Rusija je 11. decembra saopštila da su odnosi sa Sjedinjenim Državama toliko suprotstavljeni da ruski građani ne bi trebalo putovati u Sjedinjene Države, Kanadu i neke zemlje Evropske unije, jer rizikuju da ih američke vlasti progone.
Govoreći na konferenciji za novinare u Moskvi, portparol Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova rekla je da su odnosi sa SAD na rubu sloma.
- U kontekstu rastuće konfrontacije... putovanja u Sjedinjene Države - privatno ili u službene svrhe - nose ozbiljne rizike - rekla je Zaharova, prenosi Rojters.
Pozvala je da se nastave suzdržavati od putovanja u Sjedinjene Države i njihove "savezničke satelitske države".
- Uključujući, prije svega, Kanadu i zemlje Evropske unije uz neke izuzetke - tokom ovih praznika - kazala je Zaharova.
Ruske i američke diplomate kažu da su odnosi između dvije zemlje gori nego bilo kada od kubanske raketne krize 1962. godine, zbog neslaganja oko rata u Ukrajini.
Oni su dostigli vrhunac krize prošlog mjeseca, kada su SAD i Velika Britanija dozvolile Ukrajini da koristi svoje projektile za napad na rusku teritoriju.
Kao rezultat toga, Rusija je snizila prag za upotrebu nuklearnog oružja.
Rusija i SAD stalno se međusobno optužuju za hapšenje svojih državljana po izmišljenim optužbama.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Moskva upozorila Ruse da ne putuju na Zapad

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da se nada da je Zapad ozbiljno shvatio nedavnu rusku upotrebu hipersonične rakete protiv Ukrajine i upozorio da je Rusija spremna da upotrijebi sva sredstva da se odbrani.
- Sjedinjene Države i njihovi saveznici koji dugometnim oružjem snabdijevaju režim u Kijevu, moraju da shvate da smo spremni da upotrijebimo sva sredstva da im ne dozvolimo da uspiju u onome što nazivaju strateškim porazom Rusije - rekao je Lavrov u intervjuu sa američkim novinarom Takerom Karlsonom objavljenom u četvrtak u Moskvi.
Lavrov je rekao i da je za Rusiju ključno da Ukrajina ne bude u NATO-u jer taj savez „ne smije biti na granicama Rusije“.

Lavrov: Rusija spremna da se brani svim sredstvima

Zvaničnici državnog parlamenta Rusije poslali su novo upozorenje Zapadu i poručili da bi svi centri moći u zapadnim zemljama trebalo pomno da iščitaju ažuriranu verziju ruske nuklearne doktrine.
Zamjenik u ruskoj Državnoj dumi i rezervni general-major Leonid Ivlev pozvao je NATO da prije eventualnog sukoba s Rusijom analizira dokument koji je predstavio Vladimir Putin.
- Ni Zapad ni Kijev neće moći da spriječe odmazdu Rusije ako se donese odluka da se ona sprovede - rekao je Ivlev.
Za trenutne tenzije, kao i moguću eskalaciju, Ivlev je prvenstveno okrivio Zapad.
- Vruće glave u NATO-u ne treba da zaborave, već da napamet nauče odredbe ruske nuklearne doktrine, a posebno paragraf 19 koji definiše uslove za moguću upotrebu nuklearnog oružja - naveo je on.
Tenzije između Rusije i Zapada porasle su nakon što je ruska vojska na područje Dnjepropetrovska lansirala raketu srednjeg dometa koju su Rusi nazvali Orešnik.
Raketa koja generalno ima sposobnost nošenja nuklearnog oružja, nosila je konvencionalnu bojevu glavu, a njena upotreba izazvala je burne reakcije na Zapadu čiji su zvaničnici ocijenili ovaj potez kao novi nivo eskalacije.
- Ovo je bila nova vrsta smrtonosne sposobnosti koja je bila raspoređena na bojnom polju. To nas svakako brine... Trenutno nemamo procjenu uticaja rakete, ali to je nešto zbog čega smo, naravno, zabrinuti - naveli su iz američkog Ministarstva odbrane.

1250x600

1084x550

Rusi ponovo prijete Zapadu: "Niko neće moći da spriječi našu odmazdu, nuklearnu doktrinu naučite napamet"

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje zečeva koje bi trebalo da izvuku iz šešira, piše Biznis Insajder.
Ruska vlada je to otkrila kada je objavila revidirani nacionalni budžet za 2025. godinu, pokazujući rastuće troškove rata u Ukrajini. Sada je na Evropi i SAD da to iskoriste i povećaju cijenu Rusiji, tako što će zatvoriti „rupe u sankcijama“, navodi Biznis Insajder.&nbsp;
Čineći to, oni mogu ubrzati okončanje rata, vjerovatno u korist Ukrajine, ili u najmanju ruku da podstaknu Putina da pregovara o ozbiljnom mirovnom rješenju, piše BI.
Detaljno ispitivanje Putinovih planova potrošnje za sljedeću godinu pokazuje da Kremlj namjerava da potroši oko 145 milijardi dolara na odbranu, od svojih oko 436 milijardi dolara državnih rashoda.
Ukupno preko 6,3 procenta ruskog BDP-a (standard NATO je dva procenta) označava najviši nivo vojne potrošnje Moskve od Hladnog rata.
BI takođe piše da je loša vijest za Putina da su njegove tehnokrate zapravo prikrivale punu cijenu invazije na Ukrajinu.
Po godišnjem budžetu rasute su dodatne isplate vezane za rat, uključujući plate koje Moskva isplaćuje radnicima u okupiranim regionima Ukrajine: zdravstvena zaštita ranjenih vojnika; popravka infrastrukture i neotkrivene „klasifikovane“ rashode. Kada se ovi izdaci saberu, stvarni teret ruske ekonomije približava se nevjerovatnim 10 odsto BDP-a.
Jednostavna istina je da ruska vlada ne uzima dovoljno novca da pokrije ove ratne troškove. Kremlj mora imati deficit — a prošle godine je već imao oko 34 milijarde dolara u minusu.
Ovo Zapadu pruža priliku.
Dok je potrošnja deficita podnošljiva za većinu vlada, Rusija nije normalna zemlja. Zbog zapadnih sankcija, Moskva ne može da uravnoteži svoje finansijske knjige putem međunarodnog zaduživanja i umjesto toga mora da plaća nečuvene kamate – čak 16 odsto na desetogodišnje obveznice – domaćim zajmodavcima. To je težak trošak.
Još opasnije, Putinove tehnokrate prazne ruski Fond nacionalnog bogatstva (NVF) od preostalog novca.
U normalnim uslovima, ruski NVF ima dve svrhe — da skladišti višak poreskih prihoda u dobrim vremenima i da se zaštiti od niskih cijena nafte kada stvari krenu loše.
Ali nedavno, Kremlj je crpio fond da bi platio svoj rat. U 2021. godini, njegova likvidnost je iznosila 117 milijardi dolara, dok danas iznosi samo 55 milijardi dolara.
A ako NVF ikada presuši, Moskva će biti prinuđena da bira iz menija loših opcija kako bi „podgrijala finansijske peći“ svoje ratne mašine.
Takve opcije uključuju veće poreze za rusku elitu i srednju klasu, veće zaduživanje, štampanje bezvrijednih rublja i moguće smanjenje socijalnih subvencija i socijalnih davanja koje pomažu da se stanovništvo održi poslušnim.
Ministarstvo finansija već u određenoj mjeri sprovodi ove opcije – samo to nije izazvalo veliku reakciju javnosti. Ako mora da pribjegne većem zaduživanju, većem oporezivanju, štampanju rublja i smanjenju beneficija, to dovodi do rizika za stabilnost režima.
Moskva trenutno plaća da bi svoje nemirne regione utišala. Isplate su kritične u mjestima poput Čečenije, gdje vojskovođa Ramzan Kadirov upravlja teritorijom kao de fakto država klijent u Rusiji. Bez gotovine iz Moskve, Kadirov je upozorio: „Nećemo moći da izdržimo tri mjeseca — ni mjesec dana.“
Ovo je ranjivost koju bi Evropa i SAD zaista trebalo da iskoriste. A najbrži način da se to uradi je da se snizi „gornja granica cijene nafte“ G7 na izvoz ruske sirove nafte, ocjenjuje BI.

