Tamara Klikovac

Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

(FOTO i VIDEO) „Marš na Botun“; Knežević: Šaljemo poruku Šaranoviću i Šćepanoviću da ćemo mi krenuti da oslobađamo selo ako to ne učine do sjutra u 12 sati

Juče je Dario Vraneš, takozvani predsjednik Opštine, pokušao da me ponizi pred narodom iznoseći laži i dižući dreku. Zbog svoje porodice i zbog građana dužan sam iznijeti u javnost neke činjenice.
Kao direktor DOO „Grijanje“ preduzeo sam sve mjere i radnje da korisnici grijanja imaju kvalitetnu i nesmetanu uslugu grijanja. Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš iz želje da politički profitira na muci građana, a mene i radnike da otjera u direktnu krivičnu odgovornost.
Građani treba da znaju da je Ministarstvo ekologije juče odobrilo ponovno pokretanje kotlarnice pozitivno odgovarajući na žalbu na rješenje inspekcije. Tu žalbu sam upravo ja napisao želeći da zakonski, a ne silom, riješim nastali problem.
Rukovodstvo „Grijanja“ je imalo rješenje da se kotlarnica izmjesti iz centra grada, međutim, to je spriječio upravo Dario Vraneš koji je želio da ugasi „Grijanje“ i sve radnike ostavi bez posla. Takođe je umanjio budžet našem preduzeću za 100.000€, a novac iz Eko fonda umjesto na rješavanje ekoloških problema trošio na šaranje pljevaljskih zgrada bez ovlašćenja stanara i na slične gluposti.
Dario Vraneš konstantno od stupanja na funkciju predsjednika opštine omalovažava sve svoje saradnike i zvanične državne organe. Mene proziva da sam bio i DPS-u, a ne kaže da smo tamo bili zajedno, kao i cijela njegova porodica. Takođe, Dario Vraneš je dobio posao u Hitnoj pomoći preko istog tog DPS-a i to je javna tajna.
Ja sam DPS napustio javno i priključio se narodu u odbrani svetinja i na to sam ponosan. Sa druge strane, Dario Vraneš organizuje političke skupove ispred Centra za kulturu zajedno sa Pavlom Čolovićem i juriša na Milutina Đukanovića i zvanične državne organe.
Skupu u sali skupštine opštine nijesam prisustvovao iz razloga što je na njoj glavni govornik bio Dariov izabrani doktor Ilhan Tursumović. Nijesam svojim prisustvom htio da ometam razgovor dr Tursumovića sa svojim pacijentom.
Što se tiče puta kojim smo ja i Dario došli na funkcije, mogu reći da nas je tu postavio isti čovjek koga ja nisam izdao, dok je Dario izdao sve što se moglo izdati. Znamo kojim pogrdnim imenima naziva žene i svoje odbornike, a korisnike grijanja „komunjarama koje treba da se smrznu“.
Poniženje je bilo šta dalje pričati o čovjeku koji najbolje o sebi govori divljanjem i nekulturom. Pridružiću se mišljenju građana koji kažu da su Dariovim postavljenjem na mjesto predsjednika opštine dobili jedino njegovi pacijenti, a svi ostali izgubili.
Vlade Tošić Direktor DOO „Grijanje“

