Na zajedničku inicijativu nevladinih organizacija Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Antifašisti Cetinja, odbornici Skupštine Prijestonice Cetinje dali su saglasnost da jedna ulica, u naselju Pod Granicom, ponese ime Krsta Đurovića - oficira koji je pokazao da čast, savjest i ljudskost mogu biti iznad svega.
- Krsto Đurović bio je kontraadmiral Jugoslovenske narodne armije i komandant južnog vojnopomorskog sektora Boka. Nije se slagao sa politikom, planovima i akcijama JNA i političkog vrha u vezi sa “operacijom Dubrovnik“. Protivio se agresiji na Hrvatsku, o čemu postoji više svjedočanstava ljudi iz njegovog okruženja. Gradonačelnik Dubrovnika u tom ratnom periodu Petar Poljanić, tokom suđenja Slobodanu Miloševiću u Hagu, iznio je, između ostalog rečenicu, koja zasigurno najbolje opisuje kakva je ličnost bio Krsto Đurović: “Dok sam ja zapovjednik VP Boka, možeš biti siguran da ni jedna granata na Dubrovnik neće pasti - navedeno je, između ostalog, u obrazloženju.
Đurović je poginuo 5. oktobra 1991. godine, u helikopteru iznad Konavala (mjesto Popovići, Hrvatska). Njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Brojni zapisi sa dubrovačko-hercegovačkog ratišta ukazuju na sumnju da je na helikopter pucano iz redova JNA.
- Davanjem imena jedne ulice po Krstu Đuroviću, Cetinje ne odaje samo počast heroju savjesti, već i šalje važnu poruku: da Crna Gora pamti i poštuje one koji su se usudili da kažu NE zločinu, čak i kada ih je to moglo - i vjerovatno koštalo - života - ocijenile su organizacije, pokretači inicijative.
HRA, CGO i Antifašisti Cetinja ocjenjuju da u vremenu kada se relativizuju istorijske činjenice i rehabilituju agresori, ovakvi simbolični gestovi imaju duboko obrazovnu, moralnu i društvenu vrijednost.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Cetinje pokazuje da pamti čast imenujući ulicu po Krstu Đuroviću

Ove godine došlo se do važnog dostignuća u ostvarivanju prava žrtava na reparacije. Nakon više od dvije decenije žrtvama NATO bombardovanja u Murini i njihovim porodicama priznat je status civilnih žrtava rata izmjenom Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti - kazali su iz Akcije za ljudska prava povodom obilježavanja 26 godina od NATO bombardovanja mosta u varošici Murino, na sjeveru Crne Gore.&nbsp;
Tom prilikom, kako navode u saopštenju, poginulo je šest civila, među kojima je troje djece: Miroslav Knežević (14), Olivera Maksimović (13), Julija Brudar (11), Vukić Vuletić (46), Milka Kočanović (69) i Manojlo Komatina (72), dok je osam osoba bilo povrijeđeno.
- Pored mosta, 30. aprila 1999. bili su oštećeni i drugi civilni objekti, kao što su prodavnica i Dom kulture. Nije bilo sirena ni bilo kog drugog upozorenja na opasnost, što je potvrđeno i pravosnažnom sudskom odlukom - navodi se u saopštenju.
Oštećene porodice su tužile Crnu Goru za naknadu štete jer ih niko nije upozorio na opasnost od bombardovanja, iako je NATO obavještavao nadležne o planiranim ciljevima.
- Vrhovni sud Crne Gore je onemogućio isplatu naknada štete za žrtve pozivajući se na zastarjelost potraživanja, budući da nikada nije ni vođen krivični postupak protiv odgovornih za propust u obavještavanju građana. U prvom predmetu u kome je odlučivano, sud je zauzeo stav da parnični sudovi ne smiju da utvrđuju da li je šteta nastala kao posljedica krivičnog djela za potrebe primjene dužeg roka zastarjelosti. Time je neosnovano zaključeno da porodica Komatina nije imala pravo na ranije isplaćenu naknadu, dok su zahtjevi ostalih porodica odbačeni kao zastarjeli - kazali su iz Akcije za ljudska prava.
Prošlog petka, kako podsjećaju, Vlada je donijela i odluku o isplati jednokratnih naknada u iznosu od po 100.000 eura za porodice stradalih žrtava, što predstavlja značajne korake ka priznavanju odgovornosti za višegodišnju nepravdu.
- Kako se ova odluka Vlade odnosi na nadoknadu uskraćenih socijalnih davanja, ukazujemo da porodicama nije nadoknađena šteta za pretrpljeni bol zbog gubitka najmilijih, niti je ikada pokrenuto pitanje odgovornosti onih koji su bili nadležni da stanovnike Murino upozore na predstojeću opasnost. Očekujemo da se Crna Gora u budućnosti pozabavi i tim pitanjima - ocijenili su iz Akcije za ljudska prava.

500x500

Akcija za ljudska prava: Poslije 26 godina važni koraci ka pravdi za žrtve bombardovanja u Murini

Ustav propisuje da zakoni koji uređuju imovinska prava stranaca moraju biti donijeti dvotrećinskom većinom svih poslanika u Skupštini Crne Gore, što znači da su najmanje 54 glasa potrebna za njihovo usvajanje - ističu iz Akcije za ljudska prava.
U ovoj nevladinoj organizaciji izražavaju zabrinutost zbog povrede Ustava Crne Gore prilikom usvajanja Zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, &nbsp;koji omogućava realizaciju projekata u oblasti "razvoja turizma i nekretnina mješovite namjene" na teritoriji Crne Gore.
- Ovaj zakon je Skupština Crne Gore usvojila prostom većinom, sa 46 glasova, iako član 91 stav 3 Ustava Crne Gore propisuje da zakoni koji ureðuju imovinska prava stranaca moraju biti donijeti dvotrećinskom većinom svih poslanika u Skupštini Crne Gore, što znači da je najmanje 54 glasova potrebno za njihovo usvajanje - ističu iz Akcije za ljudska prava.
Smatraju &nbsp;očiglednim da Zakon o potvrđivanju sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Crne Gore i Ujedinih Arapskih Emirata uređuje imovinska prava stranaca.
- Jer se sporazumom strancima obezbjeđuju imovinska prava u odnosu na zemljište, takzvano "razvojno područje" za razvoj nekretnina, uz moguću eksproprijaciju i prenos vlasništva nad nepokretnostima na strana lica, pa je jasno da je njegova ratifikacija zahtijevala kvalifikovanu većinu - navode u saopštenju.
Ako zakon stupi na snagu, Akcija za ljudska prava će podnijeti inicijativu za ocjenu ustavnosti postupka njegovog donošenja.
- Ustavni sud Crne Gore je u svojoj praksi već utvrdio da ima nadležnost da ocjeni ustavnost procedure usvajanja međunarodnih ugovora. Prilikom ocjenjivanja predloga za ocjenu ustavnosti Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora i Protokola uz Sjevernoatlantski ugovor o pristupanju Grčke i Turske, Ustavni sud je naveo da "može ocijeniti formalnu ustavnost zakona o potvrđivanju međunarodnog ugovora, tj. postupak njegovog donošenja, dok ne može ocjenjivati materijalno pravni sadržaj samog ugovora" - kazali su iz Akcije za ljudska prava.
Imajući u vidu da je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio ovaj Zakon na ponovno odlučivanje Skupštini, očekuju da Skupština prilikom ponovnog razmatranja primjeni pravilo o dvotrećinskoj većini iz člana 91 stav 3 Ustava.
- HRA upozorava da Sporazum preširoko definiše javni interes za sprovođenje neidentifikovanih projektata, što ozbiljno ugrožava pravo građana Crne Gore na mirno uživanje imovine na područjima pomenutim u sporazumu (sjever i jug Crne Gore). Široko proglašen javni interes za sprovođenje projekata razvoja nekretnina omogućava i nesagledive razmjere eksproprijacije zemljišta u korist imovinskih prava stranaca, tj. miješanje države u pravo svojine domaćih državljana i drugih vlasnika imovine na teritoriji Crne Gore, koje je zaštićeno članom 58 Ustava Crne Gore - navodi se u saopštenju.
Iz Akcije za ljudska prava, kako dodaju, izražavaju i zabrinutost i zbog netransparentnog proglašenja javnog interesa za ostvarivanjem neidentifikovanih poslova koji mogu ugroziti pravo svojine nesagledivog broja građana, sa takođe nesagledivim posljedicama po zaštitu životne sredine, koja je ključna odlika Crne Gore, ekološke države.

