Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Milatović: Ko misli da je četništvo vrijednost, ne poštuje ovu zemlju

Hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu, Tomislav Sokol, gostujući u emisiji „24 sata“ &nbsp;Televizije E, osudio je veličanje četničkog ratnog zločinca Pavla Đurišića i ukazao na opasne posljedice prelivanja velikosrpskih ideologija iz Srbije u Crnu Goru. On je istakao ulogu Srpske pravoslavne crkve kao političkog faktora koji destabilizuje Crnu Goru i upozorio na zabrinjavajuće djelovanje prosrpskih snaga unutar crnogorske vlasti, posebno Demokrata.&nbsp;
Govoreći o bilateralnim odnosima Hrvatske i Crne Gore, osvrnuo se i na aktuelna sporenja oko vojne imovine i sigurnosnih pitanja, ističući da Crna Gora mora jasno izabrati svoj evropski put i odmaknuti se od destruktivnih ideologija koje ugrožavaju stabilnost i regionalnu saradnju.
TVE: Gospodine Sokol, reagovali ste kada je u berasnkom selu postavljen spomenik četničkom zločincu Pavlu Đurišiću porukom da - "Vrijeme prodavanja magle od prosrpskih stranaka i SPC lagano prolazi" i da za one koji podržavaju četničke zločine nema mjesta u Evropskoj uniji. Da li to znači da će Brisel reagovati i ima li mjesta u Uniji za državu koja ne može ili neće da se izbori sa ideologijama koje promiču fašizam?
Sokol: Dakle, radi se o kolaboracionistima koji su odgovorni za niz zločina prema prvenstveno hrvatskom i muslimanskom narodu. Konkretno, kada govorimo o Pavlu Đurišiću, on je najviše operirao upravo u području istočnog dijela Bosne i Hercegovine, gdje je na području Foče, Goražda i tako dalje počinio niz zločina, odgovoran je za niz zločina u kojima su pobijene hiljade civila.
Dakle, neosporno se radi o zločincu, a isto tako je neosporno da je četnički pokret bio kolaboracionistički pokret koji je surađivao sa Njemcima, a pogotovo Italijanima na području bivše Jugoslavije. Tako da nema dvojbe da se radi o pokretu čije bilo kakvo priznavanje, rehabilitiranje ili bilo što slično je neprihvatljivo u normalnoj evropskoj državi.
Ja bih samo podsjetio na nedavnu rezoluciju Evropskog parlamenta gdje se osuđuju svi totalitarni režimi i tu se svakako spadaju i fašisti, ali i svi njihovi kolaboracionisti. I naravno da se to odnosi i na černički pokret. Dakle, veličanje takvih ljudi, takvih zločinaca je apsolutno neprihvatljivo.
Ono što je međutim činjenica je da taj pokret i taj trend opet nije došao iz same Crne Gore, nego dolazi prvenstveno iz Srbije. Dakle, opet vidimo preljevanje zločinačkih ideologija i kojekakvih hegemonističkih politika iz Beograda, nažalost preko prosrpskih, velikosrpskih stranaka u Crnoj Gori, priljevanje na samu Crnu Goru. I to je ono što je glavni problem i to je ono protiv čega se treba boriti.
Međutim, ako stavimo stvari u kontekst, ono što bih ja rekao je da je tu država svakako trebala prije reagovati. Dakle, država je reagovala post festum, državne institucije su reagovale post festum, što mislim da je svakako prekasno, ali isto tako je i činjenica da je ovaj događaj koji je za svaku osudu pokazao vrlo negativnu ologu Srpske pravoslavne crkve o kojoj smo više puta govorili, koju je na kraju kraja u jednoj od nedavnih rezolucija osudio i Evropski parlament, ali isto tako se radi i o tome da se s ovime skreće pažnja sa mnogih negativnih stvari koje su se dogodile u zadnjim danima, a koje su isto tako inscenirane, odnosno uzrokovane od strane prosrpskih snaga u vladajućoj koaliciji, mislim najviše na Demokrate i njihovog ministra Krapovića, koji je opet učinio sve kako bi narušio odnose Hrvatske i Crne Gore. I svakako ne bi bilo dobro da ovaj događaj, koji je za svaku osudu, na neki način baci u drugi plan, ono što rade Demokrate kao još jedan izdanak te velikosrpske politike i kao neko ko se danas predstavlja kao možda i najveći problem u samom funkcionisanju crnogorske vlasti, jer mi sad vidimo da su Demokrate, Bečić, Krapović i cijela ta ekipa, trenutno više na braniku velikosrpske ideje, velikosrpske politike od samih Mandića i Kneževića, koji su se nekako povukli u drugi plan.
Tako da generalno sve što se događalo u zadnjih nekoliko nedjelja u ovim ljetnim vremenima u Crnoj Gori nije dobro. Mi imamo opet situaciju da vidimo da Crna Gora sve više i više klizi prema nejakom srpskom svetu, prema uticaju iz Beograda, da se to vidi i kroz veličanje četnika i kroz jačanje uloge Srpske pravoslavne crkve koja tome apsolutno daje podršku, ali isto tako i kroz to da pojedine političke stranke u vladajućoj koaliciji, sada konkretno Demokrate, čine sve kako bi Crnu Goru što više maknule od Zapada, od pozitivnih veza s Hrvatskom i približile više srpskom i ruskom svetu i to je ono što je najviše zabrnjavajuće u ovoj cijeloj situaciji, dakle trend nikako nije dobar.
TVE: Bronzanu statuu ratnog zločinca sada čuvaju popovi. Crkva Srbije u Crnoj Gori je Temeljnim ugovorom postala praktično država u državi, za nju ne važe zakoni Crne Gore. Tako se i ponaša i ima svoje sljedbenike, koji jedino crkvu doživaljavaju kao autoritet. Što ova situacija govori o državi Crnoj Gori, o društvu, vlastima?
Sokol: Srpska pravoslavna crkva je očito glavni temelj velikosrpske hegemonističke politike, to smo vidjeli i devedesetih, a to nažalost vidimo i danas, vidjeli smo to i za vrijeme litija, a nažalost vidimo i upravo u ovom vremenu. To je definitivno nešto što je veliki problem. Dokle god Srpska pravoslavna crkva igra ulogu koju igra, jako teško će se Crna Gora moći potpuno odvojiti iz kandža velikosrpstva u koje nažalost sve više i više ulaze. Svakako, ja sam rekao više puta, Evropski parlament je u nedavnim rezolucijama, spomenuo upravo to negativno djelovanje Srpske pravoslavne crkve i svakao sve više i više sazrijeva misao, sazrijeva svijest u europskim institucijama.
Dakle, govorimo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi da je ona puno više od obične vjerske, religijske organizacije, da je ona praktički parapolitička struktura, parapolitička sila, koja je zapravo glavni čimbenik širenja velikorpskog uticaja i destabiliziranja okolnih zemalja, pa tako i Crne Gore.
Dakle, Srpsku pravoslavnu crkvu ne treba gledati na način kao što se gledaju druge vjerske zajednice, druge religijske organizacije, nego kao organizaciju koja je sve samo ne vjerska, odnosno ne religijska i koja ima vrlo jasne političke ciljeve.
Ja bih samo podsjetio na nedavne izbore u Nikšiću gdje znamo da je SPC praktično odradila kompletnu kompaniju za velikosrpske hegemonističke stranke gdje oni praktično na terenu nijesu morali ni izlaziti kada im je crkva odradila teren kompletno. I vidjeli smo kakvi su bili rezultati. Tako da, to je izuzetno veliki problem. Poseban status koji SPC uživa u Crnoj Gori je isto tako ono što je problem. I dok je njeno djelovanje takvo i dok ono ima moć koju ima, teško će se Crna Gora moći stabilizovali i potpuno odmaknuti od tog negativnog srpskog uticaja. Ali ono što je važno je da i te kako sazrijeva svijest o tome i u evropskim institucijama i da se shvaća da se tu mogu povlačiti neke vrlo jasne paralele.
Dakle, kao što je Ruska pravoslavna crkva gleda na Ukrajinu, slično Srpska pravoslavna crkva gleda na Crnu Goru na način da je potpunosti zapravo negira temelje crnogorskog identiteta i samobitnosti, da se Crnu Goru gleda kao nekakvo drugo oko u glavi, kao nekakvu drugu srpsku državu. I to je ono što je izvor, ja bih rekao, svih problema od Crnoj Gori, a Bećić, Mandić, Knežević i tako dalje, oni su samo provoditelji, odnosno izvršioci takve politike.
TVE: Kome na političkoj sceni, u Crnoj Gori, u regionu, odgovara veličanje zločinačkih ideologija? Zbog čega?
Sokol: Pa svakako odgovara ovom prosrpskom dijelu vladajuće koalicije, to je jasno svakome. Hrvatska vrlo dobro zna o kome se radi i nijesu slučajno upravo Mandić, Knežević i Bećić bili proglašeni personama non grata. Dakle, jasno je i vidimo o kome se radi, koje su to osobe koje su glavni problemi, koji su to glavni, kao što sam rekao, izvršioci te velikosrpske politike koja dolazi iz Beograda.
Nažalost, situacija u vladajućoj koliciji je takva da je očito i Pokret Evropa Sad u velikoj mjeri podijeljen. Tamo postoje i ljudi koji su procrnogorski, proevropski orientisani, ali postoji i veliki dio koji je prosrpski orijentisan, koji sa Evropom, osim u toj deklaratornoj razini, na taj deklaratorni način zapravo nema puno veze. I to je ono što je glavni problem, jer PES, ovakav kakav je, služi kao smokvin list upravo za te velikosrpske snage i dok je to tako, Crna Gora teško da se može stabilizovati i teško da može napraviti onaj ključni iskorak prema samoj Evropskoj uniji. A pogotovo u situaciji gdje te i takve srpske snage, odnosno stranke, u vladajućoj koaliciji kontolišu praktički kompletan sigurnosni i vojni sektor, dakle opet mislim na Demokrate, i dok je takva situacija da imamo praktički prosrpske i proruske političke snage koje drže ono što je ključ za nacionalnu sigurnost u zemlji koja je članica NATO-a, naravno da tu neće moći biti nekakve stabilnosti i naravno da će teško Crna Gora moći napraviti taj ključan iskorak prema samoj Evropskoj uniji.
TVE: Vidite li prostor u kojem se premijer Crne Gore Milojko Spajić može i mora otrgnuti od destruktivnih ideologija koje mogu državu koštati prije svega puta ka EU, može li se to uraditi rekonstrukcijom postojeće Vlade ili vanrednim parlamentarnim izborima koje pominju neki poslanici iz partija manje brojnih naroda?
Sokol: Ja bih rekao, da će PES ako ostane u koaliciji sa ovom prosrpskom ekipom nestati. Shvatam kako je PES nastao, shvatam da postoji određeni zazor od strane PES-a i dijela njegovih birača prema crnogorskim suverenističkim snagama i postoji ideja da ako bi PES promijenio koalicijske partnere, da bi to dovelo do toga da izgube velik dio svojih birača, ali mi vidimo da se taj scenarij događa ovako i onako.
Dakle, mi vidimo što se dogodilo u Nikšiću, vidjeli smo što se dogodilo i na drugim lokalnim izborima, da dok je PES u koaliciji sa velikosrpskim snagama, velikosrpske stranke jačaju, pogotovo Mandić koji se mudro izmaknuo sad iz prvog plana, ali oni radi na terenu, imaju podršku SPC i svakako jačaju, dok PES lagano kopni. Iako bi se u ovoj situaciji dogodili izvanredni izbori, mislim da bi PES prošao jako loše, a da bi velikostrpske stranke samo jačale. Tako da ne vidim da je to nekakva solucija, mislim da se treba razmišljati o drugim rješenjima, ali kažem, ja naravno neću sada tu suflirati i govoriti ko s kim treba i sl. Ali sigurno je da u ovom trenutku, ako se ovi trendovi ne okrenu, ako ovako nastane ili čak i dođe do nekakvih prijevremenih parlamentarnih izbora, bez da se dogodi radikalna promjena u odnosima unutar vladajuće koalicije, da će PES proći jako loše i da će velikosrpske stranke biti jače nego što su sada u Skupštini i to je nešto što nikako ne bi bilo dobro.
Dakle, rekao bih da se PES mora jako dobro zabrinuti o svojoj dugoročnoj sudbini, o svojoj dugoročnoj orijentaciji. Ja sam više puta rekao da vrijeme prodavanja magle, kao što sam spomenuo i u ovom tweetu, lagano prolazi. I da zbog toga oni naprosto se moraju odlučiti gdje su, s kim su i shvatiti da će njihova odluka imati posljedice. Dakle, pokušaj sjedinja na dvije stolice jednostavno očito ne funkcionira. Dakle, morat će se predijeliti jesu li za crnogorsku suverenističku prozapadnu proevropsku orijentaciju ili su za prosrpsku, prorusku sa svim posljedicima koje to nose. U svakom slučaju je ova ideja da oni mogu biti catch-all stranka koja će obugačati i jedno i drugo, mislim da to jednostavno ne funkcionira, da to jednostavno neće tako ići. I ako PES nastavi sa pokušajima da sjedi na taj način na više stolica, da će to dovesti do nesnaka, odnosno potpune marginalizacije samog PES-a i da će onda taj prostor između crnogorskih suverenističkih jasnih snaga i s druge strane prosrpskih snaga da će onda popuniti netko drugi. Tako da mislim da PES nema puno vremena. Ne vidim, kao što sam rekao, da su iznenredni izbori sada neakvo rješenje, ali doista PES se treba jasno odrediti kamo pripada, u koju smjeru ide, a naravno tome onda ovisi izbor s kim će ići u tom smjeru.
TVE: Hrvatska je nedavno Crnoj Gori poslala još jednu protestnu notu, nakon što je Ministarstvo odbrane izradilo značke na kojima je školski brod Jadran. Taj brod Hrvatka smatra svojom vojnom imovinom. Nije jedini. Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Hrvatske tvrdi da joj Crna Gora, po osnovu sukcesije vojne imovine iz jugoslovenskog perioda, duguje dvije milijarde dolara. Hoće li to postati nova tačka u sporenjima Hrvatske i Crne Gore?
Sokol: Prvo što bih svakako istaknuo, i to je ključno, Hrvatskoj je u geopolitičkom, geostrateškom, svakom drugom interesu da Crna Gora uđe u Europsku uniju da se jasno odredi prozapadno. Ali ne Crna Gora koja će biti ispostava ruske ili srpske politike na Mediteranu, nego Crna Gora koja je suverenistička, koja je nezavisna, koja je samostalna i koja doista gleda prema Zapadu u punom smislu riječi. Dakle, naravno da u takvoj Crnoj Gori za one koje veličaju četničke ratne zločince ne može biti mjesta. To je nešto što je potpuno jasno, a isto tako i za političke stranke koje se ponašaju na način da uporno destabilizuju odnose između Hrvatske kao zemlje članice EU i Crne Gore.
Mi smo imali situaciju da je Krapović odbio poslati izaslanstvo na vojni mimohod u čast Oluje sa nekakvim obrazloženjem da je to osjetljivo pitanje unutar Crne Gore. Sad, ne znam kako Oluja, koja je bila ključna vojna akcija koja označila slom velikosrpske politike, može biti osjetljiva u Crnoj Gori. Ja ne znam kome je to osjetljivo. To jedino može biti osjetljivo onima koji su zagovornici velikosrpske politike, očito. Jer oni koji nisu zagovornici velikosrpske politike mogu samo slaviti Oluju, čestitati joj i biti sretni što se ona dogodila. Dakle, imamo to. Imamo opet novu provokaciju vezanu za ove značke i brod Jadran. Imamo rezoluciju o Jasenovcu. Dakle, imamo niz situacija koja su pokazale da je ovakva situacija u kojoj Demokrate zapravo drže vojnosigurnosni aparat u Crnoj Gori, nešto što i za Hrvatsku, ali i širem smisom, ja bih rekao i za NATO, predstavlja ozbiljan sigurnosni problem. Dakle, to je nešto što definitivno se mora riješiti.
Postoji, naravno, i niz bilateralnih pitanja koje su u procesu rješavanja. Pitanje sukcesije je samo jedno od njih, o tome se svakako treba razgovarati, ali ono što je ključno pitanje tu je da dok imamo ovakvu strukturu vlasti, dok imamo jednu stranku koja je navezana na prosrpsku i prorusku politiku, koja drži vojnosigurnosni aparat u Crne Gori, teško da možemo govoriti o Crnoj Gori kao nekakvoj pozdanoj članici NATO-a i zemlji koja bi ispunjavala uvjete za ulazak u EU.
Demokrate predstavljaju sigurnosni problem koji je širi od Hrvatske i Crne Gore. To je nešto što se mora riješiti. A naravno Hrvatska će učiniti sve da pomogne Crnoj Gori, ali naravno onim zapadnim političkim snagama u Crnoj Gori, da Crnoj Gori ispuni sve uvjetne i da postane nova članica EU. Ali kao što sam rekao, ruka koja je ispružena s hrvatske strane, mora dobiti odgovor i sa crnogorske strane. Dakle, mi ne možemo s jedne strane pogušavati rješavati bilateralne probleme, činiti sve da pomognemo s jedne strane Crnoj Gori koliko možemo, a s druge strane uporno dobivati pljuske, dobivati nove provokacije, dobivati nove pogušaje destabiliziranja, gledati nove poteze gdje zapravo dijelovi crnogorske vlasti se jasno stavljaju na stranu Beograda i velikosrpske mitomanije i velikosrpskog narativa kao što recimo o Oluji. Dakle, to je nešto što apsolutno nije prihvatljivo. Dakle, one kojome je Oluja osjetljiva, Oluja koja označila kraj velikosrpske hegemonije 90. očito nije netko s kime se može na ozbiljan način razgovarati i ko može biti dio vlasti koja Crnu Goru želi uvesti u Evropsku uniju.

