cetinju, kada je u profesionlanoj likvidaciji ubijen, prema posljendjim podacima, visokorangirani član škaljarskog kriminlanog klana. Naravno, Šaranović o ovome nije govorio jer mu ne ide u prilog - zaključila je Đokić.

Đokić: Šaranović manipuliše brojem žrtava i iznosi netačne podatke

Cetinjska Ura će inicirati posebnu sjednicu Skupštine Prijestonice zbog tragične bezbjednosne situacije u gradu - najavio je predsjednik lokalnog odbora te stranke Slavko Šole Janković nakon što je na pragu kuće, sa 500 metara, juče hicem ubijen visokopozicionirani član škaljarske kriminalne grupe Vasko Lješković.
I prije tri mjeseca na Cetinju su aktiviranjem eksplozivne naprave, koja je bila postavljena na drvetu, ubijena dvojica Cetinjana Dragan Roganović i Petar Kaluđerović. Eksplozija se desila kod Sportskog centra i na sedamdesetak metara od osnovne škole, a povrijeđeno je troje građana Cetinja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fljeskovic-likvidiran-na-kucnom-pragu-potraga-za-ubicom-i-logisticarima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Dok Vijeće za nacionalnu bezbjednost zasijeda zbog mirnog protesta obespravljenih radnika Košute i predlaže brze i represivne aktivnosti, sugrađani nam surovo stradaju na javnim mjestima, u blizini škola, kao i u svojim dvorištima - naglasio je Janković.
&nbsp;Kazao je da mu je žao što su, nakon četiri i po godine, ponovo prinuđeni da se pitanjem bezbjednosti građana bave u lokalnom parlamentu i da je trenutna situacija slična onoj sa početka 2020. godine.
- Bezbjednosni sektor se pitanjem sigurnosti građana Cetinja suštinski ne bavi, fokus nadležnih je samo na kozmetičkim izmjenama i trivijalnim pitanjima, krucijalni problemi, nažalost cijelog grada, dolaze na naplatu - zaključio je Janković.

Janković: Zbog tragične bezbjednosne situacije na Cetinju tražimo posebnu sjednicu Skupštine Prijestonice

Crnogorska interpretatorka izvorne muzike Tanja Šeter, gošća je talk show programa ''Znak Podznak''.&nbsp;
Njena astrološka kombinacija ukazuje na ženu koja ne prašta površnost, ima izraženu potrebu da stvari nazove pravim imenom, u poslovnom domenu muzika za nju nije samo posao, izvornu pjesmu prepoznaje kao istinu, vrijednost i ono što traje. Kroz astropsihološko profilisanje, Tanja otkriva i svoju emocionalnu stranu ličnosti. 
 
 Emisiju možete pogledati u danas podne, na našoj televiziji.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FsFkJ_cG44NI%20&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pogledajte na TV E: ''Znak Podznak'', gošća Tanja Šeter

