Opština Kotor ne upravlja svojim zaštićenim područjem, već ga svjesno devastira. Nedavna savjetodavna misija UNESCO-a u Kotoru ogoljela je istinu i time građanima dala priliku da se uvjere u istinitost onog na šta već duže vrijeme apelujemo - kazali su iz Opštinskog odbora Demokratske partije socijalista u ovom primorskom gradu.
- Stvarno lice nekadašnjeg duvača u pištaljku i “prvaka” s ulice u borbi za očuvanje nasljeđa, Vladimira Jokića i njegovih koalicionih partnera, ogoljeno je i šetnjom predstavnika UNESCO-a po pojednim mjestima zaliva - dodaju u saopštenju.&nbsp;
Članovi Misije su, kako dodaju, vidjeli da se nasljeđe štiti ne samo neznanjem već i izvođenjem bagera i rovarenjem po jednom od arheoloških lokaliteta od najvećeg značaja na Balkanu..
- Kao i ocjenjivanjem da je za Rišnjane sa oko 2.000 stanovnika bolje da imaju dva ogromna igrališta i asfaltiran put do škole, za razliku od arheološkog parka koji bi podigao životni standard mještana i punio budžet Opštine Kotor. Zli jezici bi pomislili da se u Teutinom gradu stvara leglo fudbalskih i košarkaških talenata, te doživljavanjem Starog grada kao malog Istanbula, čija upravljačka struktura nije donijela nijednu gradsku Uredbu kojom bi se regulisao onaj sadržaj za interpretiranje različitih slojeve kulture slaganih vjekovima - navode u OO DPS Kotor.
Dodaju da su članovi Misije vidjele kako se nasljeđe štiti i devastiranjem posljednjih zelenih površina i gubljenjem sklada između prirodnog nasljeđa i tradicijske gradnje, uz uguravanje zgrada gdje im nije mjesto po Dobroti, Škaljarima, Mulu i Prčanju.
- Neispunjavanje međunarodnih obaveza i nefunkcionalnost Savjeta za upravljanje područjem Kotora na čelu sa Vladimirom Jokićem, pravdani su besprizornim razlozima (između ostalog i koronavirusom). Podsjećanja radi, ovaj Savjet predstavlja glavni kontrolni mehanizam u upravljanju zaštićenim područjem, međutim o angažovanju istog, govore održane samo dvije sjednice od imenovanja postojećeg saziva. Opravdanje za davno obećanu reviziju Mendžment plana upravljanja područjem Kotora, uvrijedilo je inteligenciju članova Misije - kazali su iz OO DPS Kotor.
Smatraju da svjesno zanemarivanje obaveze revizije Plana, jasno je prevedeno kao stvaranje vakum prostora za korupciju i devastacije.
- Poseban šok predstavljalo je saznanje da na lokalnom i nacionalnom nivou funkcioneri nijesu u stanju da razaznaju nadležnosti i obaveze koje proizilaze iz Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Nadamo se da su se naši donosioci odluka bar zacrvenjeli onda kada su saznali da bolje predstavnici UNESCO-a tumače crnogorske zakone od njih samih. Misija je rezultirala razjašnjenjem procedure izrade revizije Plana upravljana. Sramota je da predstavnici vlasti, nijesu shvatili da reviziju Plana ne izrađuje pomenuti Savjet i da ovo tijelo ne služi tome - navodi se u saopštenju.
Međutim, kako dodaju, interesantno je kako su vrlo jednostavno shvatili, da je idealno rješenje da za člana Savjeta, imenuju lica koja su u konfliktu interesa.&nbsp;
- Zamislite, jedno lice nam u isto vrijeme gradi za lični profit i vrši nadzor nad kvalitetom upravljanja područjem. Što mislite da se desi kad se interes u sticanju novca sukobi sa gradnjom koja narušava ambjentalni sklad? Dobijemo nova naselja i rastuće građevinske projekte. Ako su još čuli da Opštini pojedine istorijske zgrade ne bude potrebu preče kupovine nacionalnog kulturnog dobra, postalo im je jasno da od ove garniture vlasti možemo da vidimo isključivo grubu devastaciju. Ima li spasa baštini i imaju li milosti, barem za ovo što je ostalo? Ono što se vjekovima stvaralo, pa ga je svijet prepoznao važnim da ostane sačuvano za sve stanovnike Planete, te ono što treba da sačuvamo za buduća pokoljenja, ova generacija u par godina je bagerom i neznanjem „iskopala“. Ukratko, uspjeli ste da šokirate UNESCO-ve predstavnike. Svaka čast - zaključili su iz OO DPS Kotor.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

