Navodi sudija i zaposlenih o Popović: Agresivne, arogantne i sujetne reakcije, preglasavanje doživljava kao „sabotažu“, prati što se dešava na kamerama...

U prijedlogu za razrješenje predsjednice Apelacionog suda Mirjane Popović, koji je, na inicijativu više sudija, podnijela predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić, precizirani su navodi o njenom drskom, arogantnom i sujetnom ponašanju, neopravdanom nepovjerenju prema zaposlenima, ali i uvođenju video nadzora u prostorije njihovog rada kako bi ih kontrolisala.

Sudije su, prema navodima iz prijedloga razrješenja u koji je Portal ETV imao uvid, poručile da su preko ponašanja Popović od njenog imenovanja prelazili jer su bili riješeni da joj pruže šansu - u uvjerenju da će vremenom shvatiti da joj „nijesu suparnici“.

- Već da smo na istoj strani, na strani zakona, istine i pravde i da želimo da zajedničkim naporima povratimo povjerenje javnosti u rad pravosuđa, kroz odgovoran i predan rad. Zato nismo željeli da ulazimo u otvorene sukobe i svađe sa njom, ćutali smo na sjednicama sudija, kada se prema nama ponašala kao da smo djeca, vikala i držala nam pridike i predavanja o tome kako moramo da radimo, iako smo svi ulagali maksimum napora i dobrovoljno žrtvovali i slobodno vrijeme i vrijeme koje bi provodili sa porodicom, osjećajući da nam je to dužnost - naveli su oni.

VRIJEME NIJE DONIJELO POBOLJŠANJE

Predsjednica je suda pa su, kažu, donekle i razumjeli da osjeća povećanu odgovornost i pritisak.

- Međutim, vrijeme nije donijelo poboljšanje, a mi smo shvatili da je pritisak koji nosi ova funkcija za nju prevelik, a granice naše tolerancije i trpljenja su dostignute. Od količine i obima posla koji nam je uvijek bio prioritet, a i zbog vjere da će vrijeme donijeti poboljšanje, nismo imali vremena niti nalazili za neophodno da bilježimo svaki njen drzak, arogantan i agresivan nastup, jer nismo predvidjeli da će do ovoga doći, zato ćemo ovdje navesti samo neke od brojnih primjera njenog neprimjerenog ponašanja u odnosu na sudije sa kojima je zbog prirode posla u najbližoj komunikaciji - naveli su oni.

Popović, prema njihovim tvrdnjama, ne prihvata mišljenje koje se razlikuje od njenog, pa u takvim situacijama reaguje veoma burno, agresivno, viče na sudije...

- Zbog čega joj je, između ostalog na jednoj od sjednica vijeća u februaru ove godine, od strane jedne sudije skrenuta pažnja na pristojnu komunikaciju riječima: „Molim te ponašaj se pristojno, jer se ja pristojno ponašam“. Tek nakon ovakve reakcije, predsjednica je snizila ton, a sve se desilo u prisustvu druge sudije i savjetnika koji su raspoređeni u krivičnom vijeću. Ipak je na kraju rekla da će ona lično u tom predmetu odlučiti kako da se postupi povodom pitanja oko kojeg su nam se mimoišla mišljenja, pa su joj članice vijeća skrenule pažnju da ne odlučuje sama u predmetu. Ovakvo njeno ponašanje čini neprijatnom atmosferu na vijećanju, iscrpljuje, a rad u vijeću i proces vijećanja u teškim i složenim predmetima dodatno otežava - navode, pored ostalog, sudije.

VIKA, AROGANCIJA, „SABOTIRANJE“...

I u prethodnom periodu, a to je bilo otprilike prije pola godine ili godinu najviše, predsjednica suda je, tvrde oni, pozvala jednog sudiju u kabinet i počela da viče na nju pitajući zašto njeni predmeti nijesu potpisani.

- Sudija je odgovorila predsjednici da mora prvo da spusti ton jer tako neće da razgovara i da neće dozvoliti takav način obraćanja, a nakon toga je predsjednica prestala da viče, pri čemu joj se i dalje vidio bijes na licu. Nakon što je u jednom predmetu, a to je bilo u februaru 2026. godine, bila preglasana u mišljenju i kada je donijeta većinom glasova odluka sa kojom se nije slagala, predsjednica suda se obratila jednog sudiji riječima: „Vi mene sabotirate“. Na poziv sudije da objasni šta pod tim podrazumijeva, rekla je da se sudije prije vijeća unaprijed dogovaraju kakvu odluku treba donijeti u određenom predmetu, da bi sabotirale nju - tvrde sudije Apelacionog suda.

