Rečenica o povratku u devedesete godine na Balkanu često se ponavlja i pretvara u frazu, jer joj se ne pripisuje njeno stvarno ozbiljno značenje.
Često se, naime, uopšte ne razumije što su države nastale na prostoru bivše Jugoslavije izgubile devedesetih godina, kad su zbog nacionalističke socijalne dinamike, koju je režim Slobodana Miloševića uspostavio krajem osamdesetih, u devedesetima bile blokirane velikosrpskom agresijom.
"Krema" srpske akademske zajednice sredinom osamdesetih je osmislila Memorandum SANU, kao policy project stvaranja velike Srbije. Do koje je mjere ta "krema" živjela izvan globalnog konteksta govori činjenica da je projekat bio zasnovan na etatističkom realsocijalističkom modelu, a da nisu vidjeli notornu stvar – da je svijet pred velikim talasom demokratizacije i da se totalitarni poredak raspada.
Strašno je, međutim, to što je zbog projekta što su ga osmislili Miloševiću, a koji je on sprovodio, u ostalim državama bivše Jugoslavije procesi demokratizacije u Srednjoj i Istočnoj Evropi prošao mimo ovog političkog interesa u ovim državama. Prostor bivše Jugoslavije zato je inicijalno posve izostao iz projekta Delorsovih krugova, a jedino je Slovenija uspjela da izbori status kandidatkinje za članstvo, uprkos tome što nije bila dio projekta predsjednika Evropske komisije u dva mandata – od 1985. do 1995. godine.
<h2>Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta</h2>
Put u članstvo Unije za Hrvatsku trasiran je drugim pravcem, zaključcima Solunskog samita na kraju grčkog predsjedanja EU u junu 2003. godine, kojim je, uostalom, otvoren put za proširenje EU na Zapadni Balkan, nakon velikog praska proširenja 2004. godine, koji je obuhvatao i Sloveniju.
Devedesetih je Balkan bio izvan evropskog političkog konteksta. U balkanskim državama koje su bile fokusirane na nacionalizam i rat, ispod radara su prolazili ključni procesi – od pada Berlinskog zida do izgradnje demokratskih institucija i procesa ekonomske i političke standardizacije sa zajedničkom evropskom pravnom stečevinom, što se odvijao u ostatku Srednje i Istočne Evrope.
Slovenija je svoju priliku otvorila odmah nakon Brionskog primirja, ali je još dugo unutar EU tretirana s nepovjerenjem. Hrvatska je svoju šansu počela stvarati tek nakon pobjede nad agresorom (koja je uspostavljena prema nekim interpretacijama 1995, ali zapravo tek 1998. završetkom procesa mirne reintegracije Podunavlja) i, daleko važnije, slomom populističkog režima 3. januara 2000. godine, drugim prenosom vlasti i početkom „evropske tranzicije”.
Tek je tada Hrvatska počela da izlazi iz konteksta „Miloševićeve prijetnje”, a zanimljivo je da je već proces svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. prolazio na marginama pažnje hrvatske javnosti. Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta bio je politički projekat i administracije Ivice Račana, ali i one Iva Sanadera, a široki konsenzus o tom projektu uspostavljen je stvaranjem parlamentarnog Nacionalnog vijeća za praćenje pristupnih pregovora. Taj konsenzus umjerene ljevice i desnice, udruženih oko ciljeva pristupanja EU, ali i NATO-u, obilježavao je i slovensku političku arenu – od kraja procesa osamostaljivanja, pa do ostvarivanja tih temeljnih zajedničkih ciljeva.
<h2>Patogeni pritisak Srbije na susjede</h2>
Nažalost, slomom projekta Memoranduma SANU, patogeni uticaj projekta velike Srbije na Balkanu nije bio obustavljen. Umjesto priznanja poraza, „utemeljitelji” projekta oblikovali su Memorandum II, kojem je cilj bio negiranje odgovornosti za procese iz devedesetih, dakle i činjenice da je režim u Beogradu i pred Međunarodnim sudom u Haagu (ICJ), i pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, označen kao odgovoran za nekažnjavanje i nesprečavanje zločina genocida.
Smjenom administracije Borisa Tadića, koja je sprovodila pogodbenu tranziciju, sporazum mekog krila starog režima i mekog krila demokratske alternative, provedenom 2012. godine, Srbija ponovno ulazi u razdoblje vladavine opcija posvećeni velikosrpskom konceptu, ali ovog puta, po uzoru na Putinov imperijalni projekt u Rusiji – takozvani "ruski svijet".