Akcija za ljudska prava: Usvajanje Zakona o potvrđivanju sporazuma sa UAE zahtijeva dvotrećinsku većinu

Akcija za ljudska prava (HRA) pozdravlja efikasno procesuiranje ljekara Vladimira Peruničića koga je novinarka Gradske TV Magdalena Čelanović prijavila zbog uvreda, prijetnji i uznemiravanja. Iz HRA su kazali da su savjetovali novinarki da prijavi već prvi slučaj verbalnog seksističkog nasilja prikazan na fotografiji.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250427080412_9d9ebc7e75f655cdcaf64bd5786b420f5f776e71116c6117da6a5fc538964279.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250427080412_9d9ebc7e75f655cdcaf64bd5786b420f5f776e71116c6117da6a5fc538964279" data-rendition-name="original" width="646" height="1068" loading="lazy" alt="Prijetnje Vladimira Peruničića"> </figure>  U međuvremenu je došlo do više sličnih poruka, od kojih su neke prikazane na fotografiji. (foto 2).&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250427080412_822c08d36988f66b2088761fcb9bf8c5b4a5be471cc56b82a210d1bbb2462f92.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250427080412_822c08d36988f66b2088761fcb9bf8c5b4a5be471cc56b82a210d1bbb2462f92" data-rendition-name="original" width="1038" height="1647" loading="lazy" alt="Poruke"> </figure>  Ovakvo seksističko ponašanje i proganjanje, ističu iz HRA, je sasvim neprihvatljivo i očekujemo da bude adekvatno sankcionisano. - Žene koje imaju hrabrosti za javni nastup nijesu “glineni golubovi”! Upozoravamo da su novinarke i novinari krivičnim zakonodavstvom i posebno zaštićeni - kazali su u saopštenju. Dodaju i da očekuju da Ljekarska komora Crne Gore i Klinički centar CG stanu u zaštitu dostojanstva ljekarske profesije i osude neprimjereno ponašanje ljekara. - Pozivamo sve žene izložene ovakvom i sličnom seksističkom nasilju da ga prijave - kazali su u saopštenju. Uprava policije je juče objavila da “oštro osuđuje sve oblike uvredljivog, prijetećeg i neprimjerenog ponašanja prema zaposlenima u medijima, naročito ponašanja kojim se vrijeđa dostojanstvo žena zaposlenih u novinarskoj profesiji.&nbsp; - Policija u okviru svojih nadležnosti kao prioritetne preduzima neselektivne mjere i radnje u odnosu na sva lica koja svojim ponašanjem ugrožavaju sigurnost, integritet i pravo na slobodno i objektivno izražavanje i izvještavanje u cilju stvaranja sigurnog ambijenta za život i rad zaposlenih u medijima" - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

HRA: Pozdravljamo procesuiranje ljekara Peruničića, očekujemo da Ljekarska komora i KCCG osude neprimjereno ponašanje

Cilj uvođenja vjeronauke je jačanje identiteta vjernika Srpske pravoslavne crkve, povećanje njihovog broja, jačanje srpskog identiteta na uštrb crnogorskog. To je, gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata na Televiziji E kazala izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.
To je kaže, lako zaključiti na osnovu djelovanja Srpske pravoslavne crkve i u Crnoj Gori i u Srbiji.&nbsp;
Građanski aktivisti i više 114 nevladinih organizacija, zadovoljni su što je inicijativa za uvođenje vjeronauke u crnogorske škole zaustavljena na Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport.
- Željela bih da pohvalim poslanice i poslanike koji su učestvovali u toj polemici, jer su bili pripremljeni, nije bilo mnogo prazne priče. Tamo se moglo čuti dobrih argumenata. Mislim da je bilo korisno to slušati, ali isto tako smo vrlo zadovoljni zato što mislimo da je to stavljeno ad acta. Radi se o jednom nepodobnom pokušaju koji može da uspori Crnu Goru na putu ka Evropskoj uniji i mislim da se time dalje ne treba zamarati - rekla je Gorjanc Prelević.
Inicijator peticije koja se našla pred Odborom je, podsjeća ona, je devetnaestogodišnji mladić, iako, kako vjeruje iza takve inicijative stoji Srpska pravoslavna crkva.
- Mitropolit SPC Joanikije je, još u vrijeme rada na Temeljnom ugovoru, rekao da je se zalažu za uvođenje vjeronauke u školski sistem. To nije ništa novo. A, osim deklarativnog, mislim da je cilj jačanje identiteta vjernika Srpske pravoslavne crkve, povećanje njihovog broja, jačanje srpskog identiteta na uštrb crnogorskog, mislim da je to lako zaključiti na osnovu djelovanja Srpske pravoslavne crkve i ovdje i u Srbiji - istakla je Gorjanc Prelević.
Srpska pravoslavna crkva je uticala na izbor crnogorske Vlade 2020.godine, politički je promovisala predsjednika Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića, a partije bivšeg Demokratskog fronta zdušno podržavaju SPC i njenu politiku.
- U Vladi su danas partije građanske orijentacije kojima mora biti stalo do građanske Crne Gore. Vjeronauka u državnim školama u sekularnoj državi, kakva je Crna Gora, multietnicka, multikulturalna, sa svim manjinama u broju koje ima, sa svojom evropskom orijentacijom, jedna država koja je itekako u izgradnji svog demokratskog kapaciteta, mislim da to je apsolutna obaveza da se radi na jačanju građanskog identiteta, a ne vjerskog - poručila je Gorjanc Prelević.
Smatra da bi za djecu bilo veoma zbunjujuće uvođenje vjeronauke u formalno obrazovanje, jer vjera i nauka teško mogu zajedno.
- &nbsp;Vjera i nauka su zasnovane na suprostavljenim principima. Vjera je dogmatska stvar, ili tako ili nikako. Ili vjeruješ, ili ne vjeruješ. Dok je nauka upravo zasnovana na naučnoj metodi, istraživačkoj, ona zahtjeva dokaze, podstiče kritičko mišljenje i mislim da je apsurdno reći da se kroz vjeronauku dolazi do kritičkog mišljenja, naprotiv - istakla je Gorjanc Prelević.
Doda je da nije dobro da djeca budu izložena podjelama, već da provode što više vremena zajedno i što više nauče jedni o drugima, jer je po mnogim istraživanjima veoma &nbsp;loša slika kada je riječ o vjerskoj i etničkoj distanci u Crnoj Gori.&nbsp;
Podsjeća i da u Crnoj Gori ne postoji katedra za vjeronauku niti obrazovani predavači za takav predmet.
- Zašto bi država plaćala nešto što je protivno principu sekularnosti?! Naglasila bih da mi nijesmo protiv vjere, niti izučavanja vjere, to je već sve omogućeno, to se svakodnevno radi u Crnoj Gori pri vjerskim zajednicama. Iskoristila bih priliku da kažem da u naših 114 organizacija ima mnoštvo vjernika. U Akciji za ljudska prava ima vjernika, ali svi zajedno smatramo da bi uvođenje vjeronauke u škole samo rovovski podijelilo djecu, na vjernike i nevjernike - objašnjava ona.
Djeca, kako kaže treba da gledaju istini u oči, a istina je da u Crnoj Gori postoje ljudi koji vjeruju, koji ne vjeruju, da postoje 32 vjerske zajednice.&nbsp;
- To je realnost. Mislimo da naša djeca treba da nauče da žive zajedno sa svima onima koji ne vjeruju isto što i oni, kad dođe do pitanja vjere, ali da isto tako moramo i možemo da živimo zajedno, ta raznolikost je bogatstvo crnogorskog društva - poručila je Gorjanc Prelević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DGOx5xV6yDtY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