Sokol: Demokrate čine sve kako bi Crnu Goru što više maknule od Zapada, PES će nestati ako ostane u koaliciji sa prosrpskom ekipom

Postavljanje spomenika ratnom zločincu, fašisti, nacisti i četničkom koljaču Pavlu Đurišiću je anticivilizacijski i ratnohuškački čin i poruka da oni koji su postavili spomenik i oni koji su im to omogućili hoće da nastave etničko, vjersko i ideološko čišćenje koje je Pavle Đurišić sproveo tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj varvarski čin je direktna prijetnja građanskom miru u Crnoj Gori i izazvao je uznemirenost kod svakog dobronamjernog građanina - kazao je za Pobjedu istoričar Dragutin Papović povodom postavljanja, a potom premještanja u crkvu, spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću. Papović je istakao da je „sigurno da su lokalna i državna vlast znale da će se to dogoditi, jer su mediji par dana ranije objavili da je sve spremno za postavljanje spomenika“. - Pored toga, vlast je odavno znala za nabavku spomenika i pripremne radnje, tako da je neupitno njeno direktno učešće i odgovornost u ovome. Pokazalo se i da je navodna brza reakcija vlasti kojom je naređeno uklanjanje spomenika, u stvari, samo sporazumna farsa. Jasno je da je postignut dogovor da Crkva Srbije spomenik, nakon otkrivanja, premjesti crkvu, a da vlast ukloni postolje i da tako spomenik faktički ostane na istom mjestu, samo što sada nije na otvorenom, već pod crkvenim krovom – istakao je Papović. Prema njegovim riječima, spomenik je sada nedodirljiv, jer za objekte SPC, na osnovu protivustavnog tzv. Temeljnog ugovora, važi princip eksteritorijalnosti i oni su izuzeti iz pravnog poretka Crne Gore. - Vlast je zapravo omogućila da se neometano izvede sramotnost otkrivanja spomenika, čiji je vrhunac bio kleročetničko vašarište s izvođenjem himne Srbije i uz nasilje nad reporterima i novinarima Pobjede i Vijesti koji su direktne žrtve čuvenog „emancipatorskog potencijala SPC“. Rezultat ove kriminalne akcije je da spomenik Pavlu Đurišiću i dalje protivzakonito stoji – istakao je Papović. Kazao je da je vlast uspješno pokazala da na svojoj teritoriji i u okviru svojih ovlašćenja neće i ne može da sprovede zakonite odluke i tako je, kako je istakao Papović, porazila sebe, pravnu državu i njen suverenitet. - Policija i tužilaštvo su kapitulirali pred grupom sljedbenika Pavla Đurišića koje štiti SPC. Ova predstava je još jedan uvjerljiv dokaz da u Crnoj Gori ne funkcioniše pravna država i da ne postoji ustavni poredak, već da je vrhovni i nadustavni autoritet Crkva Srbije. S obzirom na to da najviši predstavnici Crkve Srbije u Crnoj Gori slobodno, protivzakonito i nekažnjeno rehabilituju i slave četničke zločince i njihovu nacifašističku ideologiju iz Drugog svjetskog rata, može se zaključiti da u Crnoj Gori vlada despotska kleročetnička klika, dok potčinjeni ostaci sekularne vlasti samo saslužuju genocidnu četničku politiku – poručio je Papović. Spomenik Pavlu Đurišiću postavljen je u četvrtak u beranskom selu Gornje Zaostro, a dan kasnije premješten je u crkvu, kako je i najavio mitropolit Metodije, služeći liturgiju. Metodije je rekao da će spomenik staviti u crkvu, „pa nek dođu da ruše crkvu“. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede. Došli su da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi sve je veće ime i slava generala Dragoljuba i vojvode Pavla – rekao je Metodije. <h2>Rastoder: Bošnjačka stranka da napusti vladu četničkog vojvode Mandića</h2> Esad Rastoder, predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, zatražio je od svih manjinskih partija, a posebno Bošnjačke stranke, da bez odgađanja napuste vladu četničkog vojvode Andrije Mandića. Rastoder je istakao da se Crna Gora nalazi pod snažnim udarom realizacije plana četničke ideologije, zacrtanog još davno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241224071228_03864beaf71d19bfa31edbf7c9a3e471e4a2cde439f2fe82b60376da02b26a90.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241224071228_03864beaf71d19bfa31edbf7c9a3e471e4a2cde439f2fe82b60376da02b26a90" data-rendition-name="original" width="1280" height="800" loading="lazy" alt="Esad Rastoder"> <figcaption>Esad Rastoder(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, događaji u posljednjih pet godina, a posebno onaj od petka, potvrđuju bojazan da je država u ozbiljnoj opasnosti. – Nažalost, Berane je već duže prepoznato kao jedno od najjačih uporišta ove ideologije, koja se ljubomorno čuva na Balkanu, naročito na sjeveru Crne Gore. Vijesti i slike koje stižu do nas u dijaspori ostavljaju utisak da Crna Gora nije iskoračila iz 17. vijeka. Ozbiljno sumnjamo da vladajuća većina, u čijim redovima se nalaze sljedbenici ove ideologije, vodi državu u pogrešnom smjeru iz kojeg neće biti povratka – kazao je Rastoder. Naglasio je da posebno zabrinjava činjenica da su i partije manjinskih naroda pristale da budu dio vlasti u kojoj je Andrija Mandić, četnički vojvoda i aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore, glavni ideolog. – Mi, crnogorska dijaspora širom svijeta, a posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, ukazujemo na ove opasne anomalije koje su zadesile Crnu Goru od 30. avgusta 2020. godine. Zato pozivamo Evropsku uniju i sve relevantne međunarodne institucije da pomognu Crnoj Gori i oslobode je iz kandži četničke ideologije u kojima se danas nalazi – poručio je Rastoder, dodajući da dijaspora treba da alarmira sve relevantne adrese u zemljama gdje živi i radi, kako bi se skrenula pažnja na aktuelna dešavanja u Crnoj Gori. – Kao Bošnjački savez Crne Gore u SAD, zahtijevamo od svih manjinskih partija, a posebno Bošnjačke stranke, da bez odgađanja napuste vladu četničkog vojvode Andrije Mandića – poručio je Rastoder.

Papović: Direktna prijetnja građanskom miru u Crnoj Gori

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini osudila je sramno podizanje spomenika komandantu četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Crnoj Gori.
Istovremeno, Islamska zajednica izražava zabrinutost opasnim trendom veličanja ratnih zločina, rehabilitacijom ratnih zločina, otvorenom islamofobijom i čak rasizmom koji postaju dio glavnih tokova političke, medijske, vjerske i ukupne društvene scene među srpskim elitama na Balkanu.
&nbsp;- Ovaj trend, koji očito počiva na duhu uspostave tzv. srpskog svijeta, prijeti da dodatno produbi podjele među narodima i državama i potvrđuje da je strah Islamske zajednice od realizacije deklaracije tzv. Srpskog sabora bio opravdan. Oni koji veličaju ratne zločine pripremaju novi zločin i spremni su ga ponoviti - navodi se u saopštenju Ureda za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u BiH.
Zbog toga, kako se navodi, Islamska zajednica zahtijeva od svih domaćih i međunarodnih aktera, naročito bošnjačkih političara, da ozbiljno shvate ove poruke i da im se suprotstave, te da rade na politikama koje će Bošnjake i sve druge narode na ovim prostorima zaštititi od ponovno probuđenog fašizma, velikodržavnih projekata čiji nosioci više i ne kriju mržnju prema muslimanima.
- I dok pozdravlja reakciju državnih organa Crne Gore na uklanjanju spomenika ratnom zločincu koji je počinio stravične zločine nad muslimanskim i bošnjačkim civilima tokom Drugog svjetskog rata, Islamska zajednica osuđuje ulogu nekih vjerskih lidera Srpske pravoslavne crkve koji svojim potezima sprečavaju bilo kakvu saradnju među vjerskim zajednicama u ovom dijelu Evrope - navodi se u saopštenju.

Islamska zajednica traži od bošnjačkih političara da se suprotstave probuđenom fašizmu

Spomenik Pavlu Đurišiću je uklonjen sa postamenta u Gornjem Zaostru, a čovjeku koji ga je sa drugim Vasojevićima podigao, sudija za istragu Ivan Došljak odredio je pritvor od trideset dana da ne utiče na svjedoke? O kakvom uticaju se radi nikome nije jasno, ocijenili su danas iz Ujedinjene Crne Gore.
Svi su svjedoci, cijela Crna Gora, kažu iz Ujedinjene, da Dobrašinović nije organizovao nikakvu kriminalnu grupu nego podigao spomenik na svom imanju ratniku koji je, kako tvrde, zvanično bio i ostao oficir JVuO, pokretu koji su Saveznici u II svjetskom ratu priznali za ustanički i suprotstavljen Hitlerovom nacizmu.
U stranci Gorana Danilovića smatraju da je sudija Ivan Došljak pokazao kako se zloupotrebljava položaj, a i nacrtao kako se jednako služi svakoj vlasti, demokratskoj ili nedemokratskoj.
Dobrašinoviću je, dodaju, ovim činom podignut spomenik koji niko neće srušiti, naveli su u saopštenju, naglašavajući da su spremni da pomognu porodici Dobrašinović.
- Žali bože što ovaj sudija za istragu iz Berana nije otkriven ranije nego tek kada je otkriven spomenik. Da je dobio šansu, mogao nam je očistiti Podgoricu i primorje od klanova. Mogao je preporoditi Berane i okolinu. Mogao je Došljak ranije spriječiti da se postavi spomenik Isufu Kameru Čelaju, stvarnom zločincu i odanom saradniku Hitlerovih jedinica. Mogao je sudija za istragu Ivan Došljak mnogo, mogao da je smio, ali nije. Svima nam je sve jasno, ali nema odustajanja. Brzo će istina pobijediti laž. Živjeli pa vidjeli, gospodo tužioci i sudije - stoji u saopštenju UCG.
Prema njihovim riječima, spomenik Pavlu Đurišiću u selu iznad Berana nije ni izbliza grandiozan kao spomenik koji su „antifašisti“ postavili Sekuli Drljeviću dajući mu „vječnost“ kroz himnu.
- Zna to i sudija Došljak, ali je najlakše udariti na sirotinju i vježbati pravo i pravdu nad mučenicima koji se nikad i nikome nijesu podali. Ujedinjena nikada neće rušiti nijedan partizanski spomenik jer je to dio naše strašne istorije. Ali, isto tako, nikada nećemo prestati da razgonimo laž i pokazujemo istinu. Pavle Đurišić je bio antifašista, a ako postoji sumnja da je počinio ratni zločin, treba angažovati Došljaka da istraži istinu i istoriju, a ne sumnjamo da će to završiti kao i sve do sada - zaključuje se u saopštenju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fdobrasinovicu-pritvor-zbog-podizanja-spomenika-zlocincu-durisicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Ujedinjena Crna Gora brani uhapšenog Dobrašinovića: Hapšenje je sramota i nepravda

