Vlada je usvojila predloge dopuna zakona o Sudskom savjetu i sudijama i o Državnom tužilaštvu, kojima je predviđeno povećanje zarada sudijama i državnim tužiocima za 30 odsto, na telefonskoj sjednici održanoj u utorak, saopšteno je iz Vlade Crne Gore. 
 
U Predlogu zakona o dopunama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama navodi se da sudije i predsjednici sudova imaju pravo na dodatak na funkciju u iznosu od 30 odsto visine osnovne zarade. 
 
Navodi se da taj dodatak ne isključuje pravo na druge dodatke na osnovnu zaradu u skladu sa zakonom kojim se uređuju zarade zaposlenih u javnom sektoru. 
 
U usvojenom Predlogu zakona o dopunama Zakona o Državnom tužilaštvu navodi se da rukovodioci državnih tužilaštava i državni tužioci imaju pravo na dodatak na funkciju u iznosu od 30 odsto visine osnovne zarade. 
 
Dodaje se da taj dodatak ne isključuje pravo na druge dodatke na osnovnu zaradu u skladu sa zakonom kojim se uređuju zarade zaposlenih u javnom sektoru.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Vlada usvojila prijedloge za uvećanje zarada sudijama i tužiocima

Ministar pravde Bojan Božović kazao je da će Vlada tokom ove nedjelje razmatrati povećanje plata sudijama i državnim tužiocima.
- Ove sedmice pred Vladom će biti predlog izmjena više zakona kojim se predviđa povećanje osnovne zarade sudijama i državnim tužiocima za 30 odsto, počev od majske plate - naveo je Božović na Fejsbuku.
Božović je rekao i da će o detaljnom planu zvanično obavijestiti predsjednicu Vrhovnog suda Valentinu Pavličić, kao odgovor na pismo koje im je uputila 31. marta.