Tošić: Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš

Poslanici Skupštine Crne Gore danas su se izjašnjavali o izboru četiri člana Savjeta Centralne banke.
Za članove Savjeta CBCG izabrani &nbsp;su Tamara Backović, Srđan Milić, Šućo Orahovac i Ismet Hadžić.
Za Tamaru Backović glasalo je 53 poslanika, te je jednoglasno izabrana.
Za Srđana Milića glasalo je 43 poslanika, jednoglasno i bez učešća opozicije.
Za Šuća Orahovca glasalo je 43 poslanika, takođe bez učešća opozicije.
Za Ismeta Hadžića je glasalo 44 poslaniaka, svi su glasali za, takođe bez glasova opozicije.
Naime, Odbor za ekonomiju, finansije i budžet podnio je prijedlog o imenovanju četiri člana Savjeta CBCG.
Na sjednici Odbora poslanici Nikola Rakočević i Miloš Konatar su izdvojili mišljenje.
Nakon izbora članova Savjeta CBCG Nikola Rakočević kazao je da je ovo još jedna propuštena šansa da u očima domaće i međunarodne javnosti, posebno Evropske komisije, pokažemo da poštujemo principe i direkcije iz Izvještaja EK.
- Oni su kazali da ovaj proces za izbor članova CB mora proteći transparentno i inkluzivno, na osnovu stručnosti kandidata. Nažalost, ovaj proces je završen na način da je politička garnitura na vlasti predložila politički podobne i koji odgovoaraju onima na vlasti- poručio je Rakočević.
Istakao je da ovo nije njegova tvrdnja, već čak i jednog dijela članova odbora iz vlasti, koji su na kraju priznali da ''kada su preuzeli vlast, moraju da sprovode neki program'' i da u Savjetu Centralne banke treba da budu oni koji im odgovaraju, da bi vlastodršci mogli da realizuju svoje programe.
- Ja bih to razumio recimo na poziciiji ministra, koji je politička pozicija, ali u državnim institucijama, koje moraju da čuvaju fiskalnu finansisjku stabilnost, tu svaka partija mora da insistira na meritokratiji. Nažalost, ovo je još jedna propuštena šansa. Mora &nbsp;reći da sa išščekivanjem čekam stav delegacije Evropske unije, jer ako oni misle da su ovo evropske vrijednosti i poštovanje smjerncia izvještaja, nijsam siguran da je Crna Gora na pravom &nbsp;putu- kazao je Rakočević.

Izabrana četiri člana Savjeta CBCG; Rakočević: Propuštena šansa da pokažemo da poštujemo direkcije EK

Zohran Mamdani bio je kandidat koji je pomjerao granice i za koga mnogi u njegovom gradu od osam miliona stanovnika, jedni s nadom, drugi sa zebnjom, očekuju da će biti gradonačelnik Njujorka koji će uzdrmati ustaljene obrasce.
Planovi demokratskog socijaliste za prvi dan na funkciji u četvrtak ukazuju na njegovu politiku i prioritete, ali se ne udaljavaju mnogo od prakse njegovih prethodnika: ozbiljna, zvanična zakletva tačno u ponoć, a zatim svečanija ceremonija tokom popodneva.
Zakon države Njujork propisuje da četvorogodišnji mandat gradonačelnika počinje 1. januara nakon izbora. Kako ne bi bilo nikakve zabune oko toga ko vodi najnaseljeniji grad u Sjedinjenim Američkim Državama, ustalila se tradicija da se u ponoć organizuje mala ceremonija polaganja zakletve.
Mamdani je za mjesto ponoćne zakletve izabrao stanicu metroa Old City Hall, koja je povučena iz upotrebe sredinom prošlog vijeka i kojoj se može pristupiti samo nekoliko puta godišnje, kroz organizovane ture s vodičem.
Ta lokacija u metrou, prema Mamdanijevom tranzicionom timu, odražava njegovu „posvećenost radnim ljudima koji svakodnevno održavaju naš grad u pogonu“.
Mamdani, bivši poslanik u saveznoj državi, star 34 godine, obećao je zamrzavanje kirija, besplatan javni prevoz autobusima i besplatnu brigu o djeci, gradeći kampanju oko pitanja pristupačnih troškova života, što su neki vidjeli kao mogući put naprijed za njegovu Demokratsku stranku širom zemlje uoči izbora na polovini mandata.
Mamdani je inspirisao rekordnu izlaznost od više od dva miliona birača i osvojio 50 odsto glasova, skoro deset procentnih poena više od Endrua Kuoma, koji je nastupio kao nezavisni kandidat, i ubjedljivo ispred republikanca Kurtisa Slive.
Državna tužiteljka Njujorka, Letiša Džejms, koja je bila među prvim istaknutim Mamdanijevim saveznicima, trebalo je da mu položi zakletvu u ponoć. Tokom prve administracije predsjednika Donalda Trampa, Džejms je započela istragu njegovih poslovnih praksi u Njujorku, što je 2024. godine dovelo do presude sudije da je Tramp lažno uvećavao svoju neto imovinu kako bi obmanuo kreditore. Trampova administracija je tokom njegovog drugog mandata stavila Džejms na metu optužujući je za prevaru u vezi sa hipotekama.
Grant Rirer, profesor političkih nauka na Syracuse University, rekao je da uloga koju je Džejms trebalo da ima na inauguraciji šalje poruku ključnim pristalicama da će Mamdani „biti nezavisan od predsjednika“.

