Različiti su oblici totalitarizma, ali zajednička im je težnja da se uspostavi potpuna kontrola nad društvom i uguši svaki glas razuma. Samim tim, i odgovori na takve režime, naročito one koji su kulminirali pojavom fašizma i nacizma u drugoj i trećoj deceniji prošlog vijeka, morali su biti višeslojni. Posebno mjesto u tom otporu zauzima pravnički odgovor, kako u međunarodnom, tako i u nacionalnom pravu.
U međunarodnom pravu, ti odgovori se ogledaju kroz usvajanje konvencija kojima se kriminalizuje propagiranje totalitarnih ideologija, a posljedično i podsticanje podjela u društvu. U unutrašnjem pravu, te norme su pretočene u mehanizme koji ne samo da preveniraju, već i sankcionišu promociju naci-fašističkih ideja, simbola i stavova.
Najznačajnije pravne lekcije izvučene su upravo u državama koje su istorijski doživjele užas totalitarnih režima. Primjer Njemačke, kroz koncept “odbrambene demokratije” i postojanje “vječnih normi”, svjedoči o odlučnosti da se pravnim putem zaštite osnovne vrijednosti kao brane svakom pokušaju restauracije nacizma.
Antifašizam je, stoga, postao vrijednosni stub - negacija svega što vodi poništavanju identiteta pojedinca i zajednice, ugrožava dostojanstvo, slobodu i jednakost. Čuvanjem tih vrijednosti, čuvamo i antifašizam. U savremenom društvu, on je, u suštini, zaštita ljudskih prava i težnja ka demokratskom, pluralnom društvu, oslobođenom istorijskog revizionizma na ideološkim osnovama i autoritarnih metoda vladanja. Ili, kako bi jednostavnije i rokerski rekao Mile Kekin: antifašizam je stvar pristojnosti.
Da bi građani mogli zrelo, kritički i slobodno da promišljaju ovu temu, neophodno je da politički akteri djeluju odgovorno i mudro. Osim obrazovanja zasnovanog na istorijskim činjenicama, država mora pokazati da veličanje fašističkih, nacističkih i ekstremističkih ideologija, organizacija i pojedinaca nije samo etički neprihvatljivo, već i zakonski kažnjivo.
Zato je usvajanje posebnog zakona kojim bi se zabranile fašističke, nacističke i ekstremističke organizacije i simboli ne samo opravdano, već i neophodno za zaštitu javnog interesa. Svakodnevna dešavanja u Evropi i regionu dodatno potvrđuju hitnost donošenja takvog propisa.
Evropski parlament je još 2018. godine prepoznao opasnost od širenja neofašističkih ideologija i usvojio Rezoluciju kojom se države članice pozivaju da zabrane neofašističke i neonacističke grupe. U tom dokumentu istaknuta je duboka zabrinutost zbog trenda „normalizacije” fašizma, rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije, kao i zbog „tajnih dogovora” određenih političkih lidera i stranaka sa neofašistima i neonacistima. Takođe, Evropski parlament je pozvao Evropsku komisiju, države članice i biznis sektor koji djeluje u oblasti društvenih mreža da se aktivno suprotstave širenju rasizma, fašizma i ksenofobije na internetu, u saradnji s organizacijama civilnog društva.
Na nacionalnom nivou, potreba za ovakvim zakonom u Crnoj Gori je očigledna. Od negiranja genocida, nagrađivanja „umjetnika” koji šire mržnju, aktuelnih pokušaja podizanja spomenika ratnim zločincima, do glorifikacije pokreta koji su bili saradnici nacista i fašista - svjedočimo zabrinjavajućem trendu politički motivisanog revizionizma. Promoteri tih narativa, često crkveni velikodostojnici ili visoki državni funkcioneri, koriste i javne resurse kako bi te ideje institucionalizovali. Time se stvara opasna matrica u kojoj se ratni zločinci i njihovi saradnici predstavljaju kao tragični junaci i legitimni uzori.
Takvi pokušaji ne mogu izmijeniti istorijske činjenice, ali mogu dugoročno oblikovati političku budućnost, s ciljem izjednačavanja antifašističkog i kolaboracionističkog pokreta. Još je opasnije kada se ovakvo tumačenje istorije pokušava nametnuti kao stav svih Srba u Crnoj Gori, poistovjećujući ih sa četništvom, a što je duboko pogrešno i društveno razorno.
Zato Zakon o zabrani fašističkih, nacističkih i ekstremističkih organizacija i simbola mora jasno definisati primjere fašističkih, nacističkih i ekstremističkih ideologija, organizacija, pojedinaca i praksi koje se glorifikuju u Crnoj Gori. U njemu je neophodno istaknuti da je svaka forma pohvale, relativizacije ili opravdavanja ovih ideologija i njihovih protagonista neprihvatljiva i protivzakonita. Glavni cilj treba biti sprječavanje diskriminacije, govora mržnje i širenja destruktivnih ideologija koje ugrožavaju društvenu koheziju i temeljne vrijednosti države Crne Gore.
Zakon bi morao obuhvatiti i digitalni prostor - društvene mreže i online platforme - kao i sve oblike vizuelnog i “mimetičkog” isticanja zabranjenih simbola, uz precizno određivanje mehanizama praćenja, odgovornosti i sankcija.
U njegovom oblikovanju moraju učestvovati stručnjaci različitih profila - pravnici, istoričari, sociolozi, medijski eksperti - kako bi propis bio savremen, jasan i primjenjiv.
Sveobuhvatno posmatrano, donošenje ovakvog zakona bio bi civilizacijski iskorak i dokaz da Crna Gora ima zrelosti i političke volje da se suprotstavi ekstremizmu i revizionizmu. Jer, antifašizam nije samo istorijska kategorija, već temelj na kojem počiva moderna i demokratska Crna Gora i štit njene stabilnosti i održivosti.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Pravni odgovor na ekstremizam, revizionizam i glorifikaciju zločinaca

Admiral u penziji Dragan Samardžić ocijenio je da je Crna Gora zaglavljena u sanatorijumu ideologija.
Svako ima svoju istoriju, svoje svetinje, svoje „istine“ ali niko, kako kaže, plan za život. 
- Na našem Čarobnom brijegu vrijeme stoji, pacijenti aplaudiraju, a ozdravljenja nema. Od beskrajne rasprave o tome „ko smo“ nikako ne stižemo do pitanja „kako ćemo živjeti zajedno“. Nastavljamo li liječiti bolest prošlošću, ili izlazimo iz sanatorijuma u dolinu života - pita Samardžić na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2FDraganSamardzic%2Fstatus%2F1982373200471240896&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Samardžić: Od beskrajne rasprave o tome „ko smo“ nikako ne stižemo do pitanja „kako ćemo živjeti zajedno“