1250x600

1084x550

Gorjanc Prelević: Obaveza je da se radi na jačanju građanskog identiteta, a ne vjerskog

Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za ženska prava (CŽP) pozdravljaju oslobađanje kazahstanske aktivistkinje za ljudska prava Dine Smailove od strane Višeg suda u Podgorici.
Smailova je juče uhapšena u Crnoj Gori na osnovu međunarodne potjernice koju je raspisao Kazahstan, jer se protiv nje u toj državi vode krivični postupci zbog navodne prevare u vezi upotrebe donacija u vrijeme kada se nalazila u Gruziji, a ne u Kazahstanu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsmailova-ostaje-na-slobodi-dok-crna-gora-odluci-o-zahtjevu-za-azil&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Iz HRA i CŽP podsjećaju da je ona borkinja protiv porodičnog nasilja i seksualnog zlostavljanja u Kazahstanu, osnivačica Fondacije NeMolchiKZ (prevedeno NeĆutanju), organizacije koja promoviše prava i slobode žena, djece, rodnu ravnopravnost i bori se protiv diskriminacije i nekažnjivosti.
Smailova je u Crnoj Gori od oktobra 2023. godine, kada je zajedno sa suprugom zatražila azil u našoj državi zbog progona po političkom osnovu u Kazahstanu.
HRA i CŽP očekuju da Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore hitno odluči o zahtjevu za azil Dine Smailove. 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsmailova-prosla-sam-kroz-progon-i-hapsenje-cekam-odluku-o-azilu&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Prema izvještaju Amnesty International, Kazahstan se obračunava sa građanskim aktivistima tako što ih pretvara u političke zatvorenike. Ta država je na lošem glasu po pitanju poštovanja ljudskih prava, što stvara ozbiljnu sumnju da bi Smailova u slučaju ekstradicije bila izložena progonu, a ne pravičnom suđenju - podsjećaju u HRA i CŽP.
Napominju da, iako će se ekstradicioni postupak po zahtjevu Kazahstana nastaviti, u slučaju da dobije azil Smailova neće biti izručena toj državi.
- Apelujemo na nadležni MUP da prilikom donošenja odluke o azilu razmotri vrlo zabrinjavajuće stanje ljudskih prava u toj azijskoj državi - ističe se u saopštenju.
Smailovu je na današnjem ročištu u Višem sudu u Podgorici zastupao advokat Dalibor Tomović.

