MKM četiri mjeseca prećutkuje inicijativu za smjenu direktora MSUCG: Šćepanović pod velom tišine

Četiri mjeseca nakon što je Savjet Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore dostavio Ministarstvu kulture i medija zvaničnu inicijativu za razrješenje direktora Vladislava Šćepanovića, ministarka kulture i medija Tamara Vujović nije preduzela nijedan korak – ni odgovorila na zahtjev Savjeta, ni na Pobjedina novinarska pitanja o razlozima ćutanja. 

U međuvremenu je predsjednik Savjeta, doc. dr Zdravko Delibašić, podnio ostavku, a tijelo koje bi trebalo da nadzire rad ustanove svelo se na tri člana – dva vanjska i jednu predstavnicu zaposlenih. Sistem koji bi trebalo da kontroliše zakonitost i transparentnost rada državnih ustanova kulture ponovo je ušao u stanje paralize – ovaj put ne zbog sukoba u Muzeju, već zbog indolencije Ministarstva koje uporno izbjegava odluku.

Inicijativa Savjeta, dostavljena Ministarstvu kulture 7. jula ove godine, poziva se na član 25 Zakona o kulturi i član 13 Statuta Muzeja, koji jasno propisuju da se direktor može razriješiti ukoliko Savjet ne usvoji finansijski izvještaj. Upravo to se dogodilo 17. aprila ove godine, kada izvještaj o finansijskom poslovanju za 2024. nije dobio potrebnu većinu glasova. U obrazloženju inicijative dvije članice Savjeta, Isidora Damjanović i Natalija Čađenović, detaljno su navele niz navodnih nezakonitosti, sukoba interesa i zloupotreba direktora Vladislava Šćepanovića – od angažovanja firmi povezanih sa njegovim prijateljima za projekte na Venecijanskom bijenalu, do netransparentnog trošenja budžetskih sredstava, krivotvorenja dokumentacije i kršenja Zakona o javnim nabavkama, zbog čega je Muzej i kažnjen od strane inspekcije.

Prema obrazloženju Damjanović i Čađenović, „rukovođenje ovom institucijom od strane direktora Vladislava Šćepanovića ipak je štetno po dalji razvoj institucije“, jer je on „pokazao sklonost ka nezakonitom postupanju, uprkos sugestijama ove dvije članice Savjeta da to ne čini.“ Dokument od više stranica sadrži konkretne primjere sumnjivih postupaka i mogućih zloupotreba, počev od najpoznatijeg slučaja – Venecijanskog bijenala 2024, gdje je direktor, mimo javne nabavke, angažovao beogradsku firmu „Arte Lab“, čiji su vlasnici njegovi prijatelji Milica i Predrag Krstić. Prema navodima Savjeta, toj firmi je isplaćeno gotovo 26 hiljada eura, dok je sam Predrag Krstić, uz to, potpisao i ugovore kao autor glavnog projekta i nadzornik radova – praktično kontrolisao sopstveni posao. Upravo zbog tog postupka Muzej je, nakon inspekcijske kontrole, kažnjen sa 5.000 eura, a direktor sa dodatnih 250, što članice Savjeta navode kao „neplanirani trošak za instituciju i štetu za Budžet Crne Gore“.

Inicijativa dalje ukazuje na neracionalnu potrošnju sredstava i „nepotrebno angažovanje brojnih spoljnih saradnika“, među kojima i stranih državljana „za poslove prevođenja i lekture crnogorskog jezika“, iako je Muzej imao odobrena sredstva za zapošljavanje novih stručnih kadrova. U jednom od primjera izdvaja se i trošak od 6.300 eura za put i boravak direktora u Veneciji, koji je, kako se navodi, „prikazan kao trošak koktela koji se u stvarnosti desio mjesec dana kasnije“.