Finansijskim čarobnjacima Kremlja ponestaje novca za rat: Evropa i SAD bi to trebalo da iskoriste

Novi glavni sekretar NATO-a Mark Rute nakon samo dva dana preuzimanja dužnosti posjetio je Kijev i potvrdio podršku Zapada Ukrajini sve dok ne pobijedi Rusiju.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posebno je iznio zahtjev da saveznici pomognu Ukrajini presresti ruske projektile kako bi "spasili živote" kao što su učinili s iranskim projektilima koji su ciljali Izrael.
<h2>Posjeta u teškom trenutku</h2>
Ova posjeta događa se u teškom trenutku za Ukrajinu, čije su snage na istočnm frontu u povlačenju, zbog manjka ljudstva i oružja.
Kao znak tih poteškoća, Rusija je u četvrtak potvrdila zauzimanje grada Vuhledara, za koji je više od dvije godine u istočnoj Ukrajini trajala žestoka borba.
- Moj je prioritet i privilegija unaprijediti ovu zapadnu podršku kako bismo osigurali pobjedu Ukrajine - izjavio je Rute, govoreći zajedno sa Zelenskim.
Ukrajinski šef države izrazio je žaljenje što Zapad "odugovlači isporuke projektila dugog dometa" njegovoj zemlji.
Kijev tvrdi da bi tim projektilima mogao gađati mete duboko u Rusiji kako bi smanjio mogućnost Moskve da napada ukrajinsku teritoriju.
Nekoliko saveznika, uključujući Sjedinjene Države, u ovoj fazi odbijaju dati zeleno svjetlo za korištenje takvog oružja, strahujući od eskalacije Kremlja.
- Potrebna nam je dovoljna količina i kvalitet oružja, uključujući oružje dugog dometa, s kojim se, po mom mišljenju, naši partneri već razvlače - požalio se Zelenski.
<h2>Jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine</h2>
Rute je jedan od najaktivnijih pristalica Ukrajine u Evropi od početka invazije u februaru 2022., da bi od Moskve dobio etiketu "rusofoba".
Kao premijer Nizozemske predvodio je napore da se Kijev snabdije borbenim vazduhoplovima F-16.
Volodimir Zelenski podsjetio je da je cilj Kijeva "punopravno članstvo Ukrajine u Sjevernoatlantskom savezu".
Rute, koji je u utorak započeo svoj prvi dan na čelu NATO-a, podršku Ukrajini uvrstio je među tri prioriteta svog mandata.

Rute u Kijevu: Moj prioritet i privilegija je unaprjeđenje zapadne podrške kako bi osigurali pobjedu Ukrajine

Za pravilno razumijevanje nivao krize na evropskom kontinentu, uslovljene ruskom agresijom na Ukrajinu, nije dovoljno analizirati stavove samo jedne strane. Naime, ustaljena je praksa većine posmatrača da se kao reper za donošenje sudova uzimaju stavovi ili interesi naučne zajednice, političara odnosno visokih zvaničnika koji dolaze sa Zapada. Kao posljedicu imamo nemali broj ljudi, ne samo u našem regionu, već i šire, koji dovode u pitanje objektivnost analiza, ali i kredibilnost operativnih agendi zapadnih zemalja prema Ruskoj Federaciji.
Iz tog razloga odlučio sam ad litteram da prenesem dio stavova prominentnih ruskih naučnika u vezi ukrajinske krize te širih, evropskih bezbjednosnih izazova. Riječ je o naučnicima okupljenim u Russian International Affairs Councilu (RIAC), akademskom i diplomatskom think tanku osnovanom predsjedničkim dekretom 2. februara 2010. godine. Napominjem da će moje intervencije biti saglasne profesionalnim referencama i onim što je objektivno, činjenično stanje.&nbsp;
<h2>Što je međunarodni pravni poredak?</h2>
RIAC: "Opšte je prihvaćeno da međunarodni poredak nije rezultat posebnih sporazuma, već proizvod zajedničkog razumijevanja onoga što se može, a što ne može učiniti u odnosima između država. Takođe, opšteprihvaćeno je da sve velike sile moraju imati relativno zajedničke ideje o tome zašto jedna drugoj priznaju pravo na postojanje i ne miješaju se u njihove unutrašnje stvari. Upravo napad na njih uvijek postaje uzrok sukoba, u što nas uvjerava primjer aktualnog vojno-političkog sukoba u Evropi."
Dakle, po mom dubokom uvjerenju, kada bi međunarodni pravni poredak bio kompromis interesa velikih sila, a ne sistem koji reguliše djelovanje država saglasno međunarodnom pravu, imali bismo situaciju sličnu onoj koja je prethodila Drugom svjetskom ratu kada je Liga nacija funkcionisala samo na papiru. O napadu na Rusku Federaciju u kontekstu rusko-ukrajinskog sukoba degutantno je davati bilo kakve komentare."
<h2>Zaštitni mehanizmi &nbsp;&nbsp;&nbsp;</h2>
RIAC: "U svom govoru u Savjetu bezbjednosti UN-a, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naglasio je da će svaki budući sporazum sa Zapadom o evropskoj sigurnosti morati da sadrži "zaštitne mjere protiv beskrupuloznih tumačenja". Jasno je da te mjere ili mehanizmi treba da budu usmjereni protiv negativnih manifestacija ponašanja Zapada. Radi se o želji Zapada da neprestano stvara prijetnje drugima, kao središnji dio globalne diplomatske igre. Širenje NATO-a na istok, zapravo, širenje teritorijalne baze američke vojne prisutnosti u Evropi ostavilo je bez smisla sve dogovore u području konvencionalnog naoružanja."
Prema izvorima kojima raspolažem, ne postoji formalno pravni dokument kojim su se Sjedinjene Države ili bilo koji evropski NATO partner obavezali Ruskoj Federaciji da neće djelovati u smjeru potpore proširenju NATO saveza na nove članice. Takođe, vrlo je lako pribaviti vjerodostojne informacije u vezi američkog vojnog prisustva na evropskom kontinentu.&nbsp;
Naime, rat u Avganistanu 2001. i invazija na Irak 2003. donijeli su velike promjene u vojnoj poziciji Sjedinjenih Država na globalnom nivou jer je fokus djelovanja pomaknut s Evrope na središnju Aziju i Bliski istok. Kao potvrda prethodnoj tezi govore i egzaktni podaci prema kojima su tokom 1989. Sjedinjene Države imale ukupno 248.621 stalnog vojnika stacioniranog u Zapadnoj Njemačkoj, 27.639 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 15.706 u Italiji i 3.382 u Grčkoj. Do septembra 2021. broj američkih vojnika drastično se smanjio i pao na 35.457 u Njemačkoj, 9.563 u Ujedinjenom Kraljevstvu, 12.434 u Italiji i 429 u Grčkoj.
<h2>Je li unutrašnji poredak isključivo unutrašnja stvar suverene države?&nbsp;</h2>
RIAC: "Univerzalni poredak koji bi svima odgovarao sada je malo vjerovatan. I ranije je imao relativan karakter. Međutim, u pretprošlom vijeku među velikim silama postojala je barem opšta ideja o načelima na kojima bi se trebalo temeljiti unutrašnji poredak u svakoj od njih. Sada je teško pomisliti da će zapadne zemlje priznati pravo Rusiji, Kini ili drugim državama da uređuju živote sopstvenih građana. Prvo, svaki budući bezbjednosni poredak neizbježno će biti tehničke prirode, a ne temeljen na zajedničkom razumijevanju izazova i prijetnji.
Drugo, teško je zamisliti da će u budućim sporazumima biti mjesta za takav koncept kao što je povjerenje. I sami vidimo kako Amerikanci otvoreno izjavljuju da svaka nova administracija može lako da revidira dogovore koje je postigla prethodna. Na Zapadu nestaje kontinuitet politike, a to je uvijek bila osnova stabilnih diplomatskih odnosa."
Premda se mogu saglasiti s tezom da je kao posljedica unutrašnje polarizacije došlo do nekonzistentnosti po određenim pitanjima u vanjskim agendama posljednja dva američka predsjednika, prije svega daljnjoj egzistenciji multilateralizma kao temelja savremenih međunarodnih odnosa, stav ruske nauke ukazuje na potpuno nerazumijevanje vrijednosti ideja univerzalnih ljudskih prava i sloboda.
Neshvatljivo je da neko u 21. vijeku razmišlja kako bi ova prava trebalo da budu limitirana državnim granicama. Uz ogradu, naravno, da se pozivanje na njih ne bi smjelo zloupotrebljavati u smislu plasiranja nekih drugih interesa.
<h2>Opasne konstrukcije koje podrivaju temelje Evrope&nbsp;</h2>
RIAC: "Pravni temelj evropske bezbjednosti najvjerovatnije će postati širi. Situacija u Evropi odavno više nije stvar samih Evropljana. Tim više što se ovdje direktno dodiruju pozicije dviju sila s najvećim zalihama nuklearnog oružja u svijetu, Rusije i Sjedinjenih Država. Njihova indirektna blizina zabrinjava cijeli svijet i nema mnogo veze s evropskim poslovima."
RIAC nastavlja: "Nažalost, praksa posljednjih 30 godina pokazala je da ne mogu sve države podnijeti tako težak teret kao što je pravo da samostalno određuju parametre svoje odbrambene politike. Baltičke zemlje, Finska ili ista ta nesrećna Ukrajina mogle su živjeti sasvim srećno da njihove političke elite nisu bile u iskušenju da iskoriste sukob s Rusijom kako bi zadržale vlast uprkos ekonomskim poteškoćama. Drugim riječima, zemlje koje ne mogu da imaju samostalnu ulogu u određivanju regionalne bezbjednosti treba da se oslobode fizičke mogućnosti da joj stvaraju probleme."
U konačnom, dakle, ruski naučnici plasiraju i opasnu tezu osporavanja suvereniteta manjih zemalja odnosno "jednakopravnost država članica UN-a bez obzira na veličinu" saglasno poglavlju 1, članku 2, Povelje UN-a.
Jasno je da se ovim očitim kršenjem međunarodnog prava pokušava kreirati legitimitet za nezakonitu invaziju Kremlja na Ukrajinu. Uprkos činjenici da Ruska Federacija u ovom trenutku nema vojnih kapaciteta da ugrozi ostatak Evrope, ali i ispuni prvobitne ciljeve u Ukrajini, za sve evropske zemlje je od temeljnog značaja prepoznati opasnost ideje suspenzije pozitivnog međunarodnog prava u korist samoproglašenog "prava" velike sile.
Jer uvijek treba voditi računa o tome da izuzetak može postati pravilo.&nbsp;

Što ruski intelektualci govore i misle o ratu u Ukrajini i Zapadu?