,,Sija zvijezda, sija svaka, al' naljepše – petokraka“. Tako se decenijama, poslije Drugog svjetskog rata govorilo u Crnoj Gori u čast 9. maja, Dana pobjede ili u slavu Trinaestog jula, Dana ustanka. &nbsp; <h2>SJAJ PET DANICA...</h2> Bila je to prirodna glorifikacija antifašizma. Crna Gora je poslije 1918. bila ugušena mengelama srpske okupacije, izbrisana kao država. Ponovo se digla, ponovo je prodisala u borbi protiv fašizma kroz vatru Drugog svjetskog rata, povratila svoje ime i identitet u socijalističkoj federativnoj Jugoslaviji. I bila dio velike svjetske antifašističke koalicije. &nbsp; I pripovjedalo se u romantičnom sjećanju da sija na nebu zvijezda Danica, baš iznad Herceg Novog i baš tako jako da osvijetli sjaj onih pet Danica, mladih đevojaka iz Orjenskog partizanskog odreda. Njih pet što su živote položile, od Bileće, Foče, do Sutjeske i Neretve, noseći puškomitraljeze ili vidajući rane drugovima. Danica Tomašević, Danica Kosić, Danica Popivoda, Danica Bojanić, Danica Đurović – pet proleterki. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150520_8e8c241915aa4a3f32d1cc208cf604cdea3409c4c4058243483c597b80a600e8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250513150520_8e8c241915aa4a3f32d1cc208cf604cdea3409c4c4058243483c597b80a600e8" data-rendition-name="original" width="204" height="247" loading="lazy" alt="MLADOST PALA ZA NOVU MLADOST: Obilježje u Herceg Novom za sjećanje na pet Danica"> <figcaption>MLADOST PALA ZA NOVU MLADOST: Obilježje u Herceg Novom za sjećanje na pet Danica(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Znaju li Novljani kada koračaju šetalištem Pet Danica; da je najmlađa od njih, Danica Bojanić, otišla od kuće bez pozdrava sa majkom, a da je brata srela tri godine kasnije, na Sutjesci, dok ju je držao kada je izdisala u samrtnom ropcu; da je Danica Tomašević bila puškomitraljezac, da je nosila ranjenu drugaricu 40 kilometara, da je poginula u proboju, zajedno sa Savom Kovačevićem... &nbsp; To je djelić velike crnogorske antifašističke istorije: mladost je dala, ono najvrjednije što ima, da bi se pojavile nove mladosti. Bilo je to vrijeme kada je sloboda, od Triglava do Đevđelije, umjela da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj. &nbsp; <h2>...MRAK NEGACIJE ANTIFAŠIZMA</h2> Danas, osamdeset godina kasnije, Crna Gora je više litijaška i novočetnička, nego antifašistička. &nbsp; Vidljivo je to na svakom koraku. Prvosveštenik Crkve Srbije u Crnoj Gori Joankije Mićović, prije desetak dana ali i prije koji dan, baš pred Dan pobjede, usudio se da ponavlja bestidnu laž o koljaču Pavlu Đurišiću kao junaku, dok jerej Srpske pravoslavne crkve, Femić neki, radosno usklikuje - svi smo mi Pavle Đurišić... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150520_6c9e39e2820e98e783eab269e84bc20ab9195a09e26148d8f881e61a5eb3a1ab.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513150520_6c9e39e2820e98e783eab269e84bc20ab9195a09e26148d8f881e61a5eb3a1ab" data-rendition-name="original" width="800" height="539" loading="lazy" alt='NADIMAK NOSI S RAZLOGOM: Marko ,,Šubara" Kovačević '> <figcaption>NADIMAK NOSI S RAZLOGOM: Marko ,,Šubara" Kovačević(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  A u Nikšiću gradonačelnik Marko Kovačević, pitomac četničkog vojvode Andrije Mandića, sramno tvrdi da su crnogorski antifašisti u stvari pravi fašisti, opravdavajući tako svoj nadimak Šubara. Tamo, na sjeveru, u Pljevljima, Dario Vraneš broji Bošnjake kao Turke, valjda da ih razgoni na buljuke...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150524_1d0685270a4d2cd8319caafb7bb8527dad1e87f4806a057c8d8fb34d491b464f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250513150524_1d0685270a4d2cd8319caafb7bb8527dad1e87f4806a057c8d8fb34d491b464f" data-rendition-name="original" width="307" height="164" loading="lazy" alt="BORBA ZA SLOBODU UZ KRST I PETOKRAKU: Sveštenici koji su bili u partizanima"> <figcaption>BORBA ZA SLOBODU UZ KRST I PETOKRAKU: Sveštenici koji su bili u partizanima(Photo: UBNORA)</figcaption> </figure>  <h2>SVIJETLI PRIMJERI U TAMNIM MANTIJAMA</h2> Pljujući tako, sve redom, ne samo na partizane, već i na sveštenike Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Za one koji ne žele da znaju, jedan podatak: 55 popova i studenata teologije borilo se i ginulo - uz krst i sa petokrakom - protiv fašizma i za ideju slobode. &nbsp; Recimo, pop Boško Popović, koji je s ponosom nosio svešteničku mantiju. I nije u smetala da učestvuje u Trinaestojulskom ustanku, da učestvuje u diverzijama protiv okupatora. Kada su ga četnici 17. juna 1942. uhvatili i prije strijeljanja mu ponudili da se pričesti, sa gađenjem je okrenuo glavu i procijedio: ,,Nije ovo krv Isusova, To su splačine fašističke!”. Da, bilo je tada u tom vremenu ratnom ljudi u mantijama koji su znali da cijene istinu, državu i svoju čast. &nbsp; <h2>VLAST JE VLAST, A ČAST JE...</h2> U ovom vremenu, ni istina ni čast nijesu najvažniji za one što su vlast ili bliski vlasti. Jer, baš briga za istinu Joanikija i ekipu iz Crkve Srbije. Baš briga za antifašizam i Šubaru Kovačevića i Daria Vraneša, kao i njihovog šefa Andriju Mandića. Računaju: došlo je njihovo vrijeme; oni su sada na vlasti i promijeniće Crnu Goru. &nbsp; I dok čelnici srpske crkve, kao i lokalni moćnici - podržani iz vrha državne vlasti - sprovode bezočnu reviziju istorije i glorifikuju neofašizam, država ćuti, državno tužilaštvo ne mrda s mjesta, snom mrtvijem spava. &nbsp; Zamislite što bi bilo u Njemačkoj da tamo neko javno, bio sveštenik ili političar ili običan građanin, glorifikuje ratnog zločinca? Ne treba se mnogo premišljati, sve je tamo precizno regulisano. Krivični zakon Njemačke, u članu 130, oštro kažnjava, zatvorom od tri do pet godina, one – citiram - ,,koji odobravaju u javnosti djela počinjena tokom nacističke diktature ili potiču mržnju i ksenofobiju“. &nbsp; <h2>JEDAN PROJEKAT, VIŠE IMENA &nbsp;</h2> Ali, ovo ovđe je Crna Gora - oslobođena od antifašizma, neopterećena istinom i čašću. &nbsp; I nije riječ o nepoznavanju istorije, iako je Jovan Mićović srednjoškolski ponavljač. Ne radi se ni o manjku informacija ili pogrešnim procjenama. Ovo što gledamo jeste pravo razotkrivanje sistema vrijednosti, odnosno – antivrijednosti one ,,postavgustovske” Crne Gore &nbsp;u kojoj se urinira po spoemniku Ljuba Čupića, veličaju koljači a četnički sveštenici-zločinci Maca i Šiljak proglašavaju svecima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150528_7e5b51e45f9474bca95cffa3ee56a5456cb4fec4f6715ccff3f05d8756d2bbb6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250513150528_7e5b51e45f9474bca95cffa3ee56a5456cb4fec4f6715ccff3f05d8756d2bbb6" data-rendition-name="original" width="720" height="406" loading="lazy" alt='NE INTERESUJE GA 9.MAJ: Zdravko Krivokapić, premijer prve ,,postavgustovske" vlade '> <figcaption>NE INTERESUJE GA 9.MAJ: Zdravko Krivokapić, premijer prve ,,postavgustovske" vlade(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Zato je prvi premijer u oslobođenoj Crnoj Gori Zdravko ,,Rukoljub“ Krivokapić promovisao ideju da pravi praznik te nove Crne Gore ne bude Dan Pobjede. &nbsp; - Mi danas ne treba da slavimo 9. maj, Dan pobjede, nego 23. i 24. septembar (dan kada je konstituisan novi saziv Skupštine) - ushićeno je poručivao 2020. godine tada mandar za premijera Krivokapić, dok se gostio na slavlju na imanju Bata Carevića, otetom od državne imovine. &nbsp; Zdravko Krivokapić, prvi među Amfilohijevim apostolima, bio je bio potpuno iskren – za njega i njegove antifašizam nije bio vrijedan pomena, kamoli da se obilježava ili slavi. &nbsp; Avgustovska većina koja vlada Crnom Gorom od 2020. godine, politička elita koja je došla na talasu litija i velikosrpstva, već pet godina pokazuje svoje pravo, mračno, svetosavsko, neofašističko lice. &nbsp; U stvari: sprovodi projekat ,,Srpskog sveta”, koji se ranije, za vrijeme vožda Slobodana Miloševića zvao ,,Svi Srbi u jednoj državi”, a nešto ranije, u doba četnika, Moljevićeva ,,etnički čista Jugoslavija”, ili u doba Garašanina ,,Velika Srbija”. &nbsp; Više imena za jednu ideju, za stvaranje jedne, svetosavke velike države na Balkanu u kojoj će jedan narod, srpski, biti dominantan, baš kao i jedna crkva, Srpska pravoslavna crkva. &nbsp; Jedna zemlja, jedan narod, jedan vođa – zvuči poznato, zar ne? &nbsp; <h2>PUT DO ZLOČINA</h2> To je ono isto lice politike koja je svojevremno, početkom devedestih spremala veliki rat za srpske teritorije u Jugoslaviji, sve do one Šešeljeve zapadne granice srpstva: Karlovac-Karlobag-Ogulin-Virovitica. &nbsp; Od tog političkog koraka nema drugog puta do onog koji vodi na stratišta genocida u Srebrenici, nema druge odmazde do višegodišnje opasade Sarajeva za one koji su nepokorni...&nbsp; Svako ko je svestan nedavne prošlosti krvavog raspada Jugoslavije, zna da nije moguće – bez prolivanja nove krvi – ponavljati ideju krvi i tla, pokušavati da se ostvari velikosrpski proojekat. &nbsp; Zato su kreatori Srpskog sveta osmislili plan: da se ovđe u Crnoj Gori revizijom istorije izjednače partizani i četnici; antifašisti i fašisti, baš kao u Srbiji. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513150528_8fbe22f91f3d7dcd99d142a2f7f6eba72b72a332c978bbb7e5dc57845bdd57d7.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250513150528_8fbe22f91f3d7dcd99d142a2f7f6eba72b72a332c978bbb7e5dc57845bdd57d7" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POKUŠAJ BEZOBZIRNE REVIZIJE ISTORIJE: Četnički skup u Crnoj Gori "> <figcaption>POKUŠAJ BEZOBZIRNE REVIZIJE ISTORIJE: Četnički skup u Crnoj Gori(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  PLAN ,,MIRNE OKUPACIJE” Sve da bi se stvorili uslovi za promjenu državnog ustrojstva Crne Gore. &nbsp; Ne u onom klasičnom smislu promjene granica. Već promjene državne istine, državne suštine. I zato se počinje sa veličanjem četnika i negiranjem partizana, sa veličanjem velike Srbije i brisanjem Crne Gore, da bi na kraju završilo usvajanjem tobože benignih zakona – da lagano srpski jezik postane jedini zvanični i da se uvođenjem dvojnog državljanstva obezbijedi dugotrajno ostajanje na vlasti. Ali i da tako opstane ideja o stvaranju velike srpske države. Vučićeva Srbija je za &nbsp;to odavno spremna, Dodikov entitet Republika Srpske spreman je da krvari za tu stvar, samo još da se Crna Gora umiri i utihne i priča o ,,srpskom svetu” više neće biti priča nego realnost. &nbsp; Da, drugarice i drugovi, tako su i takvu su nam spremili budućnost. Ali, nije to prvi put i valja vjerovati da Crna Gora ima svoj građanski odgovor.&nbsp; Neće moći, no pasaran - ili bilo kako drugačije. Valjda ovđe ima neki nedoder kojim ova država opstaje uspravna.