Mamdani stupa na dužnost gradonačelnika Njujorka uz simboličnu ponoćnu zakletvu

Kabinet predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića čestitao je Nikoli Mugoši izbor za sudiju ustavnog suda.
 Želimo mu uspjeh u obavljanju ove odgovorne funkcije - navodi se u saopštenju. 
Istovremeno, kako se dodaje, izražavaju žaljenje što sudija Višeg suda Predrag Krstonijević danas nije izabran.
- Zahvaljujemo svim političkim subjektima koji su odgovorno pristupili ovom glasanju. Konstatujemo da je ovo već treći put da PES i BS koče funkcionalnost Ustavnog suda i evropske integracije Crne Gore - zaključuju iz Kabineta Predsjednika.

Kabinet Predsjednika: Čestitamo Mugoši na izboru za sudiju Ustavnog suda; Žalimo što Krstonijević nije danas izabran

Kraj 2025. i ulazak u „obećanu“ 2026. Crna Gora dočekuje prilično šizofreno.
S jedne strane je opšta euforija eurointegracijskim liderstvom, praćena često nerealnim obećanjima, bombastičnim izjavama i otimanjem zasluga. S druge, tu je realnost koja se ogleda u podeljenom narodu, nerešavanju akutnih problema, svakodnevnim poskupljenjima, maltretiranjem novinara i medija, neznanju i rasipništvu u državnim firmama, jasno vidljivim dvostrukim aršinima prema – s jedne strane - pripadnicima prošlog i prema – s druge - jurišnicima sadašnjeg režima, apsolutnom krahu bezbednosnog sektora, nerešenim masovnim ubistvima, selektivnom pravosuđu, bezobraznom i nekažnjenom uplitanju stranih država i strane crkve direktno i preko lokalnih „čauša“...
I to je utisak koji se stekne „iz daljine“, samo na osnovu nekoliko godišnjih poseta Crnoj Gori, revnosnog praćenja lokalnih medija i čestih razgovora sa stanovnicima najlepše zemlje na Planeti. Na „licu mesta“ verujem da izgleda još gore, tim pre što se tad vide i osećaju tuga, depresija i nezadovoljstvo srodnika, komšija, prijatelja.
Možemo da (pokušamo da) se lažemo, usred ove novogodišnje (lažno) vesele atmosfere, ali meni laži i skrivanje iza fantazija nikako ne idu od ruke. Kada biste samo znali kolikima sam se zamerio zbog spremnosti i brzine da istinu saspem u oči, i genetske nesposobnosti da uvijam u oblande i govorim samo ono šta drugi žele da čuju...
Najzad, dragi čitaoče, da li bi mi verovao kada bih napisao da je u Crnoj Gori danas sve bajno i sjajno, i da kamenje u točkove opšteg prosperiteta ubacuju samo retki preostali pripadnici bivšeg režima, nezadovoljni što više ne mogu da kradu? Bogami, da igramo suprotne uloge, ja bih se na takvu priču uvredio, misleći da od mene praviš budalu. A to nikako ne volim.
Držim da građani Crne Gore – kako god se uže definisali, oni su po samom tom svojstvu Crnogorci - nisu glupi. Iako često ume tako da izgleda. Više su problem neke karakterne osobine, inadžijstvo, ljubomora, pizma, „brojanja“ i „pamćenja“. Fatalizam i sindrom žrtve. I nešto što meni laički izgleda kao opšta emicionalna nezrelost i neostvarenost.
Sve to odlično ilustruje ona istorijska: zameri li ti se vladar (danas i: ministar, direktor, šef...), ne uvaži li tvoje mišljenje ili ti samo ne dadne po tvom skromnom uverenju zasluženu poziciju koju ti najbolje možeš da „pokriješ“ – ti ne doživljavaš samo njega za neprijatelja, već celu Crnu Goru. I spreman si da je prodaš ne za šaku dinara, već za šaku osvete onom ko tvoje umišljeno savršenstvo nije priznao i ispoštovao.
