Obećanja i stvarnost
Pet godina je dovoljno dugo da se sagleda stvarni domet jedne politike, da se mjeri učinak obećanja i da se realno sagleda stanje društva. Kada je 2020. godine došlo do promjene vlasti, građanima Crne Gore obećana je nova era – era demokratskog preporoda, ekonomske stabilnosti i nacionalnog pomirenja. Obećavano je oslobađanje institucija od partijskog uticaja, ubrzani evropski put, jačanje standarda i prestanak podjela.
Danas, pet godina kasnije, jasno je da se realnost dramatično razlikuje od tih očekivanja. Umjesto da nas približavaju evropskoj porodici, postupci pojedinih dijelova vlasti nerijetko nas odvode dalje od Brisela. Umjesto da institucije postanu servis građana, pojedini segmenti vlasti pretvorili su ih u poligon partijskih kalkulacija i kadrovskih eksperimenata. Umjesto jedinstva i stabilnosti, svjedočimo najdubljoj polarizaciji društva od obnove nezavisnosti.
U ovih pet godina Crna Gora je imala čak tri Vlade – od „apostolske“, preko „ekspertske“ manjinske , do najnovije, „najglomaznije“ Vlade, ali nijedna od njih nije odgovorila interesima države. Vladajuća parlamentarna većina kongloamerat je ideologija, poduprta centrima uticaja iz Srbije i crkvenih struktura, pokazujući inferioran odnos prema domaćim interesima i nezavisnoj državnoj politici. U situaciji smo koja podsjeća na Tamni vilajet – postavlja se pitanje postoji li izlaz.
Stanje društva danas: slabljenje povjerenja i društvene kohezije
Društvo u Crnoj Gori nakon pet godina promjene vlasti suočava se sa ozbiljnim problemima, koji prevazilaze dnevnu politiku. Najdublji među njima jeste gubitak povjerenja građana u institucije, ali i u samu ideju zajedničke budućnosti.
Umjesto da se prevaziđu podjele, pojedini akteri vlasti ih dodatno produbljuju. Politička scena postala je poligon sukobljenih interesa, dok su građani prepušteni sami sebi u traženju rješenja za egzistencijalne probleme. Nacionalne i vjerske razlike instrumentalizovane su u političke svrhe, stvarajući atmosferu nesigurnosti i nepovjerenja među ljudima.
Povećan je osjećaj društvene nepravde. Građani svakodnevno svjedoče privilegijama koje pripadaju partijskim lojalistima, dok se stručnost i znanje potiskuju u drugi plan. Meritokratija, predstavljena kao ključna parola nove vlasti, ostala je mrtvo slovo na papiru.
Posebno zabrinjava odlazak mladih i obrazovanih ljudi. U zemlji sa nešto više od pola miliona stanovnika, svaki odlazak nove generacije predstavlja nenadoknadiv gubitak.
Crna Gora je tako došla u paradoksalnu situaciju: umjesto da promjena vlasti otvori prostor za novu energiju i povjerenje, određeni dijelovi vlasti stvorili su ambijent umora, apatičnosti i podjela. Društveni kapital, povjerenje, solidarnost i osjećaj zajedništva je istopljen do mjere koja zabrinjava.
Država i institucije: od obećanja depolitizacije do potpunog zarobljavanja
Kada je došlo do smjene vlasti, jedno od ključnih obećanja bilo je oslobađanje institucija od partijskog uticaja. Građanima je poručeno da će Crna Gora napokon dobiti profesionalne, nezavisne i odgovorne državne organe, vođene znanjem i integritetom.
Danas, pet godina kasnije, jasno je da nijedna od Vlada – ekspertska, “apostolska” ili najglomaznija – nije ispunila ta obećanja. Institucije su izgubile autoritet koji su imale. Umjesto depolitizacije, svjedočimo partijskom kadrovanju bez presedana. Profesionalci i stručnjaci uklonjeni su da bi ih zamijenili podobni, često bez ikakvih referenci osim političke lojalnosti. Rezultat je paraliza sistema: od bezbjednosnog sektora, preko ekonomskog, do lokalne samouprave.
Zakonodavna vlast pretvorena je u prostor permanentnih kriza i blokada, dok je izvršna više puta rekonstruisana, ali nikada stabilizovana. Umjesto efikasnog državnog aparata, građani osjećaju posljedice ad hoc rješenja i eksperimenta vlasti.
Najveći gubitnik ovog procesa je Crna Gora na međunarodnom planu. Od regionalnog lidera i države prepoznate kao predvodnika evropskih integracija, svedeni smo na zemlju kojoj se upućuju upozorenja i protestne note, a pregovori sa Evropskom unijom više su kozmetičke prirode.
Građani ne vide institucije kao svoje. Umjesto da budu servis društva, pojedini segmenti vlasti pretvaraju ih u produženu ruku partijskih obračuna, narušavajući sam temelj demokratskog poretka: vladavinu prava i povjerenje u državu.
Ekonomija i razvoj: propuštene šanse i rastuća nejednakost
Ako je u jednom segmentu promjena vlasti trebalo najbrže da pokaže rezultate, to je bio ekonomski razvoj. Građanima je obećano da će živjeti bolje, da će se smanjiti socijalne razlike i da će država iskoristiti svoje resurse na održiv način. Pet godina kasnije, bilans je porazan.
Crnogorska ekonomija stagnira. Umjesto strateškog pristupa, dominira politika improvizacije i populizma. Povećana zaduženost, kratkoročne mjere i odsustvo jasne vizije razvoja doveli su do toga da zemlja troši više nego što stvara. Investicije su rijetke i nesigurne, a prilike koje su otvorene u turizmu, energetici i poljoprivredi ostaju neiskorišćene.
Socijalna slika se pogoršala. Iako se vlast hvali nominalnim povećanjima plata i penzija, građanke i građani svakodnevno osjećaju rast cijena, nesigurnost zaposlenja i pad životnog standarda. Najveći teret snose mladi i porodice sa djecom, podstanari... Posebno je opasno što se ekonomski resursi koriste bez strateške logike. Umjesto održivog razvoja, koji bi spojio energetiku, turizam i poljoprivredu sa evropskim fondovima, vlast donosi odluke ad hoc. Tako Crna Gora gubi ono što je najvrijednije: potencijal da izgradi stabilnu i konkurentnu ekonomiju. Rastuća socijalna nejednakost dodatno podriva društvo. Povjerenje u ekonomski sistem nestaje kada ljudi znaju da njihova šansa ne zavisi od znanja i rada, već od političke pripadnosti.
DPS i odgovornost prema budućnosti
Svjesni smo da nijedna politička partija, pa ni Demokratska partija socijalista, nije bezgrešna. Naša politika imala je i uspjeha i propusta. Ali ono što ostaje kao istorijska činjenica jeste da je DPS bio i ostao nosilac ključnih državnih dostignuća: nezavisnosti, članstva u NATO, početka pregovora sa Evropskom unijom, modernizacije infrastrukture i očuvanja multietničkog sklada.
Za razliku od vlasti koja je u proteklih pet godina pokazala kako izgleda politika bez vizije i odgovornosti, DPS je bio i ostao stub državnosti Crne Gore. Naša najveća snaga leži u iskustvu – iskustvu kako voditi državu u krizama, kako graditi partnerstva sa međunarodnim savezima, kako balansirati različitosti i čuvati jedinstvo.
Danas, u opoziciji, DPS pokazuje da politika može biti ozbiljna i odgovorna i van vlasti. Dok drugi eksperimentišu sa državom, mi nudimo rješenja i podsjećamo da Crna Gora ne može sebi dozvoliti luksuz lutanja. Upravo zato, naš zadatak nije samo kritika – već i preuzimanje odgovornosti za budućnost.
Naš cilj nije revanšizam, već obnova stabilnosti. Ne povratak u prošlost, već gradnja nove etape razvoja utemeljene na evropskim vrijednostima, vladavini prava i ekonomiji koja daje šansu svima. DPS je spreman da bude garant tog puta – sa znanjem, ljudskim resursima i vizijom.
Jer Crna Gora, više nego ikada, treba ozbiljnu i odgovornu politiku. A to je politika za koju se DPS borio i za koju se bori.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Pet godina kasnije: Crna Gora između obećanja i stvarnosti

