Većina građana Njemačke podržava direktne razgovore kancelara Fridriha Merca i ruskog predsjednika Vladimira Putina o okončanju rata u Ukrajini, pokazala je danas anketa britanske međunarodne agencije za istraživanje javnog mnjenja YouGov.
Prema rezultatima, 58 odsto ispitanika podržava ili snažno podržava takve razgovore, dok se 26 odsto protivi i zalaže za tvrđi stav prema Moskvi.
Podrška je najveća među biračima Hrišćansko-demokratske unije Fridriha Merca – 64 odsto.
Merc je ranije izrazio rezerve prema direktnom kontaktu s Putinom, podsetivši na posjetu Viktora Orbana Moskvi, posle koje je uslijedilo teško bombardovanje Kijeva.
- Ako možemo doprinijeti da ovi razgovori budu uspješniji, učinićemo to, ali nećemo otvarati nikakve paralelne kanale komunikacije - rekao je Merc, prenosi DPA.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Većina Njemaca podržava direktne razgovore Merca i Putina o okončanju rata u Ukrajini

Novi dokumenti američkog Ministarstva pravde otkrivaju da je Džefri Epstin pokušavao da uspostavi kontakt s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i drugim visokim ruskim zvaničnicima. U junu 2018, oko godinu nakon smrti ruskog ambasadora pri UN-u Vitalija Čurkina, s kojim se redovno sastajao, Epstin je želio razgovor s ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom. Prema navodima CNN-a, ponudio je i pomoć Čurkinovom sinu pri zapošljavanju u njujorškoj investicionoj firmi.
Pokušaji kontakta s Putinom
Dokumenti pokazuju da je Epstin u junu 2018. pisao tadašnjem generalnom sekretaru Savjeta Evrope Torbjornu Jaglandu, sugerišući da bi mogao posredovati kako bi Lavrov dobio uvid u razgovor s njim. Jagland je odgovorio da će prijedlog prenijeti ruskoj strani.
Prema ranijoj prepisci iz 2013, Epstin je tvrdio da bi bio spreman da se sastane s Putinom kako bi razgovarali o načinima podsticanja zapadnih investicija u Rusiju, ali nema dokaza da je do susreta ikada došlo. U jednoj kasnijoj poruci čak je naveo da je navodno odbio sastanak jer bi morao biti održan uz potpunu privatnost.
Dokumenti takođe sugerišu da je 2014. postojala mogućnost susreta s Putinom, ali nije potvrđeno da je sastanak realizovan. Analitičari za CNN ocjenjuju da prepiska prije pokazuje Epstinovu želju da se približi uticajnim ljudima nego postojanje stvarnih političkih veza.
Sumnje i reakcije
Nova serija dokumenata podstakla je spekulacije o njegovim motivima. Poljski premijer Donald Tusk najavio je istragu o mogućim vezama Epstina s ruskim obavještajnim službama, dok je Kremlj te tvrdnje odbacio kao neozbiljne.
Norveška finansijska istražna jedinica Okokrim pokrenula je istragu u vezi s Jaglandom nakon što su dokumenti pokazali njegove kontakte s Epstinom. Jagland je negirao nepravilnosti i najavio saradnju s istražiteljima.
Putovanja i interes za Rusiju
Zapisnici o letovima potvrđuju da su Epstin i Gislejn Maksvel boravili u Rusiji u novembru 2002. Postoji i fotografija koja ga navodno prikazuje u Sarovu, zatvorenom gradu za nuklearna istraživanja, iako datum nije nezavisno potvrđen.
Prema objavljenim mejlovima, Epstin je 2018. ponovo tražio rusku vizu, a početkom 2019, nekoliko mjeseci prije hapšenja zbog optužbi za trgovinu maloljetnicama radi seksualnog iskorištavanja, njegov tim se raspitivao o njenom prenosu u novu putnu ispravu.

CNN: Epstin nudio pomoć sinu ruskog ambasadora kako bi se približio Putinu

Predsjednik Francuske Emanuel Makron je danas izjavio da se priprema nastavak dijaloga sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, prenijeli su francuski mediji.
Francuski predsjednik je u decembru rekao da bi "bilo korisno ponovo razgovarati" s Putinom.
- Nastavak dijaloga sa Vladimirom Putinom se priprema, ali Moskva ne pokazuje stvarnu spremnost za pregovore o miru - rekao je Makron novinarima.
Ocijenio je da "nepodnošljiva ruska bombardovanja nisu pokazala istinsku spremnost za pregovore o miru".
Ne navodeći kada bi sastanak mogao biti, Makron je rekao da se pripreme na tehničkom nivou odvijaju "transparentno i u konsultaciji" sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim.
- Važno je da Evropljani obnove sopstvene kanale za komunikaciju - dodao je Makron.

1250x600

1084x550

Makron: Priprema se nastavak dijaloga s Putinom

Novootkriveni dokumenti američkog Ministarstva pravde opisuju osuđenog američkog pedofila Džefrija Epstina kao "upravitelja imovinom" ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Spisi, objavljeni u petak, sadrže i pisma u kojima je Epstin razmatrao mogućnost sastanka s Putinom, iako nije poznato je li do susreta ikada došlo, piše Kijev Post.
Epstin, koji je 2019. počinio samoubistvo u njujorškom zatvoru dok je čekao suđenje po optužbama za trgovinu ljudima radi seksualnog iskorištavanja, bio je bogati finansijer s vezama u svijetu politike, biznisa i slavnih osoba.
Novi materijali obuhvataju više od tri miliona stranica dokumenata, 180.000 slika, 2.000 videosnimaka te stotine Epstinovih ličnih pisama i imejlova.
Iz Ministarstva pravde navode da je objava dio dugotrajne istrage o njegovim kriminalnim aktivnostima. Ruski nezavisni medij Agencija, koji je pregledao spise, ističe da se Putinovo ime u njima spominje više od 1.000 puta, a Rusija gotovo 5.900 puta.
Pokušaji dogovora sastanka putem imejlova

 Čini se da je Epstin tražio prilike za susret s Putinom. U imejlu iz oktobra 2010. poslanom osobi čija je adresa skrivena, pitao je: "Jesi li imao Putina na svom brodu?". Kasnije iste godine, pri podnošenju zahtjeva za rusku vizu, navodno je napisao: "Trebam li praviti vizu? Imam Putinovog prijatelja, da njega pitam?". U avgustu 2011. poručio je jednom poslovnom čovjeku iz Ujedinjenih Arapskih Emirata kako "Putin možda dolazi u SAD. Radije bih ga ondje vidio, tako da je Soči malo vjerovatno".
Prepiska s glavnim sekretarom Savjeta Evrope

 Epstin je o mogućnosti sastanka s Putinom u više navrata pisao Torbjornu Jaglandu, tadašnjem glavnom sekretaru Savjeta Evrope i bivšem premijeru Norveške. Tako mu je u maju 2013. javio da će Bil Gejts biti u Parizu i dodao: "Putin je dobrodošao da nam se pridruži na večeri".
U januaru 2014. zamolio je Jaglanda da "objasni Putinu kako Rusiji treba naprednija verzija Bitkoina", a u julu 2015. napisao je da se "još uvijek želi sastati s Putinom i razgovarati o ekonomiji". U junu 2018. napisao je da bi "volio" upoznati Putina te ponudio sastanak s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom, napominjući da se ranije sastajao s ruskim ambasadorom pri UN-u, Vitalijem Čurkinom.
"Putinov finansijski savjetnik"