Nemam medicinsku kvalifikaciju za takve ocene - po školi sam pravnik, a po zanimanju novinar sa samo nešto više od 40 godina iskustva - ali meni to ovako, narodski, ne izgleda baš najnormalnije. Spremnost da se odbaci sopstvena država, „dabogda sve izgorilo“, ako nešto tvoje nije prošlo. Kao ono kad klinci igraju „na male goliće“, pa se onaj čija je lopta naljuti što ga nisu prvog izabrali, uzme loptu i ode kući. Samo što ti mali fudbaleri imaju 6-7-8-9 godina, a u slučaju države govorimo o odavno punoletnim i potpuno formiranim ljudima.
„Znaš, ne živiš ovđe, pa ne možeš sve da vidiš i ośetiš, kako se narod prozlio, kako se laže, kako se otima“ – rekao mi je relativno skoro veliki prijatelj, dok smo pili njegovo sjajno vino, a ja kmečao kako mi nedostaje ovaj krš i pogled ka jezeru i moru. Znam ja da mi dijasporci romantizujemo sve i da nostalgija zna da zamagli realan pogled. I da je moj prijatelj, a kao mlađi brat mi je – ljudina jedna prepuna ljubavi, u pravu; najzad i on sam se nekako sklonio u sopstveni mikro-kosmos, razočaran. Kao mnogi.
I potpuno ga razumem. Ne samo što se sve ono loše, zbog čega sve češće pomišljam da evakuišem svoju porodicu, iz Srbije nekako istorijski logično preliva u Crnu Goru. Već i zato što mi Crnogorci – i oni koji se tako osećaju, i oni drugi – imamo svoje brojne autohtone mane. A one se u praksi danas manifestuju u veoma širokom dijapazonu – od vršnjačkog nasilja u školama, preko prečestog javašluka u zdravstvenom sistemu ili rodno motivisanog nasilja u čijem je korenu shvatanje posedovanja drugog čoveka („Podsjeti me da te poslije dobro izdevetam, nijesam odavno“, „Čovjek si mi pa kako hoćeš“ – samo je scena iz filma maestralnog hroničara i karikaturiste crnogorskog mentaliteta, Živka Nikolića), do borbi za političke pozicije što, u stvari, predstavlja samo borbu za jesti hleba bez motike.
Kako stojimo sa lažnim diplomama? Znamo li koliko ih ima? Ko danas u Crnoj Gori realno sme da se uhvati u koštac s vlasnicima papira pribavljenog po povoljnoj ceni, samo da ne bude da ja nemam, a komšija ima diplomu? I s onime šta takve „kvalifikacije“ čine državi i privredi?
Da li da pomenem silna „dugovanja krvi“? Znamo li koliko se taj užasni srednjevekovni običaj još mota po crnogorskim glavama, istim onima koje sanjaju divotu Evropske unije, demokratske i na zakonima i državnoj pravdi zasnovane zajednice?
Ili, recimo, sve ovo šta se dešava sa ili oko crkve. Svestan sam ja šta SPC čini i regionu i samoj Srbiji, ali je pravo pitanje kako se na to reaguje. Vrlo brzo bi crkva kao takva bila postavljena na svoje mesto, da s jedne strane s njom nema koketiranja političara u jednom neformalnom interesnom paktu, a sa druge... Sa druge strane, bar u Crnoj Gori, je fenomen u „nasleđivanju“ idola: Tito, iza njega Sloba, onda Milo ili Momo, pa slavska ikona. Ovako ilustrovana sklonost ka idolopoklonstvu možda deluje i komično, posebno kad se zamisli smenjivanje fotografija na istom mestu u kući. Ali, taj stav je od samog početka ključna kočnica napretka crnogorskog društva. Ne bi crkva uzletela i dala sebi pravo da se meša u sve, a ponajviše stvari koje nemaju i ne smeju da imaju veze sa crkvom i religijom, da nema sklonosti ka pomodnom, bliskosti vladajućem, pripadanja stadu. Kritičan stav svakog građanina, nosioca suvereniteta, zauzdao bi i političare i popove.