Na ovaj način je, decidni su oni, iskazala krajnje nepoštovanje i omalovažavanje dugogodišnjeg profesionalnog rada i dostojanstva ovih sudija i insinuirala da sudije rade nešto nezakonito.

- Umjesto da se podstiče razmjena mišljenja i iznošenje različitih argumenata kako bi se donijela što kvalitetnija odluka, predsjednica suda svaku različitost u mišljenju tumači kao neku vrstu zavjere protiv nje. Ovakvim ponašanjem prilikom vijećanja narušava se princip unutrašnje nezavisnosti sudije, kao jedne od dvije komponente koje predstavljaju temelj sudijske nezavisnosti - navodi se u prijedlogu za njeno razrješenje.

Navode da bi se Popović arogantno obraćala jednoj sudiji kada bi na vijeću postavila pitanje savjetnicima radi pojašnjenja u izlaganju, a savjetnicima rekla da to nije bitno. U konačnom bi se, kako navode, pokazalo često bitnim upravo to što je sudija pitala. 

- Na insistiranje sudije da joj savjetnik iznese stanje koje je tražila, jer je to smatrala bitnim za zakonitu odluku, predsjednica suda bi rekla savjetniku: „vrati se na ovo što sam te ja pitala...“, ne dozvoljavajući savjetnicima da odgovore na pitanje sudije. To se dešava konstantno od kada je sudija član vijeća u kojem je predsjednica suda pa do danas. Tome su svjedoci članovi krivičnog vijeća i svi savjetnici, koji su bili ili su sada na tim mjestima. Nije potrebno objašnjavati kako se svi u tim situacijama osjećaju na sjednici vijeća - jasne su sudije.

Kada jedna sudija na sjednici vijeća pomene kakva je sudska praksa Apelacionog suda po nekom pitanju, smatrajući da je korisno ukazati na to bez obzira da li će se slijediti takva praksa ili će se mijenjati, Popović bi joj, prema tvrdnjama sudija, najčešće sarkastično rekla: „vidim kako ste prije radili...“. Time bi, cijene oni, jasno aludirala na to da nijesu dobro radili.

- To je proizilazilo iz tona, grimase koju napravi i načina na koji ovo kaže, ne dozvoljavajući nastavak razgovora na ovu temu. Nije sporno da jedni od drugih učimo, to je blagodat ovog posla, nije sporno ni da se ispostavi da neki stavovi nisu bili ispravni i da ih treba mijenjati, ali nije primjereno i nije profesionalno poručivati kolegama da ne znaju posao i da nisu ništa dobro radili i to pred auditorijumom i ne dozvoljavajući da joj odgovorimo. Čuli smo i od nesudijskog kadra u sudu da predsjednica često kaže da ništa niko ne radi sem nje i da smo svi naučili na nerad i da će nas sve ona dovesti u red. I prednje se dešava u kontinuitetu – ističu sudije.

Tvrde da je Popović često savjetnike, koji izlažu stanje u predmetu, ubjeđivala da su rekli nešto što nijesu.

- I da nisu rekli neku činjenicu na vijeću, a zapravo smo svi čuli da jesu rekli, čime ih okrivljuje da ne čitaju i ne iznose pravilne činjenice iz predmeta, a to radi upravo kad ona nešto pogriješi ili ne shvati, te kad neće da prizna sopstvenu grešku... Takođe im često kaže da je bitno da kažu neku činjenicu iz predmeta na sjednici vijeća, čime ih zbunjuje i stvara nesigurnost u njihovo postupanje i rad, a naredni put kaže da to isto nije bitno - navode sudije.

ZABRANE

Zabranila je, tvrde oni, savjetnicima da jednu sudiju pitaju za objašnjenja ako je u pitanju predmet koji ona duži kao izvjestilac – iako je pomenuta sudija u tim predmetima predsjednik vijeća po godišnjem rasporedu.

- To je sudija zaključila i sama zbog nagle promjene u njihovom ponašanju u tom dijelu, a i neki od savjetnika su sudiji to i potvrdili. Time je takođe pokazala nepoštovanje, aroganciju i sujetu – jasne su sudije.