 U izvještaju FBI-a od 27. novembra 2017., koji se temelji na izjavi povjerljivog izvora, izričito se navodi da je Epstin "Putinov finansijski savjetnik" te da je pružao slične usluge i predsjedniku Zimbabvea, Robertu Mugabeu.
Ranije objavljeni dokumenti Ministarstva pravde već su istakli Epstinove veze s vodećim direktorima, slavnim osobama, akademicima i političarima, uključujući američkog predsjednika Donalda Trampa i bivšeg predsjednika Bila Klintona.
Slučaj i dalje privlači veliku pažnju javnosti, osobito među Trampovim pristalicama, usred dugotrajnih optužbi o postojanju mreže za trgovinu ljudima radi seksualnog iskorištavanja za svjetsku elitu.

U novim dokumentima Epstinovih spisa Putin se spominje preko 1000 puta

Eduard Shishmakov, one of the key figures in the attempted act of terrorism on the day of Montenegro’s parliamentary elections in October 2016, is now responsible, on behalf of Russian intelligence services, for recruiting people from Serbian universities. This was stated in an exclusive interview for Television E by the well-known investigative journalist Hristo Grozev.
Shishmakov, like other agents of Russia’s GRU, after the Bellingcat investigative team he leads revealed their identities in 2018, is now engaged in recruiting new operatives, whom they take to Russia.
- The same people are now training others. And this new wave of sabotage is even harder to detect. It is more difficult to identify someone who is not Russian and is now working for Russian special operations across Europe - Grozev said, having previously exposed in detail the roles of GRU agents Eduard Shishmakov and Vladimir Popov in the attempted terrorism in Montenegro.
The longtime editor at the British investigative outlet Bellingcat also reveals links between Russian regime-connected tycoons, certain organizations, and politicians of the Democratic Front Andrija Mandić and Milan Knežević, who were initially sentenced by the High Court to five years in prison each.
Grozev explains in detail how they uncovered the hidden and parallel identities of GRU agents Shishmakov and Popov, as well as the modus operandi of Russia’s Unit 29155, which carried out a series of operations across Europe.
TVE: In The Christo Files series, you fully exposed GRU agents Eduard Shishmakov, alias Shirokov, and Vladimir Moiseyev, alias Popov, as well as the links between Russian tycoons, pro-regime businessmen, and so-called non-governmental organizations in Montenegro, related to events from September to October 2016 and afterward. Ten years later, Montenegro still has no final judicial truth in this case. In 2019, the High Court sentenced Russian agents to 15 and 12 years in prison, along with 11 Serbian citizens and Montenegrin politicians Andrija Mandić and Milan Knežević, who were sentenced to five years each. In 2024, the High Court acquitted everyone. The Special Prosecutor appealed, and a decision is now pending. Are you surprised that there is still no final verdict in such a politically significant case?
GROZEV: Honestly, I am very surprised. In 2016 and 2017, Montenegro seemed like the only country in the world capable of properly prosecuting GRU crimes - no one else had done that at the time. What later happened in Salisbury with Skripal was two years later. Montenegro was the first country where prosecutors conducted a truly, truly detailed and proper investigation, not only preventing the crime that the Russian GRU was trying to commit by infiltrating the organizers. It was a perfect example of a professional small country conducting a very professional counterintelligence and police operation that many big countries can only dream of.
For me, it is shocking - after that success, with so much evidence collected and presented publicly, which allowed us and other investigators to track and independently confirm those findings. Personally, that investigation also led me to uncover the trail of this entire Russian intelligence unit and their other crimes across Europe.
So after 10 years of revelations about what these people who were in Serbia and Montenegro were trying to do - overthrow a government, and what else they did across Europe: murders, poisonings, explosions - it feels surreal that Montenegro is now pulling back and deciding to say: „Oh no, maybe that didn’t happen“. That feels surreal to me.
TVE: As part of Bellingcat and The Insider, you have exposed everything about GRU agents, not only Shishmakov and Popov, but everyone connected to them, and you have published extensively on Unit 29155. Is this unit still active? Does it still have influence? I’ve read that they had a base in France, near Switzerland. Are they still active?
GROZEV: They were active across Europe. Around 100 of them traveled across Europe for more than a decade, blowing things up, killing people, and operating from a base in France, as you mentioned. But after Bellingcat and The Insider exposed many of them in 2018 - not only individuals but also companies and passport numbers they used - this prevented further travel, because their identities were compromised. Any law enforcement agency could look at their border-crossing data and say: „Okay, this guy has already been here under this passport number from this series“. Even if they tried to come with a new passport number, they couldn’t do so under a new name, because the Schengen visa system does not allow that, they would be caught.
That’s why these people can no longer travel to Europe. They travel to the Middle East. They travel to Turkey. We still see them today. But what did the GRU do when they could no longer send the same people, like Shirokov or Popov, their pseudonyms? When they couldn’t send them, they used them to recruit and train other spies, and most of them aren't Russians.
What Unit 29155 is doing now is that part of the unit is focused on finding students from different parts of the world, bringing them to Russia under the pretense of studying, and training some of them as saboteurs.
For example, I can tell you something that I believe your audience is hearing for the first time - we have not published this - but Shishmakov/Shirokov is responsible for recruiting people from Serbian universities. That is his specialization. He brings them to Russia for recruitment so that at least some of them become operatives.
Other members of the unit are responsible for other countries. One is responsible for Uzbekistan, another for Kyrgyzstan, another for Belarus. That is what they do now. The same people now train others. And this new wave of sabotage is even harder to detect, because these are young, non-professional spies - some do it for money, others want to be spies - and it is harder to identify someone who is not Russian and is now working for Russian special operations across Europe.
TVE: I’ll ask you about the two Russians you mentioned. Popov was involved, as far as I know, in Russian actions in Moldova, similar to those in Montenegro in 2016?
GROZEV: That’s correct. In 2014, before the Montenegro operation, there was an attempt to provoke street protests and create a false perception that Moldova did not want to be part of the European Union. We specifically pointed to that operation. But over the years of investigation, I discovered much worse things he did. He was responsible for explosions at ammunition facilities in Bulgaria in 2012 and 2013. He was also involved in explosions in the Czech Republic. He is one of the most, I would say, successful GRU operatives, with a broad mandate ranging from political interference to blowing things up and carrying out assassinations.
TVE: So you have no doubt that the Russian state is behind the entire operation? That these were not individual acts?
GROZEV: No doubt at all. These people report to one boss. His name is Andrei Averyanov. We see him next to Putin in many, many videos. We see Averyanov traveling around the world as a representative of the Russian Federation. In phone calls we tracked, we see all these people - Shirokov, Popov - speaking daily with Averyanov as part of their job. So no, these are not rogue operatives, this is a government operation.
TVE: After the Serbian government announced that they were arrested in Serbia in October 2016, information emerged that Nikolai Patrushev, then an adviser to Vladimir Putin and former head of Russian intelligence, came to Belgrade and took these two and others from Russian units back to Moscow. Do you have any evidence of that?
GROZEV: Yes, we do. It’s slightly different from how it was reported at the time. But we see that Patrushev arranged a trip to Belgrade for a meeting. And before he traveled, the day before, they sent these spies back to Moscow on a special plane. We see that the tickets were purchased in the middle of the night, just before the flight. So yes, it is clear that there had to be an agreement: send these guys back, and I will come personally to apologize.
TVE: How strong is Russian influence today - not only in Europe, but especially in the Western Balkans?
GROZEV: It is very strong, especially because there are certain high-ranking members of Russian military intelligence who have friends in the region and understand how the region works. There is a senior deputy director of the GRU named Andrei Ilchenko, who has a close associate, &nbsp;I would say a close subordinate, who is actually from Montenegro, lives in Moscow, and is used as an adviser on how to interfere in elections and political processes in Montenegro.
We managed to obtain the phone directory of this Montenegrin GRU associate. And you can imagine how indicative the names and numbers in that directory are. Besides people convicted in 2019 who are now part of the government, unfortunately, we see members of the Serbian Orthodox Church, many pro-religious NGOs, and it is clear that the GRU operates through these organizations and individuals.
TVE: Montenegro’s political scene has changed, and the parliamentary majority is pro-Serbian, close to parties in Belgrade. For example, the President of the Parliament is Andrija Mandić, who led the Democratic Front in October 2016. Is it possible that such political changes could help Russia, given that Montenegro is a NATO member and shares classified information with NATO partners? Is Montenegro, in this configuration, some kind of Russian - or Serbian, but effectively Russian - spy inside NATO?
GROZEV: A difficult question. I am not Montenegrin, but I am very concerned that people we see traveling to Russia, meeting with Russian intelligence agents, and now holding government and parliamentary positions, have access to classified information of a NATO country.
Unless something has changed and they are now against Russia because of the war - maybe that happened, maybe their affinities changed - but at least until the end of 2021, we saw these people traveling to Russia and meeting Russian intelligence agents. That worries me, because this is a perfect situation for Russia. As a NATO country, Montenegro does not need to be expelled from NATO. It should remain inside. That serves Russia’s interest, because they gain access to classified information shared with Montenegro as a member state. Again, I cannot claim they are doing this, but I am concerned because these people had ties to Russian intelligence operatives in the past.
TVE: You have been doing very dangerous work for decades. You live in the United States, and I assume you are on the list of people toward whom Moscow is not exactly friendly. Do you think you are in danger, that your life is threatened?
GROZEV: I don’t think, but I know it is so. I know because there is currently a court case in Austria, where I lived for 20 years, against members of the local intelligence service who were arrested for selling information about me and my family to the Russians. As part of that investigation, it became clear that I was surveilled for almost three years, with attempts to kidnap me. One of those attempts actually took place in Montenegro in 2022. I was there at a conference, and it turned out they broke into my hotel room and tried to steal my laptop and phone. They also had a plan to kidnap me while I was there. So yes, danger is always around the corner. And also in your country in 2022. But fortunately, nothing happened.

