Dio Kontijeve kule u Rimu, koja je trenutno u fazi restauracije, srušio se jutros oko 11 sati po lokalnom vremenu, a više ljudi ostalo je zatrpano pod ruševinama.
Do sada su četiri osobe izvučene iz ruševina, a navodno je najmanje jedna ostala i dalje zatrpana u ruševinama.
Prema prvim informacijama, muškarac je svjestan i reagovao je na pozive spasilaca.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Flasiciliait%2Fstatus%2F1985311057972515039%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1985311057972515039%7Ctwgr%5E745655c306c3a4f6d830f5fadf1a590e14c16ca5%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Na licu mjesta su, osim vatrogasaca, i pripadnici policije.
Kako pišu lokalni mediji, dvoje povrijeđenih zbrinuto je na licu mjesta, dok je jedan muškarac (64) prebačen u bolnicu San Đovani u teškom stanju.
Kula, sagrađena 1238. godine po nalogu pape Inoćentija III, nalazi se u blizini Koloseuma i Rimskog foruma, u samom istorijskom centru Rima. U trenutku delimičnog urušavanja, koje se dogodilo oko 11:30 sati, bila je u fazi restauracije finansirane sredstvima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti Italije.
Rimska vatrogasna brigada poslala je tri operativne ekipe, dve auto-lestve i specijalne jedinice na mesto nesreće. Tri radnika, koji su ostali zarobljeni na vrhu kule, evakuisana su kroz vrata pomoću auto-lestvi, dok je četvrti radnik izvučen iz same konstrukcije.
Prema prvim izvještajima, jedna osoba se još uvijek nalazi ispod ruševina dok su spasioci nastavili potragu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

(VIDEO) Urušila se kula u Rimu u blizini Koloseuma, zatrapano nekoliko osoba

Klupko se odmotava, saznaje se kako je ucrtana zgrada umjesto bazena - prokomentarisao je šef odborničkog kluba Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Klikovac postavljajući pitanje kako je to rektor Univerziteta Crne Gore Vladimir Božović postao graditelj stanova i poslovnih prostora.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fandrijaklikovac%2Fstatus%2F1985294343574351939%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je, u objavi na društvenoj mreži Iks, Božovića pitao što će da radi kad građani Bloka V i VI, naselja Kruševac i Siti kvarta budu blokirali gradnju zgrade.
- Građani hoće zatvoreni bazen, a ne još 100 stanova i saobraćajne kolapse ispred zgrada - poručio je Klikovac.

Klikovac: Kako je rektor Božović postao graditelj stanova i poslovnih prostora?

Kompanija Eurozox voljna je da odustane od izgradnje stambenog objekta u Beogradskoj ulici u Podgorici, iza hotela Ziya, gdje je u noći između petka i subote posječeno stablo zaštićene kategorije staro 70 godina.
To je Vijestima nakon sastanka sa gradonačelnikom Podgorice Sašom Mujovićem kazao komercijalni direktor te firme Željko Šljivančanin.
On je rekao da je sve "za sada na usmenom dogovoru", ali da se "alternativno rješenje traži".
Prema njegovim riječima, "sporna" lokacija se neće devastirati, ali je potrebno naći novo mjesto za gradnju stambenog objekta.
Mještani Beogradske ulice već dvije noći stražare, nakon što je posječeno stablo.
Oni su izrazili zabrinutost za okolinu u kojoj žive. 
Neformalna grupa građana “Zeleni kvart”, predstavnici NVO sektora i građanski aktivisti prošle sedmice su iz Beogradske ulice poručili da neće dozvoliti gradnju zgrade u tom dijelu Gorice, za šta investitor danilovgradska kompanija Eurozox i ne posjeduje potrebnu dokumentaciju. 
Apelovali su na Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, da što prije revidira DUP za Novu Varoš 2, i između ostalog ovu parcelu proglasi za zelenu površinu. 
Pozvali su i gradonačelnika Sašu Mujovića da na ovom primjeru pokaže odlučnost da stvara, kako je rekao, "humanu i zelenu Podgoricu".
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Ffoto-video-transparenti-nezadovoljnih-gradana-zgrada-nije-mjera-grada-zeleni-centar-a-ne-sivi-haos&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1250x600

Eurozox voljan da odustane od gradnje u Beogradskoj ulici, za sada sve na usmenom dogovoru