Popović je, tvrde, vikala na sjednici vijeća zato što je sudija pitala kolegu za pravno mišljenje u jednom predmetu, koji mu je bio poznat jer je prethodno postupao u njemu zbog dežurstva...

POZIVI TOKOM BOLOVANJA

Dok je jedna sudija bila na bolovanju nakon majčine smrti, navode sudije, svaki drugi, treći, eventualno četvrti dan je sekretar suda po nalogu Popović zvao telefonom da bi je pitao da li će početi da radi – iako je bila jasna po pitanju trajanja bolovanja.

- To je sudija doživjela kao pritisak i kao potpuno odsustvo empatije i shvatila poruku da joj se ne vjeruje da ima razloga za bolovanje - ističe se u dokumentu.

Sjednicu od 12. februara ove godine ističu jer kažu da je Popović izjavila da smatra da se o konkretnim pitanjima ne može raspravljati na sjednici krivičnog odjeljenja, da se izuzima iz rasprave i glasanja, ali je naglasila da je našla sudsku praksu iz zemalja regiona i Evropskog suda za ljudska prava koja će pomoći u zauzimanju stava o spornim pitanjima, a koju je, kako je rekla, dostavila prethodno predsjedniku krivičnog odjeljenja.

- I u nastavku izlaganja je upućivala zapravo na to u kojem pravcu treba da razmišljamo prilikom zauzimanja stava. Nakon njenog izlaganja, a zbog nejasnoće u istom, javila se za riječ sudija koja je tražila da predsjednica suda pojasni ono što je iznijela, odnosno da pojasni da li smatra da ne može uopšte da se raspravlja o spornim pitanjima i da ta pitanja ne mogu biti predmet sjednice ili smatra da može, pa se izuzima iz rasprave i ukoliko se izuzima, zašto se bavila spornim pitanjima i dostavila praksu za koju smatra da je relevantna i zašto nas upućuje u kojem pravcu treba da razmišljamo... Prije završetka izlaganja sudije, odnosno u pola rečenice, predsjednica je ustala i rekla: „ ja odoh“ i napustila sjednicu bez obrazloženja. To je konstatovano upravo na insistiranje sudije Radulović na zapisniku, koji još članovi krivičnog odjeljenja nisu dobili. Postupajući na ovakav način cijenimo da se ponašala neprimjereno i da je ovakvim postupkom omalovažila prisutne sudije, jer se nije udostojila niti da odgovori na pitanje koje joj je postavljeno, niti bilo kakvo objašnjenje za ovakav postupak, posebno sudiju koju je prekinula u izlaganju, bez želje da sasluša izlaganje do kraja, a sve ostale sudije su pažljivo saslušale bilo čije izlaganje - navode sudije.

Ponašanje Popović i prema drugoj sudiji je, kažu oni, bilo krajnje neprimjereno, jer je na većem broju sjednica vijeća sudija trpjela kritike uz povišen ton.

- I u većem broju odluka te sudije kao izvjestioca, predsjednica suda je u velikom dijelu korigovala tekst odluke, često bez jasnih uputa šta to treba da se popravi, pa su predmeti sudiji vraćani nepotpisani u više navrata, a prilikom vijećanja je često sudija sa savjetnikom vraćana da ponovo pripremi predmet što nije neuobičajeno niti neprihvatljivo, ali način na koji se to radilo, uz povišen strog ton i pred savjetnicima, nije bio primjeren - poručuju sudije.

Jedna od njih navodi da je, nakon što je utvrdila potencijalni sukob interesa i zatražila izuzeće, bila izložena reakciji Popović koja joj se obratila povišenim tonom uz upozorenje da je o tome odmah morala obavijestiti i da joj se „to više ne ponovi“. Sutkinja je to doživjela kao neprimjereno i omalovažavajuće ponašanje.

No, slična iskustva navode i drugi. U više situacija, prema svjedočenjima, predsjednica se obraćala sudijama riječima poput: „što si došla“ (sa odmora), „što mene briga što tebi odgovara, bitno je što meni odgovara, piši zahtjev (za odmor), pa ću da odlučim“, kao i „ovo nije iz tvoje glave, samo napiši da nećeš, pa ja znam šta ću“... 

