Veselin Drljević stoji iza skandaloznog serijala „Vraneš“

Crnogorski Javni servis ćuti na žestoku reakciju dijela javnosti zbog novog spornog propagandnog uratka ove medijske kuće - serijala „Vraneš“ u kojem se brutalno falsifikuju istorijske činjenice i prikriva masovni zločin u Vraneškoj dolini, u nekadašnjim Šahovićima, današnjem Tomaševu, za koji istoričari tvrde da nosi sva obilježja genocida, kada je u novembru 1924. godine pobijeno i iz ovog kraja iseljeno muslimansko stanovništvo.

U drugoj epizodi serijala „Vraneš - zemlja i ljudi“ masovni zločin u Šahovićima ne pominje se ni riječju, a u više navrata narator kaže kako su se Muslimani 1924. godine iselili iz ovog kraja?!

Predsjednik Savjeta predvodio ekipu

Sporni serijal Televizije Crne Gore, kako saznaje Portal ETV, sadrži čak 20 epizoda, sniman je prošle i pretprošle godine, a sve je rađeno pod patronatom predsjednika Savjeta Javnog servisa Veselina Drljevića.

- Za ovaj serijal je u startu 2023. bilo opredijeljeno čak 80 snimajućih dana za 10 epizoda što je presedan. Kompletnom akcijom rukovodio je Veselin Drljević. On je ekipu predvodio tokom snimanja, a na raspolaganju su imali sve što su poželjeli. Niko od novinara nije bio uključen - kaže više izvora Portala ETV iz Televizije Crne Gore.

Objašnjavaju da je praksa da se dobije četiri do pet „snimajućih dana“ po emisiji od pola sata, ali da to nije bio slučaj i za ovaj serijal.

- Ova ekipa je u startu imala po osam. Drljević je većinu vremena bio sa njima na terenu - dodaju naši sagovornici.

Serijal je u međuvremenu narastao na 20 epizoda, a u odjavnoj špici piše da je emisija nastala po ideji d.o.o. Zlateš i Prijatelji Vraneša, nevladina organizacija čiji je jedan od vlasnika Veselin Drljević. Za d.o.o. Zlateš nema dostupnih podataka.

Koliko je novca Drljević dobio za svoj propagnadni uradak, za sada je nepoznato. Drljević je predsjednik Savjeta RTCG, tijela koje godinama nezakonito bira Borisa Raonića za generalnog direktora crnogorskog Javnog servisa, ne obazirući se na brojne presude, među kojima ima i pravosnažnih, da Raonićev izbor nije u skladu sa zakonskim procedurama.

Zbog zloupotrebe službenog položaja u saizvršilaštvu, a povodom izbora Raonića, Osnovno državno tužilaštvo je u novembru prošle godine podnijelo Osnovnom sudu u Podgorici optužni prijedlog protiv predsjednika i članova Savjeta RTCG - Veselina Drljevića, Filipa Lazovića, Amine Murić, Naoda Zorića i Predraga Miranovića, a povodom izbora Raonića 1. juna 2023. godine.

Savjet je Borisa Raonića za tri godine čak četiri puta nezakonito imenovao za generalnog direktora Javnog servisa.

Za Raonićevog mandata Javni servis imao je teška ogrješenja o profesionalne standarde i novinarski kodeks, objavljujući čak i lažne informacije, a serijal „Vraneš“ nije prvi u kojem se falsifikuju istorijske činjenice.

RTCG bez reakcije

Iako je već nakon druge epiozode ovog serijala uslijedila burna reakcija dijela javnosti, među kojima su istoričari, iz RTCG se ne oglašavaju.

Bošnjačko vijeće zatražilo je obustavljanje emitovanja serijala, a to je zahtijevala i funkcionerka Bošnjačke stranke Kenana Strujić Harbić, kao i PEN centar i istoričar Veselin Konjević.

