"Srećan dan" donosi priče o tehnologiji, umjetnosti, teataru i kulinarstvu.&nbsp;
O tome kako tehnologija sve više utiče na svakodnevicu, kao i kreativnost razgovaraćemo sa Tamarom Pavlović, inženjerkom podataka.&nbsp;
Ugostićemo glumicu Hristinu Popović koja se kroz autobiografski šou "Dobra sam ispala, šta mi fali?" bavi porodicom, djetinjstvom i životnim lekcijama.&nbsp;
Gost "Srećnog dana" je i reditelj, profesor i glumac Branko Ilić, povodom jubilarnog 70. izvođenja predstave "Lista za ljubav", komedije koja godinama osvaja publiku.&nbsp;
Za gastronomski kraj jutra, menadžerka gastronomije Anđela Vujović priprema tunjevinu tataki sa bulgur salatom i karamelizovanim smokvama – savršenu kombinaciju svježine i elegancije na tanjiru.&nbsp;
Budite uz "Srećan dan" od devet do 11 sati!

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

U "Srećnom danu" o tehnologiji, umjetnosti, teataru i kulinarstvu

U večernjoj emisiji “Ljetnjeg programa” naša tema je - jesu li kultura i umjetnost u krizi.
Dok nas svakodnevno preplavljuju kič i šund, a pozorišne sale ostaju poluprazne, čini se da umjetnost sve teže pronalazi put do ljudi, posebno mladih. Djeca sve rjeđe odlaze u pozorište, odrastaju uz muziku sumnjivog kvaliteta, a ulaganja države u kulturu gotovo da i nema.
Ipak, uprkos svemu, postoje oni koji ne odustaju - umjetnici koji vjeruju da istinska umjetnost ima moć da mijenja svijet i da oplemenjuje svakodnevicu.
Naši sagovornici su glumac i producent Dušan Kovačević, profesorica muzike Andrea Demirović i profesorica i prevoditeljka Milica Rajković.

Ljetnje veče na TV E: Jesu li kultura i umjetnost u krizi?

Baviti se umjetnošću u Crnoj Gori je svojevrsni mazohizam, jer naše društvo nije avazovalo do te mjere da cijeni umjetnost, a pogotovu da ne govorimo o glumi i dramskoj umjetnosti i televizijskoj, filmskoj, likovnoj - rekao je gostujući u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, glumac i jedan od osnivača Regionalne unije tatara (RUTA) i član upravnog odbora Dušan Kovačević.
Ističe da naše društvo ne cijeni dovoljno umjetnost, te da na to utiče naše vaspitanje odmalena, a da se tako i sistem ponaša prema umjetnostima, pa se uvijek najmanje odvaja za kulturu i za obrazovanje, što bi trebalo da bude stub svakog društva.
- Na veliku sreću po nas moje kolege i ja već dugi niz godina, od otvaranja te modernije ere umjetnosti u Crnoj Gori, od otvaranja akademija na Cetinju pa na ovamo zaista se trudimo da ostavimo koliki toliki pečat nacionalnog identiteta, misleći da smo tu, stvaramo u Crnoj Gori, iako svi mi radimo i po regionu i na drugim teritorijama, ali ono što nas karakteriše je to da smo većinom crnogorski stvaraoci, autori i to će ostati zabilježeno za generacije naše zemlje - rekao je Kovačević.
Veliki broj kvalitetnih umjetnika, podsjeća on, iznjedrila je Crna Gora, iako se u umjetnost malo ulaže pažnje i sredstava.
Angažovanje glumaca sa drugih područja, objašnjava Kovačević, u crnogorskim ostvarenjima je sindrom male sredine i neka vrsta kompleksa da je sve tuđe milije i bolje nego naše i da se više cijeni ono što je sa strane.
- Kad sam počeo da radim seriju "Dojč kafe" prije 12 godina insistirali smo da budu to crnogorski glumci, što više crnogorskih autora u svim segmetima, od scenografije, kostimografije, režije. Kada se desi da baš nemamo na našim prostorima, u Crnoj Gori onda smo pribjegavali tome da pozovemo nekoga ko je stručan i ko može da obuči naše ljude. To je bila jedna misija. Onda smo naišli na to da, po nekima, to nije bilo dovoljno kvalitetno, u smislu da je bilo grešaka, ali je misija bila u tome da svi ti ljudi učestvuju u jednom procesu, pa neka i pogriješe, nije niko ostao bez života u tome, ne operišemo, nijesmo hirurzi. Mi smo zaista sa velikim entuzijazmom, zdušno, sa punim srcem i svime što raspolažemo u tom trenutku, znanjem koje smo imali, ušli u jedan proces stvaranja serijskog programa i eto pokrenuli smo to da postoji neki kakav takav kontinuitet stvaranja. Ljudi pribjegavaju da zovnu neke ljude sa strane, za koje misle da će im donijeti popularnost, publiku, to je u principu do mentaliteta, već do sistema - istakao je Kovačević.
Sagovornik emisije Srećan dan kaže da se ne treba zatvarati, već da treba sarađivati sa ljudima koji se zalažu za međugraničnu saradnju.
Teško je glumcima koji nijesu iz Crne Gore, objašnjava Kovačević, iznijeti neku ulogu ulogu sa crnogorskim dijalektom, te kad on dobije ulogu van granica Crne Gore bude to uloga, kako podsjeća, u kojoj igra čovjeka iz Crne Gore.
- Igrao sam i čovjeka sa Raba, autentičnog Hrvata, iz Vukovara, iz Vranja i Nisa, desi se da treba takav karakter, ali sam siguran da ne može to bolje raditi nego čovjek koji je odatle, bez obzira koliki sam sluhista i koliko to mogu da odradim u akcentuaciji, melodiji, kako treba, ipak mislim da taj mentalitet govora ne može čovjek da uradi kao onaj domicilni- naglasio je Kovačević.
RUTA festival egzistira od 2019. godine, ove godine prvi put u Tivtu, a Kovačević kaže da su direktor Centra za kulturu Tivat Goran Božović i gradonačelnik Željko Komnenović imali veliki značaj u prepoznavanju značaja Regionalne unije teatara.
- Tivat je postao proteklih nekoliko dana centar pozorišnog zbivanja, sa značajnim predstavama, ljudima koji su došli umjetnicima koji ponjeli utiske iz Tivta zaista fantastične, u smislu dobrodošlice, organizacije i svega onoga što se tamo zateklo i posebno osvrt na sve ljude koji su zaposleni u Centru za kulturu Tivat, koji su na vrhunski profesionalan način odradili sve to, a mali ih je broj, nije da imaju kao u pozorištima velik broj ljudi za tu logističku podršku i organizacionu, ali su se potrudili na pravi način i da svima bude ugodno, što su govorili javno gosti koji su bili - zaključio je Kovačević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DYviuhHTPcOM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Kovačević: Baviti se umjetnošću u Crnoj Gori je svojevrsni mazohizam