DPS Kotor: Lokalna vlast uspjela da šokira predstavnike UNESCO-a

Kancelarija Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) u Ukrajini osudila je raketni napad na istorijski centar ukrajinskog grada Odese, u kojem su teško oštećene najmanje dvije kulturne zgrade koje su pod zaštitom Uneska.
- Ovi ponovljeni napadi moraju prestati. Međunarodno pravo se mora poštovati. Naš tim već radi na tome da podrži hitno dokumentovanje štete i identifikuje sa ukrajinskim vlastima potrebne hitne intervencije- saopštio je UNESCO na Fejsbuku.
Kako je najavljeno, uskoro će rasporediti svoju misiju u Odesi.
Ruske snage su 31. januara lansirale tri balističke rakete na Odesu, kada je povrijeđeno sedam osoba, a prema riječima ukrajinskog ministra kulture i strateških komunikacija Nikole Točickog, tom prilikom je oštećeno nekoliko objekata kulturnog nasljeđa u Odesi, među kojima je i zgrada Filharmonije, koja je pod zaštitom Uneska.
Ukupno, oko 15 objekata kulturnog nasljeđa u Odesi je prilikom raketnog napada pretrpjelo oštećenja različite težine.
Gradonačelnik Odese Henadij Truhanov je nakon raketnog napada u objavi na Telegramu napisao da “hotel Bristol, jedna od najupečatljivijih arhitektonskih znamenitosti u centru Odese, pretrpio teška razaranja”, jer je on bio meta napada, a da su od snažne eksplozije oštećene i obližnje istorijske zgrade, kao i oko 15 objekata kulturnog nasljeđa, na kojima su razbijeni prozori i izbijeni drveni okviri za vrata.
Među najznačajnijim oštećenim znamenitostima su zgrada Filharmonije u Odesi, kuća Vučini, Muzej zapadne i istočne umjetnosti i ogranak Književnog muzeja. Eksplozija je, takođe, ozbiljno pogodila vitraže i autentične drvene konstrukcije u zgradama Saveza arhitekata Ukrajine i Porto-Franko banke.
Ministarstvo kulture i strateških komunikacija Ukrajine saopštilo je sinoć da je u toj zemlji 1.333 lokaliteta kulturnog nasljeđa i 2.185 objekata kulturnog nasljeđa oštećeno kao rezultat sveobuhvatne ruske agresije.

UNESCO osudio ruski raketni napad na istorijski centar Odese

UNESCO je objavio poziv za nominacije za prestižnu Guillermo Cano svjetsku nagradu za slobodu medija za 2025. godinu.
- Poziv je upućen državama članicama, kao i međunarodnim, regionalnim profesionalnim i nevladinim organizacijama, koje se bave novinarstvom i slobodom izražavanja, da nominuju do tri kandidata- saopšteno je iz Ministarstva kulture i medija.
Kako se navodi, nagrada koja iznosi 25.000 dolara može biti dodijeljena pojedincima, organizacijama ili institucijama koje predstavljaju sve vrste medija, uključujući digitalne medije, a koji su dali izuzetan doprinos u odbrani i promociji slobode štampe na globalnom nivou.
Svaka nominacija mora biti praćena pismenom preporukom na engleskom ili francuskom jeziku, koja uključuje: biografiju kandidata, ključne doprinose kandidata promociji slobode medija i fotografiju kandidata u visokoj rezoluciji, podsjećaju iz MKM.
Rok za prijavu je 15. februar 2025. godine.