Tako gledam i sve ovo šta prati opštu euro-euforiju. Svi misle da je „CG u EU“ već gotova stvar – ja sam već matori, a odavno cinik, i oprostite mi što ne delim vaš optimizam, znajući šta sve Moskva, pod Moskvom ležeći Beograd, i džentlmenski plaćeni (ležeći) službenici takvog Beograda u Crnoj Gori, mogu da urade. Ali, tek kao primer, već sama svađica oko toga ko ima veće zasluge za otvaranje pet poglavlja, a da se zaboravljaju oni koji su uopšte započeli taj proces, pokazuje sve naše mane kao naroda, celu dubinu ličnih frustracija i fragilnost bilo koje politike pred kompleksima.
Sad na to da dodamo sitnicu zbog koje će me, možda, okarakterisati kao jeretika ili plaćenika (najzad, ovo i pišem za „Bemaksov“ portal, zar ne?), ali – rekoh već – ja volim istinu u lice: koliko bi samo notifikovanje jednostavne činjenice o nekoj zasluzi „bivših“ olakšalo (da ne kažem – relaksiralo) političku zategnutost u državi? Pa onda zamislite kako bi to izgledalo kada bi svi bili spremni samo da priznaju činjenice i zasluge onih drugih i makar privremeno obustave pizme i napade?
Uz samo jedan jedini neprikosnoveni zajednički imenitelj: nezavisna Crna Gora i njen interes. Dobro, znam da u Crnoj Gori postoje ljudi kod kojih ono „nezavisna“ izaziva alergijsku reakciju, ali to je već za lečenje, a ne za novinski tekst, dočim sam ubeđen da ogromna većina ljudi ovde može da pojmi svu snagu, efikasnost i najzad ličnu korist od male nezavisne države na Jadranu, članice EU i NATO.
No, to je već domen visoke politike – a ona bi vremenom morala da postane i manje vidljiva i manje poželjna, posebno ne da ikome bude prvo i jedino zanimanje. Kako stoje stvari sa svakodnevnim životom običnog čoveka? Onom koji od plate ili penzije mora da plati stan, namiri komunalije, ode u prodavnicu, opremi dete za školu, kupi nešto od garderobe? Najzad, i da s porodicom otputuje na produženi vikend u tu istu Evropu, zadovoljstva radi, ili da obnovi nameštaj i belu tehniku. To je, po mom dubokom uverenju, osnovna i prelomna tačka svake vlasti.
Dobra stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Loša stvar u Crnoj Gori je što se sve zna, i što se svako zna. Sad ovo uvaženom čitaocu deluje kao da sam i ja zapao u šizofreniju, ili bar dejstvo onog sjajnog vina već pomenutog u tekstu. Ali, nije. Prva rečenica odnosi se na stvarno poznavanje, svest o realnom učinku, znanju i sposobnostima svakog pojedinca. Druga rečenica – na ono šta crnogorska čaršija, ili popularno - narod, izmisli, sazna iz „pouzdanih izvora“, zaključi na osnovu poznavanja (ili klevetanja) porodice, ili iskonstruiše motivisan nekom mržnjom ili zavišću.
I tako, dok polako cure poslednji sati jedne, užasnom tragedijom započete, a brojnim pojedinačnim mukama i polupraznim džepovima nastavljene, teške godine, možda i jeste pravo vreme da se razmisli o greškama i manama. Da bi bar neke od njih – realista sam, znam da ne mogu sve, to ide teško i sporo, ali bar neke – mogle da posle takvog suočavanja ostanu u staroj godini. Tek onda Nova godina ima svoj smisao, van uobičajenog neumerenog jela i pića „kao da je poslednje“ i rutinskih SMS i vajber čestitki.