Čini mi se da je Vojo čekao prvi ružan dan da ode sa Škvera. Bio je čovjek koji je dobro promišljao našu stvarnost. Nije bio samo sanjar, neobična ličnost, koja je predana samo svojoj umjetnosti, već čovjek koji je jako razumio svijet oko sebe - kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televiziji E, reditelj, Andro Martinović.
Film o vijeku Voja Stanića sprema se za premjeru. Povod je, kaže reditelj Martinović, bio jubiljel, stotinu godina od Stanićevog rođenja.
- Završavamo ga u trenutku kada nas je Vojo napustio. Ali, nekako, iz noći u noć, gledajući materijale od kojih pravimo film, osjećam koliko je Vojo prisutan. Tako će biti uvijek. Vojo je, kako ga je nazvao jedan od naših sagovornika u filmu, profesor Đorđe Kadijević, bio jedan običan genije. Bila je zaista privilegija dijeliti vrijeme sa njim, uživati u njegovom slikarstvu. To je bila moja lična privilegija, zahvaljujući dubokom prijateljstvu koje je sa njim gajio moj otac. Imao sam priliku puno puta da slušam Voja. Svaki put kada odem u Herceg Novi osjećao bih se kao da sam na nekom malom hodočašću - kaže Martinović.
Slike Voja Stanića su, kaže, prozori u duboko istinit svijet.
- Ako bi se jednog dana desilo ovo čime nam prijete u vijestima, da će doći do smaka svijeta, mislim da bi se on prema Vojovim slikama mogao dobro rekonstruisati i da bismo iz njih razumjeli ko je čovjek - naglasio je Martinović.
Po svemu je bio osoben Vojo Stanić. To, vjeruje Martinović, nije bilo slučajno. Bio je slikar krajnje autentičan, koji se nije trudio da prati duh vremena.
- Svaki slikar pripada svom vremenu, ono je jače od svake individualnosti. Vojo je našao jedan svoj izraz, kako da dočara ono što je neka vrsta realnosti, nazvao bih je možda najbliže magičnom realnošću. Ne bih čak rekao da je to nadrealizam i da Vojo pripada nekom određenom pravcu, jednostavno, umio je da svijet vidi drugačije. Tu počinje i završava se svaka umjetnost - istakao je Martinović.
Premijera filma o Voju Staniću biće 13. decembra u Crnogorskom narodnom pozorištu.
- Pustio sam da Vojo govori sam, tragajući kroz arhivu za njegovim ingenioznim iskazima. Zahvalio bih se Radio Televiziji Crne Gore, koja mi je to omogućila. Izdvojio sam segmente i doveo ih u vezu sa dokumentarnim materijalima, sa Vojovim slikama. Puno galerija i privatnih galerija smo obišli i zabilježili slike. Mislim da će biti dragocjeno da ih publika vidi na jednom mjestu, posebno zato što je dio tih slika u privatnom posjedu. Vojo je, jednostavno, neiscrpna tema. Moj otac stalno pita: “Kad ćete više da završite taj film?” Shvatio sam da se meni ne izlazi iz tog materijala, da toliko inspiriše, i da se uvijek nalazi neki novi način da se pristupi Voju. Čini mi se da bi najbolje bilo da traje tako u nedogled. Ali, moraćemo jednog trenutka da stavimo špicu - kaže reditelj.
Vojo Stanić je crnogorskom društvu ostavio moralno nasljeđe. Naročito, podsjeća Martinović, u teškim vremenima kada je bio stub koji držao najbolje što je u našoj tradiciji. I onda kad se Crna Gora obrukala za Dubrovnik.
- Bio je čovjek koji je dobro promišljao našu stvarnost. Nije bio samo sanjar, jedna neobicna ličnost koja je predana samo svojoj umjetnosti, već i čovjek koji je jako razumio svijet oko sebe - zaključio je Martinović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DlxMIRICzP0E&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Martinović: Vojo Stanić umio da vidi svijet drugačije, tu počinje i završava se svaka umjetnost

Brojni građani reagovali su na spot Glavnog grada za kampanju "Podgorica blista kad je čista" ukazujući da se u njemu forsiraju stereotipi, da se žena predstavlja kao objekat - kao i da vode seksističku kampanju. U Glavnom gradu su na to poručili da nijesu imali namjeru da povrijede ničija osjećanja - već da se radi o umjetnosti.
- Umjetnost nudi slobodu izraza u kojoj nema mjesta politici, a poštujući autorski rad Glavni grad ni na koji način nije uticao na kreativnu obradu ključne poruke koja je trebalo da bude prenijeta kroz kampanju ,,Podgorica blista, kad je čista" čiji je jedini cilj podizanje svijesti o značaju pravilnog odlaganja otpada. Uprkos različitim intepretacijama, među kojima su najbrojnije politički motivisane, poruke koje upućujemo nikada se nisu odnosile na podjelu između žena i muškaraca ili bilo koju drugu podjelu osim na savjesne i nesavjesne, budući da smo uvijek glasni kada je u pitanju promocija istinskih vrijednosti koje doprinose boljitku društva u cjelini - naglasili su oni.
Poručili su da autorski tim kampanje nije imao namjeru da povrijedi bilo čije osjećanje, već da podstakne na društvenu angažovanost.
Stav građana dijeli i predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović.
- Smatram da je potpuno neprimjereno korišćenje rodnih uloga u promociji usluga koje su namijenjene svim građanima i građankama. Spot Glavnog grada "Podgorica blista kad je čista" ne odražava odnos grada prema ženama, niti se uklapa u moju borbu za rodnu ravnopravnost. Posebno zabrinjava činjenica da su žene u spotu prikazane na stereotipan i degradirajući način, i svedene na objekte pažnje slučajnih prolaznika. Jasno je da je spot seksistički i da dodatno učvršćuje rodne stereotipe. Ono što je najvažnije, ovaj sadržaj ne odražava stvarne stavove o ženama i njihovoj ulozi u društvu - kazala je ona.