MKM: UNESCO objavio poziv za nominacije za prestižnu svjetsku nagradu za slobodu medija za 2025. godinu

Zašto hidroelektrana Buk-Bijela, projekat elektroprivreda bh. entiteta Republika Srpska i Srbije, ponovo „muti“ odnose u regionu? U maju se očekuju rezultati Procjene uticaja na životnu sredinu koju je naložio UNESCO, piše Dojče vele.
- Ovaj kraj je prirodni dragulj, ne samo za Crnu Goru već i za cijeli svijet. Turisti ovdje dolaze zbog divlje prirode, a ne da gledaju betonske brane - kaže tridesettrogodišnji Miloš Lazarević iz Žabljaka.
On je svoj život vezao za Durmitor.
Lazarević, za koga je i privilegija i odgovornost to što živi u srcu nacionalnog parka koji je UNESCO proglasio za svjetsku prirodnu baštinu, revoltiran je obnavljanjem priče o izgradnji hidroelektrane Buk-Bijela na teritoriji Bosne i Hercegovine. Ona bi mogla, kako se pribojava, da uništi ekosistem rijeke Tare i nepovratno promijeni pejzaž tog područja, ključnog za turističku privredu.
- Za prosječnog stanovnika Žabljaka, koji se oslanja na prihode od turizma, to bi značilo manje gostiju, manje prihoda i manje mogućnosti za život - kaže Miloš.
On smatra da je očuvanje životne sredine na Žabljaku moralna obaveza prema narednim generacijama.
<h2>Crna Gora: poslije 20 godina ponovo na stolu</h2>
Vlada Crne Gore s Milom Đukanovićem na čelu, 2004. je dala načelnu saglasnost da se sa Republikom Srpskom gradi HE Buk-Bijela. Taj projekat predviđao je visoku branu čija bi akumulacija dolazila sve do ušća Tare i Pive na crnogorskoj teritoriji.
Odluka je izazvala proteste više od 30 nevladinih organizacija, koje su u junu 2004. godine počele okupljanja pod sloganima „Neka teče” i „Neću baru, hoću Taru”. Ubrzo je ova građanska akcija rezultirala prikupljanjem više od 11.000 potpisa, a peticija je predata Skupštini Crne Gore. Parlament je u decembru iste godine usvojio Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare kojom su trajno zabranjeni bilo kakvi zahvati ili radovi u kanjonu te rijeke. Time su građani Crne Gore stavili tačku na projekat.
Dvadeset godina kasnije, u martu 2024, Crna Gora dobija poziv od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da se pod novim uslovima uključi u izgradnju HE Buk-Bijela. Novi projekat iste hidroelektrane predviđa nižu visinu brane. Time, kako tvrde, akumulacija ne bi ulazila na teritoriju Crne Gore i ne bi imala uticaj na zaštićeno područje rijeke Tare.
Doskorašnji ministar energetike Crne Gore Saša Mujović kategoričan je u stavu da Vlada Crne Gore neće učestvovati u gradnji HE Buk-Bijela, te da je važećom dokumentacijom zabranjena gradnja na tom prostoru.
- Vlada nije raspravljala o bilo čemu po pitanju pokretanja gradnje Buk-Bijele - kaže Mujović.
Izgradnja hidroelektrane Buk-Bijela zajednički je projekat Srbije i Republike Srpske, vrijedan 250 miliona eura.
Finansiraće ga Elektroprivrede Srbije i Republike Srpske. Osnovano je i zajedničko preduzeće,
- Hidroelektroenergetski sistem Gornja Drina - a 2021. položen je i kamen-temeljac za HE Buk-Bijela.
Do sada je u pripremne radove uloženo više od 20 miliona eura, a izgrađene su prostorije za radnike i pristupni putevi. Radovi su, međutim, stopirani zbog međudržavnih, ali i unutrašnjih problema. Kineske firme koje su se prijavile na tender za gradnju ne žele da se miješaju u to i čekaju rješenje situacije.
<h2>Komplikovano uređenje Bosne i Hercegovine opet na ispitu</h2>
