Čekalo se na ovo, čekalo, najavljivalo i pripremalo; jedino se nije znalo ko je glavni glumac... &nbsp; Sad ga znamo: Milan Paunović, nekadašnji šef policije Crne Gore, policijski penzioner koji i nakon penzionisanja radi dvije decenije u policiji, dragovoljno se prijavio za svjedoka. &nbsp;&nbsp; Ne, ne za svjedoka pokajnika. Već tobože za - svjedoka pravednika. &nbsp;&nbsp; Tačno tako! Milan Paunović je na Anketnom odboru odglumio čovjeka koji je, jedini i uvijek, bio pravednik u vremenu sile i nepravde; koji je, jedini i uvijek, ustajao da se bori protiv opakih kriminalaca na vlasti iz vremena Mila Đukanovića. &nbsp; Preživio je Đukanovićevu vlast u kojoj je, na raznim odgovornim funkcijama, bio pune tri decenije. &nbsp; Ali kako? SELEKTIVNO SJEĆANJE &nbsp; Bilo je teško, baš teško?! &nbsp; Jer, Milan Paunović je – bar tako reče na Anketnom odboru - bio nesrećni policijski funkcioner, a vrlo često i nevina žrtva kriminala pod okriljem države. I ne samo on, nego i njegova porodica. Posebno sin kojeg su zbog oca, policajca-pravednika, pretukle ,,crne trojke“ posred Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025060319068_4c4f7e07aa14d682ec2fa2461befe91239b63ffa67b87d4e618b4d38956ac1a0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025060319068_4c4f7e07aa14d682ec2fa2461befe91239b63ffa67b87d4e618b4d38956ac1a0" data-rendition-name="original" width="1043" height="729" loading="lazy" alt="NA METI OD STARIH SARADNIKA: Veselin Veljović "> <figcaption>NA METI OD STARIH SARADNIKA: Veselin Veljović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Baš one ,,crne trojke“ što su tukle i ubile Duška Jovanovića, što su - na jedan mig svog tvorca Veselina Veljovića - u kam zatucale srpske pjesnike i srpske političare u Crnoj Gori... I sve one koji se drznu da misle svojom glavom... O srpskim paravojnim formacijama, o Sedmom bataljonu, o Miloševićevim i Šešeljevim hordama zla - Paunović nije ni zucnuo. Ili ih nije vidio, ili mu nijesu smetali radikali iz bratske Srbije. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190612_f37d169b69f5c70bf64f3f8fa28ad479398769c3614fb1fd0e013f9005502b80.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250603190612_f37d169b69f5c70bf64f3f8fa28ad479398769c3614fb1fd0e013f9005502b80" data-rendition-name="original" width="1280" height="720" loading="lazy" alt="SJEĆA LI IH SE PAUNOVIĆ: Pripadnici Sedmog bataljona Vojne policije u Crnoj Gori 1999. godine "> <figcaption>SJEĆA LI IH SE PAUNOVIĆ: Pripadnici Sedmog bataljona Vojne policije u Crnoj Gori 1999. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Zašto se onda javio nakon toliko vremena, zbog čega je naprasno odlučio da govori o tom zlom dobu? &nbsp; Kaže da je imao samo jedan – sveti i časni - motiv da progovori nakon tri decenije. &nbsp; ,,Da ne bi više jedna majka zaplakala u Crnoj Gori“, prozborio je drhtavim glasom Milan Paunović... &nbsp; PAUNOVIĆEVA BRIGA O SUZAMA &nbsp; Da ne bi više jedna majka zaplakala u Crnoj Gori... Stvarno, to je bio motiv? &nbsp; A što je sa majkama koje su plakale dok je Paunović ćutao i čuvao svoj policijski posao? Đe su se to, u kom kraju srca ili duše Milana Paunovića - iz ponosne i mučeničke Velike - sakrile emocije kada su plakale neke majke iz Bosne i Hercegovine? &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190612_462d0764d1ce349ffcbdfde8ad846864667439af8b4f67187fe1fdebcef020e6.