Građani zapadnih zemalja sve su uvjereniji da se svijet kreće prema globalnom ratu, ali istovremeno pokazuju ograničenu spremnost na žrtvu kada treba platiti veće vojne izdatke. To su ključni nalazi ankete koja opisuje rastuću zabrinutost javnosti zbog rizika i cijene nove ere sukoba, piše Politico.
U svih pet anketiranih zemalja – Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj – velika većina ispitanika smatra da svijet postaje opasnije mjesto. Amerikanci, Kanađani, Francuzi i Britanci većinom vjeruju da je izbijanje Trećeg svjetskog rata u narednih pet godina vjerovatnije nego da nije. Ti nalazi će zasigurno uticati na rasprave među svjetskim liderima koji se danas okupljaju na godišnjoj Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji.
Strah od Trećeg svjetskog rata raste
Udio birača koji predviđaju novi svjetski rat naglo je porastao u odnosu na mart 2025. godine, kada je agencija Public First posljednji put postavila to pitanje.&nbsp;
- Promjena u stavovima zapadne javnosti u manje od godinu odražava dramatičan zaokret prema nesigurnijem svijetu, u kojem se rat smatra vjerovatnim, a savezništva nestabilnim- rekao je Seb Rajd, voditelj istraživanja u agenciji Public First.
Trend je posebno izražen u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje 43 procenta ispitanika vjeruje da će novi svjetski rat „vjerovatno“ ili „vrlo vjerovatno“ izbiti do 2031. godine, što je porast u odnosu na 30 procenata zabilježenih u martu 2025.
Gotovo polovina Amerikanaca, njih 46 procenata, smatra da je novi svjetski rat „vjerovatan“ ili „vrlo vjerovatan“ u istom periodu, u odnosu na 38 procenata prošle godine. Među pet anketiranih zemalja jedino u Njemačkoj većina smatra da Treći svjetski rat u narednih pet godina ipak nije vjerovatan.
Trampov SAD kao prijetnja
Zabrinutost raste i zbog četvorogodišnjeg ruskog rata protiv Ukrajine, kojem se ne nazire kraj, kao i zbog vojnih akcija SAD-a pod predsjednikom Donaldom Trampom u Iranu, Siriji, Venecueli i Africi. Rusija se u Evropi percipira kao najveća prijetnja miru. Zanimljivo je da Kanađani najveću opasnost po bezbjednost vide u Trampovoj Americi.
U Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu SAD je druga najveća prijetnja, a ispitanici ga navode znatno češće od Kine. U skladu s tim, najmanje jedna od tri osobe u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Kanadi vjeruje da je vjerovatna ili vrlo vjerovatna upotreba nuklearnog oružja u ratu u narednih pet godina.
Više za odbranu, ali ne na njihov račun
Iako većina birača u Francuskoj, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi smatra da njihova zemlja treba više da troši na odbranu, otpor raste kada se postavi pitanje načina finansiranja. Podrška većim izdvajanjima naglo pada kada se ispitanicima kaže da bi se to platilo rezovima u drugim uslugama, povećanjem javnog duga ili višim porezima.
Francuska i njemačka javnost ove godine manje su sklone da podrže veće odbrambene budžete uz takve kompromise nego prošle godine. Dok je 2025. godine 40 procenata Francuza i 37 procenata Nijemaca podržavalo veću potrošnju na odbranu uprkos kompromisima, ove godine ta podrška pala je na 28 procenata u Francuskoj i 24 procenta u Njemačkoj.
- Naša anketa pokazuje da rastuća zabrinutost zbog rata ne daje liderima odriješene ruke za veliku potrošnju na odbranu. Štaviše, birači su sada manje spremni na kompromise potrebne za jačanje vojne bezbjednosti. Evropski lideri su stoga u škripcu – ne mogu se osloniti na SAD, ne mogu to iskoristiti kao razlog za domaća ulaganja i pod većim su pritiskom da hitno riješe taj problem u svijetu u kojem se sukob čini bližim nego ikad- rekao je Rajd.
Sumnja u vojsku EU
Anketa je pokazala i značajan skepticizam prema ideji stalne vojske Evropske unije pod jedinstvenim zapovjedništvom, koju je pomenula Evropska komisija. Takav prijedlog podržava tek 22 procenta ispitanika u Njemačkoj i 17 procenata u Francuskoj.
S druge strane, obavezni vojni rok najpopularniji je upravo u Njemačkoj i Francuskoj, gdje tu ideju podržava približno polovina stanovništva. Istraživanje je sprovela agencija Public First od 6. do 9. februara na uzorku od 10.289 punoljetnih osoba putem interneta.
Anketirano je najmanje 2.000 ispitanika u SAD-u, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Njemačkoj. Rezultati za svaku zemlju ponderisani su kako bi bili reprezentativni prema starosti, polu i geografiji. Margina greške iznosi ±2 procentna poena za svaku zemlju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Politico: Zapad strahuje od Trećeg svjetskog rata