U Crnoj Gori i vlast i opozicija uporno ponavljaju da nas, prije isteka tekuće decenije, u Briselu i vodećim evropskim prijestonicama žele za člana Evropske unije (EU).
Sličnog mišljenja je i sagovornik Analitike, diplomata Arsim Zekoli iz Skoplja, koji u razgovoru za taj portal kaže da oslonac njegovog optimizma oko članstva Crne Gore u EU nije zasnovan na očekivanjima političara u Podgorici nego, kako je rekao, na nekoliko vanjskih argumenata koje idu u prilog takvoj tezi. 
<h2>CG dobrodošao primjer da EU pokaže kako nije zaboravila na Balkan</h2>
- Prvi argumenat jeste to da Crna Gora ne figurira previše u vokabularu Viktora Orbana, u poređenju sa Bosnom ili Sj.Makedonijom. Ukoliko je namjera da se taj faktor kompenzuje provociranjem Hrvatske putem jalovih rezolucija, ohrabruje to što Zagreb odgovara bilateralnim reciprocitetom, ali ne i multilateralnim prijetnjama u vezi članstva Crna Gore navodi Zekoli. 
Drugi faktor, dodaje on, jeste to što evropska vizija suvereniteta podrazumijeva cjelovitu kontrolu i dominaciju pomorskih područja, i u tome Crna Gora nije izuzetak, nego domina koja nedostaje. 
- Treći faktor jeste to da je članstvo Crne Gore dovoljno minoran demografski i u isto vrijeme dobrodošao primjer kao demonstracija politike EU da nijesu zaboravili na Balkan, da on pripada Evropi i da politika širenja nije prekinuta. Zato, jeste, članstvo Crne Gore prije ili oko 2030. je sasvim logična realnost, što se tiče vanjsko-političkih interesa. To nije upitno. Upitno i istinski izazov za crnogorsku politiku i građane jeste da li će Crna Gora u EU biti faktor poput Češke ili pion poput Slovačke - podvukao je Zekolli.
Logika „investicije iznad svega“ rezultirala erozijom uticaja evropskih institucija
Uprkos malignom uticaju Srbije na zemlje regiona, Beograd su tokom ljeta posjetili vodeći evropski političari – kancelar Njemačke Olaf Šolc i predsjednik Francuske Emanuel Markon. Analitika je pitala Zekolija da li će Evropa nastaviti da gleda na Zapadni Balkan kroz prizmu politike udovoljavanja Srbiji.
- Na koju Evropu mislimo? To je pitanje koje se nadovezuje na koju Ameriku mislimo? Političku ili ekonomsku, diplomatsku ili finansijsku, protokolarnu diplomatiju ili podzemnu ideologiju? Mi još diskutujemo prema starim parametrima u kojima politika odlučuje i dobija negativne ocjene, dok na ekonomski aspekt Zapada gledamo kao pozitivan uticaj - navodi Zekoli.
Ukazujed da stvari, ipak, nijesu tako jednostavne. 
- Obje posjete, Makrona i Šolca, su manje diktirane politikom, a više su rezultat logike „investicije iznad svega“ koja je rezultirala erozijom uticaja zvaničnih, vanjskopolitičkih, institucija Evrope i dominacijom polilateralnih faktora iz industrije, bankarstva, finansija na stavove država i diplomatija - objašnjava Zekoli. 
Tu su recepturu, kako napominje, prvo nametnule industrije iz Njemačke putem isisavanja domaćeg kvaliteta prema njima i upumpavanjem sumnjivih, eksploatatorskih kapaciteta putem korumpiranih domaćih oligarhija. 
- Balkanske oligarhije su odavno razumjele da put ka ljubavi Berlina ide preko Siemensa, Mercedesa, Lidla, da spas od pauperizovanih građana jeste njihovo diskretno nutkanje da se isele u Njemačku i da, na koncu, jeste puno isplativije imati direktne kontakte sa strankama nego sa tamo nekim diplomatama, emisarima, ministrima koji ionako čine to što im industrije nalažu. To je scenario već isproban u Centralnoj Aziji gdje je reputacija direktora velikih evropskih koncerna više cijenjena i uvažavana nego li premijeri ili ministri a da ne govorimo o svakojakim saracenima, lajčacima, šmitovima - ističe Zekoli. 
<h2>Lokalne autokrate mogu ugroziti karijere zapadnih diplomata</h2>
Francuska i Sjedinjene Američke Države (SAD), dodaje on, sada slijede model Njemačke i to, kako kaže, izaziva nervozu Berlina. 
- Naše su oči bile uprte u posjetu direktora američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Vilijama Bernsa, u čijoj sjenci se odvijaju neki drugi, dramatičniji i zloslutniji procesi. Najuticajniji likovi vanjske politike SAD u zadnjoj deceniji nijesu Entoni Blinken, Gabrijel Eskobar, Kristofer Hil, Angela Ageler, ili Derek Šole nego Aleks Soros i Ričard Grenel koji su potpuno komercijalizovali Stejt department i Komitet za vanjske poslove Kongresa SAD i potpuno obezvrijedile uticaj i relevantnost njihovih diplomata u regionu koji ne smiju previše kritikovati lokalne autokrate koji im mogu zagorčati reputaciju i ugroziti karijeru putem Grenela i Sorosa - kaže Zekoli. 
I to, naglašava naš sagovornik, više nije pitanje iznimki, nego sve masovnija pojava. 
- Već znamo za privatne diplomatije Grenela i Sorosa sa zgradama u Beogradu i kupovinom ostrva u Albaniji. Da je vrag odnio šalu i da su neki u Vašingtonu i Berlinu razumijeli da su avanture njihovih oligarha po Balkanu postale opasnost, govore naslovi iz američkih medija koji posjetu Devina Nunjeza (kongresmena bliskog Donaldu Trampu) Sj. Makedoniji ocjenjuju kako najavu opasne destabilizacije. Ili pak napis Der Spiegela koji nakon što je potpuno uništio demokratiju i normalnost u Albaniji, na kraju pita da li Berlin i Brisel podržavaju pogrešne ljude u Tirani - navodi Zekoli. 
Upravo zato, ističe on, okosnica stabilnosti i pozitivnog imidža SAD u regionu jeste i ostaje Pentagon.
- Dok se diplomatske intrige Stejt departmenta kao i politika „it’s the economy dummy“, kompormitovane i preuzete od Trampa ili Berlina moraju tretirati sa veoma jakom dozom skepse i nepovjerenja. Jer nije “it’s the economy, it’s the investment” nego je „it’s the stability and it’s the equality“ - podvlači Zekoli. 
<h2>Zadnji aduti Srbije su šund, kič i potpirivanje religioznih strasti</h2>
Zanimalo nas je i kako demokratski činioci u BiH, Sj. Makedoniji, Kosovu i Crnoj Gori mogu podriti partnerski status koji Vučićev režim uživa u zapadnim centrima moći i nametnuti sebe kao glavne adrese za saradnju.
- Što važi za original, važi i za kopiju. Srbija, poput Rusije, izgubila je komunističku, a zatim i pan-slavensku kartu putem koje je ideologizovala ili humanizovala svoju nacionalističku vanjsku politiku. Njeni zadnji aduti jesu kulturološka dominacija putem šunda i kiča, demonstracija vojne nadmoćnosti i potpirivanje religioznih strasti. Mada još slabašan, trend suprotstavljanja akulturaciji narodnih tradicija putem šunda i kuča postaje sve glasniji kod svih susjeda Srbije - ukazuje Zekoli. 
Navodi i da Vojska Srbije jeste tehnološki dominantna, ali dodaje kako „motivacijski i organizaciono, susjedi više nijesu u stanju potpune bespomoćnosti, zbunjenosti i razoružanja kao što su bili na početku devedesetih“. 
- Pitanje religije jeste najjači adut beogradskog režima, kao na unutrašnjem tako i regionalnom nivou. Podsticaj i nametanje svetosavlja kao „državne religije“ jeste otkolon od trenda anti-zapadnog orijentalizma s početka osamdesetih i pokušaj da se putem takve neo-nacističke sekte pravoslavlje približi identitetskim trendovima nametnutim iz Moskve i prihvaćenim od ekstremih grupacija u EU i SAD. U osnovi, ista anti-zapadna politika u malo drugačijem pakovanju - ističe Zekoli. 
<h2>Kosovo model kako se odbijaju kratkovide politike Evrope i SAD</h2>