HRA i CŽP: MUP da hitno odluči o zahtjevu za azil Dine Smailove

Specijalno državno tužilaštvo aktivnije pristupa procesuiranju ratnih zločina nego ranije, ali bi o svom radu trebalo i više da izvještava, preliminarni je zaključak Akcije za ljudska prava (HRA) o procesuiranju ratnih zločina u posljednje dvije godine u Crnoj Gori.
Crna Gora je za ratne zločine izvršene tokom ratova devedesetih do sada pravosnažno osudila samo 11 osoba, manje od trećine optuženih u ukupno osam predmeta procesuiranih u protekle tri decenije, podsjetila je izvršna direktorka HRA Tea Gorjanc Prelević na konferenciji “Protiv nekažnjivosti – Regionalni pristup procesuiranju ratnih zločina” koju je HRA organizovala u saradnji sa Vrhovnim državnim tužilaštvom.
- Iznevjerena su očekivanja od Strategije iz 2015. godine jer su za osam godina njenog važenja procesuirana samo dva predmeta, oba ustupljena Crnoj Gori od drugih država. Zbog toga insistiramo na tome da se vidi šta se sada radi - istakla je.
Gorjanc Prelević je ocijenila da je vrhovni državni tužilac Milorad Marković od stupanja na dužnost preduzeo vidljive korake u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina.&nbsp;
Posebno je istakla značaj usvajanja nove Strategije za istraživanje ratnih zločina 2024-2027 sa Akcionim planom. Ovi dokumenti, u čijoj izradi je učestvovala i HRA, po prvi put sadrže konkretne mjere, rokove za njihovu primjenu i jasne indikatore uspjeha.&nbsp;
- To je važan korak ka uspostavljanju funkcionalnog sistema za procesuiranje ratnih zločina, u skladu sa ranijim preporukama HRA i međunarodnih organizacija koje prate stanje vladavine prava u Crnoj Gori - rekla je ona.
Na konferenciji su dodali da je nedostatak političke volje, površan i neadekvatan pristup i državnog tužilaštva i suda u ranijim predmetima doveo do oslobađajućih presuda i nekažnjivosti za najteža krivična djela kakva su ratni zločini.&nbsp;
Sada ohrabruje to što će Specijalno državno tužilaštvo tokom ove godine preispitivati ove predmete.
Gorjanc Prelević je rekla i da se o borbi protiv nekažnjivosti, u kojoj su prednjačile NVO, govori pune tri decenije od okončanja ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (BiH), koliko i žrtve ratnih zločina čekaju na pravdu. Pozivajući se na izvještaj glavnog tužioca Međunarodnog rezidualnog mehanizma Serža Bramerca, navela je da BiH, Crna Gora i Srbija treba da procesuiraju još preko 1000 osumnjičenih za ratne zločine, koji se pritom često ne nalaze u državama koje ih potražuju, zbog čega je regionalna saradnja neophodna.
- Iskustvo iz Crne Gore nažalost govori da ni materijalni uslovi ni vrijeme nisu dovoljni za procesuiranje ratnih zločina. Najvažnija je volja - istakla je Gorjanc Prelević.
Vrhovni državni tužilac, Milorad Marković je poručio da “pristup ovog Državnog tužilaštva u predmetima ratnih zločina nije politički uslovljen, niti ograničen i njegov rad ne opredjeljuju moguće političke posljedice na nacionalnom ili međunarodnom planu”.
Kazao je da je državno tužilaštvo promijenilo pristup i u značajnoj mjeri podiglo stepen otvorenosti prema javnosti, kroz saradnju sa NVO, način izvještavanja i komunikaciju sa javnošću.
Takođe, napomenuo je i da se proaktivni pristup Državnog tužilaštva odrazio i na međunarodnu i regionalnu saradnju, kako na strateškom nivou, tako i u saradnji u konkretnim predmetima. “Inicirali smo zaključenje tri sporazuma o saradnji u oblasti podrške svjedocima, oštećenima i žrtvama radi njihovog učešća u krivičnom postupku za ratne zločine (BiH, R. Srbija i R. Hrvatska), kao i revidiranje Sporazuma o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske”. Sporazumi sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom zaključeni su tokom prošle godine, dok se očekuje da će do zaključivanja dva Sporazuma sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske doći nakon što se u Hrvatskoj sprovedu njihove interne procedure.
Marković je najavio i da će crnogorsko Tužilaštvo svakako nastaviti da jača i inicira jačanje pravosudne saradnje u regionu, kroz poštovanje suvereniteta strane države i principa uzajamnog priznanja u međunarodnoj krivičnopravnoj saradnji.&nbsp;
- VDT i SDT čine sve i nastaviće da budu proaktivni u cilju jačanja povjerenja između državnih tužilaštava i većeg stepena djelotvornosti postupanja u konkretnim predmetima, na međunarodnom i regionalnom nivou - poručio je.
<h2>Porast broja predmeta, ali potrebna veća transparentost</h2>
Pravna savjetnica u HRA Bojana Malović istakla je da je u protekle dvije godine zabilježen porast predmeta u radu SDT-a sa osam, koliko ih je bilo na kraju 2022. godine, na čak 23 u martu 2025. Tu spadaju i ponovo otvoreni stari predmeti – Logor Morinj, Deportacija izbjeglica, Bukovica i Kaluđerski laz, koji su prethodno neadekvatno procesuirani.
- Da bi SDT djelotvornije postupalo u svim slučajevima koji su u radu, što starim, što novim, formirane su i radne grupe koje će raditi na planovima postupanja i prioritizacijama ovih predmeta - rekla je Malović, dodajući da se očekuje objavljivanje rezultata analiza koje će biti sprovedene u starim predmetima.
Ona je istakla da se ratnim zločinima u Crnoj Gori bave samo dvije specijalne tužiteljke, koje pritom rade i na drugim predmetima, i koje su preopterećene.
- Ipak, prošlo je 30 godina od oružanih sukoba i, uz sve razumijevanje situacije u tužilaštvu, prvenstveno zbog žrtava ali i cjelokupne javnosti je bitno da vidimo da tužilaštvo radi na predmetima ratnih zločina -poručila je Malović.
Ona je kazala da je Crna Gora i ranije imala strategiju za istraživanje ratnih zločina koja se nije poštovala, o kojoj se nije adekvatno izvještavalo i koja je bila samo paravan.
- Državno tužilaštvo mora biti svjesno da, nakon godina izbjegavanja pravde, trenutna nedorečenost u komunikaciji preduzetih radnji u pojedinačnim predmetima stvara opravdan strah da će se ista praksa nastaviti pod plaštom nove Strategije. Zato potenciramo da izvještaji i SDT-a i VDT-a u ovoj oblasti budu detaljniji i konkretniji - navodi Malović.
Savjetnica u Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore Andrijana Vujošević navela je da nova Strategija nije paravan, već da je realizovan veliki broj aktivnosti iz tog dokumenta i da se u pravosuđu dosta radilo na transparentnosti.
Istakla je da su, u odnosu na 2023. godinu, VDT i SDT premašili ciljane vrijednosti koje su postavljene Akcionim planom za 2024. u odnosu na saopštenja kao i javne aktivnosti sa predstavnicima medija, civilnog sektora i akademske zajednice.
- Sve to pokazuje volju i spremnost tužilaštva za saradnju i transparentno izvještavanje o aktivnostima u ovoj oblasti, u mjeri mogućeg - dodala je Vujošević.
Prema njenim riječima, iako je kroz izvještaj VDT-a o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina prikazano da je ispuneno preko 84 odsto aktivnosti predviđenih akcionim planom, u državnom tužilaštvu su saglasni da ih čeka još dosta posla i otvoreni su za svaki vid saradnje.
Specijalna tužiteljka u Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore Tanja Čolan Deretić, govoreći o transparentosti tužilaštva u predmetima ratnih zločina, istakla je da javnost ima pravo da zna, ali i da tužilaštvo ima obavezu da zaštiti postupak.
- Otvorenost bi mogla da ugrozi procesuiranje jer, do pokretanja postupka, svaka informacija koja izađe mogla bi da da znak potencijalnom osumnjičenom da se radi o njemu i da nam zbog toga postane nedostupan. Isto moramo voditi računa da ne ugrozimo žrtve i svjedoke - naglasila je.
Istakla je da je, primjera radi, jedan od dvojice crnogorskih državljana optuženih u BiH za ratne zločine, od nedavno i državljanin neke druge zemlje, ne samo Crne Gore, i da će vjerovatno biti nedostupan za procesuiranje u Crnoj Gori.
<h2>Regionalna saradnja jedini način da žrtve dobiju satisfakciju</h2>
Govoreći o regionalnoj saradnji, Čolan Deretić je istakla da Međunarodni rezidualni mehanizam ima najbolju saradnju upravo sa Crnom Gorom.
Ona je rekla da Crna Gora nema dokaza za ratne zločine na svojoj teritoriji, te da su događaji koje crnogorsko tužilaštvo istražuje mahom sa teritorije drugih država.
- Zato nam je potrebno pribavljanje podataka sa teritorija tih država, putem međunarodne pravne pomoći - navela je Čolan Deretić.
Tužiteljka je kao posebno dobru, istakla saradnju sa BiH, a prema njenim riječima Crna Gora dobro sarađuje i sa organima Srbije i Kosova, dok Hrvatska kasni sa dostavljanjem odgovora na zamolnice. (Predstavnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, koje je nadležno za procesuiranje ratnih zločina u odnosu na počinioce i žrtve iz Crne Gore, saopštilo je u odgovoru na poziv za učešće na konferenciji da ove godine nemaju vremena ni za onlajn učešće.)
Zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH i rukovodilac Posebnog odjela za ratne zločine, Ivan Matešić, naveo je da je, bez obzira na protok vremena, pitanje procesuiranja ratnih zločina i dalje u javnom, medijskom i političkom prostoru.
- Regionalna saradnja je neminovna i praktično je jedini način da svi osumičeni, optuženi i osuđeni dobiju ono što su zaslužili, a da žrtve dobiju satisfakciju - poručio je Matešić.
On je kazao da je u BiH za ratne zločine pravosnažno osuđeno 400 osoba, i to na zbirno oko 4000 godina zatvora, a da je u BiH trenutno oko 20 tužilaca koji su specijalizovani za ratne zločine i koji ne rade na drugim predmetima.
Matešić je kazao i da pravosuđe BiH, na nivou stručnosti, nema problem, ali da imaju problem sa vladajućim politikama.
Međunarodna pravna pomoć se odvija preko Ministarstva pravde, na čijem je čelu neki političar koji ne mora biti raspoložen za saradnju.” Navodi i da je “uloga Međunarodnog rezidualnog mehanizma ogromna, jer oni na visokom nivou zagovaraju saradnju između zemalja bivše Jugoslavije, ali su i oni ograničeni u pogledu svog uticaja - kazao je.
Javna tužiteljka u Javnom tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji, Svetlana Nenadić, kazala je da je regionalna saradnja preduslov procesuiranja ratnih zločina.&nbsp;
- Regionalna saradnja imala je uspone i padove i oni su u dobrom dijelu odraz trendova regionalne političke klime - ocijenila je Nenadić.
Podsjetila je na inicijativu tužilaštva iz Srbije iz 2018. godine za osnivanje regionalne baze podataka o svim slučajevima suđenja za ratne zločine kojim bi se postigla ujednačenost prakse svih sudova i vijeća za ratne zločine, a koja bi, prema njenim riječima, dala izuzetne rezultate da je zaživjela.
Nenadić je primijetila da, osim izazova faktičke prirode – trke sa vremenom, životom, sjećanima, ali i različitim procesnim zakonima na Zapadnom Balkanu – regionalna saradnja ima i izazove političke prirode.
- Ti izazovi utiču na fragilnu saradnju u pitanjima ratnih zločina, kako formalno, kada imamo pitanja izručenja, tako i suštinski kroz retoriku koja može da bude zapaljiva na regionalnom nivou. Destruktivini potencijal prošlosti može da kreira društvene tenzije koje utiču i na pravosuđe -ocijenila je Nenadić.
Tužilac Specijalnog tužilaštva Kosova, načelnik Odjeljenja za istraživanje ratnih zločina, Ilir Morina, rekao je da načelo Ženevske konvencije “Nikada više” može da se postigne samo ako region sarađuje. Naglasio je vrlo dobru saradnju sa Crnom Gorom i Hrvatskom, ali i nedostatak saradnje sa Srbijom i Mehanizmom.
- Ako ne sarađujemo neće biti zajedničke budućnosti. Zato moramo da radimo zajedno i da se zajedničkim snagama borimo protiv nekažnjivosti - poručio je Morina.
O nedovoljnom nivou saradnje Hrvatske u ovim predmetima govorila je i monitorica suđenja za ratne zločine u Centru za suočavanje s prošlošću Documenta iz Zagreba, Jelena Đokić Jović.
- Nažalost, saradnja je veoma skromna i svodi se isključivo na ispitivanje svjedoka putem video linka - navodi ona.
Ukazala je i na veliki porast broja suđenja u odsustvu, dodajući da je taj trend primjetan nakon ulaska Hrvatske u EU, a naročito nakon 2017. godine.
- Čak 40 odsto suđenja je u odsustvu. Taj trend je uočen nedugo nakon što je Hrvatska pristupila EU, iako se obavezala da će prilikom pristupanja tu vrstu suđenja eliminisati - navela je Đokić Jovović posebno problematizujući nerazumno dug krivični postupak koji narušava načelo sigurnosti vladavine prava.
<h2>Različiti nivoi saradnje tužilaštava i NVO u regionu</h2>
Pravna savjetnica u HRA Bojana Malović istakla je da je za ispoljavanje punog potencijala civilnog sektora bitno i ko se nalazi na čelu institucija koje rade na procesuiranju ratnih zločina.
- Proteklih godina imamo sreću da se na čelu i SDT-a i VDT-a nalaze ljudi koji zaista pokazuju otvorenost za rad sa NVO. Saradnja se najviše odnosi na sprovođenje zajedničkih aktivnosti, sastanaka, obuka i treninga koji su usmjereni na jačanje kapaciteta tužilaštava - dodala je.
Međutim, navela je da u, Crnoj Gori i dalje nedostaje funkcionalni i održiv mehanizam za sistemsku podršku žrtvama i svjedocima:
- Čini mi se da se potencijal NVO sektora još ne koristi na najbolji način, posebno kada govorimo o njihovoj ulozi u ohrabrivanju i žrtava i svjedoka da dođu i svjedoče u Crnoj Gori, njihovoj pripremi za ročišta, ali i kasnije osnaživanje nakon suđenje, koje bi im pomoglo da kroz cijeli proces prođu što bezbolnije. To treba da bude prioritet”.&nbsp;
Koordinatorka projekta u Fondu za humanitarno pravo Srbije, Jovana Kolarić, rekla je da ta organizacija bilježi nazadovanje u saradnji sa tužilaštvom još od 2017. godine, kada je na mjesto penzionisanog javnog tužioca za Ratne zločine Srbije Vladimira Vukčevića došla Snežana Stanojković.
Tada se, kako je dodala, obustavlja saradnja, ali i generalno komunikacija tužilaštva sa javnošću.
Ona je rekla da je Tužilaštvo za ratne zločine u Republici Srbiji u posljednjih 10 godina podiglo 65 optužnica, od čega je 36 ustupljeno iz BiH, pa je tužilaštvo Srbije, kao rezultat samostalne istrage, godišnje podizalo po tri optužnice u prosjeku.
- Naprosto ne možemo da govorimo o efikasnom radu tužilaštva. Razlozi za to mogu biti objektivni, poput nedostatka ljudskih i tehničkih resursa ali i subjektivni – kada je dio tužilaštva postupao u odnosu na očekivanja javnosti, posebno kada je trebalo zaštititi policijske ili vojne strukture Srbije - kazala je Kolarić.
Ona je kazala da svi ti razlozi treba da budu uklonjeni strateškim dokumentima, koji civilnom društvu treba da omoguće mjerljive alate za procjenu efikasnosti rada državnih organa u postupanju.
Izvršni direktor Fonda za humanitarno pravo Kosovo Bekim Bljakaj kazao je da je situacija na Kosovu potpuno drugačija nego u Srbiji.
- Od 2015. godine, kada je izvršen transfer nadležnosti u ovim predmetima ka domaćem pravosuđu, saradnja sa civilnim sektorom se poboljšava - rekao je Bljakaj dodajući da osim dobre saradnje, tužilaštvo poštuje preporuke iz izvještaja koje Fond godišnje objavljuje.
On je rekao da je ključni problem nepostojanje saradnje kosovskog tužilaštva i tužilaštva u Srbiji. Kako je objasnio, dešava se da su žrtve i počinioci na različitim teritorijama, pa da je potpuno nemoguće da se zločini procesuiraju u prisustvu onih koji su taj zločin i počinili.
- Nepostojanje saradnje obije strane otvara prostor za nekažnjivost i kršenje prava žrtava. To je političko pitanje, koje obavezno mora da se riješi - naveo je Bljakaj.
Saradnjom sa državnim tužilaštvom su zadovoljni i u BiH, kaže pravna savjetnica TRIAL International, Ured u BiH Samra Čardaković.
Ona je problematizovala dužinu trajanja postupka, odnosno vremena koje je potrebno da se uopšte dođe do procesuiranja počinilaca ratnih zločinaca, ali je istakla da je NVO sektoru jasno da se tužilaštva BiH suočavaju sa brojnim problemima.
- Zato, fokus ne samo BiH nego i cijelog regiona treba da bude na insistiranju na regionalnoj saradnji i poboljšanju do sada postojećih mehanizama saradnje, posebno u kontekstu zaštite žrtava. To je i jedan od zahtjeva ulaska u EU - poručila je.&nbsp;
Čardaković je podsjetila i na važnost dosuđivanja imovinskopravnog zahtjeva (naknade štete) žrtvama tokom krivičnog postupka, ističući da se na taj način one štite od ponovne viktimizacije, otkrivanja identiteta u parničnim postupcima, ali i dugotrajnih postupaka u parnici koji obično traju i po par godina.
Jelena Đokić Jović iz Documente izjavila je da ta organizacija ima kurtoaznu saradnju sa tužilaštvom, a koja se ogleda u tome da šalju upite i da im tužilaštvo na njih odogovara.
- Ta saradnja je bila bolja, ali to je bilo davno, prije nego je Hrvatska ušla u EU - navela je.
Ona je rekla da je, za procesuiranje ratnih zločina, ključna politička volja.&nbsp;
- Civilno društvo u tom smislu mora to gurati i insistirati, treba da nastave da vrše pritisak kroz izvještaje - istakla je.
Regionalna konferencija je organizovana u okvriru projekta “Unaprijeđenje tranzicione pravde u Crnoj Gori” koji HRA sprovodi uz podršku Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED).

