Službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica podnijeli su krivičnu prijavu protiv četiri maloljetnika (tri imaju 17, a jedan 16 godina) zbog sumnje da su napali dvojicu šesnaestogodišnjaka, saopšteno je iz Uprave policije.
Ovaj slučaj vršnjačkog nasilja se, kako su precizirali, dogodio u krugu jedne srednje škole.
Oni se terete za krivično djelo nasilničko ponašanje.
- Sumnja se da su 10. februara trojica u školskom dvorištu prvo fizički napala jednog maloljetnika, te da su mu zadali više udaraca pesnicama u predjelu glave i tijela, pri čemu je jedan od osumnjičenih koristio i metalnu palicu kojom je oštećenom maloljetniku zadao udarac u predjelu ruke, usljed čega mu je nanijeta laka tjelesna povrede. Sumnja se i da su dvojica od četiri osumnjičenih potom zadala više udaraca pesnicama i drugom oštećenom maloljetniku, koji se umiješao kako bi odbranio druga koji je napadnut - precizirano je u saopštenju.
Krivična prijava protiv četiri maloljetnika je, u konsultaciji sa nadležnim tužiocem, podnijeta u redovnom postupku.
- Policija u kontinuitetu, u saradnji sa upravama škola, preduzima aktivnosti na suzbijanju vršnjačkog nasilja i maloljetničke delikvencije. Savjetujemo roditeljima da razgovaraju sa djecom na vrijeme i prepoznaju obrasce nasilnog i delikventnog ponašanja, kako bi se podsticala asertivna komunikacija i nenasilni vidovi rješavanja konflikata što bi znatno uticalo na smanjenje obima vršnjačkog nasilja, a takođe kako bi se preduprijedile i zakonske posljedice koje zbog delikventnog ponašanja maloljetnika mogu da nastupe kako po djecu tako i po roditelje - poručili su iz Uprave policije.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Krivična prijava protiv četiri maloljetnika: Osumnjičeni da su napali dvojicu vršnjaka u krugu škole