U koordinisanoj policijskoj akciji u zapadnoj regiji Crne Gore oduzeta je veća količina droge, oružja i municije, zaplijenjeno je vozilo visoke klase koje potražuju strani organi, dok je više osoba lišeno slobode zbog krivičnih djela i prekršaja. Kako je saopšteno iz Uprava policije, službenici Regionalnog centra bezbjednosti „Zapad“ sproveli su pojačane koordinisane aktivnosti usmjerene na suzbijanje zloupotrebe narkotika, nasilja i nelegalnog posjedovanja oružja, uz podršku Sektora granične policije i službenih pasa. Tokom akcije jedna osoba je lišena slobode zbog sumnje da je izvršila krivično djelo, jedna zbog prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga, dok su četiri osobe uhapšene zbog prekršaja iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima. U okviru operativno-taktičkih aktivnosti policija je oduzela više od 220 grama marihuane, tri puške, pištolj, nož–bajonet, 126 komada municije, kao i vozilo visoke klase koje je potraživano od strane inostranih organa za sprovođenje zakona. Pretresom stana i drugih prostorija koje koristi M.Ž. iz Nikšića pronađeno je oko 220 grama materije za koju se sumnja da je opojna droga marihuana. Nakon konsultacija sa tužiocem u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, M.Ž. je lišen slobode zbog sumnje da je izvršio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260123160132_1931bbaa82eab09e2219b592737dced20d31971386106ca4fecd1eae61325634.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260123160132_1931bbaa82eab09e2219b592737dced20d31971386106ca4fecd1eae61325634" data-rendition-name="original" width="863" height="863" loading="lazy" alt="auto"> </figure>  Kod N.A. iz Nikšića policija je pronašla 10,6 grama marihuane, nož–bajonet i osam komada pištoljske municije. Po nalogu tužioca, N.A. je lišen slobode zbog prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga, dok će se tužilac Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću o municiji izjasniti nakon vještačenja. Pretresom prostorija koje koristi T.B. iz Nikšića pronađene su dvije lovačke puške, te će protiv njega biti pokrenut prekršajni i upravni postupak radi trajnog oduzimanja oružja. U Šavniku je pretresom objekta koji koristi M.M. pronađena puška, malokalibarski pištolj, 118 komada municije različite vrste i kalibra, kao i kutija od ručne bombe. Po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima protiv M.M. je podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Na magistralnom putu Nikšić–Vilusi, u mjestu Vitalac, policija je kontrolisala vozilo marke „Mercedes GL“, kojim je upravljao M.P. iz Podgorice. Provjerama je utvrđeno da se vozilo potražuje od strane organa za sprovođenje zakona Mađarske, nakon čega je oduzeto. Takođe, u pojačanoj kontroli saobraćaja uhapšena su četiri vozača koja su upravljala vozilima pod dejstvom kokaina – Ž.J. (33), L.R. (23) i I.J. (22) u Nikšiću, kao i M.N. (32) u Šavniku. Iz Uprave policije poručuju da nastavljaju intenzivne i beskompromisne aktivnosti na suzbijanju svih oblika kriminala, sa posebnim fokusom na operativno interesantna lica i organizovane kriminalne grupe, u cilju jačanja bezbjednosti građana.

1250x600

1084x550

UP: Zaplijenjena droga, oružje i vozilo koje potražuju strani organi, više osoba lišeno slobode

Iran je ušao u 14. noć protesta uz pojačanu represiju, dok su zapadni lideri, uključujući predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa, pojačali pritisak na vlasti u Teheranu.
Govoreći na sastanku sa direktorima naftnih i gasnih kompanija u Bijeloj kući u petak, Tramp je kazao da je „Iran u velikoj nevolji“.
- Čini mi se da ljudi preuzimaju određene gradove za koje niko nije vjerovao da je to moguće prije samo nekoliko sedmica- dodao je.
On je naveo da Vašington pažljivo prati situaciju i upozorio da bi Sjedinjene Države reagovale ukoliko dođe do masovnih ubistava demonstranata.&nbsp;
- To ne znači slanje vojnika na teren, ali znači snažan udar tamo gdje najviše boli- rekao je Tramp.
Američki državni sekretar Marko Rubio saopštio je u subotu na društvenoj mreži X da SAD „podržavaju hrabri narod Irana“. Protesti, koji su počeli na Velikom bazaru u Teheranu 28. decembra, ubrzo su se proširili na desetine gradova širom zemlje.
Do večeri 8. januara pristizali su video-snimci iz gotovo svih dijelova Irana, na kojima se vide masovne kolone građana kako marširaju i skandiraju. Vlasti su prvo usporile internet širom zemlje, a zatim su 8. januara u 22.15 časova po lokalnom vremenu uvele gotovo potpuno isključenje interneta i telefonskih veza.
S obzirom na to da prekid komunikacija traje duže od 40 sati, nema pouzdanih podataka o broju poginulih, povrijeđenih i privedenih. Aktivisti strahuju da se blokada koristi kako bi se prikrilo nasilje bezbjednosnih snaga nad demonstrantima.
Amnesti internešnel je saopštio da istražuje „uznemirujuće izvještaje o intenziviranju nezakonite upotrebe smrtonosne sile protiv demonstranata“, što je, kako se navodi, dovelo do novih smrtnih slučajeva i teških povreda. Mediji, uključujući AFP, izvijestili su da su stotine ljudi prebačene u bolnice u Teheranu sa teškim povredama očiju, izazvanim vatrom iz vazdušnog oružja.
Prema podacima Agencije za ljudska prava &nbsp;u prvih 13 dana protesta uhapšena je najmanje 2.311 osoba, dok su demonstracije zabilježene na 512 lokacija u 180 gradova. Organizacija za ljudska prava u Iranu, sa sjedištem u Norveškoj, saopštila je da je do petka ubijen najmanje 51 demonstrant.
Princ Reza Pahlavi, sin posljednjeg iranskog šaha Mohameda Reze Pahlavija, svrgnutog Islamskom revolucijom 1979. godine, poručio je na društvenim mrežama da su demonstranti „zadobili divljenje svijeta svojom hrabrošću i istrajnošću“ i najavio mogućnost povratka u Iran. U posljednjem obraćanju pozvao je građane da se pripreme za zauzimanje gradskih centara i pokretanje opšteg štrajka, posebno u ključnim sektorima poput saobraćaja, energetike, nafte i gasa.
Iako su pojedini demonstranti uzvikivali parole podrške Pahlaviju, većina okupljenih tražila je kraj klerikalne vlasti i ekonomske reforme, u zemlji pogođenoj dugogodišnjim sankcijama i ratom iz juna, kada su Izrael i SAD izveli vazdušne napade na Iran.
Lideri Francuske, Njemačke i Velike Britanije izrazili su „duboku zabrinutost zbog nasilja iranskih snaga bezbjednosti“ i oštro osudili ubistva demonstranata. Evropska unija pozvala je na hitno obnavljanje pristupa internetu i izrazila solidarnost sa iranskim narodom.
Iranska dobitnica Nobelove nagrade za mir Širin Ebadi upozorila je da bi potpuni prekid komunikacija mogao poslužiti kao paravan za masovna kršenja ljudskih prava. Vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei, optužio je demonstrante da djeluju po nalogu stranih sila i optužio Donalda Trampa za, kako je naveo, „krv Iranaca na rukama“.
Iranska vojska najavila je da će, zajedno sa ostalim bezbjednosnim strukturama, štititi stratešku infrastrukturu i javnu imovinu. Državna televizija emitovala je snimke sahrana pripadnika snaga bezbjednosti koji su, prema zvaničnim navodima, poginuli tokom nemira.
Ovi protesti predstavljaju najozbiljniji unutrašnji izazov za iranski klerikalni establišment u posljednjih nekoliko godina, koji je i ranije preživio velike talase nezadovoljstva, uključujući studentske proteste 1999, nemire nakon izbora 2009, ekonomske proteste 2019. i pokret „Žena, život, sloboda“ iz 2022. godine.