Skoro svakog dana mediji su prepuni izjava ljudi bez biografija, koje je avgustovska poplava izbacila sa prljavom vodom na površinu. Kako objasniti toj pustokupljevini, kojoj je šlepanje jedini način da se dokopaju privilegija i moći u svojim malim životima, da ono što oni svakodnevno javno saopštavaju nema nikakve veze sa tzv. evropskim vrijednostima, za koje se, tobože, zalažu. Baviti se hapšenjima, pa ih i najavljivati, optužbama, presudama, ne poštovati presumpciju nevinosti, povezivati političke protivnike sa mafijom bez ikakvih činjenica, ili iskrivljenim argumentima, spada u arsenal autokratskih i diktatorskih režima, poput onih u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji, Mađarskoj, a polako i u Slovačkoj, u kojima ne postoji nezavisno pravosuđe i u kojima je izvršna vlast preuzela kontrolu nad svim inastitucijama države.&nbsp; Zaista nemam namjeru da pamtim ta beznačajna imena, tu partijsku boraniju, koja misli da se politička karijera stiče što bombastičnijim idiotizmima, pa ću se baviti samo glupostima koje izgovaraju, iz razloga da ljudi vide sa kakvim bezveznjakovićima imaju posla. A poneki čak i glasaju za njih. Upravo zbog takvih, politika je dobila onaj zasluženi atribut o nečasnom poslu.&nbsp; &nbsp;Ideologija četništva Jedna od članica PES-a nedavno je izjavila da je PES partija koja vodi politiku pomirenja, da je podjele na partizane i četnike upravo potencirala „bivša vlast“, jer je, kako kaže dotična, DPS opstajao na takvim podjelama. Tako je to kad polu ili neobrazovane osobe dobiju funkcije, pa umisle da mogu nekome da drže predavanja. Pitanje partizana i četnika nije pitanje navijača Budućnosti i Sutjeske, već je to duboko etičko, ideološko i pitanje elementarne pristojnosti. Ako je meni potreban DPS da bih shvatio što podrazumjeva četnička ideologija, onda bih sebe smatrao totalnim idiotom. To je kao da kažete u Hrvatskoj da joj je potrebno pomirenje partizana i ustaša, ili Njemcima pomirenje SS-ovaca i antifašista. Umjesto stida što koaliraju sa baštinicima četničke, anticrnogorske i antihumane ideologije, PES nam nudi da prihvatimo idologiju Homogene Srbije, koju danas najbolje reprezentuje upravo vojvoda Vojislav Šešelj. Da ne pomenem još nekog vojvodu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051808058_573cdac7846b28e137b47e283638bc015933fec1ed431ac03da0c8e4844e5be1.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051808058_573cdac7846b28e137b47e283638bc015933fec1ed431ac03da0c8e4844e5be1" data-rendition-name="original" width="1142" height="628" loading="lazy" alt="Poslanički klub PES-a"> <figcaption>Poslanički klub PES-aFoto: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>  Pa da dotičnu malo upoznamo što je ideologija četništva, zašto je ona etički zločin, antihumana, fašistička, velikosrpska i anticrnogorska! Za početak da joj objasnim da je, u svom „Političkom programu“ od 28. septembra 1941. godine, Draža Mihailović postavio političke i vojne ciljeve: „...B) omeđiti de fakto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj, V) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjavanje srpskim elementom, G) izraditi plan čišćenja ili pomeranja seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice, D) u srpskoj jedinici, kao naročito težak problem, uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi“... Mihailović je nešto kasnije usvojio kao ideološke osnove svog pokreta memorandum dr Stevana Moljevića, predratnog advokata iz Banja Lukle, koji je izradio juna 1941. godine pod nazivom Homogena Srbija. Moljević, između ostalih gadosti, piše: „... Preseljavanje i zamena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem, na području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani po planu išli za istrebljenjem Srba“...