Božović: Vlada ove sedmice o povećanju zarada sudijama i državnim tužiocima

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić pisala je premijeru Milojku Spajiću, predsjedniku Sudskog savjeta Radoju Koraću, ministru pravde Bojanu Božoviću i predsjednicima svih sudova u Crnoj Gori poručujući da je potrebno urgentno rješavanje socijalnog i materijalnog statusa sudija, ali i uz ocjenu da oni zbog toga ne mogu štrajkovati.
- Pri tome, prvenstveno želim da naglasim da nezadovoljstvo kolega sudija zbog materijalnog statusa i njihove zahtjeve za povećanje plata i poboljšanje ukupnih uslova rada (koji se tiču nedostatka sudnica, radnog prostora, nedovoljnog broja stručnih savjetnika i administrativnog osoblja), istinski smatram opravdanim i urgentnim za rješavanje - istakla je Pavličić. Ipak, cijeni da su put i način ostvarivanja ovih zahtjeva nekonstruktivni i nedjelotvorni po sistem funkcionisanja države, vladavinu prava i ljudska prava i osnovne slobode, a posebno negativne po ugled crnogorskog pravosuđa. &nbsp;
U tom kontekstu ističe da Ustav Crne Gore i Zakon o sudovima jasno definišu nezavisnost sudova i sudija, te da bi bilo koja vrsta štrajka mogla biti shvaćena kao ugrožavanje funkcionisanja pravnog sistema i pristupa pravdi.
- Međutim, sudije mogu organizovati određene vrste radnji ili se angažovati u inicijativama koje imaju za cilj poboljšanje uslova rada, ali svaka obustava rada, kao oblik protestne aktivnosti, nije predviđen nacionalnim pravnim okvirom za sudije - dodala je Pavličić.
Sudije su nosioci sudske vlasti a njihov posao je, kaže Pavličić, od suštinskog značaja za vladavinu prava i funkcionisanje i bezbjednost države - pa bi, prema njenim riječima, svaki oblik obustave rada, kojom se odlažu radnje u sudskim postupcima, mogao dovesti do zastoja u sudskim procesima, kašnjenja u donošenju odluka i narušavanja pravne sigurnosti.
<h2>JOŠ NEMA ODGOVORA VLASTI</h2>
Pavličić je istakla da još nema formalni pisani odgovor na pismo koje je 11. februara upućeno predstavnicima izvršne vlasti, a u kojem se ukazuje da još nije usvojen Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Tada je, kako je podsjetila, pozvala na neophodnost njegovog usvajanja u što kraćem roku, naročito u dijelu koji se odnosi na uvećanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija, kako bi se pitanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija što prije prelaznim rješenjem okončalo.
- Dodatno podsjećam da je nakon najave pravosuđa, učinjene tokom 2024. godine o obustavi rada, na radnim sastancima i postignutim pregovorima sa tadašnjim predstavnicima pravosuđa (Sudskim savjetom, tada v.d. predsjednicom Vrhovnog suda i predstavnicima Udruženja sudija), Vlada dala izričito i nedvosmisleno obećanje da će se obezbijediti pravo sudije na adekvatnu zaradu na prethodno navedeni način, počev od 01.01.2025. godine - ukazala je Pavličić.
Nakon toga je formirana Radna grupa sa zadatkom izrade posebnog zakona kojim će se regulisati prava sudija vezana za rad, uključujući finansijske aspekte vršenja sudijske funkcije - a što je u skladu sa mišljenjem Venecijanske komisije iz prethodne godine i međunarodnim standardima.
- Obaviještena sam od strane sudije Vrhovnog suda-članice ove Radne grupe da sjednice nisu održavane u kontinuitetu, ali da će se naredna sjednica održati 02.04.2025. godine - navela je Pavličić.
<h2>POTREBNO PRELAZNO RJEŠENJE</h2>
Ona je procijenila da postoji snažna potreba za kreiranjem prelaznog rješenja za rješavanje statusa sudija, konstruktivno predlažući da se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru zarade nosilaca pravosudnih funkcija uvećaju za 30 odsto.
- I u tom smislu još jednom urgiram na donošenje odluke od strane izvršne vlasti kada su u pitanju nosioci pravosudnih funkcija - poručila je ona.
Predsjednica Vrhovnog suda je poručila da je Crna Gora u obavezi da donese zakon kojim će, kako je rekla, konačno, biti adekvatno regulisano pitanje zarada sudija, na osnovu preuzetih međunarodnih regula i standarda, kao i nacionalnog zakondavstva i strateških dokumenata, koje je bitno izmijenjeno upravo kako bi se ispunile međunarodne obaveze i obezbijedio brži integracijski put Crne Gore u Evropsku uniju.&nbsp;
- Cilj ovih normi, a s tim u vezi i pozitivnih obaveza je uvijek isti - očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija. Na tom putu, važno je da se ne izgubi iz vida da nezavisnost sudstva nije privilegija koja je u isključivom, ličnom interesu sudija, već je u interesu vladavine prava i poštovanja ljudskih prava građana koji traže zaštitu svojih prava pred sudovima. Donošenje posebnog zakona nalažu i specifičnosti sudijske funkcije koje zahtijevaju strogo razdvajanje od ostalih grana vlasti, kako u organizacionom, tako i u finansijskom smislu, te priznavanje težine ali odgovornosti funkcije koju obavljaju sudije u ime Crne Gore. U konačnom, ulaganje u sudstvo znači ulaganje u budućnost, stabilnost države i njen ekonomski i sveukupni razvoj - navela je Pavličić.
<h2>UVEĆANE ZARADE U VRHU AGENDE</h2>
Pregovori između sudske i izvršne vlasti, u koje će se uskoro uključiti i zakonodavna vlast, su u toku.
- Takođe, želim da ukažem da sam, počev od podnijetog programa rada za izbor predsjednika Vrhovnog suda, u dosadašnjem periodu, pored inicijativa na normativnom planu, preduzela i niz drugih aktivnosti, ukljućujući pravnu diplomatiju - navela je Pavličić.
Pitanje uvećanja zarada za sudije, ali i drugih statusnih pitanja, uključujući penziona prava, bili su, kaže, u vrhu agende sastanka sa predsjednicima svih sudova u Crnoj Gori (25.12.2024.), sastanka sa šefom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Johan Satlerom (06.12.2024.), pres konferencije u Vrhovnom sudu (17.12.2024.) i sastanka sa sudijama portparolima (26.02.2025.), sastanka sa ministrom pravde i sudijama u Osnovnom sudu u Podgorici (29.01.2025.), zasijedanja Komiteta za politička i građanska prava u Ženevi (03.03.2025.), sjednice Pododbora za pravdu, slobodu i bezbjednost sa predstavnicima Evropske komisije (18.03.2025.), sastanka sa predsjednikom Evropskog suda za ljudska prava (25.03.2025.), te sjednica Savjeta za vladavinu prava i Savjeta za nacionalnu bezbjednost i javnih istupanja u medijima i u tom smislu, nepodijeljeno je mišljenje da se pravna rješenja ovakve situacije moraju što prije pronaći.
Saopštila je da su sudije Vrhovnog suda na današnjoj održanoj sjednici sudija prepoznale konsenzus određenog broja sudija koji su saglasni da materijalni položaj sudija nije adekvatan, te da je potrebno obezbijediti sudskoj vlasti dodatne materijalne i ljudske resurse.
- U tom pravcu, sudije Vrhovnog suda Crne Gore pružaju jednoglasnu podršku ostvarivanju ciljeva u pogledu intenziviranja rada na izradi Zakona o zaradama i drugim pravima nosilaca pravosudnih i ustavnosudskih funkcija i obezbjeđivanju optimalnih uslova za rad i obavljanje sudijske funkcije i konačnog utvrđivanja Nacrta, a nakon toga i usvajanja Predloga ovog zakona na Vladi - navela je Pavličić dodajući da Vrhovni sud ipak ne može izraziti podršku realizaciji cilja koji uključuje pripremu Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, što predstavlja novu mjeru o kojoj do sada nije bilo institucionalne rasprave.
Posebno, kaže, ukazuju da se bez konsultacija sa Evropskom komisijom i Venecijanskom komisijom ne mogu pripremati izmjene i dopune Zakona o Sudskom savjetu i sudijama.
- Niti postoji potreba za izmjenama ovog propisa kod činjenice da Radna grupa treba da okonča rad na pripremi Nacrta Zakona o zaradama i drugim primanjima nosilaca pravosudnih i ustavno-sudskih funkcija - dodala je Pavličić.
Podsjeća da je prelazno rješenje potrebno obezbijediti odmah putem izmjene Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim su već definisani koeficijenti zarada.
- Zbog čega dodatno ne možemo na nesistemski, neplanski i nesvrsishodan način, mijenjati propis kojim se uređuju, inter alia, organizacija i način rada Sudskog savjeta, prava i dužnosti, način utvrđivanja prestanka sudijske funkcije, disciplinska odgovornost i razrješenje sudija i druga pitanja o kojima Sudski savjet odlučuje - dodala je Pavličić.
<h2>NEMA ŠTRAJKA ZA SUDIJE</h2>
Ona i sve sudije Vrhovnog suda Crne Gore izražavaju jasan stav da ne podržavaju sprovođenje mjera upozorenja u vidu odlaganja radnji u sudskim postupcima do ispunjenja zahtjeva, odnosno povećanja zarada sudija, jer cijene da bi takve radnje bile protivne vladavine prava i svrsi zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda.
- U Crnoj Gori, shodno Ustavu Crne Gore i nacionalnom zakonodavstvu, nije propisano da sudije mogu organizovati bilo kakve mjere upozorenja - obustave rada, koje u svom stvarnom obliku predstavljaju štrajk - rekla je Pavličić pojašnjavaju da su sudije položile zakletvu i da su u obavezi da obavljaju svoju funkciju u skladu sa Ustavom, zakonom i pravilima koja garantuju nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa.
Ističe da Ustav Crne Gore i Zakon o sudovima jasno definišu nezavisnost sudova i sudija, te da bi bilo koja vrsta štrajka mogla biti shvaćena kao ugrožavanje funkcionisanja pravnog sistema i pristupa pravdi.
- Međutim, sudije mogu organizovati određene vrste radnji, ili se angažovati u inicijativama, koje imaju za cilj poboljšanje uslova rada, ali svaka obustava rada, kao oblik protestne aktivnosti, nije predviđen nacionalnim pravnim okvirom za sudije - dodala je Pavličić.
&nbsp;Sudije su nosioci sudske vlasti a njihov posao je, kaže Pavličić, od suštinskog značaja za vladavinu prava i funkcionisanje i bezbjednost države - pa bi, prema njenim riječima, svaki oblik obustave rada, kojom se odlažu radnje u sudskim postupcima, mogao dovesti do zastoja u sudskim procesima, kašnjenja u donošenju odluka i narušavanja pravne sigurnosti.
- Podsjećamo i na međunarodnu praksu da je u mnogim zemljama, upravo iz tih razloga, sudijama zabranjeno da vrše obustavu rada - štrajkuju, jer se njihov položaj razlikuje od drugih zaposlenih u javnom sektoru. Sudije nijesu u klasičnom radnom odnosu, već imaju poseban status koji podrazumijeva nezavisnost i obavezu da kontinuirano obavljaju svoje dužnosti - navela je predsjednica Vrhovnog suda dodajući da sudije u raznim zemljama koriste druge metode pritiska poput saopštenja, protesta ili zahtjeva za poboljšanje uslova rada kroz institucionalne mehanizme i dijalog sve tri grane vlasti.&nbsp;
Ona je podsjetila na primjenu načela "nomen iuris non mutat substantiam rei" što, kako je rekla, znači da naziv određenih aktivnosti, ili radnji ne mijenja suštinu stvari - već je presudno ono što je stvarno sadržano, a ne kako je nešto formalno označeno.
- Pa u tom smislu, smatramo da mjere upozorenja odlaganja radnji u sudskim postupcima, u svojoj suštini znače “štrajk”. Dakle, obustava rada, kao “odlaganje radnji u sudskim postupcima”, kojom se konkretno zbog zahtjeva povećanja zarada i materijalnih uslova rada, drugoj strani, odnosno građanima i privredi, u izvjesnost stavlja nastanak štete, predstavlja jednostranu izjavu volje određenog broja sudija o uvođenju obustave, koja nema uporište u Ustavu i nacionalnom zakonodavstvu, a konkretno ni u međunarodnim standardima - istakla je Pavličić.
Međunarodni pravni okviri ne garantuju, kaže, izričito pravo sudija na obustavu rada - štrajk.
- A mnoge međunarodne norme i preporuke čak podržavaju ograničenja tog prava kako bi se očuvala nezavisnost i kontinuitet pravosuđa, kao i nacionalna bezbjednost. Prema standardima Međunarodne organizacije rada (MOR), pravo na štrajk je jedno od osnovnih radničkih prava, ali nije apsolutno. MOR dozvoljava državama da ograniče ili čak zabrane štrajkove određenim kategorijama zaposlenih čije obustavljanje rada može ugroziti osnovne funkcije države, uključujući sudije - poručila je predsjednica Vrhovnog suda.
<h2>STRANE PRAKSE</h2>
Evropski sud za ljudska prava (ECtHR) je, podsjeća ona, u više navrata zauzeo stav da države mogu ograničiti pravo sudija na obustavu rada – štrajk, kako bi se očuvala nezavisnost sudstva i zaštitila prava građana na efikasan pravosudni sistem.&nbsp;
- Konsultativno vijeće evropskih sudija (CCJE) u svojim mišljenjima (posebno Mišljenje br. 18 iz 2015. godine) naglašava da sudije ne treba da preduzimaju kolektivne radnje koje bi mogle ugroziti pristup pravdi. Međutim, priznaje potrebu sudija da izraze nezadovoljstvo kroz institucionalne mehanizme, a u konkretnom slučaju obustava rada “odlaganja radnji u sudskim postupcima” to ne predstavlja - navela je ona.
Kazala je da Ujedinjene nacije (UN) – Bangalorski principi sudske etike ističu da sudije treba da održavaju integritet i nezavisnost sudstva, što može biti narušeno obustavom rada - štrajkom. &nbsp;
- Dakle, iako međunarodni pravni okviri ne predviđaju izričitu zabranu, oni dozvoljavaju državama da ograniče pravo sudija na obustavu rada - štrajk radi zaštite vladavine prava, stabilnosti pravosudnog sistema i nacionalne bezbjednosti. Umjesto obustave rada, preporučuju se druge metode izražavanja nezadovoljstva i borbe za svoja prava putem javnih izjava zvaničnika sudske vlasti, dijaloga sa ostalim granama vlasti, u svrhu sprovođenja institucionalnih reformi koje se odnose na bolji položaj sudija, a time i ugleda sudske vlasti, na šta sudije Vrhovnog suda Crne Gore ovim pisanim putem svim akterima ovog procesa i ukazuju - istakla je Pavličić.
Ona je pozvala na nastavak dijaloga sudske grane sa izvršnom i zakonodavnom vlašću u preduzimanju inicijativa za profesionalnu i nezavisnu borbu za širi obim prava sudija u Crnoj Gori.&nbsp;
- U tom pravcu podsjećam da su dijalog i sadržajna komunikacija sa nadležnim vlastima i dalje u toku i uvjerena sam da će na putu zakonite i legitimne borbe za ispunjenje zahtjeva sve crnogorske sudije imati pouzdanog partnera u institucionalnom obliku najvišeg nivoa - Vrhovnog suda Crne Gore - zaključila je Pavličić.