Glavni grad na konstatacije da su objavili seksistički spot poručuje da se radi o umjetnosti

Policija je tokom hapšenja Nikole Boljevića (24) zbog sumnje da je 30. decembra u Budvi ubio Sima Markovića (52) iz tog grada, pronašla i oduzela pištolj u ilegalnom posjedu kao i blizu pola kilograma opojne droge kokain.
Kako je saopšteno iz Uprave policije, službenici Uprave policije su sinoć, u nastavku koordinisanih aktivnosti koje su uslijedile nakon hapšenja Boljevića, osumnjičenog za krivično djelo ubistvo, izvršili pretrese na više lokacija na teritoriji Spuža i Podgorice.&nbsp;
U odvojenoj aktivnosti na teritoriji Podgorici, prema saopštenju UP, uhapšen je Podgoričanin M.C. (36) blizak srodnik osumnjičenog Boljevića kod kojeg je pronađeno 14 pakovanja kokaina namijenjeno, kako se sumnja, daljoj uličnoj prodaji.
- Policijski službenici su sinoć izvršili pretres stana u kojem je prethodno lociran i lišen slobode N.B. i tom prilikom pronašli pištolj marke Colt Commander sa sedam komada municije u okviru, koji će biti predmet vještačenja u cilju utvrđivanja da li je isti korišćen prilikom izvršenja krivičnog djela i oko pola kilograma opojne droge kokain - dodaje se u saopštenju.
Sa ishodom izvršenog pretresa, kako navode, je upoznat državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici po čijem je nalogu M.C. lišen slobode zbog sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.
- Službenici Uprave policije nastavljaju sa intenzivnim i sveobuhvatnim aktivnostima u odnosu na osumnjičenog N.B., kao i na identifikaciji povezanih lica, a u cilju potpunog rasvjetljavanja ovog i drugih krivičnih djela - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

UP: Policija u stanu ubice iz Budve našla pištolj i kokain, uhapšen njegov srodnik

Evropske banke bi do 2030. godine mogle ukinuti više od 200 hiljada radnih mjesta, što je oko deset odsto zaposlenih u 35 najvećih banaka, kako bi ubrzale uvođenje vještačke inteligencije i zatvaranje poslovnica.
Analiza Morgan Stanleya, na koju se poziva Financial Times, pokazuje da će najveći udar osjetiti zaposleni u back-office operacijama, upravljanju rizicima i segmentu usklađenosti, gdje se očekuje da će algoritmi zamijeniti ljude u obradi podataka i kontrolnim procedurama.
Prema toj analizi, banke računaju na povećanje efikasnosti i do 30 odsto, zahvaljujući novim tehnološkim rješenjima zasnovanim na vještačkoj inteligenciji, prenosi Klix.ba.
Pojedine institucije već realizuju najavljene mjere štednje. Holandska banka ABN Amro planira da smanji broj zaposlenih za petinu do 2028. godine, dok je izvršni direktor francuske banke Societe Generale poručio da "ništa nije sveto" kada je riječ o restrukturiranju troškova i broja radnika.
Ovakve najave ilustruju dubinu transformacije kroz koju sektori bankarstva prolaze pod pritiskom nove tehnologije.
Istovremeno, dio evropskih bankarskih lidera poziva na oprez u prebrzom oslanjanju na algoritme.
Jedan od rukovodilaca JPMorgan Chasea izjavio je za Financial Times da bi industrija mogla snositi posljedice ako mlađi bankari, zbog oslanjanja na AI alate, nikada ne savladaju osnovne principe zanata.
Upozorava se da bi dugoročni gubitak stručnog znanja i iskustva mogao umanjiti otpornost finansijskog sistema u kriznim periodima.

Evropske banke uz pomoć vještačke inteligencije planiraju ukidanje 200 hiljada radnih mjesta

U 10 sati počela je sjednica Savjeta za nacionalnu bezbjednost, koju je juče hitno zakazao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Zvaničan povod za sastanak na najvišem nivou nije saopšten, mada se može pretpostaviti da bi tema mogao da bude i hapšenje predsjednika Venecuele Nikolasa Madura.
Sjedinjene Američke Države (SAD) juče su u napadu na Venecuelu zarobile predsjednika te države Nikolasa Madura i njegovu suprugu Silviju Flores, zbog optužbi za uvoz kokaina u SAD i trgovinu drogom. Oni se nalaze u Metropolitanskom pritvorskom centru u Bruklinu, gdje čekaju pojavljivanje pred sudom.
O hapšenju Madura juče su se izjašnjavali brojni svjetski zvaničnici, dok je Vučić prilikom posjete kasarni „Vasa Čarapić“ u Beogradu samo kratko rekao:
„Nadam se da će da se smiri situacija u Južnoj Americi i da će prestati napadi na Venecuelu.“
Potom je hitno zakazao sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost, a da javnosti nije saopšteno šta je tema. Režimski mediji nezvanično su objavili da je sjednica zakazana zbog „nezapamćenih zločina na međunarodnoj političkoj sceni“.
Predsjednik Srbije i drugi državni funkcioneri bili su u odličnim odnosima sa uhapšenim Madurom. Venecuelanski predsjednik se početkom 2025. godine sastao sa predsjednicom Narodne skupštine Srbije Anom Brnabić, koja je doputovala u Karakas. Maduro je tokom razgovora ponovio riječi Brnabić o prijateljskim odnosima dvije zemlje i potvrdio da će Venecuela učestvovati na izložbi EXPO 2027.
Brnabić je tada uputila čestitke Madu povodom početka mandata, uz želje za uspješan rad, i prenijela poruke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. U njima je naglašen značaj unapređenja političkog dijaloga i dalje izgradnje saradnje između Srbije i Venecuele, kao i zajednička posvećenost razvoju prijateljskih odnosa.
Istom prilikom Brnabić je izjavila da joj je predsjednik Venecuele rekao da se „divi“ Vučiću i „prati sve njegove poteze“.
Ispričala je i, kako je tvrdila, anegdotu iz Karakasa:
„Dok smo stajali na ulici, prišao nam je jedan vojnik koji nas je prepoznao i samo nam je rekao ‘Aleksandar Vučić – amigo!’“
Maduro je zahvalio na čestitkama i porukama predsjednika Vučića, za koga je rekao da ga doživljava kao „velikog prijatelja Venecuele“ i njenog naroda.
Predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije Ana Brnabić razgovarala je u Karakasu sa predsjednikom Bolivarske Republike Venecuele Nikolasa Madurom.
I kao što je Maduro Vučića nazvao „velikim prijateljem Venecuele“, slične riječi stigle su i od našeg predsjednika, šest mjeseci kasnije.
Njihov razgovor uslijedio je nakon što su 8. avgusta SAD udvostručile nagradu za informacije koje bi dovele do hapšenja predsjednika Venecuele na 50 miliona dolara, optužujući ga da je „jedan od najvećih narko-trgovaca na svijetu“.
„Dobar i sadržajan razgovor sa velikim prijateljem Srbije predsjednikom Madurom o aktuelnim globalnim izazovima, potrebi očuvanja multilateralizma i jačanju bilateralnih odnosa naših zemalja“, naveo je Vučić tada na Instagram profilu „buducnostsrbijeav“.