Za 11 mjeseci 2025. godine, 73 maloljetnika u Crnoj Gori osumnjičena su za 48 krivičnih djela, na štetu 59 maloljetnih žrtava, dok su 102 maloljetnika počinila 83 prekršaja protiv 85 maloljetnika, saopštila je Uprava policije na upit Portala RTCG.&nbsp;
Sagovornice Portala RTCG saglasne su da zvanična statistika ne prikazuje stvarni obim vršnjačkog nasilja među djecom u Crnoj Gori, te da bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško da možemo da očekujemo promjene. Ako želimo da vršnjačko nasilje zaista bude rjeđe, neophodno je graditi društvo koje nasilje ne prihvata kao normalno, opravdano ili poželjno, što je odgovornost cijelog sistema.
Magistrica socijalne politike i socijalnog rada Ivana Raščanin-Radičević ocjenjuje da su podaci Uprave policije značajni jer pokazuju da sistem evidentira i reaguje na prijavljene slučajeve, ali upozorava da oni ne obuhvataju veliki broj nasilnih ponašanja koja ostaju neprijavljena.
- Statistika Uprave policije je važna jer pokazuje da sistem bilježi i reaguje na prijavljene slučajeve vršnjačkog nasilja. Međutim, ona ne daje potpunu sliku, jer obuhvata samo slučajeve koji su formalno prijavljeni i procesuirani - kazala je Raščanin-Radičević.
Kako navodi, iskustva iz prakse i istraživanja ukazuju da je stvarni obim nasilja znatno veći, naročito kada je riječ o emocionalnom, digitalnom i seksualnom nasilju, koje djeca rijetko prijavljuju zbog straha, srama, nepovjerenja ili zato što ga često ne prepoznaju kao nasilje.
Posebno, kaže Raščanin-Radičević zabrinjavaju istraživanja prema kojima gotovo polovina mladih, njih oko 46 odsto smatra da se konflikti trebaju rješavati nasiljem, dok se nenasilni stavovi doživljavaju kao slabost.
- To nam govori da problem nije samo u broju slučajeva, već i u kulturi i sistemu vrijednosti koji u određenoj mjeri normalizuju nasilje - kazala je Raščanin-Radičević.
Sličan stav ima i Kristina Mihailović iz udruženja Roditelji.me, koja ukazuje da institucije i dalje ne prave jasnu razliku između nasilnog ponašanja i vršnjačkog nasilja, koje podrazumijeva namjerno, ponavljano i dugotrajno ugrožavanje djeteta ili grupe djece. Zbog toga, kako ističe, ne postoji ni kvalitetna evidencija, niti adekvatne mjere koje bi odgovorile na ozbiljnost problema.
Mihailović smatra da se društvo već dugo bavi pitanjem statistike i prebacivanjem odgovornosti, umjesto da prihvati činjenicu da je nasilje među djecom ozbiljan i rasprostranjen problem. Svakodnevni primjeri nasilja, kako među djecom tako i nad njima, pokazuju da je situacija alarmantna, ali da reakcije institucija nijesu dovoljne.
Svakodnevni slučajevi nasilja među djecom u Crnoj Gori pokazuju da je situacija alarmantna, ali da su reakcije institucija i dalje nedovoljne, smatra Mihailović.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja, kaže Mihailović su socijalno, psihičko i nasilje na internetu, dok je fizičko nasilje rjeđe, iako se o njemu najviše govori kada dođe do težih posljedica.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava to što se uzrocima nasilja gotovo uopšte ne bavimo, već isključivo njegovim posljedicama.
- Volimo da kada se nešto desi, onda komentarišemo šta je trebalo, nije trebalo, šta bi trebalo da uradimo nakon toga, ali sve ono što jeste uzrok vršnjačkog nasilja i dalje nije u predmetu pažnje, što bi rekli, onih koji donose odluke. Zašto? Zato što vjerovatno ne želimo da preuzmemo našu odgovornost kao odraslih - kazala je Mihailović.
Odgovornost se najčešće prebacuje isključivo na porodicu. Iako postoje problemi u porodičnim odnosima, u postavljanju granica i dosljednosti u vaspitanju, Mihailović smatra da država gotovo da nema razvijene servise podrške porodicama.
- Vi imate apsolutno nedostatak servisa podrške porodicama, rada sa porodicama, to manje više nigde ne postoji, izuzev u nekim situacijama kad neko ima mogućnost to da finansijski plaća, kad neko može da obezbijedi taj vid podrške, ali kada pričamo o servisima koji su dio sistema, apsolutno ne postoje i onda naravno da nema ko da radi sa porodicama - ukazuje Mihailović.
Bez sistemske pomoći i rada sa porodicama, teško je očekivati promjene.
Dodatni problem je nesklad između onoga što djeci govorimo i onoga što vide u ponašanju odraslih, javnom diskursu, medijima i kroz javne ličnosti, što dodatno utiče na njihovo ponašanje.
Kao hitne korake, Mihailović ističe potrebu da se počne sa dosljednom primjenom već postojećih zakona i mjera, uspostave sistemi podrške porodicama i jasno definišu mehanizmi odgovornosti za sve aktere – roditelje, škole i institucije.
Raščani-Radičević navodi da je kroz profesionalni rad bila u kontaktu i sa djecom koja su žrtve nasilja i sa djecom koja ga vrše, te da se u gotovo svakom slučaju radi o složenim situacijama koje uključuju porodične odnose, školsko okruženje, vršnjačke pritiske i društvene poruke.
- Žrtve često nose iskustvo straha, srama, izolacije i osjećaja da su ostavljene same. Sa druge strane, djeca koja čine nasilje vrlo često dolaze iz nestabilnih porodičnih i socijalnih okruženja, bez adekvatne emocionalne podrške, sa nedostatkom socijalnih i samoregulacijskih vještina. Često se dešava da su djeca koja vrše nasilje istovremeno i djeca koja su i sama bila izložena nasilju, bilo u porodici ili u vršnjačkom okruženju. Zato je u svakom slučaju ključna stručna, individualna procjena situacije i dobro osmišljena podrška, jer i žrtve i počinioci jesu djeca kojoj je potrebna pomoć Sistema - istakla je Raščanin-Radičević.
Govoreći o svom iskustvu ona ističe da djeca koja vrše nasilje nijesu djeca „bez emocija“.
- Kod mnogih se, nakon incidenta, javljaju strah, nesigurnost ili zbunjenost, ali često nemaju razvijene emocionalne, socijalne i kognitivne kapacitete da u potpunosti razumiju težinu svojih postupaka i posljedice po drugu djecu - kazala je ona.
Ta djeca, vrlo često dolaze iz rizičnih porodičnih i socijalnih okruženja, gdje su i sama izložena rigidnim, nasilnim ili zanemarujućim obrascima odnosa.
Ona ističe da su uzroci vršnjačkog nasilja su višeslojni. Napominje da postoje porodični faktori, nedovoljno osnažen školski sistem, snažan pritisak vršnjačkih grupa, ali i širi društveni kontekst u kojem se nasilje često vidi kao sredstvo moći, statusa ili „rješavanja problema“.
Prema njenim riječima, posebno zabrinjava istraživački podatak da skoro 60 odsto mladih u Crnoj Gori smatra da kriminal ima određenu vrijednost, odnosno da donosi korist i društveni status.
Raščanin-Radičević podsjeća da je važno istaći da nije svaki sukob vršnjačko nasilje, te da bi nešto bilo vršnjačko nasilje, mora postojati kontinuitet, ponavljanje, neravnoteža moći (stariji prema mlađem, grupa prema pojedincu ili druga vrsta nadmoći), kao i svjesna namjera nanošenja povrede ili štete.
Prema njenim riječima, nasilje nekad predstavlja način da obezbijede moć, kontrolu ili status, a nekad je samo model ponašanja koji su naučili,jer djeca uče po modelu,ono što vide najčešće i reprodukuju.
Zato, kako ističe, pristup počiniocima ne može biti isključivo represivan.
- Potrebna je kombinacija odgovornosti i sankcije sa edukacijom, razvojem empatije, radom sa porodicom i uključivanjem stručnih službi onda kada je to potrebno, jer samo tako možemo spriječiti ponavljanje nasilja i dugoročno promijeniti obrazac ponašanja - ukazuje Raščanin-Radičević.
Raščanin-Radičević mišljenja je da je neophodna jasna, stalna saradnja porodice, škole, Sistema socijalne I dječje zaštite.
Danas se najčešće reaguje tek kada dođe do fizičkog nasilja ili vidljivih incidenata poput uvreda i zadirkivanja, dok se emocionalno i posebno seksualno nasilje prepoznaje kasnije ili ostaje neprijavljeno, iako nosi izuzetno teške posljedice.
Ona podsjeća da u situacijama vršnjačkog nasilja postoje tri grupe djece: dijete koje vrši nasilje, dijete koje je žrtva i djeca posmatrači.
Posmatrači nijesu neutralni jer oni uče da se na nasilje ćuti i da je prihvatljivo.
- Ako sa njima ne radimo, oni postaju rizična grupa, sjutra mogu postati i žrtve ili počinioci. Još opasnije je ako ih naučimo da nasilje posmatraju kao nešto „normalno“, jer dijete koje danas ćuti na vršnjačko nasilje, sjutra neće reagovati ni na nasilje u porodici, već će ga tretirati kao privatnu stvar. Zato je ključno da sistemi sarađuju kroz jasne protokole postupanja, pravovremenu razmjenu informacija, zajedničku procjenu rizika i koordinisanu intervenciju - kaže Račšanin Radičević.
Kao najveći izazov danas ističe nedostatak sistemskih, kontinuiranih i kvalitetnih preventivnih program te da je od velikog značaja prevencija.
- Potrebno je da škole dugoročno rade na razvoju socijalnih i emocionalnih vještina djece, empatije, nenasilne komunikacije i sposobnosti rješavanja sukoba bez nasilja, uz istovremeno jačanje kapaciteta za prepoznavanje i sprječavanje nasilja - kazala je ona.
Takođe, ključno je da servisi pomoći i podrške budu dostupni, profesionalno osnaženi i finansijski održivi, kao i da škole, stručne službe i centri za socijalni rad imaju jasne mehanizme saradnje i dovoljno resursa da reaguju pravovremeno i odgovorno.
- Paralelno s tim, moramo raditi na promjeni vrijednosnih obrazaca mladih, jer dio njih danas nasilje i kriminal vidi kao nešto društveno prihvatljivo i korisno. Ako želimo stvarno smanjenje vršnjačkog nasilja, moramo graditi društvo u kojem nasilje nije normalizovano, nije poželjno i nije opravdano , a to je odgovornost cijelog Sistema - poručuje Raščanin-Radičević.