Savjet problematizuje i otkup umjetnina u vrijednosti većoj od 100.000 eura, obavljen bez javnog poziva i bez procjene licenciranog procjenitelja, pri čemu su tri najskuplja djela kupljena od privatnih vlasnika iz inostranstva, a ne od samih autora. Uz to, navodi se i očigledna neujednačenost u tretmanu domaćih i stranih umjetnika – strancima su odobravani honorari i do 10.000 eura, dok su crnogorski autori za izložbe dobijali između 500 i 1.000 eura. 

Jedna od najtežih optužbi odnosi se na krivotvorenje finansijske dokumentacije: prema navodima Savjeta, finansijski izvještaj za 2024. godinu poslat je Ministarstvu kulture sa dopisom da je „usvojen“, iako u tom trenutku nije bio ni razmatran na sjednici. Time je, kako stoji u inicijativi, direktor svjesno unio neistinite podatke u službeni akt.

Članice Savjeta opisuju i atmosferu pritisaka nakon što su glasale protiv usvajanja izvještaja – tvrde da im je direktor „otvoreno prijetio razrješenjem“ i da je „među zaposlenima organizovao potpisivanje peticije za njihovu smjenu“, iako je, po zakonu, jedino Vlada ovlašćena da razrješava članove Savjeta. Konačno, navode i da je direktor bez ikakve saglasnosti Savjeta sprovodio aktivnosti u vezi s projektom izgradnje nove zgrade muzeja, čija je procijenjena vrijednost sa 20 porasla na 60 miliona eura, „bez obrazloženja razloga, troškova i faza projekta“. 

BLOKIRANJE SAVJETA

Iako je dokument sadržavao sve elemente formalne inicijative, Ministarstvo kulture i medija u protekla četiri mjeseca nije dalo nikakav odgovor - ni Savjetu Muzeja, ni javnosti. Iz resora ministarke Tamare Vujović nijesu stigla ni objašnjenja o tome da li je postupak u toku, niti razlozi zbog kojih se odluka odlaže. Ministarstvo je prethodno od Savjeta tražilo pojedinačna obrazloženja o neusvajanju izvještaja, ali poslije njihovog dostavljanja – slučaj je potpuno zaćutao.

Ovakvo višemjesečno ćutanje Ministarstva kulture ne može se tumačiti drugačije nego kao svjesno izbjegavanje zakonske obaveze da postupi po odluci Savjeta. Pravnici sa kojima se Pobjeda konsultovala ističu da inicijativa Savjeta Muzeja savremene umjetnosti za razrješenje direktora nije preporuka, već akt organa upravljanja zasnovan na Zakonu o kulturi, koji jasno predviđa da direktor može biti razriješen ukoliko Savjet ne usvoji finansijski izvještaj. Uloga Ministarstva, kao osnivača, u tom slučaju nije da odlučuje „po sopstvenoj procjeni“ da li će direktora zadržati ili razriješiti, već da sprovede odluku Savjeta ili, ako smatra da je nezakonita, da to jasno i obrazloženo saopšti. Ignorisanje inicijative znači faktičko blokiranje nadzorne funkcije Savjeta, a time i suspendovanje zakonskog mehanizma kontrole rada javnih ustanova. Kada ministarstvo odluči da ne odluči, ono ne štiti stabilnost sistema, već direktno potkopava njegovu zakonitost.

U međuvremenu je Savjet, koji je u julu jednoglasno podnio inicijativu za razrješenje, ostao bez predsjednika. Doc. dr Zdravko Delibašić podnio je ostavku iz, kako je naveo za Pobjedu, „ličnih i profesionalnih razloga“. Time je ovo upravljačko tijelo, koje bi trebalo da nadzire zakonitost rada Muzeja, svedeno na tri člana – dvije članice imenovane van institucije i predstavnicu zaposlenih. U takvom krnjem sastavu Savjet ne može ni formalno odlučivati o ključnim pitanjima, dok Ministarstvo, iako upoznato s tim stanjem, ne preduzima ništa da imenuje nove članove. Rezultat je paradoksalan: institucija koja treba da štiti javni interes ostaje bez kontrole, a sistem koji bi morao da reaguje – bira da ćuti.