Izgradnja HE Buk-Bijela od 17. maja 2021. stoji. Jedan od razloga je i komplikovano državno uređenje BiH. Dva entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska, do danas nisu riješila spor koji opstruira gradnju.
Kamen-temeljac postavljen je uprkos odlukama Ustavnog suda BiH. Republika Srpska sprovodi projekat u skladu s odredbama Zakona o unutrašnjoj plovidbi RS, kojima su sve rijeke u tom entitetu, što uključuje i Drinu, proglašene „unutrašnjim vodama RS”.
Ustavni sud BiH je, međutim, to zakonsko rješenje u februaru 2021. proglasio neustavnim. Predstavnici RS su na tu odluku imali spremno opravdanje: prema Ustavu države, oblast energetike je nadležnost entiteta, što pravdaju lokacijom na kojoj će HE biti izgrađena.
Naime, HE Buk-Bijela gradi se u gornjem toku rijeke Drine koji nije granica između Bosne i Hercegovine i Srbije, već se nalazi na području entiteta RS. Pritom se zanemaruje činjenica da je sama rijeka Drina dio državne granice BiH, što bi trebalo da je čini dijelom državne imovine, pa time ne podleže entitetskom zakonu. To Ustavni sud u odluci iz februara 2021. i navodi.
- Ustavni sud smatra da Republika Srpska ima nadležnost da reguliše pitanje unutrašnje plovidbe, ali isključivo na unutrašnjim vodama. Pod unutrašnjim vodama Ustavni sud smatra one vode koje nisu, istovremeno, i državne granice i međunarodne plovne rijeke i javna dobra - objašnjava Muharem Cero, stručnjak za pitanja državne imovine, koji je ranije bio član Komisije za koncesije.
Ta odluka uslijedila je nakon što su 24 poslanika državnog Parlamenta BiH 2021. uputila apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, Sud je utvrdio da postoji spor o nadležnosti za izdavanje koncesija između BiH i njenog entiteta RS, te da nije nadležan da ga sam riješi. Tada je naloženo Komisiji za koncesije BiH, koja je nadležna da procijeni da li je neka koncesija dodijeljena u skladu sa Ustavom BiH, da u roku od tri mjeseca riješi spor, što ona nije u stanju jer praktično više ne postoji.
Situaciju otežava činjenica da BiH nema zakon o državnoj imovini. On i ne može biti donesen bez dogovora na državnom nivou, a to nije moguće bez saglasnosti zvaničnika iz RS.
Pomoćnik ministra energetike i rudarstva RS Milan Baštinac ocjenjuje da je cijeli slučaj koji je pokrenut na Ustavnom sudu protkan politikom: „Izgradnja HE apsolutno je u skladu s Ustavom BiH i u potpunoj je ingerenciji Vlade Republike Srpske.”
<h2>UNESCO: rezultati studije u maju</h2>
Prva „Studija uticaja na životnu sredinu projekta izgradnje HE ‘Buk-Bijela'” urađena je 2013, ali u njenoj izradi nije učestvovala Crna Gora.
U obrazloženjima presuda Okružnog suda i Vrhovnog suda Republike Srpske, u postupcima koji su se vodili 2020, 2021. i 2022. u predmetu poništavanja Rješenja o ekološkoj dozvoli izdatoj za gradnju HE Buk-Bijela, navodi se da „nema dokaza koji bi ukazivali na postojanje negativnog – nepovoljnog prekograničnog uticaja na državu Crnu Goru, pa samim tim nije bilo potrebno ni primjenjivati ESPOO Konvenciju u prekograničnom kontekstu”.
Nakon žalbi Crne Gore i njenih nevladinih organizacija (NVO „GREEN HOME” i NVO OZON) u vezi primjene ESPOO Konvencije, čije su potpisnice Crna Gora i BiH, Odbor za implementaciju ESPOO Konvencije sa sjedištem u Ženevi, oktobra 2023. donio je preporuku da BiH sprovede proceduru prekogranične procjene uticaja na životnu sredinu, uključujući Crnu Goru i po potrebi druge pogođene strane.