Poslanik demokratske partije socijalista Nikola Milović komentarisao je novo zaduženje Crne Gore u iznosu od 450 miliona eura i poručio da je "spirala novih zaduženja, put bez povratka".&nbsp;
- Rezerva se normalno pravi iz viška para a ne iz zaduženja i novih kredita. Zadužujemo se da bismo imali „rezervu“ je znak da je u sistemu upaljen crveni alarm. Vlada je pravi novim dugom, što znači da nema novca u budzetu- poručio je Milović u objavi na mreži X.
On ističe da kamata od oko 4,5 odsto nije povoljna – to je skupa cijena rizika.
- Stabilne zemlje plaćaju 1,5–3 odsto. Mi plaćamo skoro duplo više jer smo rizični, pa nam banke naplaćuju skuplje. Sedam banaka u aranžmanu znači da niko ne želi sam taj rizik?!- istakao je Milović.&nbsp;
On poručuje da bi, da je situacija povoljna, jedna ili dvije banke bi dale kredit.
- Činjenica da ih je čak sedam znači samo jedno, svaka banka želi da podijeli rizik, jer je država finansijski nestabilna. Ovo zaduženje nije uspjeh ovo je znak da je država na ivici finansijskog pucanja, sa visokim rizikom, skupim kreditom i sistemom koji više ne može da funkcioniše bez novih zaduzenja!- zaključio je Milović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fmilovicnikola%2Fstatus%2F1995417485630148619%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Milović: To što se zadužujemo da bismo imali „rezervu“ je znak da je u sistemu upaljen crveni alarm