Iz Agencije za audiovizuelne medijske usluge Televiziji E saopštili su juče da će postupiti po prijavama, ali i da u njihovoj nadležnosti nije zabrana emitovanja spornih sadržaja, već da takvu odluku isključivo može donijeti sud.

Bošnjačko vijeće očekuje od RTCG izvinjenje potomcima žrtava genocida u Šahovićima, javnosti i bošnjačkom narodu.

Strujić Harbić je ocijenila da sporni serijal „predstavlja grubo falsifikovanje istorije toga kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina - genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline) i grubu zloupotrebu Javnog servisa“.

I istoričar i publicista mr Veselin Konjević u razgovoru za Portal upozorio je da se u serijalu falsifikuju i krivotvore istorijske činjenice o prošlosti toga kraja, da je u emisiji prenebregnut stravičan zločin nad muslimanima u Vraneškoj dolini novembra 1924. godine, jer se želi stvoriti iskrivljena slika o tamošnjem stanovništvu i prošlosti toga kraja.

Emisija, prema njegovom mišljenu, podstiče mržnja prema drugim narodima i negira crnogorski nacionalni i kulturni identitet, jer se uzurpira crnogorska kulturna i istorijska baština i nasilno i asimilatorski djeluje na crnogorski nacionalni i kulturni identitet.

- Sam naziv serijala „Vraneš - zemlja i ljudi“ ukazuje na elementarnu neupućenost autora ove emisije o prošlosti Vraneške doline. Vraneš kao geografski pojam danas ne postoji, niti ga ima upisanog ni na jednoj geografskoj karti. Vraneš je, prije svega, istorijski pojam, i u tom smislu njegove granice su relativne - objasnio je Konjević.

On je ukazo na još jedan falsifikat u serijalu - notorna je neistina i informacija, koju je narator sporne emisije saopštio da su u turskom popisu Hercegovačkog sandžaka iz XVI vijeka u tom kraju bili upisani Srbi.

- Ni u jednom osmanskom popisu Hercegovačkog sandžaka (od njegovog osnivanja 16. januara 1470. godine), kao ni u bilo kojoj drugoj oblasti Osmanskog carstva nijesu upisivane nacinalnosti popisivanog stanovništva. ...Ne postoji turski dokument toga perioda koji svjedoči da je makar u jednom slučaju upisana nacionalna odrednica - kategoričan je on.

Veoma opasno falsifikovanje i podmetanje, upozorava Konjević, je i podatak saopšten u emisiji o broju Srba u pojedinim selima Vraneške doline, u popisu „dacija“ (poreskih obveznika) iz 1913. godine, jer u tom popisu, što je vidljivo u originalnim dokumentima, nije upisivana nacionalna odrednica.

Kategoričan je i da ne postoji nijedan relevantan dokaz da su manastiri i crkve sa područja današnje Vraneške doline zadužbina Nemanjića.

- Sve je to izmišljeno, kao i mnogo šta drugo - kategoričan je Konjević.

Prećutali zločin u Šahovićima

U autorskom tekstu za Portal ETV istoričar Novak Adžić precizno je objasnio što se dogodilo u Šahovićima 1924. godine.

U Šahovićima se 1924. nije desilo, kako se u emisiji navodi, iseljavanje Muslimana, već se dogodio de facto genocid, jer po uzroku, načinu izvršenja, namjerama, ciljevima i posljedicama, kako je istakao Adžić, taj masovni zločin jeste biće onog krivičnog djela koje je kasnije obuhvatio pravni, međunarodno konvencionalno, definisani pojam genocida.

- Faktički genocid u Šahovićima izvršen je pod egidom ondašnjeg režima karadorđevićevske Kraljevine SHS, koji je dopustio i prećutno odobrio i indirektno izvršio taj zločin. Naredbodavci i izvršioci nikada nijesu bili pravno procesuirani, a kamoli kažnjeni - ističe Adžić.