„Trenutno sprovodimo aktivnosti izrade sveobuhvatne ekološke studije po kriterijumima i standardima Evropske unije, UNESCO i ESPOO Konvencije. Očekujemo da će studija biti gotova u maju”, naveo je Baštinac.
<h2>Nacrt studije ne prepoznaje rizike</h2>
Bosna i Hercegovina obavijestila je Crnu Goru o pokretanju novog postupka procjene uticaja na životnu sredinu za projekat izgradnje HE Buk-Bijela. Postupajući po ESPOO Konvenciji, objavila je dokument pod nazivom „Podaci uz zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu za HE ‘Buk-Bijela’, opština Foča”. Javna rasprava u BiH je završena, a u nacrtu dokumenta se ocjenjuje da izgradnja neće imati negativnog uticaja na Taru.
- Sama akumulacija doprinijeće očuvanju populacija potočne pastrmke i mladice, jer će u njoj odrasli i veći primjerci mladica i potočnih pastrmki imati sigurnost od krivolovaca koji sa podvodnom puškom svakog ljeta desetkuju veće primjerke tih riba u rijeci Tari - navodi se u studiji.
Ocjenjuje se i da bi gradnja HE Buk-Bijela „smanjila negativan uticaj koji na teritoriju Republike Srpske (BiH) vrši Crna Gora usljed rada i postojanja HE ‘Piva'”.
U odnosu na taj dokument, Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera iniciralo je javnu raspravu u Crnoj Gori. Nakon usaglašavanja, uslijediće donošenje glavne studije o procjeni uticaja na životnu sredinu.
<h2>Ekološka udruženja ipak upozoravaju</h2>
Iz udruženja za zaštitu životne sredine sve tri države godinama stižu upozorenja na negativne posljedice koje bi gradnja hidroelektrane mogla donijeti.
- Južni dio akumulacije takođe će potapati dio predloženog područja Natura 2000 Maglić – Volujak – Zelengora. Time bi bio obuhvaćen cijeli tok rijeke Drine unutar lokaliteta, čime bi se uništilo gotovo cjelokupno stanište dveju riba – mladice (Hucho hucho) i peša (Cottus gobio), kao i veći dio staništa rječnog raka. Iako sva područja nisu zaštićena nacionalnim zakonodavstvom, Bosna i Hercegovina i Crna Gora imaju obavezu da ih zaštite prema Bernskoj konvenciji - kaže Nina Kreševljaković, pravna savjetnica eko udruženja AARHUS BiH.
Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević podsjeća da preko 140 kilometara rijeke Tare, zajedno sa Durmitorom, čini neraskidivu cjelinu i predstavlja jedinstven bioreaktor u Evropi.
- Iako su granice Nacionalnog parka Durmitor i Parka prirode Piva jasne, priroda ne poznaje granice, pa bi izgradnjom brane u BiH bio narušen biodiverzitet Durmitora, kanjona Tare i dobrog dijela sjevernog kraja Crne Gore. Bilo kakvo usporavanje rijeke, vještačke prepreke, formiranje novih akumulacionih jezera, imaju mnogobrojne štetne uticaje na mikroklimu područja, usporavaju vodotok, sprečavaju migratorne puteve riba, sprečavaju prirodni tok rijeke u toku poplava. Kako zvaničnu i nezavisnu procjenu nemamo, kao ni terenski rad sa crnogorske strane, možemo samo da zamišljamo dugoročne posljedice po biodiverzitet i po lokalnu zajednicu - ocjenjuje Dragićević.
Po pitanju promjene visine brane, on ukazuje da se, bez obzira na to kolika visina brane bila, rijeka pregrađuje, rječni ekosistem pretvara u jezerski ekosistem, mijenja se cijeli poredak u prirodi, te sama priroda reke koja je tu milionima godina.
- Tara se još nije oporavila od projekta izgradnje auto-puta gdje je njeno korito betonirano i menjan tok same rijeke. Jedan nesmotren projekat poput ovog bi je izmijenio zauvjek - upozorava ekološki aktivista Aleksandar Dragićević.