Alarmantni podaci o vršnjačkom nasilju: Reakcije institucija i dalje nedovoljne

Novi slučaj vršnjačkog nasilja, ovoga puta u Budvi, još jedan je upozoravajući primjer za crnogorske institucije da je odgovor sistema na ozbiljan rast ove pojave posljednjih godina, ipak nedovoljan i slab.
Uprava policije danas je saopštila da je u garaži jedne zgrade u Budvi, nakon kraćeg sukoba, dvanaestogodišnjak nagovorio jedanaestogodišnjaka da se neprimjereno ophodi prema vršnjaku.
Prema nezvaničnim informacijama Portala ETV, dječak je bio žrtva odvratnog, ponižavajućeg iživljavanja – urinirano mu je po glavi.
Za incident se, kako kažu naši nezvanični izvori, saznalo kada je dječaku iznenada pozlilo u Muzičkoj školi, najvjerovatnije zbog stresa i tada je ispričao što mu se dogodilo.
Iz Uprave policije saopštili su da dječaci koji su se iživljavali nijesu krivično odgovorni, te da je tužilac naložio da o događaju bude upoznat Centar za socijalni rad Budva, kao i škola koju pohađaju.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija saopštilo je u septembru da je Savjet Evrope, uz podršku Vlade Savezne Republike Njemačke, pokrenuo projekat „Prevencija vršnjačkog nasilja u školama u Crnoj Gori“, vrijedan 500.000 eura.
Kako je saopšteno „poseban akcenat biće stavljen na saradnju, izgradnju kapaciteta i razvoj politika koje promovišu bezbjedno i podsticajno školsko okruženje“.
Ovaj projekat pokazuje da su u zemljama Evropske unije svjesni problema dramatičnog rasta vršnjačkog nasilja u našoj državi, a da je statistika upozoravajuća ukazano je i juče na stručnom skupu u Zavodu za školstvo.
Vlada je u oktobru predstavila priručnik „Škola bez nasilja – ka sigurnom i podsticajnom okruženju za djecu“, kada je upozoreno da je rečenica „kod nas u školi nema nasilja“, za kojom često posežu u obrazovnim ustanovama, upravo jedna od glavnih prepreka u borbi protiv nasilja među đecom.
U Crnoj Gori sve više je primjera vršnjačkog nasilja motivisanog ksenofobijom i diskriminiacijom, na što su u septembru upozorili iz NVO Akcija za ljudska prava, ukazujući da je to „odraz ponašanja odraslih, koji podržavaju podjele u društvu i blagonakloni su samo prema 'svojima'“.
Njihova reakcija uslijedila je nakon brutalnog psihičkog i fizičkog iživljavanja nad petnastogodišnjim dječakom u Zeti, u blizini škole. Iz HRA su tada upozorili da vršnjačko nasilje u našoj zemlji više nije sporadična pojava, već duboko ukorijenjen i sistemski problem.
Saopštili su i stravičan podataka – da je samo u školskoj 2024/2025. godini zabilježeno najmanje 115 slučajeva vršnjačkog nasilja.
U junu je Portalu Standard saopšteno da je od početka godine Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici formiralo sedam predmeta povodom vršnjačkog nasilja, a da je Uprava policije za godinu evidentirala ukupno 86 slučajeva na teritoriji Glavnog grada. U Nikšiću je policija, prema podacima dostavljenim Standardu, za godinu dobila 30 prijava, u Herceg Novom evidentirano je 11 krivičnih djela i osam prekršaja, u Rožajama je bilo šest prijava, u Baru – 10, dok ih je u Ulcinju registrovano osam, a u Kotoru četiri slučaja, od kojih su u dva podnijete krivične prijave.
NVO Centar za građansko obrazovanje u junu prošle godine predstavio je istraživanje koje je pokazalo da svaki peti učenik/ca navodi iskustvo žrtve nasilja, a 53.4% poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja.
Prema tom istraživanju, od učenika/ca koji su bili žrtve nasilja, 64.2% je prijavilo nasilje, dok 35.8% to nije učinilo.
Skoro 60 odsto ispitanika/ca iz srednjoškolske populacije, kako je tada saopšteno, prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u njihovoj školi ili sredini, a svega 11 procenata smatra da ga nema.

Kaćuša Krsmanović

Dječak brutalno fizički ponižavan

Srednjoškolci i srednjoškolke žele školu koja reaguje brzo, odlučno i dosljedno, koja gradi povjerenje, komunicira otvoreno i prati slučajeve do kraja. Njihovi odgovori potvrđuju da rješenja postoje, ali da je ključ u većoj vidljivosti procedura, usmjerenijem osnaživanju učenika, dosljednijem postupanju nastavnika i aktivnijoj ulozi roditelja.
To je zaključak rezultataistraživanja o vršnjačkom nasilju u srednjim školama u Crnoj Gori, koje je sprovelo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade.
Kako su saopštili iz UMHCG, nalazi istraživanja jasno pokazuju da u crnogorskim srednjim školama preovlađuju verbalni, socijalni i digitalni oblici nasilja, dok fizičko i seksualno nasilje, iako manje vidljivo, takođe predstavljaju relevantan problem, dok se istovremeno suzbijanje vršnjačkog nasilja doživljava kao složen izazov koji zahtijeva ipreventivne i represivne mjere.
- Više od polovine učenika/ca, njih 59,8 odsto doživljava verbalnu agresiju kao prisutnu u velikoj mjeri ili pretežno prisutnu u školama, pri čemu su &nbsp;ismijavanje, vrijeđanje i pogrdni komentari postali su gotovo „normalizovani“, a mnogi učenici/ce navode da traju mjesecima bez adekvatne reakcije. Socijalna isključenost i ogovaranje, takođe, su široko rasprostranjeni, a 53,7 odsto učenika/ca procjenjuje da su prisutni u velikoj mjeri, iako često ostaju nevidlnastavnicimaom i stručnom kadru i roditeljima - naveli su oni.
Dodaju da je svaki peti učenik/ca lično doživio neki oblik vršnjačkog nasilja, pri čemu otvoreni odgovori otkrivaju bolnu širinu iskustava, odismijavanja zbog fizičkog izgledaipogrdnog prozivanja, dofizičkih napada, guranja niz stepenice i zastrašivanja u školskim prostorijama.
- Značajan broj učenika/ca svjedoči i o onlajn nasilju, širenju lažnih glasina i izradi lažnih profila. Posebno zabrinjavaju svjedočenja u kojima su nasilnici odrasli; pojedini učenici/ce opisuju omalovažavanje i uvrede od strane nastavnika. U percepciji učenika/ca, nasilje je najčešće usmjereno prema onima koji se razlikuju po izgledu, stilu i interesovanjima, ali i prema osobama s invaliditetom i pripadnicima drugih marginalizovanih grupa. Učenici/e ističu nedostatak razumijevanja različitosti, pritisak vršnjačke grupe i potrebu za dominacijom kao važne pokretače nasilja - ističu u saopšenju.
Navode i da, iako 43,5 odsto učenika/ca smatra da škola ima definisanu proceduru za postupanje u slučajevima nasilja, veliki broj njih ne zna kome da se obrati, kako izgleda prijava i šta se dešava nakon nje. Osim toga, glavni razlozi zbog kojih učenici/e ne prijavljujunasilje su strah od osvete i osude vršnjaka, nepovjerenje u institucije i osjećaj da „prijavljivanje neće promijeniti ništa“. Zato više od četvrtine učenika/ca, koji je bio žrtva, nikome ne prijavi nasilje.
- Ohrabrajuće je da većina učenika/ca, njih 78 odsto navodi da je makar jednom pružila podršku žrtvi, što pokazuje da empatija među mladima postoji, ali nije dovoljno osnažena. Kada ipak potraže pomoć, učenici/e se najčešće obraćaju razrednom starješini i predmetnim nastavnicima, dok se rijetko javljaju stručnim službama ili institucijama - stoji u saopštenju ove nevladine prganizacije.
Kako su kazali, procjene reakcija škole pokazuju mješovitu sliku.
- Gotovo polovina učenika/ca smatra da škola djeluje ozbiljno i efikasno, ali isto toliko njih navodi da reakcija nije bila zadovoljavajuća ili je potpuno izostala. Preventivne aktivnosti poput radionica i edukacija sprovode se, ali neujednačeno jer četvrtina smatra da se one dešavaju rijetko ili nikada. Mnogo je podijeljeno i mišljenje o ličnom primjeru nastavnika, gotovo polovina njih promoviše toleranciju i nenasilnu komunikaciju, ali više od četvrtine učenika/ca to ne prepoznaje u školskoj praksi - dodali su.
Uloga roditelja, naglašavaju, takođe varira.&nbsp;
- Dok polovina učenika/ca smatra da su roditelji uključeni i da prepoznaju nasilje, trećina to dovodi u pitanje, a značajan udio učenika/ca ne zna kako bi procijenio njihov angažman. Učesnici/e otvoreno govoreo strahu, povlačenju, suzama, ali i o trenucima kada su pronašli snagu da se suprotstave.Ovi glasovi jasno pokazuju da školske zajednice moraju snažnije reagovati, graditi kulturu podrške i stvoriti okruženje u kojem se svako dijete osjeća sigurno, viđeno i zaštićeno odnosno potvrđuju potrebu za ciljanom edukacijom, jačanjem mehanizama prijavljivanja i sistemskom podrškom učenicima/ama, kako bi se svim oblicima nasilja pristupilo pravovremeno i efikasno, kao i da se učenicima/ama omogući sigurno okruženje u kojem će se svaki oblik nasilja prepoznati i sankcionisati - naveli su u saopštenju.
Navode i da najveći broj učenika/ca ponavlja da je neophodno uvesti jasne, dosljedne i svima poznate školske procedure i sankcije, jer imaju osjećaj da se nasilje često ne kažnjava adekvatno ili da reakcije zavise od procjene pojedinih nastavnika.
- Strože kazne, uključujući i drastične mjere poput isključenja iz škole, česte su u odgovorima, što govori o snažnoj potrebi za većim osjećajem sigurnosti. Uz želju za striktnijim sankcijama, veliki broj učenika/ca ističe i važnost radionica, edukacija i razgovora sa psiholozima, pedagozima i drugim stručnjacima. Učenici/e smatraju da se krozkontinuirani rad, obuke i otvoren dijalog mogu razvijati empatija i vještine nenasilne komunikacije, a mnogi vjeruju da bi upravo radionice o mentalnom zdravlju i toleranciji bile ključne za sprečavanje nasilja. Neki predlažu i uključivanje iskustava stvarnih žrtava, jer smatraju da bi to imalo jači uticaj od teorijskih predavanja -.
Primjetno je, kako kažu, i da jedan dio učenika/ca naglašava važnost komunikacije, ne samo između učenika i nastavnika, već i sa roditeljima.
- Smatra se da bi redovno informisanje roditelja o ponašanju djece, kao i njihovo aktivnije učešće u rješavanju problema, značajno doprinijeli smanjenju nasilja. Drugi učenici/e ističu da je ključ u jačanju međusobnog poštovanja, stvaranju prostora za bolju integraciju i druženje, te u aktivnostima koje spajaju, a ne dijele učenike. Iako se mnogi zalažu za institucionalne mjere, dio učenika/ca izražava osjećaj nemoći ili nedostatka ideja, navodeći da ne znaju šta bi uradili ili da nisu imali iskustva sa nasiljem. Pojedini odgovori odražavaju i frustraciju, ponekad kroz ironične ili ekstremne prijedloge, što zapravo potvrđuje koliko je tema emotivno nabijena - dodali su u saopštenju.
U istraživanju je učestvovalo ukupno 359 srednjoškolaca sa i bez invaliditeta i iz različitih opština Crne Gore.