Pavličić poziva na urgentno rješavanje materijalnog statusa sudija, ali i upozorava da im pravni okvir ne dozvoljava da štrajkuju

Neto platu veću od 4.000 eura u januaru je primilo 29 osoba u Crnoj Gori, a na prvom mjestu je ljekar subspecijalista u barskoj Opštoj bolnici sa zaradom od 4.962 eura.
To pokazuje dokument "1.000 najvećih neto zarada u januru 2025." koji je objavilo Ministarstvo finansija.
Drugu po redu najveću platu primio je vanredni profesor Filozofskog fakulteta (4.882 eura), dok je na trećem mjestu jedan od direktora Kliničkog centra Crne Gore sa 4.646 eura neto.
Na četvrtom mjestu je redovni profesor Pomorskog fakulteta u Kotoru sa platom od 4.585 eura, a odmah iza njega direktor Kliničko-bolničkog centra Berane Milorad Magdelinić sa zaradom od 4.397.
Prate ih dva načelnika iz Kliničkog centra Crne Gore sa 4.316, odnosno 4.238 eura, te ljekar specijalista iz Kliničko-bolničkog centra u Meljinama sa 4.221 eura, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu koji je u januaru imao 4.216 eura, a šef službe u Kliničko-bolničkom centru u beranama 4.206 eura.
<h2>Tužioci i sudije</h2>
Vrhovni državni tužilac Milorad Marković je na 16. mjestu sa neto platom od 4.140 eura, dok je glavni specijalni tužilac Vladimir Novović 47. sa 3.767.
Sudija u Višem sudu koji postupa u predmetima organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca, terorizma i ratnih zločina nalazi se na 86. mjestu sa platom od 3.515 eura, dok drugi prima platu od 3.341 euro, treći 3.152 eura...
Sudija Apelacionog suda koji se bavi istim predmetima prima platu od 3.155 eura.
Predsjednik Višeg suda u Bijelom Polju Milan Smolović je na 137. mjestu sa zaradom od 3.366 eura, dok je predsjednica Apelacionog suda Mirjana Popović na 147. mjestu sa platom od 3.334 eura.
<h2>Raonić zaokružuje prvih 100</h2>
Na listi je i generalni direktor Radio-televizije Crne Gore Boris Raonić sa 3.471 i on se nalazi na 100. mjestu na spisku Ministarstva finansija.&nbsp;
Raonićev pomoćnik za tehnologiju u Televiziji Crne Gore primio je platu od 2.773 eura, pomoćnik za korporativne poslove 2.651 euro, a onaj za razvoj programa 2.626 eura.
Urednik u Desku TV primio je u januaru platu od 2.500 eura.