Nakon 13 godina vladavine, pritisak autoritarne vlasti u Srbiji na susjedne države postaje izrazito patogen. Manji entitet u Bosni i Hercegovini (Republika Srpska) tretira se kao konstitutivni dio "srpskog sveta", a vlasti u Beogradu snažno podstiču Dodikov secesionizam. Iako je odnos prema Crnoj Gori kao organskom dijelu "srpskog sveta" mrvicu rezervisaniji nego što je odnos prema Dodikovom entitetu, u Crnoj Gori je uspostavljena kontrolna vlast u rukama velikosrpske opcije, predvođene Andrijom Mandićem. Ta kontrolna vlast koja sprovodi interese Beograda uvijek može blokirati nominalno proevropsku administraciju premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića.
Najgori je pritisak na Kosovo, koje je u septembru pretprošle godine bilo izloženo terorističkom upadu paravojnih snaga naoružanih i kontrolisanih od strane režima u Beogradu. Ključni akter terorističke akcije i dalje uživa punu zaštitu Vučićevog autoritarnog režima. Sve su očitije i aspiracije za pretvaranje dijela Sjeverne Makedonije u područje "srpskog sveta". Tom projektu komplementaran je bio drugi sličan projekat – projekat Otvorenog Balkana, kojim se na Zapadnom Balkanu htjelo uspostaviti prostor asimetričnih odnosa s dvjema fokusnim tačkama, Beogradom i Tiranom, i pretvoriti koncept "regionalne integracije" u okvir za velikosrpski i velikoalbanski projekt.
Zbog reakcije Evropske unije, prije svega Njemačke, projekat Otvoreni Balkan morao je "ustuknuti" pred evropskim, odnosno njemačkim projektom Berlinskog procesa, koji je zasnovan na evropskim principima ravnopravnosti i matrične saradnje zemalja obuhvaćenih inicijativom. Međutim, u Beogradu to i dalje nije doživljeno kao ozbiljan politički poraz, a državne politike sistematski se vode u skladu sa uvjerenjem vrlo sličnom onom iz projekta Memoranduma SANU.
<h2>Očekivanja od Rusije i Trumpa</h2>
Naime, taj se projekat oslanjao na uvjerenje kako nikakve duboke socijalne promjene neće dovesti u pitanje etatistički model diktature, oslonjene na sovjetsku Rusiju. Isto tako, projekat "srpskog sveta" počiva na uvjerenju o tome kako je samo pitanje vremena kad će totalitarna Rusija pokoriti i poraziti evropski model demokratskih sloboda, ljudskih prava i socijalno-tržišne privrede. Kad je počela Putinova opšta invazija na Ukrajinu, za one koji su modelirali projekat "srpskog sveta", to je bila naznaka početka kraja Evropske unije.
Za one koji su modelirali Vučićeve politike agresija na Ukrajinu je bila "proxy rat", ali prije svega rat koji Rusija na teritoriju Ukrajine vodi, da bi srušila slobodni svijet i Evropsku uniju.
Od novog mandata predsjednika Trampa očekuje se de facto isto: savezništvo s Rusijom u ime "zajedničkih vrijednosti", a protiv Evropske unije.
Razlika od Memoranduma SANU je samo u tome što je taj dokument "cvijeta inteligencije" počivao na uvjerenju da je etatistički komunizam vječan, a ovaj projekt počiva na uvjerenju kako su demokratiji i ljudskim pravima odbrojeni dani. Činjenica da se pokazalo kako je NATO, kao odbrambeni savez slobodnog svijeta, i te kako vitalan i kako je postao privlačniji nego što je bio prije opšte invazije Rusije na Ukrajinu, u tom svjetonazoru kao da ne postoji.
O EU se u tom pogledu na svijet govori kao o strukturi iz prošlosti, bez mogućnosti da preživi u novim uslovima, a projekat predsjednika Trampa tumači se blaženo naivno, bez njegovog elementarnog poznavanja.
