Da prioritet ove vlasti naredne godina neće biti ulaganje u zaštitu i spasavanje, ranjive segmente društva na šta su ukazali avgustovski požari koje bez pomoći iz komšiluka i kiše ne bi mogli ugasiti, pokazuje Predlog budžeta za narednu godinu.
Ne samo što nije planirana kupovina aviona za gašenje požara već su za zaštitu i spasavanje opredijeljena čak 1,4 miliona manje nego 2025. godine.
Premijer Milojko Spajić svojevremeno je bio najavio kupovinu kanadera, koji je, kako je tada procijenjeno, trebalo da košta 50 miliona eura. Međutim, od tada taj kanader vlast više i ne pominje.
- Važno je bilo da kabinet premijera svojevremeno, prije dvije godine, ustvrdi i objavi, da sam ja dao lažnu vijest tvrdnjom da se avioni za gašenje požara "kanader" više ne proizvode. Rekoše da oni znaju da se proizvode pod drugim imenom, ne rekoše kojim i da će ga oni trgovat za cip-cijelih 50 i kusur miliona eura. No, kao i svaka laž, ta njihova obmana u vidu medijske objave njihovog medijskog tima, ovih dana svima postaje vidljiva. Ne da nema novog "kanadera", već iduće godine, kresanjem budžeta neće biti ni novih letjelica za gašenje požara bilo kog tipa - ocjenjuje u izjavi za Dan vazduhoplovni inspektor u penziji Predrag Boljević.
Poručuje da je trenutno od razoktivanja laži, gora činjenica što kresanjem budžeta neće biti sredstava za operativne troškove postojećih aviona i helikoptera koje u svojoj floti ima Avio-helikopterska jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova.
- Dva postojeća aviona koja se opravljaju kao "Skadar na Bojani", ako bi kojim slučajem bila spremna za polećet, u što sumnjam, ne bi mogla pokrenut operacije jer ti troškovi nijesu uvršteni u budžet. Za polijetanje ovih aviona moraju se obezbijediti pare za četiri nedostajuća pilota, gorivo i ostale operativne troškove, a njih nema pa nema - ukazuje Boljević.
Navodi da je za četiri nova pilota, te za dva aviona trošak od 12.000 do15.000 eura na mjesečnom nivou.
- Zatim trošak za gorivo, aerodromski troškovi, te drugi operativni troškovi u ovom budžetu nijesu našli svoje mjesto. Ovo znači opet ćemo da "moljakamo" pomoć širom Balkana i EU, kako bi se naši političari mogli pohvalit kako su uticajni i kako "njihovi sunarodnici" iz "njihovih matičnih država" pomažu Crnoj Gori, čiji građani plaćaju te "naše" političare "tuđih" korijena. Od zemlje koja je imala lidersku poziciju u veličini vazduhoplovnog vatrogasnog servisa (nakon Hrvatske i Grčke), kada je 2020. godine imala na raspolagnju kapacitet od 10.500 litara što u avio-cisternama 9.000, što u helikopterskim buradima 1.500, došli smo u situaciju da smo 2025. bili najgori u regionu sa raspoloživih 3.000 litara, odnosno jedan avion za gašenje požara - upozorava Boljević.
Poručuje da iduće godine, kako sad stvari stoje, sa planiranim budžetom neće iznenaditi ako usred požarne sezone prizemlje i taj jedan avion zbog nemanja para za gorivo.
- Ono što sam siguran, imajući čast da lično poznajem te ljude, da piloti i mehaničari, zbog neznanja i bahatosti Vlade i onih što odlučuju, neće odbiti letenje i održavanje aviona i gašenje požara, pa i ako ostanu bez plata, samo ako budu imali sa čim poletjeti. Biće interesantno čuti elaboraciju medijskog tima Vlade kad krenu požari, zašto nema novih letilica i zašto su postojeće i dalje na zemlji. Aferim efendija, doći će vrijeme za svođenje računa - zaključuje Boljević.
Kresanje budžeta za zaštitu i spasavanje komentarisao je i građanski aktivista, Aleksandar Dragićević koji kaže da je za 2026. godinu predviđeno da političke partije prožderu 18,3 miliona eura.
- Ove godine sve partije su se usaglasile da sebi izdvoje duplo više sredstava "za funkcionisanje". U međuvremenu za borbu protiv požara i poplava budžet je umanjen za 1,4 miliona eura. Za 18 miliona eura mogli smo da kupimo tri nova aviona "er traktor", i 25 novih kamiona za gašenje požara sa opremom - istakao je Dragićević.
Dragićević podsjeća i da su poslanici bili na odmorima dok je gorjelo pola države.&nbsp;
- Ljetos dok je gorelo, poslanici i većina funkcionera se živi čuli nijesu nego dok je vatra gutala sve pred sobom oni su se brčkali po inostranstvu dok smo mi kantama gasili i trovali se dimom. Dok smo mi plakali gledajući kako vatra steriliše prirodu i guta imanja – oni su ispijali koktele i krili se da ne daju izjave. Svanuće, mora svanuti... nekad mora - poručuje Dragićević.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Ugasilo se obećanje o kupovini "kanadera" od 50 miliona; Boljević: Opet ćemo da "moljakamo" za pomoć širom Balkana i EU