Tamara Klikovac

Platu veću od 4.000 eura primilo 29 osoba, najveća ljekaru u barskoj bolnici

Apelacioni sud od maja prošle godine suočava se sa organizacionim poteškoćama, zato što je četvoro sudija otišlo u penziju, a broj pristiglih predmeta je sve veći. Zato je predsjednica suda, Mirjana Popović, Sudskom savjetu uputila urgenciju da se što prije okonča postupak ocjenjivanja i izbora kandidata koji su aplicirali za upražnjena sudijska mjesta.
- Moram istaći da relevantnim propisom je predviđeno da sudijsku funkciju u Apelacionom sudu, da bi ona obavljala efikasno i ažurno svoj posao, obavlja 12 sudija i predsjednik suda. Trenutno u Apelacionom sudu imamo osam sudija i mene kao predsjednicu suda - navela je ona.
Predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać kazao je Radio Crne Gore da će se izbor nedostajućih sudija u Apelacionom sudu obaviti kada nadležna komisija završi svoj posao.
Da će to tijelo u što skorijem roku okončati postupak ocjenjivanja prijavljenih sudija očekuje i Popović.
- I ovdje moram istaći da to ocjenjivanje vrši posebna komisija koju formira Sudski savjet. Očekujem i vjerujem da će kolege koji su članovi tih komisija prepoznati dubinu ovog problema i što prije okončati taj svoj dio posla kako bi Sudski savjet mogao pristupiti dalje u proceduru - kazala je Popović.
Da je Apelacioni sud u nezavidnom položaju, smatra i advokat Zdravko Begović, ukazuje da je problematično to što se na oglas za prelazak u taj sud javi određen broj sudija iz specijalnog odjeljenja Višeg suda u kojem je već primjetan deficit kadra.
- Tako imamo jednu pat poziciju. Dakle, Sudski savjet pod hitno mora reagovati, omogućiti sudijama Višeg suda da ukoliko zaista zaslužuju pređu u apelacioni sud, da Apelacioni sud popuni sva upražnjena mjesta sudija i naravno da se iz osnovnih sudova biraju sudije za Viši sud. Ovako, očekujući samo gubimo vrijeme, sudovi pate, ne dešava se ništa, ili mjesto da krupnim koracima gazimo naprijed, mi svaki dan idemo korak nazad - ističe Begović.
Na javni oglas za popunjavanje upražnjenih mjesta u Apelacionom sudu prijavilo se pet sudija.
Mediji su ranije pisali da sudovima u Crnoj Gori nedostaje više od 60 sudija, a deficitarnosti kadra, kako se navodi, značajno doprinosi nedovoljna zainteresovanost mladih pravnika za rad u sudstvu, posebno na sjeveru države.

Apelacionom sudu treba sudija, poslata urgencija Sudskom savjetu

Sudije Osnovnog suda u Podgorici zatražile su da se nađe prelazno rješenje za uvećanje zarada sudijama, do donošenja i stupanja na snagu posebnog zakona. 
 
Sudije su to zatražile na sastanku sa predsjednicom Vrhovnog suda Valentinom Pavličić i ministrom pravde Bojanom Božovićem, koji su danas bili u radnoj posjeti Osnovnom sudu u Podgorici. 
 
Iz Osnovnog suda u Podgorici je saopšteno da se na sastanku diskutovalo o funkcionisanju pravosuđa, uslovima rada, opterećenosti, kao i materijalnom položaju sudija. 
 
- Sudije su jasno izrazile nezadovljstvo što još nije došlo do obećanog povećanja zarada i zatražile da se nađe prelazno rješenje do donošenja posebnog zakona - kaže se u saopštenju. 
 
Navodi se da su Božović i Pavličić iskazali punu spremnost da doprinesu procesu donošenja posebnog zakona o zaradama sudija. 
 
Božović je istakao da Osnovni sud u Podgorici, kao sud sa najširom lepezom nadležnosti u pogledu zaštite prava građana, prepoznaje kao srce pravosuđa, znajući koliki je obim posla i nivo odgovornosti sudija. 
 
On je naglasio da u potpunosti razumije nezadovoljstvo sudija trenutnim materijalnim statusom. 
 
Božović je poručio da će dati svoj maksimum i aktivno podržati donošenje posebnog zakona, kako bi se materijalni status sudija što prije regulisao, naglašavajući da za to generalno postoji i volja i namjera u izvršnoj vlasti. 
 
- Kao veoma bitnu ističe činjenicu da su Zakonom o budžetu već predviđena sredstva za obećano uvećanje od 30 odsto - kaže se u saopštenju. 
 
On je ukazao na namjeru izmene pojedinih zakonskih rješenja koja otežavaju rad sudijama i komplikuju sudski proces, u čemu očekuje aktivno učešće sudija ovog suda, kao praktičara, u radnim grupama. 
 
Pavličić je naglasila da je njen cilj da u svom mandatu u potpunosti vrati sudijsku funkciju na mjesto koje zaslužuje u savremenom demokratskom društvu. 
 
Ona smatra da je put do ozdravljenja sudijske funkcije, pored zakonitog i efikasnog postupanja i maksimalnog zalaganja svakog sudije, i poboljšanje materijanog statusa sudija i hitno donošenje posebnog zakona. 
 
Taj zakon, kako je kazala Pavličić, mora stupiti na snagu najkasnije do polovine tekuće godine. 
 
- To predstavlja i jedan od osnova za postizanje pune nezavisnosti ove grane vlasti, a svakako i rasta javnog povjerenja u rad sudova - kaže se u saopštenju. 
 
Navodi se da su sudije Osnovnog suda iskazale visok nivo nezadovoljstva što zaključci sa pregovora održanih prije Nove godine o uvećanju zarada za 30 odsto od 1. januara nijesu ispoštovani. 
 
One smatraju da donošenje posebnog zakona iziskuje vrijeme tokom kojeg će sudije i dalje biti u nezavidnoj materijalnoj poziciji. 
 
- Zabrinutost je još veća s obzirom na to da Zakon o izmjenama zakona o zaradama u javnom sektoru još nije ušao u skupštinsku proceduru - kaže se u saopštenju. 
 
Na kraju sastanka, Pavličić je naglasila da visina zarade nije i ne može biti opravdanje za bilo koji vid neprofesionalnog pristupa obavljanju sudijske funkcije, ali da će svakako sa popravljanjem materijalnog statusa sudija na dnevnom redu sve više biti prisutno pitanje njihove odgovornosti i rezulata rada. 
 
Ona je navela da želi da sve sudije u Crnoj Gori budu zadovoljne, budući da se od njih očekuje puno na putu realizacije zacrtanog cilja, a to je efikasno i nezavisno pravosuđe. 
 
- Zaključeno je da je potrebno od izvršne vlasti zatražiti prelazno rješenje, u smislu obećanog uvećanja zarada od 30 odsto, do donošenja i stupanja na snagu posebnog zakona, što je Pavličić podržala - kaže se u saopštenju.