RSE: Zapadni lideri pojačavaju pritisak na Iran dok se protesti nastavljaju

Američki zvaničnici saopštili su novinarima da su dva dana intenzivnih pregovora između Ukrajine, SAD-a i evropskih zvaničnika rezultirala jasnim napretkom u vezi sa sigurnosnim garancijama za Ukrajinu, ali da je i dalje ostala značajna praznina oko pitanja teritorija. Prema izjavama američkih zvaničnika, strane se približavaju sporazumu o sigurnosnim garancijama koje bi se temeljile na članku 5. NATO-a o kolektivnoj odbrani. Time bi se Ukrajina odrekla želje za članstvom u NATO savezu. No ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je proveo sedam sati sa Trampovim savjetnicima u Berlinu tokom protekla dva dana, potvrdio je da strane i dalje imaju „različite stavove o teritoriju“.
Zamjena teritorija
Dakle, riješena je praktično jedna od dvije glavne tačke trenja tokom nekoliko sedmica pregovora – sigurnosne garancije koje bi Ukrajina dobila od SAD-a i njihovih evropskih saveznika. Problem je što, prema Amerikancima, te garancije stupaju na snagu tek nakon kompletnog dogovora, koji uključuje lokacije poslijeratnih linija kontrole. Američki zvaničnik rekao je za Axios da će odluka o teritorijalnom pitanju biti na Ukrajini. Istovremeno, zvaničnik je naglasio da ostatak američke ponude – uključujući najjače sigurnosne garancije do sada – „neće biti na stolu zauvijek“. Iz toga se može zaključiti da će, za konačni dogovor o miru, Ukrajina morati pristati na teritorijalne ustupke u Donbasu.
Američki plan predviđa da se Ukrajina povuče sa otprilike 14% regije Donbasa koju kontroliše, ali koju je Rusija proglasila svojim teritorijem. U najnovijem nacrtu, to područje bi postalo demilitarizovana „slobodna ekonomska zona“. Ovisno o strani, i uzimajući u obzir veće područje tzv. sivih zona koje ne kontroliše nijedna strana, procjenjuje se da bi Ukrajina morala ustupiti oko 5.000–6.000 km² Donbasa, koji Rusija još nije okupirala. „Zauzvrat“ bi dobila nazad oko 2.000–3.000 km² svog teritorija u drugim ukrajinskim regijama koje Rusija drži okupiranim.
Zelenski i „slobodna ekonomska zona“
Predsjednik Zelenski je odbacio ideju „slobodne ekonomske zone“, logično se upitavši zašto Rusija tamo jednostavno ne bi intervenirala nakon što se ukrajinske trupe povuku. No, u kombinaciji sa američkim sigurnosnim garancijama, to bi se moglo izbjeći. Ipak, za sada Zelenski odlučno odbija bilo kakve ustupke oko teritorija. On je naglasio da želi jasnije razumjeti kako će sigurnosne garancije funkcionisati prije donošenja bilo kakvih odluka o teritoriju.
Jedan od američkih zvaničnika rekao je da je „90% problema riješeno“ između SAD-a i Ukrajine, ali da neka od preostalih pitanja zahtijevaju tehničke rasprave.&nbsp;
- Vjerovatno će se ovog vikenda održati razgovori negdje u Sjedinjenim Državama, možda u Miamiju, sa radnim grupama i vojnim osobljem koje će proučavati karte- rekao je zvaničnik, potvrdivši da će se sa Ukrajinom i dalje razgovarati o teritoriju.
Američki zvaničnik tvrdi da su ukrajinski i evropski sagovornici bili iznenađeni što je američka strana spremna ponuditi toliko sigurnosnih garancija i da SAD vjeruju da će se Rusija složiti.&nbsp;
- Predsjednik Donald Tramp vjeruje da može nagovoriti Rusiju da prihvati ovo garancijsko rješenje slično članku 5. NATO-a“, rekao je zvaničnik. On je dodao da će sigurnosne garancije „morati ići pred Senat- ali nije precizirao hoće li administracija tražiti formalni ugovor.
Američki argument je da sporazum Ukrajini nudi snažne sigurnosne garancije, ubrzava njen put ka Evropskoj uniji i stavlja milijarde dolara na stol za obnovu – ali dolazi sa „gorkom pilulom“ velikih teritorijalnih ustupaka. Rusija bi, zauzvrat, osigurala teritorijalne dobitke i priliku za reintegraciju u globalnu ekonomiju i zajednicu naroda. Misija, kako ju je opisao jedan američki zvaničnik, je „osmisliti najjači mogući paket, kako bismo vidjeli možemo li Rusiji ponuditi nešto što će zatvoriti ovo pitanje“.
Oprez u Kijevu i Evropi
Zvaničnici u Kijevu i evropskim prijestolnicama oprezni su jer smatraju da bi Ukrajina mogla pristati na bolne ustupke, a Rusija bi ih mogla odbiti i čekati na više. Evropski lideri oprezno su pozdravili promjenu stava Trampove administracije u vezi sa sigurnosnim garancijama za Ukrajinu. Poljski premijer Donald Tusk izjavio je da je prvi put osjetio da se sve strane ponašaju kao saveznici iz istog tabora. „Prvi put sam iz usta američkih pregovarača čuo da će se Amerika angažovati oko sigurnosnih garancija za Ukrajinu tako da Rusi ne bi imali sumnje da će američki odgovor biti vojni ako Rusi ponovo napadnu Ukrajinu.“
Švedski premijer Ulf Kristerson rekao je da je pitanje sigurnosnih garancija postalo „jasnije i vjerodostojnije“, što je nazvao važnim korakom prema održivom miru. „No mnoga teška pitanja ostaju, ne samo o teritorijima, nego i o tome želi li Rusija uopšte mir“, dodao je Kristerson.
Osiguranje interesa Rusije
Za sada nije jasno koliko bi razgovori u Berlinu mogli uvjeriti Rusiju da pristane na prekid vatre. U Moskvi je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio da je ruski zahtjev da Ukrajina ne uđe u NATO temeljno pitanje u razgovorima o mogućem mirovnom sporazumu. Kremlj je priopćio da će božićno primirje, koje je predložio kancelar Merc, zavisiti od toga da li se postigne trajni mirovni sporazum ili ne.
Peskov je naglasio da nije vjerovatno da će Rusija prihvatiti prekid vatre ako se Ukrajina fokusira na „kratkoročna, neodrživa rješenja“ umjesto na trajno rješenje.
&nbsp;- Želimo mir. Ne želimo primirje koje će Ukrajini dati predah da se pripremi za nastavak rata. Želimo zaustaviti ovaj rat, ostvariti svoje ciljeve, osigurati svoje interese i garantovati mir u Evropi za budućnost. To je ono što mi želimo- zaključio je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.