Vidljivi rezultat reformskih procesa na EU putu pravi su poziv za EBRD da još više ulaže u Crnu Goru - poručio je potpredsjednik Evropske banke za obnovu i razvoj Mateo Patrone na sastanku sa premijerom Milojkom Spajićem.
Centralna tema razgovora bila je, kako su naglasili u Vladi, realizacija velikih projekata.
 - A iz EBRD-a su poručili da su spremni da u velikoj mjeri učestvuju u namjeri Vlade, da osigura bolju saobraćajnu povezanost, razvije energetski i turistički sektor, ali i pruži podršku unapređenju sektora malih i srednjih preduzeća - ističe se u saopštenju Vlade.
Spajić je rekao da će druga dionica auto-puta omogućiti ravnomjerniji razvoj i sjeveroistoku zemlje dati novi život, što vide i iz EBRD-a.
- Kristalno nam je jasno koliko je strateški važno otvoriti sjeveroistok ka ostalom dijelu zemlje i zbog toga vas podržavamo u tim projektima i računajte da ćemo nastaviti to da činimo i za sve ostale saobraćajne projekte - naveo je Patrone.
Spajić je ocijenio da će uz bolju saobraćajnu povezanost ekonomiju pogurati i rekonstrukcija željeznice, valorizacije Luke Bar i proširenje kapaciteta naših aerodroma.
On je predočio Patroneu i šanse za saradnju u oblastima energetike, turizma i agrikulture, koja je velika razvojna šansa za mala i srednja preduzeća, posebno na sjeveru.
U tom kontekstu je zaključeno da je pružanje pomoći malim i srednjim preduzećima sada u fokusu EBRD-a.

1250x600

Patrone: Vidljivi rezultat reformskih procesa pravi poziv za EBRD da još više ulaže u Crnu Goru

Premijer Milojko Spajić i predsjednik Odbora za vanjsku politiku u elikoj narodnoj skupštini Turske Fuat Oktaj ocijenili su na današnjem sastanku da je izručenje njihovog državljanina Binalija Čamgoza doprinijelo jačanju saradnje i prevazilaženje određenih otvorenih pitanja.
U razgovoru su, kako je saopšteno iz Vlade, konstatovani odlični bilateralni odnosi i notirana velika šansa za razvijanje ekonomskih relacija.
- Turska je veoma bitan partner za Crnu Goru, a vjerujem da su naša planirana ulaganja u infrastrukturu u narednih šest godina velika šansa za snažnije prisustvo turskih kompanija. Zaista vjerujem da se još nijesmo ni približili limitima ekonomske saradnje dvije države - istakao je u razgovoru Spajić.
Oktaj je naglasio da su brojne turske kompanije zainteresovane za izgradnju drumske infrastrukture, ali i da budu zastupljene kod rekonstrukcije pruge Bar – Beograd. Pored toga je apostrofirao mogućnost jače saradnje na polju poljoprivrede, turizma, odbrane.
- Jako smo srećni što zauzimamo treće mjesto kada su u pitanju direktne strane investicije u Crnoj Gori, ali smatramo da to nije dovoljno, postoji ozbiljna prilika za dodatna ulaganje i moramo da još bolje analiziramo stanje i poboljšamo našu poziciju - rekao je Oktaj.
Rečeno je da veliki doprinos poboljšanju robne razmjene, koja je dostigla nivo od 210 miliona eura godišnje, daje i TurkCham koji okuplja turske kompanije u Crnoj Gori i doprinosi poboljšanju saradnje u brojnim granama privredne djelatnosti, s fokusom na infrastrukturu, pomorstvo, energetiku i rudarstvo.
Kako se navodi u saopštenju Vlade, na sastanku je konstatovano da je Crna Gora pravi primjer za čitav region, po pitanju odnosa sa ostalim zemljama Zapadnog Balkana, jer je po riječima Oktaja pravo ostrvo mira i stabilnosti.
Zaključeno je da će boljim bilateralnim odnosima doprinijeti i brojni sporazumi, koji se usaglašavaju, a mogli bi da budu potpisani tokom zvanične posjete predsjednika Vlade Milojka Spajića, na otvoren poziv predsjednika Turske, Redžepa Tajipa Erdogana.