U srcu Biogradske gore započinje nova evropska priča Kolašina. Po prvi put, ova opština postaje dio prestižnog URBACT programa, koji povezuje gradove i opštine širom Evrope radi razmjene znanja, iskustava i dobrih praksi održivog razvoja.
Kolašin je, zajedno sa partnerima iz Italije, Estonije, Grčke, Španije, Moldavije, Portugala i Ukrajine, izabran za učešće u projektu „CityLake“, koji traje 30 mjeseci i ima jasnu misiju – zaštitu jezerskih ekosistema i odgovorno upravljanje vodnim resursima.
Inspiraciju projekat pronalazi u italijanskom gradu Borgomanero, koji je nosilac priznate evropske dobre prakse „Ugovor o jezeru Cusio“ – inovativnog modela saradnje između lokalnih vlasti, zajednice, naučnih institucija i turističkog sektora, usmjerenog na očuvanje jezera i vodnih resursa.
Iskustvo Borgomanera biće prilagođeno lokalnim uslovima u svakoj od partnerskih zemalja, među kojima je sada i Crna Gora.
Projekat CityLake zvanično počinje 1. novembra 2025. godine, a prvi radni sastanak partnera održaće se početkom decembra u Borgomaneru. Ukupan budžet projekta iznosi 750.000 eura.
<h2>Biogradsko jezero – prirodna baština i razvojna šansa</h2>
Za Kolašin, ovaj projekat ima posebno značenje. Biogradsko jezero, jedno od najstarijih glečerskih jezera u Evropi, nije samo prirodna atrakcija, već simbol zajedničke odgovornosti i potencijal za budući razvoj.
Kroz projekat CityLake, opština će razviti model saradnje između institucija, zajednice i privrede, sa ciljem očuvanja biodiverziteta, unapređenja upravljanja vodnim resursima i podsticanja odgovornog turizma.
- Biogradsko jezero je naš ponos, ali i naša odgovornost. Ovaj projekat omogućava nam da primijenimo evropska iskustva i postavimo temelje održivog razvoja za buduće generacije - kazala je Branka Subotić, viša savjetnica za implementaciju projekata u Opštini Kolašin koja je ispred Kancelarije za evropske integracije Opštine Kolašin bila nosilac procesa pripreme ovog uspješnog projekta.
<h2>Kolašin – mali grad s evropskom vizijom</h2>
Kroz CityLake, Kolašin ne samo da čuva prirodu, već i gradi most prema evropskim standardima održivog razvoja. Projekat simbolizuje novu fazu lokalne politike – onu u kojoj ekologija, turizam i razvoj zajednice idu ruku pod ruku.
- Kolašin želi da postane regionalni primjer dobre prakse u zaštiti jezera i da pokaže kako i manji gradovi mogu biti dio velikih evropskih promjena. Biogradsko jezero je ogledalo našeg odnosa prema budućnosti. A budućnost je ono što zajedno stvaramo – odgovorno, promišljeno i održivo - kazala je Subotić.
<h2>Od „Opština za EU“ do evropske mreže gradova</h2>
Kolašinu je na putu ka evropskoj mreži URBACT pomogao projekat „Opštine za EU – Osnaživanje lokalnih zajednica u procesu evropskih integracija Crne Gore“, koji finansira Evropska unija. Kroz ovaj projekat, opština je dobila mentorsku podršku u jačanju kapaciteta za pripremu i kandidovanje međunarodnih projekata, što je direktno doprinijelo uspješnoj prijavi CityLake projekta.&nbsp;
Zahvaljujući stručnoj pomoći i iskustvu mentora, kao i tehničkoj podršci eksperta Marija Ringova, Kolašin je razvio kvalitetan i transparentan budžet, u potpunosti usklađen s pravilima URBACT programa.
<h2>O programu URBACT IV</h2>
URBACT IV je evropski program međuregionalne saradnje koji promoviše integrisani i održivi urbani razvoj i pomaže gradovima i opštinama da zajedno uče, planiraju i unapređuju lokalne politike.
U programu učestvuju 27 zemalja članica Evropske unije, kao i Norveška, Švajcarska i zemlje Zapadnog Balkana – Crna Gora, Albanija, Bosna i Hercegovina, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Srbija i Ukrajina. Program sufinansira Evropska unija.

Kolašin postaje dio evropske mreže gradova: Biogradsko jezero u središtu projekta „CityLake“