Osnovni sud traži prelazno rješenje za uvećanje zarada sudijama

Mora se ta Palata pravde, ili zgrada sudstva, na nekom adekvatnom prostoru sagraditi, kako bi se omogućilo sudijama u tim ozbiljnim predmetima, da na jedan civilizovan i adekvatan način obavljaju svoju tešku dužnost - poručio je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, advokat Zdravko Begović.
Sudovima u Crnoj Gori nedostaje trenutno 67 sudija, to su kazali medijima iz Sudskog savjeta, a, kako su dodali, deficitarnosti kadra doprinosi nedovoljna zainteresovanost mladih pravnika.
Činjenica je da u Crnoj Gori pojedini sudovi nemaju čak nemaju sudija, kaže Begović, poput suda na Žabljaku, a u Višem sudu u Podgorici, podsjeća on, nedostaje deset sudija, a u deficitu su i Apelacioni sud, dodaje on, sud u Baru, Kolašinu i Herceg Novom.
- Postavlja se potpuno logično, normalno, zdravo pitanje kako izaći iz te jedne apsurdne situacije, koja nije nastala za jedan dan, već je u kontinuitetu nagrizala crnogorsko sudstvo, ali, iskren da budem, niko nije razmišljao o tome, uvijek su bili preči neki ili politički, ili neki drugi interesi, jer ne može sudstvo da se razvija bez podrške drzave. Jedan od glavnih razloga zašto nedostaje veliki broj sudija, to je jer su plate sudijama relativno male. Ako je, &nbsp;recimo, sudiji Osnovnog suda u Podgorici plata, recimo, 1.200 ili 1.300 eura za posao koji je strašno odgovoran i težak, izuzetno rizičan i odgovoran, potpuno je jasno da će se svako od tih mladih ljudi pitati ,,pa zašto bih ja obavljao tako težak i odgovoran posao, pod žestokim pritiskom svakodnevnim, za toliki novčani iznos, kad mogu u nekoj korporaciji, nekom osiguravajućem društvu, ili nekoj dobrostojećoj kompaniji imati dvostruko više - naveo je Begović.
Osim toga ističe da su uslovi u kojima rade te sudije surovi.
- Ima kancelarije sudija koje su kao neke obične portirnice gdje nema tehničkih uslova da se boravi, a ne još i da se sudi. Imamo žestok pritisak od strane političkih aktera na ponašanje i rad tih sudija, u velikom broju slučajeva, potpuno neosnovan i neopravdan. Onda, imamo te duge inicijalne odluke za mlade ljude koji kreću da budu i postaju sudije, koje traju po godinu dana, i uslovi pod kojima se te odluke obavljaju, to su sve razlozi koji su doveli do toga, i o kojoj ozbiljno izvršna vlast mora povesti računa, kako bi se izmijenili na jedan, praktično, komforniji način i dali šansu tim mladim ljudima da se opredjele za tako važan i odgovoran posao - rekao je Begović.
Na jednoj anketi Pravnog fakulteta, prisjeća se Begović, ogroman broj studenata se izjasnio da bi voljeli da njihov budući poziv bude advokatura, dodaje on, iako su ranije studenti listom htjeli, kako kažu, da budu sudije ili tužioci.
- Postoji taj, zaista, &nbsp;ozbiljan problem, na koji treba ozbiljno da se osvrne svako ko utiče na razvoj sudstva, jer, u protivnom, imaćemo jednu agoniju, iz koje ćemo vrlo teško izaći, da ne kažem nikako - poručio je Begović.
U posljednje četiri godine Crna Gora je imala četiri ministra pravde, podsjeća Begović, i svaki je imao svoju koncepciju, smatra on, u pogledu izgradnje Palate pravde, kako navodi, od lokacije pa do načina i namjene te zgrade.
- Apsolutno sam ubijeđen da u najskorije vrijeme mora nešto da se konkretno uradi, po tom pitanju. Mora se ta Palata pravde, ili zgrada sudstva, na nekom adekvatnom prostoru sagraditi, kako bi se omogućilo sudijama u tim ozbiljnim predmetima, da na jedan civilizovan i adekvatan način obavljaju svoju tešku dužnost. Pod hitno se nešto mora uraditi! U ovakvoj situaciji mi nemamo elementarnih uslova, ne postoje sudnice, nijesu opremljene, i ništa nećemo napraviti ako se nešto hitno ne poduzme. Dolaskom nove predsjednice Vrhovnog suda napravljen je jedan pokušaj, jedna namjera da se improvizacijom popravi to stanje, tako da ćemo sada mi &nbsp;u specijalnom odjeljenju Višeg suda imati još dvije sudnice, i to će se koristiti sudnica Apelacionog suda, i sudnica Vrhovnog suda, koje su nešto veće od onih običnih sudnica, i moći će da se odvijaju određeni glavni pretresi - zaključio je Begović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.

Begović: Male plate i uslovi u kojima rade sudije su razlog deficitarnosti tog kadra