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250603190612_462d0764d1ce349ffcbdfde8ad846864667439af8b4f67187fe1fdebcef020e6" data-rendition-name="original" width="299" height="168" loading="lazy" alt="ZLOČIN BEZ KAZNE: Podsjećanje na deportaciju izbjeglica iz BiH"> <figcaption>ZLOČIN BEZ KAZNE: Podsjećanje na deportaciju izbjeglica iz BiH(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  One majke nesrećnih Bošnjaka i Muslimana - izbjeglica - koje je crnogorska policija 1992. godine, baš kad je Milan Paunović bio načelnik uprave milicije, deportovala vojsci koljača Radovana Karadžića i Ratka Mladića. &nbsp; Jesu li njihove suze bile manje važne od Paunovićevog opstanka na poslu? &nbsp; O tome nije bilo ni riječi, niti su ga prijatelji iz vlasti - Andrija Mandić i Milan Knežević pitali, niti su se poslanici opozicije dosjetili da pitaju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190640_fecd6dbdd047a3283c4f05b5e1056b49af819d4428680f0635b9d2c572edeef9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250603190640_fecd6dbdd047a3283c4f05b5e1056b49af819d4428680f0635b9d2c572edeef9" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="PAUNOVIĆEVI NALOGODAVCI: Andrija Mandić i Milan Knežević"> <figcaption>PAUNOVIĆEVI NALOGODAVCI: Andrija Mandić i Milan Knežević(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Pustili su da Milan Paunović crnogorskoj javnosti ponudi priču da je on, baš on – koji je svojevremeno postavio Veselina Veljovića za komandanta specijalaca – tek kasnije saznao da je baš Veljović organizovao ,,crne trojke“. I da je Paunović, kao šef crnogorske policije koji je angažovao Veljovića, sve vrijeme ćutao. &nbsp; Zašto je on tada ćutao, ako je sve znao? &nbsp; U ta surova vremena, priznao je Paunović, zamuckujući a glumeći neprijatnost, u ta mučna vremena nije bilo pametno da priča, ako želi da zadrži posao koji je godinama ćuteći radio. A sada bi Paunović – opet po svaku cijenu, valjda ostanka na poslu i neke nagrade - da priča nove priče iz starih vremena. &nbsp; Svake vojske vojnik danas priča o moralu, principima i poštenju. &nbsp; MRTVI NE GOVORE &nbsp;&nbsp; Čovjek koji je decenijama ćutao pred živima, sad priča o njima - kad su mrtvi. &nbsp; Kaže Paunović da je svašta govorio ministru Vukašinu Marašu. Ali, Maraš odavno nije među živima, ne može da mu odgovori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190640_1051420471c575ebd03814a1e5f0b805655dc6d39338924a518b013836e1c2b3.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250603190640_1051420471c575ebd03814a1e5f0b805655dc6d39338924a518b013836e1c2b3" data-rendition-name="original" width="1772" height="942" loading="lazy" alt="ŽRTVA NAKNADNE REVIZIJE PROŠLOSTI: Vukašin Maraš, nekada čelni čovjek bezbjednosnog sektora"> <figcaption>ŽRTVA NAKNADNE REVIZIJE PROŠLOSTI: Vukašin Maraš, nekada čelni čovjek bezbjednosnog sektora(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Svašta je, kaže aunović, pričao i sa Goranom Žugićem. Ali i Žugić ne može da progovori. Ne može da svjedoči i javnosti saopšti: da li je tog 14. januara 1998, kada su bataljoni Momira Bulatovića krenuli da osvajaju staru zgradu Vlade u ulici Jovana Tomaševića, da li je te večeri baš Paunović policajcima sugerisao da spuste oružje? &nbsp; Tobože da bi sačuvali mir, a stvarno da bi puštili Bulatovićeve ljude da zauzmu zgradu Vlade. Da, bilo bi to uzbudljivo svjedočenje da Žugić može koju riječ da kaže Paunoviću I da pojasni kako su baš specijalci Veselina Veljovića spasili i spriječili upad u zgradu Vlade. &nbsp;&nbsp; Ali, ne, ne mogu mrtvi da progovore. I Paunović to zna. I sebe prikazuje kao heroja mira. Ovako, ispada kako je on, a ne pokojni Bobo Bogdanović, na Cetinju u doba NATO intervencije, pokazao kuraž da se, predvodeći Cetinjane i brojne građanske aktiviste, na Ivanovim koritima odupre invaziji Sedmog bataljona. &nbsp; Bobo Bogdanović danas ne može da govori. A pričao bi, kako mu je vazda I bastalo. &nbsp; ISTINA NAĐE PUT Oni koji su živi, pokazali su koliko je čvrsta istina Milana Paunovića. &nbsp; Eto, upravo smo juče saznali da je Bato Vujošević, crnogorski pjevač, bio pripadnik ,,crnih tojki” koje su, po verziji Paunovića, prebili njegovog sina. Svi koji poznaju Bata Vujoševića znaju koliko je istine u Paunovićevim tvrdnjama kada govori o ,,crnim tojkama”. &nbsp;&nbsp;&nbsp; Baš kao što sam Paunović zna zašto ćuti o aferi S.