Sagovornik Analitike smatra da je po tom pitanju Kosovo model koji ukazuje na modalitete kako se usprotiviti trendovime iz Beograda, ali i onima iz proruskih krugova na Zapadu. 
- Srž sadašnje nervoze Beograda i Tirane oko Kosova jeste napuštanje marksističke logike o „dogovorime između naroda“ i insistiranje na savremenom, međunarodnom konceptu „dogovor između država“. Taj koncept favorizovan od strane Aleksandra Vučića, Edija Rame i Alija Ahmetija zasnovan je na ideji razmjene teritorija i naroda nauštrb Kosova, Crne Gore, BiH a u prilog ruskih i srpskih interesa u regionu. Koncept Aljbina Kurtija zasnovan na građanima i rezonu države jeste bila okosnica tenzija i mržnje prema njemu od strane navedenih „narodnjaka“ - kaže Zekoli.
Ističe kako taj proces podrazumijeva i spremnost na rezolutne, ali konstruktivne stavove kojima se odbijaju kratkovide politike ili „vrludanja“ Evrope i SAD. 
- To podrazumijeva da kompromis „vi nama crkvu ili teritoriju, mi vama kancelariju ministra i ručak u Bijeloj kući sa Blinkenom“ nije kompromis nego kolonijalizam u najcrnjem izdanju i najbrutalnoj formi. To podrazumijeva da se Ankara odnosi prema Bosancima i Albancima kao partnerima u biznisu poput Srba, a ne kao prema prema nekakvoj „braći“. To podrazumijeva da Berlin i Pariz tretiraju Crnogorce, Albance, Makedonce ne kao „male kamičke“ u cipelama biznismena Mercedesa koji sprečavaju nekakav fantazmagorijski „big market region“, nego kao narode sa istorijskim iskustvima i vizijama budućnosti - naglašava Zekoli.
<h2>Susjedi Srbije da zauzmu čvrst stav i ne dozvole reviziju nacionalnog identiteta</h2>
Zekoli je upitan i da li pomenute zemlje u intelektualnoj, političkoj i ekonomski višoj klasi, koja bi tu politiku finansijski podržala, imaju „kritičnu masu“ da opisano postane stvarnost.
- Zajednički imenitelj za BiH, Crnu Goru, Sj. Makedoniju u odnosu prema Srbiji, ali i sadašnjem režimu Tirani, jeste odbijanje bilo kakvih „ekumenizama“ poput jugosnostalgije, rusofilije, religijskih ukrpunjavanja poput apsurdne izjave šefa bosanke diplomatije Elmedina Konakovića „nas muslimana pet miliona“ ili prihvatanja svetosavskog kulta kao „trendseter pravoslavlja“. Snaga Bosanaca jeste u saznanju da su oni u očima Bajdena ili Erdogana, Šolca ili Putina faktor dok odlučuju o sebi i definišu svoj identitet i uticaj, umjesto da svoju moć prenose kao čip na pokerskom stolu Ankare, Amerike, Njemačke ili Rusije. Relevantnost Sj. Makedonije jeste u sticanju moći Makedonaca da napušte svetosavsku rasnu i supremacističku ulogu i ideološku matricu „makedonizma“ i prihvate makedonstvo kao samodefiniciju prema Srbiji, Bugarskoj, Grčkoj, Albaniji i Turskoj - navodi Zekoli. 
Uprošćeno, kaže on, susjedi Srbije „moraju zauzeti čvrst i nepokolebljiv stav prema EU i SAD, da neće prihvatiti redukciju svog stanja na nivo „humanitarne pomoći“ i još manje reviziju nacionalnog identiteta kao religijske ili lingvističke manjine kojima će sva prava biti udovoljena od strane „savremene, civilizovane, evropske savremene nacije Srbije“ sa garancijama u godišnjim izvještajima o ljudskim pravima“.
<h2>Okosnica nove politike mora biti u jeziku</h2>
- To podrazumijeva stvaranje potpuno novog vokabulara, nasuprot već izgrađenom jeziku eurobirokratije i balkan-kleptokratije. Sve počinje od jezika kao distinkcije između euro-američkog praznogovora i balkanske šoven-terminologije. Okosnica politike Kurtija jeste bila lingvistička. Samoopredjeljenje i reciprocitet nausprot kolonijalizma i kompromisa na svoju štetu, a na slavu „uspjeha diplomatije“ - ističe Zekoli. 
Napominje da su Brisel i Vašington demonstrirali spremnost na gaženje ustavnih i građanskih sloboda u Crnoj Gori i Bosni u ime „konstruktivnih kompromisa“ u prilog Beograda. 
- Puno je riječi u bosanskom i crnogorskom jeziku koje mogu biti iskorišćene od strane domaćih intelektualaca i političara u nametanju novih vrsta dijaloga i poruka sa zapadnim saveznicima - poručuje Zekolli. 
<h2>Želje Vašingtona i Berlina bile isuviše optimistične</h2>
Sagovornik Analitke nedavno je na mreži X podsjetio da su svi političari u regionu koji su bili ključni u osiguravanju članstva svojih zemalja u NATO-u, „nemilosrdno proganjani, ponižavani, klevetani, kažnjavani i svrgnuti s blagoslovom od strane najviših država članica Alijanse“.
- Ukoliko pogledate istorije novoprimljenih članica NATO-a iz istočne Evrope, uvidjećete trend da upavo one vlade koje su omogućile članstvo su padale nakon godinu-dvije od učlanjenja u Alijansi. I to je sasvim normalno. Ulazak u novi sistem bezbjednosnih politika podrazumijeva „top-bottom“ promjene sa kompatabilnim sistemima Alijanse. Ali za razliku od njih, u regionu su oni koji su doveli do članstva u NATO-u zamijenjeni sa likovima koji su (in)direktno povezani sa starim ideološkim i bezbjednosnim sistemima komunizma -ističe Zekoli.
Tako je, kako podsjeća, bilo sa Edijem Ramom i njegovom Socijalističkom partijom Albanije.
- Tako je sa antizapadnim strankama u Crnoj Gori, tako je i u Sj. Makedoniji sa prosrpskim i rusofilskim grupacijama. U svim slučajevima jasno je da su se Vašington i posebno Berlin vodili fokusom na ono što ne valja danas i isuviše optimističnim, euforičnim, i čak histeričnim željama da ne vide što nude kao zamjenu. Takva kratkovida politika vođena idejom da se preko proruskih agentura obezbjedi nekakav uticaj na Srbiju, djelimično jeste rezultat „fondacijskih demokratija“ koje su Zapadu nudile sve što je želio čuti, a u isto vrijeme nastavljale dominaciju starih beogradskih ili filoruskih bezbjednosnih struktura na terenu. Ipak, trendovi ponašanja Pentagona i Londona ukazuju na to da su odgovorne, profesionalne bezbjednosne strukture svjesne realnosti i da ne dijele uvijek ushićenost svojih diplomatskih i političkih institucija - ukazuje Zekolli.
<h2>Posjeta direktora CIA ne obavezuje antizapadne strukture u regionu</h2>
Osvrnuo se i na nedavnu posjeta direktora CIA zemljama Zapadnog Balkana u kontekstu garanta da u regionu neće doći do nove eskalacije sukoba poput nemira na sjeveru Kosova i incidenta u Banjskoj prošle godine.
- Jeste garant da će iskreno prozapadne snage u regiji učiniti sve da do incidenata ne dođe, posebno ne u kritičnom predizbornom i postizbornom periodu u SAD. Ipak, za (ne)stabilnost trebaju dvije strane, tako da ta posjeta ne obavezuje antizapadne strukture kao ni one koje kalkulišu sa eventualnim promjenama u administraciji SAD - upozorava Zekoli. 
Navodi da su događanja u Kosovskoj Mitrovici koja su uslijedila neposredno nakon posjete Vilijama Bernsa potvrda tih strahova. 
- Podjednako kao i vokabular pro-trampovskih krugova koji bi htjeli steći njegovu naklonost putem podrivanja stabilnosti i kompromitacije politike Bajdena i Blinkena u regionu. A ta popularnost Trampa nije dovoljno analizirana kod nas. Nema sumnje da likovi poput Vučića, Rame, Dodika, Mickovskog, Ahmetija, Haradinaja kao i dobar dio organizovanog kriminala priželjkuju pobjedu Trampa kao garanta amnestije i reaktivizacije odbačenih planova. No, zanimljivo je da se pobjedi Trampa nadaju i likovi poput Salija Beriše, Zorana Zaeva koji cijene da bi njegova pobjeda rezultirala njihovim povratkom na vlast. I to je nešto što treba duboko da zamisli ljude u CIA i Bijeloj kući - zaključio je Zekolli.