Draško Đuranović

Veličanje četništva i fašizma kao uvod u promjenu državnog identiteta Crne Gore

Druga noć Balkan Dance Festivala u Baru protekla je u znaku nezaboravne energije i vrhunskog muzičkog programa.&nbsp;
Na sceni su zasijali izvođači koje publika obožava, atraktivna Rada Manojlović i bez sumnje, najveća balkanska muzička ikona, Aca Lukas.&nbsp;
Već na samom početku atmosfera u dvorani dostigla je vrhunac.&nbsp;
Publika je horski pratila svaku pjesmu, a Rada je dodatno podigla adrenalin kada je, usred nastupa, sišla među publiku i zajedno s njima zapjevala svoje hitove. Nakon Radinog nastupa na scenu je stupio Aca Lukas, čiji koncerti tradicionalno donose posebnu dozu euforije.&nbsp;
Njegov prepoznatljivi glas, bezvremenski hitovi i neposredna komunikacija s publikom digli su cijelu dvoranu na noge. Iako važi za jednog od najpopularnijih pjevača među svim generacijama, Lukas priznaje da mu posebno imponuje što ga sve više prate mlađi obožavaoci.&nbsp;
- Posljednjih godina publika se nekako razdijelila, ali nevjerovatno mi je koliko sada na mojim nastupima ima mladih ljudi. To mi je posebno drago. Meni je najvažnije da svi koji dođu, odu zadovoljni i da požele da se vrate - poručio je Lukas.&nbsp;
Ponedjeljak veče u Baru već se upisuje među događaje o kojima će se dugo govoriti.&nbsp;
Festival se nastavlja velikim finalom večeras u dvorani „Topolica“, gdje će publiku zabavljati Slaven Đukanović i autentična Barbara Bobak, koji će svojim hitovima i zanimljivim repertoarom u velikom stilu zatvoriti ovogodišnje izdanje Balkan Dance Festivala.

Aca Lukas digao Bar na noge, Rada Manojlović sišla u publiku

Službenici Uprave policije preduzimaju sve neophodne mjere i radnje sa ciljem utvrđivanja uzroka požara koji su u posljednja dva dana aktivni na teritoriji više opština i regija širom države, a angažovani su helikopter, dronovi i kompletan raspoloživi sastav policije.
- Sa ciljem adekvatnog odgovora na ovaj ozbiljan bezbjednosni i ekološki izazov, aktivirani su svi raspoloživi kapaciteti policije. Aktivnosti će se sprovoditi i putem nadzora iz vazduha, sa posebnim fokusom na identifikaciju i postupanje prema osobama koje - bilo namjerno ili iz nehata - izazivaju ili podmeću požare - ističu u saopštenju. 
Uprava policije će, kako dodaju, prema takvim osobama preduzeti represivne mjere, odnosno biće na udaru zakona i procesuirana u skladu sa važećim zakonskim propisima.
- Tokom požarne sezone u protekla dva mjeseca službenici Uprave policije su identifikovali i procesuirali šest osoba osumnjičenih za izazivanje opšte opasnosti i to po jedna osoba u Podgorici, Herceg Novom, Danilovgradu i Bijelom Polju i dvije osobe u Ulcinju - precizirano je u saopštenju.
Uprava policije apeluje na građane da pokažu maksimalnu odgovornost i oprez, posebno imajući u vidu pojačan rizik od izbijanja požara usljed produženog sušnog perioda i izuzetno visokih temperatura. 
- Bacanje cigareta iz vozila u pokretu, kao i paljenje vatre, baklji ili korišćenje drugih potencijalnih inicijatora požara predstavljaju ozbiljnu prijetnju po bezbjednost ljudi, imovine i životne sredine, te mogu dovesti do širenja požara velikih razmjera - naglasili su u saopštenju.
Pozivaju sve građane da, bez izuzetka, pruže podršku nadležnim institucijama i Upravi policije i bez odlaganja prijave svako sumnjivo ponašanje, kretanje osoba ili aktivnosti koje mogu ukazivati na pokušaj izazivanja požara, kako prije, tako i nakon njegovog izbijanja.
- Uprava policije će preduzeti sve zakonom propisane mjere i radnje i pojačati prisustvo na terenu, s ciljem identifikacije i procesuiranja počinilaca, ukoliko se utvrdi da je uzrok požara ljudski faktor. Na raspolaganju Upravi policije će biti angažovani i helikopter Ministarstva unutrašnjih poslova, kao i dronovi Uprave policije koji će obavljati nadzor iz vazduha sa ciljem što efikasnijeg otkrivanja aktivnih požara i identifikacije potencijalno odgovornih - navodi se u saopštenju.
Ističu da su kompletni kapaciteti operativnog i uniformisanog sastava policije i pripadnici specijalnih jedinica stavljeni u pripravnost i angažovani na terenu s ciljem zaštite života i imovine građana, pružanja asistencije nadležnim službama, pomoći ugroženima, te osiguravanja reda i bezbjednosti na pogođenim područjima.

Službenici Uprave policije istražuju uzroke požara i identifikuju potencijalne osumnjičene, kompletan raspoloživi sastav na terenu