Sudovima u Crnoj Gori nedostaje 67 sudija, a deficitarnosti kadra značajno doprinosi nedovoljna zainteresovanost mladih pravnika za rad u sudstvu, posebno na sjeveru države.
Sagovornici agencije MINA smatraju da neadekvatne zarade za sudije ovo zvanje čine nekonkurentnim među pravnicima i da bi obezbjeđivanjem boljih radnih i materijalnih uslova trebalo sudijsku profesiju učiniti privlačnijom.
U Sudskom savjetu očekuju da će tokom ove godine popuniti značajan broj nedostajućih mjesta, budući da su 42 kandidata za sudije upućena na obuku u Centru za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu.
Iz Savjeta su agenciji MINA rekli da trenutno u crnogorskim sudovima postupa 268 sudija, umjesto 335 kolilo bi trebalo da ih bude stupanjem na snagu Odluke kojom se duplira broj sudija u Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici.
Kako su ukazali iz Savjeta, prošle godine prestanak funkcije je konstatovan za 18 sudija – devet zbog sticanja uslova za penziju, pet na lični zahtjev, tri zbog izbora na drugu funkciju, dok je jednom sudiji funkcija prestala primjenom Ustava jer je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora.
Očekuje se da će tokom ove godine još petoro sudija steći pravo na penziju.
Prema podacima Sudskog savjeta, Višem sudu u Podgorici, nakon odluke o uvećanju broja sudija u Specijalnom odjeljenju, trenutno nedostaje najviše sudija – deset.
Osnovnim sudovima u Herceg Novom i Kolašinu nedostaje po četvoro sudija, a isto toliko fali i Osnovnom sudu u Rožajama, u kojem radi samo predsjednik suda.
Po pet sudija fali Apelacionom sudu Crne Gore i osnovnim sudovima u Beranama i Bijelom Polju, a sud u Žabljaku, osim što nema sudije, već više od godinu nema ni predsjednika suda.
U punom kapacitetu jedino rade Osnovni sud u Plavu i Sud za prekršaje u Bijelom Polju.
Programski direktor Građanske alijanse (GA) Milan Radović kazao da je se Crna Gora suočila sa značajnim nedostatkom sudija prvenstveno zbog talasa masovnih penzionisanja pokrenutih Zakonom o penzijama iz 2020. godine, kojim je smanjena starosna granica za odlazak u penziju.
Taj zakon je, kako je pojasnio Radović, takođe ponudio poseban podsticaj, omogućivši sudijama koji su se penzionisali godinu ili dvije ranije da primaju punu platu za tu godinu.
On je istakao da je primjetan problem i nedostatka pomoćnog i administrativnog osoblja, što stvara ozbiljno administrativno opterećenje za sudije, te nedostatka odgovarajuće opreme i tehnologije koje bi mogle olakšati i učiniti rad sudija efikasnijim.
Predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać kazao je nedavno u intervjuu agenciji MINA da očekuju da do kraja ove godine popune broj nedostajućih sudija u gotovo svim prvostepenim sudovima.
Iz Sudskog savjeta su kazali da je tokom prošle godine objavljeno 50 oglasa za popunjavanje slobodnih sudijskih mjesta u crnogorskim sudovima, a da su 42 kandidata za sudije na obuci u Centru za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu.
- Nakon završene inicijalne obuke, u zavisnosti od vrste suda za koji su izbrani kao kandidati, nakon utvrđivanja ocjene ostvarene na obuci, tokom ove godine bi trebalo da budu izabrani za sudije i raspoređeni u sudove - naveli su iz Sudskog savjeta.
Oni su istakli da je malo interesovanje za rad u sudstvu, a posebno za mjesta u sudovima na sjeveru države.
Govoreći o okolnosti koje najviše utiču na mlade pravnike da odustaju od karijere u sudovima, iz Sudskog savjeta su kazali da je to neizvjesnost gdje će vršiti svoju sudijsku funkciju, ali dodaju da je to zakonsko rješenje koje se mora poštovati.
Kako su pojasnili, ranije je postojao problem jer su kandidati za sudije obuku u trajanju od 18 mjeseci morali obaviti u Podgorici, međutim izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama iz jula prošle godine, smanjeno je vrijeme obuke na 12 mjeseci uz mogućnost da praktični dio obuke obavljaju u sudovima u mjestu prebivališta, odnosno boravišta.
- Još jedna okolnost koja je od velikog značaja je i neadekvatna zarada za sudije, što ovo zvanje čini nekonkurentnim među pravnicima - dodali su iz Sudskog savjeta.
I Radović zapaža da je problem nedostatka sudija za popunjavanjem postojećih upražnjenih mjesta podstaknut nedostatkom interesa novih sudija koji bi se pridružili ovoj profesiji.
- Neki od razloga su svakako dugotrajan proces kako bi jedan pravnik postao sudija, loši radni uslovi, nepredvidivost konačnog raspoređivanja sudije u određeni sud u zavisnosti od opštine, niska primanja tokom perioda obuke kao i opšti negativan stav o sudstvu, koji je u padu posljednjih godina - naveo je Radović.
Prema njegovom mišljenju, neadekvatne naknade dodatno smanjuju atraktivnost sudijskih karijera.
- Uprkos relativno višim platama sudija u odnosu na nacionalni prosjek, naknade za početne sudijske pozicije i dalje su nedovoljne, što doprinosi slaboj privlačnosti ove profesije - kazao je Radović.
On smatra da je neophodno stvoriti adekvatne finansijske i sve druge uslove kako bi najbolje studente Pravnog fakulteta stimulisali da svoju karijeru prave u pravosuđu.
Radović je rekao da je nedostatak adekvatne plate posebno zabrinjavajući jer može stvoriti uslove za korupciju, čime se kompromituje integritet i nezavisnost sudstva.
- Kako bi radili na očuvanju pravosudnog integriteta ali i povjerenja javnosti, preporuke Građanske alijanse su da se zakon izmijeni i u onom dijelu u kojem bi se osiguralo da članovi Savjeta koji pokreću disciplinske postupke ne učestvuju u odlučivanju - naveo je Radović.
On je kazao da su, iako je pravni okvir Crne Gore djelimično usklađen sa međunarodnim standardima ljudskih prava, problemi poput neovlašćenih produženja mandata i kašnjenja u imenovanju ključnih sudskih funkcija narušili stabilnost pravosuđa.
Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica kazao je tokom nedavne posjete Rožajama, gradu u kojem sudijsku funkciju obavlja samo predsjednik Osnovnog suda, da Vlada planira set dodatnih mjera kako bi se problem nedovoljne zainteresovanosti za rad u pravosuđu na sjeveru države rješavao na sistemski način.
Kako je saopšteno tada iz kabineta Koprivice, na sastanku sa rukovodstvom Opštine razmotrene su mogućnosti za planiranje stimulativnih mjera za angažovanje stručnog kadra, prije svega mladih obrazovanih pravnika, u pravosudnim organima na sjeveru, posebno Rožajama.
- Vlada preduzima konkretne mjere i planira dodatne sistemske mehanizme za podsticanje stručnog kadra da se angažuje u pravosudnim organima na sjeveru i to su, uz obezbjeđenje modernih prostornih uslova, izuzetno važni projekti na planu jačanja kapaciteta pravosudnih institucija - saopšteno je tada iz kabinete Koprivice ali nije precizirano o kakvim mjerama i podsticajnim mehanizmima je riječ.
Tekst je urađen u okviru projekta “Unapređenje znanja građana o ljudskim pravima koristeći moderne oblike komuniciranja”, koji je finansijski podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Nedostaje 67 sudija, boljim uslovima sudijsku profesiju učiniti privlačnijom