Kada je u egipatskom Šarm el-Šeiku objavljeno da je postignut prekid vatre između izraelskih snaga i palestinskih frakcija predvođenih Hamasom, u Gazi je zavladala nevjerica, ali se pojavila i tiha nada.
Ljudi su izlazili iz šatora noseći ono malo što im je ostalo – bocu vode, dječju dekicu, plastičnu kesu s uspomenama. Mnogi su vjerovali da se vraćaju kući, ali su pronašli samo tišinu i prašinu. Kuće su nestale, čitavi kvartovi sravnjeni su sa zemljom, a ispod ruševina leže tragovi života koji je tu nekada postojao.
- Sve je bilo sivo, kao da je nestao svijet - kazala je Senija iz područja Al Šati u Pojasu Gaze.
Osim kuće, izgubila je muža i troje djece, a najstariji sin joj je živ samo zato što je davno otišao u Njemačku. Senijina priča jeste priča o sudbini stotina hiljada Palestinaca koji su imali život, porodicu i dom, a preko noći ostali bez ičega – u ovom okrutnom ratu koji je trajao više od dvije godine. Prekid vatre donio je mir, ali ne i sigurnost. U moru ruševina čovjek se ne može osjećati bezbjedno. Ipak, ljudi se vraćaju – ne zato što imaju gdje, već zato što nemaju kud drugo.
Na mjestima nekadašnjih kuća sada niču šatori u koje se sklanjaju hiljade porodica. Proći će još mnogo vremena prije nego što ponovo budu imali čvrst krov nad glavom. U šatorima se rađaju djeca, liječe rane, kuvaju posljednje zalihe hrane i traži voda. Noći su hladne, dani užareni, a svaka kap kiše pretvara se u borbu protiv blata i prokišnjavanja. Roditelji pokušavaju djeci da objasne zašto njihova soba više ne postoji, dok oni traže igračke ispod gomila kamenja.
Humanitarna pomoć i dalje sporo stiže u Gazu i to u ograničenim količinama. Uprkos ogromnom razaranju, život se ipak polako pokušava vratiti u normalu. Gotovo svi stanovnici Pojasa Gaze smješteni su u šatore i nastoje, koliko mogu, da održe bezbjednost i osnovne uslove za sebe i svoju djecu.
<h2>Stalna borba</h2>
Uprkos nedostatku osnovnih resursa, trude se da sebi stvore svakodnevnu rutinu. Sada je u toku borba za preživljavanje i prilagođavanje novim okolnostima – traže se načini da se u ruševinama pronađe makar neki izvor egzistencije.
Putem Skajpa Večernji list je razgovarao s nekoliko porodica koje su do prije dvije godine u Gazi imale lagodan život, a koje danas žive u šatorima. Porodica Al-Šetat odmah nakon proglašenja prekida vatre krenula je pješice prema svojoj četvrti Han Junis. Dani bježanja, skloništa i gladi bili su iza njih – barem su tako vjerovali. Ibrahim i njegova supruga Samira, sa svojih petoro djece, nijesu ni slutili da će se povratak pretvoriti u prekopavanje ruševina.
Put prema nekadašnjem domu vodio je, pričaju, preko ulica zatrpanih komadima betona, smrvljenim automobilima i tišinom težom od zvuka eksplozija.
- Djeca su mislila da će pronaći našu kuću – možda oštećenu, ali ipak kuću. Nijesu razumjela što znači "potpuno sravnjena" - priča za Večernji Samira dok stoji pred ostacima svog doma u Han Junisu.&nbsp;
Izraelska bombardovanja i raketiranja „preživio“ je samo betonski prag. Krov, zidovi, namještaj – sve je nestalo. Djeca su, kaže, nijemo gledala u ruševinu, a najmlađa Lejla upitala je: „Mama, gdje će sad spavati naši kreveti?“ Samira nije imala odgovor.
Ibrahim je od komada platna i starih metalnih šipki podigao improvizovani šator. To je sada njihov novi, privremeni dom – na prašnjavoj zemlji, bez struje i vode, ali s osjećajem da su barem na svome.
- Nijesam mogao dozvoliti da moja djeca spavaju među kamenjem i ruševinama. Šator je sve što imamo, ali i znak da nijesmo odustali - kaže Ibrahim.
Život u šatoru donosi brojne izazove. Noću je hladno, danju vruće, a kad padne kiša, voda se sliva niz platno. Djeca drže plastične boce i hvataju svaku kap. Samira svakog jutra ide do improvizovanog bunara po vodu i traži nešto hrane na lokalnoj pijaci, gdje su cijene višestruko porasle. Hrana se dijeli na male porcije – malo pirinča, nekoliko urmi, ponekad konzerva tune koju svi dijele.
- Naučili smo da živimo s manje, ali nikada se nećemo navići na to da nam djeca zaspu gladna - kaže Samira.
Sin Ahmed pomaže ocu popravljati šator i sakupljati drva za vatru, dok Lina brine o mlađima i priča im priče koje je zapamtila iz škole – škole koja je sada takođe ruševina.
Ne puca se, kažu Al-Šetati, ali noću se i dalje čuju dronovi.&nbsp;
- Svaki put kad čujem zvuk aviona, srce mi stane. Ne znaš hoće li se ovaj mir odjednom pretvoriti u novi dan užasa - kaže Samira.
Ibrahim svakog dana pretražuje ruševine njihovog doma, traži fotografije, uspomene – bilo šta što bi djeci vratilo osjećaj doma. Jednog dana pronašao je metalnu šolju s ugraviranim imenom "Lina". Donio ju je kćeri, a ona ju je poljubila i rekla: „Sad opet imam nešto svoje.“
Humanitarne organizacije povremeno donose osnovne potrepštine – brašno, deke, higijenske setove – ali to nije dovoljno.&nbsp;
- Ono što nama treba nije samo hrana, već život dostojan čovjeka. Djeca trebaju školu, igru, sigurnost. Umorna su od šatora - objašnjava Ibrahim.
Uprkos svemu, porodica Al-Šetat čini sve kako bi stvorila privid normalnosti. Petkom, kad sunce ne prži ili kiša ne lije previše, Samira kuva skroman ručak, uglavnom od pirinča i leće, a Ibrahim sjedi s djecom i priča im o vremenima prije rata – kako su sadili smokve u dvorištu, kako je Lejla trčala za kokoškama, a Ahmed pomagao đedu da popravlja bicikl. Djeca slušaju, oči im sijaju, jer u tim pričama postoji svijet koji nije srušen.
- Sanjam dan kad ćemo ponovo imati kuću, makar malu - stalno govori Lina, dodaje Ibrahim.
Šator je, kaže, dom bez adrese. Ipak, svaki dan započinju zahvalnošću što su živi i zajedno.&nbsp;
- Samira svakog jutra ponavlja molitvu: „Bože, daj nam snage da izdržimo i da naša djeca dožive mir koji traje duže od jednog prekida vatre“ - ispričao je Ibrahim Al-Šetat.
<h2>Šator postao simbol upornosti</h2>
Kao i porodica Al-Šetat, i porodica Al-Nadžar vratila se u svoju četvrt na sjeveru Gaze nakon proglašenja prekida vatre, ali nijesu imali šta da zateknu osim prašine i kamenja.
Kuća u kojoj su odrasla njihova djeca pretvorila se u gomilu građevinskog otpada, a dvorište u kojem su se nekada igrali sada je neprepoznatljivo. I ta porodica živi u improvizovanom šatoru pored svojih ruševina. Otac Fares i majka Hanan imali su šestoro djece – tačnije, imali su ih. U posljednjem bombardovanju izgubili su sina Mahmuda (14) i ćerku Salmu (10). Preostala djeca – Omar (16), Jasmin (12), Karim (8) i najmlađa Dalija (5) – žive s njima pod tankim platnom koje prokišnjava na svaku kap kiše.
- Kada se vratite i shvatite da su vaša djeca zakopana pod ruševinama vašeg doma, svijet prestaje da ima smisla - kaže Fares, čije su ruke ispucale od danonoćnog kopanja po betonu u potrazi za njihovim tijelima.&nbsp;
- Mahmuda sam pronašao nakon tri dana. Salmu su pronašli komšije. Nikada nijesam mislio da ću im kopati grob vlastitim rukama - govori u očaju.
Hanan dodaje da svakog dana sjedi na plastičnoj stolici ispred šatora i drži Salminu maramicu s izvezenim cvjetićem.&nbsp;
- Ona ju je sašila dan prije nego što je poginula - kaže.&nbsp;
Glas joj drhti, ali oči su suve – suza, kaže, više nema.&nbsp;
- Život u šatoru nije život, već preživljavanje. Ujutro pokušavam da skuvam nešto na malom plinskom kuvalu koje su nam donijeli volonteri. Kada plina nema, ložimo plastiku i drvo - objašnjava.
Šator je postao simbol upornosti porodice, svakodnevno ga popravljaju, učvršćuju kanapima i komadima lima.&nbsp;
- Ne mogu djeci vratiti dom, ali mogu im dati osjećaj da nijesu izgubljeni - govori Fares.&nbsp;
U šatoru su uredili kutak s nekoliko knjiga i igračaka koje su preživjele rat. Djeca tamo provode sate crtajući – kuće, drveće, nebo bez dima – svijet u kojem bi voljela da žive.
Humanitarna pomoć stiže povremeno: brašno, konzervirana hrana, voda, ponekad i paketi s igračkama.&nbsp;