Buk-Bijela: Hidroelektrana muti vodu u regionu

U Crnoj Gori sjutra će biti promjenljivo oblačno sa dužim sunčanim intervalima i uglavnom suvo, uz rijetku pojavu kratkotrajno slabe kiše, &nbsp;saopšteno je iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju.
Više uslova za kišu biće u noćnim satima na jugoistoku. 
 
Vjetar će biti slab do umjeren, u sjevernim predjelima, a krajem dana i na primorju, mjestimično pojačan, južnih smjerova. 
 
Jutarnja temperatura vazduha kretaće se od nula do 12, najviša dnevna od 11 do 23 stepena.

Sjutra promjenljivo, temperatura do 23 stepena

Ministarstvo kulture i medija Crne Gore &nbsp;i Opština Kotor tokom dvodnevnog stručnog skupa &nbsp;održanog u Kotoru zvanično su preuzeli, u naredne dvije godine, predsjedavanje transnacionalnom mrežom &nbsp;„Venecijanska utvrđenja 16. i 17. vijeka“, upisanom na UNESCO listu svjetske baštine &nbsp;u Krakovu &nbsp;2017. godine.
Kako se navodi u saopštenju, predstavnici ministarstava kulture Republike Italije, Republike Hrvatske i Crne Gore, kao i gradova &nbsp;na čijim teritorijama se nalaze utvrđenja, &nbsp;Bergama, Palmanove, Peschiera del Garda, Zadra, Šibenika i Kotora, &nbsp;imali su priliku razmijeniti iskustva, primjere pozitivnih praksi, podjednako kao i izazove sa kojima se susreću u procesu zaštite, očuvanja, stavljanja u funkciju održivog korišćenja, ali I valorizacije univerzalnih vrijednosti bogatog kulturnog nasljeđa tri države sa posebnim akcentom na zajedničko dobro - Venecijanske fortifikacije, upisane na UNESCO Listu svjetske baštine.
&nbsp;- Da upravljanje ovako osjetljivim i složenim strukturama kao što su fortifikacije, zahtjeva kompleksan rad, multidisciplinarni pristup kao I saradnju svih i nivoa, vlasti, počev od nacionanog I lokalnog, te &nbsp;uključivanje &nbsp;stručne, i lokalne zajednice, zajednički je zaključak svih učesnika- saopšteno je iz Kancelarije za komunikacije iz PR Kotora.
&nbsp;Skup je otvorio predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić, dok je generalna direktorica Direktorata za kulturnu Dobrila Vlahović, u ime Ministartva kulture i medija pozdravila prisutrne, I upoznala sa &nbsp;dosadašnjim aktivnostima, i &nbsp;planovima &nbsp;koje Ministarstvo sprovodi u saradnji sa Opštinom Kotor, kada je &nbsp;u pitanju rad na strateškom dokmentu, planu upravljanja &nbsp;Kotorskom tvrđavom, &nbsp;kao I aktivnosti koje se realizuju kada je u pitanju ekstenzija Tvrđave Forte Mare, ovom transacionalnom dobru svjetske baštine, navodi se u saopštenju i dodaje da su moderatori &nbsp;bili Dobrila Vlahović, generalna direktorica Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture i medija i Jelena Franović, sekretartka Sekretarijata za urbanizam, stanovanje i uređenje prostora u Opštini Kotor.