Grozev: Russian agents involved in the attempted terrorism in Montenegro are now recruiting new agents, Shishmakov in charge of Serbian universities

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski spreman je da direktno pregovara o osjetljivim pitanjima sa liderom Kremlja Vladimirom Putinom, u okviru napora za okončanje rata s Rusijom, izjavio je ukrajinski ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha.
- Najosjetljivija pitanja u potrazi za mirovnim rješenjem tek treba da budu riješena - rekao je Sibiha u intervjuu za ukrajinski portal Jevropejska pravda. To uključuje teritorijalna pitanja i nuklearnu elektranu Zaporožje, koju je okupirala Rusija.
- Zelenski je spreman da se sastane s Putinom kako bi se ta pitanja riješila - rekao je Sibiha.
Rusija zahtijeva teritorijalne ustupke od Ukrajine kao uslov za prekid vatre, posebno povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecke i Luganske oblasti.
Elektranu Zaporožje, najveću nuklearnu elektranu u Evropi, okupiraju ruske trupe od marta 2022. godine, nedugo nakon početka rata.
Zelenski je u prošlosti više puta pozivao na sastanak s ruskim predsjednikom, ali Moskva nije pokazivala spremnost za susret dvojice lidera.
Tokom vikenda, pregovarači iz Ukrajine i Rusije prvi put nakon nekoliko mjeseci održali su direktne razgovore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima uz posredovanje Sjedinjenih Država. Razgovori bi trebalo da se nastave u nedjelju u Abu Dabiju.

Ukrajinski šef diplomatije: Zelenski spreman da se sastane s Putinom

Avion specijalnog izaslanika predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa Stiva Vitkofa sletio je večeras na aerodrom Vnukovo u Moskvi gdje će se američka delegacija sastati sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, izvijestio je Tass.
Avion je stigao oko 22.35 po moskovskom vremenu (20.35 po srednjeevropskom vremenu), navodi agencija.
Ranije je objavljeno da je Vitkofov avion poletio danas sa međunarodnog aerodroma u Cirihu i uputio se ka Moskvi.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov ranije je izjavio da je susret ruskog predsjednika Vladimira Putina sa Stivom Vitkofom i zetom američkog predsjednika Džaredom Kušnerom planiran za kasne večernje sate po moskovskom vremenu.

Vitkof stigao u Moskvu, večeras susret sa Putinom

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da je ruski predsjednik Vladimir Putin pristao da se pridruži njegovom Odboru za mir, čiji je cilj da nadgleda obnovu Gaze.
- Želimo sve, želimo sve nacije gdje ljudi imaju kontrolu, imaju moć, jer tako nikada nećemo imati problem. Ovo je najveći odbor ikada sastavljen - rekao je Tramp, odgovarajući na pitanje televiziji CNN zašto je pozvao Putina.
Tramp je priznao da u pozivima za priključenje Odboru ima kontroverznih odluka.
- Da, imam neke kontroverzne ljude u Odboru, ali to su ljudi koji obavljaju posao. Dakle, pozvan je i Putin i prihvatio je - rekao je Tramp.
Na jučerašnjem sastanku Savjeta bezbjednosti Rusije Putin nije potvrdio da će se Rusija pridružiti Odboru za mir, ali je rekao da će Ministarstvo spoljnih poslova „proučiti dokumenta“ i „konsultovati se sa strateškim partnerima“, nakon čega će donijeti odluku.
Istakao je da je Rusija spremna da, i prije nego što donese odluku, uplati Odboru milijardu dolara iz ruske imovine zamrznute u SAD.