Nikada neće zacijeliti rane desetina cetinjskih porodica čije najmilije su u smrt odnijela dvojica sumanutih ubica – dvadeset troje mrtvih u dva masovna zločina za nepunih godinu i po. Među ubijenima su četvorica dječaka, po dva rođena brata u oba masakra. A teško da će ikada zacijeliti i sramota Države Crne Gore zbog postupanja policije u ova dva slučaja, kao i zbog činjenice da su familije žrtava i preživjeli bukvalno ostavljeni sami i prepušteni svome bolu. Sramota državnih vlasti je i što te porodice preživljavaju i svojevrstan državni zločin upornim odbijanjem institucija da pruže odgovore na brojna pitanja, prije svih o odgovornosti bezbjednosnog sektora, kako institucinalnoj, tako i pojedinačnoj. Velika je bruka vlasti da niko od policijskih zvaničnika nije ni pomislio da preuzme, ako ne objektivnu, makar moralnu odgovornost i činom ostavke pokažu da osjećaju bar nelagodu za dva masovna zločina u crnogorskoj prijestonici – prvi 12. avgusta 2022. i drugi 1. januara ove godine. <h2>UŽAS MEDOVINE</h2> Treća je godišnjica masakra u Medovini. Mještanin Vuk Borilović tog kobnog 12. avgusta počeo je krvavi pir u svojoj kući. Meta mu nije bila njegova porodica, nijesu bili tu, već podstanari Martinovići. Nataša (35) i njena dva sina Mašan (11) i Marko (8). Miloš Martinović koji je toga popodneva poslom bio u Budvi u telefonskim razgovorima sa suprugom svjedočio je tragediji svoje familije, bespomoćan da im pomogne. A onda ga je nazvao i Borilović, kada mu je pobio porodicu. - ...ja sam ga pitao - đe su mi đeca, a on mi kaže: „Nema ni moje ni tvoje đece, sve sam ih pobio“ – isječak je potresnog svjedočenja Miloša Martinovića u istraživačkom dokumentarnom serijalu „Masakr odgovornosti“, novinarki Svetlane Đokić i Milice Babić emitovan na Televiziji E 2023. godine U Cetinje je iz Budve stigao za 13 minuta, ali već je bilo kasno. Ne sluteći da hrli ka smrti u Medovinu je toga popodneva dojurio i Borilovićev ujak Goran Đurišić (54) vjerujući da će uspjeti da urazumi sestrića, ali ga je ovaj hladnokrvno ubio, kao i Milana Mitrovića (37), kuma Martinovića, koji je pohitao da pomogne kumovskoj familiji. Upadao je Borilović u kuće svojih komšija i pucao na svakoga koga je zatekao. Ubio je Dimitrija (78) i Danicu (74) Drecun u njihovom domu, a njihovog sina Rajka (56) na kućnom pragu. Smrtonosne hice ispalio je i u sestre Aleksandru (52) i Milu (51) Radunović u njihovoj kući. Petoro komšija iako ranjeni, preživjeli su - Filip Đurković, Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić. Perživio je i policajac Ljubiša Maksimović, koji se među prvima pojavio u Medovini, ne sluteći razmjere tragedije. Supruga i četvoro djece Vuka Borilovića nijesu toga dana bili na Cetinju. Prema nezvaničnim informacijama, nekoliko dana ranije otišli su van grada. Vuk Borilović masakr je počinio svojom lovačkom puškom, za koju je imao dozvolu, iako je godinu ranije uhapšen zbog brutalnog nasilničkog napada na svoga šefa, u dvorištu njegove kuće, zbog čega je i osuđen. Osim što ga je teško povrijedio, demolirao mu je autobil i kamenjem gađao u prozore kuće. Policiji, nažalost, to nije bio alarm da mu oduzme oružje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250812070840_bc3345cc819703dfc074b04bf80d420843f292e4ba6674e977ba16e54068654d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250812070840_bc3345cc819703dfc074b04bf80d420843f292e4ba6674e977ba16e54068654d" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Paljenje svijeća "> <figcaption>VUK BORILOVIĆ POBIO 10 OSOBA: Paljenje svijeća Cetinje 2022. godine (Photo: Pobjeda/Stevo Vasiljević)</figcaption> </figure>  <h2>KRIVIČNE PRIJAVE</h2> - Pokrenuli smo krivične postupke protiv šefova cetinjske i podgoričke policije, a u međuvremenu je Osnovno državno tužilaštvo pokrenulo krivični postupak protiv funkcionerke MUP-a Olivere Krivokapić, zbog nesavjesnog rada u službi. Ona 13 mjeseci nije od Vuka Borilovića oduzela oružje, odnosno pokrenula proceduru, iako je dobila obavještenje od kriminalističke policije Cetinja da je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog nasilničkog ponašanja. Na taj način direktrno je prekršila član 50 Zakona o oružju, jer je licu koje je izvršilo takvo krivično djelo i po Zakonu i po internim aktima policije oružje moralo da bude oduzeto. Godinu kasnije, on je sa tom puškom za koju je imao dozvolu i izvršio masakr na Medovini – kaže za Portal ETV advokat porodica žrtava i preživjelih Zdravko Đukanović. Nažalost, ističe on, tragedija na Cetinju se ponovila 1. januara ove godine, za što smatra da odgovornost snose institucije. - Jedan od ključnih razloga za ponavljanje ovakve tragedije je okolnost da protiv odgovornih lica u policiji zbog neadekvatne reakcije na Medovini nije pokrenut krivični postupak, nego tek u martu ove godine. Uvjeren sam da je takav postupak pokrenut ranije protiv svih odgovornih lica sigurno bi se ozbiljnije pristupilo kontroli bezbjednosne situacije u Crnoj Gori, pa i na Cetinju i da je na taj način, moguće, i ova druga tragedija mogla da bude izbjegnuta – smatra Đukanović. Poručuje da ovakve tragedije društvo mora da percipira „kao posljednju opomenu i nauk da svi odgovorni za propuste u svom radu moraju biti kažnjeni u skladu sa zakonom“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250812070840_6b90b288a8312ffa0db177dbe206792ea670df7fe0afeadcc68d3428a64c30eb.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250812070840_6b90b288a8312ffa0db177dbe206792ea670df7fe0afeadcc68d3428a64c30eb" data-rendition-name="original" width="900" height="556" loading="lazy" alt="Medovina "> <figcaption>Neprihvatljivi propusti policije tokom akcije u Medovini</figcaption> </figure>  - Izbjegavanje, odugovlačenje i nezakonito vođenje postupaka je velika šteta za društvo. Porodice žrtava i ja kao njihov zastupnik bez izuzetka nećemo odustati od gonjenja svih onih za koje se utvrdi da su odgovorni za ovu tragediju svojim činjenjem ili nečinjenem - bez razlike – zaključio je Đukanović. On je krivično procesuirao načelnika Centra bezbjednosti Podgorica Gorana Jokića i tadašnjeg šefa cetinjske policije Dalibora Šabana, zbog sumnje da su počinili krivično djelo nesavjestan rad u službi. U vrijeme masakra u Medovini na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova bio je Cetinjanin Filip Adžić, funkcioner Ure, koji nije ni pomislio na ostavku iz moralnih razloga, kao ni tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin. Nijesu na odgovornost pozvali ni Jokića i Šabana.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250812070844_f140e545612795b3273b93741f2cbadecbe09f7951cc2a73ac55a78adc8cdbcc.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250812070844_f140e545612795b3273b93741f2cbadecbe09f7951cc2a73ac55a78adc8cdbcc" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Kuća Borilovića"> <figcaption>Kuća Vuka Borilovića, kao simbol zla, porušena 31. decembra 2023. godine</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250812070844_1158a69635843af8ca5ebc978688e59c7dd13d7f0e6812043df6f6a0101b4386.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250812070844_1158a69635843af8ca5ebc978688e59c7dd13d7f0e6812043df6f6a0101b4386" data-rendition-name="original" width="1636" height="921" loading="lazy" alt="Filip Adžić i Zoran Brđanin"> <figcaption>BEZ OSTAVKI: Filip Adžić i Zoran Brđanin</figcaption> </figure>  <h2>BEZOČNA STIGMATIZACIJA</h2> Da crnogorsko društvo i vlastodržci nijesu naučili lekcije iz dva užasna masakra u Prijestonici, nažalost, potvrđuju i neki nedavni događaji, a pogotovo sramni pokušaj parlamentarne većine da Skupština usvoji prijedlog izmjena Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama. Jedini cilj ove inicijative bio je da se onemoguće porodice žrtava u Medovini i građanke i građani Cetinja da organizuju svakodnevne proteste, odnosno blokadu magistralnog puta na Kruševom ždrijelu, kao legitmni pritisak na vlasti da im pruže odgovore i da odgovorni preuzmu odgovornost. Zasipali su javnost sramotnim stranačkim saopštenjima i izjavama partijskih funkcionera. Najbeskrupulozniji je istup izvršnog direktora Pokreta Evropa sad Vlada Bojovića koji se čak usudio da kaže kako je blokada saobraćaja na Kruševom ždrijelu „namjerna opstrukcija turističke sezone“, te da su među učesnicima „rođaci funkcionera DPS i potraživanih BIL lica“?! Pod pritiskom opozicije, civilnog društva, medija i intelektualaca koji su alarmirali međunarodne adrese upozoravajući da se ovim aktom krše temeljna prava crnogorskih građanki i građana, prijedlog izmjena zakona je povučen iz skupštinske procedure. Dio našeg društva, nažalost, bez obzira na sve, nastavlja sa stigmatizacijom porodica žrtava dva cetinjska masakra, pa je partija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića i 7. avgusta zatražila reakciju policije „na višemjesečne blokade saobraćaja koje ometaju funkcionisanje