Č. Ni glasa da pušti o sramnom namještanju i uništavanju života, ne samo tadašnjeg tužioca Zorana Piperovića i njegove porodice, već i porodica svih drugih koje je targetirao. &nbsp; Ali, zna se zašto Milan Paunović ćuti o živima. Jer se - baš kao u aferi S.Č. - pokazala podlost postupanja visokog policijskog funkcionera. &nbsp; Jasno je svima koji malo znaju što se zbivalo u Crnoj Gori tokom posljednje tri decenije. Zato je priča Milana Paunovića, osim vlastite želje da se prikaže herojem iz sjenke, bila jedna - velika, osmišljena, predstava za javnost. &nbsp; MUČNA PREDSTAVA ZA JAVNOST Da, Paunović je bio glumac u komadu koji su osmislili vođe parlamentarne većine, oni koji su 21. maja 2006. godine – tugovali što je Crna Gora postala nezavisna država. &nbsp; Samo se tako, kao prizemna režija, može tumačiti da je onaj Momčilo Leković, vječiti student prava, mogao da spremi slike Veselina Veljovića u A4 formatu i prije nego je Paunović davao iskaz. Ili da je Paunović čitao odgovore na pitanja Milana Kneževića... Da, sve je bio političko pozorište, da bi javnosti poslali poruku pni isti, sada političari na vlasti, koji su nekad &nbsp;su nekad bili vojnici i Slobodana Miloševića i sada Aleksandra Vučića.&nbsp; I koji žele da se ponovi ona &nbsp;predreferendumska mantra: da je Crna Gora država kriminala i da zato ne zaslužuje da postoji.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190632_80ec22216f9f2c624cc0a2bcc2a2590bdc694cb23bb7f148f4d46e97e7dc375b.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250603190632_80ec22216f9f2c624cc0a2bcc2a2590bdc694cb23bb7f148f4d46e97e7dc375b" data-rendition-name="original" width="1000" height="498" loading="lazy" alt="REŽIJA: Momčilo Leković na Anketnom odboru unaprijed zna koga će Paunović da pomene"> <figcaption>REŽIJA: Momčilo Leković na Anketnom odboru unaprijed zna koga će Paunović da pomene(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  To je bila ključna uloga Milana Paunovića. Da pljune na svoj policijski posao koji je obaljao duže od trideset godina, da krivicu prebaci na one koji mu ne mogu odgovoriti i da podrži priču svojih novih političkih mentora: avgustovske vlasti koja ga je – preko Alekse Bečića - odlikovala prošle godine. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250603190636_08aa08316a85fa220f01289a0eaebb535abb74a033932f9bdc1d3a2a8cb278e3.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250603190636_08aa08316a85fa220f01289a0eaebb535abb74a033932f9bdc1d3a2a8cb278e3" data-rendition-name="original" width="526" height="643" loading="lazy" alt="SVAKI NADREĐENI JE DOBAR NADREĐENI: Ministar Šaranović uručuje 2024. zahvalnicu Paunoviću "> <figcaption>SVAKI NADREĐENI JE DOBAR NADREĐENI: Ministar Šaranović uručuje 2024. zahvalnicu Paunoviću(Photo: Fejsbuk)</figcaption> </figure>  Da li će Paunović dobiti nakon jučerašnjeg istupa još neku nagradu? Viđećemo, ali – ako ćemo pravo – sve što dobije zaslužio je.&nbsp; Baš kao i Crna Gora u kojoj kojoj ovakvi ljudi postaju svjedoci pravdenici. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Draško Đuranović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Milan Paunović, lažni svjedok-pravednik?!