Tramp kaže da je Putin pristao da se pridruži Odboru za mir: Želimo sve nacije gdje ljudi imaju kontrolu

Predsjednik Rusije Vladimir Putin se tradicionalno okupao u ledenoj vodi povodom pravoslavnog praznika Bogojavljenje.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov potvrdio je da je Putin prisustvovao bogojavljenskom kupanju.
- Vladimir Putin se, kao i svake godine, tradicionalno okupao. Bogojavljenje je za njega, kao i za sve pravoslavce koji rade u Kremlju, veliki praznik. Taj obred mnogi poštuju - kazao je Peskov.
Videosnimak Putinovog kupanja na Bogojavljenje objavio je šef ruskog fonda za direktna ulaganja i specijalni izaslanik ruskog predsjednika za investicije i ekonomsku saradnju s inostranstvom Kiril Dmitrijev.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fvideo.klix.ba%2Fhls%2F0mBRovCg%2F0mBRovCg.m3u8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na videosnimku se vidi Putin dok tri puta zaranja u vodu, a između svakog zaranjanja se prvo prekrsti. Zatim odmah izlazi iz vode i završava obred.
Osim Putina, povodom Bogojavljenja se okušao i predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko.
Inače, pravoslavci širom svijeta, danas proslavljaju Bogojavljenje, što predstavlja praznik koji slavi krštenje Isusa Hrista, dan kada je Jovan Krstitelj na rijeci Jordan krstio Hrista, čime je započela njegova misija propovijedanja hrišćanstva.

Vladimir Putin se okupao na Bogojavljenje: Tri puta uronio u ledenu vodu

Ruski predsjednik Vladimir Putin dobio je poziv da se pridruži „Odboru za mir“ američkog predsjednika Donalda Trampa, komitetu koji će nadgledati obnovu Gaze, saopštio je njegov portparol Dmitrij Peskov, prenosi CNN.
- Predsjednik Putin je takođe putem diplomatskih kanala dobio poziv da se pridruži ovom Odboru za mir- rekao je Peskov na redovnoj konferenciji za novinare.
On je dodao da Kremlj trenutno razmatra poziv i „nada se da će dobiti više detalja od američke strane“.
Formiranje odbora, kojim predsjedava Tramp, predstavlja ključni korak u američkom planu podržanom od strane Ujedinjenih nacija za demilitarizaciju i obnovu Gaze, koja je bila razorena tokom dvogodišnjeg rata između Izraela i militantne grupe Hamas.
Tramp je odbor opisao kao „najveći i najprestižniji odbor ikada sastavljen“, a u njegovom sastavu biće bivši britanski premijer Toni Bler, kanadski premijer Mark Karni i američki državni sekretar Marko Rubio.
Pozive za pridruživanje odboru dobili su i turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan, argentinski predsjednik Havijer Milei i egipatski predsjednik Abdel Fatah el-Sisi, prema izjavama njih ili njihovih kancelarija.

Peskov: Putin pozvan da se pridruži „Odboru za mir'' za Gazu

Iz Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) saopšteno je da se u Crnoj Gori svake godine otkrije kancer kod dvadesetak mališana, najčešće hematološki maligniteti (kancer krv).
Djeca sa hematološkim oboljenjima liječe se na Odjeljenju za hematologiju i onkologiju sa dnevnom bolnicom Instituta za bolesti djece. Odjeljenje je adekvatno opremljeno za njihovo liječenje, a tri ljekarke, specijalistkinje pedijatrije sa užom specijalizacijom iz oblasti dječije hematologije, danonoćno brinu o njihovom zdravlju, ističu iz KCCG.
Podsjećamo da se svake godine 15. februara širom svijeta obilježava Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti, sa ciljem podizanje svijesti o izazovima s kojima se suočavaju mali heroji koji se bore ili su se borili sa ovom opakom bolešću. Iz KCCG ukazuju na značaj podrške koja je djeci i njihovim roditeljima potrebna i u procesu oporavka.
– Napredak savremene medicine omogućio je da sve veći broj djece koja su oboljela od malignih bolesti bude uspješno izliječen i nastavi život bez znakova bolesti. Ipak, liječenje nije uvijek završeno kada se terapija okonča. Kod određenog broja djece mogu se tokom vremena javiti tzv. kasni efekti hemioterapije – promjene u zdravstvenom stanju, koje se pojavljuju mjesecima ili godinama nakon završetka liječenja. Kasni efekti hemioterapije kod djece nakon liječenja malignih bolesti ne znače povratak bolesti, niti se javljaju kod sve djece. Njihova pojava zavisi od više faktora, uključujući vrstu malignog oboljenja, primijenjene terapije, dozu lijekova, uzrast djeteta u trenutku liječenja i specifičnosti svakog organizma. Jedan od češćih kasnih efekata je produžen osjećaj umora i smanjena fizička izdržljivost. Djeca mogu imati potrebu za dužim odmorom i sporijim povratkom uobičajenim aktivnostima, iako se uz vrijeme i adekvatnu fizičku aktivnost većina njih u potpunosti oporavi. Kod nekih pacijenata mogu se javiti promjene u rastu i razvoju, uključujući sporiji rast, kasniji ulazak u pubertet ili promjene u tjelesnoj težini. Ove promjene zahtijevaju dugoročno praćenje od strane endokrinologa, ali u mnogim slučajevima mogu se uspješno korigovati – napominju iz KCCG.
Upozoravaju da određeni oblici hemioterapije mogu imati dugoročan uticaj na rad pojedinih organa, poput srca, pluća, bubrega ili jetre. Upravo zbog toga djeca koja su liječena od malignih bolesti imaju planirane kontrolne preglede i u kasnijem životnom dobu, s ciljem očuvanja zdravlja i pravovremenog reagovanja.
– Iskustvo teške bolesti i dugotrajnog liječenja može ostaviti posljedice i na emocionalno i psihološko zdravlje djeteta. Pitanje uticaja hemioterapije na intelektualne sposobnosti još je jedna česta zabrinutost roditelja. Međutim, većina djece ima uredan kognitivni razvoj, a bilo kakve poteškoće su obično blage i mogu se prevazići uz odgovarajuću podršku – navode iz KCCG.
&nbsp;