Srednjoškolci traže brzu i odlučnu reakciju škole na vršnjačko nasilje

Nova epizoda emisije "Galerija tajni" emituje se večeras od 18 sati na TV E.
Maloljetnička delinkvencija i vršnjačko nasilje predstavljaju ozbiljne društvene probleme u Crnoj Gori, koji utiču i na širu zajednicu.
“Nasilje među djecom eskalira, sistem ne reaguje”, naslovi su koji se iz godine u godinu ponavljaju, dok institucije i sistem, čini se, ostaju bez suštinske reakcije.
Čak je i u najnovijem izvještaju Evropske komisije ukazano da je nasilje među djecom i dalje ozbiljan problem, te da iako Crna Gora ima dobro uspostavljen pravni okvir, primjena i nadzor su i dalje slabi. 
 
A slučajevi vršnjačkog nasilja koji su se dogodili u posljednjih nekoliko mjeseci, još jednom su pokazali koliko je ovo ozbiljan problem dok sistem i institucije kaskaju.
Emisiju "Galerija tajni" pogledajte večeras od 18 sati na TV E.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FRkGlvPOimLM%3Fsi%3D5A8c088F-HnBrKCr&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

„Galerija tajni“ večeras na TV E: Maloljetnička delinkvencija i vršnjačko nasilje