čitave države i uništavaju njenu ekonomiju“. Ovo su poručili nakon što su institucije naložile uklanjanje spomen obilježja, odnosno kipa ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, saradniku nacista, masovnog ubice Pavla Đurišića koji su postavili na privatnom posjedu u selu Gornje Zaostro nadomak Berana. Đurišićev kip, ipak je, očekivano, završio na sigurnom - u lokalnoj crkvi Crkve Sebije, a novoimenovani mitropolit ove vjerske zajednice Metodije Ostojić poručio je policiji da dođe ako smije?! <h2>VEZE SA CRKVOM</h2> Oba zločinca koji su počinili masakre na Cetinju, ispostavilo se, bili su vjernici ove crkve. Cetinjanke i Cetinjani tvrde da su imali i istog takozvanog duhovnika, odnosno svještenika kojem su se ispovijedili i sa njim dijelili svoje tajne. U nedavnom razgovoru za dnevne novine Pobjeda te informacije potvrdila je i Vesna Pejović, koja je u Medovini izgubila kćerku i dva unuka. Kazala je da je ta informacija poznata i nadležnima, ali da ona ne zna da li je taj svještenik ikada saslušan. Uvjerena je i da su oba masovna zločina na Cetinju teroristički akt. A zbog upornog odbijanja nadležnih da komuniciraju s javnošću i predoče apsolutno sve detalje dva masovna zločina, Prijestonica je tri godine „zarobljena“ prepričavanjem raznih verzija okolnosti pod kojima su se dogodile tragedije, šire se poluistine, ali ulazi i u zonu opasnih teorija zavjere. Crnogorske vlasti i institucije pokazale su se nedoraslim i nezrelim da pruže adekvatan odgovor na ova dva događaja, već su uporno plele mrežu laži, pokušavajući da se riješe bilo kakve odgovornosti, toliko da se više ne umiju nositi sa neistinama kojima smo bili zasuti. I zato ćute. Jer, sve što kažu suprotstavljeno je onome što su ranije rekli. - Blokade Kruševog ždrijela na Cetinju se nastavljaju i sigurno se nećemo pomjeriti dok ne budu procesuirani oni koji treba da budu, a moralnu odgovornost su pokazali – poručila je nedavno u glavnoj informativnoj emisiji Televizije E „24 sata“ Vesna Pejović. Bila je jasna – iako nadležni ponavljaju da je na istragu o Medovini stavljena tačka i da je završena, da to nije tako. - ...ni korak nijesu napravili, jer sve dok se bude žmurilo na činjenice koje sam im u sto primjera donijela, onda se ne može zaključiti Medovina tek tako - rekla je Pejović i apelovala da se sprovede „međunarodna istraga“ tog zločina. Ona se za pomoć obratila i Europolu, ali i briselskoj administraciji, jer od ovdašnjih institucija više nema očekivanja. <h2>INSTITUCIONALNI MUK</h2> Pejović i građanke i građani okupljeni na protestima na Kruševom ždrijelu nade ne polažu ni u aktuelnog ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića. Traže njihove ostavke. Sve ono što se pokazalo ka ozbiljan problem u funkcionisanju crnogorske policije u kriznoj situaciji tokom policijske akcije u Medovini 2022. godine, ispostavilo se, nije ni pokušano da se ispravi, već su pravljene istovjetne greške. Kao i njihovi prethodnici, Šaranović i Šćepanović, međutim, bježe od bilo kakve odgvornosti i isto tako pletu mrežu laži. Što je sve saopšteno na sjednici skupštinskog odbora za bezbjednost i odbranu, krajem maja, na kojoj je tema bila postupanje policije u tragedijama na Cetinju 12. avgusta 2022. i 1. januara ove godine javnost ne zna, jer je održana u „gluvoj sobi“. U javnom dijelu sjednice Šćepanović je kazao da je „bezbjednosni sektor naslijeđen i nije bio spreman za velike izazove sa kojima se suočavala policija“. Maltene isto je konstatovao i ministar Šaranović rečenicom da je „korijen problema bezbjednosna politika i način kako je vođena Uprava policije u prethodnom periodu“. Porodice žrtava zločina u Medovini vjeruju da do drugog masakra ne bi došlo da je usvojen „Markov i Mašanov zakon“, odnosno njihova inicijativa da se uvedu najstrože kazne za nasilnike, obavezna psihološka vještačenja za one koji posjeduju oružje, oduzimanje oružja osobama koje predstavljaju prijetnju sebi ili drugima... Umjesto toga, jedino što je učinjeno u ove tri godine je odluka da se sruši kuća Vuka Borilovića u Medovini, simbol zla. Porušena je 31. decembra 2023. Kao da se država nadala da će u ruševinama porodičnog doma ovog zlotvora ostati zakopana i pitanja. Ali, previše ih je da bi se mogla sakriti.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250812070844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250812070844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4" data-rendition-name="original" width="1600" height="1066" loading="lazy" alt="Danilo Šaranović, Aleksa Bečić, Lazar Šćepanović"> <figcaption>NE OSJEĆAJU ODGOVORNOST: Danilo Šaranović, Aleksa Bečić, Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>PITANJA</h2> Zašto je Vuk Borilović posjedovao oružje s uredno izdatom dozvolom, iako je bio pravosnažno osuđen za nasilničko ponašanje? Zašto niko u policiji nije pozvan na odgovornost zbog neprihvatljivo neprofesionalnog postupanja i loše koordinacije kriznom situacijom tog 12. avgusta 2022. godine, pogotovo u svjetlu činjenice da je Borilović i nakon dolaska policije, dok su nemoćno posmatrali, pobio i ranio neke ljude? Zašto se u Medovinu nije zaputila policijska ekipa koja od Cetinjana čuva Cetinjski manastir, iako je Aleksandar Drecun, teško ranjen, dojurio do njih tražeći pomoć? Do danas odgovorni odbijaju da kažu ko je rukovodio akcijom u Medovini, iako se to neformalno zna, odnosno da li je to bio načelnik Jokić i da li je situaciju tretirao kao talačku krizu? Ćute i na pitanje zašto je tadašnji komandir Protivterorističke jedinice Miloš Rakonjac tek šest minuta pošto je obaviješten o dešavanjima u Medovini izdao nalog jedinici da krene iz Podgorice?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250812070848_cc762c42eabc2ee08d70d82f65fdd52f684de629a8749fb138edbe6f0f7e9605.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250812070848_cc762c42eabc2ee08d70d82f65fdd52f684de629a8749fb138edbe6f0f7e9605" data-rendition-name="original" width="747" height="498" loading="lazy" alt="Goran Jokić"> <figcaption>KO JE KOMANDOVAO: Goran Jokić</figcaption> </figure>  Samo ovih nekoliko pitanja na koja crnogorska javnost do danas nije dobila odgovore pokazuju koliko je neprofesionalno i neozbiljno rukovođeno policijskom akcijom i da je Borilovićev krvavi pir u Medovini trajao neprihvatljivo dugo i naočigled policije nespremne da ga zaustavi. Ubijen je skoro sat pošto je krenuo u masakr, tek pošto se nekolicina Cetinjana samoorganizovala, svjesni da policija ne reaguje, pa su odlučili da oni pomognu sugrađanima. Obdukcijom je utvrđeno da ga je usmrtio policijski metak. Specijalna policijska jedinica, obučena za ovakve intervencije – Protivteroristička jedinica u Medovinu je stigla kada je sve završeno. Zastrašujući zaključak koji se izvodi iz svega što je javnost mogla doznati u prethodne tri godine je da je do masakra u Medovini doveo niz institucionalnih propusta, od jula 2021. godine kada je upao u dvorište porodične kuće svoga šefa i divljački ga napao, do 12. avgusta 2022. kada je počinio masovni zločin. Da je policija, kao što to čini i za mnogo bezazlenije incidente, pretresla njegovu kuću i oduzela mu lovačku pušku i municiju, da je sud naložio obavezno psihijatrijsko vještačenje Borilovića, a onda i liječenje, da ga je policija „držala na oku“ tragedija je, možda, mogla biti izbjegnuta. Isto, kao što je možda mogao da se ne dogodi masakr 1. januara ove godine, da su u policiji ozbiljno i odgovorno analizirali svoje greške u slučaju Medovine. Nažalost, nesposobnost, neznanje i nestručnost rukovodnog policijskog kadra, pokazali su se i u kriznoj situaciji u januaru. <ul> <li>A tada je otvoreno još jedno ozbiljno pitanje za crnogorske institucije i državne funkcionere – da li je masakr u Medovini bio podsticaj, okidač za novi masovni zločin koji se toga dana dogodio u Prijestonici. Da li je zločinac Aleksandar Martinović ohrabren institucionalnim mukom i nečinjenjem u slučaju Medovine bio ohrabren da i sam krene u krvavi pohod Cetinjem?</li> </ul> Martinović je ubio 13 osoba, među kojima dvojicu dječaka, rođenu braću Jovana i Vukana Vuletića. Ubio je i svoju rođenu sestru Zoricu Vuletić. Martinovićeve žrtve bili su i Mirko Vuletić, stric ubijenih dječaka, zatim njegovi kumovi Radovan i Radmila Martinović i njihovi sinovi Miloš i Marko, te Dragana Drašković, Branislav Mudreša, Radivoje Marković, Jošo Otašević i Dejan Kokotović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250722170732_e1aa48c78afb6f21752a2116437105380969d3cd740f808349f8c3753b57a5fc.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250722170732_e1aa48c78afb6f21752a2116437105380969d3cd740f808349f8c3753b57a5fc" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Kruševo ždrijelo/poslanici DPS-a "> <figcaption>NEĆE ODUSTATI: Protesti na Kruševom ždrijelu svakodnevni(Photo: Portal ETV/Duško Mihailović)</figcaption> </figure>