Od kancera godišnje oboli 20 mališana

Američki predsjednik Donald Tramp podržao je potencijalnu promjenu režima u Iranu i izjavio da će se „ogromna sila“ uskoro nalaziti na Bliskom istoku, dok je Pentagon uputio drugi nosač aviona u region.
Trampovi vojni potezi i oštra retorika dolaze u trenutku kada Vašington i Teheran pokušavaju da ožive diplomatiju u vezi sa dugotrajnim nuklearnim sporom Irana sa Zapadom.
Diplomatski napori u Ženevi
Izvor upoznat sa tim pitanjem rekao je za Reuters da će američki izaslanici Stiv Vitkof i Džared Kušner u utorak u Ženevi održati pregovore sa Iranom, uz posredovanje predstavnika Omana. Isti izvor naveo je da će se Vitkof i Kušner u Ženevi sastati i sa zvaničnicima Rusije i Ukrajine, u okviru američkih nastojanja da se okonča rat u Ukrajini.
Tramp o promjeni režima
Na pitanje da li želi promjenu režima u Iranu, Tramp je odgovorio da se „čini da bi to bila najbolja stvar koja se može dogoditi“. Odbio je da precizira koga bi želio da preuzme vlast u Iranu, ali je kazao da „postoje ljudi“.
„Četrdeset sedam godina pričaju i pričaju i pričaju“, rekao je Tramp nakon vojnog događaja u Fort Bragu u Sjevernoj Karolini. „U međuvremenu smo izgubili mnogo života dok su oni pričali. Noge su im raznesene, ruke su im raznesene, lica su im raznesena. Dugo to traje.“
Pregovori i prijetnje
Vašington želi da nuklearni pregovori sa Iranom obuhvate i balističke rakete te zemlje, podršku oružanim grupama u regionu i odnos prema iranskom narodu. Iran je poručio da je spreman da razgovara o ograničenjima svog nuklearnog programa u zamjenu za ukidanje sankcija, ali je isključio povezivanje tog pitanja sa raketnim programom.
Tramp je zaprijetio napadima na Iran ukoliko ne bude postignut dogovor, dok se Teheran zakleo na odmazdu, što je podstaklo strahovanja od šireg rata dok SAD gomilaju snage na Bliskom istoku. Sjedinjene Američke Države su prošle godine u napadima gađale iranska nuklearna postrojenja.
Na pitanje šta je preostalo za gađanje nuklearnih lokacija, Tramp je odgovorio: „Prašina.“ Dodao je: „Ako to učinimo, to bi bio najmanji dio misije, ali vjerovatno ćemo uzeti ono što je ostalo.“
Vojni potezi SAD-a
Američki zvaničnici opisali su složen proces premještanja vojne imovine. Nosač aviona „Gerald R. Ford“ pridružiće se nosaču aviona „Abraham Lincoln“, kao i nekoliko razarača sa navođenim raketama, borbenim avionima i izviđačkim letjelicama koje su posljednjih sedmica premještene na Bliski istok.
„Gerald R. Ford“, najnoviji i najveći američki nosač aviona, ujedno i najveći na svijetu, djelovao je na Karibima sa pratećim brodovima i učestvovao u operacijama u Venecueli ranije ove godine.
Upitan zašto drugi nosač aviona ide ka Bliskom istoku, Tramp je kazao: „U slučaju da ne postignemo dogovor, biće nam potreban... ako nam zatreba, imaćemo ga spremnog.“
Jedan od zvaničnika, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, naveo je da će nosaču aviona biti potrebno najmanje sedam dana da stigne do Bliskog istoka.
Sjedinjene Američke Države su i prošle godine imale dva nosača aviona u tom području, kada su u junu izvele napade na iranske nuklearne lokacije.
Strateški razmještaj vojne opreme
Sa samo 11 nosača aviona u arsenalu američke vojske, oni predstavljaju rijedak resurs, a njihovi rasporedi se obično planiraju unaprijed.
Južna komanda SAD-a, koja nadgleda američke vojne operacije u Latinskoj Americi, saopštila je da će nastaviti da se fokusira na suzbijanje „nedozvoljenih aktivnosti i zlonamjernih aktera na zapadnoj hemisferi“.
„Ford“ je na moru od juna 2023. godine. Prvobitno je trebalo da djeluje u Evropi, prije nego što je u novembru iznenada premješten na Karibe.
Iako raspoređivanje nosača aviona obično traje devet mjeseci, nije neuobičajeno da se produži u periodima pojačane američke vojne aktivnosti.
„Ford“, koji ima nuklearni reaktor, može da primi više od 75 vojnih letjelica, uključujući borbene avione poput F-18 Super Hornet i E-2 Hawkeye, koji mogu služiti kao sistem ranog upozorenja.
Takođe posjeduje sofisticirani radar koji može pomoći u kontroli vazdušnog saobraćaja i navigacije.