- Kada Dalija vidi lutku, prvo pita: "Je li ovo Salmina?" Kako joj objasniti da Salma više nikada neće doći - pita Hanan.
Porodica Al-Nadžar ne želi da napusti mjesto na kojem je nekada živjela srećno.&nbsp;
- Ovdje smo rođeni, ovdje su nam djeca sahranjena. Ovdje ćemo i ostati. Ako odemo, bilo bi to kao da su njihovi životi izbrisani - odlučan je Fares.
Svaki zalazak sunca unosi tračak svjetlosti kroz poderano platno šatora. Djeca se okupljaju uz vatru, a Hanan im priča o Mahmudu i Salmi.&nbsp;
- Bili su hrabri, uvijek su dijelili sve što su imali - govori im, a Omar dodaje: „Zato ćemo i mi dijeliti ono malo što imamo, dok jednog dana opet ne budemo svi zajedno.“
Ti trenuci, iako bolni, vraćaju porodici snagu. Djeca su naučila da se nada ne gradi na zidovima, već u srcima. Njihova srca, uprkos ratu, i dalje kucaju. Kada noć prekrije ruševine, a vjetar zapuše kroz poderane šavove šatora, Fares šapuće: „Mahmude, Salma, vaša braća i sestre spavaju. Čuvajte ih odozgo.“&nbsp;
I dok gleda u nebo bez zvijezda, nada se da će jednog dana podići novu kuću – ne da zaboravi, već da vrati ono što su im rat i mržnja oduzeli.
I u zemlji bez domova, ljubav i sjećanje ostaju – kao posljednji krov nad glavom.
Razaranje u Pojasu Gaze tokom sukoba od 2023. godine do danas dostiglo je katastrofalne razmjere, s posljedicama koje će se osjećati decenijama.
Stanje je slikovito opisao i Džared Kušner, zet američkog predsjednika Donalda Trampa, koji je bio uključen u posredovanje pri sporazumu između Izraela i Hamasa. U intervjuu za emisiju CBS-a „60 minuta“ o prizoru koji je zatekao rekao je: „To je kao da je u tom području eksplodirala nuklearna bomba. Ljudi su žurili nazad prema svojim uništenim domovima, ne shvatajući u potpunosti šta ih tamo čeka.“
Izraelski vojnici objasnili su mu da se ljudi vraćaju u potpuno razorena područja kako bi, koliko mogu, sačuvali tragove svog života – podigli šatore na ruševinama i pokušali stvoriti makar privid doma.&nbsp;
- Veoma je tužno, jer pomislite: "Nemaju gdje drugo da odu." Sve što su imali – domove, ulice, škole – sada je sravnjeno sa zemljom - dodao je Kušner, naglašavajući ne samo materijalnu, već i ljudsku i psihološku dimenziju razarajućeg učinka sukoba.
Kušner je opisao i prizor povratka porodica: „Ljudi su se kretali potpuno razorenim područjima, gdje su ostali samo beton i metal. Pokušavali su da postave šatore i da povrate makar tragove svog života. I dok sam posmatrao te ljude, shvatio sam koliko je duboka njihova nemoć – i koliko su snažne njihove nade.“
Pojedini djelovi Gaze podsjećaju na gradove iz apokaliptičnih filmova: ulica nema, krovova nema, a jedini znak života jesu male improvizovane zajednice koje opstaju uprkos svemu.
Kušner je naglasio da je devastacija u Gazi simbol šire humanitarne krize.&nbsp;
- Pogled na ljude koji pokušavaju da obnove svoj život usred ruševina – to je prizor koji se ne zaboravlja. Oni nemaju gdje drugo da odu, a njihova svakodnevica sada se sastoji od borbe za preživljavanje – ne za luksuz, ne za udobnost, već za osnovno dostojanstvo - rekao je on.
<h2>Skupa i složena obnova</h2>
Obnova Pojasa Gaze nakon gotovo dvije godine intenzivnog sukoba s Izraelom zahtijevaće ogroman finansijski i logistički napor.
Prema procjenama Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), za obnovu i obezbjeđivanje bezbjednosti u Gazi biće potrebno oko 70 milijardi dolara, dok se za prve tri godine inicijalne obnove planira obezbijediti oko 20 milijardi dolara.
Ta procjena zasniva se na Privremenoj brzoj procjeni šteta i potreba (IRDNA), koju su zajednički sačinili UN, Evropska unija i Svjetska banka.
Gaza, duga 41 kilometar i široka između dva i pet kilometara, gotovo da nema djelova koji nijesu pogođeni stalnim bombardovanjem.
Džeko Silijers iz UNDP-a ističe da nivo razaranja dostiže oko 84%, dok u nekim područjima, uključujući grad Gazu, razaranja prelaze 90%.
Taj nivo uništenja stvorila je ogromne količine ruševina i otpada – procijenjene na više od 60 miliona tona – što uključuje betonske blokove, čelik, neeksplodirane bombe, pa čak i ljudske ostatke.
UNDP i partneri već pomažu 2,1 milion stanovnika Gaze u obezbjeđivanju pitke vode, medicinskih zaliha, uklanjanju otpada i čišćenju ruševina. Do sada je uklonjeno oko 81.000 tona ruševina, što odgovara otprilike 3.100 kamiona, čime se omogućava pristup humanitarnim radnicima, bolnicama i društvenim službama.
Iako postoji spremnost donatora iz arapskih zemalja, evropskih država i SAD-a da podrže prve faze obnove, humanitarne potrebe i dalje daleko prevazilaze dostupnu pomoć.
Nakon potpisivanja primirja u Šarm el-Šeiku, koje su podržali američki predsjednik Donald Tramp i lideri Egipta, Katara i Turske, oslobođeni su svi izraelski taoci, a Izrael je oslobodio palestinske zatvorenike. UN i humanitarne agencije ponovo pozivaju izraelske vlasti da otvore sve ulazne tačke u Gazu, kako bi humanitarna pomoć mogla da stigne do onih kojima je najpotrebnija.
Iako je Izrael dozvolio ulazak 190.000 tona pomoći, UN i partneri upozoravaju da su potrebe mnogo veće. Jens Larke iz Kancelarije UN-a za humanitarnu pomoć naglašava da pomoć mora doći do ljudi, a ne da ljudi rizikuju živote dolaskom po nju u udaljena područja.
Prvi korak u obnovi je uklanjanje ruševina. Milioni tona betona, metala, plastike i drugih materijala prekrivaju Pojas Gaze. Filip Buverat ističe da je za nastavak obnove neophodno najprije obezbijediti pogođena područja, ukloniti neeksplodirane bombe i pripremiti materijal za ponovnu izgradnju.
Beton i čelik koji se uklone mogu se drobiti i ponovo koristiti, dok će masovni uvoz građevinskog materijala biti moguć tek nakon izgradnje dubokomorske luke.
Ključne komunalne usluge – vodosnabdijevanje, kanalizacija i električna mreža – pretrpjele su teška oštećenja. Više od 70% od ukupno 600 postrojenja za vodu i sanitaciju oštećeno je ili uništeno, a posebno su pogođena postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. U Pojasu Gaze postoji šest takvih postrojenja i sva su oštećena, što povećava rizik od širenja bolesti, uključujući prolivne bolesti i koleru. Maher Nadžar, zamjenik direktora organizacije Coastal Municipalities Water Utility (CMWU), naglašava da su radovi na popravkama ometani stalnom prijetnjom napada i nedostatkom opreme.
Stambeni sektor takođe je pretrpio katastrofalna razaranja. Prema satelitskim snimcima i procjenama UN-a, oštećeno je ili uništeno 282.904 kuća i stanova širom Gaze, dok je u gradu Gazi posebno pogođena četvrt Šeih Radvan. Uprava grada navodi da je 90% gradskih puteva oštećeno, što dodatno otežava pristup i logistiku obnove.
Stručnjaci, poput Šeli Kalberson iz RAND Corporationa, upozoravaju da obnova stambenog fonda može potrajati decenijama ako se ne sprovede sistemsko planiranje, uključujući privremene kampove koji bi se mogli pretvoriti u trajne gradske četvrti.
Poljoprivreda je, takođe, pretrpjela težak udarac – 82,4% jednogodišnjih usjeva i više od 97% višegodišnjih nasada uništeno je tokom sukoba, što je dovelo do ozbiljne nesigurnosti u snabdijevanju hranom i proglašenja gladi u gradu Gazi.
Filip Buverat naglašava da je hitno čišćenje zemljišta od mina i neeksplodiranih bombi ključ za oporavak poljoprivrede i prehrambene bezbjednosti.
Obnova obrazovnog sektora takođe je od suštinske važnosti, jer gotovo polovina stanovništva ima manje od 18 godina. Tokom sukoba škole su služile kao skloništa, a 91,8% zgrada zahtijeva potpunu obnovu ili rekonstrukciju.
Obnova Gaze biće složena i dugotrajna, zahtijevaće koordinaciju donatora, humanitarnih organizacija i lokalnih vlasti. Bez sistemske pomoći spolja, povratak normalnom životu ostaće nedostižan, a humanitarna kriza nastaviće da prijeti milionima Palestinaca.