Izlaz iz pravne i političke krize prouzrokovane penzionisanjem doskorašnje sutkinje Dragane Đuranović jedino je moguć ako bi se sudije Ustavnog suda elementarno uozbiljile i umjesto ličnih i partijskih interesa počele da štite Ustav - poručio je u intervjuu za Portal ETV advokat Veselin Radulović.
To, cijeni on, nažalost nije realno očekivati - jer su nas upravo te sudije, zajedno sa političarima, dovele do toga da sada očekujemo da li ćemo imati blokadu Ustavnog suda ili ćemo tolerisati njegov nezakoniti sastav.
- I jedno i drugo je loše. Kriza će trajati sve dok se Ustavni sud iz temelja ne reformiše i dok u njemu većinu ne budu činile sudije profesionalci sa integritetom - podvukao je Radulović odgovarajući na pitanja Portala ETV.
PORTAL ETV: Doskorašnja sutkinja Ustavnog suda Dragana Đuranović razriješena je na sjednici Ustavnog odbora - čime je to skupštinsko tijelo preuzelo Ustavom jasno propisanu ulogu Ustavnog suda, a čije je zaključke potom na sjednici parlamenta usvojio predsjednik Andrija Mandić. Dijelite li stav opozicije i građanske javnosti da su rukovoditeljke suda Snežana Armenko, odbora Jelena Božović i Andrija Mandić sproveli ustavni puč? Je li ovo presedan u sudskoj praksi?
RADULOVIĆ: Ne mislim da se u konkretnom slučaju desio „ustavni puč“ ili do sada nezabilježen presedan. Sličnu situaciju imali smo i prije tri godine u slučaju prestanka funkcije sudiji Dragoljubu Draškoviću kada je skupštinski odbor na isti način, obavještenjem, informisan o godinama starosti i staža tog sudije. 
Problem je što u Ustavnom sudu konstantno imamo jedan broj neprincipijelnih sudija kojima su njihovi lični interesi i interesi njihovih političkih mentora važniji od poštovanja Ustava. 
Podsjećam da je u slučaju sudije Draškovića prije tri godine sudija (Milorad) Gogić smatrao da je Draškoviću prestala funkcija po sili Ustava jer je po Zakonu o PIO ispunio uslove za starosnu penziju. Par godina kasnije, kada je sudija Gogić došao u istu situaciju, on je promijenio stav i tvrdio da treba da se primjenjuje Zakon o radu - a sve kako bi ostao duže na funkciji. 
Zbog takvog zauzimanja stavova, godinama svjedočimo da Ustavni sud čine i sudije kojima je po sili Ustava prestala funkcija, a te sudije daju sebi za pravo da o tome glasaju i da sami odlučuju o njihovom prestanku mandata.
Tako skandalozna praksa koju su uspostavile pojedine sudije Ustavnog suda nepovratno je urušila njihov lični integritet, ali i integritet tog suda.
PORTAL ETV: Ustavni odbor se pri razrješenju Đuranović pozvao na odredbe Zakona o PIO, a sedam dana kasnije je Ustavni sud uradio potpuno suprotno - nastavio sa praksom primjene Zakona o radu i većinom glasova (3:2) ocijenio da sudiji Budimiru Šćepanovića ističe mandat 31. maja 2025. godine i o tome obavijestio predlagača predsjednika države Jakova Milatovića. Smatrate li da su time doslovice priznali da je u slučaju Đuranović postupljeno neustavno i nezakonito? Što nam govori situacija da se sudije Ustavnog suda nekad razrješavaju po odredbama jednog, a nekad po odredbama drugog zakona?
RADULOVIĆ: Slučaj sutkinje Đuranović je samo potvrdio da sjednice Ustavnog suda ne liče na sjednice sudija na kojima se raspravljaju pravna pitanja i vode stručne rasprave, već da više podsjećaju na sjednice poslaničkih klubova gdje se vodi borba za političku prevlast i dominaciju.
Zato i imamo situacije da se različito postupa i da nekome Skupština konstatuje prestanak funkcije kada ispuni uslove za starosnu penziju po Zakonu o PIO i to istoga dana kada se dobije obavještenje od Ustavnog suda, kao što je to bio slučaj sa sudijom Đuranović - dok je u drugim slučajevima, kao sa sudijom Gogićem, prestanak funkcije nastupao primjenom Zakona o radu i još se čekalo puna tri mjeseca da se to konstatuje u Skupštini.
Ta situacija nam potvrđuje da je neophodna temeljna reforma Ustavnog suda jer sa sudijama koji tamo štite lične i partijske interese poštovanje Ustava i osnovnih ljudskih prava i sloboda ostaće ideal o kome ćemo moći samo da maštamo.
PORTAL ETV: Sa druge strane, Tužilački savjet primjenjuje Zakon o PIO kada je u pitanju prestanak funkcija tužilaca. Treba li Ustavni sud da se ugleda na TS - u smislu uspostavljanja jedinstvene prakse? Svakako, još od ranije postoji odluka Ustavnog suda - da se prestanak funkcije njihovim sudijama utvrđuje po Zakonu o radu. Je li evidentno da Ustavni sud krši sopstvene odluke?
RADULOVIĆ: Sudijama Ustavnog suda funkcija prestaje u skladu s Ustavom, po istim pravilima koja važe i za sve druge sudije u državi. Ustav Crne Gore u članu 154. stav 3. propisuje da sudiji Ustavnog suda funkcija prestaje kad „ispuni uslove za starosnu penziju“.
Uslove za penziju propisuje isključivo Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju i oni trenutno podrazumijevaju 65 godina starosti ili 40 godina radnog staža.
Ustav ne propisuje da funkcija sudijama Ustavnog suda prestaje „kad im radni odnos prestane po sili zakona“ - odnosno sa 66 godina - kao što tvrde sudije tog suda da bi se što duže zadržali na funkciji.
<blockquote>Prognoze poslanika PES-a da ćemo za dva mjeseca imati popunjen Ustavni sud su neozbiljne, kao što su to uglavnom sve izjave političara</blockquote>
PORTAL ETV: Ustavni sud je pola godine, između septembra 2022. i februara 2023, bio u blokadi - pošto ga je činilo samo troje sudija. Tada su upravo Dragana Đuranović, Momirka Tešić i Snežana Armenko dobile podršku većine u parlamentu. Ta većina danas pravda neustavno razrješenje Đuranović tvrdnjama da DPS pokušava preko suda da utiče na odlučivanje u slučaju Milivoja Katnića i Zorana Lazovića. Mislite li da se parlamentarna većina, predvođena Andrijom Mandićem, „autovala“ ovakvim izjavama i da je upravo njihov cilj da uzmu Ustav u svoje ruke i odrede ishod glasanja na Ustavnom sudu u određenim slučajevima?
RADULOVIĆ: Sve političke partije pokušavaju da kontrolišu Ustavni sud i da utiču na donošenje odluka, kako u predmetima gdje se ocjenjuje ustavnost i zakonitost opštih akata koje su oni donijeli ili žele da donesu, tako i u odlukama o ustavnim žalbama.
To nam govori da postoje ozbiljne sumnje u povezanost političkih partija sa organizovanim kriminalom i korupcijom.
<blockquote>Slučaj sutkinje Đuranović je samo potvrdio da sjednice Ustavnog suda ne liče na sjednice sudija na kojima se raspravljaju pravna pitanja i vode stručne rasprave, već da više podsjećaju na sjednice poslaničkih klubova gdje se vodi borba za političku prevlast i dominaciju</blockquote>
PORTAL ETV: Parlamentarna opozicija zbog neustavnog razrješenja Dragane Đuranović blokira održavanje sjednica zakonodavnog doma. Koji je, po Vašem mišljenju, izlazak iz ove pravne i političke krize? Je li nužno da Ustavni sud na sjednici utvrdi da su Ustavni odbor i Skupština prekršili Ustav i ponište sopstveni zaključak da je Dragani Đuranović prestala sudijska funkcija ispunjavanjem uslova za starosnu penziju? Kako to uopšte izvesti - ako za odluku nema dovoljne većine? Oće li kriza trajati sve dok se sud ne popuni?
RADULOVIĆ: Izlaz iz ove situacije jedino je moguć kada bi se sudije Ustavnog suda elementarno uozbiljile i umjesto ličnih i partijskih interesa počeli da štite Ustav.
Nažalost, to nije realno očekivati jer su nas te sudije sa političarima dovele do toga da sada očekujemo da li ćemo imati blokadu Ustavnog suda ili ćemo tolerisati njegov nezakonit sastav.
I jedno i drugo je loše. Kriza će trajati sve dok se Ustavni sud iz temelja ne reformiše i dok u njemu većinu ne budu činile sudije profesionalci sa integritetom.
PORTAL ETV: Koliko su utemeljene prognoze poslanika PES-a Vasilija Čarapića da ćemo za dva mjeseca imati popunjen Ustavni sud - s obzirom na činjenicu da nadležni odbor, uključujući jedan propali konkurs - duže od deset mjeseci nije bio u stanju da izabere sedmog sudiju koji bi zamijenio Milorada Gogića - čiju je funkciju, uzgred, parlamentarna većina pravnim vratolomijama pokušavala da produži do njegove 67. godine?
RADULOVIĆ: Prognoze poslanika PES-a da ćemo za dva mjeseca imati popunjen Ustavni sud su neozbiljne, kao što su to uglavnom sve izjave političara.
Iz prethodne blokade Ustavnog suda izašli smo samo zbog pritiska međunarodne zajednice, ali su političari birali i izabrali sudije koji će štitili njihove interese, a ne Ustav.
<blockquote>Skandalozna praksa koju su uspostavile pojedine sudije Ustavnog suda nepovratno je urušila njihov lični integritet, ali i integritet tog suda</blockquote>
PORTAL ETV: Ova najviša sudska instanca bi, između ostalog, trebalo da prati rad političkih partija i ocjenjuje da li narušavaju ustavni poredak. Je li to slučaj? Kako uopšte Ustavni sud o tome da donosi odluke u situaciji kad za mnoge važne odluke, nakon razjrešenja Đuranović, za to nema većinu? Tako npr. nijesu mogli ni da donesu odluku je li njeno razrješenje na Ustavnom odboru neustavno. Koji je izlaz iz ove situacije?
RADULOVIĆ: Ustavni sud u aktuelnom sastavu nije u stanju da objektivno ocjenjuje da li političke partije krše Ustav i to se u praksi pokazalo više puta. 
Političarima je postala navika da se sa Ustavom svakodnevno igraju i da ga gaze. 
To mogu da rade jer su u Ustavnom sudu izabrali svoje partijske vojnike, a ne sudije.
Kao što sam i rekao, izlaz je jedino u temeljnoj reformi Ustavnog suda čiju većinu će činiti sudije profesionalci sa integritetom pred kojima će biti težak zadatak da povrate potpuno urušen ugled i kredibilitet te institucije.