SAD gomilaju snage, Tramp ne isključuje napad na Iran

Vjerovatno nije realno da se sve zemlje Zapadnog Balkana pridruže EU istovremeno, ali moramo makar da poguramo jednu zemlju naprijed, a mislim da je Crna Gora definitivno predvodnik i zemlja koja bi pokazala ostalim državama Zapadnog Balkana da je to moguće ostvariti i da to nije samo deklarativan stav Evropske komisije da će jednog dana postati članica.
To je, u intervjuu za <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/intervju-blanar-za-pobjedu-makar-jednu-zemlju-moramo-pogurati-u-eu-to-je-crna-gora">Pobjedu</a>, ocijenio slovački šef diplomatije Juraj Blanar, ističući kako je naklonjenost većine crnogorskih političara članstvu u EU jedan od znakova da Crna Gora može stići do cilja. - Ono što takođe vidim jeste da su političari koji vode državu, predsjednik, premijer i oni koji su zaduženi za proces integracija, veoma motivisani da ostvare taj cilj – rekao je Blanar.
Prvi put boravite u službenoj posjeti Crnoj Gori. Kako vidite trenutne odnose između naše dvije države?
Blanar: Prije svega, želio bih da čestitam Crnoj Gori 20 godina od obnove nezavisnosti. Mi smo nezavisna država od 1993. godine, dakle tek 33 godine. I imamo iskustvo kako je to biti samostalna i suverena država i mislim da je Crna Gora uspješna priča, jer vi, kao i mnoge zemlje Zapadnog Balkana, imate dosta unutrašnjih uticaja u društvu, to je normalno i proizilazi iz istorije, ali pokušavate da time dobro upravljate, a tu je i snažan duh društva koje želi da država postane članica Evropske unije, što je veoma snažan faktor. Ljudi žele da budu dio evropske porodice, da sjede za istim stolom i rješavaju sve probleme ako se pojave, kao i da dijele ekonomski rast, saradnju, zajedničko tržište.
Jedna dodatno zanimljiva stvar jeste to što već koristite euro, iako nijeste članica eurozone. Dakle, na neki način ste već integrisani, ali morate da prođete kroz sva pregovaračka poglavlja i da konačno ispunite uslove za članstvo. Nadam se i veoma sam optimističan u tom slučaju, da se to može dogoditi do kraja 2028. godine.
Optimistični ste povodom proklamovanog cilja zvanične Podgorice - 28. članica 2028. godine, ipak rokovi su kratki, a izazovi veliki, koliko sve to može biti problematično?
Blanar: Postoje mnogi pokazatelji da ste u stanju da ostvarite taj cilj. Jedan pokazatelj je veoma snažna podrška društva, već pomenuta. Drugi pokazatelj je da je politička posvećenost takođe veoma snažna. Iako postoje politički sporovi, kao i u svakoj demokratiji, političari su ipak snažno orijentisani ka putu Evropske unije.
To mogu da potvrdim iz posjeta vašeg ministra i potpredsjednika Vlade prošle godine Slovačkoj. Takođe, ove godine imaćemo posjetu vašeg predsjednika Slovačkoj. To je jasan znak da želite da dijelite zajedničke vrijednosti i da ulažete napor da postanete članica EU i da to ostvarite. Zato sam optimista, jasno sam optimista. U svakom slučaju, sve zavisi od vaših političara i društva.
Optimizam dakle zasnivate na uvjerenju da je vlast zaista proevropska i da predano radi na tom cilju. Ipak, moramo biti svjesni da su ranije mnogi upozoravali da neki djelovi vlasti nijesu iskreno posvećeni evropskom putu zemlje. Tu se izdvaja koalicija ZBCG, jedan njen dio opstruisao je izgradnju postrojenja za otpadne vode i time indirektno podrivao evropski put. Sada ta partija nije u vlasti, međutim, drugi dio koalicije jeste. Kako gledate na to?
Blanar: Znate, biću vrlo jasan nijesam ovdje da bih podučavao političare u vašoj zemlji. Na vašim političarima je odgovornost da upravljaju državom. A pošto živimo u demokratiji, moramo prihvatiti i one koji imaju drugačije stavove od većine.
Ali ono što mogu da vidim spolja jeste da je većina političara naklonjena članstvu u Evropskoj uniji. To je moj utisak, odnosno tako to razumijem. To je pravi znak da možete ostvariti taj cilj. Naravno, demokratija je takva kakva jeste, ali većina je u ovom slučaju veoma snažna.
Ono što takođe vidim jeste da su političari koji vode državu, predsjednik, premijer i oni koji su zaduženi za proces integracija, veoma motivisani da ostvare taj cilj. To nam daje odgovor i mi smo zaista spremni da vam pomognemo u tom procesu. Nudimo našu ekspertizu. Sarađujemo u okviru programa obuke sa vašim društvom, koji finansira Evropska unija, kako bismo izgradili strukture od osnova do vrha.
Ponekad je dobro pogledati stvari iz ptičje perspektive, a ne biti previše uznemiren, jer se neki problemi uvijek mogu pojaviti zato što političari imaju različita mišljenja, što je očigledno, ali većina je presudna i ja vidim da je ta većina definitivno za članstvo vaše zemlje u Evropskoj uniji.
Kada je riječ o procesu proširenja i Zapadnom Balkanu, pretpostavljam da ste vidjeli izjavu predsjednika Srbije koji je predložio da Evropska unija primi cijeli Zapadni Balkan u isto vrijeme. Koliko vam se taj scenario čini realnim?
Blanar: Bio bih veoma srećan da se to dogodi. Zaista bih bio veoma srećan da se sve zemlje Zapadnog Balkana zajedno pridruže Evropskoj uniji. Ali sada vidimo razlike u naporima koje pojedine zemlje ulažu, jer Slovačka zagovara članstvo svih zemalja Zapadnog Balkana, ali isključivo na zaslugama, bez prečica i bez dvostrukih standarda.
Zato nijesmo zadovoljni nekim tehničkim preprekama koje vidimo na nivou Brisela, kada je riječ, na primjer, o Srbiji, jer pokušavaju da otvore klaster 3 već četiri godine, a i dalje postoji problem. Smatramo da je Srbija važan akter u ovom procesu.
Zbog toga smo član tzv. grupe prijatelja zemalja Zapadnog Balkana, koja nastoji da gura proces naprijed i da vrši pritisak na Evropsku komisiju da olakša određene korake. Pokušavamo da razumijemo koji su problemi u tim zemljama, na primjer, u Sjevernoj Makedoniji postoji problem sa izmjenama Ustava zbog bugarske nacionalne manjine. Hajde da pokušamo da riješimo taj problem.
Postoji i problem u Srbiji sa klasterom 3. Hajde da razumijemo što se dešava, jer dan-danas čekamo odgovor Evropske komisije zašto to toliko dugo traje. Takođe mogu da potvrdim da je Albanija u dobroj poziciji i prilično spremna, ali postoje sporovi i prepreke.
Dakle, vjerovatno nije realno da se sve zemlje Zapadnog Balkana pridruže EU istovremeno, ali moramo makar da poguramo jednu zemlju naprijed, a mislim da je Crna Gora definitivno predvodnik i zemlja koja bi pokazala ostalim državama Zapadnog Balkana da je to moguće ostvariti, da to nije samo deklarativan stav Evropske komisije da će jednog dana postati članica. Frustracija ljudi sa Zapadnog Balkana može postati još veća nego sada, s obzirom na to da su predugo kandidati, a pritom sada slušaju priče o ubrzavanju procesa pristupanja Ukrajine, što je frustrirajuće.
Zato je Slovačka protiv bilo kakvih dvostrukih standarda. Vidimo isti proces za Ukrajinu i za zemlje Zapadnog Balkana i smatramo da moramo završiti makar sa jednom zemljom, kao što je Crna Gora, kako bismo poslali pozitivan signal ostalim zemljama Zapadnog Balkana.
Prošle godine ste predložili Evropskoj komisiji inicijativu u procesu proširenja kojom bi se određeni administrativni koraci smanjili za 25 odsto, kako bi se ubrzao napredak. Da li je to bila samo usmena inicijativa ili je pretočena u dokument?
Blanar: Ne, to je bio vrlo formalan dokument. Postoji i inicijativa Njemačke i Slovenije, jer su i oni željeli da ubrzaju proces, kao i Slovačka, ali oni su predložili da se proces ubrza kroz kvalifikovano glasanje, a mi smo potpuno protiv bilo kakvih prečica, jer kvalifikovano većinsko glasanje u procesu proširenja nije moguće.
Zato smo bili veoma jasni i to smo otvoreno objasnili našim partnerima u Sloveniji i Njemačkoj, da to nije nešto što možemo podržati. Pokušali smo da razvijemo nešto realističnije i to što smo predložili komesarki Marti Kos. Bilo je pojednostavljenje procedura koje bi moglo smanjiti makar jednu četvrtinu svih administrativnih procesa kakvi sada postoje. To je nešto gdje možemo objediniti određene korake koji se ionako usvajaju jednoglasno od strane svih članica Evropske unije, i tako ubrzati proceduru.
Za sada taj prijedlog nije prihvaćen, ali i dalje radimo na tome da ubijedimo Martu Kos da bi to moglo ubrzati proces.
Crna Gora pregovore vodi sa Evropskom komisijom, ali države članice na kraju odlučuju o proširenju. Smatrate li da bi neke zemlje mogle biti skeptične kada je riječ o pristupanju Crne Gore? Postoje li zabrinutosti među baltičkim državama ili Poljskom, zbog potencijalnog ruskog uticaja u Crnoj Gori? Sa druge strane, tu su uvijek Francuska i Holandija na koje mnogi upozoravaju?
Blanar: Iskreno, ne sviđa mi se ovakav pristup. Biću vrlo otvoren, ne volim da dijelimo države na one koje su za i one koje su protiv. To je nešto što bi vrlo brzo moglo da uništi Evropsku uniju.