Zekoli: Crna Gora može ubrzo postati dio EU, istinski izazov je hoće li u Uniji biti faktor ili pion

Premda je popriličan broj posmatrača očekivao da će se na recentno održanom sastanku najviših američkih i britanskih zvaničnika u Vašingtonu donijeti odluka o davanju saglasnosti Ukrajini za direktne apade zapadnim dalekometnim sistemima na rusku teritoriju, to se nije dogodilo. Objašnjenja su išla u različitim smjerovima, od straha od moguće nuklearne eskalacije do nelagode uslijed niza toksičnih i opasnih protivmjera koje bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao preduzeti.
Spominjani su kibernetički napadi na zapadne informacijske sisteme povezane s kritičnom infrastrukturom, ključnim državnim funkcijama te snabdijevanjem, odnosno odbradom klasifikovanih podataka, zatim direktne diverzije na kritičnu infrastrukturu - energetska postrojenja, gasovode, naftovode i slično - te naoružavanje raznih terorističkih grupa. Međutim, čini se da je najveću uznemirenost učesnika sastanka izazvalo moguće produbljivanje rusko-iranske saradnje u proizvodnji nuklearnog oružja. Zašto?
<h2>Iranske ambicije</h2>
U kontekstu trenutne situacije na Bliskom istoku, koju karakterišu visoke tenzije između Izraela i Irana i paravojnih formacija pod njegovom kontrolom (Hezbolaha i Hamasa), Zapad je s pravom zabrinut da bi nuklearno opremanje Teherana vodilo regiju, ali ne samo nju, u eskalaciju s nesagledivim posljedicama.&nbsp;
Ako bi Putin kao protivmjeru zapadnoj saglasnosti za ukrajinske dalekometne napade podijelio s Iranom ruske tajne o razvoju nuklearnog oružja, u potpunosti bi zadovoljio dugogodišnje ambicije iranskih zvaničnika koji ne žele da odustanu od postavljenog cilja - obogaćivanja dovoljne količine urana, neophodnog za izradu nuklearne bombe.&nbsp;
<h2>Reakcija Zapada&nbsp;</h2>
Odmah nakon izjave prvog čovjeka američke diplomatije Entonija Blinkena da Rusija "dijeli tehnologiju koju Iran želi, uključujući nuklearna pitanja, kao i neke informacije iz svemirskog programa", Francuska, Njemačka i UK su izdali zajedničko saopštenje za javnost u kojem upozoravaju da iranske zalihe visoko obogaćenog urana nastavljaju značajno da rastu "bez ikakvog vjerodostojnog civilnog opravdanja", te da su nakupljene četiri "značajne količine" od kojih bi se svaka mogla upotrijebiti za izradu nuklearne bombe.&nbsp;
Međutim, u ovom trenutku ostaje nepoznanica koliko tehničkog znanja Teheran ima za izradu nuklearnog oružja, odnosno koliko brzo bi to mogao učiniti. Rad s iskusnim ruskim stručnjacima ili korišćenje ruskog znanja pomogli bi u intenziviranju tog procesa. &nbsp;&nbsp;&nbsp;
<h2>Saradnja Rusije i Irana&nbsp;</h2>
Ubrzo nakon što je Putin pokrenuo sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Iran je počeo da isporučuje ​​dronove tipa Shahed Delta Moskvi i pomogao joj da izgradi i fabriku za proizvodnju oružja koje Rusi u velikoj mjeri koriste u bombardovanju ciljeva širom Ukrajine.
Takođe, prema podacima američke bezbjednosno-obavještajne zajednice koje je potvrdila i ukrajinska strana, procjenjuje se da je Iran, preko ruske luke na Kaspijskom jezeru, već isporučio Moskvi prvu seriju od 200 balističkih projektila tipa Fath-360 (BM-120).&nbsp;
Riječ je o projektilima s dometom od 30 do maksimalno 120 kilometara, koji mogu nositi bojevu glavu od 150 kilograma, a lansiraju se brzinom tri puta većom od brzine zvuka. U stanju su da pogode ukrajinska naselja blizu linije fronta, te infrastrukturne, prije svega energetske objekte. Njihova isporuka dovela je do toga da Zapad krene s uvođenjem nove runde sankcija Iranu.&nbsp;
<h2>Šumovi u komunikaciji &nbsp;</h2>
Ipak, u odnosima dvije strane ne ide sve glatko. Nakon izbora Masouda Pezeshkiana, novog reformističkog predsjednika Irana, koji je obećao da će raditi na ukidanju sankcija i razvijanju uravnoteženijeg odnosa s Istokom i Zapadom, posebno Evropskom unijom, u zemlji je otpočela žustra rasprava o tome koliko su vanjsko-bezbjednosni interesi Rusije i Irana doista usklađeni.&nbsp;
Oponenti dubljeg povezivanja dvije zemlje ukazuju na stavove Moskve u pogledu jermensko-azerbajdžanskog sukoba, koji po njima potkopava teritorijalni integritet Irana. Takođe, izražena su neslaganja i s pozicijom Kremlja o deklarisanoj politici Teherana kada je u pitanju polaganje prava na tri ostrva u Hormuškom tjesnacu. U reformističkoj štampi dominira već uobičajeni narativ &nbsp;da Rusija zbog svojih interesa nastoji na sve načine da osujeti iranske pokušaje uspostavljanja boljeg razumijevanja i saradnje s evropskim zemljama.&nbsp;
<h2>Stavovi konzervativaca</h2>
Međutim, konzervativci u iranskoj vladajućoj eliti imaju potpuno oprečne stavove, često podsjećajući reformistički nastrojene neistomišljenike na ulogu Zapada, posebno američke administracije, u surovoj odmazdi Izraela prema Hamasu u Pojasu Gaze, gdje se nemilosrdno ubija neboračko stanovništvo i do temelja razara civilna infrastruktura. Opisujući politiku predsjednika Bajdena kao potporu genocidu Izraela nad palestinskim stanovništvom u Gazi, te nabrajajući provokativne izraelske likvidacije visokopozicioniranih pripadnika Hamasa i Hezbolaha koje su izveli u Siriji, ali i samom Iranu, konzervativci se zalažu za produbljivanje rusko-iranskog saveza.&nbsp;
Po njihovom mišljenju, Iran u zamjenu za isporučene projektile i dronove od Putina može dobiti nešto mnogo vrjednije i značajnije. Riječ je, naravno, o tajnama ruske nuklearne tehnologije, odnosno pomoći u kreiranju iranskog nuklearnog oružja. Prema njihovoj računici, Rusija bi ipak mogla prevladati u ratu s Ukrajinom, što bi joj otvorilo mogućnost većeg uticaja na geopolitičkoj sceni, a interesi saveznika sigurno ne bi bili zanemareni. U tom kontekstu zapadni analitičari su komentarisali i nedavnu posjetu bivšeg ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua Teheranu, gdje se razgovaralo o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu dvije zemlje.&nbsp;
<h2>U čijim je rukama moć?</h2>
Premda je iranski predsjednik Pezeshkian već napravio niz strateških ustupaka konzervativcima na temelju uvjerenja da reforme neće napredovati ako odmah krene u obračun s "dubokom državom", posmatrači sumnjaju u pozitivne rezultate njegove političke agende. Naime, Pezeshkianova moć je limitirana jer mu nadležnosti ne dopiru do vanjske i odbrambene politike.&nbsp;
Glavni protagonisti ove dvije politike su lideri Korpusa islamske revolucionarne garde i vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei. Njihova stajališta o poziciji Irana u međunarodnim odnosima su daleko od reformskih ideja iranskog predsjednika, a veoma blizu ispunjenja agende o opremanju zemlje nuklearnim oružjem. Dobra vijest za Kremlj i velika glavobolja Zapadu u smislu daljnjeg planiranja potpore Ukrajini. Jer Putin bi, u slučaju prelaska svojih rubnih linija, mogao zaigrati i na opciju asistencije Iranu u razvoju nuklearne bombe. To je opasna opcija za stabilnost Bliskog istoka, ali ne samo tog regiona.

Plan o dalekometnim napadima na Rusiju remeti situaciju u Iranu. Zašto?