HRA: Crnogorsko državno tužilaštvo aktivnije postupa u predmetima ratnih zločina i jača međunarodnu saradnju

Skupština Crne Gore je danas usvojila zakon od istorijskog značaja, kojim se otetim putnicima iz voza u Štrpcima, žrtvama prinudnih nestanaka na Kosovu, stradalima u NATO bombardovanju Murina i Malesije, i svim drugim prisilno nestalima i ubijenima nakon 17. avgusta 1990. godine, konačno priznaje status civilnih žrtava rata u Crnoj Gori, a njihovim porodicama pravo na socijalnu zaštitu. Vlada Crne Gore je porodicama civilnih žrtava rata obećala i isplatu jednokratnih obeštećenja, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava HRA.
Iz HRA kažu da je napravljen je veoma važan civilizacijski iskorak. Usvojenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti kao civilne žrtve rata prepoznati su svi državljani bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije bez obzira na to gdje su stradali tokom oružanih sukoba na njenoj teritoriji.
- Članovi njihovih porodica će ostvariti pravo na socijalnu zaštitu u Crnoj Gori ako imaju crnogorsko državljanstvo. Na ovaj način, ispunjen je dugogodišnji apel porodica žrtava i aktivista za ljudska prava - navedeno je u saopštenju.
Akcija za ljudska prava i NVU „Štrpci – Protiv zaborava” pozdravljaju usvajanje izmjena i dopuna Zakona, na koje se čekalo više od godinu dana od kada je prvobitno selektivan predlog povučen iz procedure u decembru 2023. godine. Civilne žrtve rata su sada konačno sveobuhvatno sistemski prepoznate, a njihovim porodicama dodijeljena prava koja su porodice palih boraca iz ratova devedesetih imale još od 1998. godine.
. Porodice civilnih žrtava rata u Crnoj Gori do sada nisu bile socijalno zaštićene, uprkos najtežim gubicima koje su pretrpjele usljed ratnih zločina i oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Za razliku od boraca i njihovih porodica, koji su od devedesetih primali naknade, usklađivane s visinom prosječne plate u državi, porodice civilnih žrtava su bile prepuštene same sebi - ističe se u saopštenju.
Imajući sve to u vidu, posebno pozdravljaju obećanje ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Damira Gutića, da će porodice civilnih žrtava rata Odlukom Vlade biti obeštećene zbog trodecenijskog kašnjenja sa donošenjem ovog zakona.
- Protok vremena je učinio i da Zakon samo djelimično izjednačava porodice civilnih žrtava s porodicama palih boraca u određenim pravima. Socijalne naknade, u vidu porodične invalidnine i materijalnog obezbjeđenja, sada faktički mogu ostvariti samo udovice i roditelji civilnih žrtava, ako su još živi. Djeca i braća i sestre po pravilu ostaju van domašaja ovih prava, budući da su već stariji od 26 godina i prerasli su zakonske uslove za socijalna davanja. (Uslov se ne primjenjuje jedino ako im je do 15. godine života utvrđena nesposobnost za rad i ako nemaju druga primanja. Zbog toga je Odluka Vlade o jednokratnim naknadama ključna za ispravljanje istorijske nepravde prema porodicama civilnih žrtava ratova u Crnoj Gori i pravično razrješenje njihovog pitanja. Očekujemo da do te odluke dođe vrlo brzo, u skladu sa najavom ministra Gutića - zaključeno je u saopštenju HRA.