Nastup Nenada Kneževića Kneza na Cetinju, održan u okviru manifestacije „Novogodišnja priča u Prijestonici“, protekao je u izuzetnoj atmosferi. Dvorski trg bio je ispunjen publikom koja je od prvih taktova s oduševljenjem dočekala ovog regionalno poznatog izvođača, stvarajući veče za pamćenje u srcu Prijestonice.
Veče je proteklo u znaku dobre muzike, prisjećanja na stare hitove i zajedničkog pjevanja, dok je Knez, uz svoje pjesme, izvodio i poznate numere drugih izvođača, dodatno podižući atmosferu. Na sceni mu se pridružila i sjajna vokalistkinja Jelena Pajić, otpjevavši „Ti možeš sve“, „Zbog tebe“„Sto dana u mesecu“…
Knez je izveo svoje najveće hitove: „Dal’ si ikada mene voljela“, „Bubamara“, „Samo ti“, „Nijedna žena na svijetu“, „Mia bella signorina“, „Moja mala“, „Adio, „Vjeruj“, „Ti si kao magija“ i druge, a publika je horski pjevala gotovo svaku pjesmu.
Knez je i ovoga puta donio svoju posebnu, prepoznatljivu vedrinu, te svojom harizmom ostavio snažan utisak na prisutne.
Obzirom na to da je Cetinje njegov rodni grad, ovaj nastup je bio obojen posebnom energijom i emocijom,
Praznična dekoracija i zimski ambijent dodatno su doprinijeli magičnoj atmosferi večeri.