<h2>Balkan kao izolovani vrijednosni sistem</h2>
Istina je, svako razdoblje u kome se lome epohe, za brojne države i za naddržavne strukture može biti izrazito rizično. Jasno je da je s početkom novog mandata predsjednika Trampa završilo razdoblje globalizacije, ali Evropska unija se tome u dobroj mjeri već prilagodila. Pitanja slobodne trgovine i carinskih barijera i pitanja odnosa globalnih aktera postaju napeta i osjetljiva, ali Unija odgovara novim javnim politikama. Pod pritiskom koncepta "srpskog sveta", međutim, državama na prostoru bivše Jugoslavije događa se isto ono što im se dogodilo i devedesetih.
Upadaju u zamku vrlo sličnu onoj koju im je tada nametnuo Miloševićev režim, a da se pritom uglavnom još nisu oporavile od posljedica te prethodne zamke. Danas su okolnosti daleko nepovoljnije nego što su bile devedesetih. Tada je na djelu bio optimizam što je pratio veliki demokratizacijiski talas, ekonomska konjunktura koja je pratila širenje na nova tržišta i spremnost konsolidovanih demokratija da prenose znanje na zemlje koje su se našle u poziciji da izlaze iz totalitarizma ili autoritarizma i da počinju izgrađivati demokratske ustavne modele, slobodno tržište i ono najosjetljivije, demokratsko građansko društvo.
Danas optimizma nema, a na Balkan se počinje gledati jednako kao što se na njega gledalo devedesetih – kao na prostor koji živi u izolovanom vrednosnom sistemu, koji nema gotovo ništa zajedničko s vrijednosnim sistemom konsolidovanih demokratija. Balkanske države ponovo se niti ne trude razumjeti što se događa sa Evropskom unijom, niti prate procese i odazive Unije na novu situaciji, ali očekuju da ih se tretira kao povlašćene. Kratak odsječak vremena u kome se ozbiljno razmišljalo o tome kako bi povratak zajedničkoj evropskoj politici proširenja mogao biti vrijedan za Uniju, nažalost, sada je propušten, i niko osim profesionalnih zagovornika proširenja (poput evropske komesarke za proširenje) ozbiljno ne razmišlja o tome da bi neka od zemalja u pretpristupnom dijalogu u okviru aktuelnog mandata Evropske komisije mogla "pokucati na vrata Unije".
To međutim nije krivica evropske elite, nego političkih elita koje su se ponovo našle zarobljene pritiskom svjetonazora koji nema ništa zajedničkog s vrijednostima evropske integracije. U takvim okolnostima ne treba očekivati relevantan interes institucija Unije za procese na Zapadnom Balkanu. Jedini način da se prostor Zapadnog Balkana/bivše Jugoslavije vrati na evropsku agendu je da domaće političke elite nađu snagu da odbace pritisak protivevropskog svjetonazora koji je „zarobio” ovaj prostor i u javni diskurs uvedu ona pitanja koja sada zaokupljaju Evropsku uniju, dakle pitanja zaštite zajedničkog ekonomskog prostora, prostora građanskih prava i individualnih sloboda, te prilagođavanja okolnostima u kojima je proces globalizacije bankrotirao.
Odgovor uz pomoć populističkog kvazisuverenizma, što ove države gura u Putinovu orbitu, gasi svaki evropski interes za procese što se u ovom dijelu Evrope odvijaju. Problem je, međutim, što će u savremenim uslovima biti još teže prevladati posljedice takvih pogrešnih politika, nego što je to bilo devedesetih. A vidimo da u devedesetima, osim Slovenije i Hrvatske, druge države u ovom prostoru nisu izbjegle razornom uticaju memorandumskog antidemokratskog etatizma.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Savremena zamka za Balkan opasnija od one iz Miloševićeve ere

Buduća njemačka vlada ima velike planove oko obnove infrastrukture, za šta će joj biti potrebno mnogo građevinaca, ali u isto vrijeme ograničava useljavanje sa Zapadnog Balkana. Prva građevinska udruženja već se bune.
Buduća njemačka vlada Demohrišćana (CDU/CSU) i Socijaldemokrata (SPD) planira da u nadolazećim godinama uloži 500 milijardi eura u obnovu dotrajale infrastrukture: pruge, puteve i mostove. Istovremeno namjerava i da se okomi na drugi gorući problem, a to je nedostatak stanova u Njemačkoj.