Mi smo ujedinjeni u različitosti i to je izuzetno važno razumjeti. Poštovati svaku suverenu poziciju, jer smo i dalje suverene države iako smo članice Unije. Ono što je ključno jeste da se traži zajednički imenitelj, a proces proširenja je vrlo jasno definisan i svi moraju da ga ispune bez ikakvih dvostrukih standarda. Ne volim da se države dijele u blokove. Naravno, neka zemlja može reći: „Hajde da razmotrimo ovo pitanje, da riješimo taj problem“. Ali generalno takav način razmišljanja i te podjele, to nije dobro za budućnost, jer je Evropska unija jaka upravo zato što je ujedinjena, a ne podijeljena. Dakle, različitost - to je prava riječ koju bih ja koristio. Ako u vašem slučaju postoje neke primjedbe od strane neke države koje se tiču procesa proširenja, onda hajde da o to razmotrimo.
Zbog toga smo osnovali grupu prijatelja zemalja Zapadnog Balkana, jer želimo da pomognemo svim državama regiona u ovom procesu.
Kada je riječ o potencijalnim preprekama, moramo razmišljati i o procesu ratifikacije nakon zatvaranja svih poglavlja. Dakle, pitaće se parlamenti država članica. U tom smislu, da li vjerujete da će svi poslanici u slovačkom parlamentu podržati Crnu Goru kada to dođe na dnevni red?
Blanar: Stav Slovačke je vrlo jasan. Naša vanjska politika je jasna, transparentna i dosljedna. Ne igramo nikakve skrivene igre. Ako postoji sistem zasnovan na zaslugama za ulazak u Evropsku uniju, on mora biti ispunjen. Ako se pojavi neki problem, objasnićemo ga, pokušati da ga riješimo i da nađemo zajednički imenitelj.
Zato sam i dalje optimističan da možemo riješiti sva pitanja koja stoje pred nama kada je riječ o vašem procesu integracije. Zato sam ovdje. Zato podržavam vaš put ka Evropskoj uniji. Zato sam bio i za Plan rasta za zemlje Zapadnog Balkana, u iznosu od šest milijardi eura, kako bi se ojačala ekonomska saradnja među državama regiona. To je jasan znak kako možemo ići naprijed.
To je stav koji će Slovačka zastupati, a ja sam ovdje da ohrabrim vaše lidere da nastave tim putem. Čak i ako se pojavi neki problem, jer ni mojoj zemlji nije bilo lako da postane članica Evropske unije. Morali smo da platimo cijenu. Jedna od tih cijena bila je zatvaranje dva nuklearna reaktora koji su radili u vrlo dobrom stanju.
To je bila cijena koju je Slovačka platila kako bi postala članica Evropske unije i platili smo je jer smo bili veoma motivisani da uđemo u Uniju, i to je za nas uspješna priča. Jedna susjedna država je bila ubijeđena da to predstavlja opasnost, ali smo ipak uspjeli. To je jasan primjer kako se mogu probiti određene prepreke.
Koalicioni sporazum nove holandske vlade navodi da će se snažno suprotstavljati državama za koje smatraju da aktivno podrivaju Uniju, poput vaše zemlje i Mađarske. Navodi se i da će zagovarati pojednostavljenu proceduru po članu 7 Ugovora o EU kako bi se olakšalo suspendovanje prava glasa, da kažemo, problematičnim državama. Kako komentarišete te tvrdnje?
Blanar: To su potpuno neistinite informacije. Reći ću Vam kako ja vidim situaciju. U Holandiji imaju problem sa političkom stabilnošću, jer su se izbori održavali ponovo poslije godinu ili godinu i po, zbog toga što ne mogu da obezbijede većinu u parlamentu, a čak i nova vlada biće manjinska, bez većine.
Pokušavaju da riješe svoje unutrašnje probleme povlačeći neka spoljašnja pitanja i stvarajući probleme
Slovačka je veoma pouzdan partner i članica Evropske unije. Mi podržavamo Evropsku uniju. Ona je naše okruženje i razumijemo da je EU napravila mnogo grešaka, poput zelenog dogovora, poput prekida snabdijevanja energijom iz Ruske Federacije, što utiče na konkurentnost.
Pokušavamo da ubijedimo naše partnere da je to pogrešan put. To nije podrivanje. To je podrška jačanju Evropske unije. Ako bi se desilo da neki političari iz Holandije žele da uvedu kvalifikovano glasanje bez jednoglasnosti, to bi mogao biti kraj Evropske unije kakvu poznajemo od samog početka članstva.
Tada bi se postavilo pitanje kakav bi bio glas malih zemalja poput Crne Gore ili Slovačke. Sve bi se rješavalo bez njih, a one bi samo posmatrale što se dešava. To je potpuno pogrešan put, i to je moj lični stav. Ali moram veoma ozbiljno da kažem, to što se navodi u sporazumu holandske vlade, to su potpuno neistinite informacije.
Ovaj razgovor započeli smo Crnom Gorom i njenom perspektivom. U tom duhu, na kraju bih Vas pitao koju biste poruku poslali Crnoj Gori i njenom političkom rukovodstvu u fazi kada zemlja ulazi u završnu etapu procesa pristupanja Evropskoj uniji
Blanar: Poruka je vrlo jasna. Došao sam ovdje da ohrabrim državni vrh da nastavi tim putem, iako taj put može biti bolan, što je očigledno.
To je nešto što može učiniti Evropsku uniju još snažnijom, sa svim zemljama Zapadnog Balkana, naravno uključujući i Crnu Goru. Veoma sam optimističan i pokušaću da prenesem pozitivan stav i vašim liderima, predsjedniku, premijeru i ministru vanjskih poslova. Prenijeću poruku da je put kojim ste krenuli veoma pozitivan i da možete ostvariti taj cilj. To može biti korisno i za Slovačku i za sve članice Evropske unije, da ujedinimo sve narode i države koje žele da dijele naše zajedničke vrijednosti, a uvjeren sam da Crna Gora želi da ih dijeli u budućnosti.
<h2>Bez Rusije ne može biti mira</h2>
Stav Slovačke je da ste protiv slanja oružja Ukrajini. Govorili ste da sankcije protiv Rusije štete EU više nego Moskvi. Kakvo je, po vašem mišljenju, rješenje za rat u Ukrajini?
Blanar: Još prije nego što je naša vladajuća stranka došla na vlast, u vladi na čelu sa premijerom Robertom Ficom, bilo nam je jasno da Slovačka više neće slati oružje Ukrajini iz državnih zaliha oružanih snaga.
Ono što podržavamo jeste humanitarna pomoć Ukrajini i, naravno, stvari poput sistema za deminiranje, gdje imamo snažnu ekspertizu. Slovačka podržava Ukrajinu isporukama električne energije, naročito tokom zimskog perioda zbog čestih nestanaka struje, kao i humanitarnom pomoći i mnogim drugim projektima. Trudimo se da pomognemo civilima i da smanjimo patnje s kojima se trenutno suočavaju. Prethodna vlada je slala oružje, ali to je bila velika greška, jer je to urađeno u veoma velikom obimu, a predat je jedini sistem protivvazdušne odbrane koji smo imali, a sada ga nemamo. Tu su i borbeni avioni, koji su takođe poslati Ukrajini, pa ih trenutno nema.
Sada pokušavamo da jačamo vazdušne snage i kupujemo nove borbene avione F-16 iz SAD-a. Ono što naša trenutna vlada podržava jeste snažno zalaganje za mirovne pregovore. Podržavamo svaku mirovnu inicijativu, bilo da dolazi iz Kine, Brazila, Ukrajine ili neke druge zemlje. Učestvovao sam na posljednjem mirovnom samitu u Švajcarskoj, i mogu da kažem da su svi učesnici razumjeli da bez Rusije ne može biti mira.
Cijenimo napore nove administracije SAD jer, da nije bilo Donalda Trampa, mirovni pregovori nikada ne bi ni počeli. To smo i razmatrali tokom posljednje posjete Mar-a-Lagu sa premijerom Ficom i Slovačka snažno podržava te napore. Od početka smo bili jasni da ovaj rat nema vojno rješenje, već isključivo diplomatsko. Svjedočili smo velikom neuspjehu diplomatije Evrope, odnosno Evropske unije, jer je EU nastala na temeljima mira, čak i dobila Nobelovu nagradu za mir 2012. godine, a sada od nje ne vidimo istinske mirovne napore.
Kako vidite odnose Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država nakon situacije u vezi sa Grenlandom? Djeluje da Slovačka nije iznijela naročito jasan stav po tom pitanju?
Blanar: Moram Vam objasniti da to nije tačno, jer sam imao telefonski razgovor od samog početka kada je ova kriza počela sa kolegom Larsom Lokeom Rasmusenom, i podržao sam Kraljevinu Dansku, njen suverenitet i teritorijalni integritet. Slovačka je država koja veoma dosljedno zagovara Povelju Ujedinjenih nacija i međunarodno pravo. To je jedino oružje koje imamo
Teritorijalni integritet Kraljevine Danske za nas je nedodirljiv. To je crvena linija i bili smo jasni od samog početka. Ono što sada vidimo u odnosima između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država jeste potpuno drugačiji pristup nove administracije, predsjednika Trampa. Oni ne prihvataju lidere Evropske komisije. Smatraju da nijesu dovoljno jaki i da ne mogu da garantuju ono o čemu pregovaraju. Zato pokušavaju da pregovaraju pojedinačno sa svakom državom. To je veoma snažan test jedinstva Evropske unije i njenog liderstva. Sa tim se sada suočavamo i vidjećemo kakav će biti rezultat.
Ako nijesmo dovoljno snažni, ako nam konkurentnost slabi, ako će energija biti dvostruko ili trostruko skuplja nego u SAD ili Kini, kako možemo da se takmičimo? To je nemoguće. To su pogrešne odluke bivšeg i sadašnjeg rukovodstva Evropske komisije. Moramo biti jedinstveni i pokazati Sjedinjenim Državama da smo dovoljno jaki.
Trebamo zaustaviti neke pogrešne odluke poput Zelenih dogovora, kao i prekida pouzdanih i jeftinijih izvora plina i nafte iz Ruske Federacije, jer to nije pravi put. To je prelazak iz jedne zavisnosti u drugu zavisnost od izvora iz Sjedinjenih Država. To nije dobro. Slovačka je veoma jasna po tom pitanju i pokušavamo da ubijedimo lidere Evropske unije da je to pogrešan put. Hajde da gradimo sopstvenu samostalnost u svemu, da izgradimo snažnu poziciju jedinstva u spoljnoj politici, da budemo partner i Kini i Sjedinjenim Državama, i da pokušamo da uvjerimo SAD da smo dovoljno jaki da se takmičimo, ali na osnovu poštovanja i uzajamnog razumijevanja, a ne sukoba kao što su carinski ratovi.