Počela sjednica Savjeta za nacionalnu bezbjednost: Vučić zabrinut zbog Madura, Tramp uhapsio čovjeka kojeg je nazivao „velikim prijateljem Srbije“

Beranac (19) M.L. krivično će odgovarati zbog sumnje da je izvršio krivično djelo omogućavanje uživanja opojnih droga, saopšteno je iz Uprave policije (UP).&nbsp;
Kako je navedeno, službenici Regionalnog centra bezbjednosti “Sjever”, Odjeljenja bezbjednosti Berane su, shodno planskim aktivnostima usmjerenim na borbu protiv zloupotrebe droga sa fokusom na borbu protiv ulične prodaje narkotika, podnijeli krivičnu prijavu protiv jedne osobe.&nbsp;
M.L. je, kako dodaju iz UP, djelo za koje se tereti izvršio, kako se sumnja, na način što je, dok se nalazio u svom putničkom motornom vozilu sa još tri lica, istima omogućio uživanje opojne droge marihuana.
- Tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama koji je upoznat sa događajem je kvalifikovao krivično djelo i po njegovom nalogu policijski službenici su protiv M.L. podnijeli krivičnu prijavu. Osim toga, beranska policija podnijela je prekršajne prijave protiv šest osoba - R.A., N.K., H.L., V.K., I.Đ. i P.K., zbog prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga - dodaje se u saopštenju.&nbsp;
Kako se zaključuje, službenici Uprave policije nastavljaju pojačane aktivnosti na borbi protiv svih oblika kriminala, sa naglaskom na borbu protiv zloupotrebe narkotika u vidu ulične prodaje, u cilju održavanja stabilnog stanja bezbjednosti u državi i očuvanja zdravlja građana.

UP: Jedna osoba će odgovarati krivično a šest prekršajno zbog zloupotrebe narkotika u Beranama

Ako hoda kao Demokrata, govori kao Demokrata, izgleda kao Demokrata, onda je Demokrata. Ili, ako računa da su građani Crne Gore lišeni i zrna zdravog razuma, čula sluha i očinjeg vida, onda je bez sumnje Demokrata. Baš to je naša ministarka kulture. Mada sam o Demokratama napisao gomilu tekstova, a prije toga pročitao gomilu tekstova koje su pisale Demokrate, ovaj fenomen, ili, ova patologija od partije, i dalje mi nije u potpunosti jasna. Koliko god da ih gledate, slušate, čitate, opet ste na početku. Opet ste u čudu. Već je minula decenija otkad je nastala partija porođena u porodilištu SNP-a, u skromnoj baraci na obali Morače, a ipak, kao da su rođeni juče. Ni milimetar nijesu odmakli od izvora. Od temelja zidanog na zaostavštini Slobodana Miloševića. Ni nakon deset godina Demokrate nijesu naučile da govore. I danas neumorno, do u beskonačno ponavljaju prve izgovorene riječi. I danas se igraju istim zvečkama i lutkama kojima su se igrali nakon rođenja. Protokom vremena obično evoluira svako. Ali ne i Demokrate. Isti registar, isti narativ, i ista meta. Isti jezik mržnje i laži. Ista sklonost imanentna lošim đacima koji na konkretno pitanje nastavnika sriču jednu jedinu lekciju koju su naučili. Ma što ih pitali, oni će izgovoriti ili napisati samo ono što su učili u centrali. Ono što su učili na partijskim seminarima na kojima je predavač Boris Bogdanović, guru sekte i vrač ovog veselog sela.
Vjerujem da svi pamte gostovanje Alekse Bečića na RTS-u i konkretno pitanje novinarke kojim jezikom govori? Nakon nekoliko minuta očitog mučenja i novinarke i gledalaca, Bečić ipak nije odgovorio na pitanje. Govorio je jedino što zna i jedino o čemu ima dozvolu da govori. Pitanje identiteta je tabu tema, čir na dupetu, koji ne bi trebalo ni pominjati. Znanje stečeno u SNP baraci poput cunamija zapljusnulo nas je s televizijskog ekrana.
Jeftini izliv manipulacija postao je kanon svakog javnog nastupa Demokrata. Da je tako uvjerava nas i naša ministarka kulture. Upitana o Bećiru Vukoviću i Borisu Raoniću, osvjedočenim kršiteljima zakona, naša ministarka, u maniru svojih partijskih šefova, zapravo nije rekla ništa. U stvari jeste, rekla je. Kazala je da RTCG izgleda mnogo modernije, i da ima raznovrsniji programski sadržaj u odnosu na neko prošlo vrijeme. Pretpostavljam da je imala na umu vrijeme diktature i tirjanstva. A onda je ministarka naglasila da to treba podržati i da RTCG nije samo jedan čovjek.
Zaista, nije RTCG samo jedan čovjek. RTCG danas su svi oni koji su svojim nezakonitim radnjama omogućili da nezakoniti direktor Raonić progoni novinare koji su gradili RTCG. Da prima masnu platu, iako je nazakonit. Da revnosno služi režimu, jer, to valjda i jeste svrha jednog nezakonitog direktora. A da je RTCG modernija, jeste. Samo će zlonamjerni reći da direktan prenos sahrane Amfilohija Radovića, usred pandemije kovida, nije u skladu s trendovima i da nije moderno. I samo će zluradi reći da direktan prenos crkvenog vjenčanja Moma Koprivice, ministarkinog partijskog druga, nije u skladu s trendovima i da nije moderno. Vaistinu jeste, moderno i raznoliko, kako nam otkriva ministarka.
O Vukoviću je kazala isto. Takoreći opet ništa. Zapravo jeste, rekla je. Navela je broj katalogizacijskih zapisa u Nacionalnoj biblioteci. Istoj onoj biblioteci koja je ministarki predočila da je Vukovićeva knjiga maštarija, falsifikat. No dobro, to, kaže ministarka, nije u njenoj nadležnosti. Ali u njenoj nadležnosti jeste da nas upozna s "plodnim piscem" Vukovićem i njegovim "ponosom" prilikom dodjele priznanja. Baš tako ministarka dokazuje Vukovićev patriotizam i demantuje zlobnike koji su Vukovićev odnos prema Crnoj Gori, crnogorskome jeziku, crkvi, naciji, ilustrovali samim Bećirom Vukovićem. Njegovim plodnim govorom mržnje. Ali, zašto bi se ministarka bavila takvim banalnostima? Vuković je ponosno primio najviše državno priznanje i pozamašan novčani iznos. Ko ne bi bio ponosan, draga ministarko, ako bi ga nagradili za nešto čega nema? Za laž. A laž je sve u vezi s Vukovićevom knjigom.
Ako već odluka žirija nije u nadležnosti ministarke Vujović, jesu li, možda, u njenoj nadležnosti tv stanice i portali mržnje? Šovinističke pećine iz kojih kulja mrak. Mrak proizveden u beogradskim fabrikama propagande.
Zar nije ministarstvo kulture i medija u obavezi da zauzda vulkan mržnje koji emituju režimski mediji? Ili je i to grijeh onih koji su šest godina opozicija. Je li i to nasljeđe, zasluga svrgnutog tirjanina? Je li javna prijetnja ministarkinog šefa Bogdanovića da će posredstvom svoga direktora policije utamničiti novinare koji mu nijesu po volji u nadležnosti ministarstva kulture i medija?
Mi to onako, ministarko, za sebe, i sebi u bradu. Vaš odgovor već znamo.