Ali za te planove će, osim novca, biti potrebno i mnogo radnika – kvalifikovanih, ali i onih bez kvalifikacije. Upravo u tom sektoru je Pravilo o Zapadnom Balkanu, koje je uvedeno 2016, proteklih godina pokrivalo potrebe njemačkog tržišta rada, jer za razliku od ostalih programa za useljavanje radne snage, Pravilo o Zapadnom Balkanu nije podrazumevalo kvalifikaciju, već samo radni ugovor njemačkog poslodavca. To je posebno građevinskoj industriji dozvoljavalo zapošljavanje nekvalifikovanih radnika koji su takođe deficitarni na njemačkom tržištu rada, piše Dojče vele.
<h2>Pogrešna i štetna odluka</h2>
Prošle godine je socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada, u jeku liberalizacije useljavanja, podigla i godišnju kvotu u sklopu Pravila o Zapadnom Balkanu s 25.000 na 50.000 radnih dozvola godišnje. Ali nova vlada, u svom koalicionom sporazumu od prošle nedjelje, ponovo je tu kvotu smanjila na 25.000 dozvola godišnje. Sada se mnogi poslodavci pitaju koji je razlog za to.
- Pravilo o Zapadnom Balkanu pokazalo se kao isprobani instrument pronalaženja radne snage i to bez pretjerane birokratije, što je inače rijetkost kada je riječ o imigraciji - kaže za list Štutgarter cajtung zamjenik direktora Njemačke industrijske i trgovinske komore Ahim Derks. Zato je odluka buduće vlade da opet prepolovi zapadnobalkansku kvotu, prema njegovom mišljenju, pogrešna.
Sličnog mišljenja je i Tim-Oliver Miler, direktor Centralnog saveza njemačke građevinske industrije. On je takođe za Štutgarter cajtung rekao da smanjenje godišnje kvote posebno pogađa građevinsku industriju.
- Značajan dio stranih radnika na njemačkim gradilištima dolazi upravo iz neke od zemalja bivše Jugoslavije. Sadašnja odluka o smanjenju tog kontingenta je iznenađujuća i štetna, i to posebno ako se uzmu u obzir planirani infrastrukturni projekti koji će povećati potražnju za radnom snagom - kaže Miler.
<h2>Zašto smanjivati kvote?</h2>
Smanjenje kontingenta neće pogoditi samo velike infrastrukturne projekte, već i stanogradnju, smatra Aksel Gedaško, direktor Krovnog udruženja stanogradnje (GdW).
- Ako se dotok radnika sa Zapadnog Balkana prepolovi, to bi moglo da pogorša nestašicu radne snage na gradilištima - smatra on.
Za razloge za smanjivanje kontingenta nema razumijevanja ni Jan Danenbring, iz Centralnog udruženja njemačkih zanatlija (ZDH).
- Savezna vlada nedavno je udvostručila tu kvotu, a sada je ponovo vraća, iako se okolnosti u poređenju s prošlom godinom nisu promijenile - kaže Danenbring, takođe za Štutgarter cajtung. I zaključuje: „Ako u oblasti stanogradnje želimo nešto da promijenimo, biće nam potreban svaki čovjek“.
Negativni komentari i nedostatak razumijevanja na odluku buduće vlade o Pravilu o Zapadnom Balkanu dolaze i iz redova stručnjaka za tržište rada. Herbert Briker iz Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB) smatra da vlada tim potezom „šalje pogrešan signal“. On ukazuje na to da je Pravilo o Zapadnom Balkanu do sada pokazalo kao uspješan mehanizam.
- 95 do 98 odsto onih koji su u Njemačku stigli u sklopu tog pravila su i u godini nakon dolaska u Njemačku zaposleni i uredno plaćaju doprinose - zaključuje Briker.

Njemačke građevinske firme se bune zbog kvota radnika sa Balkana: Ako se prepolove, pogoršaće se nestašica radne snage

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je bezbjednosna situacija na Balkanu "ozbiljno poljuljana" i da Srbija "nastoji da očuva mir i stabilnost, kao i bezbednost svih svojih građana".
Vučić je to poručio nakon današnje sjednice Vlade Srbije kojoj je prisustvovao i na kojoj je, kako je rekao, bilo riječi o aktuelnoj bezbjednosnoj situaciji u zemlji i regionu, a posebno o "bezbjednosnim izazovima na Kosovu i u Bosni i Hercegovini".
- Razgovarali smo i o sveukupnim aspektima najavljenog protesta 15. marta- objavio je Vučić poslije sjednice Vlade.