HRA: Civilne žrtve rata konačno priznate, porodicama pravo na socijalnu zaštitu i obećanje obeštećenja

Akcija za ljudska prava ponavlja apel da se procesuiraju svi počinioci i nalogodavci ratnog zločina u Štrpcima, da se preduzmu konkretne radnje na pronalasku svih tijela ubijenih, a da se porodicama žrtava konačno obezbijedi status civilne žrtve rata i adekvatno obeštećenje zbog decenijskog kašnjenja u regulisanju tog statusa.
Iz ove nevladine organizacije, povodom obilježavanja 32 godine od ratnog zločina otmice putnika iz voza u Štrpcima, navode da su pripadnici Vojske Republike Srpske 27. februara 1993, na željezničkoj stanici Štrpci, u Bosni i Hercegovini, zaustavili voz 671 koji je saobraćao na liniji Beograd -Bar i iz njega izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela su bacili u Drinu.&nbsp;
- Ubijeni su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice afričkog porijekla. Najstarija žrtva imala je 59 godina, a najmlađa 16. Od dvadesetoro ubijenih, osam je bilo iz Crne Gore. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice, Halila Zupčevića, Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje na nadležna državna tužilaštva Republike Srbije i Crne Gore da procesuiraju nalogodavce i preostale neposredne izvršioce ovog zločina.&nbsp;
- Apelujemo na Komisije za nestale osobe Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Republike Srbije da zajednički preduzmu temeljnu potragu za posmrtnim ostacima žrtava u jezeru Perućac. Pozivamo poslanice i poslanike Skupštine Crne Gore da na današnjem zasjedanju jednoglasno usvoje izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, i prateće amandmane, kojima će se sve civilne žrtve rata sistemski prepoznati i njihovim porodicama u Crnoj Gori napokon dati prava na socijalnu zaštitu. Ista ta prava porodice palih boraca iz ratova devedesetih imaju još od 1998. godine, već 27 godina - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Usvajanjem ovog zakona Crna Gora bi, kako dodaju, priznala status civilnih žrtava rata svim stradalima u otmici u Štrpcima, što bi predstavljalo važan civilizacijski iskorak.&nbsp;
Bh. entitet Republika Srbija, kako navode, s druge strane, još nije ni blizu da to učini.
- Žrtve otmice je "kaznila" jer nisu stradali na teritoriji Republike Srbije, kao i zato što su stradali od vojske Republike Srpske, koju Srbija smatra prijateljskom vojskom - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Očekuju i da Vlada Crne Gore podrži obećanje ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića da će porodice civilnih žrtava rata biti obeštećene zbog decenijskog kašnjenja zakonske regulacije, čime bi se makar djelimično ispravila nepravda prema njima.&nbsp;
- HRA je 2024. godine sprovela istraživanje javnog mnjenja, koje je pokazalo da je o zločinu u Štrpcima tačno informisano jedva nešto preko trećine građana (38,8 odsto). Smatramo da je neophodno da se lekcija o ovom zločinu uvrsti u nastavni program istorije, kako bi se obezbijedilo da ljudi u ovom regionu više nikada ne stradaju zbog svog porijekla - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Za zločin u Štrpcima do sada je, kako su precizirali, pravosnažno osuđeno 10 osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
- Suđenje u Srbiji pripadnicima paravojnih formacija bosanskih Srba – Ljubiši Vasiljeviću, Dušku Vasiljeviću, Gojku Lukiću, Jovanu Lipovcu i Dragani Đekić – započelo je 2019. godine. U međuvremenu su dvojica optuženih, Ljubiša Vasiljević i Jovan Lipovac, preminuli, zbog čega su postupci protiv njih obustavljeni. Prvostepenom presudom Višeg suda u Beogradu, Vasiljević i Lukić osuđeni su na po 10 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina za isto djelo. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu je 30. oktobra 2023. godine ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Novo suđenje je trebalo da počne u januaru 2024, ali se to nije dogodilo, pa se postupak i dalje nalazi na samom početku - precizirano je u saopštenju.&nbsp;
U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.&nbsp;
- Na sastanku kojem su prisustvovali načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova za Užice Baško Petrić, komandir milicije užičkog regiona Đorđe Kerić i iz ŽTP-a, Mitar Mandić, Drago Tadić i Vuko Mulina zaključeno je: “Potvrđuje se informacija o namjeri odvođenja putnika iz voza i dodaje se da je to strateška operacija srpske vojske radi stvaranja uslova za razmjenu zarobljenika i mrtvih…“. &nbsp;Dokumenta objavljena na suđenju u Bijelom Polju, koja je sakupio i objavio Fond za humanitarno pravo, upućuju na to da su i Ranisavljević i njegov komandant, Milan Lukić, bili izvršioci zločina čiji je nalogodavac bio neko drugi, iz vrha vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora, u saradnji sa vlastima Republike Srpske. Međutim, do danas niko od nalogodavaca i organizatora ovog zločina nije optužen - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
HRA je prije tačno dvije godine zahtjevala da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) proširi istragu u ovom predmetu na nove izvršioce, organizatore i naredbodavce ovog zločina, kao i one koji su unaprijed znali da će do otmice putnika doći, ali ništa nijesu učinili da je spriječe.&nbsp;
- Po tom zahtjevu je SDT pokrenulo izviđaj, koji i dalje vodi, i od koga još uvijek očekujemo konkretne rezultate. HRA je tada tužilaštvu dostavila i imena svih onih koje je Ranisavljević u svom svjedočenju pominjao kao učesnike u akciji: ,,Crnogorca’’, „Pijanog Slovenca“, Milana „Čačka“, Acu Šimšića, Željka Marjanovića, Bogdana Šekarića, Vidakovića, Tanovića, Gorana (romskog porijekla) i Mitra ,,Četnika“. Protiv njih su još 1998. godine krivičnu prijavu podnijeli advokati Dragan Prelević i Aleksandar Cvejić, koje je Fond za humanitarno pravo iz Beograda angažovao da zastupaju porodice žrtava - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Komandant „Osvetnika“, Milan Lukić, osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima kao što su dva masovna ubistva civila koje je žive spalio u kućama na dvije lokacije u Višegradu.&nbsp;
- Za otmicu i ubistvo putnika iz voza u Štrpcima još mu nije suđeno, iako je 2019. godine optužen za taj zločin od strane Suda Bosne i Hercegovine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava je objavila odabrana svjedočenja o otmici putnika iz voza u Štrpcima u knjizi „Protiv zaborava“, gdje su predstavljeni iskazi: čovjeka koji se protivio odvođenju svog saputnika; rođaka otetog putnika koji je razgovarao sa Milanom Lukićem; žene koja je prisustvovala otmici svog supruga; konduktera i otpravnika vozova iz stanice Štrpci. Na kraju je predstavljen i iskaz osuđenog izvršioca Nebojše Ranisavljevića, koji je detaljno ispričao kako je zločin izvršen.&nbsp;
U znak sjećanja na žrtve otmice u Štrpcima, njihovi najbliži, prijatelji i građani danas polažu cvijeće na spomen-obilježja u Podgorici na Pobrežju u 10 sati i u Bijelom Polju u 13 sati.