Forum žena Bošnjačke stranke priključio se globalnoj kampanji 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, sa jasnom porukom da je borba protiv nasilja društveni prioritet i zajednička odgovornost.
Iz Foruma poručuju:
– Nasilje nad ženama predstavlja ozbiljno kršenje ljudskih prava i jedan od najrasprostranjenijih oblika diskriminacije u našem društvu. Uprkos napretku, brojni slučajevi nasilja i dalje prolaze neprijavljeni, a mnoge žene ostaju bez adekvatne podrške i zaštite. Zato insistiramo na snažnijem institucionalnom odgovoru. Moramo zaštititi žrtve.
Tokom kampanje Forum žena BS realizovaće niz aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti, edukaciju i osnaživanje žena, te jačanje saradnje sa organizacijama i institucijama koje se bave prevencijom nasilja.
– Naš cilj je jasna i snažna poruka: nasilje se ne smije tolerisati! – navodi se u saopštenju.
Forum žena BS poziva građanke i građane, medije, institucije i organizacije civilnog društva da zajednički podignu glas protiv nasilja i pruže podršku svim ženama koje se suočavaju sa ovim problemom.
– Svaka žena ima pravo na sigurnost, dostojanstvo i život bez straha – zaključuje se u saopštenju.

Forum žena Bošnjačke stranke: Stanimo zajedno u borbi protiv nasilja nad ženama

Pravo na učešće u drugom krugu imali su samo već prijavljeni visokoškolci, odnosno njih 313 koji u prvom krugu nijesu dobili poslodavca, odnosno koji nisu okončali prijavu, a koji su imali priliku da biraju neko od preostalih 10.969 slobodnih radnih mjesta, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.
- Nakon elektronski sprovedenog povezivanja poslodavaca i korisnika, na osnovu prosječne ocjene potencijalnih korisnika i izabranih preferenci, ukupno 41 lice je dobilo mogućnost da se stručno osposobljava kod izabranog poslodavca- kazali su iz MPNI.
Naime, ove godine oglašeno je oko 13.000 slobodnih radnih mjesta od čega. Za četrnaesti ciklus Programa stručnog osposobljavanja prijavilo se ukupno 2.344 visokoškolaca od kojih je 2.072 dobilo priliku da se od januara 2026. godine stručno osposobljavaju kod željenog poslodavca.
Tabelu povezanih poslodavaca i korisnika nakon drugog kruga možete pronaći na linku: https://euprava.gov.me/strucno-osposobljavanje

MPNI: U drugom krugu 313 mladih je imalo priliku da radi pripravnički na nekom od 10.969 slobodnih radnih mjesta