Zapad pregovara sam sa sobom o Ukrajini, Kremlj poručuje: Želimo mir po svojoj mjeri

Pobjeda Rusije u Ukrajini bila poraz za cio Zapad, upozorio je češki predsjednik Petr Pavel.
Tokom intervjua za Sandej tajms u Praškom zamku – baš na mjestu gdje je Hitler 1939. godine proglasio "Protektorat Bohemije i Moravske" – uporedio je trenutno ponašanje Zapada sa politikom pomirenja uoči Drugog svjetskog rata.
- Nedavni navodi o tajnim pregovorima između SAD i Rusije, posebno u vezi sa prenosom ukrajinske teritorije, opasno podsjećaju na Minhenski sporazum iz 1938. godine. Ako dozvolimo Rusiji da izađe kao pobjednik iz ovog sukoba, svi ćemo izgubiti - naglasio je Pavel.
Češki predsjednik je povukao istorijsku paralelu između nacističke eksploatacije njemačke manjine u Sudetima i ruskog narativa o „zaštići Rusa".
- Vladimir Putin koristi isti narativ - rekao je Pavel.
Uvjeren je da Zapad ne izdaje Ukrajinu na isti način na koji je nekada izdao Čehoslovačku, već pokazuje "nevoljnost da brani principe koje tvrdi da poštuje".

Pavel: Ako dozvolimo Putinu da izađe kao pobjednik iz ovog sukoba, svi ćemo izgubiti

Brisel i Vašington kao da uopšte nemaju interesa da vide očiglednu razliku u onome što rade vlasti u Podgorici, kao da ih zanima samo ono što vlasti govore, piše Darko Šuković, glavni urednik Antene M, medijskog partnera EUalive-a u Crnoj Gori.
Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako.
Crna Gora je posljednja republika bivše Jugoslavije koja je postala nezavisna država. Na referendumu održanom 21. maja 2006. za nezavisnost je glasalo 55,5% građana. Osim činjenice da je tako obnovljena državnost stare kraljevine, jedine južnoslovenske zemlje koja je očuvala slobodu i tokom vladanja Otomanske imperije najvećim dijelom Balkana, na tom se referendumu, prvi put u istoriji pokazalo da je većina građana Crne Gore prozapadno orijentisana. Jer, u programu političkih subjekata koji su zagovarali nezavisnu Crnu Goru, bilo je zapisano učlanjenje u EU i NATO, kao ključni vanjskopolitički ciljevi.
Prozapadna većina u Crnoj Gori građena je teško i relativno sporo. Istorijsko nasljeđe i dominantan kolektivni sentiment vjekovima su vezivali najmanju i najstariju južnoslovensku državu za Rusiju, kao slovenski i pravoslavni centar. Otpor obnovi nezavisnosti bio je snažan – svjedoči to 44,5% glasova protiv, i podržan iz Srbije: politički, finansijski, medijski, obavještajno. U SAD i EU, pogotovo na početku, nije bilo entuzijazma za ideju suverene Crne Gore. Srećom, Rusija je tih godina imala druge prioritete i projekcije i nije se fokusirala na zbivanja u Crnoj Gori.
No, uoči ulaska u NATO, stvari su se bitno promijenile. Rusija je bila neskriveno protiv članstva Crne Gore u Alijansi, pa je, koristeći antizapadne strukture u Srbiji i Crnoj Gori, pokušala da na ključnim izborima, održanim 2016, sruši Vladu Mila Đukanovića i spriječi učlanjenje. Pokušaj državnog udara osujećen je, dio zavjerenika procesuiran i prvostepeno presuđen, ključne dokaze obezbijedile su zapadne službe, a da je pripreman zastrašujući scenario potvrdio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Promašenost širokog uvjerenja da se Crna Gora ulaskom u NATO definitivno izvukla iz kandži Rusije i postala dio zapadnog civilizacijskog kruga, pokazala se na izborima 30. avgusta 2020. Izbornu pobjedu ostvarile su propruske i prosrpske stranke, predvođene Demokratskim frontom Andrije Mandića i Milana Kneževića (prvostepeno osuđeni na po pet godina zatvora zbog umiješanosti u spremanje državnog udara; nakon izbora presuda poništena a tužilac koji ih je gonio već je 18 mjeseci u pritvoru) i Demokratama Alekse Bečića. Zapravo, i na tim je izborima taj politički korpus ostao u manjini. Da dođu na vlast omogućio im je pokret URA, Dritana Abazovića (čiji je brat vjerovatno jedini etnički Albanac koji u Beogradu uspješno razvija biznis) koji je uspio da privuče 5% birača, dominantno suverenista nezadovoljnih starom vlašću, predvođenom DPS.
Paradoks da je država dobila vlast od političara koji su bili protiv postojanja nezavisne Crne Gore, nije jedini. EU i SAD su svojim činjenjem i nečinjenjem omogućili Beogradu i Moskvi da se brutalno miješaju u te (i sve naredne) izbore i da, umjesto iskreno prozapadno orijentisanih partija, političara, građana – na vlast dođu pioni Aleksandra Vučića i Vladimira Putina.
O karakteru vlasti koja je zagospodarila Crnom Gorom nakon 30. avgusta 2020. i koja, u raznim oblicima, traje do danas, svjedoči činjenica da je prva vlada (premijera Zdravka Krivokapića) dogovorena u manastiru Crkve Srbije/SPC. Ta vjerska organizacija zapravo je najmoćniji politički subjekat u Crnoj Gori, bavljenje vjerom njen je sporedan posao a realizacija nacionalnog projekta Srpskog sveta /Velike Srbije ključni zadatak. Crkva Srbije/SPC najvjerniji je saveznik Moskovske patrijaršije/Crkve Rusije. Za vladike Crkve Srbije NATO je „Četvrti Rajh“, Evropska unija je „tamnica naroda“ koja zaudara „sodomskim smradom“, Crnogorci su „komunistički nakot“, Bošnjaci-muslimani „lažni ljudi, lažne vjere“, a Ratko Mladić i Radovan Karadžić su „srpski heroji“.Već pet godina Crnom Gorom upravljaju politički subjekti koji te vrijednosti baštine i promovišu ili oni koji prihvataju da budu u koaliciji sa njima.
Koliko god to izgledalo suludo, u takvoj vlasti Brisel i Vašington vide pouzdane partnere u NATO i na putu Crne Gore ka EU!? Što je više institucionalno, ekonomski i demokratski razorena, to je Crna Gora bliže EU. Djeluje nestvarno ali je stvarno tako. Najbrojniji državotvorni narod, nacionalni Crnogorci, već pet godina praktično su protjerani iz institucija, izloženi asimilaciji i otimanju njihove kulturne, naročito sakralne baštine. Potpisivanjem tzv. Temeljnog ugovora, između tadašnjeg premijera Abazovića i patrijarha Porfirija, svi pravoslavni hramovi u Crnoj Gori predati su u vlasništvo vjerskoj organizaciji sa sjedištem u Beogradu. Široko je uvjerenje unutar crnogorskog nacionalnog korpusa da je Crna Gora dodijeljena Srbiji i Vučiću kao kompenzacija za Kosovo i kao mamac za otklon od Rusije.
Svi ti procesi, međutim, umotani su u oblandu proevropske retorike. Brisel i Vašington kao da uopšte ne zanima šta vlast u Podgorici radi, kao da ih jedino zanima šta vlast priča. Tako je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, daleko najmoćniji političar u Crnoj Gori, koji se nikad nije odrekao stava da je Srbija njegova matica a Putin njegov lider, postao partner EU u procesu evropske integracije države kojom, de facto i de iure, upravlja.
EU i SAD, već pet godina, kažnjavajući stranke koje su 30 godina bile na vlasti, kažnjava Crnu Goru, faktički pomažući njeno pretvaranje u koloniju Srbije. Crnogorsko društvo, ispod tanke kore proevropskog narativa vlasti, tone u klerošovinizam, dok sekularizam i građanski karakter ubrzano nestaju.
Istinski prozapadno orijentisan dio crnogorskog društva, prvo zbunjen a onda i teško razočaran odnosom „naših zapadnih prijatelja“, prelazi u izbornu apstinenciju ili prihvata sinekure i „prelijeće“ na stranu vlasti. Podrška EU i NATO počinje da opada toliko da ni vlast to više ne može da sakrije. Poruke da se EU mora sačuvati od prijema novih „trojanskih konja“, pokazuju da Brisel, možda, počinje da shvata šta se dešava u Crnoj Gori. No, jasnog priznanja grešaka nema. Vjerovatno ga neće ni biti. Posljedice se, međutim, mogu lako predvidjeti. Svaki put su iste kad neko okrene leđa istinskim prijateljima i pokuša da od iskonskih neprijatelja napravi partnere.