Stotine hiljada Palestinaca vratilo se u apokalipsu: Gaza je pretvorena u prah i pepeo

Konferencija „ProVal 2025“, održana u Budvi u organizaciji Instituta ovlašćenih procjenjivača Crne Gore, pokazala je da crnogorsko tržište nekretnina i hotelijerstva stoji pred ozbiljnim izazovima - od porasta troškova izgradnje i usporenog povraćaja investicija do niske energetske efikasnosti objekata. Stručnjaci su poručili da bez strateške saradnje, subvencija i veće svijesti o održivosti, crnogorski investitori teško mogu dostići evropske standarde, dok je poruka konferencije bila jasna: vrijeme je za sinergiju znanja, politike i prakse kako bi Crna Gora do 2028. bila spremna za evropske integracije i tržište koje prepoznaje vrijednost u održivom razvoju. U drugom dijelu programa konferencije Nino Beraia iz Gruzijske procjenjivačke kompanije (GVC) je govorila o iskustvu procjene hotela u Tbilisiju, Daniel Manate je imao prezentaciju na temu primjene vještačke inteligencije u procjeni nepokretnosti, sa posebnim osvrtom na njene prednosti i povezane rizike, prof. dr Dragoljub Janković bavio se pristupima procjeni digitalne imovine u kontekstu ESG faktora, dok je Silvija Ilišković Balagović iz kompanije Hotelis d.o.o. održala predavanje na temu “Hoteli kao investicija: kada trošak prelazi vrijednost?”. Ilišković Balagović ukazala je da je COVID pandemija donijela distorziju na građevinskom tržištu, što je jako uticalo na hotelijerski sektor. - Ono što se desilo od tada, prijeti kompletnom hotelskom tržištu. Moja analiza kroz 2020. i 2021. na temelju podataka troškovnika i troškova razvoja oko pet projekata je pokazala da je u prosjeku razvojni trošak bez zemlje iznosio oko 2.500 eura. Prije COVID-a prosječni razvojni trošak bez zemlje je bio negdje između 1.300 i 1.800 eura. Međutim, potpuna distorzija dovela je do značajnog povećanja i taj rast traje do danas. Danas, prema troškovnicima koji su validni za hotele koji se ili planiraju ili su u izgradnji ukupni razvojni trošak bez zemlje je između 3.000 i 5.000 eura po kvadratu. Onda se postavlja pitanje kako je to uopšte isplativo. Tu velikih i pametnih odgovora nema. Ako smo nekada govorili da je isplativost ulaganja u hotele – stopa povrata, u prosjeku neka zlatna sredina bila 10 godina, mi smo došli do toga da vrlo rijetko vidimo da je neki projekat isplativ za manje od 15 godina - ispričala je Ilišković Balagović. Posljednji panel bio je posvećen energetskoj efikasnosti zgrada, te je moderatorka Marijana Vreteničić na početku prezentovala rezultate analize 15 crnogorskih hotela koji su aplicirali za subvenciju za “zelene zgrade”. - Nijedan od postojećih hotela nije zadovoljio klasu A, B ili C, najviše imamo hotela u klasi E – čak sedam, i jedan hotel klase G. Razlog za ovako loše rezultate su loše karakteristike omotača, neefikasni sistemi grijanja i hlađenja, neregulisani sistemi, nedostatak automatike u upravljanju svim sistemima koji postoje u hotelima, kao i nedovoljna upotreba obnovljivih izvora energije. Svi treba da prepoznamo da energetska efikasnost ne treba da bude samo zakonska obaveza, već je to jedna prilika da se pametnije upravlja objektima i da se smanje sami troškovi u korišćenju objekata, u ovom slučaju hotela. Sam sertifikat bi trebao da ima određeni značaj u procjeni, prodaji i kreditiranju objekata. Samo je pitanje kako da zajednički motivišemo investitore i vlasnike hotela da više pažnje obrate na ovu temu - kazala je Vreteničić. Aleksa Ćulafić, predstavnik Ministarstva energetike i rudarstva, kao jedan od učesnika panela pojasnio je da je shodno Pravilniku o minimalnim zahtjevima energetske efikasnosti zgrada iz 2024. za sve nove zgrade minimalna klasa D, a za sve rekonstruisane zgrade minimalna klasa je F. Najlošija klasa u ovoj hijerarhiji je klasa G. - Ako vidimo da su nam hoteli najčešće unutar klase D, šta onda možemo očekivati od stambenih kuća i drugih komercijalnih objekata? Hoteli najčešće ispune minimalne uslove energetske efikasnosti, a za kuće i komercijalne objekte situacija nije najbolja. Imamo problem sa stanjem energetske efikasnosti zgrada - istakao je Ćulafić. Kako bi se sanirao taj problem, Ministarstvo je tokom prošle godine u saradnji sa Eko Fondom osiguralo 7,5 miliona eura subvencija za domaćinstva za sve mjere energetske efikasnosti.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026091044_459fd34ffefe3f0da08fb57018a733070c641b3f8e8e58cd8648deb5d9dc7a66.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026091044_459fd34ffefe3f0da08fb57018a733070c641b3f8e8e58cd8648deb5d9dc7a66" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="SA događaja"></figure>  - Za hotele smo osigurali 2,7 miliona, a za seoska domaćinstva 500.000 eura. Oko 12 miliona eura smo imali subvencije za privredu. U planu je da već naredne godine bude 900.000 eura subvencija za domaćinstva. Sada konačno imamo nove pravilnike, nacionalni softver, Zakon o izgradnji, te očekujemo da će ova oblast masovno da zaživi i da će tu biti i subvencije za investitore koji imaju tu dobru ocjenu energetske efikasnosti - istakao je Ćulafić. Veselinka Mašulović, predstavnica NLB Banke istakla je da njihovi kriterijumi za finansiranje "zelenih zgrada" podrazumijevaju da one minimalno ispunjavaju energetsku klasu A ili B. - Iz svakodnevnog rada sa klijentima mogli smo da zaključimo da su veoma malo informisani o ovim temama. Dodatno, za dostizanje energetske klase A ili B, ljestvica je postavljena prilično visoko. To predstavlja dodatni izazov za investitore i građevinsku industriju. Za dostizanje energetske klase višeg reda neophodno bi bilo izdvojiti značajna finansijska sredstva da bi se unaprijedila energetska efikasnost objekata. Ovdje prije svega mislim na termoizolaciju koja bi trebala biti značajno unaprijeđena, eventualno instalaciju solarnih sistema na krovovima objekata. Uzimajući u obzir da je termoizolacija u Podgorici od svega pet centimetara i da solarni sistemi gotovo nisu prisutni jasno je koliko su ozbiljne investicije potrebne za dostizanje ove energetske klase - ispričala je Mašulović. Silvija Ilišković Balagović je u sklopu ovog panela navela da je vrlo teško očekivati da će hoteli ili bilo koji drugi poslovni subjekti ulagati u svoje nekretnine, a da od toga nemaju direktni povrat novca. - Bez nekog direktnog finansijskog povrata mislim da su sve investicije u održivost postojećih objekata rezervisane za subvencionisanje. U hotelima troškovi energije iznose od tri do osam posto od ukupnih prihoda, što je veliki iznos. Može se reći da svako ulaganje u neke jeftinije izvore energije direktno utiče na rezultate - dodala je Ilišković Balagović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026091044_f29c219167db6a43b5a1ca89294ecd4602184614c37b90fd9cd1fac63009373f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251026091044_f29c219167db6a43b5a1ca89294ecd4602184614c37b90fd9cd1fac63009373f" data-rendition-name="original" width="1620" height="1080" loading="lazy" alt="SA događaja"></figure>  Nakon inspirativnih prezentacija i panela predsjednica Instituta ovlašćenih procjenjivača Crne Gore (IOPCG), Sanja Radović sumirala je utiske sa konferencije. - Nadam se da su poruke sa ove konferencije čuli svi koji su trebali. Vidimo da imamo kapaciteta, dovoljno volje i dovoljno podataka, treba nam samo sinergije da budemo na nivou onoga što želimo, a to je da 2028. dostignemo nivo koji će biti dovoljan da postanemo 28. članica EU - poručila je Radović.

Ćulafić: Imamo problem sa stanjem energetske efikasnosti zgrada, hoteli najčešće unutar klase D