Tokom gušenja antivladinih protesta u Tbilisiju prošle godine, gruzijske vlasti su možda koristile "kamit", hemijski ratni agens iz Prvog svjetskog rata, prema istrazi BBC-a objavljenoj 1. decembra.
BBC je razgovarao sa stručnjacima za hemijsko oružje, izvorima u specijalnim snagama gruzijske policije i ljekarima, prikupljajući dokaze koji ukazuju na upotrebu bromobenzil cijanida, koji je francuska vojska nazvala "kamit".
Francuska ga je koristila na Zapadnom frontu tokom Prvog svjetskog rata, ali ga je napustila 1930-ih zbog zabrinutosti oko dugoročnih efekata. Kasnije je zamijenjen sigurnijim CS plinom ("suzavcem").
Jedan demonstrant je opisao mlazove vodenih topova kao "vrele", osjećaj koji je trajao čak i nakon pranja. Drugi demonstranti koji su demonstrirali protiv suspenzije evropskih integracija Gruzije do 2028. godine takođe su prijavili produženi nedostatak daha, kašalj i povraćanje.
Gruzijske vlasti nazvale su nalaze istrage "apsurdnim" i tvrde da je policija djelovala zakonito kao odgovor na "nezakonite radnje divljanja kriminalaca".
Radio Slobodna Evropa (RSE) nije mogao potvrditi navode iz istraživanja BBC-a, ali &nbsp;Gruzijski servis RSE ranije su izvijestili da je gruzijska policija možda upotrijebila više od samog suzavca.
Sredinom decembra prošle godine, RSE je razgovarao s Rusima koji su učestvovali u protestima. Novinarka Valeria Faizullina tada je rekla da su gruzijske snage sigurnosti "odlučile pretvoriti vodene topove u punopravno hemijsko oružje", čiji rafal, kada se ispali u kožu, stvara "osjećaj kao da ste živi spaljeni".
- Moje kolege i ja smo zaključili da dodaju mješavinu suzavca i biber spreja. Tokom prvih nekoliko dana ta 'voda' me je pogodila u glavu. A nakon toga sam počeo osjećati kao da je u blizini granata sa suzavcem. Oslijepio sam i počeo se gušiti, te sam morao tražiti pomoć od demonstranata kako bi mi isprali oči fiziološkim rastvorom. Međutim, nije bilo granata; samo su me polili vodenim topom- rekao je tada novinar Fjodor Kudokormov.
Upotreba hemijskog oružja protiv demonstranata mora se odmah zaustaviti, napisao je alergolog i imunolog Giorgi Kamkamidze na društvenim mrežama u decembru 2024. godine.

BBC: Gruzijska policija možda koristila hemijsko oružje iz Prvog svjetskog rata da razbije proteste