Inspiratori, naredbodavci, saučesnici u faktičkom zločinu genocida u Šahovićima bili su uglavnom sljedbenici ideologije (veliko)srpskog unitarizma i centralizma i bjelaške politike inaugurisane na Podgoričkoj skupštini novembra 1918. godine, a neki od njih bili su „poslanici“ na toj „skupštini“, neki pripadnici ondašnjih režimskih i drugih centralističkih partija, radikalne Pašićeve stranke i drugih partija, dok su neki od njih bili u organima vlasti države pod nazivom Kraljevina SHS na tome i širem području.

Adžić objašnjava da je za povod genocida nad muslimanskim stanovništvom u Šahovićima i iseljavanje preživjelih iskorišćeno ubistvo lokalnog kabadahije Boška L. Boškovića, koji je bio načelnik kolašinskog okruga, a kasnije postao policijski inspektor MUD-a KSHS i penzionisan u tom statusu.

Za Boška L. Boškovića, piše Adžić, karakteristično je i to da je bio protivnik kralja Nikole I Petrovića-Njegoša, pristalica Podgoričke skupštine (1918), brutalni neprijatelj Božićnog ustanka (1919) i crnogorskog komitskog (gerilskog) pokreta (1919-1924).

Ubijen je 7. novembra 1924. godine na Obodu Cera na putu Mojkovac – Šahovići, a za njegovo ubistvo, bez dokaza je osumnjičen poznati muslimanski odmetnik, ustanik i komita Jusuf Mehonjić, kojeg je docnije u Albaniji likvidirala jugoslovenska tajna policija.

- Poslije ubistava Boška Boškovića dogodio se, uz solidarnost ondašnjih državnih vlasti, iz osvetničkih ali i drugih poriva, bestijalni pokolj Muslimana/Bošnjaka u Vraneškoj dolini, Pavinom Polju i Šahovićima (današnje Tomaševo) 9. i 10. novembra 1924. godine, kojeg su izvršili brojni njegovi saplemenici u masovnom pohodu. Istraga o zločinima u Šahovićima nije sprovedena. Od strane vlasti zločin u Šahovićima je zataškan - piše Adžić.

On je podsjetio i na tekst u iseljeničkom listu Montenegrin Herald (Crnogorski glasnik) od 15. decembra 1924. godine, u kojem piše kako je „na glas pogibije“ Boškovića, „odmah pošla vojska i policija i cijelo selo Pavino Polje izgorela, a svo stanovništvo poubijala tako da u istom selu nije ostalo žive duše, a isto selo imalo preko dvjesta kuća, sve sami muslimani“.

- Pašićeva vlada sad ovi u istoriji nezapamćeni zločin baca na Crnogorce dajući izjavu kako su taj pokolj izvršili Crnogorci u osveti - piše u tom članku.

Ističe se kako su Boškovića „ubili sami Crnogorci za osvetu jer je, dok je bio načelnik kolašinskog sreza, popalio mnoge kuće, ubio mirne građane, vršio najviša zvjerstva što se u istoriji ne pamti“.

- Sadašnja Pašić–Pribićevićeva vlada ponovo ga je poslala da nasilno prisiljava narod da glasaju za radikale. Po Bijelom Polju i okolini počinio je pomoću vojske i policije nova čuda i uputio se bio u pljačku i batinanje, ali ga na putu dočekaše Crnogorci i ubiše ga sa još dvojicom njegovih pratilaca - citira Adžić dijelove teksta iz 1925. godine u iseljeničkim novinama u Americi.

U tekstu piše i da je „pokolj stanovništva Pavinog Polja kao i popaljenje 200 kuća izvršila vojska i žandarmerija“.

- Vijesti koje je Biograd proturio da su to izvršili Crnogorci posve su neistinite jer u okrugu Kolašinskom nema ni dva posto koji bi za Boškovićem zaplakali, a kamoli da ga svete - zaključuje se u tom tekstu.

Za crnogorski Javni servis i Veselina Drljevića, međutim, masovni zločin u Šahovićima nije se dogodio, a muslimansko stanovništvo, kako kaže narator u drugoj emisiji serijala „Vraneš“, se iselilo.