Demokrate i nepodnošljiva lakoća laganja

Politički filozof Džon Rols u svom radu „Teorija pravde“ društvo posmatra kao socijalni pakt svih građana, koji počiva na principima poštovanja pravila i djelotvornog uređenja javnog shvatanja pravde. Pravde koja štiti dostojanstvo svih građana i koja ne smije biti žrtvovana zarad bilo kog pojedinačnog, grupnog, pa ni opšteg interesa. Slobodno, kritičko javno mnjenje i demokratska politička kultura stubovi su na kojima se temelji svaki demokratski poredak. Nažalost, protekla godina je pokazala da je crnogorsko društvo, bez obzira na formalno približavanje EU, daleko od navedenih demokratskih principa i principa pravde. Može se reći da su ga karakterisali, primitivizam, populizam i laži u javnim nastupima, kakistokratija i nekompetentnost u načinu vladanja, odsustvo volje i smisla za kompromis, netolerancija, socijalna bijeda, kriminalizacija političkih protivnika, agresivnost, poslušnost, neodgovornost... Eksplozija bestijalnosti prema državnom interesu, državnom identitetu, državnim resursima, razgrađuju crnogorsko društvo. Vlast ne podnosi kritičke glasove, difamiraju se i kriminalizuju nezavisni mediji i ugledni novinari i javne ličnosti, hapse se i proganjaju privrednici koji finansiraju nezavisnu i kritičku javnu riječ, pravosuđe sprovodi osvetničku „pravdu“ i predstavlja oružje u političkom revanšizmu, selektivno se procesuiraju politički protivnici postavgustovskog režima, dok se za istu vrstu djela, sa mnogo ozbiljnijom štetom po društvo, amnestiraju pripadnici postavgustovske vlasti. Kompetentni se diskretituju članstvom ili vezama sa „bivšim režimom“, dok najgori iz „bivšeg režima“ čine dobar dio vladajućih strukltura. Tzv. preletači. <h2>CRKVA SRBIJE NEDODIRLJIVA</h2> Ljudskom zdravom razumu neshvatljiv je uticaj Crkve Srbije na crnogorsko društvo, iako je predstavljaju ljudi preskromne inteligencije i obrazovanja, što stalno drži Crnu Goru u razarajućem nihilizmu, negiranju postojanja univerzalnih vrijednosti, mržnji prema demokratiji i zapadnim vrijednostima, razaranju multikulturalizma, banalizaciji duhovnosti, intelektualnoj degradaciji, ratnohuškačkom jeziku, zloupotrebi prošlosti, banalizaciji i brutalizaciji javnog života. Taj uticaj se preliva na političku sferu, jer je politički isplativ. Otuda je Crkva Srbije, za sve što čini, oslobođena bilo koje odgovornosti, uključujući i krivičnu. Dok se mnogi ljudi hapse za pomenuto ime u sky komunikacijama, Crkva Srbije je eskulpirana od veza sa organizovanim kriminalom, pominjanja nabavke sto „kalaša“, naoružanih BIL u Cetinjskom manastiru 5. septembra 2021, prilikom inaguracije Jovana Mićovića za mitropolita Cetinjske mitropolije, policijske i bezbjednosne komedije sa spomenikom ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, bez posljedica i za bjesomučne napadače na prisutne novinare, etc.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251211071248_c8f8bc4f5399ec754a0d9bf57b6450be8dc1fe5f70c09d78aa5d69a9533e902f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251211071248_c8f8bc4f5399ec754a0d9bf57b6450be8dc1fe5f70c09d78aa5d69a9533e902f" data-rendition-name="original" width="1024" height="640" loading="lazy" alt="jianikije"><figcaption>OGROMAN UTICAJ CRKVE SRBIJE NA PROCESE U CRNOJ GORI: Janikije MićovićSkupština CG</figcaption></figure>  Svi događaji sa teškim kriminalnim posljedicama, koji su vezani za Crkvu Srbije ili pojedince iz njenih redova, kao što su veze sa masovnim ubicama na Cetinju, Vukom Borilovićem i Acom Martinovićem, za koje se na Cetinju zna da su imali bliske veze sa popovima Crve Srbije, stavljaju se ne „pod tepih“, već se zakopavaju duboko pod zemlju. Na Cetinju je 12. avgusta obilježena treća godišnjica od masovnog ubistva, kada je Vuk Borilović ubio deset osoba, od kojih dvoje đece, šest osoba ranio, da bi dvije i po godine kasnije, 1. januara 2025. Aleksandar Martinović ubio 13 osoba, među kojima dvoje đece, a da javnost nema nijednu informaciju o pozadini ni tog ubistava. Ni najednostavniju informaciju sa kim je Aco Martinović razgovarao telefonom nakon napuštanja kafane i ko mu je dao u tako kratkom periodu oružje? A to smrdi do nebesa! Umjesto da poštuje porodice žrtava, Crkva Srbije i dalje truje usijane glave pričama kako se zao duh na Cetinju neće smiriti dok se ne postavi na Jezerski vrh lovćenski kapela Karađorđevića, kao simbol okupacije Crne Gore od strane Srbije. Izgleda da nije bitna cijena crnogorske krvi da se ostvari namjera posrbljavanja Crne Gore od strane Crkve Srbije i njenih zatočenika! Svi se śećamo 5. septembra 2021. godine, kada se Cetinje gušilo u hemijskim sredstvima, kada je policija brutalno „bolje da mi njih prvi“ napala mirne demonstrante, zasula ih suzavcem, gumenim mecima, šok bombama... Da li je SDT otvorio slučaj prekomjerne sile policije i odgovornosti za to? Naravno da ne! Ali varaju se svi da će Belveder biti zaboravljen!