Potpredsjednik Saveza antifašista Srbije Aleksandar Sekulović nije optimista da će se zapadne zemlje ozbiljnije suprotstaviti Vučićevom ''srpskom svetu'' i njegovom miješanju u unutrašnje stvari Crne Gore. Između ostalog, dodaje, i zbog uloge te iste međunarodne zajednice u dolasku ekstremne desnice na vlast u Crnoj Gori.
Izlazak manjinskih stranaka iz crnogorskog suverenističkog bloka objašanjava strahom manjina, a u tom kontekstu podsjeća na izjavu sadašnjeg crnogorskog ministra Miluna Zogovića koji je, prije otprilike dvije godine, poručio DPS-u ali i crnogorskom suverenističkom bloku da će se ''prije pomiriti Izraelci i Palestinci, nego mi i vi''.
Sekulović, inače i kolumnista beogradskog lista Danas, smatra da je problem sa srpskim nacionalizmom dubok, jer je riječ o "predoziranosti" tom ideologijom, a tzv. ‘’srpski svet’’ je jedan od njegovih stubova.
- Srpsko je društvo ''overdozirano’’ nacionalizmom, ne odnosi se to samo na Srbiju nego i na tzv. Republiku Srpsku, na Srbe na sjeveru Kosova, ali i u Crnoj Gori - napominje Sekulović.
On vidi problem i u tome što međunarodna zajednica iz, kako kaže, raznih razloga, nema jasan stav po pitanju Vučićeve politike prema regionu. Naš sagovornik i ne očekuje reakciju Zapada kada je posrijedi Vučićevo brutalno miješanje u unutrašnje stvari i uopšte njegov odnos prema Crnoj Gori.
- U poslove Crne Gore miješala se prije svega međunarodna zajednica i to na negativan način. Njen udio u dovođenju ekstremne desnice na vlast u Crnoj Gori je značajan, i nije to samo djelo Vučića i Srbije, nego je tome dosta pripomogla Evropska unija i Amerika. Tako da, pravo da vam kažem, ja sam pesimista u pogledu djelovanja međunarodne zajednice i nekog njenog konstruktivnog uticaja - kaže Sekulović. &nbsp;
Proslavu izbornih rezultata u Gusinju bez crnogorskih obilježja, Sekulović objašnjava uticajem religije, na što su, kaže osjetljivi, prije svega u SAD. U tom kontekstu on tumači nedavnu posjetu američke ambasadorke Rajzing Rajnke mitropolitu SPC Joanikiju, nakon koje je, možda ne slučajno, Joanikije podržao PES-ovog kandidata za gradonačelnika Podgorice.
- A tradicionalno američko društvo je duboko religiozno i nije čudno da ambasador SAD preferira društvo i Amfilohija Radovića i Joanikija, i da protežira njihove favorite na političkoj sceni - kaže Sekulović.
On je prije dvije godine predvidio, u jednoj kolumni, da će manjijnske stranke u Crnoj Gori izaći iz suverensitičkog bloka, što se, sa izuzetkom HGI-ja, pokazalo tačnim. Sekulović to objašanjava stigmom koja je bačena na crnogorski odnosno suverenistički blok.
- Ja ću vas podsjetiti, to je bilo prije nekoliko godina, onaj Milun Zogović, koji sada čujem da je ministar, je u Skupštini Crne Gore rekao, obraćajući se DPS-u, a u stvari cijelom crnogorskom bloku, da će se ‘’ prije pomiriti Izraelci i Palestinci nego što ćemo se mi sa vama pomiriti’’. Doslovno je tako rekao, a kakav je odnos između Izraelaca i Palestinaca vidimo danas po genocidu koji se sprovodi nad palestinskim narodom. Ta stigma je uplašila manjine koji su računali da je bolje da se &nbsp;odbiju od Crnogoraca da I njih ne snađe ista sudbina koja će snaći Crnogorce - kaže Sekulović, koji dodaje da je iznenađen podrškom koja je ulasku BS-a u aktuelnu Vladu stigla iz Sarajeva.
<h2>Vučić bi mogao pokušati vojnu akciju na Kosovu</h2>
Sekulović vjeruje da Vučić čeka preslaganja geopolitičkih kockica na svjetskoj ceni, konkretno pobjedu Trampa, za ostvarenje svojih ciljeva, među kojima je tzv. reintegracija Kosova. &nbsp;&nbsp;
- On eskalira u retorici, i radi sve, od poruka da neće dozvoliti nove ‘Oluje’, do naoružavanja, da pokuša neku vojnu akciju na Kosovu - ocijenio je Sekulović.
Dodaje da se u tom cilju u Srbiji stvara tzv. "logika tora".
- To je logika opsadnog stanja koju oni vrlo vješto produciraju, kao - svi su protiv Srba, a to je logika tora, svi na okup oko ovna predvodnika, jer jedini on može da spasi stvari - kaže Sekulović.
<h2>Spomenik Draži Mihailoviću logična evolucija ka fašizmu</h2>
Najaktuelniji udar na antifašizam, koji dolazi iz Beograda iz usta gradonačelnika Aleksandra Šapića o podizanju spomenika Draži Mihailoviću, Sekulović vidi samo kao očigledan dokaz evolucije srpskog nacionalizma ka fašizmu.
- Podizanje spomenika Draži Mihailoviću je prirodna evolucija u srpskom nacionalizmu koji završava tamo gdje mu je mjesto, a terminalna faza je fašizam - kaže Sekulović.

Sekulović: Zapad se neće suprotstaviti "srpskom svetu", sam je doprinio dolasku ekstremne desnice na vlast u Crnoj Gori

Pokušavajući da objasni razloge i ciljeve ofanzivnih akcija ukrajinske vojske na ruskoj teritoriji, zapadni posmattrači svoje analize su uglavnom temeljili na nekoliko objektivnih i logički prihvatljivih pretpostavki, koje je u više navrata, iskreno ili ne, potvrdio i sam ukrajinski državni vrh. Prije svega plasiran je narativ o pokušaju rasterećivanja bojišta na istoku Ukrajine, posebno u Donjecku.
Nakon napada na pograničnu rusku oblast Kursk, ukrajinski vojni planeri su se nadali da će Rusi u pokušaju odbrane svoje teritorije povući dio vojnih efektiva koji već dugo vrše snažan pritisak u pravcu Pokrovska. Riječ je o značajnom željezničkom i cestovnom čvoru cijele Donjecke oblasti. Njegovim padom u ruske ruke ugrozili bi se vitalni logistički kanali ukrajinske vojske i otvorili putevi za ugrožavanje drugih strateški važnih gradova, poput Časiv Jara.&nbsp;
<h2>Razlog koji je Zelenski vjerovatno prećutao</h2>
Drugi narativ kojim su se objašnjavali razlozi napada na Kursku oblast bio je da se ofanzivnom akcijom želio podići moral nacije. Ogromni ljudski gubici i materijalna razaranja nakon Putinove brutalne invazije doveli su do apatije i pada želje za daljim otporom kod jednog broja uglavnom mlađih ljudi. To je uslovilo velike probleme s popunom jedinica na prvim linijama fronta. Upravo iz tog razloga je i bila potrebna spektakularna akcija, kakva je po svom karakteru nesumnjivo operacija upada u Kursku oblast, kojom bi se ruski predsjednik ponizio, a Ukrajinci uvjerili da Rusi nisu nepobjedivi.
Na koncu, pojavile su se i neke krajnje površne i iz mnogo razloga neodržive teze u kojima se špekulisalo kako bi, pod uslovom da ukrajinska vojska zadrži osvojena ruska područja, u budućim pregovorima ona mogla poslužiti kao svojevrsna "moneta za potkusurivanje" u smislu eventualne razmjene teritorija.
Međutim, ono što zapadni posmatrači, namjerno ili ne, nisu detektovali kao razlog upada u Kursku oblast, a predsjednik Zelenski po svoj prilici je to mudro prećutao, mogao bi biti stvarni motiv operacija ukrajinske vojske. Riječ je o pokušaju da se Zapadu pošalje nedvosmislena poruka da su Putinove rubne linije napada na ruskoj teritoriji, koje bi mogle značiti upotrebu oružja za masovno uništenje WMD, zapravo jeftini blefovi.
<h2>Zašto bi Zelenski slao poruku Zapadu da Putin blefira?</h2>
Temeljna ideja koja se krije iza teze da je ukrajinska vojska upala u Kursku oblast da pokaže Zapadu kako su Putinove rubne linije za upotrebu nuklearnog oružja najobičnije obmane, ispunjenje je dugo apostrofiranog zahtjeva predsjednika Zelenskog, prije svih američkoj administraciji, da se Ukrajini isporuči dalekometno oružje i dopuste udari po dubini ruske teritorije. Opravdanje za ovu vrstu zahtjeva Zelenski je našao u činjenici da se prema Povelji UN-a, članak 51, koji definiše pravo na samoodbranu kao jedini izuzetak od zabrane jednostrane upotrebe sile u rješavanju kontroverzi između subjekata međunarodnog prava, Ukrajina ima pravo da se brani od ruske agresije.&nbsp;
Shodno činjenici da ruska vojska dominantan dio projektila i bespilotnih letilica kojima napada vojnu i civilnu infrastrukturu u Ukrajini lansira sa svoje teritorije, Zelenski smatra da reakciju na te napade u vidu uzvratnih ili preventivnih udara po ciljevima u dubini ruske teritorije treba deklarisati kao vojno djelovanje odbrambenog karaktera. Samim tim ono je u potpunom saglasju s pozitivnim međunarodnopravnim propisima, odnosno Poveljom UN-a. Međutim, američka administracija i dalje je jako oprezna i rezervisana prema zahtjevu ukrajinskog predsjednika. Postavlja se pitanje zbog čega.&nbsp;
<h2>Vruća telefonska linija između dvije nuklearne velesile&nbsp;</h2>
Nakon što je Rusija pokrenula invaziju punog opsega na susjednu državu, Sjedinjene Države učinile su sve da s ruskim vojnim vrhom ponovo uspostavi skoro potpuno prekinute komunikacijske kanale. Razlog za ovu akciju bio je strah od pogrešne interpretacije preduzetih koraka druge strane, što bi vodilo širenju konflikta i neminovnoj nuklearnoj eskalaciji.&nbsp;
Osim uopštenih i kratkih saopštenja dviju strana o kontaktima najviših vojnih zvaničnika, načelnika stožera i ministara obrane, preko takozvane vruće telefonske linije, gdje se potencirala odgovornost i potreba za deeskalacijom konflikta, javnost nikad nije dobila dublji uvid ni detalje ovih razgovora. Drugim riječima, prema mom dubokom uvjerenju i uz uvažavanje drugih involviranih strana, uključujući i predsjednika Zelenskog, jedino američka administracija u ovom trenutku, na temelju više nego relevantnih input informacija koje su po svemu sudeći u najvećoj mjeri klasifikovane i za najbliže saveznike, može pravilno procijeniti nivo nuklearne prijetnje Ruske Federacije.
<h2>A što ako je strah od eskalacije zaista neopravdan?</h2>
Popriličan broj posmatrača, posebno u Baltičkim zemljama, Poljskoj, UK, ali i samom SAD-u, ipak vjeruje u ono što govori Zelenski - da Putin i njegovi saradnici blefiraju kad govore o upotrebi nuklearnog oružja. Uzmemo li, hipotetički, ovaj pristup kao ispravan, a ponavljam da je američka administracija trenutno jedini relevantni sagovornik na tu temu, zanimljivo bi bilo odgovoriti na pitanje koliko bi napadi iz daljine Ukrajine na rusku teritoriju uticali na dalji tok rata.
Posmatrači smatraju, gledajući iz strogo vojne perspektive, da ograničenja bilo koje vrste nikad nisu bila povoljna kad je u pitanju strana koju podupirete. Preciznije, snabdijevanje Ukrajine dalekometnim projektilima i dopuštenje pokretanja napada duboko u teritoriju pod kontrolom Rusije zasigurno bi poboljšali ukrajinsku borbenu moć.&nbsp;
<h2>Modaliteti upotrebe dalekometnog oružja</h2>
Postoji nekoliko načina na koje bi veća ukrajinska sposobnost dubokog udara mogla promijeniti tok rata. Kijev bi mogao da pogodi udaljene logističke i zapovjedne ciljeve, ruske vazdušne ili pomorske baze, područja okupljanja kopnenih snaga, fabrike oružja ili prateću infrastrukturu, civilnu energetsku industriju ili centre ruske političke i vojne kontrole, poput Kremlja.&nbsp;
Direktni napad ili prijetnja napadom na pobrojane ciljeve smanjili bi efikasnost ruskih ofanziva, oslabili njene odbrambene sposobnosti, učinili vojnu akciju dugoročno manje održivom i povećali troškove rata za Putina i rusku elitu.
<h2>Tok rata se ipak ne bi dramatično promijenio</h2>
Međutim, prema svim raspoloživim podacima, ukrajinski dalekometni udari zapadnim sistemima na rusku teritoriju ne bi imali presudni učinak na tok rata. Prije svega, takva teza temelji se na pokazanoj visokoj adaptivnosti ruske vojske koja je uspijevala da u hodu otklanja katastrofalne nedostatke s početka invazije. Takođe, količinu isporučenih sistema dramatično bi limitirala njihova previsoka cijena.&nbsp;
U konačnom, da bi dalekometni udari imali značajniji učinak na tok rata, ukrajinska vojska bi ih morala znati integrisati s kopnenim manevrima, koncentrirajući kopnene i vazdušne snage u razmjerama koje njene formacije dosad objektivno nisu mogle dosegnuti. Prema tome, i u slučaju pozitivnog odgovora na zahtjev Zelenskog, koji američki najviši zvaničnici i dalje pomno evaluiraju, putanja sukoba se vjerojatno ne bi odlučujuće promijenila. Na američkoj administraciji je, dakle, da procijeni jesu li skromne vojne koristi od dalekometnih udara vrijedne rizika eskalacije, ako rizik uopšte postoji. Nimalo lagan posao.