Mladi u Ulcinju svjesni su govora mržnje, seksizma i rodne diskriminacije. No, istraživanje koje je SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja u Ulcinju, radio u dvije osnovne škole, u okviru projekta Zajedno za jednakost- Protiv diskriminacije i za rodnu harmoniju u Ulcinju, ukazuje da je na tim temama sa mladima potrebno dodatno raditi.
Posebno zabrinjava i podatak da je skoro 70 odsto ispitanika potvrdilo prisustvo vršnjačkog nasilja u školama. Nešto preko 15 odsto anketiranih osnovaca svjedoči da su bili žrtve nasilja više puta, što zahtjeva, navode iz SOS telefona, hitne i sistemske mjere prevencije.
<h2>NASILJE I PREMA NASTAVNICIMA</h2>
Asistentkinja na projektu Ajdina Metanović Luković kaže da rezultati ukazuju na zabrinjavajuću pojavu nasilničkog ponašanja učenika prema nastavnicima i drugim zaposlenim u školama.
- Čak 33,33 odsto ispitanika je izjavilo da su primjetili takvo ponašanje, dok je najveći procenat 42,42 odsto naveo da su to uočili povremeno - dodala je ona.
Tako 30 odsto đaka tvrdi da su prisustvovali više puta takvom ponašanju. 42 odsto kaže da to nijesu vidjeli, dok zabrinjava što gotovo 28 odsto djece nije ni željelo da odgovori na to pitanje.
<h2>ŽRTVE MANJE ĆUTE</h2>
Iz Odjeljenja bezbijednosti Ulcinj navode da se nasilje sve više prijavljuje i da žrtve sve manje ćute. Poručuju da je edukacija ključna, te da mora biti čak i agresivna, kako niko ne bi trpio nasilje. Kao posebno problematičnu izdvajaju diskriminaciju preko društvenih mreža, jer se do počionica teško dolazi.
Načelnik OB Ulcinj Blažo Ćetković kaže da je „vrlo teško doći do onog nasilnika koji je neprimjerenim porukama, zvanjem, preko drušvenih mreža vrši konstatno nasilje“.&nbsp;
- Najčešće su to žene ili djevojke ili neke druge ranjive kategorije. Zato mislim da bi zakonodavac morao da propiše teže kazne upravo zbog toga što je vrlo teško otkriti ta djela da budu teže kazne, kako bi se nakon otkrivanja, oni koji su i potencijalno takvi nasilnici, da se odvrate od takvih radnji. Jer ako ostanu neotkriveni i nekažnjeni nastaviće sa tim radnjama - ocijenio je on.
<h2>DRUŠTVO NE REAGUJE NA GOVOR MRŽNJE KA ŽENAMA</h2>
Ajdina Metanović Luković istakla je da rezultati pokazuju da većina ispitanika, odnosno 42.42 odsto, smatra da su žene u javnom životu zaista više izložene govoru mržnje u odnosu na muškarce.
- Ovaj procenat ukazuje na visok nivo svijesti o rodno zasnovanoj diskriminaciji i nasilja u javnom diskursu. Zanimljivo je da 15,15 odsto ispitanika odgovara sa „možda“, što ukazuje na određenu neodlučnost ili potrebu za više informacija i dubljim razumijevanjem problema - navela je ona.
Sa druge strane, 90 odsto ispitanika smatra i da društvo nedovoljno ili uopšte ne reaguje kada je u pitanju govor mržnje usmjeren ka ženama koje djeluju u javnom prostoru. To ukazuje, poručuju iz SOS telefona, na slab institucionalni i društveni odgovor na rodno zasnovanu mržnju.
Direktorica SOS telefona Ulcinj Hatidža Nelaj kaže da su glavni ciljevi smanjenje govora mržnje i seksizma prema ženama i djevojkama u javnom i medijskom prostoru, dekonstrukcija tradicionalnih rodnih uloga i osnaživanje mladih da preuzmu aktivnu ulogu u prevenciji diskriminacije i promociji jednakosti.
Iz SOS telefona stižu i preporuke koje se odnose na uvođenje obrazovnih programa u školama o rodnoj ravnopravnosti, nasilju i diskriminaciji, kao i obuke za nastavnike, ali i roditelje i učenike o prevenciji nasilja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DXfzn6sz2Rgk&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vršnjačko nasilje u školama potvrđuje 70 odsto ispitanika, postoji visok nivo svijesti o rodno zasnovanoj diskriminaciji

Ako se apeluje, govori i radi da nema mjesta bilo kojoj vrsti nasilja u društvu onda fizički napad odrasle osobe na dijete u školskom dvorištu izaziva strah, nevjericu i ljutnju kako kod građana, tako i kod stručne javnosti - rekla je gostujući u emisiji E uživo, na Televiziji E, psihološkinja Stela Burzanović.
Nakon incidenta u dvorištu OŠ ,,Vuk Karadžić” kada je odrasla osoba fizički napala učenika tokom odmora javnost s pravom traži odgovore, kako je moguće da dijete bude napadnuto u školskom dvorištu i to od strane jednog roditelja. Roditelji postavljaju pitanje zbog čega niko nije obavijestio porodicu, niti pozvao policiju.
Kod svih koji su &nbsp;pročitali tu informaciju, kaže Burzanović, javio se strah, tuga, nevjerica i ljutnja, jer takve vijesti ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim.&nbsp;
- Takve i slične vijesti ne mogu nas ostaviti ravnodušnim, ako već govorimo da mi odrasli moramo biti primjer kako omladini, tako i svima i generalno samo su naboji negativnih emocija bili, kako na sve građane, na sve ljude, tako naravno i na stručnjake. Ako apelujemo i govorimo da za bilo koji vid nasilja nema opravdanja, ovo nas samo stavlja u jedan šok i nevjericu zašto se dešava, a svakog dana podižemo taj kub na veći nivo ne bi li se sve to umanjilo - rekla je Burzanović.
Teško je reći roditelju da ostane pribran ako je njegovo dijete fizički napadnuto, jer ako je to bilo kome ko je vidio i pročitao to djelovalo sa ogromnim nabojem negativnosti, kako li je roditelju.
- Ovo su situacije i teme koje moraju institucionalno da se prođu, kad je u pitanju samo dijete, tačnije roditelj prema svom djetetu, mora dijete da osjeti da mu je roditelj podrška, otvoren razgovor, empatija i ljubav i da nekako roditelj ne ide putem da se nasilje vraća nasiljem i slično, nego nekako kad je odnos roditelj dijete u pitanju povući ručnu i vidjeti šta je najbolje za dijete u tom trenutku, da krene sa njim da razgovara, da mu se dijete otvara i slično, a naravno dalji koraci škola, dalje institucije - zaključila je Burzanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D3TE6C_q2FN8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Burzanović: Teško je reći roditelju da ostane pribran u trenutku kad je njegovo dijete napadnuto

Vršnjačko nasilje je problem koji se ne vezuje samo za obrazovni sistem već je, ocjenjuje u izjavi za Antenu M ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović, jako prisutno u svim sferama života.
- Ne treba ni da se čudimo s obzirom na to da smo mi djeci modeli i uzori, a kad vidimo šta se dešava i na medijskoj sceni i na političkoj sceni onda mi se čini da nažalost takvo ponašanje djece i nije iznenađujuće - ističe Jakšić-Stojanović.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacije je, navodi ministarka, izmijenilo zakone i pravilnike kojima se reguliše ova oblast tako da je, kako dodaje, po prvi put prepoznato eksplicitno nasilje čak i u opštem Zakonu o obrazovanju i vaspitanju. Navodi i da, kroz određene pravilnike na kojima rade, planiraju da pooštre mjere koje se odnose na sve oblike nasilja.
- Čak i za slučajeve potencijalnog seksualnog ili nekog drugog vida nasilja od strane nastavnika je prepoznata suspenzija kao moguća kazna. Naravno ne prejudicirajući nečiju krivicu, nastavnik će biti suspendovan do onog momenta dok se ne utvrdi eventualna odgovornost - pojašnjava ministarka prosvjete.
Ministarstvo je, kako je kazala, izmijenilo Pravilnik o normativima, čime je povećan broj psihologa pedagoga, a po prvi put su kroz sistematizacije radnih mjesta uključeni i asistenti u borbi protiv nasilja.
U prvom polugodištu angažovani su i zaštitari, koji će svoj rad, uvjerena je ministarka, nastaviti i u drugom polugodištu.
<h2>Prve obuke za zaštitare na Policijskoj akademiji </h2>
O radu zaštitara su, navodi, u saradnji sa Zavodom za školstvo sproveli i istraživanje, pa će uskoro za njih biti obezbijeđene prve obuke za rad sa djecom na Policijskoj akademiji.
- Sa Policijskom akademijom smo organizovali niz sastanaka, uključena je i Uprava policije, već se radi na tom programu. Ja se nadam veoma brzo da ćemo imati prve obuke na Policijskoj akademiji koje će uključiti sve zaštitare koji su angažovani u obrazovno-vaspitnim ustanovama širom Crne Gore i upravo će fokus biti na radu sa tim ranjivim kategorijama, odnosno sa djecom. Poseban akcenat će biti i na tom specifičnom pristupu koji je neophodan - ističe Jakšić-Stojanović.
U saradnji sa Savjetom Evrope, Ministarstvo prosvjete je, kaže Jakšić-Stojanović, započelo realizaciju velikog projekta koji se odnosi upravo na nasilje u školama.
- Podržava ga Ambasada Njemačke. Vrijednost projekta je oko pola miliona eura i taj projekat će uključiti istraživanje gdje ćemo tačno da definišemo i reprezentativne uzorke, a na osnovu analiza istraživanja ćemo doći do određenih zaključaka. Prvi put da se radi tako temeljno i sveobuhvatno istraživanje i to će nam biti smjernica na koji način da predvidimo dalje aktivnosti kada je u pitanju ova pojava - pojašnjava ministarka prosvjete.
Veliki broj obuka na temu prevencije vršnjačkog nasilja sprovodi se u osnovnim i srednjim školama, navodi sagovornica Antene M.
- Trudimo se da targetiramo sve uzraste jer se i u različitim uzrastima javljaju i drugačiji problemi i oblici nasilja i potpuno je drugačiji pristup kad su u pitanju manja djeca, adolescenti, djeca koja su u pubertetu i sl. Tako da se nadam da ćemo u narednom periodu još intenzivnije raditi na toj edukaciji, a uz podršku pedagoških i psiholoških službi i angažman zaštitara i asistenata da ćemo uspjeti da damo svoj doprinos da takvih slučajeva bude sve manje - navodi Jakšić-Stojanović.
Ministarstvo se, ističe ministarka, u prethodnom periodu bavilo i video-nadzorom, pa je u skoro svim školama u Crnoj Gori postavljen video-nadzor koji omogućava dodatan mehanizam kontrole i blagovremenu reakciju.