Dobra muzika i praznična čarolija: Knez nastupio na Cetinju

Kosovo će 28. decembra održati izbore nakon godinu dana političkog zastoja koji je doveo do raspuštanja parlamenta i ostavio rupu od milijardu eura u ionako krhkim finansijama ove male balkanske zemlje.
Pokret Samoopredjeljenje, na čijem je čelu premijer Aljbin Kurti, pobijedio je na posljednjim izborima u februaru, ali nije uspio da obezbijedi većinu niti da pronađe koalicionog partnera nakon žestoke predizborne kampanje. Mnogi strahuju da bi se isti scenario mogao ponoviti i gurnuti najmlađu državu Evrope u još dublju krizu, svega četiri mjeseca prije nego što parlament mora da izabere novog predsjednika, dok se približavaju i rokovi za ratifikaciju međunarodnih kredita.
„Ovi izbori biće najvažniji u novijoj istoriji Kosova jer dolaze nakon godinu dana blokade, ali i samo četiri mjeseca prije izbora novog predsjednika“, rekao je politički analitičar Artan Muhadžiri.
- Ako Kurti ponovo pobijedi sa oko 42 odsto, sav ovaj zastoj će se ponoviti, jer je razlika između Kurtija i ostalih stranaka ogromna i ne može se premostiti.
Na Kosovu se rezultati anketa ne objavljuju, pa je teško procijeniti kako će se glasanje završiti.
Ipak, malo je vjerovatno da će bilo koja od glavnih opozicionih stranaka biti spremna da formira vladu sa Kurtijem, za kojeg tvrde da je podsticao tenzije sa srpskom zajednicom na sjeveru Kosova, da nije dovoljno radio na poboljšanju životnog standarda i da je narušio ugled Kosova u inostranstvu.
Kurti, koji je na vlast došao 2021. godine, za politički zastoj krivi opoziciju i u javnosti ostaje optimista da može osvojiti oko 500.000 glasova, koliko mu je potrebno za apsolutnu većinu.
Na skupu ove sedmice obećao je povećanje plata, ulaganje milijardu eura godišnje u kapitalne projekte i formiranje nove tužilačke jedinice za borbu protiv organizovanog kriminala.
- Sada vjerujem da nikada nije bilo realnije nego sada da dobijemo Kurti tri - rekao je ovog mjeseca lokalnoj televiziji Kanal 10, koristeći svoj izraz za treći mandat.

Kosovo izlazi na izbore dok politički zastoj ugrožava ključna sredstva

U Crnoj Gori u posljednja 24 sata evidentirano je 15 saobraćajnih nezgoda, u kojima je sedam osoba povrijeđeno lakše.
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije saopšteno je da je u Podgorici evidentirano deset nezgoda, Danilovgradu dvije.
Po jedna nezgoda evidentirana je na Cetinju, Kotoru i Herceg Novom.
Izdata su 532 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 58 prekršajnih prijava.
Policija je oduzela šest pari registarskih tablica.

Za 24 sata 15 saobraćajnih nezgoda, sedam osoba lakše povrijeđeno

Službenici granične policije sinoć su na graničnom prelazu Božaj kontrolisali BMW čeških registarskih oznaka, kojim je upravljao ukrajinski državljanin I.L. (25), saopšteno je iz Uprave policije.
- Prilikom vršenja graničnih provjera, službenici granične policije i Frontexa su posumnjali u vjerodostojnost i ispravnost vozačke dozvole koju je I.L. dao na uvid, zbog čega je izvršena detaljna granična provjera kojom je utvrđeno da se radi o falsifikatu dokumenta- navodi se u saopštenju.
Kako se ističe, službenici Stanice granične policije Podgorica, su nakon prikupljenog obavještenja, po nalogu državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, lišili slobode I.L. zbog sumnje da je izvršio krivično djelo falsifikovanje isprave.
- On će danas, uz krivičnu prijavu biti sproveden na dalju nadležnost postupajućem državnom tužiocu- poručeno je iz policije,