Petnaestak građana Podgorice, koji žive na Gorici, okupili su se spontano danas kako bi spriječili izvođenje nelegalnih radova u Beogradskoj ulici, iza hotela "Ziya". Kako tvrde građani, danilovgradska kompanija Eurozox je bez ijednog papira izvela mehanizaciju na teren s namjerom pripreme gradilišta na kojem bi trebalo da "nikne" nova zgrada. Na teren su izašle policija i inspekcija koje su zabranile nastavak radova. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DzHilZp5oOTs&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> <h2>Nezakonite aktivnosti</h2> Danilovgradska kompanija je tražila od Službe glavnog gradskog arhitekte saglasnost na idejno rješenje projekta na urbanističkoj parceli 18 koja se nalazi u okviru važećeg Detaljnog urbanističkog plana – DUP “Nova Varoš 2”. Prema idejnom rješenju, planirana zgrada ispod Gorice sastojala bi se od podruma, prizemlja i dva sprata, a imala bi ukupno 11 stanova i 13 garažnih mjesta. Ukupna bruto površina objekta sa podrumom iznosi 2.021 kvadratnih metara. Nikola Martinović je ispred mjesne zajednice poručio za Portal ETV da neće dozvoliti devastaciju prostora i otvoreno kršenje zakona. Podsjetio je na dva rješenja glavnog gradskog arhitekte, od 13. maja prošle godine i novo, kojima se odbija kao nepotpun i neuredan zahtjev za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250513140552_0be49e5b9d788dde1d88fd44be236b937bb7ea3ccd0590af8011367436210262.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250513140552_0be49e5b9d788dde1d88fd44be236b937bb7ea3ccd0590af8011367436210262" data-rendition-name="original" width="1170" height="1605" loading="lazy" alt="Rješenje donijeto na današnji dan prošle godine"><figcaption>Rješenje donijeto na današnji dan prošle godine(Photo: Stop kadar)</figcaption></figure>  - Nas 15ak građana se spontano okupilo kako bi stali na put gradnji na lokaciji gdje to nije predviđeno. Imamo odluku od glavne gradske arhitektice baš na današnji dan o zabrani gradnje. Investitor se obratio Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine za dobijanje dozvole koju nisu dobili - kazao je Martinović. Na teren su, dodaje on, izašli policijski službenici i inspektori koji su stopirali radove. - Došli su policija, rendžeri, inspekcija, a radnici su rekli da su došli samo da ograde prostor. Nema nikakve logike da se to radi i da se na tom prostoru, između dvije zgrade, gradi nova. Na toj parceli postoje i neke garaže koje bi trebalo sjutra da sruše. Mi ćemo istrajati u protestima i nećemo dozvoliti izvođenje radova na ovoj lokaciji - izričit je Martinović. On je najavio novo okupljanje tokom sljedeće sedmice. <h2>"Prostor nije komad za profiterske kalkulacije"</h2> Ovim povodom jutros se oglasio i odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada, Miloš Mašković, koji je potvrdio da investitor nema pravni osnov da na ovom prostoru izvodi bilo kakve radove. Uprkos tome, istakao je, danas je pokušan fizički početak realizacije projekta na prostoru koji je decenijama služio građanima kao zelena površina i prirodna veza sa brdom Gorica. Taj prostor nije komad zemlje za profiterske kalkulacije, to je dio identiteta lokalne zajednice i vitalni dio urbanog eko-sistema grada. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fmaskovic-hitno-obustaviti-radove-u-beogradskoj-ulici-nadlezni-da-reaguju-bez-odlaganja&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> - Očekujem hitnu reakciju nadležnih, ne samo da se spriječi dalje samovoljno djelovanje investitora, već i da se do kraja ispita kako je došlo do pokušaja gradnje uprkos važećem rješenju koje to eksplicitno zabranjuje - poručio je Mašković. Mašković je kazao da se ovdje više ne radi samo o urbanizmu, radi se o pravu građana da odlučuju o prostoru u kojem žive i o odgovornosti institucija da ih zaštite. - Vrijeme je da se prekine praksa ignorisanja građana i da se zaštiti ono što Podgoricu čini gradom po mjeri čovjeka - zaključio je Mašković.