Spajić - Oktaj: Turska zainteresovana za ulaganja u Crnoj Gori, izručenje Čamgoza unaprijedilo povjerenje i odnose

Nevladine organizacije i građanske aktivistkinje podnijele su u petak Zaštitniku ljudskih prava i sloboda pritužbu zbog javnog veličanja Pavla Đurišića, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Kako navode u saopštenju, smatraju da podizanje spomenika Hitlerovom savezniku, koji je odgovoran za masovna ubistva hiljada civila na sjeveru Crne Gore za vrijeme Drugog svjetskog rata, predstavlja govor mržnje prvenstveno prema Muslimanima i Bošnjacima, ali i prema svim građanima koji drže do građanskih vrijednosti kao što su poštovanje ljudskih prava i antifašizam.
- U pritužbi smo posebno naglasili podizanje spomenika Đurišiću u Gornjem Zaostru i pjevanje pjesama kojima se on veliča u ugostiteljskom objektu "Radovče" u Podgorici. Problematizovali smo i to što državno tužilaštvo u tome do danas nije prepoznalo govor mržnje - ističu u saopštenju.&nbsp;
Podsjećaju, Đurišić je ostao upamćen po monstruoznim zločinima nad muslimanskim civilnim stanovništvom, uključujući ubistva najmanje 8.000 žena, djece i staraca, te sistematska silovanja, mučenja i paljenje sela, pa je jasno da veličanje takve ličnosti predstavlja govor mržnje, koji podstiče diskriminaciju i neprijateljstvo prije svega prema Muslimanima/Bošnjacima, a i svim antifašistima.
&nbsp;- Zatražili smo da ombudsman u skladu sa svojim ovlašćenjima ispita sve okolnosti, utvrdi postojanje osnova diskriminacije i govora mržnje, preduzme odgovarajuće mjere radi zaštite prava i sloboda diskriminisanih lica i upozori javnost na pojavu težih oblika diskriminacije. Nadamo se da će mišljenje i preporuke ombudsmana spriječiti ovakve pojave širenja mržnje koja destabilizuju Crnu Goru i ugrožavaju pravni poredak - poručili su u saopštenju.
Potpisnici pritužbe:
Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica NVO Akcija za ljudska prava
Filip Kuzman, izvršni direktor, Antifašisti Cetinja
Nevenka Vuksanović, izvršna direktorica, Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)
Milica Kovačević, programska direktorica, Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Daliborka Uljarević, izvršna direktorica, Centar za građansko obrazovanje (CGO)
Maja Raičević, izvršna direktorica, Centar za ženska prava (CŽP)
Milena Popović Samardžić, izvršna direktorica, Ipso Facto
Miloš Vukanović, predsjednik, Udruženje profesora istorije Crne Gore – HIPMONT
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
Paula Petričević, građanska aktivistkinja