Iako uopštavanje nikad nije najbolji princip vrlo malo ćemo pogriješiti ako za naše balkanske prostore kažemo da su uvijek kroz istoriju bili turbulentni, prepuni nacionalnih, teritorijalnih i vjerskih ambicija da se ovlada ljudima, njihovim dušama i prostorom u određenim istorijskim trenucima, u kojima su se, s jedne strane, slavile pobjede, a sa druge strane doživljavale tragedije, smrt i nesreće. Jedni su slavili svoje junake, drugi oplakivali svoje mrtve, osakaćene i unesrećene. Isti datumi se slave i oplakuju. Kad se to događa u okviru jednog jedinstvenog državnog prostora, u okvirima jednog te istog vjekovnog etničkog nasljeđa, raslojenog sticajem istorijskih okolnosti, onda to poprima razmjere tragedije. Ta tragedija poprima śenke farse kada se ostaje gluv na činjenice i u prošlosti traže, ne istine, već isključivo argumenti za svoje tvrdnje. U ovom slučaju govorimo o tragičnom nestanku države Crne Gore 1918. godine i namjeri da se činjenice ospore isključivo mišljenjem jednog istoričara. <h2>MANTIJE I MITOMANIJE</h2> Poslanici SNP-a Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović podnijeli su amandman na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, kojim se predlaže da se u članu 1 riječi „nasilne aneksije države“ zamijene riječima „ujedinjenja Crne Gore i Srbije“. Kažu, osnov su pronašli u knjizi istoričara Dima Vujovića „Podgorička skupština“, u kojoj on smatra da je ta „Velika skuština srpskog naroda u Crnoj Gori“ izraz opšteg raspoloženja naroda u Crnoj Gori. Pomenuti poslanici su ostali gluvi na sijaset napisanih izvještaja stranih posmatrača, činjenice da nijedna zemlja, osim Srbije, koja je i organizator te nazovi skupštine i koja je priznala tek nakon mjesec dana, nije priznala ni legalitet ni legitimitet, način kako je sprovedena i da je sprovedena u uslovima vojne okupacije, bez poštovanja još uvijek postojanja države Crne Gore i njenih zakona, kršenja svih demokratskih principa i odsustva minimuma uslova kako bi se utvrdila ta pomenuta „volja naroda“. Pomenuta poslanica Kaluđerović je svoje obrazovne i političke kapacitete dokazala izjavom da je demokratija volja većine i da su odluke većine mjerodavne za sve. Slično pojedincima iz partije Slobodana Miloševića iz devedesetih prošlog stoljeća, koji su se proslavili izjavama da ako oni odluče „da je zemlja četvrtasta, ona će biti četvrtasta“. Volja većine je promjenjiva kategoirija i ako bi svaka vlast sprovodila svoju samovolju to teško da može biti demokratija, već bi to više ličilo na lakrdiju od države. Zato je opšti konsenzus u nauci da je demokratija prevashodno poštovanje zakona, demokratskih procedura, podjele vlasti na tri grane, uvažavanje nezavisnih institucija, nevladenog sektora i stručnih mišljenja. Jednom riječju, sve ono što nemamo poodavno, a naročito nakon avgustovske promjene vlasti 2020. godine. Najveći problem Crne Gore je što mi u politici imamo ljude kojima je politika jedini način da obezbjede egzistenciju. Nedostatak bilo koje sposobnosti u stručnom i političkom djelovanju nadomješćuju površnim i populističkim bavljenjem temama da bi popunili javni prostor, a kojima par exellance treba da se bave ljudi od struke. Crna Gora se nalazi u više nego nezavidnoj ekonomskoj suituaciji, sa ogromnim dubiozama u svim segmentima ekonomske politike, pa je bavljenje temama o kojima nemaju pojma samo skretanje pažnje na teme koje su uvijek aktuelne u podjelama u Crnoj Gori. Za te teme će naći uvijek slične sebi, sa oskudnim poznavanje elementarnih naučnih saznanja, koji svoje neznanje crpe od mantija i mitomanije. Umjesto da se zapitaju javno kako rješiti pitanje platnog deficita koji se mjeri u preko dvije milijarde eura, budžetskih deficita u penzionom i zdravstvenom fondu, rastu BDP isključivo na rastu potrošnje, što Crnu Goru vodi finansijskom bankrotu, oni pokušavaju da nam objasne kako je farsa od tzv. Podgoričke skupštine u uslovima prisustva okupacionih vojski pet zemalja, bez poštovanja važećeg zakona o izboru poslanika, bez biračkih spiskova, izraz bilo kakve volje? Za koju sami učesnici kažu da je revolucionarna, da nije zasnovana na zakonima Crne Gore. <h2>KRFSKA DEKLARACIJA</h2> Nije se sudbina Crne Gore određivala na tzv. Podgoričkoj skupštini, već na Krfu u ljeto 1916. godine kada je objelodanjen projekat po kojem je, dvije godine kasnije, Crna Gora izgubila svoj suverenitet i nezavisnost. Ili da mi Kaluđerović i Božović objasne kako je to Krfska deklaracija 20. jula 1917. godine predviđela što će izglasati tzv. Podgorička skupština godinu i par mjeseci kasnije? Ili da mi objasne pisma nastala na Krfu u julu i avgustu 1916. godine kojima crnogorski potuđenici Todor Božović i Jovan Ðonović predlažu Pašiću kako nasilno anektirati Crnu Goru, cijeneći da je pravo vrijeme za bezuslovno prisajedinje Crne Gore Srbiji. U pismu Ljubomiru Davidoviću, ministru prosvjete i crkvenih poslova u srpskoj vladi, iznose detaljan plan kako izvesti planirano prisajedinjenje. Veliki broj pisama je upućen srpskoj vladi sa raznih adresa kojima izlažu planove za anektiranje Crne Gore, razlikovali su se samo u nijansama. Da je projekat Božovića i Ðonovića zvanično usvojen, govori način organizovanja i odluke Podgoričke skupštine, održane novembra 1918. godine, koje svjedoče da se nestajanje Crne Gore odvilo po njihovom planu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28" data-rendition-name="original" width="748" height="891" loading="lazy" alt="Krfska deklaracija "></figure>  „Zato je potrebno osigurati da srpska vojska bude u mogućnosti da uđe na teritoriju Crne Gore prije drugih ... Mi mislimo, svakako, da je ovo najzgodniji put za likvidaciju crnogorskog pitanja, kada se Crna Gora još ne smatra kao jedna obična neoslobođena provincija... Ako nađete da treba usvojiti ovaj naš projekat, mi ćemo organizovati cio posao i podnijeti Vam detaljne liste ljudi i detaljan program rada“. (Božović i Đonović, Krf, 24. jula 1916.g) Dolaskom srpskih trupa u Crnu Goru, nakon njenog oslobođenja od strane crnogorskih oslobodičakih jedinica i komita i formiranjem nelegalnog Centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje, počinje organizovan rad na prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. Taj