&nbsp; Prema zamislima dr Moljevića teritorija tzv. Velike Srbije obuhvatala bi ne samo teritorije bivše Kraljevine Jugoslavije, već i teritorije Mađarske (Pečuj), Bugarske (Ćustendil i Vidin), Rumunije (istočni Banat i Rešice) i Albanije, śeverni dio sa Skadrom. Pored teritorije Srbije i Makedonije , obuhvaćena je i Crna Gora, cijela Bosna i Hercegovina, Dalmacija od ušća Neretve do blizu Šibenika, zajedno sa Dubrovnikom, veći dio Like, Korduna i Banija, teritorija istočno od Pakraca do mađarske granice (Daruvar, Grubišno polje, Slatina, Nova Gradiška i Slavonska Požega), dio Slavonije sa Vukovarom, Osijekom i Vinkovcima i Baranja... &nbsp;Izvrtanje činjenica Nemojte da vas lažu, gospodo iz PES-a, taj dokument nije bio tajan, on je javno objavljen. Pitajte Šešelja! Još da vas obavjestim da je za taj projekat trebalo, što pobiti, što raseliti, preko dva miliona stanovnika! Je li vam potreban DPS da ośetite gađenje prema takvoj ideologiji? Meni sigurno ne! Zato nije ni čudo što brkate Srbe i poklonike četničke ideologije kad govorite o nekoj mržnji prema Srbima. Da, istina je ośećam gađenje prema svakome ko baštini četničko nasljeđe i ideologiju, bez obzira na njegovu nacionalnost, taman kao prema svakom Hrvatu koji veliča ustaštvo, ili Njemcu, Britancu, Amerikancu, ili pripadniku bilo koje nacije, koji veličaju nacizam i Hitlera. Jer ih ima u mnogim zemljama. Nažalost i u Izraelu. Na isti način ośećam gađenje i prema Putinu i agresiji Rusije na Ukrajinu. Pripisivati DPS-u tu vrstu podjele je kompliment, jer je pitanje čovječnosti osuditi sve one koji danas mašu zastavama sa mrtvačkom glavom. Možda poneko nije znao što su bili četnici u vrijeme rata, danas biti poklonik četničke ideologije je sociopatski. Zanimljivo je da su promoteri četničke ideologije danas u Crnoj Gori sve bivši članovi KPJ. Mnogi su bili i funkcioneri. I Crnogorci, da ne zaboravim. Pronađite zahtjeve za članstvo u SK Emila Labudovića, Zdravka Krivokapića, Marine Jočić, Gorana Danilovića i mnogih, mnogih drugih veličatelja Pavla Đurišića. Valjda je to ta potreba da pereš svoju biografiju kao da postoje na svijetu samo dvije ideologije: komunistička i četnička. Ne čudi ni što su se braća Mićovići preobratili iz porodičnog partizanskog i komunističkog nasljeđa, jer je pripadnost SPC i veličanje Pavla Đurišića kompatibilno sa „srbovanjem“, pa se čovjek pita kad su to shvatili da su potomci zločinaca, kako pokušavaju da predstave NOP i njihovu časnu borbu za slobodu Crne Gore i Jugoslavije. Još jedan bivši komunista, Goran Danilović, non-stop pokušava da nam objasni kako smo imali „dva antifašistička“ pokreta. Nemam namjeru da polemišem sa tim umišljenim izvrtačem činjenica, samo ću mu navesti Čerčilovu depešu kralju Petru 13. aprila 1944. da će, ukoliko ne ukloni Dražu Mihailovića iz emigrantske vlade, Velika Britanija početi da tretira jugoslovenskog kralja i njegovu vladu kao saradnike Osovine. Par dana nakon što je Mihailovićeva ponuda o naoružavanju JVUO (Jugoslovenska vojska u otadžbini) od strane Njemačke i saradnja sa njemačkim jedinicama proslijeđena Hitleru preko Fon Vajhsa i Nojbahera, 29. avgusta 1944. godine jugoslovenski kralj Petar II Karađorđević je smijenio generala Mihailovića