Pritužba ombudsmanu zbog govora mržnje u vidu veličanja Pavla Đurišića

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) saopštila je da snažno podržava pravo zaposlenih u medijima i svih građana da traže informacije o radu institucija, posebno kada je riječ o pitanjima integriteta, odgovornosti i zakonitosti. Povodom <a href="https://www.antenam.net/drustvo/389082-sindikat-jrds-rtcg-pisao-vladi-zbog-cega-dajete-legitimitet-nelegalnom-direktoru">upita grupe zaposlenih u Radio-televiziji Crne Gore (RTCG)</a>, Agencija je objavila detaljan pregled svojih aktivnosti u predmetima koji se odnose na nacionalni javni servis.
<h2>Naimenovanje Borisa Raonića: Utvrđen rizik od korupcije</h2>
ASK je podsjetila da je 1. marta 2024. godine donijela mišljenje po službenoj dužnosti o naimenovanju generalnog direktora RTCG Borisa Raonića, koje je javno dostupno. U mišljenju je ocijenjeno da je javni interes bio ugrožen i da postoje indicije koje upućuju na rizik od korupcije, jer iz dostavljenih podataka nije bilo jasno da Raonić ispunjava sve propisane uslove za tu funkciju.
Agencija je Savjetu RTCG izdala preporuku da preduzme radnje radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti.
<h2>RTCG nije ispunila preporuku Agencije</h2>
RTCG je 5. aprila 2024. dostavila izjašnjenje na mišljenje ASK, ali, kako navode iz Agencije, iz dostavljene dokumentacije „nesporno proizilazi“ da preporuka nije ispunjena.
ASK je potom, kako navode, preduzela sve zakonom propisane korake:
- 12. aprila objavila je javno saopštenje o predmetu,
- istog dana obavijestila je Skupštinu Crne Gore,
- kompletna dokumentacija proslijeđena je Specijalnom državnom tužilaštvu radi ocjene postojanja krivičnog djela,
- predmet je dostavljen i Upravi za inspekcijske poslove, koja je 9. maja saopštila da se u istoj stvari već vodi sudski postupak, zbog čega nije moguće voditi paralelni upravni postupak.
Iz Agencije ističu da do danas nijesu dobili povratnu informaciju od SDT-a.
„ASK je u ovom slučaju iskoristila sve mehanizme koji su joj na raspolaganju“, navedeno je u saopštenju.
<h2>Plan integriteta dostavljen u roku</h2>
RTCG je 12. aprila 2024. elektronski dostavila izvještaj o sprovođenju plana integriteta za 2023. godinu. Iako štampana verzija nije dostavljena, Agencija objašnjava da je elektronska verzija predata u zakonom propisanom roku, zbog čega nije postojao osnov za pokretanje prekršajnog postupka, ni prema instituciji, ni prema odgovornom licu.
<h2>“Predmeti nisu nestali”: Sve odluke javne i provjerljive</h2>
ASK je oštro odbacila tvrdnje da „predmeti nestaju“ ili da se nalazi „kriju u fiokama“, ističući da su svi postupci vođeni zakonito, transparentno i proaktivno.
„Sve odluke ASK-a, uključujući i predmet RTCG, javno su objavljene, dostupne i provjerljive“, saopštila je Agencija, dodajući da će nastaviti da postupa po svakoj novoj prijavi, kao i po ishodima postupaka u nadležnosti drugih institucija.
<h2>Otvoreni za informacije i dijalog</h2>
Agencija poručuje da ostaje otvorena za sve relevantne informacije zaposlenih u RTCG, kao i za dijalog o unapređenju integriteta Javnog servisa.
„Javni interes biće zaštićen samo ako sve nadležne institucije – RTCG, Savjet RTCG i drugi organi – sprovedu ono što je u njihovoj nadležnosti“, navodi ASK.
U zaključku, Agencija ističe da će nastaviti da radi „nepristrasno, transparentno i odgovorno, bez obzira na bilo kakve pritiske“.

ASK: U slučajevima koji se odnose na RTCG postupali smo zakonito, transparentno i u punom kapacitetu

Predstava Nikšićkog pozorišta „Otac″, koju je po tekstu Florijana Zelera režirala Nataša Poplavska, biće izvedena na matičnoj sceni u srijedu, 26. novembra u 20 sati, a naredne večeri, u istom terminu, u Kulturnom centru Trebinje.
U predstavi igraju: Vladan Gajović, Anja Drljević, Jovan Krivokapić, Maja Stojanović, Nikola Vasiljević i Andrea Drašković.
Prevod sa francuskog uradila je Ivana Dimić, kostimografiju i izbor muzike potpisuje Nataša Poplavska, scenografiju Vesna Sušić, dizajn, fotografiju i video animaciju Emil Petrov, dizajn svjetla Bojan Bojanić.