 „JA ODLUČUJEM OĆETE LI PRIMATI PLATU ILI NE“

Pored sudija i  službenici iznose niz optužbi na račun Popović. Prema njihovim izjavama, njena komunikacija je često uključivala vrijeđanje i povišen ton. Tako su zabilježene izjave poput: „Vi ste navikli na nerad, ja vam dajem platu, ja odlučujem da li ćete je primati ili nećete“, kao i uvrede: „Uključi mozak, ako ga imaš, ludačo, ne umiješ da se javiš na telefon“...

Jedna od zaposlenih navodi da joj je rekla: „Ne ulazi, ne mogu Vas gledati, ni pričati s Vama“, dok su u drugim situacijama korišćene riječi: „Jesi li ti normalna?“ i „Ne brini se, sada ribam tebe, a posle ću sudije“...

Savjetnicima je, prema iskazima, poručeno i da „posao savjetnika mogu da rade zapisničari i da nijesu dostojni Apelacionog suda“.

Zaposleni ukazuju i na širi problem radne atmosfere, koju opisuju kao „toksičnu“, uz osjećaj „bezvrijednosti“ i stalnog pritiska, a više njih navodi da su zbog takvog okruženja koristili sredstva za smirenje ili razmišljali o napuštanju suda. 

Prema izjavama, nezadovoljstvo je kulminiralo neformalnim sastankom sudija u martu 2026. godine, na kojem su iznijete brojne „ekcesne situacije“, uz ocjenu da u takvim uslovima više nije moguće obavljati sudijsku funkciju. Ipak, pojedini sudije navode da nijesu imali lična negativna iskustva, već da su o problemima saznali posredno. Takođe se ističe da je predsjednica suda insistirala na efikasnosti i visokim standardima rada, ali da način komunikacije i rješavanja konflikata „ostavlja posljedice“.

„GLEDAM VAS“

I uvođenje video nadzora u Apelacionom sudu postalo je jedno od spornih pitanja pošto, prema tvrdnjama zaposlenih, kamere nijesu bile samo sredstvo bezbjednosti - već su stvorile utisak stalnog nadgledanja.

Sudije su navele da predsjednica prati kretanje zaposlenih putem monitora.

- Pošto prati putem monitora kretanje zaposlenih u sudu, predsjednica je to vidjela i pozvala telefonom sudiju ... da dođe u kabinet i rekla da je sudija ... odbila da postupa u predmetu i da to „nije iz njene glave“ - navode sudije.

Sličan utisak imaju i službenici.

- Zaposleni u ovom sudu faktički nijesu smjeli da se zadržavaju na hodnicima… a u zadnje vrijeme sam primijetila da se koristi i „znakovni jezik“... Vjerovatno zbog kamera koje je predsjednica postavila na svakom mogućem ćošku i skretanju - navodi jedna savjetnica.

Direktno potvrđujući nadzor, zaposleni navode i izjave predsjednice poput: „Gledam vas“ i „Radite li vi šta, ili samo šetate“, što su, kako ističu, doživljavali kao kritiku i dodatni pritisak.

Predsjednica suda je, međutim, dostavila dokumentaciju kojom tvrdi da je video nadzor uveden zakonito i „radi prirode posla i bezbjednosti lica i imovine“, uz saglasnost nadležnih institucija. Sistem obuhvata osam kamera postavljenih u hodnicima i na ulazu, bez audio snimanja i bez pokrivanja unutrašnjosti kancelarija.

Ipak, analiza pokazuje da kamere pokrivaju veliki dio radnog prostora, uključujući prilaze kancelarijama, što omogućava praćenje kretanja zaposlenih tokom rada. Uz to, nije utvrđeno da je Vrhovni sud bio obaviješten o uvođenju nadzora, iako je to bila obaveza prema važećim pravilima.

Upoređivanje sa drugim sudovima, u prijedlogu za razrješenje Popović, nije prihvaćeno kao opravdanje. Navodi se da je u Višem sudu u Podgorici nadzor ograničen na specifične bezbjednosne tačke, dok u Vrhovnom sudu ne postoji praćenje hodnika sa kancelarijama sudija.

Zbog svega navedenog, zaključeno je da, iako postoji legitiman cilj bezbjednosti, način realizacije nije bio proporcionalan. Posebno se ističe da je ovakav sistem, uz nadzor iz kabineta predsjednice, kod zaposlenih stvorio osjećaj stalnog praćenja i kontrole, čime je, kako se navodi, proizveden „kontra-efekat, jer nadilazi legitimni cilj koji se želio postići“.