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260103230144_fd0eb9b241dcfbab59c5234f0a9dbc89296920cff4a16188c95aef00363ea4b4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260103230144_fd0eb9b241dcfbab59c5234f0a9dbc89296920cff4a16188c95aef00363ea4b4" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Spomenik Pavlu Đurišiću"><figcaption>VELIČANJE RATNIH ZLOČINACA: Pavle Đurišić(Photo: Pobjeda/Stevo Vasiljević)</figcaption></figure>  <h2>SUŠTINA PROPADANJA</h2> Ne čusmo da je neko rekao za Botun „pa što ako pogine 10 Zećana“?! Iako se radi o dvije potpuno vrijednosno različite stvari, jedna je inaguracija na Cetinju nepoželjnog popa, druga je civilizacijska, ekološka, ljudska, u skladu sa zahtjevima EU o rješavanju otpadnih voda, reakcija policije na Cetinju je bila brutalna, dok se u Botunu ponašala kao policija u Njemačkoj kada sam dalekih sedamdesetih učestvovao u protestu protiv nuklearke ležeći na šinama, a njemački policajci nas kulturno odnosili dalje od tog mjesta. Naravno, ne želim da pogine bilo ko od protestanata na Botunu, niti da bude prebijan, prskan suzavcem, gađan gumenim mecima i šok bombama, ali iritira količina poltronisanja protestantima većine političara iz vlasti, uključujući i predśednika Milatovića, čije javne intervencije variraju do udvaranja EU, do golog populizma i dodvoravanja najgorem i najneevropskijem dijelu društva, uključujući i Crkvu Srbije. Čak je, taj prononsirani Evropejac, iskoristio kolektor u Botunu, projekat koji finansijski i politički podržava EU, da formira partiju na podršci demonstrantima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260103230144_cbc12b4a2d384f2f5a9c090fc5b64a12e5e9e63f21a857ca3b0986aaed7de236.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260103230144_cbc12b4a2d384f2f5a9c090fc5b64a12e5e9e63f21a857ca3b0986aaed7de236" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Policija u Botunu"><figcaption>RAZLIČITI PRISTUPI POLICIJE: U Botunu blaga policijska reakcija(Photo: Portal ETV/Ana Šofranac )</figcaption></figure>  Suština crnogorskog propadanja, loših političkih izbora, neprepoznavanja prevaranata, hohšptaplera, lažljivaca, je u niskom nivou svijesti građana Crne Gore, lošem nivou obrazovanja, nerazvijanju kritičke misli, nedostatku naučne misli i kompetentnih obrazovnih i naučnih institucija, političkoj nepismenosti, neznanju o temeljnim pojmovima o politici, demokratiji, podjeli vlasti na tri nezavisne grane, neizgrađenim političkim stavovima i političkim vrijednostima, neznanju o vlastima, značaju opozicije, izborima, vlastitoj ulozi u političkom životu. Samo duboko politički i ekonomski nepismenom narodu se mogao prodati Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Kad se bave tim dvijema prevarama, iritira čak i dio onih koji se smatraju ekonomski stručnjaci kad insistiraju samo na održivosti budžeta, kao jedino važno u ekonomiji Crne Gore. Iz aviona se vidi da Crna Gora ima komparativne prednosti isključivo u oblasti turizma, energije i malih gazdinstvava za proizvodnju hrane. Kao što se vidi da je najveći problem crnogorske ekonomije ogroman platnobilansni deficit u odnosima sa inostranstvom. Tom platnom deficitu u ogromnoj mjeri su doprinijeli pomenuti programi. Umjesto da turizam bude najveći podsticaj za razvoj malih gazdinstava za proizvodnju zdrave grane, čime bi se servisirala potrošnja u turizmu i razvio śever, stalno se ponavlja ista priča u budžetu kad su u pitanju izdvajanja za poljoprivredu. Sama činjenica da se električar postavlja za ministra poljoprivrede rječito govori sve. Stalno se sanjaju fabrike, za koje u Crnoj Gori ne postoji konjuktura, a ni izvozne mogućnosti, razvojne banke u koje bi se zaposlili partijski kadrovi, a novac pretvorio u alajbegovu slamu partijskih privrednika, partijskih investitora u stanove i sl. Umjesto da se kreditiranjem bave poslovne banke, čiji je to posao, a država da subvencioniše kamate ako ima interes za tu vrstu djelatnosti, ponovo se otvara priča o razvojnoj banci u državi koja je paradigma partitokratije i korupcije. A vajni profesori sa Ekonomskog fakulteta „mudro“ ćute da se ne bi javno viđela njihova tankovina. Crna Gora mora zabraniti gradnju stanova na primoprju, jer to uništava crnogorski turizam! Svaki dogovor sa Alabarom u tom smislu bio bi kriminalni akt prema Crnoj Gori! Kao što bi bio zločin prema najljepšem dijelu Budve, Slovenskoj plaži, da se pretvara u ruglo, viđeno u prikazanim perspektivama. Slovenska plaža se mora renovirati, obnoviti u luksuznijem izdanju, samo tako će predstavljati biser čitavog Jadrana, ne samo Crne Gore. U pamet se građani Budve i Crne Gore, ne dozvolite da prljavi kapital upravlja vašim životima. To važi i za Podgoričane, jer vam betoniraše čitav grad. Grad koji ionako ima visoke temperature ljeti i koji vapi za što više zelenila, a ne betona i sterilnih zgrada, koje ionako naružuju grad. Da ne pominjemo Velje brdo i otvaranje vrata da se śever Crne Gore još više isprazni i da se svi śevernjaci „nabiju“ u Podgoricu. Čime će se baviti ti ljudi? Pa naravno, postaće partijski kadrovi i ubaciti se u javna preduzeća, sve dok ne crkne crnogorska ekonomija, a sa njom i Crna Gora!