Šuković: Kako je Zapad potrošio prozapadnu većinu u Crnoj Gori

Politika predsjednika Srbije Aleksandra Vučuća „sjedjenja na dvije stolice“ dolazi na naplatu. Sankcije NIS-u ogolile su sve slabosti režima koji je godinama opstajao na lažnom osjećaju stabilnosti i retorici „neutralne i od svih tokova nezaviane Srbije“. Dok Zapad gubi strpljenje, a Moskva traži lojalnost, Vučić se našao tačno tamo gdje nije htio biti — bez saveznika i bez izlaza. Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, u intervjuu za portal ETV ukazuje na više ključnih pitanja koja se otvaraju usljed ove krize. Sankcije testiraju Vučićevu sposobnost da balansira između Rusije i Evropske unije, da kontroliše ekonomsku situaciju i očuva narativ stabilnosti koji je do sada bio osnovni stub njegove vlasti. Portal ETV: Da li je Srbija i koliko u delikatnoj situaciji nakon što su uvedene sankcije NIS-u? Kako se, koliko, to za sada odražava na političko stanje u državi? BISERKO: Sankcije NIS-u su više od energetskog pitanja — one testiraju cjelokupnu strukturu Vučićevog režima: sposobnost da balansira između Rusije i EU, da kontroliše ekonomsku situaciju i da održava narativ stabilnosti. Ova kriza dodatno razotkriva slabosti politike „sjedjenja na dvije stolice“: Srbija nastoji da održi bliske odnose s Rusijom iz energetskih i političkih razloga, dok istovremeno teži evropskim integracijama. Zapadne zemlje, posebno SAD i EU, sve manje tolerišu ovu poziciju i očekuju od Beograda jasnije svrstavanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807200820_b69f386c7c09e97950de150fdb891172b38bae90aaab452f746a02eb55523bef.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250807200820_b69f386c7c09e97950de150fdb891172b38bae90aaab452f746a02eb55523bef" data-rendition-name="original" width="6241" height="4161" loading="lazy" alt="Aleksandar Vučić"> <figcaption>Aleksandar Vučić(Photo: Darko Vojinovic)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption> </figure>  To stvara političku tenziju: vlast mora balansirati između očuvanja kredibiliteta kod Zapada i EU (ako želi članstvo) i održavanja podrške Rusije i energetske stabilnosti. Ako se Srbija udalji od proevropskog kursa, može doći do gubitka povjerenja investitora, slabljenja dinara, rasta cijena uvoza i pada životnog standarda. Takva situacija bi mogla ugroziti i Expo 27, što je jedan od predsjednikovih prioriteta. Sankcije NIS-u time postaju politički signal — pokazatelj da Srbija više ne može ostati po strani u kontekstu rata u Ukrajini i globalnih energetskih sankcija protiv Moskve. Za sada su efekti ograničeni — nema nestašica ni ozbiljnog rasta cijena — ali politička neizvjesnost raste, a vlast je pod pritiskom da pronađe dugoročno rješenje i redefiniše spoljno-politički kurs. Ukoliko, međutim, dođe do ekonomskog šoka ili pritiska sa Zapada, SNS može izgubiti dio podrške, dok bi ujedinjena opozicija mogla dobiti prostor za rast. <h2>ZAPAD IZGUBIO STRPLJENJE</h2> Portal ETV: Da li dešavanja mogu ubrzati eventualne političke promjene u Srbiji? BISERKO: Sankcije NIS-u i pritisak koje one stvaraju mogu ubrzati političke promjene u Srbiji, i to ne samo kroz ekonomske efekte, već prije svega kroz promjenu ravnoteže moći i narativa na kojima se vlast do sada održavala. Kada građani počnu da osjećaju posljedice — čak i simbolične, poput skupljeg goriva ili straha od nestašica — „narativ stabilnosti“ puca. A to je najopasniji trenutak za autoritarne režime koji se oslanjaju na percepciju kontrole. Dosadašnji protesti u Srbiji (studentski, građanski, ekološki) bili su politički i vrijednosno motivisani, ali nijesu imali jak ekonomski temelj. Ekonomski šok može latentno nezadovoljstvo pretvoriti u širu političku mobilizaciju. Najnovija Rezolucija Evropskog parlamenta ukazuje da Zapad više nema strpljenja za Vučićev balans između Rusije i EU. Ako Beograd ne pokaže spremnost da se jasno pozicionira, moguća su: ograničenja pristupa fondovima EU, manja tolerancija na autoritarne prakse i jačanje diplomatske izolacije. Pad međunarodne podrške režimu može podstaći unutrašnje promjene, jer vlast u Srbiji tradicionalno zavisi i od spoljnog legitimiteta. Sve to ne znači nužno trenutnu smjenu vlasti, ali označava početak političke erozije koja može voditi ka promjeni režima. <h2>REAKCIJA MOSKVE</h2> Portal ETV: Postoji li manevar kojim Vučić politički može da preživi ovu krizu? BISERKO: Vučić ima nekoliko potencijalnih političkih manevara da se izbori sa krizom. Jedan od njih su simbolični proevropski potezi — na primjer, djelimično usklađivanje sa EU politikom, jačanje regulatornih veza ili retoričko distanciranje od Rusije. Ove poteze bi, naravno, predstavio kao „mudru diplomatiju“ predsjednika, a ne kao okretanje leđa Moskvi. U praksi, Vučić nije spreman da prekine veze sa Rusijom, posebno u sferi energetike i bezbjednosti, i te veze će nastaviti da održava. Međutim, Moskva vjerovatno neće pristati na ovu vrstu manipulacije i mogla bi reagovati kroz ekonomski ili medijski pritisak, s obzirom na svoj značajan uticaj u gotovo cjelokupnom srpskom medijskom prostoru. Istovremeno, Vučić bi mogao aktivirati narativ „ugrožene Srbije“ — kroz teme kao što su Kosovo, Republika Srpska ili pritisci iz Brisela i Vašingtona. Već je reagovao vrlo oštro na Rezoluciju Evropskog parlamenta, nazivajući poslanike EP „patološkim lažovima“ i „teško oboljelim“. Paralelno, može nastaviti sa kontrolisanim „patriotskim mobilizacijama“ — skupovima, vanrednim konferencijama i kampanjama o jedinstvu i otporu, što je inače svakodnevna praksa njegovog režima. Međutim, to sve manje uspijeva. Vučić ima taktičke opcije da preživi ovu krizu, ali više nema strateškog prostora da je trajno riješi. Svaka sljedeća slična kriza biće za njega sve opasnija, jer iscrpljuje i sistem i društvo.