Tamara Klikovac

Policija i inspekcija zaustavila radove u Beogradskoj ulici, stanari poručili da neće dozvoliti uništavanje Gorice

Četvorospratna zgrada srušila se danas u Turskoj, a u toku je operacija potrage i spašavanja jer je pod ruševinama zarobljeno najmanje pet osoba.
Uzrok urušavanja zgrade u gradu Konyji, oko 260 kilometara južno od glavnog grada Ankare, nije poznat. Dvije osobe su izvedene iz objekta sa povredama, javila je privatna novinska agencija DHA.
Guverner Ibrahim Akin rekao je da se vjeruje da je pet članova jedne porodice još uvijek zarobljeno unutar zgrade.
Timovi hitne pomoći koji su upućeni na mjesto događaja koristili su prislušne uređaje kako bi lociirali moguće preživjele, izvijestila je DHA.
Incident se dogodio samo tri dana nakon što je požar zahvatio hotel sa 12 spratova u skijaškom centru na sjeverozapadu Turske, ubivši 78 ljudi.
Godine 2004. u Konyji se srušila stambena zgrada sa 12 spratova, odnijevši živote 92 osobe i povrijedivši oko 30 osoba. Za urušavanje su krivi strukturalni nedostaci i nemar.

Turska: Srušila se četvorospratna zgrada, spasioci traže zarobljene pod ruševinama

Fasada sa zgrade u Ulici slobode u Podgorici nastavila je da se urušava usljed jakog vjetra, a njeni djelovi danas su rasuti po ulici.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114130148_0bf204078b197589b72df68511fafe6c07eef95a2cec81ea80e57fff20a441ae.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250114130148_0bf204078b197589b72df68511fafe6c07eef95a2cec81ea80e57fff20a441ae" data-rendition-name="original" width="1350" height="1800" loading="lazy" alt="Fasada"> </figure>  Fasada sa ove zgrade je počela da pada prije dva dana. Tada je oštećeno nekoliko parkiranih kola.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250114130152_f37db1a799cac26dca40208ecc9bf56de7cedb79bc02891b9bc7752a39f26aa9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250114130152_f37db1a799cac26dca40208ecc9bf56de7cedb79bc02891b9bc7752a39f26aa9" data-rendition-name="original" width="1350" height="1800" loading="lazy" alt="Fasada"> </figure>  Srećom, u trenutku incidenta na tom mjestu nije bilo prolaznika, pa nije bilo povrijeđenih. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fpodgorica-pala-fasada-sa-zgrade-ostetila-nekoliko-vozila&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> U objavi Podgoričkog vremeplova od tog dana je istaknuto da postoji opravdana bojazan da bi moglo doći do daljeg urušavanja, jer je ostatak fasade vidno načet i nestabilan.

Fasada sa zgrade u centru Podgorice nastavila da se urušava, djelovi rasuti po ulici

Libanski spasioci izvukli su 30 tijela iz ruševina nakon izraelskog napada na stambenu zgradu u gradu Barja, saopštila je libanska služba civilne odbrane. 
 
Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, Izrael je izvršio napad bez upozorenja, a cilj napada nije poznat. 
 
Navodi se da se još ne zna da li ima preživjelih ili još tijela zarobljenih ispod ruševina. 
 
Barja je grad sjeverno od lučkog grada Sidona u centralnom Libanu i do sada nije redovno bio na meti sukoba. 
 
Zvaničnik civilne odbrane Libana Mostafa Danaj rekao je da su neki od komšija prijavili da se ljudi još uvijek vode kao nestali. 
 
Izraelske snage i militantna grupa Hezbolah sukobljavaju se više od godinu, a u pozadini sukoba Izraela i Hamasa. 
 
Hezbolah je počeo da ispaljuje rakete preko granice ubrzo nakon što je smrtonosni napad Hamasa na južni Izrael izazvao tekući rat u Gazi u oktobru prošle godine. 
 
Rat na libanskom frontu je značajno eskalirao od sredine septembra, kada je Izrael pokrenuo masovno vazdušno bombardovanje i kopnenu invaziju. 
 
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je 5. novembra smijenio ministra odbrane Joava Galanta u iznenadnoj najavi koja je izazvala proteste širom zemlje. 
 
Galanta je zamenio ministar spoljnih poslova Izrael Kac, dugogodišnji Netanjahov lojalista i veteran iz kabineta. 
 
Dok je Netanjahu pozivao na nastavak vojnog pritiska na Hamas, Galant je rekao da je vojna sila stvorila neophodne uslove za barem privremeni diplomatski sporazum koji bi kući mogao vratiti taoce koje drži ta militantna grupa.

Najmanje 30 poginulih u izraelskom napadu na stambenu zgradu u Libanu

Samo godinu dana nakon što je promijenjena oštećena zastava na zgradi bivšeg Vojnog odsjeka, neophodna je nova intervencija.
Čitalac Portala ETV poslao je fotografiju iz Berana na kojoj se vidi da je crnogorska zastava na ovom objektu u lošem stanju.
- Ovo je zgrada bivšeg Vojnog odsjeka u kojoj se sada nalaze razne inspekcije. Zastava je u groznom stanju. Ima objekata, čak i škola na kojima nema crnogorske zastave - tvrdi čilaca našeg portala.
On je istakao da bi nakon ranijih objava sa ukazivanjem na sličan problem, nadležni reagovali i zamijenili zastavu. Nada se da će tako biti i ovoga puta.