Predstava „Otac“ u srijedu u Nikšićkom pozorištu

Jedini crnogorski predstavnik na Evropskom prvenstvu za boksere do 23 godine Miloš Roganović završio je svoj nastup u Budimpešti u osmini finala kategorije do 70 kilograma, saopšteno je iz Bokserskog saveza Crne Gore.
Člana BK Nikšić je zaustavio Švajcarac Tim Kelenberger, koji je slavio odlukom sudija 4:1, ali je borba, po riječima njegovog trenera Boška Draškovića bila znatno neizvjesnija i izjednačenija nego što to pokazuje konačan rezultat, pošto je jedan sudija bodovao za Miloša, a četvorica su dala minimalnu prednost njegovom rivalu.
Tempo je, kako se navodi u saopštenju, bio izuzetno visok od samog početka borbe, a Miloš, koji je tek ušao u seniorsku konkurenciju se dobro nosio sa intenzitetom i taktičkim pritiscima protivnika.
Drašković je rekao da je borba od početka vođena u izrazito visokom tempu, što je Roganović znao da isprati, a u pojedinim fazama i da nametne svoj ritam.&nbsp;
- Na momente je Miloš uspijevao da preuzme kontrolu nad borbom, precizno realizujući svoje akcije. Ipak, kratke pauze u njegovoj inicijativi dale su Kelenbergeru prostor da osvoji ključne poene koji su presudili u njegovu korist. Uprkos porazu, Roganović je pokazao da je vrlo blizu vrhunskog nivoa - izgubio jeste, ali za nijansu, i uz nekoliko korekcija u kontinuitetu i agresiji, kao i većem iskustvu ovakve borbe lako mogu prevagnuti u njegovu korist - kazao je Drašković.
Na šampionatu u Budimpešti, čiji je organizator novoformirana European Boxing federacija, nastupilo je više od 350 takmičara iz više od 30 zemalja starog kontinenta.