Miraš Dušević

Biserko: Puca Vučićev sistem straha, propagande i sjedjenja na dvije stolice

Zapadni saveznici više ne postavljaju ograničenja na domet oružja koje isporučuju Ukrajini za napade na ruske vojne ciljeve, izjavio je njemački kancelar Fridrih Merc 26. maja, prenosi Kyiv Independent.
- Ne postoje više nikakva ograničenja u pogledu dometa oružja koje isporučujemo Ukrajini – ni od strane Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, niti nas. Ni Sjedinjene Američke Države ne uvode ograničenja. To znači da Ukrajina sada može da se brani, na primjer, napadima na vojne položaje u Rusiji. Do nedavno to nije bilo moguće, a osim u veoma rijetkim slučajevima, to se nije ni dešavalo - rekao je Merc tokom diskusije koju je organizovao kanal WDR.
<h2>Isporuka raketa</h2>
Ukrajina je ranije dobila rakete dugog dometa od Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske – uključujući ATACMS, Storm Shadow i SCALP – ali su u početku mogle biti korišćene samo protiv ruskih snaga na okupiranim ukrajinskim teritorijama.
Krajem 2024. administracija američkog predsjednika Džoa Bajdena, zajedno s drugim saveznicima, popustila je ograničenja, omogućivši Ukrajini da koristi rakete dugog dometa protiv vojnih ciljeva u ruskim pograničnim oblastima. Bivši predsjednik SAD Donald Tramp kritikovao je Bajdenovu odluku o ukidanju ograničenja, dok istovremeno pokušava postići mirovni sporazum između Kijeva i Moskve.
Njemački kancelar je takođe istakao da, dok Ukrajina koristi oružje za napade na rusku vojnu infrastrukturu, Rusija nastavlja napadati ukrajinske "gradove, vrtiće, bolnice i domove za starije".
Prije nego što je postao kancelar, Merc je najavio da će ukinuti zabranu svog prethodnika Olafa Šolca na isporuku njemačkih krstarećih raketa Taurus, koje imaju domet od 500 kilometara. Međutim, od preuzimanja dužnosti, nije potvrdio hoće li te rakete zaista biti isporučene.
<h2>Trampov bijes</h2>
Francuski predsjednik Emanuel Makron izjavio je u ponedjeljak da se nada da će se "bijes" njegovog američkog kolege Donalda Trampa prema Rusiji konačno „pretvoriti u djela“, posebno kada je riječ o prijetnji "masovnim" američko-evropskim sankcijama, nakon razornih ruskih napada na Ukrajinu tokom vikenda.
Američki predsjednik, koji želi okončati rat u Ukrajini, za svog ruskog kolegu Vladimira Putina rekao je da je "potpuno lud".
- Predsjednik Tramp je shvatio da je, kada je predsjednik Putin telefonom rekao da je spreman za mir, odnosno kada je svojim izaslanicima kazao da je spreman za mir, zapravo lagao - rekao je Makron novinarima u glavnom gradu Vijetnama, Hanoju.
Ponovo su, kako je rekao, vidjeli bijes Donalda Trampa. To je, kaže Makron, svojevrsni oblik nestrpljenja.
- Nadam se da će se pretvoriti u djela - istakao je Makron.
On je podsjetio da je u nekoliko navrata u prošlosti američki lider osuđivao je napade. 
- Nadam se da će se ogorčenje koje je iskazao, a koje i mi s njim dijelimo, pretvoriti u sposobnost da Sjedinjene Države, zajedno s Evropljanima, zaprijete Putinu potpuno drugačijim i mnogo ozbiljnijim paketom sankcija, koji će nam omogućiti da spriječimo Rusiju i konačno prekinemo taj sukob. Ovdje je ugrožena vjerodostojnost Sjedinjenih Američkih Država - rekao je Makron, dodavši da je o tome "razgovarao" s Trampom.