MKM i Opština Kotor u preuzeli predsjedavanje transnacionalnom mrežom Venecijanska utvrđenja 16. i 17. vijeka

Danas je na atletskoj stazi SC “Topolica” u Baru u organizaciji Atletskog saveza Crne Gore , a pod pokroviteljstvom Ministarstva sporta i mladih Crne Gore, održan prvi dan 32. Pojedinačnog prvenstva Crne Gore za mlađe juniore i mlađe juniorke, saopšteno je iz Atletskog saveza Crne Gore.
Na prvenstvu je nastupilo preko 130 atletičara iz &nbsp;atletskih klubova: Podgorica, Jedinstvo, Mornar, Lim, Sanja, Orion, Rudar, Tara, Milenijum, Lovćen, Cetinje, Zeta 2012, Dionis i Nikšić. Van konkurencije nastupili su takmičari AK “Vojvodina” iz Novog Sada.&nbsp;
Kako je saopšteno iz Atletskog saveza, takmičenju su ispred ASCG prisustvavali:generalni &nbsp;sekretar Milan Madžgalj, selektor reprezentacije Osman Erović i članovi stručnog štaba reprezentacije: Marko Ristić, Drago Musić, Danijela Vojinović, Ivan Popović, Branislav Maslovarić i Budimir Jestrović.&nbsp;
Najviše medalja osvojili su atletičari &nbsp;AK ”Sanja” sa 11 medalja, ispred atletičara AK “Rudar” iz Pljevalja sa 8 i atletičara AK “Mornar” iz Bara sa 7 medalja.
Na takmičenju je Matija Vojvodić, član AK “Mornar” iz Bara postavio bolji rezultat od rekorda Crne Gore za juniore na 110m prepone od 14,42 sekunde
&nbsp;Pobjednici po disciplinama: - MLAĐI JUNIORI: 100m: 1. Uroš Kotlaja (Rudar) 11,61, 2. Sergej Martinović (Cetinje) 11,78, 3. Ilija Ćuzović (Rudar) 11,87; 400m: 1. Uroš Kotlaja (Rudar) 53,20, 2. Andrej Đukanović (Mornar) 54,57, 3. Vasilije Mušikić (nikšić) 57,96; 3000m: 1. Boban Madžgalj (Orion) 9:55,45, 2. Enes Erović (Jedinstvo) 10:21,97, 3. Dejan Scurati (Lovćen) 10:48,73; 110m prepone: 1. Stefan Džaković (Rudar) 16,06, 2. Andrej Đukanović (Mornar) 17,14, 3. Jovan Uskoković (24,60; 4x100 m: 1. Rudar (Pljevlja) 46,37, 2. Mornar I (Bar) 50,46, 3. Mornar II (Bar) 57,73; &nbsp;Skok u vis: 1. Radovan Sošić (Tara) 180, 2. Ilija Ćuzović (Rudar) 160, 3. Danilo Scurati (Lovćen) 155; Skok u dalj: 1. Stefan Džaković (Rudar) 5,91, 2. Sergej Martinović (Cetinje) 5,55, 3. Nemanja Madžgalj (Orion) 5,31; Bacanje kugle (5 kg): 1. Almin Ajdarpašić (Lim) 13,71, 2. Matija Damjanović (Tara) 12,12, 3. Nikola Ivanović (Rudar) 11,18; Bacanje koplja (700 gr): 1. Mikhail Kuzmov (Podgorica) 53,23, 2. Elzin Guberinić (Orion) 45,38, 3. Nemanja Madžgalj (Orion) 39,31; MLAĐE JUNIORKE – 100m: 1. Amra Hubanić (Jedinstvo) 13,27, 2. Mina Lukolić (Sanja) 13,35, 3. Dalila Šukurica (Sanja) 13,48; 400m: 1. Mina Lukolić (Sanja) 1:02,37, 2. Aleksandra Madžgalj (Jedinstvo) 1:03,70, 3. Dejla Šukurica (Sanja) 1:04,31; 1500m: 1. Emilija Kovačević (Nikšić) 5:39,35, 2. Ena Kovačević (Mornar) 5:53,42, 3. Nikoleta Vukojičić (Jedinstvo) 6:01,49; 100m prepone: 1. Anđela Đuranović (Sanja) 15,65, 2. Anja Novaković (Sanja) 16,85, &nbsp;3. Anđela Stanišić (Sanja) 17,40; &nbsp;4x100m: 1. Sanja I (Bar) 54,32, 2. Mornar I (Bar) 54,95, 3. Sanja II (Bar) 55,70; Troskok: 1. Anđela Đuranović (Sanja) 11,14, 2. Lara Bubanja (Rudar) 10,79, 3. Anja Novaković (Sanja) 10,07; Bacanje diska (1kg): 1. Olja Simićević (Tara) 36,76, 2. Anđelina Lašić (Tara) 35,19, 3. Mare Martinović (Cetinje) 31,64; Bacanje kladiva (3kg): 1. Lara Radulović (Podgorica) 37,69, 2. Nikolina Marović (Orion) 31,03, 3. Nada Pejović (Podgorica) 29,41.