Ono što je saopštio predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić tokom skupštinskog zasijedanja jeste da su njegova očekivanja da bi neko zadovoljio povjerenje vladajuće koalicije da se tužilaštvo bavi konkretnim imenima sa spiska koji im on dostavi. To je opasna priča koja govori o pritisku koji vrši Mandić i dio vlasti da tužilaštvo bude sredstvo za obračun sa kritičarima vlasti i opozicionim političarima. To nije vladavina prava - ocijenio je u informativnoj emisiji "24 sata" na Televiziji E docent na Fakultetu političkih nauka i predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje Zlatko Vujović.
Smatra i da su Mandić i dio vlasti na skupštinskom zasijedanju prije dva dana, kada je vrhovni državni tužilac Milorad Marković predstavljao izvještaj o stanju u državnom tužilaštvu, napravili ogromnu štetu Crnoj Gori.
Na pitanje koliko je ta vrsta pritiska na pravosudne institucije ozbiljna prijetnja i vladavini prava, ali i njenom evropskom putu, te što bi bila adekvatna reakcija evropskih partnera i domaće javnosti, odgovara da vjeruje da ovo neće ostati bez reakcije Evropske unije.&nbsp;
- Ovo je crvena linija. EU i naši zapadni partneri su posebno osjetljivi kad je riječ o pravosuđu i sudstvu i zaštiti od političkih uticaja, a ovakav istup i ovako otvoreni pritisci, da ne kažemo prijetnje vrhovnom državnom tužiocu jer ne postupa po nalozima vlasti, poslali su poruku da ova vlast ne vodi Crnu Goru u EU - ističe Vujović.
Kaže da su istupi dijela predstavnika vladajuće koalicije, odnosno nekadašnjeg Demokratskog fronta i predsjednika Skupštine, dala za pravo svim kritičarima, posebno opoziciji koja je tvrdila da tužilaštvo postupa pod pritiskom vlasti, odnosno da je zahtjev vlasti obračun sa konkretnim imenima iz nekadašnje vlasti.
- To znači da su optuživali da tužilaštvo istražuje konkretne ljude, a ne krivična djela - navodi Vujović.
<h2>Podrška GST</h2>
Komentarišući kako javnost sad da percipira ulogu tužilačkih organa nakon ovih nastupa političara, naročito u kontekstu sve češćih pritisaka represivnog aparata na civilni sektor i medije, navodi da postoji mogućnost da se otvori prostor za nepovjerenje prema čelnim ljudima u tužilaštvo ako glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović ne stane uz Markovića.
- Mandić je pokušao da pokaže kakva su očekivanja i onda se postavlja i nezadovoljstvo sa vrhovnim državnim tužiocem. Odakle zadovoljstvo sa glavnim specijalnim tužiocem? Sve što se zamijera vrhovnom državnom tužiocu ustvari su slučajevi koje vodi glavni specijalni tužilac. Mislim da je veoma loše za imidž i vrhovnog i glavnog specijalnog tužioca izostanak Vladimir Novovića sa zasijedanja Skupštine i da bi bilo dobro da se on oglasi u narednim danima i saopšti podršku Markoviću - rekao je Vujović.
U protivnom bi, prema njegovim riječima, neko mogao da izvuče zaključak da je postojala koordinacija dijela vlasti, onih koji su zadovoljni Novovićem, a nezadovoljni Markovićem, da na ovaj način izvrše pritisak na vrhovnog državnog tužioca.&nbsp;
- Veoma je važno da kao što je Marković branio slučajeve Novovića, da se vidi da je Novović spreman da stane uz Markovića. Ako ne, onda će to otvoriti prostor za nepovjerenje prema čelnim ljudima u tužilaštvu - kazao je Vujović.
<h2>Izostanak reakcije</h2>
Na pitanje ima li Pokret Evropa sad snage da se odupre pristiscima nekadašnjeg Demokratskog fronta i da li u njihovim redovima ima svijesti o tome odgovara da reakcije osim predsjednika poslaničkog kluba PES-a Miodraga Lakovića nije bilo, te da to nije dovoljno.
- Mandić je veoma iskusan i proračunat političar i veoma je precizno odmjerio što će i koliko reći. On je praktično optužio da je PES ucijenjen od vrhovnog državnog tužioca, da se protiv njihovih političara vode postupci i da su sa ciljem političkog preživljavanja spremni da ga podrže da ne bi otvarao slučajeve protiv njih. Možda on govori istinu, ali govori da su najznačajniji ljudi u PES-u pod istragom Specijalnog državnog tužilaštva za organizovani kriminal. To su ozbiljne optužbe. Ili je možda podmetnuto kukavičje jaje. Bilo bi dobro da se SDT oglasi i kaže da li su ključni funkcioneri PES-a pod istragom za krivična djela iz njihove nadležnosti, jer onda imamo dramatično drugačiju političku situaciju u Crnoj Gori - istakao je Vujović.
<h2>Dezorjentisanost opozicije</h2>
Komentarišući ulogu i aktivnosti opozicije na skupštinskom zasijedanju kaže da mu se čini da su bili dezorjentisani.
- S jedne strane smo vidjeli da su gotovo svu kritiku usmjerili na vrhovnog državnog tužioca, slično kao što je to uradio Mandić, iako je ono što zamijeraju nisu potezi samog Markovića, već Novovića. Da li je to nesnalaženje ili neka druga strategija koja možda meni nije jasna, ali činjenica je da su u opoziciji i u vlasti malo bili dezorjentisani moguće i ovim potezima dijela vladajuće koalicije, pa su htjeli možda da podrže dio vlasti u obračunu sa Markovićem - naveo je Vujović.&nbsp;
Smatra i da je to veoma pogrešna strategija.
- Bez obzira na to što imaju pravo da se ljute i kritikuju određene poteze Novovića koji se odnose na dio diskreditacije kritičkih i opozicionih medija u Crnoj Gori. Čini mi se da su bili dezorjentisani i često promašivali ono što su možda htjeli da ostvare, a to je da pokažu da tužilaštvo djeluje pod političkim uticajem - rekao je Vujović.&nbsp;
Marković je poslao poruku da je daleko kako su ga možda očekivali, a to je da je spreman da bespogovorno sagne glavu i sluša što mu narede ključni ljudi vlasti.&nbsp;
- Pokazao je da ima integritet. Ono što je meni nejasno je da li ima podršku Novovića, s obzirom na njegov upadljiv izostanak ne samo sa sjednice Skupštine, već i prethodnih dana - dodaje Vujović.
<h2>Antifašizam i nasljeđe</h2>
Komentarišući odluku predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da dodijeli orden pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću kaže da nas Milatović često potezima zbunjuje.&nbsp;
- S jedne strane imate poteze koji su veoma kvalitetni i zaslužuju podršku, kao što je podrška antifaštičkim akcijama, a s druge strane uslijedi potez koji prilično anulira takvo ponašanje, jer da najviši državni orden čovjeku koji je simbol svega suprotnog, čovjek koji je negator antifašizma, podržavalc fašitičkih pokreta u Crnoj Gori kao što je četnički pokret, čovjek koji je negator ratnih zločina i genocida. Ako se izuzme njegova tiha podrška nezavisnosti 2006. i pasiviziranje Srpske pravoslavne crkve kao instrumenta srpskih obavještajnih službi, onda ne možemo govoriti o pozitivnoj ulozi njega kao ličnosti. Mislim da je bilo i prerano procjenjivati da li je to pozitivno ili ne. Bojim se da smjer političkog djelovanja Milatovića dezorjentiše možda i njegove potencijalne birače. S jedne strane možda ga vide kao mladog lidera koji podržava Crnu Gori i njenu prozapadnu orjentaciju, što on radi često, kao što poziva NATO pakt da pruži veću podršku radi ograničavanja uticaja Rusije i miješanja u političke prilike u Crnoj Gori, a onda ključnom promoteru takvog uticaja u Crnoj Gori - ruskog i sprskog uticaja - dodijeli najveći državni orden. Mislim da Milatović mora da postavi neka pitanja za sebe i da se pozicionira na političkoj sceni, ovako ne ide dobro ni njemu ni građanima - zaključio je Vujović.
J. B.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D1OrxGs2nTBo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vujović: Mandić i dio vlasti napravili ogromnu štetu Crnoj Gori, veoma važno da Novović podrži Markovića