Akcija za ljudska prava o 32 godine od zločina u Štrpcina: Na strani pravde još ništa novo

Akcija za ljudska prava (HRA) pozdravlja inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića za donošenje zakona koji bi obezbijedio rehabilitaciju i obeštećenje političkih zatvorenika Golog otoka, Svetog Grgura i drugih sličnih kazamata.
HRA podsjeća da do danas ni vlast pod vođstvom DPS-a, ni vlasti od 2020. na ovamo nijesu prihvatile inicijativu udruženja Golootočana i Akcije za ljudska prava da se takav zakon donese, zbog čega su golootočke žrtve teških kršenja ljudskih prava iz Crne Gore i njihove porodice jedine u regionu ostale obespravljene.&nbsp;
Slovenija, Hrvatska i Srbija imaju zakone kojima su odavno te žrtve obeštetile.&nbsp;
Iz Akcije za ljudska prava podsjećaju i da je još 1992. godine Skupština Republike Crne Gore osudila "teror nad osuđenicima na Golom otoku i drugim po zlu čuvenim logorima i zatvorima" i objavila da će se "svima njima obezbijediti moralna i pravna satisfakcija", a da su se i Ombudsmani Šefko Crnovršanin i Šućko Baković bezuspješno zalagali za rehabilitaciju i obeštećenje Golootočana.
- Propuštena je prilika da se i ovo pitanje riješi prilikom donošenja Zakona o naknadi štete žrtvama krivičnih djela nasilja 2015. godine. Vlade pod vođstvom Duška Markovića, Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića propustile su priliku da isprave istorijsku nepravdu - kazali su u saopštenju.&nbsp;
Apeluju na Vladu Milojka Spajića da odmah formira radnu grupu za izradu zakona, da bi još svega nekoliko živih zatvorenika sa Golog otoka dočekalo satisfakciju koju zaslužuju, kao i potomci preminulih.&nbsp;
- Pozivamo Vladu da obezbijedi da ove godine Međunarodni dan prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i dostojanstva žrtava, koji se obilježava 24. marta, dočekamo bar sa radnom grupom koja bi počela sa radom - navode u saopštenju.
Takođe podsjećaju da je samo na Golom otoku bilo 3.390 Crnogoraca, što je 21,5 odsto od ukupnog broja zarobljenika.&nbsp;
- To je proporcionalno daleko najveći broj u odnosu na broj stanovnika svake od tadašnjih jugoslovenskih republika - zaključuju u svom saopštenju.&nbsp;

HRA: Pozdravljamo inicijativu Milatovića za obeštećenje političkih zatvorenika Golog otoka

Građani koji svakodnevno blokiraju magistralu Cetinje – Podgorica u mjestu Kruševo ždrijelo, zahtijevajući odgovornost nadležnih zbog dvije tragedije u prijestonici u kojima su nastradale 23 osobe, obratili su se danas sa blokade povodom posljednje sjednice skupštinskog Odbora za bezbjednost, koja je bila zatvorena za javnost.
- Mi, koji svakodnevno izražavamo protest blokadom puta na raskrsnici Belveder, nakon dva krvava pira na Cetinju u kojima je život izgubilo dvadeset troje ljudi – među njima i četvoro đece – duboko smo razočarani i ogorčeni saznanjem da je sjednica skupštinskog Odbora za bezbjednost održana u tzv. „gluvoj sobi“, daleko od očiju javnosti. Koja je muka, da se ni nakon gotovo tri godine crnogorskoj javnosti ne saopšti istina? Da ne saznamo što se zapravo desilo- pitali su građani.
Podsjećaju da je predsjednik Odbora, Miodrag Laković, zatražio informacije od službi bezbjednosti o postupanju povodom tragedija koje su se dogodile na Cetinju – 1. januara ove i 12. avgusta 2022. godine. Napominju da su u oba slučaja živote izgubile nevini ljudi, a odgovori izostaju. 
- Zašto se to radi iza zatvorenih vrata, u „gluvoj sobi“ – a ne pred licem javnosti? Kako je moguće da se naši vapaji za istinom, pravdom i odgovornošću tako bestidno ignorišu? Da li nas institucije države čuju? Mi čujemo njihovu tišinu. Ona odjekuje u našim srcima – posebno porodicama žrtava. Kako je moguće da se ni nakon skoro tri godine ne zna istina o masakru u cetinjskom naselju Medovina? Da li bi se Odbor uopšte sastajao da nije bilo pritiska javnosti? Ili bi sve ostalo samo „još jedan uspješno riješen slučaj“? Bezumno nasilje. Dvadeset tri izgubljena života. Đeca, majke, očevi, braća, kumovi, prijatelji... Građani su nijemo gledali kako njihova naselja postaju bojišta. Gledali su kako svakodnevica postaje horor- istakli su građani.
I zato, kažu, pitaju.
- Da li iza ovih masovnih ubistava stoji neko? Neka ruka iz sjene? Neka organizacija? Neko ko ih je podstrekivao? Jer ovi zločini sve više podsjećaju na terorističke akte. Ako ne po formi, onda po posljedici – teroru koji je ostavio nesagledive posljedice na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori. Nažalost, sve što smo čuli i doživjeli nakon ovih tragedija samo nas dodatno učvršćuje u uvjerenju da se neko štiti, da se istina svjesno skriva, da se zločin prekriva ignorantskim ćutanjem- poručili su građani.
Ističu kako su ovim postupanjem, institucije uspjele samo jedno – da im učvrste nepovjerenje u sektor bezbjednosti i u državu kao sistem. 
- Jer – kako objasniti toliku tišinu sistema? Kako opravdati ćutanje onih koji su dužni da nas štite? Đe je bila država prije nego što su meci odjeknuli? Đe su bile institucije da prepoznaju znakove ludila, prijetnji, opasnosti? Kako je moguće da niko ništa nije znao – ili je znao, pa ćutao? Znao, pa podstrekivao- pitaju građani.
Naglasili su kako ova dva masovna ubistva nijesu samo tragedije porodica i prijatelja. 
- Ovo su rane cijelog društva. Rane koje i danas bole istim intenzitetom kao prvog dana, jer se osjećamo izdano. Nepovjerenje u institucije nikada nije bilo dublje. Ako nijesmo sigurni ni na svom pragu, u svojim gradovima – što nam onda ostaje? Ovaj narod nije naučio da ćuti i da savija glavu pred nepravdom. Naučio je da trpi, da nosi svoje krstove. Ali dokle? Do sljedećeg bezumnog čina? Do sljedeće crne hronike?- kazali su građani.
Cetinje, poručuju oni, ne zaslužuje zaborav.
- Ne smijemo dozvoliti da ova dva datuma postanu fusnote u nekom izvještaju, samo brojevi u suvoj statistici. Jer iza svakog broja stoji nečiji život, nečija priča, nečija ljubav, nečije dijete. Cetinje vapi za pravdom. Za istinom. Za odgovornošću. I, iznad svega – za sigurnošću i povjerenjem koje nam je oduzeto. Za dostojanstvom koje zaslužujemo kao ljudi, kao roditelji, kao zajednica. Zato poručujemo državi Crnoj Gori i ukupnoj javnosti: Mi odustati nećemo. Nemamo pravo da zaboravimo. Nemamo pravo da ćutimo. Nemamo pravo da zaboravimo Marka, Mašana, Jovana i Vukana – naša četiri mala anđela, čiji su osmijesi prerano ugašeni. Pominjaćemo ih, ne da bismo živjeli u prošlosti, nego da bismo obezbijedili budućnost – zbog onih koji su ostali, i zbog onih koji tek treba da dođu na ovaj svijet. To je naša obaveza. To je srce ovih protesta. To je naša misija- zaključuje se u saopštenju.

Građani sa Kruševog ždrijela poručili: Koja je muka, da se ni nakon gotovo tri godine crnogorskoj javnosti ne saopšti istina?