Anja Ivanović

Izlaz iz krize moguć jedino ako sudije Ustavnog suda počnu da štite Ustav - ali to nažalost nije realno očekivati

Sudski savjet je na današnjoj sjednici donio odluku o prestanku funkcije Danilu Jegdiću, sudiji Osnovnog suda u Podgorici zato što je pravosnažno osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora.
Jegdić je suspendovan prije sedam godina zbog slučaja koji se vodio protiv njega za lažiranje zapisnika sa ročišta.
Takođe, Savjet je na današnjoj sjednici, nakon obavljenih intervjua sa kandidatima, donio odluku da kandidat za sudiju Privrednog suda bude Milica Saveljić, dosadašnja savjetnica u tom sudu.
Savjet je nakon što je utvrđena konačna ocjena kandidatima koji su se odazvali na testiranje po javnom oglasu za izbor 17 kandidata za sudije osnovnih sudova sjeverne regije, obavio intervju sa kandidatima i za sudije izabrao Aleksandru Tajić, Anu (Pešić) Mićović, i Emila Cikotića, dosadašnje savjetnike u osnovnim sudovima.

Sudski savjet prekinuo funkciju Danilu Jegdiću

Podružnica Lufthanse, Swiss, ukida 1.400 letova ovo ljeto zbog manjka pilota, saopštila je aviokompanija u petak.
Mjera se odnosi na duge letove, kao i na mrežu kratkih i srednje dugih letova, prenosi Biznis.ba.
Ukupno se otkazuje 1,5 odsto letova između aprila i oktobra.
Prema stranici Aerotelegraph, neobično velik broj pilota i pilotkinja na duže vrijeme je van službe, navodno zbog trudnoća i nesreća.
Dodatno, resurse zauzima obučavanje posada na novim avionima Airbus A350.
Prema kolektivnom ugovoru, u kojem su poboljšane odredbe o radnom vremenu, pojavila se potreba za zapošljavanjem oko 70 radnika na puno radno vrijeme, navodi se u izvještaju.
Kao kratkoročna ispomoć, neki stariji piloti odgađaju odlazak u penziju, a osoblje koje radi na pola radnog vremena povećava svoje radne sate.

Swiss otkazao 1.400 ljetnih letova zbog manjka pilota

U Crnoj Gori u posljednja 24 sata evidentirano je 19 saobraćajnih nezgoda, u kojima je jedna osoba povrijeđena teže, a šest lakše.
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da je u Podgorici evidentirano 11 saobraćajnih nezgoda, a u Herceg Novom i na Cetinju po dvije.
Po jedna nezgoda evidentirana je u Baru, Budvi, Beranama i Nikšiću.
Izdat je 371 nalog za uplatu novčanih kazni i podnijeta 51 prekršajna prijava.
Policija je oduzela tri para registarskih tablica.

Za 24 sata 19 saobraćajnih nezgoda

Vaterpolisti Jadran m:tela i Primorca odigraće danas u Herceg Novom treći meč finala prvenstva Crne Gore.
Jadran, nakon dva odigrana meča, vodi 2:0 u finalnoj seriji.
Oba duela dobio je nakon boljeg izvođenja peteraca - 16:14 u Herceg Novom i 15:14 u Kotoru.
U finalu igra se na tri dobijena meča.
Duel u Herceg Novom počeće u 19 sati.

Danas treći finalni meč Jadrana i Primorca

Sjedinjene Američke Države (SAD) su prošle godine u Evropi sprovele 11 odsto manje investicionih projekata nego 2023.
Najveći pad američkih ulaganja zabilježen je u Njemačkoj, i to 27 odsto, prema istraživanju Ernst &amp; Younga, koje je sažela njemačka novinska agencija dpa.
Kako istraživanje pokazuje, SAD podstiče domaća ulaganja, što se odražava u padu ulaganja na starom kontinentu. Čelnik Ernst &amp; Younga Njemačka, Henrik Ahlers, saopštio je da se ne očekuje preokret ovog trenda u svjetlu nove američke trgovinske politike u skorije vrijeme, prenosi SEEbiz.
Među stranim investitorima u Njemačkoj, Kina je prvi put pretekla Sjedinjene Države. SAD je prošle godine pokrenuo 90 investicija u najvećoj privredi eurozone, dok je Kina pokrenula 96, što je tri odsto manje nego 2023. Međutim, Njemačka je daleko najpopularnije evropsko investiciono tržište za kineske firme.
Ernst &amp; Young je takođe pružio podatke o ukupnom obimu stranih ulaganja u Evropi. Prošle godine bilo je 5,38 hiljada novih i proširenih investicionih projekata, što je pet odsto manje nego godinu prije. U Njemačkoj je, pak, njihov broj pao 17 odsto na 608.
Francuska i Velika Britanija takođe su zabilježile pad, ali su bile uspješnije u privlačenju stranih investitora od Njemačke, koja već nekoliko godina bilježi odustajanje.
Pad Njemačke, prema Ahlersu, rezultat je viših poreza, troškova rada i cijena energije, kao i birokratije i sporog ekonomskog rasta.

SAD sa smanjenim ulaganjima u Evropi

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: sudije