Pojedinačno prvenstvo CG u atletici za mlađe junior-ke: Najviše medalja za AK” Sanja” iz Bara

Vaterpolisti Jadrana novi su prvaci Crne Gore. U trećem duelu finalne serije plej-ofa domaćeg šampionata, oni su na Škveru bili bolji od dosadašnjeg vlasnika naslova, sastava Primorca, rezultatom 11:9 (2:4, 4:1, 4:3, 2:1).
U pitanju je 13. naslov prvaka Crne Gore za Novljane, a 19. računajući i titule osvojene u bivšim državama.
Jadran je seriju priveo kraju uz tri pobjede iz istog broja duela - no, treba istaći kako su u prethodna dva susreta do njih stigli nakon peteraca.
Izuzetno uzbudljivo bilo je večeras na Škveru od samog početka, a uvodna četvrtina pripala je gostima, i to uz dva gola viška (2:4).&nbsp;
Uskoro je Stanojević Primorac odveo na plus tri, a onda je uslijedila nestvarna serija Novljana – postigli su čak četiri uzastopna gola i pogotkom Holoda u završnici prvog poluvremena preokrenuli na 6:5.
Nikako Primorac nije mogao da prekine loš niz, u trećoj četvrtini je, nakon gola Milojevića, bilo 8:5 i tada je izgledalo da je Jadran pred pobjedom. Očajan niz Kotorana od 11 minuta bez gola prekinuo je Vico, a onda je pogodio i Stanojević, pa smo na Škveru opet imali potpuno otvoren meč (8:7).
Vidjeli smo zatim po gol na obje stranei taman kada je izgledalo da će Primorac u završnih osam minuta ući u gol zaostatka, Ivović je pogodio za 10:8.&nbsp;
Dugo u završnoj četvrtini nije bilo gola, a nadu gostima, tri minuta prije kraja, vratio je Šušijašvili (10:9). Novljani su potom prokockali dva napada, ali ni njihovi suparnici nijesu ništa uradili - imali su večeras čak 10 neiskorišćenih napada sa igračem više.
I nakon toga, Vučurović je u završnim sekundama pogodio i sve je bilo jasno - bakljada na Škveru mogla je da počne.

Vaterpolo: Jadran je prvak Crne Gore

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: unesco