U Nišu se večeras održava centralni skup Svenarodnog sabora, u organizaciji aktuelne vlasti, na kojem će govoriti predsjednik Srbije i osnivač Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić, a paralelno sa ovim skupom, u drugom dijelu grada okupili su se studenti i građani koji već mjesecima traže promjene u Srbiji.
Centralno okupljanje pristalica vlasti planirano je na Trgu kralja Milana od 18 časova.
18.15 &nbsp;Studenti u Nišu krenuli su u šetnju u četiri kolone ka Trgu kralja Aleksandra, gdje će u 18:30 sati početi njihov skup sa zahtjevom da se u Srbiji raspišu vanredni izbori. &nbsp;Uz studente su bajkeri i ratni veterani, dobošari i transparenti „Izborimo se“.
18.10 Na dvije lokacije u Nišu mimoišli su se učesnici dva skupa u tom gradu – pristalice Srpske napredne stranke i građana i studenata koji organizuju skup „Izborimo se“, ali osim skandidaranja sve je prošlo mirno.
Građani koji podržavaju studente mimoišli su se sa kolonom autobusa koji prevoze pristalice SNS, skandirajući im „pumpaj, pumpaj“, javlja reporter N1.
<h2>SNS: „Najveći skup“ u novojoj istoriji Niša na kojem će biti predstavljeni novi ljudi i obećanja</h2>
- Pozivam sve ljude da dođu 17. da čuju drugačiji program. Čuće mnogo svojih sugrađana koji prvi put ulaze u politiku da Niš bude grad napretka, novih fabrika, novih postrojenja, novih naučno-tehnoloških parkova i da mnogo brže napreduje nego u prošlosti- rekao je Vučić.
On je kazao da će „donijeti dobre vijesti za Niš – od udžbenika i prevoza do mnogih drugih stvari“.b 
 Najavio je i dolazak eksluzivnih gostiju iz svijeta koji su mu idejno i ideološki bliski i popularni u Srbiji.
Na ovom skupu, koji je najavljen kao „veličanstven“ i „najveći skup“ u novijoj istoriji Niša, trebalo bi da budu predstavljeni neki od pripadnika Pokreta za narod i državu, čija je okosnica SNS.
Prema najavama čelnika SNS, na skup će organizovano autobusima dolaziti pristalice te stranke iz Nišavskog, Jablaničkog, Pčinjskog, Topličkog, Pirotskog okruga, kako bi se razgovaralo o „odbrani države od pokušaja obojene revolucije“ i „dala podrška Vučiću i drugim ljudima koji se bore za državu i građane“.
Studenti su na društvenim mrežama podijelili navodnu prepisku iz koje se vidi da organizatori iz SNS obećavaju potencijalnim učesnicima Svenarodnog sabora u Nišu isplatu od 50 do 100 evura po danu.
Iz ove navodne prepiske se, takođe, saznaje da ti organizatori imaju kvote, te da za 100 ljudi koje će obezbijediti za ovaj skup, kako je navedeno, primaju 1200 eura.
Izvori Danasa potvrđuju da je i ovoga puta veliki pritisak na zaposlene u javnom sektoru u Nišu da prisustvuju ovom naprednjačkom skupu na kojem će govoriti Vučić.
Prisustvo skupu se pogotovu podrazumijeva za zaposlene „preko stranke“, na određeno vrijeme ili na povremenim i privremenim poslovima.
Iz opozicije su upozorili i da su, po nezvaničnim informacijama, u Niš navodno počeli stižu takozvani „kapuljaši“ iz Beograda i drugih gradova, od kojih mnogi imaju kriminalnu prošlost, kako bi za račun vlasti izazivali nerede i sukobe.
Đorđe Stanković, narodni poslanik Narodnog pokreta Srbije i gradski odbornik, kazao je da se naprednjaci pripremaju za potencijalne scenarije na skupu 17. maja i da „pokušavaju da naprave svoju malu armiju batinaša koja će ih potencijalno braniti“.
<h2>„Mirno i dostojanstveno“: Studentski protest na kojem se traže vanredni izbori</h2>
Istovremeno sa ovim centralnim okupljanjem pristalica vlasti, nekoliko stotina metara dalje, na Trgu kralja Aleksandra, studenti u blokadi organizovaće drugi skup, „Izbori(mo) se“, na kojem će zahtijevati raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Prema nezvaničnim najavama, planirano je da u isto vrijeme kada Vučić bude držao govor, i saopštavao, kako je sam najavio, „još lijepih vesti“ za građane Niša, na studentskom skupu bude upriličeno 16 minuta tišine za žrtve pada betonske nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, koje je, kako se tvrdi u dijelu javnosti, ubila korupcija.
- Pozivamo sve građanke i građane da protestu pristupe mirno, dostojanstveno i sa pozitivnom energijom. Ovo je dan kada će naše nezadovoljstvo uspjeti da se čuje bolje i jasnije nego ikada! Naš cilj je snažna poruka, a ne nered- zahtijevamo raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora! Pokažimo da je Niš grad slobode, ljubavi i hrabrosti- navodi se u pozivu niške Neformalne grupe studenata.
Oni će tada organizovati doček za ultramaratonca sa niškog Univerziteta, Alekse Radonjića, kao i za druge studente pješake koji su ovih dana išli do Brisela, kako bi u evropskim institucijama ukazali na kriznu situaciju u Srbiji.
Okupljanje će početi ranije, na šest lokacija u gradu, odakle bi se „slili“ ka Trgu kralja Aleksandra.

„Vučićev“ Svenarodni sabor i studentski protest: Susret naprednjaka i studenata prošao bez incidenata

Londonska policija pokrenula je potragu za osumnjičenima nakon što je pet osoba izbodeno nožem na jednom događaju u jugoistočnom dijelu grada.&nbsp;
&nbsp;Policija je pozvana na lice mjesta nešto poslije četiri sata jutros, a pet osoba je pronađeno sa ubodnim ranama. &nbsp;
Povrijeđeni su prebačeni u bolnicu gdje je u toku procjena njihovog stanja, a još niko nije uhapšen, navodi Skaj njuz. &nbsp;
- Istraga je u toku i mjere će ostati na snazi tokom cijelog dana- kaže se u saopštenju policije. &nbsp;
Policija je pozvala sve koji imaju informacije o slučaju da se jave, prenosi Tanjug.

London: Pet osoba izbodeno nožem

Komemoracijom na zagrebačkom groblju Mirogoju obilježena je 80. godišnjica Blajburških strijeljanja uz poruku predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da Hrvatska osuđuje sve totalitarne režime te teži za istorijskom istinom i dostojanstvom svake žrtve, piše Hina.
- Danas na 80. godišnjicu Blajburške tragedije i Križnog puta izražavamo pijetet prema žrtvama ubijenima nakon kraja Drugog svjetskog rata bez suđenja, osvetnički i kojima je oduzeto dostojanstvo- rekao je hrvatski premijer novinarima nakon polaganja vijenaca.
Dodao je sa su tako velike tragedije za brojne hrvatske porodice u Hrvatskoj i u BiH decenijama predstavljale bolni ožiljak o kojem se nije smjelo govoriti i o kojem se u široj javnosti malo znalo.
- U demokratskoj Hrvatskoj koja osuđuje sve totalitarne režime, nacistički, fašistički, komunistički, koja teži za istorijskom istinom i za dostojanstvom svake žrtve i za isticanjem pijeteta, želimo da nove mlade generacije budu upoznate i s bolnim stranicama hrvatske istorije, upravo da se zločini kakve smo vidjeli u Drugom svjetskom ratu i neposredno nakon nikada ne ponove- poručio je Plenković.
Zato je važno, naglasio je, da obrazovni sistem zaista objektivno prikaže te istorijske trenutke koje su u mnogome definisali biće hrvatskog naroda. Podsjetio je da je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđmana politiku pomirenja unutar hrvatskog naroda stavio među glavne prioritete.
- To pomirenje pridonijelo je jedinstvu u odbrani Hrvatske u Domovinskom ratu koji je temelj savremene Hrvatske i ona je otvorila novu stranicu hrvatske istorije te je važno da danas ovdje i nešto kasnije na Maclju s poštovanjem prema žrtvama razmišljamo o tome kako graditi Hrvatsku u kojoj je istorijska istina glavna, a u kojoj je međusobno razumijevanje i tolerancija ona vrijednost koja nas vodi u budućnost- rekao je Plenković.

Plenković: Blajburška tragedija bolni ožiljak za brojne hrvatske porodice

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: akcija-za-ljudska-prava