Predsjednik Srbije je prethodno kazao da na protestu koji su za 15. mart u Beogradu najavili studenti u blokadi očekuje da "opozicija organizuje veliko nasilje".
Ne iznoseći detalje i dokaze za ovakve tvrdnje, Vučić je rekao da će "svi koji u tome budu učestvovali biti pohapšeni".
Dosadašnji masovni skupovi, koji traju već četiri mjeseca, koje su studenti organizovali u nekoliko većih gradova u Srbiji &nbsp;tražeći odgovornost za pogibiju 15 ljudi u padu nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu bili su mirni i na njima nijesu zablježeni incidenti.

Vučić: Bezbjednosna situacija na Balkanu ozbiljno poljuljana

Moćna medijska mašinerija, fabrike trolova, podmetanja i dezinformacije… Ruska propaganda ima jake karte, a osim toga može da računa na „osovinu autokrata" koji je podržavaju i oponašaju ruski model vladanja, piše iskusni njemački novinar Dojče Velea Tomas Brej.
- Ta osovina počinje s Vladimirom Putinom, ide preko mađarskog premijera Viktora Orbana i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji sve više vlada kako mu se prohtje, kao i njegovog mlađeg partnera Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, pa sve do slovačkog premijera Roberta Fica - navodi Brej.
Taj novinar, koji je studirao istoriju istočne Evrope, a potom skoro četiri decenije bio dopisnik najveće njemačke novinske agencije dpa iz Beograda, u novoj publikaciji ponovo se bavi ruskom propagandom u Evropi, pretežno na Balkanu i na primjeru Srbije.
Analiza „Rusija, utiranje staze za autokrate" objavljena je za fondaciju Frifrih Njuman, blisku njemačkim liberalima (FDP) i cijela je dostupna na internetu.
Brej naziva Balkan „laboratorijom i trenažnim poligonom" ruske propagande.
Uglavnom se bavi Srbijom i podsjeća da ta zemlja nije uvela sankcije Rusiji, piše o ulozi rusofilnog jastreba Aleksandra Vulina i srdačnim „bratskim“ dočecima ruskih političara, uprkos agresiji Moskve na Ukrajinu.
- Ukupno gledano, naravno da je EU ostao daleko najveći donator novca za Srbiju. Ali, kroz državnu propagandu jedan ogroman dio srpskog stanovništva to vidi drukčije - piše Brej.
<h2>Srpski mediji kao da su ruski</h2>
Plodnost ruske propagande u Srbiji objašnjava prisustvom dva servisa, Sputnjika i RT-a koji su prisutni u Beogradu. Ali to je, ocjenjuje, manje od pola priče.
Ključno je, piše njemački novinar, što domaći mediji – oni pod kontrolom Vučićevog tabora – preuzimaju čitave tekstove tih ruskih servisa, bez ikakve provjere i uređivanja, dajući im često još iskrivljenije i lažnije naslove.
Televizije su, podsjeća Brej, pune emisija u kojima gostuju proruski analitičari i „teoretičari zavjere" koji, kako kaže, neprestano lažu o ratu u Ukrajini i drugim temama. Takve emisije, navodi nadalje Brej, postižu nevjerovatnu gledanost.
Citirajući brojne naslove iz srpskih režimskih tabloida i portala, njemački novinar piše da rusku i srpsku propagandu vezuje mahom negativno prikazivanje Zapada, često i same Njemačke, uz sva ritualna pretjerivanja.
- Prema tim napisima stanje na gotovo uvijek negativno konotiranom Zapadu je katastrofalno. Široki društveni slojevi osiromašuju. Poskupljenja čine život nepodnošljivim i nestašice hrane vladaju gdje god da se okrenete - navodi se u tekstu.
S druge strane, divljenje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, kako piše, prelazi granice novinarstva i dobrog ukusa. Među brojnim primjerima Brej spominje i tekst na portalu Večernjih novosti o tome u koje vrijeme Putin doručkuje prepeličja jaja, kako se zdravo hrani i trenira.
<h2>Zaplaši pa vladaj</h2>
Osim propagande, zemlje poput Srbije uvoze i Putinov model očuvanja vlasti, smatra Brej.
- Na prvom mjestu je novi nacionalizam koji se raspaljuje tvrdnjom da susjedne zemlje, NATO, SAD ili EU prijete sopstvenoj naciji - piše Brej.&nbsp;
On na primjeru Vučića navodi da je poruka propagande kako jedino apsolutna poslušnost jakom vođi može zaštititi narod od silnih prijetnji.