Godina za zaborav

Venecuelanski predsjednik Nikolas Maduro do početka suđenja dane će provoditi u strogo obezbijeđenom objektu u Bruklinu, u Njujorku. Budući da optužbe protiv njega potiču iz Njujorka, to je omogućilo organima reda da ga smjeste u taj objekat. Metropolitan Detention Center, u kojem je bio smješten i ozloglašeni vođa kartela Hoakin „El Čapo“ Gusman prije nego što je osuđen na doživotnu kaznu, bio je privremeni dom i za Šona „Didija“ Kombsa, Gislejn Maksvel, R. Kelija i Sema Bankman-Frida .  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260104100128_2c741d657e6f15533bd60de6b7e6368f39178a043fedce406c5c3606dc6c7203.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260104100128_2c741d657e6f15533bd60de6b7e6368f39178a043fedce406c5c3606dc6c7203" data-rendition-name="original" width="8640" height="5760" loading="lazy" alt="Zatvor u kojem je smješten Maduro "> <figcaption>AP photo/Yuki Iwamura(Photo: AP photo/Yuki Iwamura)Copyright 2026 The Associated Press. All rights reserved.</figcaption> </figure>  Iako je ovaj pritvorski objekat posebno opremljen za smještaj visokorizičnih pritvorenika, on je ujedno i jedini savezni pritvorski centar za najveći grad u SAD, nakon što je Zavod za zatvore zatvorio kompleks na Menhetnu poslije samoubistva Džefrija Epstina u tom zatvoru — događaja koji je skrenuo pažnju javnosti na brojne probleme u toj ustanovi. Prije nekoliko godina, u tom objektu uvedene su posebne mjere kako bi se smjestio El Čapo, koji je ranije uspijevao da pobjegne iz zatvora u Meksiku. Suosnivač njegovog kartela Sinaloa, Ismael „El Maho“ Sambada Garsija, takođe je bio držan u tom pritvoru prije nego što je priznao krivicu po povezanim optužbama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260104100128_1327219e68eb0f202089c9cf630946ef4d542a38df7b5a8f16d856588035ceed.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260104100128_1327219e68eb0f202089c9cf630946ef4d542a38df7b5a8f16d856588035ceed" data-rendition-name="original" width="8589" height="5726" loading="lazy" alt="Zatvor u kojem je smješten Maduro "> <figcaption>AP photo/Yuki Iwamura(Photo: AP photo/Yuki Iwamura)Copyright 2026 The Associated Press. All rights reserved.</figcaption> </figure>  Ipak, kako piše CNN, SAD rizikuju time što predsjednika druge države drže u tako gusto naseljenom metropolitanskom području, što nosi niz bezbjednosnih pitanja koja prevazilaze samu bezbjednost zatvorenika i osoblja pritvora.

(FOTO) Zatvor u koji je smješten Maduro preuređen zbog El Čapa - posebno opremljen za visoko rizične pritvorenike