Ukrajina dobija zeleno svjetlo: Zapad uklanja ograničenja na rakete dugog dometa

Rusija je 11. decembra saopštila da su odnosi sa Sjedinjenim Državama toliko suprotstavljeni da ruski građani ne bi trebalo putovati u Sjedinjene Države, Kanadu i neke zemlje Evropske unije, jer rizikuju da ih američke vlasti progone.
Govoreći na konferenciji za novinare u Moskvi, portparol Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da su odnosi sa SAD na rubu sloma.
- U kontekstu rastuće konfrontacije... putovanja u Sjedinjene Države - privatno ili u službene svrhe - nose ozbiljne rizike - rekla je Zaharova, prenosi Rojters.
Pozvala je da se nastave suzdržavati od putovanja u Sjedinjene Države i njihove "savezničke satelitske države".
- Uključujući, prije svega, Kanadu i zemlje Evropske unije uz neke izuzetke - tokom ovih praznika - kazala je Zaharova.
Ruske i američke diplomate kažu da su odnosi između dvije zemlje gori nego bilo kada od kubanske raketne krize 1962. godine, zbog neslaganja oko rata u Ukrajini.
Oni su dostigli vrhunac krize prošlog mjeseca, kada su SAD i Velika Britanija dozvolile Ukrajini da koristi svoje projektile za napad na rusku teritoriju.
Kao rezultat toga, Rusija je snizila prag za upotrebu nuklearnog oružja.
Rusija i SAD stalno se međusobno optužuju za hapšenje svojih državljana po izmišljenim optužbama.

Moskva upozorila Ruse da ne putuju na Zapad

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da se nada da je Zapad ozbiljno shvatio nedavnu rusku upotrebu hipersonične rakete protiv Ukrajine i upozorio da je Rusija spremna da upotrijebi sva sredstva da se odbrani.
- Sjedinjene Države i njihovi saveznici koji dugometnim oružjem snabdijevaju režim u Kijevu, moraju da shvate da smo spremni da upotrijebimo sva sredstva da im ne dozvolimo da uspiju u onome što nazivaju strateškim porazom Rusije - rekao je Lavrov u intervjuu sa američkim novinarom Takerom Karlsonom objavljenom u četvrtak u Moskvi.
Lavrov je rekao i da je za Rusiju ključno da Ukrajina ne bude u NATO-u jer taj savez „ne smije biti na granicama Rusije“.

Lavrov: Rusija spremna da se brani svim sredstvima

Stonoteniski savez obilježio je danas 70 godina postojanja i uspješnog rada.
Na svečanosti je saopšteno da je Stoniteniski savez zvanično osnovan 6. februara 1955. godine na konferenciji Saveza sportsih igara Crne Gore u Nikšiću.
Za prvog predsjednika izabran je Dimitrije Vujović, prvi potpredsjednik bio je Jovan Radulović, a generalni sekretar Borislav Šoć.
Saopšteno je i da je Stonoteniski savez prva crnogorska sportska asocijacija koja je postala samostalna i članica međunarodnih asocijacija, prije nego je Crna Gora na referendumu povratila nezavisnost.&nbsp;
Predsjednik Željan Šoć kazao je da, uz istorijske uspjehe Filipa Radovića i Luke Bakića, treba istaći i sjajne rezultate Irfana Čekića, osvajača bronzane na juniorskom prvenstvu Evrope u Minsku, pojedinačnog prvaka Balkana do 21 godine.
- Treba istaći i rezultate Ane Miročević i Draške Veljić, koje su osvojile prvu saveznu medalju u seniorskom dublu 1966. godine u Sloveniji - rekao je Šoć.&nbsp;
U desetominutnom filmu o istorijatu i počecima stonog tenisa u Crnoj Gori, autor je podsjetio na na osnivače i prve klubove, posebno ističući doprinos razvoju počasnih doživotnih predsjendika te asocijacije.
Šoć je u pozdravnom govoru kazao da iz stonog tenisa dolazi prva ženska ekipa koja se domogla saveznog ranga takmičenja i da ta asocijacija, uz rukometašice, jedina se može pohvaliti olimpoijskom, odnosno paraolimpijskom medaljom.
On je podsjetio i na velike talente koji su počeli da se bave stonim tenisom, a kasnije uspješnu sportsku karijeru nastavili u drugim sportovima, posebno ističući Božidara Ivanovića, Jova Popovića i Anta Miročevića.
Šoć je kazao da je na svečanosti dodijeljeno više od 100 priznanja bivšim šampionima, bivšim predsjednicima i generalnim sekretarima, takmičarima, trenerima i sportskim prijateljima.
- Poduži je spisak nagrađenih za doprinos razvoja našeg sporta, ali smo puno godina i napunili - rekao je Šoć.&nbsp;
Posebnim priznanjima - Zlatnim plaketama nagrađeni su Džemal Hadžijalagić, Branko Popović i Dijana Zonjić i posthumno Milutin Maraš i Saša Milačić.