- Vučić dalje tvrdi, kao i sve druge evropske autokrate, da postoji koncentrisana medijska hajka kojom upravljaju strane vlade, a koja se usmjerava prema njegovoj zemlji u načelu i posebno prema njemu lično. Tu se radi o klasičnoj zamjeni uloge počinioca i žrtve – a to je takođe činilac autokratskih sistema. Jer, u medijima kojima upravlja država, čiji je Vlada dijelom i vlasnik, Zapad se svakodnevno ocrnjuje sve sumanutijim optužbama po svim pravilima propagande - navodi novinar.
<h2>Predsjednik iz televizora</h2>
Pišući da je srž tih sistema i opšti nepotizam i klijentelizam – u kojem političari i biznismeni daju bezuslovnu vjernost u zamjenu za bogaćenje – Brej dalje opisuje Vučićev sistem vladavine s televizora.
- Sveprisutni predsjednik obično dovodi javnost u stanje permanentne uzbuđenosti, kao u televizijskom rijaliti šou. Skoro svakog dana se pojavljuje na malim ekranima kako bi, ponekad i satima (u prosjeku dnevno govori sat i po na televiziji), svojim građanima priredio važne, sjajne, nevjerovatne, dramatične priče, koje tako najavljuju vladini mediji - rekao oje on.
U Vučićevim pričama se radi o „zavjerama, organizovanom kriminalu, scenarijima užasa iz budućnosti, spektakularnim stranim investicijama, polaganjima kamena temeljca ili otvaranju modernih bolnica, puteva, fabrika, krakova pruga ili elektrana - piše Brej.
Tu potpuno nestaje granica između šefa države i same države, dodaje autor, a Vučić stalno priča kako je omogućio ovo ili ono, „kao da investira svoje privatne novce".
Predsjednik se predstavlja kao „moćni akter“ međunarodne politike koji se, kad mu se prohtje, sastaje s Putinom, kineskim predsjednikom Sijem ili šefovima vlada velikih zapadnih zemalja.
- Uprkos relativno malom broju stanovništva od ispod sedam miliona, ljudi mogu steći utisak da predsjednik zemlji garantuje važnost koja ne nalazi utemeljenja u veličini ili ekonomskoj potentnosti - zaključuje novinar.
Ujedno dodaje da opozicija i kritičari ne postoje u režimskim medijima, ali da su ipak stalno na meti.
<h2>Kako je u regionu?</h2>
Premda se najviše posvećuje Srbiji, pa onda Mađarskoj, Brej u radu taksativno navodi i kako stvari stoje s autokratskim tendencijama i ruskom propagandom širom Balkana i Evrope.
Za Bosnu i Hercegovinu se fokusira na Republiku Srpsku i njenog predsjednika Milorada Dodika. Piše da mediji koje Dodik kontroliše „svakodnevno šire ruske narative ne samo o agresiji na Ukrajinu, već praktično o svim svjetskim problemima izvještavaju iz ruskog ugla".
Kod primjera Sjeverne Makedonije njemački novinar nešto opširnije piše i o greškama Evropske unije. U Skoplju su, kako navodi, nacionalisti ponovo na vlasti, a njihovom oživljavanju doprinijelo je to što proces pristupanja EU-u nije donio osjetni boljitak za obične ljude.
Naprotiv, ta zemlja je dvije decenije bila žrtva grčkih ultimatuma zbog kojih je promijenila ime, da bi onda dospjela pod pritisak Bugarske koja traži da se Makedonci odreknu svog identiteta.
- Višegodišnje nestabilno stanje u Sjevernoj Makedoniji, uzrokovano i pogrešnom politikom EU-a, Rusija koristi kao prostor za propagandu - dodaje Brej.
Dalje piše da Rusija „decenijama" pokušava da utiče i na događanja u Crnoj Gori i da za to koristi „srpsku manjinu, kao i Srpsku pravoslavnu crkvu u zemlji koja spada pod beogradskog patrijarha i tradicionalno slijedi velikosrpske ciljeve".
Brej se osvrće i na decenije vladavine Mila Đukanovića za kojeg piše da je činio političke iskorake, ali da je autokrata čiju je eru obilježio epski klijentelizam i prožetost cijele države kadrovima njegove Demokratske partije socijalista.