SRAMOTA VLASTI: Tri godine od prvog masovnog ubistva u crnogorskoj prijestonici institucionalni muk i drsko neprihvatanje odgovornosti policijskih zvaničnika

Evropska centralna banka (ECB) objavila je da će euro novčanice biti potpuno obnovljene.
Dva glavna motiva na novim dizajnima biće Evropska kultura i Rijeke i ptice.
Kako je objašnjeno, nove novčanice biće modernije, šarenije i sigurnije, prenosi B92.
Tema Evropska kultura neće obuhvatati samo arhitektonske građevine, već i istorijske ličnosti koje su ostavile trag u operi, nauci, književnosti i zanatstvu.
Tema Rijeke i ptice simbolizovaće prirodno bogatstvo, raznolikost i otpornost Evrope.
Na poleđini novčanica biće prikazane evropske institucije, naglašavajući važnost očuvanja ovih vrijednosti.
U procesu dizajna učestvovali su ne samo birokrate, već i stručnjaci iz različitih zemalja i građani.
Dvije savjetodavne grupe iz eurozone dale su predloge, a oko 365 hiljada ljudi dalo je svoje mišljenje.
ECB je organizovala otvoreni konkurs za grafičke dizajnere iz cijele Evrope, a izabrani dizajni biće predstavljeni javnosti naredne godine.
Uvođenje novih evro novčanica u opticaj trajaće nekoliko godina. ECB je naglasila da će gotovina i dalje biti u upotrebi, a nove novčanice će biti modernije, šarenije i otpornije na falsifikovanje.
ECB je saopštila da će postojeće serije novčanica ostati važeće i nakon uvođenja novih. Stare će biti u opticaju dok se zalihe ne iscrpe, a građani će moći da ih koriste i zamenjuju u bankama u svakom trenutku.
Ukoliko u budućnosti bude odlučeno da se stare serije povuku iz upotrebe, ta odluka biće najavljena na vrijeme. Na taj način prelazak na novi dizajn biće postepen i nesmetan kako za tržište, tako i za građane.