Dan nakon što je Portal ETV objavio tekst o četrnaestogodišnjoj djevojčici iz Podgorice koja već mjesec dana nije primila obaveznu biološku terapiju Metotreksat u ambulanti u objektu „Zlatica“ , kontaktirala nas je majka djevojčice koja je &nbsp;potvrdila da je terapija primijenjena, ali je istakla da „nije normalno da dijete mora čekati medijsku objavu da bi dobilo liječenje koje mu zakonom pripada“.
Reagovala je i Zaštitnica prava pacijenata Snežana Miranović, koja je kazala da o slučaju nije dobila zvaničan prigovor, već je o svemu saznala iz medija.
– Objašnjeno mi je iz Biološke ambulante da pripremaju pisano izjašnjenje za menadžment ustanove, gdje će detaljno objasniti što se dogodilo. Ja sam iz korektnosti i zbog dobre saradnje sa vama pokušala da dobijem više informacija – kazala je Miranović za Portal ETV.
Prema njenim riječima, sestra Dubravka Jokić je saopštila da djevojčica terapiju prima od 2023. godine, ali da „nije bila redovna“ i da je imala „nevažeći nalog“.
<h2>Nalozi, papiri i propusti umjesto liječenja</h2>
Miranović objašnjava da se nalozi moraju zatvarati istog dana, jer je to odluka menadžmenta, što često stvara administrativne barijere u kontinuitetu liječenja.
– Ukazala sam menadžmentu na problem sa ispisivanjem naloga. Da li će oni promijeniti odluku da se izdaju trajni nalozi – to nije u mojoj ingerenciji. Pacijenti često prigovaraju jer, kad nema lijeka, njihov nalog se zatvori, a kada lijek stigne, moraju ponovo da prolaze cijelu proceduru: zakazivanje, čekanje, novi pečati – navodi Zaštitnica.
Dodaje i da je u ovom slučaju „pored problema sa nalogom, postojala i nestašica lijeka“, što, kako tvrdi, „nije odgovornost ambulante već distributera Montefarma“.
Portal ETV kontaktirao je Montefarm, gdje je potvrđeno da Metotreksata ima u dovoljnim količinama i da lijek nije bio deficitaran u jedinicama u kojima se liječi djevojčica. Ova činjenica otvara dodatna pitanja o (ne)ažurnosti nabavke i komunikacije unutar zdravstvenog sistema.
Podsjećamo, nakon perioda kada lijeka nije bilo, a zatim i problema sa nalogom, djevojčica je prošle sedmice ponovo vraćena iz ambulante jer „nije imao ko da joj da terapiju“ – sestra je bila na terenu, a zamjena nije bila obezbijeđena. U međuvremenu, kod djevojčice su se već pojavili novi &nbsp;zdravstveni problemi zbog odlaganja terapije.
<h2>Organizacioni haos postaje pravilo</h2>
-Tako je. Jedna sestra je bila na terenu jer je to dan kad su kućne posjete a druga je bila opravdano odsutna. To je već organizaciono pitanje i pitanje za menadžment ustanove. Menadžment će nakon pismenog izjašnjenja raspravljati o ovom problemu i ako se utvrdi da se ovdje desio propust imamo dobar materijal da uradimo nešto u organizacionom smislu da se bolje funkcioniše kada je u pitanju apliciranje biološke terapije. Ali, to je, ponavljam, sada isključivo na menadžmentu - kazala je Miranović.
Istakla je da je u kvartalnom izvještaju Ministarstvu zdravlja već upozorila na povećan broj prigovora koji se odnose na biološku terapiju – od deficita lijekova do nejasnih pravila oko izdavanja naloga.
– Zaposleni u apotekama tvrde da traže veće količine lijekova, a dobijaju manje, dok pacijenti trpe posljedice i gube povjerenje. Ja sam alarmirala menadžment, na njima je da preduzmu konkretne mjere – zaključila je Zaštitnica.
<h2>Dijete kao žrtva sistema</h2>
Majka djevojčice kategorično odbacuje tvrdnje o neredovnosti dolazaka, ističući da je sramotno tako prebacivati i izbjegavati odgovornost.
– Moje dijete terapiju smije preskočiti jedino ako ima virus, prehladu ili uzima lijekove koji su u interakciji s Metotreksatom – i to po preporuci ljekara. Nijednom nijesmo izostali bez opravdanog razloga. Ali su nas četiri puta vraćali bez najave, i svaki put s novim izgovorom. Ovo je sramota i ja ću insistirati na odgovornosti – kazala je ona.
Podsjećamo, majka se ranije obraćala Zaštitnici prava pacijenata zbog situacije kada u ambulanti nije bilo osoblja između 13:30 i 14:00, iako su sestre bile dužne da se sa terena vrate do kraja radnog vremena. Miranović je potvrdila da se slučaja sjeća i da je tada intervenisala kod medicinskog osoblja.
Ovim povodom Portal ETV je kontaktirao i PR Doma zdravlja Anu Lazović Otašević, koja je povrdila navode Zaštitnice prava pacijenata, a zatražili smo i odgovore od menadžmenta Doma zdravlja, kako bi bili upoznati sa daljim razvojem situacije.

Djevojčica iz Podgorice konačno primila terapiju: Menadžment traži pismeno izjašnjenje odgovornih sestara

Podgoričanin D.L. podnio je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv šesz osoba zbog sumnje da su ga oštetili za 320.000 eura ulaganjem u kriptovalute.
D.L. je prijavu, u koju je Portal ETV imao uvid, podnio protiv Podgoričana M.D, M.D, V.S, Baranina S.V, Cetinjanke N.D. i Pljevljaka V.D. zbog sumnje da su počinili krivična djela prevare i stvaranja kriminalne organizacije.
D.L, čije je ime poznato redakciji, naveo je u prijavi da upoznao M.D. tokom aprila 2024. godine preko zajedničkog poznanika. Nastavio je da mu se javlja nudeći mu ulaganje u kriptovalute, bitkoin i etirijum. Projekat, navodno, vodi njegov kum S.V, “uspješan investitor” koji sarađuje sa određenim Ukrajincima trenutno smještenim na primorju Hrvatske, u Splitu i Dubrovniku.
<h2>"Čista zarada koja ne javlja često"</h2>
- Saopštio mi je da je to čista zarada koja se često ne javlja, a koja će trajati još vrlo kratak vremenski period, te da je on, budući da sam mu ja jako drag i da sam mu pomogao, a i dalje pomažem, te da sam i kod njegovog kuma S.V. proizveo veće simpatije, želio da mi učini uslugu da zaradim. Na ove njegove riječi ja sam se zahvalio i kulturno odbio, govoreći mu: "Nema leba bez motike", a zatim sam prekinuo vezu, a nakon čega me on opet ponovo pozvao nakon par minuta i rekao: "Brate, ovo ti je sto posto sigurno, garatujem ti ja svojom i kumovom imovinom, što ti i drugi naši zajednički drugovi mogu potvrditi" - naveo je podnosila prijave.
Uslijedili su susreti u jednoj kancelariji, pred četiri svjedoka, a nakon više insistiranja, D.L. je pozvan na ručak u porodični stan M.D. u Podgorici, gdje su prisustvovali njegova supruga, tašta i još nekoliko članova porodice. Rečeno mu je bilo da će tamo biti i S.V, što se nije desilo.
Prisutni su, prema navodima oštećenog, isticali da su već ulagali, da su zaradili i da je riječ o “sigurnom poslu”, pokazujući luksuzan stan, automobile i satove koje su navodno kupili od te zarade.
Pod uticajem njihovih tvrdnji, Podgoričanin je odlučio da uloži prvi iznos novca.
Prvo je, tvrdi, krajem novembra, u stanu porodice M.D. predao 115.000 eura, uz usmeni dogovor da se 15. januara 2025. isplati 257.000 eura. Dalje su nastavili da ga nagovaraju da uloži još novca, a sredinom decembra, na ručku u istom stanu, u kom je bila i majka M.D, dao im još 105.000 eura, uz dogovor da se isplata objedini na 15. januar 2025. godine, te da mu tog dana vrate 495.000 eura.
<h2>Kašnjenja i pravdanja</h2>
Po isteku dogovorenog roka isplata je stalno odlagana uz razna opravdanja – da novac kasni, da je neko ukrao sredstva, da su ih „Hrvati iz Dubrovnika prevarili“ i slično.
- Iako su u početku M.D. u njegovoj priči podržavale i supruga i tašta, u posljednje vrijeme počele su da se ograđuju, tvrdeći da nemaju veze s tim i da ne znaju ništa o novcu, te da je dat isključivo M.D.-u. Ipak, dodale su da vjeruju da će on i njegov kum vratiti novac. Na kraju se i S.V. distancirao od M.D., navodeći da ne zna gdje je novac završio - navodi se u prijavi.
D.L. tvrdi da su M.D. i S.V. obećali povrat njegovog uloženog novca preko prepisivanja nekretnina i poslova sa kriptovalutama, ali to se nikad nije desilo.
M.D. je 29. septembra pozvao D.L. kod svoje majke na Cetinje, gdje su muu prisustvu svjedoka rekli da će mu novac biti vraćen prepisivanjem nekretnina u vrijednosti uloženog novca, a ako to ne bude moguće u dogovorenom roku, nekretnine će ostati u njegovom vlasništvu. Zakazan je notar, ali se, kako se tvrdi, s njihove strane niko nije pojavio.
Posljednje obećanje M.D. i S.V. dali su da će vratiti dio uloženog novca između 15. i 20. septembra 2025. godine, što se nije desilo.&nbsp;
Oštećeni traži povraćaj uloženih 320.000 eura, bez potraživanja dobiti, uz tvrdnje da njegove tvrdnje iznijete u prijavi potvrđuju brojni svjedoci, poruke i snimci.