Zašto bi Zelenski slao poruku Zapadu da Putin blefira?

Huter: Je li se helikopter mogao dići 2022. godine? Neistina je da su zaključci realizovani

Područje Crne Gore sjutra će biti pod uticajem ciklona koji će uslovit ipromjenu vremena i nestabilne vremenske prilike, saopšteno je iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.
Kako dodaju, u južnim i centralnim predjelima, a naročito duž obale, u pojedinim mjestima očekuju se izraženiji i obilniji pljuskovi, umjerene ili obilne količine kiše.
- Takođe, moguć je i buran razvoj grmljavinskih oblaka sa uslovima za lokalnu pojavu vremenskih nepogoda praćenih gradom. Pored kiše, u zoni grmljavinskih oblaka, moguć je jak, na udare i olujni vjetar. Znatno manje padavina se očekuje na krajnjem sjeveru i sjeveroistoku zemlje - navodi se u saopštenju.&nbsp;

Upozorenje ZHMSCG: Sjutra obilna kiša uz olujni vjetar

Uoči 19. godišnjice obnove nezavisnosti Crne Gore, gost emisije „Drugačija radio veza“ na Anteni M bio je istoričar Miloš Vukanović. Komentarišući atmosferu u kojoj dočekujemo Dan nezavisnosti, ocijenio je da ona djeluje „vještački praznično“, a posebno je istakao zabrinjavajući odnos prema Danu pobjede nad fašizmom.
– Zamolio bih svakoga da, makar iz radoznalosti, pogleda kako se širom Evrope proslavlja 9. maj. U Holandiji je to, na primjer, neradni dan obilježen velikim proslavama, bez vojne ikonografije, ali uz jasno poštovanje vrijednosti koje taj datum nosi. Kod nas je taj dan obilježen površno i kontaminiran političkim narativima koji, umjesto da ostanu incidenti, sve češće dobijaju institucionalnu podršku – upozorio je Vukanović.
Istoričar primjećuje da sinoćnjoj svečanosti povodom Dana nezavisnosti nije prisustvovala polovina članova Vlade, kao ni predsjednik Skupštine.
– Očigledno je da najavljeno „pomirenje“ iz 2020. godine nije ostvareno. Naprotiv, podjele su sada dublje nego ikada. Nema ni unutar parlamentarne većine saglasnosti oko suštinskih pitanja kao što je državna samostalnost i vrijednosti koje iz nje proizilaze – rekao je.
Vukanović ističe da je odnos prema državnim vrijednostima temelj svake ozbiljne politike.
– Sa ključnim vrijednostima se ne može kalkulisati. Ako već dvije godine koketirate sa onima koji te vrijednosti osporavaju, onda ih očigledno ne poštujete. Na taj način urušavate državu i ostavljate nasljeđe koje će decenijama biti teško ispravljivo – poručio je.
Komentarišući revizionistički odnos pojedinih političkih lidera prema istoriji, posebno kada se radi o Danu pobjede nad fašizmom, Vukanović kaže da to nije slučajnost, već kontinuitet.
– Gospodin Knežević je otvoreno rekao da je zajednička država sa Srbijom bila bolji izbor. To je poruka koja potvrđuje da je narativ o ugroženosti, prisutan od 2006. do danas, zapravo bio politička obmana – smatra Vukanović.
Dodaje da je opozicija, koja je 2006. bila protiv nezavisnosti, godinama učestvovala u sistemskoj opstrukciji crnogorskog državnog razvoja, dok su partije koje su bile na vlasti snosile odgovornost za mnoge propuste i slabosti.
Na pitanje da li je moguće da se sprovodi strateški plan promjene sistema vrijednosti, Vukanović kaže da određeni pokazatelji to sugerišu.
– Posljednja istraživanja pokazuju da većina građana podržava nezavisnu Crnu Goru, ali se bilježi zabrinjavajući porast simpatija prema Srbiji i Rusiji kao vanjskopolitičkim partnerima. Treba ispitati da li je riječ o efektu dugogodišnje institucionalne promocije alternativnih vrijednosti, koje nisu u skladu sa temeljnim principima crnogorske nezavisnosti – naveo je.
Komentarišući izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je „greška“ što je Crna Gora postala nezavisna, Vukanović smatra da one oslikavaju kontinuitet politike iz 19. vijeka.
– Takve izjave potvrđuju da Beograd ne priznaje Crnu Goru kao politički subjekt. Crna Gora je u toj viziji samo pokrajina kojoj se eventualno dopušta autonomija. To je strategija koja traje od Pašića do danas – upozorio je Vukanović.
Posebno ističe izostanak institucionalne reakcije iz Crne Gore na takve poruke.
– Prećutkivanje iz Podgorice je pogubno. Uvijek se podrazumijeva da je 'dobar Crnogorac' onaj koji ćuti. A kad se neko suprotstavi, odmah se aktiviraju mediji, političari i Crkva da ga diskredituju – kaže.
Vukanović podsjeća da odnosi između Crne Gore i Srbije nikada nijesu bili ravnopravni.
– Odnos između dvije zemlje je istorijski asimetričan. Veći partner je uvijek pokušavao da „usisa“ manjeg. Zato je i DPS, nakon iskustva s promjenama u Srbiji, odlučio da se okrene samostalnosti – navodi.
Takođe ukazuje na nedostatak ozbiljne društvene rasprave o „generacijskim otporima“ crnogorskoj državnosti, posebno u pojedinim regionima koji su historijski oscilirali u lojalnosti.
– Nikada nismo otvoreno pričali o tome zašto su, recimo, neki Petrovići slavljeniji od drugih, zašto se Njegošu tolerišu politička ubistva, a Danilu ne. Možda je to zato što Njegoš odgovara nekoj drugoj interpretaciji identiteta – poručuje Vukanović.
Na kraju upozorava da je današnja propaganda iz Beograda, koja Crnu Goru opisuje kao „privatnu i antisrpsku tvorevinu“, zapravo kontinuitet kampanja iz 90-ih.