Imali smo san o državi u kojoj će nosilac suvereniteta biti građanin čije etničko porijeklo, jezički identitet ili nacionalno i vjersko samoodređenje neće biti iznad principa jednakih prava za sve koji poštuju njezin Ustav i zakone, njezin građanski i multikulturni karakter. Imali smo san o državi u kojoj ćemo doseći iskustva zapadnih liberalno-demokratskih društava, državi vladavine prava i socijalne pravde, državi snažnih institucija koje će baštiniti tripartitnu podjelu vlasti, državi u kojoj će preporuka za posao biti stručnost a ne partijska, nacionalna ili vjerska pripadnost.
Velim, imali smo san koji je prvi politički artikulisao Liberalni savez Crne Gore prije tri i po decenije. Na jesen 1991. godine imali smo prvu veliku priliku da taj san ispunimo. Jugoslavija se faktički raspala, jedina njezina preživjela ustanova, Jugoslovenska narodna armija, postala je razorni mehanizam u rukama beogradskoga autokrate Miloševića, za disciplinovanje neposlušnih, prvo Slovenije, potom i Hrvatske, krčkalo se uveliko i u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
Na Konferenciji u Hagu 18. 10. 1991. godine, uz prethodno pribavljenu saglasnost Skupštine Crne Gore, crnogorski predśednik Momir Bulatović prihvatio je prijedlog lorda Pitera Karingtona za mirnu disoluciju Jugoslavije. Taj su prijedlog prihvatila petorica predśednika republika bivše Jugoslavije. Protiv njega je glasao samo Slobodan Milošević.&nbsp;
Braneći odluku o prihvatanju Karingtonova plana Bulatović je u Skupštini Crne Gore izgovorio profetske riječi: „Ako je kriterijum dobre vlasti u Crnoj Gori i od naroda prihvaćene vlasti poslušnost i apsolutna identičnost s onim što dolazi iz Beograda, onda ovom narodu ne treba vlast.“ Ni dvije neđelje kasnije Bulatović je povukao svoj potpis, odnosno zatražio amandmane koje mu je izdiktirao Milošević (kako to tvrdi tadašnji bliski Miloševićev saradnik Borislav Jović) i time poništio posljednji napor da se izbjegne krvavi rat. Podgorički trijumvirat – Momir, Milo &amp; Sveto – čelnici jedinstvenoga DPS-a, tako su postali (ne)voljni saveznici Miloševićevog paklenog projekta koji će bivšu Jugoslaviju odvesti u katastrofu, uzrokujući oko 150000 mrtvih i oko 4 miliona raseljenih, razaranje gradova, etnička čišćenja i genocid.&nbsp;
Crne Gora je time navukla na sebe težak teret saučesnika u zločinu, suočivši se istovremeno s gubitkom suvereniteta, ekonomskom propašću, izolacijom od svijeta, bujanjem kriminala, eskalacijom nacionalšovinizma i posvemašnjom društvenom degradacijom. Umjesto ekonomskih reformi i ubrzanog puta prema Evropskoj ekonomskoj zajednici koje je tih dana crnogorskome premijeru Đukanoviću nudio talijanski ministar vanjskih poslova Đovani de Mikelis, podgorički trijumvirat izabrao je budžak balkanske mržnje i primitivizma.
Kad je 1997. godine dio tadašnjega DPS-a djelimično prigrlio program LSCG-a, otrgao se iz kandži Miloševićeva projekta i okrenuo Crnu Goru prema vrijednostima Zapada, učinilo se za trenutak da bi onaj san o državi mogao biti ostvaren. Ono što tadašnja politička elita nije razumjela bilo je da za ostvarenje toga sna nije bilo dovoljno izboriti mirnu obnovu nezavisnosti 2006. godine, otvaranje pregovora s EU i ulazak u NATO.&nbsp;
Sve su to, zapravo, morali biti preduslovi, nulte tačke iz kojih se moralo krenuti u stvaranje države po mjeri Ustava iz 2007. godine, snaženje ustanova, suštinsku, a ne paradnu podjelu vlasti i vladavinu prava, suzbijanje svih oblika antidržavnoga djelovanja, uspostavljanje društvene kohezije i inkluzije na vrijednostima proklamovanim Ustavom, utemeljenje pluralnoga društva, (re)izgradnju nacije ne kao zajednice etnički ili vjerski predisponiranih, već kao skupine državljana koji prihvataju zajedničke vrijednosti i sl.&nbsp;
Umjesto toga, ondašnja politička elita usvajajući prozapadnu spoljnopolitičku orijentaciju, na unutrašnjem planu bila je zauzeta nerijetko sumnjivim privatizacionim aranžmanima, stvaranjem „ekonomske elite“ iz kruga srodnika i politički lojalnih, „ekonomskim razvojem“ koje kao da je diktirao Sir Oliver („Cijena? Prava sitnica!“), koketiranjem s ključnim nosiocem antidržavnoga djelovanja – Beogradskom patrijaršijom, pothranjivanjem i finansiranjem njihovih po društvo razornih ambicija i sl., bez vizije razvoja institucija i snaženja države.
Da ništa nijesu naučili ni nakon pada vlasti, potvrđuju i najnovija dešavanja u Budvi, đe su odbornici DPS-a, uz stupidna pravdanja da nijesu anticrkvena organizacija, poklonili 1.000.000 € ustanovi čija je jedina stvarna misija ne širenje evanđeoske misli no desuverenizacija Crne Gore i razgradnja građanskoga društva.&nbsp;
Treba zaista biti lišen elementarne pameti i skrupula pa vjerovati da je mjera stvari u Crnoj Gori njihova kakva bilo participacija u vlasti, a da su tu vlast 2020. izgubili zbog sukoba s Beogradskom patrijaršijom, a ne zbog činjenice da su u njedrima države decenijama njivili antidržavnu Organizovanu (pseudo)klerikalnu grupu (OKG). Ništa bolje ne stoje stvari ni s Evropskim savezom koji jeste glasao protiv ovoga štetnog aranžmana, ali bez preispitivanja svoje pozicije u budvanskoj vlasti.
Paradoksalno, ali je upravo sitno kalkulantstvo DPS-a i djelova današnjeg Evropskog saveza, a ne neka istorijska vizija, omogućilo Crnoj Gori na proljeće 2022. godine još jednu priliku da iskorači iz balkanskoga brloga i ubrzano se uputi ka društvu najrazvijenih država Evrope. Premda sam pripadao grupi od svega nekoliko suverenista kritičara formiranja Dritanove vlade, i tih dana, nakon Putinove agresije na Ukrajinu, bilo je kristalno jasno da su geopolitičke prilike servirale Crnoj Gori novu šansu.&nbsp;
Imao je Dritan svu podršku SAD-a i probuđene Evropske unije, imali smo jasne najave ubrzanog ulaska u EU od strane Brisela, imali smo Ministarstvo odbrane, ANB, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo za evropske integracije u rukama ljudi koji su svoj profesionalni angažman posvetili evropeizaciji Crne Gore, ali smo imali i premijera koji je radio po direktivama istog onog centra koji je krajem oktobra 1991. godine izvršio pritisak na Momira Bulatovića da odustane od evropskoga puta.&nbsp;
Da je Dritan Abazović 2022. godine napravio minimalni napor, Crna Gora bi, u ovakvoj geopolitičkoj konstelaciji, već 2026. mogla postati nova članica Evropske unije. Ali to nije mogao uraditi neko ko je delegiran da postupa po instrukcijama Vučićevih službi bezbjednosti, kojima ni danas nije otkazao poslušnost, lažno se batrgajući u opozicionim klupama ne bi li zavrijedio novu priliku poslodavaca da ga vrate na pozicije moći.
Danas je pred nama treća šansa. Da nas je ko kleo, ne bi nam u ovome istorijskom trenutku poželio ovakve čelnike izvršne, sudske i zakonodavne vlasti. Uprkos njima, ipak, šansa postoji, no da bismo dosegli novu nultu tačku, ulaskom u EU, potrebno je makar malo vizije i mnogo posla.&nbsp;
I za viziju i za posao potrebno je detektovati koje nam to tačke vlasti svakog dana nude teme-svađalice, koji to agenti stranih uticaja manipulišu građanima Zete organizujući pobune i prijeteći krvoprolićem ili najavljuju secesiju Pljevalja, ko nam to nameće izmjene Ustava i proglašenje srpskoga jezika službenim (iako je on i sada, istom formulacijom kao i u Ustavu Srbije, „jezik u službenoj upotrebi“, sa svim pravima koje imaju i drugi Ustavom obuhvaćeni jezici) kao perfidnim pokušajem razgradnje građanske države, ko nam najavljuje skrnavljenje spomenika kulture na Lovćenu i izgradnju objekta koji simbolizuje nestanak Crne Gore, ko manipuliše srpskim nacionalnim interesima jer nesumnjivi je interes nacionalnih Srba u Crnoj Gori da žive u državi koja je članica EU i koja će im garantovati sva individualna i kolektivna prava a ne u kolonijalnom provizoriju u kojem će im centar moći izvan Crne Gore usađivati mržnju prema vlastitoj državi i paranoidnu svijest o vječitoj ugroženosti od Drugog, ko rehabilituje i slavi ratne zločince, ko pravi partijsku vojsku i policiju, ko predśednici Ustavnoga suda diktira da ne postupa po zakonu no po partijskim interesima i sl.
Ako aktuelni premijer zaista ima ambiciju da, takav kakvim ga je Savaot načinio, nezasluženo uđe u istoriju i uvede Crnu Goru u EU, one koji podstiču toksične narative i zagovaraju razorne, antievropske politike mora isključiti iz procesa odlučivanja, politički ih izolovati i time spriječiti sabotažu EU puta u njegovoj finalnoj fazi. Za tako što može imati dovoljno podrške i u Parlamentu i u javnome mnjenju.&nbsp;
Isto tako, morao bi razumjeti da u EU ne ulazi njegov kabinet, nego kompletno društvo, pa je njegova obaveza konsultovati i uključiti što širi krug aktera koji su spremni pomoći ostvarenju generacijskoga cilja ulaska u EU, ne samo iz politike već i iz redova akademske zajednice i civilnoga sektora. Prepusti li ovaj proces stihiji kojom će rukovoditi njegovi koalicioni partneri zagledani u Moskvu i Beograd, završiće potrošen i odbačen poput Momira i Dritana, a mi ćemo izgubiti još jednu istorijsku šansu da pripremimo temelje za izgradnju boljega i pravednijeg društva. Moguće i posljednju.

Tag: umjetnost