Blanar: Makar jednu zemlju moramo pogurati u EU, to je Crna Gora

Centar za građansko obrazovanje (CGO) povodom godišnjice zločina u Bukovici podsjetio je na stradanja stanovništva tog pljevaljskog područja, ističući da za počinjene zločine do danas niko nije pravosnažno odgovarao, što ostavlja trajni osjećaj nepravde i ukazuje na institucionalni neuspjeh u zaštiti žrtava.
Bukovica, seosko područje u opštini Pljevlja, do početka devedesetih bila je pretežno naseljena Bošnjacima i Muslimanima. U periodu od 1992. do 1995. godine, prema dostupnim i dokumentovanim podacima, sprovedeno je etničko čišćenje: raseljena su 24 sela, oko 90 porodica sa približno 270 članova je protjerano ili izbjeglo, ubijeno je šest civila, dvije osobe su izvršile samoubistvo usljed torture i zlostavljanja, 11 osoba je oteto i odvedeno u zatvor u Čajniču, dok je blizu 70 civila bilo izloženo fizičkoj torturi, uključujući teška zlostavljanja i silovanja. Zapaljeno je najmanje osam kuća i džamija u selu Planjsko, a brojna domaćinstva su opljačkana i uništavana.
Jedini slučaj koji je procesuiran — ubistvo Džafera Đoga — kvalifikovan je kao ubistvo iz niskih pobuda i nacionalne mržnje, a ne kao ratni zločin. Osuđeni Majoš Vrećo je kasnije amnestiran, dok je saučesnik Dragomir Krvavac oslobođen zbog neuračunljivosti.
CGO podsjeća da je zahtjev za pokretanje istrage podnesen tek krajem 2007. godine, a optužnica za zločin protiv čovječnosti podignuta je 2010. protiv sedam lica — pet pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije i dva pripadnika rezervnog sastava Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Kao zvanično obrazloženje njihovog prisustva navodilo se čuvanje granice i potraga za skrivenim oružjem.
Nakon višegodišnjeg postupka svi optuženi su pravosnažno oslobođeni, dok pitanje komandne odgovornosti i eventualnih nalogodavaca nikada nije bilo predmet istrage. Država je 2008. godine potpisivanjem sudske nagodbe i isplatom oko pet miliona eura odštete za 247 žrtava i članova njihovih porodica implicitno priznala odgovornost, ali je ona, kako navode iz CGO-a, praktično svedena na finansijsku ravan.
Iako je pokrenut projekat obnove kuća i infrastrukture, vratio se zanemarljiv broj porodica, što dodatno svjedoči o dubini posljedica koje su ovi zločini ostavili.
CGO ukazuje i da su posljednje aktivnosti Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore, uključujući usvajanje Plana postupanja i izmjene Zakonika o krivičnom postupku iz juna 2024. godine, kojima je omogućeno korišćenje dokaza prikupljenih pred Haškim tribunalom i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom, važan, iako zakašnjeli korak. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li je riječ o istinskoj posvećenosti pravdi ili pokušaju ispunjavanja obaveza u okviru Poglavlja 23 u procesu pristupanja EU.
Dodatni problem predstavlja protok vremena, jer svjedoci i žrtve umiru, a sjećanja blijede, što dodatno otežava utvrđivanje odgovornosti.
CGO upozorava i da je zločin u Bukovici i dalje nedovoljno zastupljen u obrazovnom sistemu. Prema istraživanjima, manje od polovine građana (49,7%) smatra da su se ratni zločini desili na teritoriji Crne Gore, dok među mladima 38,6% vjeruje da ih je bilo, a svega 42,5% od tog broja zna za zločin u Bukovici.
Iz CGO-a poručuju da vladavina prava podrazumijeva dosljedno i nepristrasno procesuiranje svih ratnih zločina, bez obzira na vremensku distancu ili politički kontekst, te da efikasno utvrđivanje odgovornosti i njegovanje kulture sjećanja ostaju ključni preduslovi za jačanje povjerenja u institucije i izgradnju demokratskog društva.

Tag: vladimir-putin