sa mjesta načelnika štaba JVUO. Naravno, Mihailović je to predstavlja svojima kao komunističku podvalu i propagandu. Liči na ove današnje, je l' da? Plus je kralj Petar II Karađorđević 12. septembra 1944. godine pozvao sve četnike da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji „zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune“ radi pravdanja saradnje sa neprijateljem. Dakle, osudio je Mihailovića kao izdajnika, jer je nastavio saradnju sa neprijateljem. &nbsp;Sumnjive diplome Još jedna izjava, sada iz redova „crkvenih Kmera“, zabola mi se u oko. Svršeni student prava na Sorboni, ... uh, pardon, greška, na čuvenom Megatrendu, đe se doktorira bez završenog fakulteta i završava fakultet, a da nemaš pojma đe se nalazi, Boris Bogdanović, objasni da se „ne treba držati zakona kao pijan plota“. Naime, radi se o samovoljnoj izradi amblema specijalnih jedinica policije, na kojima se nalazi, srećom bivša, kapela Karađorđevića na Lovćenu, koju je Bogdanović propratio riječima: „Udara na pamćenje. Na temelj. Na dostojanstvo. Udara na Crnu Goru koja ne zavisi od političke rotacije, već od vjekovne vertikale“. Biće da je to ona Moljevićeva vertikala, koju promoviše Bogdanović. Je li to naučio na Megatrendu da policijske jedinice mogu samovoljno stavljati na svoj amblem što im padne na pamet? Mogu li muslimani staviti džamiju? Ili komunisti crvenu petokraku? Ili čede mrtvačku glavu?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051808058_5db8f945d67c78320040e4fc825ce773413c851832d5f140d6e3ef83a3feeb61.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051808058_5db8f945d67c78320040e4fc825ce773413c851832d5f140d6e3ef83a3feeb61" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Boris Bogdanović"> <figcaption>Boris Bogdanović (Foto: Skupština Crne Gore)Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>  Biće da je Bogdanović malo putovao za Beograd čim je propustio toliko mnogo predavanja o ustrojstvu države, poštovanju zakona i znamenja države. On može kod svoje kuće da na fasadi nacrta taj spomenik srama i okupacije Crne Gore, njenog nestanka, kao svoju vertikalu, ali ne može je crtati po državnim institucijama. Ta nekadašnja kapela mu ne bi omogućila da danas glumata velikog oratora, jer ne bi bilo parlamenta u kojem bi se kočio i kokotio. A i pokazivao da o pravu zna taman koliko moja pokojna baba. Da ne pominjem grotekstna saopštenja, koja liče na pokvarene ploče, prepuna izanđalih fraza, populističkih podmetanja i vrijeđanja političkih protivnika. Ta saopštenja će ući u svjetsku knjigu besčašća.&nbsp; Bješe li njegov šef ekonomista? Magistar sa optužbom za plagirani rad? Onaj što podvaljuje da je Upravni sud presudio da se ne radi o plagijatu? Upravni sudovi ne presuđuju da li je nešto plagijat ili ne, nijesu nadležni za to. Oni se bave samo proceduralnim radnjama. Tako da optužba za plagijat još stoji. Ne znam zašto nije obnovljena od nadležnog organa, uz poštovanje procedure po presudi Upravnog suda? Da je Bečić izistinski zagrijao stolicu, umjesto što je prepisivao, znao bi da nije njegov posao da najavljuje hapšenja, ili čestita hapšenja i slične bestijalnosti. Mogao je bar toliko da nauči da izvršna vlast ne smije zloupotrebljavati sudske postupke, komentarisati ih, a, daleko bilo, tek ne smiju najavljivati hapšenja. To se radi samo u despotskim režimima, kao što su ruski, bjeloruski, srpski, mađarski, a polako ka tome ide i slovački. Feršten, vajni Evropejci? O onome sa imidžom her Flika drugom prilikom.