Državna zastava na zgradi bivšeg Vojnog odsjeka ponovo u lošem stanju

Budvanska policija procesuirala je pet osoba iz Podgorice i Budve zbog iznude novca, prijetnji, oduzimanja vozila, posjedovanja narkotika i oružja, nakon što je Podgoričanin prijavio da su mu na obilaznici tri muškarca prijetila i tražila novac u navodnoj kupovini droge.
- Postupajući po prijavi oštećenog da su mu na obilaznici u Budvi, trojica nepoznatih muškara koja su se nalazila u vozilu marke Audi, podgoričkih registarskih oznaka, zapriječili put i tražili novac uz prijetnje fizičkim napadom, policijski službenici u Budvi su preduzeli mjere i radnje iz svoje nadležnosti, i identifikovali tri M.R. (19), Dž.E. (19) i P.M. (23) iz Podgorice i protiv njih, nakon prikupljenih obavještenja, podnijeli prekršajne prijave zbog sumnje da su počinili prekršaje iz člana 7 Zakona o javnom redu i miru – naročito drsko ponašanje - saopšteno je iz Uprave policije.
Daljim sprovedenim aktivnostima, policijski službenici su došli do saznanja da su osumnjičeni, nakon ovog događaja, otišli do Z.M. (38) iz Budve, radi kupovine narkotika, gdje je došlo do verbalne rasprave. Nakon toga im je Z.M. navodno prijetio vatrenim oružjem. Koristeći ovu situaciju, prisutni Budvanin L.K. (45) je oduzeo vozilo Audi u vlasništvu M.R. nakon čega se udaljio u nepoznatom pravcu.
- On je ubrzo nakon toga, kontrolisan od strane patrole policije i lišen slobode zbog počinjenog prekršaja – upravljanja vozilom pod dejstvom opojne droge. Po nalogu postupajućeg državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru protiv L.K. je podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo oduzimanje vozila - navedeno je u saopštenju Uprave policije.
Policijski službenici su potom, postupajući po operativnim saznanjima, a shodno naredbi suda, izvršili pretres kuće koju koristi Z.M. i tom prilikom je pronađeno i oduzeto: pištolj, manja količina municije, pištoljska zrna i čaure, kutija od ručne bombe, manja količina biljne materije zelene boje i oko 380 grama bijele praškaste materije za koju se sumnja da je nedozvoljena supstanca, 59 tableta koje se nalaze na listi opijata, osam mobilnih telefona i jedan tablet uređaj.&nbsp;
Protiv Z.M. je, shodno nalogu tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti na štetu tri lica iz Podgorice, a nakon sprovedenih odgovarajućih vještačenja, protiv njega će biti podnijeta i krivična prijava zbog krivičnog djela nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.&nbsp;
U vezi sa pronađenim supstancama i opijatima državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici će se o pravnoj kvalifikaciji izjasniti nakon uvida u spise predmeta. &nbsp;
- Takođe, u odnosu na Podgoričane M.R, Dž.E. i P.M. policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Budva će cijeniti i postojanje prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga - kazali su u Upravi policije.

Podgoričanin prijavio da su mu na obilaznici u Budvi prijetili tri muškarca i tražili novac: Procesurano pet osoba, oduzeti oružje, tablete...

Bivši predsjednik Francuske Nikolas Sarkozi je proveo 20 dana u zatvoru prije nego što je pušten dok traje žalbeni proces, a sada je najavio da će o svom vremenu iza rešetaka objaviti i knjigu.
Memoari nazvani "Dnevnik zatvorenika" biće objavljeni 10. decembra, a ukupno će imati 216 stranica, kako je objavila izdavačka kuća Fayard.
Kako je Sarkozi iza rešetaka proveo samo 20 dana, svaki dan u zatvoru će opisivati na blizu 10 stranica, ako je suditi prema najavljenom broju stranica.
Takođe, kako su istakli francuski mediji, treba uzeti u obzir i činjenicu da je Sarkozi svoje vrijeme iza rešetaka provodio u svojevrsnom "elitnom" zatvoru, koji je po uslovima mnogo bolji od standarda ostalih ustanova ovog tipa u Francuskoj.
Inače, Sarkozi je osuđen za učešće u kriminalnom udruženju povezanim s primanjem nezakonitih donacija za kampanju od libijskog vođe Moamera Gadafija.
Ukupno je dobio pet godina zatvora, a na služenje kazne je otišao krajem septembra. Iz zatvora je izašao 10. novembra, a o njegovoj žalbi će se odlučivati u martu 2026. godine.