Crnogorska šizofrenija

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan izjavio je danas, nakon sastanka sa predsjednikom Somalije Hasanom Šeikom Mohamudom, da je odluka Izraela da prizna Somaliland nezakonit i neprihvatljiv korak, dodajući da se time pokušava uvući Afrički rog u destabilizaciju.
Nakon jednostranog priznanja Somalilanda od strane vlade Benjamina Netanjahua, somalijski predsjednik Hasan Šeik Mohamud otputovao je u zvaničnu posjetu Turskoj.
Nakon održanog sastanka sa Redžepom Tajipom Erdoganom zaključeno je da izraelsko priznanje dodatno destabilizuje Afrički rog.
- Izraelska odluka o priznanju Somalilanda je nelegitimna i neprihvatljiva. Na izraelskim rukama je krv 71.000 naše palestinske braće - rekao je Erdogan.
Erdogan je takođe rekao da Turska planira da započne bušenje nafte i gasa na moru uz obale Somalije 2026. godine, u skladu sa bilateralnim sporazumom, dodajući da svojoj floti dodaje dva nova broda za bušenje.
Od 2011. godine, vlada Redžepa Tajipa Erdogana uložila je mnogo novca u Somaliju, osnovavši najveću tursku ambasadu na svijetu u Mogadišu i pruživši više od milijardu dolara humanitarne pomoći kao odgovor na sušu i glad.
Turska takođe upravlja velikom vojnom bazom u Mogadišu, dok turske kompanije upravljaju gradskim aerodromom i lukom. Hiljade somalijskih vojnika obučene su u Turskoj, kako u zemlji, tako i u bazi Turksom u Mogadišu.

Erdogan: Izraelsko priznanje Somalilanda je nelegitimno, na njihovim rukama je krv 71.000 naše braće

Cijene nafte na međunarodnim tržištima u utorak su se stabilizovale na oko 62 dolara, odražavajući rasplamsavanje tenzija na Bliskom istoku i neizvjesnost mirovnih pregovora za okončanje rata u Ukrajini te procjene o viškovima u snabdijevanju.
Na londonskom tržištu barelom se trgovalo po 62,19 dolara, što je 25 centi viša cijena nego u ponedjeljak. Na američkom tržištu barel je bio skuplji za 29 centi i koštao je 58,37 dolara, prenosi Hrportfolio.&nbsp;
Referentne cijene dan ranije skočile su više od dva odsto.
Pažnju trgovaca i danas je bila usmjerena prema istoku, na eskalaciju tenzija između Rusije i Ukrajine, nakon što je Moskva optužila Kijev za napad na rezidenciju predsjednika Vladimira Putina. Ukrajina je optužbe proglasila neutemeljenima i usmjerenima na remećenje mirovnih pregovora.
- Čini se da su trgovci sada prilagodili očekivanja, ne nadajući se napretku u postizanju mirovnog sporazuma između Ukrajine i Rusije u kratkom roku - rekao je analitičar UBS‑a, Giovanni Staunovo.
Kontinuirana američka blokada venecuelanske nafte te loši vremenski uslovi koji su obustavili isporuke putem naftovoda Kaspijskog naftovodnog konzorcijuma (CPC) takođe su podržali cijene u utorak.
Strahovanjima o snabdijevanju doprinijeli su i vazdušni napadi koalicije predvođene Saudijskom Arabijom na, kako tvrde, stranu vojnu podršku separatistima u Jemenu koje podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati.
Usprkos obnovljenim strahovanjima od mogućih poremećaja u snabdijevanju, i dalje postoji percepcija o prekomjernoj ponudi na svjetskom tržištu koja bi mogla ograničiti rast cijena, kažu analitičari.
Službeni podaci američke agencije za podatke o energetici (EIA) u ponedjeljak su pokazali da su američke zalihe nafte, u sedmici zaključno s 19. decembrom, porasle su 0,41 miliona barela. U prethodnoj sedmici pale su 1,27 miliona barela. Trgovci su očekivali pad zaliha od 2,4 miliona barela.
Odvojeni izvještaj Organizacije zemalja‑izvoznica nafte (OPEC) pokazuju da je barel korpe nafte njenih članica u ponedjeljak bio jeftiniji 97 centi i koštao 61,03 dolara.