TEST SPOSOBNOSTI

Slučaj MSUCG više nije samo pitanje jednog direktora, već test sposobnosti Ministarstva kulture da primijeni sopstvene propise. Ako zakon kaže da direktor može biti razriješen zbog neusvajanja finansijskog izvještaja, a Ministarstvo četiri mjeseca ne odlučuje, onda problem više nije u Muzeju – već u onima koji treba da obezbijede zakonitost njegovog rada. Ćutanje administracije, nekada tehnički pojam, u ovom slučaju postaje simbol političkog komfora i institucionalne inertnosti.

A u kulturi, kao i u društvu, najskuplje košta upravo – tišina.

Inspekcija postupala zbog anonimne prijave, utvrđeno kršenje Zakona o radu

Paralelno sa inicijativom Savjeta za razrješenje direktora, u avgustu ove godine Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga sprovelo je inspekcijski nadzor u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore po osnovu anonimne prijave. Iz zapisnika u koji je Pobjeda imala uvid, jasno je da je Ministarstvo krajem jula zaprimilo anonimnu inicijativu kojom se traži provjera postupanja direktora Muzeja savremene umjetnosti Vladislava Šćepanovića. U toj prijavi, kako piše u zvaničnom zapisniku, navodi se da „direktor ima istovremeno i stalni radni odnos na Fakuletu primenjenih umetnosti u Beogradu, da Agenciji za sprečavanje korupcije nije prijavio prihod po osnovu radnog odnosa u Beogradu, da je sam sebi uvećao zaradu, da neopravdano odsustvuje sa posla, da ne evidentira svoj dolazak i odlazak sa posla, da mu poslodavac plaća troškove stana i garaže...“ 

Nakon sprovedenog nadzora 6. avgusta, kojemu je bio prisutan Šćepanović, inspektor rada Vlatko Popović u zapisniku precizira da su svi ti navodi citirani isključivo kao dio prijave i da bi Savjet Muzeja, ukoliko raspolaže dokazima, trebalo da o njima obavijesti Ministarstvo kulture i inicira postupak razrješenja direktora. Inspektor, po svemu sudeći, nije utvrdio te nepravilnosti, već ih je proslijedio nadležnim organima na dalje dokazivanje i postupanje. Neosporna činjenica, provjerljiva na internetu, jeste da se na sajtu Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu navodi da je Vladislav Šćepanović na toj obrazovnoj ustanovi zapošljen od 1998. godine, da je u zvanje vanrednog profesora izabran 2011. godine, a u zvanje redovnog 2018. Profesor je na doktorskim studijama tog fakulteta. Zakon o radu, u članu 21, stav 1, kako je to naveo inspektor, propisuje da se ugovor o radu ne može zaključiti sa licem koji ima zaključen ugovor o radu sa punim, odnosno skraćenim radnim vremenom. Inspekcija rada je, tim povodom, zaključila da nema ingerencije u odnosu na Ministarstvo kulture i Vladu, te da oni moraju da preduzmu mjere ukoliko je došlo do kršenja zakona. 

Ono što je zaista inspektor rada utvrdio tokom kontrole jeste kršenje člana 24 Zakona o radu, jer Ministarstvu rada iz MSUCG nije dostavljen dokaz da je postupak imenovanja direktora sproveden u skladu sa zakonom - konkretno, da je radno mjesto direktora javno oglašeno preko Zavoda za zapošljavanje. Zbog tih nalaza, inspektor je obavijestio Vladu Crne Gore i njenu Komisiju za kadrovska i administrativna pitanja, te proslijedio inicijativu Budžetskoj inspekciji Ministarstva finansija radi provjere pravilnosti trošenja budžetskih sredstava u MSUCG.