GP Božaj: Uhapšen Ukrajinac, osumnjičen za falsifikovanje vozačke dozvole

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Obezdržavljenost

Pljevlja su među najzagađenijim mjestima u Evropi. Tokom zimskih mjeseci koncentracije sumpor-dioksida, PM čestica i drugih otrovnih gasova višestruko premašuju dozvoljene granice. Djeca završavaju na kiseoniku. Stariji se guše u sopstvenim domovima. Broj oboljelih od respiratornih i malignih bolesti iz godine u godinu raste - poručio je građanski aktivista Pavle Čolović u otvorenom pismu svjetskim liderima, predsjednicima država, premijerima, ministrima zdravlja i životne sredine, predstavnicima Ujedinjenih nacija (UN), Evropske unije (EU) i međunarodnih ekoloških organizacija.
Naglasio je da se obraćam iz Pljevalja - malog ali, kako je rekao, najljepšeg grada na sjeveru Crne Gore - koji već decenijama polako umire - ne od rata i gladi - već od vazduha koji udišu.
- Posebno zabrinjava činjenica da je Termoelektrana Pljevlja zvanično prošla takozvanu „ekološku rekonstrukciju“, u koju je uloženo skoro 100.000.000 eura. Javnosti je obećano smanjenje zagađenja, usklađivanje sa evropskim standardima i zaštita zdravlja građana - naveo je on.
Danas, nakon tog enormnog ulaganja, stanje je, podvlači Čolović, nikada gore.
- Zagađenje je veće, zdravstvene posljedice su teže, a povjerenje građana potpuno urušeno. Postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju ne funkcionišu kontinuirano, mjerni sistemi se gase upravo kada je zagađenje najizraženije, a odgovornost se prebacuje sa institucije na instituciju - naglasio je on.
Čolović je podvukao da ovo pismo nije politički pamflet – nego vapaj jednog grada.
- Ovo je optužnica savjesti. Ovo je pitanje: kako je moguće da se uloži 100 miliona eura, a da građani danas udišu otrovniji vazduh nego ranije? – naveo je Čolović.
Oni, kako je rekao, traže hitnu međunarodnu pažnju i nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima, međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, pritisak na nadležne institucije da poštuju ekološke i zdravstvene standarde, zaštitu osnovnog ljudskog prava - prava na život i zdrav vazduh.
- Zagađenje ne poznaje granice, nacije ni ideologije. Ako danas ćutimo nad Pljevljima, sjutra će neko drugi pisati isto pismo iz nekog drugog grada. Ne tražimo privilegije. Tražimo istinu, odgovornost i pravo da naša djeca imaju isto pravo na zdrav život kao djeca u Parizu, Berlinu ili Oslu - zaključio je Čolović dodajući da se nada da će čuti glas jednog malog grada prije nego potpuno utihne.

Čolović: Tražimo nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima i međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja

Ovo je težak i potresan momenat za naš grad i cjelokupnu zajednicu, jer ne postoje okolnosti kojima je moguće opravdati gubitak ljudskog života - poručio je predsjednik Opštine Žabljak Radoš Žugić nakon jučerašnje tragedije u kojoj je državljanin Njemačke stradao, a njegova supruga povrijeđena.
Ova tragedija ozbiljno je, kaže on, poljuljala povjerenje.
- I realno je očekivati da će veliki broj posjetilaca izbjegavati korišćenje žičare, što direktno ugrožava zimsku turističku sezonu i egzistenciju mnogih porodica - upozorio je Žugić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Ftragedija-na-savinom-kuku-poginuo-drzavljanin-njemacke-njegov-sunarodnik-tesko-povrijeden&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je naglasio da Opština zahtijeva potpunu i transparentnu istragu, utvrđivanje odgovornosti i hitne mjere koje će garantirati maksimalnu bezbjednost u budućnosti. Bez jasnih odgovora i konkretnih poteza, kako je rekao, posljedice po turizam i ekonomiju Žabljaka mogu biti dugoročne i ozbiljne.
Uzimajući u obzir situaciju, Žugić najavljuje inicijativu za hitan sastanak sa predstavnicima Vlade i Razvojne banke kako bi se kreirao sistemski odgovor koji će omogućiti da Žabljak zadrži titulu atraktivne cjelogodišnje destinacije.
- Žabljak živi od turizma. Sigurnost gostiju je temelj povjerenja koje se gradi godinama - dodao je on.
Žugić je rekao da je sa dubokim žaljenjem primljena vijest o nesreći na Savinom kuku, uputio iskreno saučešće porodici nastradalog i poželio brz oporavak povrijeđenoj supruzi.
Zahvalio je pripadnicima Gorske službe spasavanja i Službe zaštite i spasavanja Žabljak, koji su, kako je istakao, u vrlo zahtjevnoj situaciji, rizikujući vlastite živote, spasili tuđe.