Stonoteniski savez obilježio veliki jubilej - 70 godina postojanja

&nbsp;Bosanski jezik je jedan od temeljnih simbola identiteta Bošnjaka, kazali su iz Bošnjačke stranke (BS) i poručili da će nastaviti da doprinose njegovoj institucionalnoj zaštiti, ravnopravnoj upotrebi i daljoj afirmaciji.
&nbsp;Ta partija je svim Bošnjacima u Crnoj Gori, regionu i širom svijeta čestitala 21. februar, Međunarodni dan maternjeg jezika.
&nbsp;Iz BS-a su kazali da je bosanski jezik jedan od temeljnih simbola identiteta Bošnjaka, neraskidivo povezan sa istorijom, kulturom i tradicijom tog naroda.
&nbsp;- Stoljećima unazad, bosanski jezik bio je svjedok trajanja i postojanja našeg naroda na ovim prostorima, te čuvar kolektivnog pamćenja i izraz naše posebnosti i autentičnosti - naveli su iz BS-a.
&nbsp;Oni su kazali da ih ovaj datum podsjeća na kontinuiranu borbu za očuvanje i afirmaciju jezika, ali i da im dodatno daje odgovornost prema mladim Bošnjakinjama i Bošnjacima da nastave da njeguju, razvijaju i prenose maternji jezik.
&nbsp;- Bošnjačka stranka će nastaviti da pruža puni doprinos ka institucionalnoj zaštiti, ravnopravnoj upotrebi i daljoj afirmaciji bosanskog jezika u obrazovanju, kulturi i javnom životu - poručuje se u saopštenju.

BS: Nastavićemo da doprinosimo daljoj afirmaciji bosanskog jezika

Zlatni medvjed za najbolji film na 76. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu (Berlinale) dodijeljen je ostvarenju "Yellow Letters" (Žuta slova) njemačkog reditelja Ilkera Čataka, koji govori o turskom filmskom reditelju i njegovoj supruzi glumici kojima je iznenada zabranjen rad zbog njihovih političkih stavova.
Snimljen u Njemačkoj, film je osvojio glavnu nagradu na kraju ceremonije obilježene sukobom na Bliskom istoku i političkom ulogom filma, prenijeli su francuski mediji.
Srebrni medvjed, za najbolju glumačku ulogu, dodijeljen je njemačkoj glumici Sandri Hiler za ulogu u filmu "Rose", crno-bijeloj drami austrijskog reditelja Markusa Šlajncera.
Za Zlatnog medvjeda ove godine su se takmičila 22 filma.
Festival, koji se zvanično završava sjutra, obilježila je ove godine polemika o Pojasu Gaze i politici u kinematografiji.
Filmski festival je 17. februara pozvan da zauzme stav protiv Izraela, zbog postupanja sa Palestincima, nakon objavljivanja otvorenog pisma koje je potpisalo 80 glumaca i reditelja, uključujući Havijera Bardema i Tildu Svinton.
U pismu grupe "Filmski radnici za Palestinu" osuđuje se ćutanje Berlinskog filmskog festivala o genocidu nad Palestincima.
Potpisnici navode da su "zapanjeni kontinuiranim postupcima organizatora festivala u cenzurisanju umjetnika koji se protive tekućem genocidu koji Izrael čini nad Palestincima u Gazi, kao i ključnom ulogom njemačke države u njenoj podršci Izraelu".
Potpisnici se identifikuju kao "bivši i sadašnji učesnici Berlinala".
Tilda Svinton je prošle godine nagrađena počasnim Zlatnim medvjedom, a i tada je osudila "nečovječnost počinjenu pred očima svih".
Kontroverza proizilazi iz konferencije za novinare žirija na otvaranju Berlinala, 12. februara.
Kada je upitan o stavu festivala o Izraelu i Pojasu Gaze, predsjednik žirija, njemački reditelj Vim Venders je rekao da bi film trebalo da "ostane van politike, kojoj je on antiteza".
Šokirana i zgrožena tim odgovorom, indijska spisateljica Arundati Roj je sljedećeg dana saopštila da otkazuje prisustvo na festivalu.
Direktorka festivala Triša Tatl pokušala je da okonča kontroverzu, tvrdeći da "umjetnici mogu da ostvare svoje pravo na slobodu izražavanja, na bilo koji način koji žele".
- Ne bi trebalo da očekujemo od njih da komentarišu svako političko pitanje koje im se predstavi, osim ako to ne žele - dodala je ona.
Zbog svoje istorijske odgovornosti u Holokaustu, Njemačka je jedan od glavnih pristalica Izraela, što je izazvalo značajne kritike, posebno u vezi sa situacijom u Pojasu Gaze.

Zlatnog medvjeda Berlinala osvojio film Žuta slova

Crnogorska atletičarka Marija Vuković drugi put uzastopno osvojila je zlatnu &nbsp;medalju u skoku u vis na dvoranskom prvenstvu Balkana u Beogradu.
Uspješan nastup crnogorske atletike upotpunili su Iva Đoković i Mihailo Roćenović, koji su postavili nove državne rekorde u konkurenciji juniora i seniora.
Vuković je titulu najbolje balkanske skakačice u vis odbranila skokom od 189 centimetara.
Đoković je u disciplini 60 metara s preponama postavila rekord Crne Gore u konkurenciji juniorki i seniorki, &nbsp;a u generalnom plasmanu osvojila je 14. mjesto.
U disciplini 60 metara, sa rezultatom 7,96 sekundi, zauzela je 24. mjesto.
Odličan nastup imao je i Roćenović, koji je postavio rekorde Crne Gore na 400 metara u konkurenciji seniora i juniora, sa rezultatom 48,86 sekundi, osvojivši 13. mjesto u generalnom plasmanu.
U bacanju kugle Tomaš Đurović je sa najboljim ovosezonskim rezultatom u dvorani 18,80 metara osvojio šesto mjesto.
U trci na 60 metara s preponama, Matija Vojvodić je trku istrčao za 8,47 sekundi i zauzeo 11. mjesto, dok je Ognjen Marsenić u disciplini 60 metara, sa rezultatom 6,96, osvojio 19. mjesto.
Takmičenju u dvorani Banjica prisustvovali su predsjednik Evropske atletske federacije Dobromir Karamarinov i predsjednik Balkanske atletske federacije Slobodan Branković.&nbsp;
Prisustvovao je i direktor Direktorata za sport u &nbsp;Ministarstvu sporta Zoran Jojić, koji je uručio medalju u disciplini skoka u vis Mariji Vuković.
- Crnogorski atletičari su na takmičenju u Beogradu, uz osvojenu zlatnu medalju i postavljena dva nacionalna rekorda u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, u izuzetno jakoj konkurenciji na najbolji mogući način predstavili crnogorsku atletiku na balkanskoj sceni - kazao je tim lider ekipe Dragoje Rajković.
U delegaciji bili su i treneri Bojana Đurković i Danijela Vojinović iz Atletskog kluba Mornar, kao i direktor Aleksandar Vujičić.
Na takmičenju je nastupilo oko 300 takmičara i takmičarki iz 21 države članice Balkanske atletske federacije.

Tag: zapad