Jakšić-Stojanović: Ponašanje djece nažalost nije iznenađujuće, pooštrićemo mjere koje se odnose na sve oblike nasilja

Istraživanje nevladine organizacije Juventas, koje je obuhvatilo više od 3.000 srednjoškolaca, ukazalo je na postojanje određenih rizika u porodičnom okruženju, a najčešće su bolest bliske osobe, svađe među roditeljima, razvodi, fizički sukobi u porodici, prisustvo problema sa alkoholom, ili drogom, fizičko kažnjavanje djece u čak 60 odsto situacija - rekla je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Milica Simonović iz ove nevladine organizacije.
Nevladina organizacija Juventas juče je na konferenciji pod nazivom "Izgradnja otpornosti mladih prema kriminalnim aktivnostima" predstavila preliminarne rezultate istraživanja o navikama, uvjerenjima, stavovima, iskustvima sa sukobom sa zakonom srednjoškolske populacije.
Javnost je više zainteresovana, smatra Simonović, za delikventno ponašanje maloljetnika, pa samim tim broj delikventnih prestupa izgleda veći, a podaci su isti kao i prethodnih godina.&nbsp;
Kaže da su prestupnici i djeca mlađa od 14 godina, što govori da se s djecom treba baviti u najranijem uzrastu, vrijednostima i usmjerenjima, kako kaže, još od vrtićkog uzrasta.
- Moramo djelovati preventivno i posvetiti djeci pažnju još od tog najranijeg uzrasta. Takođe, siromaštvo i društvena isključenost predstavljaju razloge zbog kojih se mladi odlučuju na kršenje zakona, dok dodatni faktori uključuju korištenje psihoaktivnih supstanci, institucionalno nepovjerenje, kao i disfunkcionalne porodice što je veliki problem u našem društvu - rekla je Simonović.&nbsp;
Smatra da porodica mora biti prva linija zaštite, odmah zatim institucije, škola i društvo. Sama škola nije samo obrazovna ustanova već i vaspitna gdje dijete poslije porodice provodi najviše vremena.
- Neophodno je ojačati sistemsku podršku centrima za socijalni rad, policiji, koji zbog svoje preopterećenosti ne mogu na adekvatan način da odgovore potrebama djece u sukobu sa zakonom, kao ni one djece koja su u riziku da to postanu - istakla je Simonović.
Prema istraživanjima NVO Juventas, trećina mladih je navela da su bili izloženi nekom obliku nasilja u porodici, Simonović ističe da su ispitanici bili uglavnom uzrasta od 15 do 18 godina.
- Anketiranjem je obuhvaćeno oko 3.000 srednjoškolaca, na reprezentativnom uzorku koji obuhvata sve regione Crne Gore i različite tipove škola. Ono što rezultati istraživanja pokazuju je da većina srednjoškolaca ima dobar odnos sa članovima porodice i roditeljskom figurom, većina njih, čak 84,7 oDsto izjavila je da bi se osjećala loše ako bi razočarala roditelje, dok je roditeljski nadzor prema kretanju mladih uglavnom prisutan kod mladih, ali roditelji u manjoj mjeri nadgledaju online aktivnosti djece. Prema podacima, 62,1 odsto ispitanika smatra da roditelji znaju šta rade dok su na internetu, ali taj podatak može biti diskutabilan - zaključila je Simonović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DX5hoMECG1NM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Simonović: Porodica mora biti prva linija zaštite