Žugić: Tragedija na Savinom kuku poljuljala povjerenje, zahtijevamo istragu, utvrđivanje odgovornosti i hitne mjere

Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore, kazali su dekan na Faluketetu za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman, prodekan Adnan Čirgić i profesor Boban Batrićević odgovarajući na prozivke direktora Državnog arhiva Crne Gore Danila Mrvaljevića.
Mrvaljević je na mreži Fejsbuk Radomana, Čirgića i Batrićevića oslovio s “babetine”, te dodao da mu je drago da "idu trojica na njega" jer "pojedinačno nijesu dorasli".&nbsp;
Reagovanje Čirgića, Radomana i Batrićevića prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Da nije bilo najnovijeg Fejsbuk izbljuvka direktora Državnoga arhiva Crne Gore, pitanje na osnovu kojih referenci je izabran na tu poziciju i dalje bi bilo misterija. Novo javno uneređivanje direktora DACG razriješilo je tu misteriju. A evo o čemu je riječ. Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore.&nbsp;
U toj misiji po svoj prilici im se logičnim učinilo da tom sistemu neizostavno mora pripadati i Državni arhiv. Jer čemu bi ti vražji arhivi inače služili do da čuvaju neke tajne. Što bi bio smisao arhivistike ako ne da čuva i pothranjuje konspirativne spise koji u datom momentu mogu poslužiti da se neko kompromituje i difamira. Od ekipice koju krase sumnjive diplome i odsustvo radnog staža u bilo kom poslu a objedinjava je patološki resentiman i mržnja prema 2006. godini, bilo bi nepravedno očekivati da išta drugo i misle o arhivu.
E tu dolazimo do pitanja referenci našeg direktora. Ako je arhiv mjesto đe se pohranjuju tajne i kuvaju intrige ko bi mogao biti bolji direktor arhiva od lokalne mutikaše. Otud njegov ispljuvak počinje s babetinama, nastavlja glasinama, vrhuni prijetnjama (u maniru B. B. - imamo saznanja, bolje da ih ne obznanimo) i okončava pljuvačinom. Pritom okađen doktrinom poltrona aktuelnog režima o svetoj i moralnoj borbi protiv bivše vlasti. Samo s ljudima koji nikad nijesu bili dio niti jedne vlasti. Ostavljamo stoga direktora i kolektivno i individualno da bazdi u svom budžaku intriga i mržnje okružen ekipom najbizarnijih i najbesprizornijih tipova koje je crnogorska politika ikad viđela saglasni s njim u jednom - u moru ližisana aktuelnog režima zbilja nije ničim zamiritao da ga izdvojimo.
Što se pak tiče onoga da mu je drago što trojica idu na njega, da bude jasno: nijedan od nas ne ide na njega. Nijesmo mi muve pa da idemo na Danila Mrvaljevića.
Javnost ćemo pošteđeti dalje polemike s direktorom DACG jer nam namjera nije ni bila da s njime polemišemo no da ga pozovemo, u vezi sa saopštenjem grupe građana, da se priśeti dužnosti direktora državne ustanove koja mu je povjerena. Budući da je svojom pisanijom potvrdio sve ono što svo Cetinje o njemu misli, nema razloga da se dalje glibamo. Nemamo ingerencija da ga spriječimo u njegovim očitim izdajničkim namjerama.
Adnan Čirgić
Boban Batrićević
Aleksandar Radoman

Tag: vukasin-maras

Milan Paunović, lažni svjedok-pravednik?!

Dobra muzika i praznična čarolija: Knez nastupio na Cetinju

Kosovo izlazi na izbore dok politički zastoj ugrožava ključna sredstva

Za 24 sata 15 saobraćajnih nezgoda, sedam osoba lakše povrijeđeno

GP Božaj: Uhapšen Ukrajinac, osumnjičen za falsifikovanje vozačke dozvole

PRATITE TVe UŽIVO