Kraj za Roganovića u Budimpešti

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Vile znaju

,,Dvadeseti novembar je jedan od najtragičnijih dana u Pljevljima i zbog poštovanja prema civilnim žrtvama i njihovim porodicama, ne prisustvujem Danu opštine“. Ako ste povjerovali da je ovu rečenicu izgovorio neki Pljevljak, u namjeri da podsjeti na tragično vrijeme Drugog svjetskog rata kada su, prvo Italijani i četnici, a potom Njemci, četnici i balisti, činili zločine – nijeste pogodili. Opet, ako ste pomislili da se danas javno prisjetio mučne ‘43. godine kada su četnici Pavla Đurišića i Draže Mihailovića u pljevaljskom srezu za samo četiri krvava februarska dana ubili 678 ljudi, uglavnom muslimana - od čega dvjesta đece u dobi do osam godina – opet ste pogriješili. Citat s početka je ponosno vlasništvo Daria Vraneša, predsjednika opštine Pljevlja. Iako je prethodne dvije godine uredno obilježavao Dan opštine, Vraneš je ove naprasno ustanovio da mu je Dan oslobođenja od fašista i njihovih slugu - i mučan i tragičan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951" data-rendition-name="original" width="1000" height="660" loading="lazy" alt="VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine "> <figcaption>VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ANTIFAŠISTIČKA I PROFAŠISTIČKA CRNA GORA I još se, veli Vraneš, njegovim obilježavanjem prave podjele u narodu. Ali ne na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, kako lažno govori Vraneš. Dan oslobođenja Pljevalja pravi podjelu na one koji podržavaju antifašizam i one koji bi da vaskrsavaju fašizam; pravi razdjelnicu između dobra i zla.&nbsp; Dario Vraneš ne krije da je na ovoj drugoj, mračnoj strani, na strani četničkih koljača. I valjda je zato u kabinetu, odmah iza svoje fotelje, postavio statuetu Draže Mihailovića, da svima pokaže kome se divi i za što se zalaže. Da mu može biti, vjerovatno bi u zgradu opštine - ili možda ispred zgrade - postavio i onaj veliki kip četničkog koljača Pavlja Đurišića.&nbsp; Sramota je današnje Crne Gore da je na čelu Pljevalja, jednog od najvećih crnogorskih gradova, čovjek koji ne poštuje sjene boraca koji su pali u borbi protiv fašizma i nacizma tokom Drugog svjetskog rata; junaka koji su svijetu pokazali snagu crnogorske zvijezde petokrake... Ali, to je crnogorska realnost: u vrhu vlasti, ne samo Pljevalja, ne samo Nikšića, već države Crne Gore nalaze se ljudi koji ne poštuju ni crnogorski 13. jul, ni vrijednosti antifašističke Crne Gore iz Drugog svjetskog rata. Niti žele da poštuju crnogorsku istoriju. POČASNA STRAŽA NA STRAŽICI&nbsp; ,,Pred veličinom vaše žrtve, pred zamahom vašeg pregnuća, mi savijamo naše borbene zastave i kažemo: vječna vam hvala drugovi.“ Tako je 21. decembra 1941, samo dvadeset dana nakon traumatične Pljevaljske bitke Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda za Crnu Goru i Boku odao pomen palim borcima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38" data-rendition-name="original" width="512" height="615" loading="lazy" alt="U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici "> <figcaption>U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Dvije decenije kasnije, 1961. godine, na Stražici iznad Pljevalja otvoren je Spomenik palim borcima u Plјevalјskoj bici ali i svim žrtvama fašističkog terora tokom Drugog svjestkog rata. U centralnoj prostoriji spomenika na Stražici, nalaze se dva velika mozaika, koje su zajedno izradili čuveni crnogorski slikari Aleksandar Aco Prijić i Branko Filo Filipović, a na spoljnom zidu kripte, sa desne strane od ulaza nalazi se monumentalni bronzani reljef, poznatog crnogorskog vajara Draga Đurovića. A u bronzanom sarkofagu u kripti su posmrtni ostaci posmrtni ostaci 412 osoba stradalih od ruku fašista i domaćih kolaboranata. Zar je moguće da - osamdeset i četiri godine od Pljevaljske bitke, osam decenija od 9. maja 1945, Dana pobjede - prvi čovjek Pljevalja ne zna da taj Spomenik na Stražici nije samo počast partizanima, već simbol pobjede nad fašizmom? PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE Ali, nije ovđe riječ o nepoznavanju istorijskih fakata. Dario Vraneš - koji ima odlične pozicije i kod Andrije Mandića u Podgorici i Aleksandra Vučića u Beogradu - dobro zna što radi i zbog čega besprizorno ignoriše istorijske istine. Na djelu je svjesni, planirani istorijski revizionizam. Ne samo čelnika Pljevalja i funkcionera Mandićeve stranke, već najvećeg dijela parlamentarne većine.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81" data-rendition-name="original" width="2560" height="1706" loading="lazy" alt="PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović "> <figcaption>PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  To je igranje po taktu velikosrpskog projekta u kojem nema mjesta za partizane, za antifašizam i, uopšte, za slobodarsku, građansku Crnu Goru. U osnovi tog imperijalnog programa je velikosrpski nacional-šovinistički projekat, uobličen u programskom dokumentu ,,Homogena Srbija" Stevana Moljevića. Koji je opet izveden iz onog ,,Načertanija“ Ilije Garašanina, nacrta spoljne, ali prvenstveno nacionalne imperijalne politike Srbije. I koji je osnova ovog što se danas nad Crnom Gorom sprovodi – kroz maligni ruski i srpski uticaj: obezličenje crnogorskog identiteta da bi se Crna Gora uklopila u projekat ,,Ruskog mira“, odnosno ,,Srpskog sveta“. Nije to novost: velosrpski projekat podrazumijeva pokornu Crnu Goru, Intrigantno je, međutim, ćutanje ljudi iz vrha Evropske unije. EVROPSKA (NE)DOSLJEDNOST Da, djeluje čudno ta evropska šutnja. Državu, u kojoj većina u vlasti koketira sa klerofašizmom; u kojoj popovi sve manje propovijedaju, a sve više zapovijedaju; državu koja je postala zavisna od politike Beograda i Moskve - ovakvu Crnu Goru - Evropa žuri da primi u naručje. Po svaku cijenu, i ne pitajući za cijenu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531" data-rendition-name="original" width="1024" height="538" loading="lazy" alt="VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije "> <figcaption>VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I zaista liči na političku farsu kada komesarka za proširenje Marta Kos poručuje, sjedeći pored crnogorskog premijera Milojka Spajića, da je Crna Gora tako mala država da se njen ulazak u Evropsku uniju – i neće osjetiti. ,,Znate li koliko je mala Crna Gora? Kao trećina Beča, kao Tuluz ili Štutgart. Naravno da možemo da integrišemo Crnu Goru i bez velikih reformi“, poručila je Kos protekle sedmice na Forumu o proširenju u Briselu. Ali, nije bila farsa; niti se komesarka šalila. Već je poslala jasnu poruku: ubacićemo vas u Uniju kakvi kod da budete, kakve god klerofašističke ideje bile dominantne u Crnoj Gori. Mučna je to poruka za Crnu Goru. Jer, na kraju te evropske balade ispada da su Vraneš i družina na vlasti koja glorifiuje četnike, kvislinge iz Drugog svjetskog rata - u pravu kada revidiraju istoriju, kada veličaju ratne zločince i naciste – jer sve to nije prepreka na putu za Evropu?! Ispada da je evropskoj birokratiji potrebna Crna Gora, kakva god bila, samo da bi štrikirali sebi jedan uspjeh u evropskim integracija. Baš mučna poruka iz Brisela.&nbsp;

Tag: ulaganje