Dvije srednjoškolke brutalno se tuku u Baru, gradu na jugu Crne Gore. Okružene su "prstenom" od tridesetak vršnjaka, uglavnom dječaka, koji ih snimaju. Niko ne pokušava da prekine tuču.
Dok se udaraju i čupaju, među publikom se vide nasmijana lica.
Dvadesetak dana ranije, u istom gradu, slična situacija.
Dječak leži na podu, dok ga šutiraju u glavu. I ovog puta sve je snimljeno telefonom i dijeljeno na mrežama. Na snimku se od nekoga ko snima čuje "jao", ali niko ne pritiče u pomoć, niti zaustavlja tuču.
Ovi viralni snimci otvorili su pitanja: Gdje je empatija? Zašto je mladima prirodnije da izvuku telefon umjesto da pomognu?
<h2>"Nije to moj posao"</h2>
Mišljenja tinejdžera, sa kojima smo razgovarali o tome zašto ne reaguju na nasilje i zašto ga snimaju, podijeljena su - od ravnodušnosti do opravdavanja.
- Ne bih krivio one koji ne pomažu. Mislim da ne pomažu prvenstveno zbog manjka hrabrosti - kaže za RSE Mihailo iz Srednje stručne škole "Sergej Stanić" u Podgorici.
Smatra da motiv za snimanje nije nužno broj lajkova.
- Ali jeste zbog neke reakcije koju će njihov video izazvati. Vole da objave takve stvari kako bi bili interesantni i da time privuku pažnju - rekao je Mihailo.
Na pitanje kako bi on reagovao da vidi sličnu tuču kaže: "Ako je neko znatno slabiji, pomogao bih. Inače nije to moj posao".
Luka iz turističke srednje škole u Podgorici kaže da ga je snimak iz Bara zgrozio jer se tuku djevojčice.
- Navikao sam da gledam muške tuče, ali ovo čupanje ne. Ne bih uskočio ni za koga. Samo za najboljeg druga, brata ili sestru. Nisu uskakali ni zbog mene kad sam se tukao - naveo je Mihailo.
I sam priznaje da je snimak poslao dalje. "I ne znam je li više smiješan ili tužan".
Jelica, podgorička gimnazijalka, nije iznenađena što niko ne pomaže u sličnim situacijama.
- Posebno ne u srednjoj školi. Kad si u većoj grupi i niko ne reaguje, sigurno da nećeš ni ti. Ili misle da će neko drugi pomoći, ili se ne žele isticati. To je opšta pojava - kazala je ona.
Ističe da se mnogo toga svodi na društveni pritisak.
- Da bi pomogao moraš se odvojiti od mase. A ljudima je teško da idu protiv grupe. Taj pritisak je glavni faktor - rekla je Jelica.
<h2>"Moraš ovo da vidiš, predobro je"</h2>
Baranki Milici Pešić, snimak tuče sugrađanki je, kaže, slučajno "dospio u ruke".
- Srela sam komšinicu, srednjoškolku, koja mi je ushićeno rekla 'moram ti nešto poslati, oduševićeš se'. Potukle su se, rekla je imena djevojčica. A to je već hit na mrežama - kaže za RSE.
Kao majka tri dječaka, kaže da ne može sa sigurnošću reći kako bi njena djeca reagovala.
- Nadam se da bi ustali i pomogli, jer ih tome učim - da nije dovoljno samo ne činiti zlo, već stati u odbranu - rekla je Pešić.
<h2>"Djeca su ogledalo odraslih"</h2>
A jedan od onih koji "ne okreće glavu" od nasilja među mladima je Sava Kovačević, učitelj Osnovne škole "Oktoih" u Podgorici. Dobitnik je svjetske nagrade Global Teacher Award 2020.
Osim matematike, jezika... đake uči i empatiji. 
- Djeca su ogledalo odraslih. Ako želimo da ona budu bolja, prvo mi moramo da budemo bolji - rekao je Kovačević.
Kaže da nasilje nije nova pojava ali da je danas vidljivije zahvaljujući društvenim mrežama i medijima.
Za slučajeve u kojem djeca prije potegnu za snimanjem a ne pomoći, kaže da su posledica otuđenost i sve veće dehumanizacije društva.
- Porodica je u krizi. Roditelji su fizički prisutni, ali često suštinski odsutni iz života djece. Nedostaje zajedničkog vremena, razgovora... - dodaje Kovačević.
Ekrani su, dodaje, preuzeli ulogu čuvara djece, a virtuelna komunikacija ne može zamijeniti emocionalnu povezanost.
- Sve to doprinosi nedostatku socio-emocionalnih vještina i empatije kod mladih - kazao je Kovačević.
On kaže da je ključ uspjeha u razgovoru bez osude, sa puno povjerenja.
- Tako dijete razvija povjerenje i osjećaj sigurnosti da uvijek može doći kod roditelja što je najbolja prevencija nasilja - istakao je Kovačević.
Naglašava i da je potrebna podrška države, a ne samo reakcija na incidente.
- Uvođenje društveno korisnog rada kao mjere odgovornosti kod učenika koji su učestvovali u nasilju, jačanje timova za podršku u školama. Edukacija za nastavnike i roditelje o prepoznavanju i reagovanju na nasilje, kreiranje radionica o empatiji - dodao je on.
Jedan od načina je, smatra, pozivanje roditelja na odgovornost i usmjeravanje na porodičnu terapiju.
Kovačević ističe da sa učenicima razgovara o svim slučajevima nasilja, analizirajući razloge, posljedice i načine reagovanja.
Metode koje koristi za razvoj "boljeg čovjeka u djetetu" su i vršnjačka edukacija, radionice samospoznaje, učenje nenasilne komunikacije, humanitarne akcije…
- Važno je reagovati odmah jer ga ignorisanje produbljuje i daje mu snagu - poručuje Kovačević.
Statistika pokazuje da je broj počinilaca krivičnih djela među maloljetnicima u 2024. za 25 posto veći u odnosu na godinu ranije.
<h2>"Digitalna distanca stvara emocionalnu ravnodušnost"</h2>
Psihloskinja Branka Ćalasan za RSE kaže da je nasilno ponašanje kod djece i adolescenata posljedica više udruženih faktora.
- Narušeni porodični odnosi i doživljene traume, neprepoznate i neliječene. Tu je i nisko samopoštovanje i frustracija, nedostatak socijalnih vještina i empatije, uticaj vršnjaka i medija - rekla je ona.
Fenomen u kojem djeca ne reaguju kada svjedoče nasilju, već snimaju, opisuje kao "efekat posmatrača" koji je potkrijepljen "digitalnom kulturom".
- Nasilje je često normalizovano kroz video igre, filmove, društvene mreže. S obzirom na to koliko su im izloženi, onlajn život oblikuje njihov razvoj. Stalno izlaganje nasilju može umanjiti emocionalnu reakciju pa ono što bi nekada bilo šokantno, sada djeluje "normalno" - kazala je Ćalasan.
<h2>Grupni pritisak</h2>
Ćalasan ukazuje i na snažan uticaj grupne dinamike i straha od izdvajanja.
- Djeca imaju izraženu potrebu za pripadanjem. Kada su dio grupe, posebno u rizičnim situacijama, boje se da će biti odbačena ako reaguju. Osim toga, prisustvo više ljudi stvara osjećaj da će neko drugi reagovati - rekla je ona.
Uz to, dodaje, kod djece je često prisutan i strah od posljedica gdje se boje da će, ako intervenišu, i sami postati meta nasilja.
Ćalasan, kaže da postoje naznake da je empatije kod mladih sve manje, ali da ne treba generalizovati, iako je "aktuelni životni algoritam" postao prijemčljivi za negativne sadržaje".
Dodaje i da komunikacija preko ekrana, bez kontakta oči u oči, umanjuje emocionalni uvid u tuđa osjećanja.
- Online svijet je preplavljen tuđim patnjama, ratovima, nasilju i gladi i ta prekomjerna izloženost dovodi do afektivne indiferentnosti ili smanjene emocionalne reaktivnosti - kazala je Ćalasan.
Pojava kao što je "cancel culture" i "narcistička kultura" gdje društvene mreže podstiču stalno poređenje, samopromociju i fokus na sebe, a isključivanje i zanemarivanje drugih.

"Moraš vidjeti snimak tuče, predobar je": Gdje je mladima empatija?