Vukanović: Vrijednosti nezavisne Crne Gore se sistemski potkopavaju, Vučić se ponaša kao da Crna Gora nije politički subjekt

Četiri mjeseca nakon brutalnog napada u zgradi škole, dječak iz Osnovne škole „Vuko Jovović“ u Danilovgradu i dalje ne pohađa nastavu. Incident je, prema riječima njegove majke, ostavio duboke posljedice dok su odgovorni sankcionisani samo ukorom, bez ozbiljnijih mjera. Škola je odbila da dostavi snimak nadležnim organima, a institucije ćute. Porodica ostaje sama, bez odgovora.
Majka dječaka Maja Ivanović, koja se prvi put javno oglašava za medije, odlučna je da prekine tišinu sistema koji je zakazao.&nbsp;
Ivanović je za TV E kazala da sumnja da su nadležni pokušali da zataškaju ovaj slučaj, a kao najodgovorniju vidi direktoricu škole Mirjanu Keković.&nbsp;
Ona je rekla da je za jednu majku bolno i teško da se nešto ovako desi njenom djetetu, a da ostane bez odgovora škole, Ministarstva prosvjete i Savjeta roditelja.&nbsp;
- Od momenta kada se desio slučaj sa našim djetetom i odlazaka kod ljekara, nijesam željela da se ijedno dijete kazni već da se pomogne djeci i školi kako se ne bi nešto slično, ili teže desilo i u strahu da moje dijete neki unutrašnji nemir ne izbaci na teži način. Od 19. do 26. februara četiri puta smo dolazili u školu, a i iz nje sam izlazila sa suzama do poda. Od tog dana do dana današnjeg niko moje dijete nije pozvao u školu. Ispitivala su se druga djeca i roditelji, donosile se odluke i zaključci na osnovu izjava te djece i tih roditelja. Na sjednicama nastavničkog i odjeljenskog vijeća koje su održane poslije mjesec i nedjelju dana, navodno zbog čekanja papira Socijalnog, govorile su razredne starješine, plasirale su se neistine o meni i mom djetetu, sve uz prisustvo direktorice - kazala je Ivanović.
Tvrdi da su oni kao roditelji prvi put pozvani na razgovor 24. aprila. Od prvog momenta dolaska u školu, navodi ona, osjetila je da se pokušajva zataškati slučaj.
- Iz Ministarstva su me pitali da li postoje škole u blizini u koju mogu prebaciti dijete. Takođe, rekli su da su dobili mejl navodno potpisano mojim djevojačkim prezimenom u kome se traži novčana pomoć. Rekla sam da mi ne treba takva pomoć i da se prijavi policiji slučaj kako bi se utvrdilo ko je poslao mejl - kazala je Ivanović.
Kako ističe, ne krivi nastavnike, ali tražiće odgovornost direktorice škole Mirjane Keković.
- Najbolje će me razumjeti roditelji koji imaju troje djece koju treba podizati, hraniti, učiti sa njima, voziti, a da pritom se niko nije se sjetio da mom djetetu pošalje materijal za rad, ili bilo kakvu drugu podršku iz škole. Borba i dalje traje idemo kod ljekara, ali nažalost danas se sve pretvorilo u politiku. Više čuvamo ono na šta sjedimo, nego ono što nosimo. Za sve kroz što prolazimo, i što smo već prošli, neko bi zaslužio doživotnu kaznu. Zato ćemo tražiti odgovornost, a odgovoran je onaj ko rukovodi školom. Tražićemo odgovornost za svaku dijagnozu - zaključila je Ivanović.
TVE je pokušala i ranije da dobije odgovore na pitanja o očiglednom porastu nasilja u danilovgradskoj školi. Međutim, saradnja sa našom medijskom kućom, a u interesu tačnog i preciznog informisanja građana, je izostala.

Majka brutalno pretučenog dječaka: Četiri mjeseca tišine nadležnih, za sve kroz šta prolazimo neko bi zaslužio doživotnu kaznu

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Dubrovnik vrvi od turista sa svih strana svijeta. &nbsp;Unutar zidina Starog grada je govoto nemoguće pronaći mjesto za kafu ili ručak. Turisti čekaju u redovima, a uzanim ulicama ovog drevnog zdanja gotovo je nemoguće proći od gužvi.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_44bfb79ef949aa4a91dc11b14604af94e43162df8b5825b8141937fae7da4e6a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250518140544_44bfb79ef949aa4a91dc11b14604af94e43162df8b5825b8141937fae7da4e6a" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Dubrovnik je globalno prepiznata destinacija. Portal ETV je boravio u Dubrovniku, pa vam prenosimo dio atmosfere i naravno, ono najbitnije, kakve su cijene.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_073784a50add83052c4fe21157551ee25b1b92d63de4de1a7cd023663724b53e.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250518140544_073784a50add83052c4fe21157551ee25b1b92d63de4de1a7cd023663724b53e" data-rendition-name="original" width="1100" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Ako šetate, pa odlučite da se osvježite uz kuglu sladoleda, ona će vas koštati tri eura.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_20675221436211b1ea97c760072d3358a3370e27584109888a6e082576588fec.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250518140544_20675221436211b1ea97c760072d3358a3370e27584109888a6e082576588fec" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Kapućino na Stradunu košta u prosjeku 5,5 do 6 eura. Coca Cola će vas koštati jednako kao i kafa, dok ćete za pivo izdvojiti od 6 do 10 eura.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_79ef805c8966c2e08c15a7f9cdec4dd61401c6ce02371d47c7694fe7a32bfcde.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250518140544_79ef805c8966c2e08c15a7f9cdec4dd61401c6ce02371d47c7694fe7a32bfcde" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ako se odlučite za burger, njegova &nbsp;cijena vam se kreće od 18 do 24 eura.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_2d162aaf25da7eddb148f23bbfb4e2eb4d305876c66726cf5d2219c827127709.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250518140544_2d162aaf25da7eddb148f23bbfb4e2eb4d305876c66726cf5d2219c827127709" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Za ručak za jednu osobu, u Starom gradu &nbsp;treba izdvojiti četrdeeetak eura. Ako ste ljubitelj pice, onda znajte da se cijene kreću od 20 eura pa naviše. Cezar salata &nbsp;košta između 18 i 20 eura. File lososa platićete između 22 i 36 eura, zavisno od lokacije.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_f6dab08cd1ce27aa391ce1617a098ac518b8ecb0ba86bf9a2f5745f40a78a729.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250518140544_f6dab08cd1ce27aa391ce1617a098ac518b8ecb0ba86bf9a2f5745f40a78a729" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;Parking ispred zidina starog grada košta 10 eura po satu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_98859b88cd74e974e4e4dc2f3a1d5c698036e260bd183a8bcec7f5d1fc1ea6ab.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250518140544_98859b88cd74e974e4e4dc2f3a1d5c698036e260bd183a8bcec7f5d1fc1ea6ab" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_3820bbf21038ea832d6b71dd5bfff101eb45e23877759649e38448de411f152a.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20250518140544_3820bbf21038ea832d6b71dd5bfff101eb45e23877759649e38448de411f152a" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_ab29f5f4df5f76ff47cb26c9f3dd2bcdf1d77e78e7154dabd8feb0e1659369b3.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="20250518140544_ab29f5f4df5f76ff47cb26c9f3dd2bcdf1d77e78e7154dabd8feb0e1659369b3" data-rendition-name="original" width="2802" height="3108" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1.jpg" data-media-id="editor_10" data-image-id="20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1" data-rendition-name="original" width="1394" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1.jpg" data-media-id="editor_10" data-image-id="20250518140544_f9e3dbe6fb9e357201040e4a3e32e9e20825f3d5c7d03290eae56b802fa60ef1" data-rendition-name="original" width="1394" height="1600" loading="lazy" alt="Dubrovnik, Hrvatska"> <figcaption>Dubrovnik, Hrvatska(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>

Portal ETV u Dubrovniku: Sve vrvi od turista, a evo koliko košta kafa na Stradunu

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Tag: zapad