Centralni izvršni odbor obrazovao je Svetozar Tomić, državljanin Srbije, po nalogu i zadatku dobijenom od Nikole Pašića, predśednika vlade Srbije. Pored Svetozara Tomića kao „glave odbora“, članovi su bili Petar Kosović, državljanin Srbije i Janko Spasojević i Milosav Raičević, državljani Crne Gore. Takav nakaradni i nezakoniti Centralni izvršni odbor je donio odluku (7. novembra) da se raspišu izbori za opštecrnogorsku narodnu skupštinu „koja bi suvereno odlučivala o ujedinjenju Crne Gore i Srbije“. Tom odlukom je suspendovana primjena tada važećeg crnogorskog Zakona o izboru narodnijeh poslanika, po kojem su, prema ustavnim određenjima, jedino legalno mogli biti birani predstavnici naroda. Argumentacija za nepoštovanje zakona je nađena u teroru srpske vojske pod komandom Dragutina Milutinovića, koji je za sebe govorio da je „guverner Crne Gore“! „Nastavite najenergičnije i svim sredstvima, da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala, uguši svaka agitacija, pa ma od koga dolazila. Za ovo vam stoje na raspoloženje sva sredstva koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja“ - naređenje je načelnika Vrhovne komande Živojina Mišića upućeno komadantu Jadranskih trupa u Crnoj Gori Milutinoviću, 19. 11. 1918. godine. <h2>LAŽNA SKUPŠTINA</h2> Utvrđujući samovoljno pravila izbora Centralni izvršni odbor je zakazao Skupštinu u Podgorici za 24. novembar 1918. godine. Po tim pravilima predviđeno je da se izbor poslanika vrši javnim i posrednim glasanjem, dizanjem ruku na skupovima, kao da je Crna Gora afrička kolonija, bez biračkih spiskova i zakona. Tako izabrani povjerenici iz cijelog okruga sastajali su se u śedištu okruga i poimeničnim glasanjem izabrali predložene poslanike za cio okrug. Nijesu postojali nikakvi birački spiskovi za izbor povjerenika, niti se zna ko je i kako prisustvovao njihovom izboru na improvizovanim skupovima (postojali su jedni isti birači koji su šetali od izbornog mjesta do izbornog mjesta). Tako se sprječavalo da se izabere bilo ko ko bi narušavao jednoglasje u ubijanju Crne Gore. U to vrijeme se nalazilo oko 9.950 Crnogoraca interniraca na prostorima Ugarske i Austrije (među njima: 17 generala i 709 oficira, više ranijih poslanika i načelnika, gotovo svi profesori i učitelji iz Crne Gore, više sveštenika i drugih obrazovnih ličnosti), a u tzv. „radnim logorima“ više od 15.000 Crnogoraca. Svima njima nije dozvoljen povratak u Crnu Goru i učešće u izborima. Kao što nije bilo dozvoljeno glasanje svima koji su se odmetnuli zbog okupacije Crne Gore. Koliko je besmislena tvrdnja da je Podgorička skupština izraz „narodne volje“ govori činjenica da na izborima od 28. novembra 1920. nikakva lista kandidata koji su protiv aneksije nije bila dozvoljena. Podnošenje sličnih lista predstavljalo je za beogradsku vladu zločin veleizdaje, te je bilo zabranjeno dekretom ministra unutrašnjih poslova srpske vlade, gospodina Draškovića. Kralj Nikola je u intervjuu, kojeg je dao piscu i novinaru Herbertu Vivijenu, jezgrovito opisao teror, koji je u vrijeme srpske okupacije vladao u Crnoj Gori, ovim riječima: „Iz Crne Gore nemam vijesti, jer je srpska okupaciona vojska ustanovila kordon kroz koji ne puštaju ni pisma ni ljude. Dobijam izvještaje, koji mi moji povjerenici donose po cijenu života. Izgleda da tamo vlada pravi teror. Ubijaju se bez suda ljudi, žene i đeca, bombe se bačaju u kuće mojih prijatelja a novac se prosipa kao voda da bi se Crnogorci odrekli zakletve. Sigurno ste čuli o mome smjenjivanju i o aneksiji Crne Gore. Ali to je izglasala lažna Skupština, koju su Srbi nazvali Velikom skupštinom – ime koje ne poštoji po našemu Ustavu. Niko tu skupštinu nije birao, već su je izabrale razbojničke čete u ime Srbije“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381" data-rendition-name="original" width="455" height="505" loading="lazy" alt="Njujork tajms o srpskoj okupaciji "><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore jul 1919.</figcaption></figure>  Čak i beogradski radikalski listovi donosili su članke o zvjerstvima zvanične Srbije u Crnoj Gori. „Tribuna“ (28.IX 1920) je otkrila i priznala sva ona strahovita zvjerstva koja su se dešavala u Crnoj Gori. Na kraju, po običaju, još malo Francuza: „La Revue Contemporain“ (Pariz, maja 1922.) u tekstu svog direktora Anri D' Osmana, pod naslovom „Crna Gora ne može umrijeti“', piše: „Poslije takvih intriga, u kojima bi umiješan g. Andrea Bartolo, kojega je g. Poenkare zauvijek udaljio iz Kej d' Orseja, ta nepravda bi dozvoljena! Mi ćemo to znati jednog dana, ali ljudska savjest, ta neminovna pravda, o kojoj govoraše Gambeta neće dozvoliti Srbima da stave, tako reći, u njihov džep jednu 1000-godišnju državu, jedan herojski i kavaljerski narod. Francuska, koja se borila 4 godine za trijumf pravde, ne može tolerisati takav postupak... I Njemačka je pokušala nametnuti svijetu tu monstruoznost, ali sila ne nadvladava pravo. Mi to bar mislimo. Zakonita Vlada Crne Gore uvijek je zahtijevala za tu zemlju jedan plebiscit, koji čak nije bio osporavan stanovnicima Koruške, Šlezviga i Šlezije. Sadašnja situacija Crne Gore ni u čemu se ne razlikuje od one u Belgiji i Srbiji, koja je bila stvorena austro-njemačkom okupacijom. Zar nije potvrdio G. Bonomi, predśednik italijanske vlade, u svome govoru od 23. jula 1921, da 'sadašnje faktičko stanje Crne Gore, stvoreno od strane Srbije, nije dobilo nikakvu međunarodnu sankciju'. Saveznički skupovi nijesu imali kuraži da pristupe rješavanju crnogorskog pitanja, tj. da prinude Srbiju na evakuaciju iz Crne Gore, da bi crnogorski narod mogao slobodno raspolagati samim sobom... Mi smo uvjereni da će doći dan, kada će se pravda dati gorštacima Crne Gore, koji traže svoja prava, kao što Francuzi neumorno traže svoja“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0" data-rendition-name="original" width="721" height="599" loading="lazy" alt="Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919."><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919.</figcaption></figure>   <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d" data-rendition-name="original" width="373" height="262" loading="lazy" alt="Nikola Pašić"><figcaption>Nikola Pašić</figcaption></figure>