Cijene nafte oko 62 dolara

Da klerikalizacija države Crne Gore metastazira i prijeti njenom uništenju kao sekularne i građanske države potvrđuje i najnovija odluka Vlade Crne Gore od 29.12. 2025. godine da nastavi da finansira rad vjerskih škola Medrese „Mehmed Fatih“ i vjerske škole Gimnazija „Sveti Sava”. Za 2025. godinu Vlada svakoj od ovih škola iz budžeta dodjeljuje po 800 hiljada eura.
Za svoju odluku Vlada se pozvala na član 139 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju i član 56, stav 2, Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Oba Zakona predviđaju da licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore. Imaju pravo!
Ovdje se logično nameće pitanje da ako licencirane vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju pravo da se finansiraju iz budžeta Crne Gore, da li privatne licencirane laičke škole koje izvode javno važeće obrazovne programe imaju isto pravo? Da napomenem da je Ustavom Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu (član 8 Ustava).
Ustavni sud bi morao da razmotri ustavnost članova ovih Zakona koji predviđaju finasiranje rada vjerskih škola u odnosu na član Ustava 14 o odvojenosti vjerskih zajednica od države. Dobro bi bilo da razmotre po ovom pitanju rješenja sudova u Sjedinjenim Američkim Dražavama, Francuskoj i Sloveniji.
Pošto pomenuti zakoni predviđaju da vjerske škole imaju pravo na finansiranje iz budžeta, postavlja se pitanje ko je odlučio da se ovim školama dodijeli novac, da ostvare to pravo? Odgovor je: Vlada, ali na osnovu čega? Na osnovu ispunjenja neustavnih zakonskih rješenja? Ne treba zaboraviti da je Vlada finansirala za osnivanje školu "Sveti Sava" i u godini kada nijesu imali učenika i nastave.
Očigledno je da Vlada oboljela od Crkva Srbije, da je klerikalizacija države u fazi metastastke bolesti. Crkvi Srbije se poklanja zemlja diljem Crne Gore, dodjeljuju joj se sredstva iz budžeta i evo gradi vjerska škola.
Ministar pravde koji će potpisati rješenje o transferu novca školama trebalo bi da odgovori na sljedeća pitanja: sa kim Vlada sklapa sporazum o finansiranju škole, sa vjerskom zajednicom ili sa školom? Opštim zakonom o obrazovanju je propisano da se taj ugovor potpisuje sa školom. Potpisuje li se sa Medresom? Da li je Medresa dobila licencu da bi imala pravo na finansiranje? Da li se zna, kada je u pitanju licenca, koliki broj učenika može da godišnje upiše vjerska gimnazija "Sveti Sava"? Ne zna, jer toga u licenci nema, ali to ne smeta ni Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Kako su Vlada i ministar pravde donijeli odluku da se "Medresi" i vjerskoj gimnaziji za godinu dodijeli isti iznos sredstava? Postoji li neki pravilnik za dodjelu sredstava za finansiranje rada škola, da li Ministar pravde zna da ove škole imaju različite uslove za rad, da imaju različit broj učenika i angažovanih nastavnika? Da li je Ministru poznato da Zakon o slobodi vjeroispovijeti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica propisuje da se vjerske škole finansiraju srazmjerno broju učenika?
Ministarstvo finansija se pridružuje ovom bezakonju i daje pozitivno mišljenje za podršku vjerskim obrazovnim ustanovama, iako u budžetu za 2025. nijesu bila predviđena sredstva za to.
I na kraju, nešto neočekivano i neviđeno do sada. "U konačnom, ministar pravde mr Bojan Božović zaključiće sa vjerskim školama Ugovore o finansiranju tih obrazovnih ustanova u narednom petogodišnjem periodu."
Ko je došao na ideju i zašto da se uradi ovako nešto i može li to da se uradi i bude zakonito? Mandat ova Vlade prestaje 2027. godine, a Vlada potpisuje ugovor o finansiranju škola do 2030? Jedan od odgovora može biti ono što sam već napisao da je ova Vlada oboljela od Crkve Srbije i da se oni ne liječe od te bolesti.

Tag: zecani

(FOTO i VIDEO) „Marš na Botun“; Knežević: Šaljemo poruku Šaranoviću i Šćepanoviću da ćemo mi krenuti da oslobađamo selo ako to ne učine do sjutra u 12 sati

Tošić: Svi problemi koji su se javili oko kotlarnice u Skerlićevoj izazvao je direktno Dario Vraneš

Izabrana četiri člana Savjeta CBCG; Rakočević: Propuštena šansa da pokažemo da poštujemo direkcije EK

Mamdani stupa na dužnost gradonačelnika Njujorka uz simboličnu ponoćnu zakletvu

Kabinet Predsjednika: Čestitamo Mugoši na izboru za sudiju Ustavnog suda; Žalimo što Krstonijević nije danas izabran

PRATITE TVe UŽIVO