Sarkozi najavio da će objaviti zatvorske memoare iako je iza rešetaka proveo samo 20 dana

U informativnoj emisiju "24 sata" na Televiziji E, sa početkom u 19 sati, pogledajte:
- Koji su ključni problemi u zdravstvu i da li će Budžetom za 2026. biti zadovoljene sve potrebe zdravstvenog sistema? 
 
- Šta je pokazala revizija budžeta za prošlu godinu? 
 
- Istražujemo: kako štićene ličnosti ulaze u UIKS? 
 
- Što donose rezultati izbora za predsjednika entiteta Republika Srpska? 
 
- Koje su glavne izmjene mirovnog plana za okončanje rata u Ukrajinu, nakon sastanka u Ženevi?
Gost "24 sata: Sead Čirgić, bivši direktor Fonda za zdravstveno osiguranje.
Informativnu emisiju večeras vodi Marina Ilić.

Informativna emisija "24 sata": Gost Sead Čirgić

Džimi Klif, pjevač prepoznatljivog, nježnog glasa koji je pomogao da se rege proširi širom svijeta, preminuo je u 82. godini, saopštila je njegova supruga danas na Instagramu.
- Sa dubokom tugom dijelim da je moj suprug, Džimi Klif, prešao na drugi svijet nakon napada praćenog upalom pluća. Zahvalna sam njegovoj porodici, prijateljima, kolegama umjetnicima i saradnicima koji su sa njim dijelili ovaj put. A svim njegovim fanovima širom svijeta želim da poručim da je vaša podrška bila njegova najveća snaga tokom cijele karijere. Zaista je cijenio svakog pojedinačnog fana - navela je Latifa Čembers.
Sa hitovima poput „You Can Get It If You Really Want“, „The Harder They Come“ i „Wonderful World, Beautiful People“, Klif je stekao međunarodnu slavu i 2010. godine primljen je u Kuću slavnih rokenrola, kao jedini Jamajčanin, pored Boba Marlija, kome je ukazana ta čast.
Osim muzike, Klif je bio poznat i po glavnoj ulozi u filmu iz 1972. godine The Harder They Come, u kojem igra Ivana Martina, mladića koji seli u Kingston, glavni grad Jamajke, u pokušaju da se probije u muzičkoj industriji, ali na kraju skreće na pogrešan put. Film i njegova soundtrack ploča, na kojoj je Klif napisao nekoliko pjesama, značajno su doprinijeli popularizaciji reggaea u Sjedinjenim Državama i učinili Klifa zvijezdom.
Klifova životna priča dijelom podsjeća na Martinovu. Rođen je kao Džejms Čembers 30. jula 1944. godine u oblasti St. James na zapadu Jamajke, usred uragana koji je uništio porodičnu kuću. Kao drugo najmlađe od osmoro djece, odrastao je u siromaštvu, pjevajući u crkvi, a kasnije je uzeo umjetničko ime Džimi Klif.
U Kingston se preselio 1961. godine i već sa 14 godina imao svoj prvi hit, pjesmu „Hurricane Hattie“, koja je dospjela na vrh jamaicanskih top-lista. Ubrzo je otišao u London kako bi unaprijedio karijeru.
Tamo je snimio svoj prvi album, koji je uključivao elemente R&amp;B-ja, a potom se vratio na Jamajku. Njegov rad je postajao sve popularniji. Do 1970. godine imao je tri pjesme na britanskim top-listama: „Wonderful World, Beautiful People“, „Vietnam“ (koju je Bob Dilan nazvao „najboljom protestnom pjesmom ikad napisanom“) i obradu pjesme Keta Stivensa „Wild World“.
Kasnije je sarađivao sa grupama i umjetnicima poput Rolling Stonesa, Elvisa Kostela, Eni Lenoks i Pola Sajmona, a snimio je i pjesmu „I Can See Clearly Now“ za soundtrack filma Cool Runnings iz 1993. godine.
Ugled koji je Klif imao najbolje oslikava činjenica da mu je, nakon vijesti o smrti, jamajčanski premijer Endru Holnes odao počast na platformi X, nazvavši ga „pravim kulturnim divom čija je muzika nosila srce naše nacije u svijet“.

Preminuo rege muzičar Džimi Klif

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Tag: zgrada