Velika prevara, a ne skupština srpskog naroda

Predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 eura koji je još 2007. godine, dok je obavljao funkciju osnovnog državnog tužioca u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Prema ugovoru, Radović je trebalo da vrati oko 18.000 eura tokom dvije decenije i to u ratama od 75 eura mjesečno.&nbsp;
Za poslanike Nove srpske demokratije (NSD), partije na čijem je čelu Andrija Mandić, ovakvo ponašanje prvog čovjeka Višeg suda je neshvatljivo. Radović nije odgovarao na pitanja koja mu je TV E uputila.
"To je neshvatljivo, posebno za nekog ko je imao tako visoku funkciju, a dobio je kredit po povoljnim okolnotima. Ne mogu da vjerujem da to neko može da uradi sebi, da tako spusti svoj integritet na neki nivo koji nije za tu funkciju koju obnaša u tom trenutku. To jednostavno se može komentarisati sa - no comment", rekao je poslanik NSD-a Dejan Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FV3t6izU3Vps&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poslanik NSD-a Milan Lekić kratko je za TV E prokomentarisao ovaj slučaj:
"Ne možemo to komentarisati kao dobro".&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fm6Bk6eWNeWg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Na pitanje TV E zašto se u Skupštini Crne Gore nije govorilo na ovu temu, Đurović smatra da to treba da rade drugi organi.
"Skupština i ja kao poslanik i predstavnik građana mogu da dam mišljenje o tome kako neko može da se ponaša kada dobije takav kredit po takvim okolnostima i još ga na kraju ne vrati", istakao je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuAXxehwC7KM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Bogdan Božović iz Socijalistične narodne partije kazao je za TV E da ne zna zašto to niko u Skupštini nije komentarisao.
"Ali naš stav je tu principijelan i kad smo bili opozicija i sada kada smo vlast. Smatramo da treba na neki način da se omogući nezavisnost pravosudnom sistemu", rekao je Božović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F8lwcbfwe-iw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Radović je jedan od više od 200 zaposlenih u državnim institucijama koji su od 2004 - 2020. godine od Vlade dobili ili stan ili kredit po povoljnim uslovima.