Podgoričanin tvrdi da je žrtva velike prevare: Ubjeđivali ga u "siguran kripto posao”, izgubio 320.000 eura

Opasne hemikalije svakodnevno vrebaju u kozmetici i odjeći – dok ih EU zabranjuje, kod nas se još prodaju. Evropski standardi sigurnosti proizvoda postavljaju jasna pravila: ništa što može štetiti zdravlju ne smije dospjeti na tržište. Ipak, u Crnoj Gori opasni proizvodi i dalje stižu do potrošača, posebno preko interneta. Hormonski disruptori, kancerogene supstance i “vječne hemikalije” prisutni su u kremama, lakovima, teflonskom posuđu i vodootpornoj odjeći. Ovo nije puka formalnost – &nbsp;zdravlje je ugroženo. Pažljivo provjeravajte sastav proizvoda i birajte samo ono što je zaista sigurno. Evropska unija pooštrava kontrolu i uvodi najstrože do sada zabrane upotrebe opasnih hemikalija u kozmetici, odjeći, posuđu i igračkama. Promjene će direktno uticati i na tržište Crne Gore, koja se u procesu pristupanja EU obavezala na potpunu harmonizaciju propisa o bezbjednosti proizvoda. Kako za Portal ETV objašnjava Jovo Rabrenović, &nbsp;nacionalni ekspert za zaštitu potrošača iz Instiruta ekonomskih nauka, samo u 2024. godini evropski sistem za praćenje bezbjednosti proizvoda (Safety Gate) zabilježio je preko 4.100 upozorenja o opasnim proizvodima, od čega se više od trećine (36%) odnosilo na kozmetiku, dok su igračke činile 15% svih prijava. Najveći broj rizičnih proizvoda poticao je iz Kine, a većina ih je prodavana putem interneta. - Eksplozija online trgovine i količina niskovrijednih pošiljki, naročito iz Kine, preopterećuju evropske i naše kontrole. To otvara prostor za nebezbjedne proizvode koji vrlo lako stižu i do crnogorskih potrošača - upozorava Rabrenović. <h2>STROŽA PRAVILA O BEZBJEDBOSTI&nbsp;</h2> Evropska unija je odgovorila novim, strožim zakonodavstvom koje se primjenjuje i u Crnoj Gori. Od decembra 2024. na snazi je Opšta uredba o bezbjednosti proizvoda (GPSR), kojom se propisuje da svaki proizvod na tržištu mora biti bezbjedan — uključujući i one kupljene online ili reparirane. Proizvođači i internet platforme dužni su da odmah uklone opasne proizvode i da potrošaču ponude zamjenu, popravku ili povraćaj novca. Sljedeći korak je Regulativa (EU) 2025/877 – “Omnibus VII”, koja od 1. septembra 2025. zabranjuje 21 toksičnu supstancu u kozmetici. Među njima su TPO i Dimethyltolylamine (česti sastojci u UV-gel lakovima), Bisphenol AF, TBBPA i Clothianidin, prisutni u kremama, puderima i preparatima za njegu. - Ove supstance su povezane sa hormonalnim poremećajima, neplodnošću, kancerom i neurotoksičnim efektima. Od septembra 2025. one ne smiju biti prisutne ni u jednom proizvodu na tržištu EU, što automatski važi i za Crnu Goru - naglašava Rabrenović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251025181028_a3cd69d675dbc088d3ed788840e5f9cbc8f6e1e8a583ae6551219489abf1c9e0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251025181028_a3cd69d675dbc088d3ed788840e5f9cbc8f6e1e8a583ae6551219489abf1c9e0" data-rendition-name="original" width="438" height="365" loading="lazy" alt="Jovo Rabrenović"> <figcaption>Jovo Rabrenović</figcaption> </figure>  <h2>CRNOGORSKI IZAZOVI I INSTITUCIONALNI NADZOR&nbsp;</h2> Crna Gora je, prema riječima Rabrenovića, zakonski uskladila svoje propise sa evropskim standardima, ali institucionalna primjena je i dalje spora. - Do sada nemamo javno objavljene podatke o povlačenju nebezbjednih kozmetičkih proizvoda, iako su EU zabrane već stupile na snagu. Ministarstvo zdravlja, Sanitarna inspekcija i Institut za javno zdravlje moraju preuzeti aktivniju ulogu i redovno informisati potrošače - kaže Rabrenović. <h2>PFAS – “vječne hemikalije” pod lupom</h2> Pored kozmetike, Evropska unija zabranjuje i PFAS hemikalije, poznate kao “vječne hemikalije” zbog toga što se ne razgrađuju u prirodi i zadržavaju se u organizmu. Nalaze se u vodootpornoj odjeći (GORE-TEX), teflonskom posuđu i igračkama. Naučna istraživanja ih povezuju sa rakom, neplodnošću, oštećenjem jetre i hormonalnim poremećajima. - EU planira postepeno ukidanje PFAS-a do 2030. godine, a Francuska je već zabranila njihovu upotrebu u tekstilu od 2026. godine. Crna Gora još nema sličnu zabranu, što znači da su ovi proizvodi i dalje dostupni na našem tržištu - navodi Rabrenović. <h2>SAVJETI POTROŠAČIMA I UPOZORENJE</h2> Rabrenović apeluje na građane da budu oprezni i informisani, posebno prilikom online kupovine: Uvijek provjerite INCI listu i izbjegavajte proizvode sa sumnjivim hemijskim sastojcima. Kupujte proizvode sa CE oznakom i provjerenim porijeklom. Kod kozmetike tražite oznake „TPO-free“ ili „Dimethyltolylamine-free“. Umjesto teflonskih, koristite keramičke, titanijumske ili livenogvožđane posude. Kod dječjih igračaka izbjegavajte jeftine proizvode bez jasne deklaracije. - Evropska unija jasno pokazuje da ljepota i komfor ne smiju dolaziti po cijenu zdravlja. Crna Gora mora ubrzati sprovođenje novih pravila, jer potrošači imaju pravo na sigurne i kontrolisane proizvode - poručuje Jovo Rabrenović.&nbsp; Dodaje da je informisanje javnosti ključno: „Dok institucije ne ojačaju nadzor, najveća odgovornost ostaje na potrošačima – da čitaju deklaracije, provjeravaju sastav i biraju proizvode koji zaista poštuju evropske standarde bezbjednosti.“

Tag: zakon-o-zabrani-fasistickih-nacistickih-i-ekstremistickih-organizacija-i-simbola

Pravni odgovor na ekstremizam, revizionizam i glorifikaciju zločinaca

Samardžić: Od beskrajne rasprave o tome „ko smo“ nikako ne stižemo do pitanja „kako ćemo živjeti zajedno“

Kolašin postaje dio evropske mreže gradova: Biogradsko jezero u središtu projekta „CityLake“

Stotine hiljada Palestinaca vratilo se u apokalipsu: Gaza je pretvorena u prah i pepeo

Ćulafić: Imamo problem sa stanjem energetske efikasnosti zgrada, hoteli najčešće unutar klase D

PRATITE TVe UŽIVO