Na Cetinju se danas obilježava śećanje povodom dvanaest godina od početka ruske oružane agresije na Ukrajinu i četiri godine od početka sveobuhvatne invazije Rusije na ovu suverenu državu, <a href="https://www.antenam.net/clanak/cetinje-obiljezava-godisnjicu-ruske-agresije-na-ukrajinu">prenosi Antena M</a>. Događaj je organizovan uz podršku Ambasade Ukrajine i Prijestonice Cetinje, kao čin solidarnosti i javnog podśećanja na trajanje rata i njegove posljedice. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DERTTgeL9T9I&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Program je počeo u 11 sati okupljanjem na Dvorskom trgu, nakon čega su okupljeni krenuli iu šetnju u znak podrške ukrajinskom narodu i poštovanja prema svim žrtvama rata. Nastavak programa planiran je u 12 sati u Centru za kulturu Cetinje, đe će biti upriličen muzički nastup i čitanje drame „Ptica na tavanu“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260222130236_e0e6788a758d26ec7696c507250e39e16ca91ede67dbaf03b7f8a5b602b6abe7.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260222130236_e0e6788a758d26ec7696c507250e39e16ca91ede67dbaf03b7f8a5b602b6abe7" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa obilježavanja godišnjice ruske agresije na Ukrajinu na Cetinju"><figcaption>Sa obilježavanja godišnjice ruske agresije na Ukrajinu na Cetinju(Photo: Antena M/Anđela Milović)</figcaption></figure>  Organizatori su ranije saopštili da je riječ o događaju čiji je cilj cilj njegovanje kulture śećanja, afirmacija vrijednosti mira i slobode, te podśećanje na značaj međunarodne solidarnosti u trenucima kada su ugroženi temeljni principi savremenog demokratskog poretka.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260222130236_388fd8886d51eed85be66a5f7b59925de24752331130b8afc36ff7dc4d0c5378.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260222130236_388fd8886d51eed85be66a5f7b59925de24752331130b8afc36ff7dc4d0c5378" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa obilježavanja godišnjice ruske agresije na Ukrajinu na Cetinju"><figcaption>Sa obilježavanja godišnjice ruske agresije na Ukrajinu na Cetinju(Photo: Antena M/Anđela Milović)</figcaption></figure>  Akcija na Cetinju dio je šireg niza aktivnosti kojima se obilježava godišnjica početka rata u Ukrajini i izražava podrška njenom pravu na teritorijalni integritet, suverenitet i slobodu. - Slava Ukrajini! Herojima slava - poručili su organizatori.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260222130236_dd9278af58470a022577bc2a8f9d5f55df106bcea2f11feefdb8e7c960401918.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260222130236_dd9278af58470a022577bc2a8f9d5f55df106bcea2f11feefdb8e7c960401918" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Sa obilježavanja godišnjice ruske agresije na Ukrajinu na Cetinju"><figcaption>Sa obilježavanja godišnjice ruske agresije na Ukrajinu na Cetinju(Photo: Antena M/Anđela Milović)</figcaption></figure>

(FOTO, VIDEO) Cetinje obilježava godišnjicu ruske agresije na Ukrajinu

NVU Dijabetes ekipa DOB pokrenula je <a href="https://dijabetesekipadob.com/">zvanični sajt </a>kao centralno mjesto informisanja, edukacije i povezivanja odraslih osoba sa dijabetesom tip 1 u Crnoj Gori.
NVU Dijabetes ekipa DOB, udruženje adultnih pacijenata oboljelih od dijabetesa tip 1, započelo je sa radom svog zvaničnog sajta, s ciljem da dodatno osnaži zajednicu i unaprijedi informisanost osoba koje žive sa ovom hroničnom bolešću.
Sajt, kako navode, predstavlja digitalni prostor podrške, edukacije i zagovaranja prava pacijenata.
Kroz jasno predstavljenu misiju i ciljeve, udruženje ističe posvećenost unapređenju kvaliteta života odraslih osoba sa dijabetesom tip 1 u Crnoj Gori, uz poseban fokus na dostupnost savremenih terapija i tehnologija za kontinuirano praćenje glikemije.
“Naš cilj je društvo u kojem osobe sa dijabetesom imaju pravovremenu podršku, dostupnu terapiju i jednake mogućnosti za zdrav i ispunjen život“, poručuju iz udruženja.
Pokretanjem sajta, udruženje dodatno jača svoju vidljivost i otvara prostor za širu društvenu podršku osobama sa dijabetesom tip 1, uz poruku da pristup terapiji nije privilegija, već osnovno pravo svakog pacijenta.

Glas odraslih sa dijabetesom tip 1 u Crnoj Gori: Počeo sa radom sajt NVU Dijabetes ekipa DOB

Rusija je raketama napala fabriku američkog keksa "Oreo" u Ukrajini, objavio je ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha.
Sibiha je na Iksu naveo da niko nije poginuo, ali da je pogon za proizvodnju keksa, koji je jednom već napadnut, juče ponovo oštećen, prenosi agencija Rojters.
Fabrika u Trostjanecu je u vlasništvu američkog prehrambenog giganta "Mondelez".
- Kada ruske rakete pogode takve lokacije, one ne ciljaju samo Ukrajinu. One ciljaju američke poslovne interese u Evropi - naveo je Sibiha.
Fabrika je djelimično ponovo otvorena 2023. godine nakon napada godinu ranije, a nastavila je sa proizvodnjom 2024. godine.
"Mondelez" se suočio sa kritikama zbog nastavka poslovanja u Rusiji tokom rata.

Rusija napala američku fabriku keksa "Oreo" u Ukrajini

UNICEF je, u saradnji sa Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija i Zavodom za školstvo, podržao više inicijativa usmjerenih na unapređenje digitalnog i inkluzivnog obrazovanja.
Kako navode iz ovog resora, sa ciljem povećanja dostupnosti kvalitetnih digitalnih obrazovnih sadržaja i razvoja digitalnih kompetencija koje su djeci i mladima neophodne za XXI vijeku kao što su rješavanje problema, kreativnost i digitalne vještine, Zavod za školstvo je, u partnerstvu sa UNICEF-om i MICRO:bit fondacijom, pokrenuo pilot-projekat „Digitalna tehnologija za igru i učenje“.&nbsp;
Pilot projekat je realizovan u 22 odjeljenja iz 11 škola.
- Na osnovu rezultata programa koji je vodio Zavod za školstvo uz podršku UNICEF-a Crna Gora i UNICEF-ovog Globalnog centra za inovacije u učenju, program je proširen na veći broj škola u zemlji, uz integraciju AI pismenosti za učenike i nastavnike. Održan je i prvi trening za 68 nastavnika i nastavnica iz 24 škole, sa ciljem jačanja digitalnih kompetencija kroz upotrebu micro:bit uređaja - precizirano je u saopštenju.
Od &nbsp;početka programa u 2024. godini, Ministarstvo je podržalo realizaciju projekata u školama i ujedno opremanje škola micro:bit uređajima koji se koriste tokom realizacije projekta.&nbsp;
- Uređaje je obezbijedio UNICEF Crna Gora uz podršku UNICEF-ovog Globalnog centra za inovacije u učenju, ujedno obezbjeđujući i dostupnost ovih uređaja za učenje u savremenim EdTech laboratorijama u školama širom Crne Gore - kazali su iz MPNI.

Tag: vrsnjacko-nasilje