VIDEO - Poslanici Mandićeve partije o Radoviću i nevraćanju kredita: Neshvatljivo da neko spusti svoj integritet na nivo koji nije za funkciju koju obnaša

Bivši vršilac dužnosti pomoćnika direktora Uprave policije Dejan Knežević i nekadašnji šef Odsjeka za suzbijanje teških krivičnih djela u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije Milorad Žižić privedeni su u 19.30 na saslušanje u Viši sud.
Na saslušanje je, prema informacijama Portala ETV, priveden i policijski službenik Aleksandar Bošković.
Njih će saslušati sutkinja za istrage Suzana Mugoša koja će odlučiti o zahtjevu SDT-a koje je tražilo pritvor za Kneževića, Žižića i Boškovića.
Knežević i Žižić uhapšeni su u petak, po nalogu SDT-a, zbog sumnje da su navodno bili članovi grupe, koju je prema stavu SDT-a, formirao nekadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.
Knežević i Žižić negirali su pred specijalnim tužiocem Jovanom Vukotićem navode iz naredbe za sprovođenje istrage.
Osim Žižića i Kneževića u subotu tokom noći uhapšen je i policijski funkcioner Aleksandar Bošković.

Knežević, Žižić i Bošković privedeni na saslušanje u Viši sud

U razgovoru za Portal ETV, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko, iznosi procjenu aktuelnih političkih prilika u zemlji, tvrdeći da se sve jasnije nazire kraj vladavine Aleksandra Vučića.&nbsp;
Njena analiza ukazuje na duboku krizu legitimiteta, rastuće nepovjerenje unutar državnih struktura i promjene u međunarodnim odnosima, što, prema njenim riječima, označava ulazak Srbije u period političkog preokreta.
Biserko za Portal ETV kaže da se sve jasnije nazire politički kraj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
- Mislim da on ide kraju, koliko će to trajati teško je reći. U zemlji je u velikoj mjeri izgubio legitimitet, kao i u svijetu. Nije spreman za izbore jer nema većinu. Činjenica da smjenjuje ključne ljude u policiji i da želi preuzeti kontrolu nad vojskom ukazuje na to da nema povjerenja u vlastito okruženje - navodi ona.
Biserko ukazuje da mnogi osjećaju kraj i ne žele učestvovati u njegovoj sve nasilnijoj politici.&nbsp;
- U panici smjenjuje ljude ukoliko su podržali studente ili pokazali simpatije prema protestima. Ne stoji dobro ni kod Trumpa, ni kod Putina, što se najbolje vidi na slučaju NIS-a - navodi.
Prema njenim riječima, EU je sve nepovjerljivija, ali još želi zadržati Srbiju na evropskom putu.&nbsp;
- Studenti su otrijeznili društvo poslije 40 godina šovinizma i populizma. Taj proces će trajati godinama, ali povratka na staro više nema - kazala je Biserko za Portal ETV.&nbsp;

Tag: autorski-tekst

Pet godina kasnije: Crna Gora između obećanja i stvarnosti

Milović: To što se zadužujemo da bismo imali „rezervu“ je znak da je u sistemu upaljen crveni alarm

Forum žena Bošnjačke stranke: Stanimo zajedno u borbi protiv nasilja nad ženama

MPNI: U drugom krugu 313 mladih je imalo priliku da radi pripravnički na nekom od 10.969 slobodnih radnih mjesta

BBC: Gruzijska policija možda koristila hemijsko oružje iz Prvog svjetskog rata da razbije proteste

PRATITE TVe UŽIVO