Partijska boranija

Žalosno je što je već četvrt XXI vijeka za nama, a i dalje razgovaramo o veliko-nacionalističkim projektima. Nacionalizam današnjih političkih elita, kroz Evropsku uniju, pa do jugositočne Evrope, je truo, a njihov patriotizam lažan i služi samo za sticanje vlastitih materijalnih koristi - kaže istoričar, Edin Omerčić. On je jedan od učesnika konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija“ u Podgorici, a koja je okupila istoričare iz čitave Jugoistočne Evrope, kako bi se istražilo kako istorija može pomoći u razumijevanju sadašnjosti i oblikovanju budućnosti.&nbsp;
Istoričar Omerčić je, gostujući u 24 sata Televizije E, govorio o opasnostima koje nosi istorijski revizonizam. Objašnjava da je počeo sredinom osamdesetih godina XX vijeka, populističkim talasom kroz književnosti i bio je brži od istoriografije.&nbsp;
- Istoriografije prostora bivše Jugoslavije nijesu bile spremne da se naučnim metodama bave temama bratoubilačkog rata, međunacionlanih sukoba. Ali, književnost je bila brža i produkt je veliki negativni emocionalni naboj. Taj veliki, negativni nacionalni naboj koristio se u ratovima devedesetih… Revizionizam kreće početkom '90. godina, kada se u Srbiji pokušava izjednačiti četnički sa partizanskim pokretom. U Bosni i Hercegovini je izražen kroz umanjivanje značaja zločina ustaške vojske koji su počinjeni nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata - objašnjava Omerčić.
Napominje da istoričarima treba ostaviti da se bave istorijom, kao i da političke elite ne treba da se bave prošlošću, jer je su za tako nešto potrebne, isključivo, naučne metode.
- Posao političara bi bio da se bave sadašnjošću i budućnošću, a prošlost nam ništa neće biti bolja ako je iskrivimo i prećutimo neke zločine. Ne treba nam bolja prošlost, nego bolja budućnost - naglasio je Omerčić.
Podsjeća da je početak novog milenijuma izgledao kao da će situacija u regionu krenuti na bolje, ali se izborom loših političara ponovo došlo do suočava sa kriminalom i sveprisutnim nasiljem.&nbsp;
- Problem je političkih elita što žele sakriti, prećutati ili uljepšati određene zločine ili politike čiji su sami sljedbenici, a koje su bile loše ne samo po onog drugog, nego po vlastiti narod - ističe Omerčić.
Komentarišući to što je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Joanikije nedavno za četničkog komadanta Pavla Đurišića kazao da je riječ “o velikom junaku nepobjedivog karaktera”, zanemarujući činjenice o hiljadama ubijenih koje su Đurišićeve jedinice ostavile u Drugom svjetskom ratu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, Omerčić je kazao da i dalje traje proces povratka SPC-a i vjerskih zajednica, sa marginalnih pozicija, u društvo u koje će imati moć.
- Crkva je kroz taj proces uvijek željela da bude nadstranačka, nadpolitička i nadnacionalna organizacija koja će imati glavnu ulogu u društvu. U Bosni je to bilo uspješno tokom '90. godina kada Srpska pravoslavna crkva počinje saradnju sa političkom elitom u Republici Srpskoj. Zapravo, crkva bila taj neki vjerski kapelan u sukobu, davala je zločinima opravdanje, davala im je značenje u kojem zločinac postaje heroj. Stalno se vrtimo u tom istom krugu smrti, iz kog teško izlazimo. Kad su nam zločinci heroji, mi kroz te zločine i stalno ponavljanje da smo samo mi žrtve, da smo mi ti koji su teško prolazili kroz istoriju, želimo da pokažemo da imamo prava na to da budemo slavljeni, glorifikovani i dobijemo poziciju kroz koju ćemo upravljati ekonomskim sredstvima jedne zemlje. To je taj problem iz kojeg nikako ne možemo da izađemo - zaključio je Omerčić.
&nbsp;

Omerčić: Crkva je bila kapelan u sukobu devedesetih, davala zločinima opravdanje

Kremlj je potvrdio da će se održati telefonski razgovor između Vladimira Putina i Donalda Trampa.
- Razgovor se priprema- izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, prema navodima ruskih novinskih agencija.
Trump je ranije danas na platformi Truth Social objavio da će u ponedjeljak telefonski razgovarati s Putinom. A nakon toga i sa Zelenskim.
<h3>"Nadam se da će dan biti produktivan"</h3>
- Predmet razgovora će biti zaustavljanje krvoprolića u kojem stradava u prosjeku 5000 ruskih i ukrajinskih vojnika nedjeljno, ali i trgovina- napisao je Tramp na svojoj mreži Truth Social.
Dodao je da će nakon toga razgovarati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i određenim članicama NATO-a.
- Nadam se da će to biti produktivan dan, da će doći do primirja i da će ovaj nasilni rat, rat koji nikada nije trebao izbiti, završiti- napisao je Tramp.
<h3>Razgovarali Rubio i Lavrov</h3>
Uoči razgovora između Trumpa i Putina, američki državni sekretar Marko Rubio razgovarao je s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim, saopštio je Stejt Dipartment.
Rubio je pozdravio razmjenu ratnih zarobljenika koja je dogovorena na pregovorima između Rusije i Ukrajine u Turskoj, rekla je portparolka ministarstva.
Državni sekretar takođe je ponovio poziv Trampa za trenutnim primirjem i okončanjem nasilja u ruskom ratu u Ukrajini, navodi se u saopštenju.

Kremlj potvrdio: Pripreme za razgovor Putina i Trampa su u toku

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: ubistva