Uvode se nove euro novčanice

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Povampirene velikosrpske i četničke falange nemaju problem sa razumom i logikom. Razuma kod njih manjka od samog starta, jer da se javlja makar u česticama, ne bi danas novočetnici jednako voleli saradnike nacista (četnike, JVuO) i potomke dela onih koji su nacizmu stali nogom za vrat (Ruse, odnosno Putina).&nbsp;
Na logici tek padaju. Tvrde da su poštovaoci "prvog gerilskog antifašističkog pokreta u Evropi", misleći na formacije Draže Mihailovića. I dok su Mihailovićeve četničke formacije imale bar neke dve istorijski potvrđene bitke protiv nacista, pre nego što su postale njihova verna pomoćna vojska i koljači civila, današnji simpatizeri pokreta DM ne vide contradictio in adjecto čak ni u činjenici da sebe nazivaju antifašističkim pokretom, a podižu spomenik fašisti koga je odlikovao Adolf Hitler.
Ta bi zbrka u glavama pojedinaca bila lako rešiva na nivou Toponica ili Kovin u Srbiji, odnosno Dobrota u Crnoj Gori, da nosioci političke vlasti u ove dve države ne igraju "stiskavac" upravo s baštinicima tih retrogradnih ideja. Trljkajući se znojavim telima s dlakavim četništvom u ritmu "drma mi se na šubari cveće", političari u stvari plešu s najprimitivnijim i najzaostalijim, shodno tome i najkrvoločnijim, delom biračkog tela.&nbsp;
Tim trulim kompromisom trenutno obezbeđuju sebi glasove, ali istovremeno guraju obe države u živi pesak velikosrpskog šovinizma, iz koga se u ranijim, ne tako davnim prilikama, izlazilo teškom mukom i uz velike žrtve. I kako sada vidimo - samo privremeno.
No, pisali smo već o minornom intelektualnom i moralnom kapacitetu ljudi koji su se, u tranzicionom periodu i usled prirodnog nezadovoljstva nedovoljnim napretkom dvaju država pod demokratskim vlastima, dočepali političke vlasti. Njihov je učinak - u Srbiji od 2012, a u Crnoj Gori od 2020. - merljiv vekovima: države su civilizacijski i ekonomski vratili u XVIII, a građane mentalno i logički u XIII vek.
Danas ćemo se pozabaviti njihovim drugim trulim kompromisom, erotski vrućim plesom s organizacijom koja je poslednjih godina pedantno očistila svoje redove od svih progresivnih, slobodnomislećih i zdravorazumskih ljudi. Onom koja upravo ovih dana u Beogradu završava javni inkvizitorski obračun s poslednjom dvojicom teologa koji su se usudili da je kritikuju: s Vukašinom Milićevićem i Blagojem Pantelićem. Dakle, pozabavićemo se organizacijom koja sebe naziva "Srpska pravoslavna crkva", dočim je u međucrkvenoj komunikaciji to Crkva Srbije.
Iako je već od početka devedesetih SPC korisno poslužila balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću u nastojanju da ratom i etničkim čišćenjem zadrži "sve Srbe u jednoj državi", ta je crkva tek od demokratskih promena 2000. godine postala zaista država u državi. Ne samo da ne plaća nikakav porez na svoju razgranatu privrednu delatnost, nego država pokriva doprinose sveštenika za penziono i zdravstveno osiguranje. Najzad, malo-malo Vlada opredeli neka sredstva za gradnju ili renoviranje hramova, izdaju se i obavezne doplatne poštanske markice, a stižu i bogate donacije iz inostranstva, najviše od ruske države i crkve.
<h2>ĆAR ZA VAJDU</h2>
Kako neki čitalac ovakvog pisanja uvek kaže ono čuveno "da, ali", da ga predupredimo: slične privilegije u Srbiji imaju i ostale verske zajednice. Ipak, slika davanja i uticaja biće potpuna tek kada kažemo da se po popisu 2022. u Srbiji čak 81,1 odsto građana izjasnilo kao pravoslavac, dok sve ostale verske zajednice i ateisti i agnostici zajedno čine preostalih 18,9 procenata.&nbsp;
Doduše, u praksi, većina deklarativnih vernika ne ponaša se kao vernik, pa crkve zvrje prazne. SPC zato od ideje da živi od parohijala, a ne od državnih davanja i oprosta troškova, beži kao đavo od krsta. I tu da bacimo dodatno svetlo podsećanjem na činjenicu da je u deset godina koje su prethodile tom popisu, u Srbiji izgrađeno oko hiljadu crkava, i samo 13 škola.
Dakle, davanjima pravoslavnoj crkvi, političari obezbeđuju njenu podršku, a s obzirom na razgranatost crkvenog sistema i veliki uticaj u narodu, to je možda i investicija s najbržim povratom u poslovnom okruženju. Iako je Ustavom crkva odvojena od države, normalizuje se neformalni političko-crkveni brak iz interesa, i tako sveštenstvo podržava galantnost trenutne vladajuće političke opcije, podržavajući njenu politiku.
U praksi, bar u Srbiji, popovi SPC postali su vrhovni autoritet za sve. Od abortusa do dogmatizovanog Kosova, od vaspitanja dece do nacionalnih pitanja koja su, od 2012. posebno, izgrađena na velikosrpskom šovinizmu i težnji za hegemonijom. Iako bi državne institucije morale da budu laičke, svaki državni organ ili opština imaju slavu, vojska se koristi u verskim ceremonijama, vreme se meri po verskom kalendaru, politički funkcioneri pokazuju svoju religioznost u svakoj situaciji, nema manifestacije kojoj vrh crkve nije gost, a redovno se ide kod patrijarha po duhovni savet.&nbsp;
U Crnoj Gori, opet, svedoci smo posebnog apsurda. Crkva koja zvanično ne priznaje postojanje čitavog jednog naroda (što sadrži i elemente krivičnog dela), koja teritoriju Crne Gore tretira kao teritoriju Srbije, aktivno učestvuje u političkom životu, "komanduje" političkim strankama i njihovim liderima, javno demonstrirajući prezir prema svakom obliku državne vlasti i državnim simbolima Crne Gore. Nema bolje ilustracije za to od odnosa Ljubiše Ostojića - Metodija prema podizanju spomenika ratnom zločincu i saradniku okupatora, kojom je prilikom intonirana i himna strane države, Srbije. Tim stavom, on nije samo bacio pod noge i hrišćanstvo i moral, on je bacio pod noge državu, i tu, u stvari, dolazimo do suštine problema.
Ne postoji, niti u modernom demokratskom društvu sme da postoji, verska ili bilo kakva druga organizacija, koja je "starija" od države. Ne po godini osnivanja, koja je nebitna, već po statusu. Ono šta je ključno je da je država po svojoj suštini zajednica svih njenih građana, dok je crkva - kao i svaka druga uža organizacija (udruženje, klub, savez...) - zajednica tek jednog dela stanovnika države. I u tom je smislu država "starija": zakoni države (moraju da) se primenjuju (i) na crkve i na vernike, crkveni "zakoni" važe samo interno, za one koji su "članovi" crkve i time njene "zakone" prihvataju.
Ne postoji, i ne sme da postoji, nekakav "temeljni ugovor" ili bilo kakav drugi akt ili dokument, koji pripadnicima jedne organizacije (verske, ili bilo koje druge), daje veća prava i manje obaveza nego ostalim građanima. Odnosno, ako tako šta postoji, Ustavni sud mora da reaguje i obezbedi jednakost svih pred Ustavom.
<h2>ISKAČE OSIGURAČ</h2>
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da su svojim ustavima i Srbija i Crna Gora definisane kao sekularne, odnosno, da je crkva odvojena od države. Otuda je u obe zemlje nedopustivo - a da je demokratske i parlamentarne svesti bilo bi i politički kažnjivo - svako koketiranje političara sa religijskom (ili najzad i bilo kojom drugom) organizacijom, kojim se jedan deo društva favorizuje. Jer, političar - posebno onaj na vlasti - obavlja funkciju od javnog interesa i predstavlja i zastupa jednako sve građane, a ne samo svoje simpatizere i ne samo vernike "svoje" crkve. Vera je, kao i kod svakog drugog građanina, njegova privatna, intimna stvar. I ona, u stvari, ostaje na vratima verskog hrama i privatnog doma.
Treba li, najzad, uopšte naglašavati da religijska pravila dotiču samo vernike i da ni u kom obliku i ni na koji način ne smeju da postanu uobičajena za celo društvo, a nekmoli opšteobavezna? Treba li pominjati da crkvi nije mesto u politici, ni u kom obliku ili formi?
Srbija i Crna Gora, na žalost, prečesto i previše se manifestuju kao prepolitička društva. Lično konjukturno i opšte moderno u ove dve države su izgleda uobičajeni motivi delovanja. Interes države i nacije je uvek u senci lukrativnog. Kako se svojevremeno pohrlilo u kom-partiju zarad vajde, sada se trči u religiju zbog ćara. Vera i versko se potežu u cilju jačanja nacionalizma i pravdanja nepočinstava koja se rade, ili tek planiraju.
Pravo verništvo i "snaga vere" u obe države bi se lako izmerili ukidanjem državnih sredstava verskim organizacijama (sem za verske objekte pod zaštitom države, kad važe posebna pravila) i uvođenjem parohijala. Što će reći: ako si član crkve, to članstvo moraš da platiš; koliko članova, toliki je i crkveni guber.&nbsp;
Do tog momenta je, međutim, još dalek put. Na njemu se crkva pruža onoliko koliko joj politika, vođena sopstvenim sebičnim ili na drugom mestu isplaniranim interesima, dopušta. Nekad uspe da "ukoči", svesna sopstvenih religijskih i moralnih normi, ali u poslednje vreme sve češće "iskače osigurač". A to onda nije samo unutarcrkveno pitanje, to je pitanje dalekosežnih i krupnih posledica.
Crkva mora da se vrati u pravni poredak i u okvire suštine sopstvenog postojanja. Ako to nije moguće, zabrana delovanja - bar tamo gde nije u matičnoj državi, plus ispitivanje poslovanja, odgovornost za narušavanje zakonom zaštićenih verskih objekata, pa čak i krivično gonjenje crkvenih velikodostojnika, uprkos odredbama nekakvih ugovora, uopšte nisu nerealna opcija.

Vrele igre pod mantijom

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Javnost s pravom pita: zašto lider GP URA Dritan Abazović nije u petak bio u Beranama? Gdje je nestao čovjek koji je, kao premijer 2022. godine, svojim potpisom na Temeljni ugovor predao dio državnog suvereniteta Crkvi Srbije? Zašto nije bio prisutan da svjedoči posljedicama tog, po mnogima, izdajničkog čina? Zašto nije bio rame uz rame sa onima koji su u objektu Crkve Srbije slavili lik ratnog zločinca i četničkog komandanta Pavla Đurišića? Zar nije prirodno da se pojavi tamo gdje se njegovo djelo slavi – i to s aplauzima? Jer upravo je on – Dritan Abazović – omogućio ovakve scene. Scene u kojima se u crkve unose kipovi zločinaca, a država Crna Gora ne smije ni da pisne bez “blagoslova” Crkve Srbije. Sve to stoji kao posljedica potpisanog Temeljnog ugovora – dokumenta koji je, u tajnosti, bez javne rasprave, bez parlamentarne procedure, dogovoren s Porfirijem i Srbijom i potpisan u Vili Gorica, 3. avgusta 2022. godine. Tako se ne potpisuje ugovor u ime jedne suverene države. Tako se sklapa pakt u korist druge. Čudi što nije Abazović iskoristio priliku da ga – kako je najavljivao velikosrpski ideolog Matija Bećković – srpska omladina nosi na rukama. Podsjetimo se: - Kad bi Dritan Abazović sjutra stigao u Beograd, nosila bi ga srpska omladina na rukama - izjavio je Bećković nakon izbora 2020. Gdje su sada ti “mladi nosioci”? Gdje su srpski aplauzi za “najbolju investiciju velikosrpske politike” u Crnoj Gori? Tu su bili, spremni, ali Abazovića nije bilo. A bilo je za očekivati da Abazović bude među onima koji su slavili – jer on je omogućio sve: i kip zločinca, i crkvenu moć, i državnu nemoć. Omogućio je da se crkveni hramovi koriste kao političke tvrđave, a oltari kao pozornice za reviziju istorije. Možda je trebalo da bude tamo – da ga dočekaju “prepodobni” vjernici, spremni da mu zapjevaju, uz himnu Srbije. Jer da nije bilo njegovog potpisa – ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Da, Dritan Abazović je potpisao Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije – u ime Crne Gore, a bez Crne Gore. Ignorišući pravna upozorenja, protivljenje stručnjaka, akademske zajednice, NVO sektora, političara… Potpisao je ono što nijedan premijer jedne suverene države sebi ne bi smio dozvoliti. Zato pitamo: ako nije imao problem da potpiše, zašto ima problem da se pojavi? Slavili bi ga. Imaju i razloga.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250808090832_0948673d748876542c9af02a2e055b3b9a4997af5d6306faba16fdc81d811951.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250808090832_0948673d748876542c9af02a2e055b3b9a4997af5d6306faba16fdc81d811951" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Metodije drži liturgiju Pavle Đurišić"> </figure>

Tag: velicanje-cetnistva