Za Hrvatsku se navodi da se i novinari žale na stil premijera Andreja Plenkovića, a da se i Plenković žali na to što predsjednik Zoran Milanović navodno istupa kao apologeta Rusije i Putina.&nbsp;
- Kao vrhovni zapovjednik vojske više puta je blokirao angažman hrvatskih vojnika u okviru projekata NATO-a u vezi s ratom u Ukrajini - piše Brej.
<h3>Šta preduzeti?</h3>
U posljednjem dijelu analize na 44 stranice Brej pokušava da da ideje što se može učiniti kako bi se smanjio ili potisnuo „toksični“ propagandni uticaj Rusije.
Tu, recimo, navodi da bi trebalo jačati medijsku pismenost ljudi, jer bi tako „svaki čitalac i slušalac mogao lako prepoznati izmišljene informacije“ kad ih vidi i čuje u medijima.&nbsp;
Taksativno spominje medije i portale koji se bave provjerom činjenica, kakvi su Raskrinkavanje i Istonomer, kao i strane zapadne servise poput DW-a, BBC i Radija Slobodna Evropa.
Kako piše Brej, ti mediji imaju isti problem kao i oni koji provjeravaju činjenice (fact checking) – njihovi izvještaji tek sporadično dospijevaju u veće medije i to samo one koji su kritični prema vlastima.
- Vjerovatno je vrlo ograničen krug građana koji uopšte znaju za postojanje takvih programa ili ih aktivno traže na internetu - procjenjuje Brej.
On poziva Evropsku komisiju i Evropski parlament da s riječi pređu na djela i da, recimo od Srbije, traže poštovanje evropskih vrijednosti u medijskom sektoru, a ne da samo taktički manevrišu, piše Dojče Vele.

Njemački novinar proučavao medije na Balkanu: Oni pod kontrolom Vučića kao da su ruski, u CG se pokušava uticaj preko SPC i srpske manjine

Balkan u 2024: Tragedije kao podsjetnik na realnost punu neodgovornosti i korupcije

Čita se, ne treba misliti da je nekad, prije tih tehnoloških naprava, nešto se masovno čitalo, čak mislim da se danas čita više nego prije četrdeset godina, sudeći po tiražima knjiga, ima ta generacija milenijalci, dolaze, kupuju knjige, čitaju, kazao je u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E, književnik Svetislav Basara.
Književnik Svetislav Basara dobitnik je prve regionalne nagrade Ćamil Sijarić za knjigu "Rekapitulacija".
Nagrada Ćamil Sijarić treba svima da znači, kaže Basara, nagrada koja nosi ime pisca je dobar početak &nbsp;i u narednim godinama, dodaje on, ona će dodadno dobiti na značaju.
- Drago mi je jako! Ćamila Sijarića volim kao pisca, ali nagrada je tek početak, postavite to pitanje za deset godina, onda ćemo vidjeti koliko, ne meni, nego nekim drugima znači - rekao je Basara.
Po saznanju da će biti laureat nagrade Ćamil Sijarić, prisjeća se Basara, riješio je da, kako kaže, obnovi gradivo, te ja tako ponovo čitao Sijarićevu ,, Carsku vojsku” .
- Sigurno četrdeset godina nijesam čitao Sijarića, znam da je bio vrlo dobar utisak ostavio &nbsp;i ,,Carska vojska” je ponovo jako dobar utisak ostavila. Veliki stilista, odličan poznavalac jezika, to je glavna stvar, koliko čovjek vlada jezikom, to je prva stvar za pisca - istakao je Basara.
Za formiranje jednog pisca mnogo su bitne okolnosti, smatra Basara, važna je i reakcija na prvu knjigu koju taj pisac objavi, ističe on, ne mora to da bude nešto epohalno, kako kaže, ali je potrebno da padne pažnja na tu knjigu.
- Mir i tišina su osnovni uslovi u kojima pisac piše, po mogućstvu dalje od gradova, i dan danas u jedno selo, blizu Beograda, odlazim, moram, jer je potrebna &nbsp;dnevna rutina koju ništa ne remeti, uzbuđenja pokvare koncentraciju, a koncentracija je srž pisanja - naglasio je Basara.
Nikad nije zadovoljan, poručuje Basara, jer sve ispada, kako kaže, da je stvorio 30 odsto onoga što je, kako kaže, mislio da će uraditi.
U adolescenciji, prisjeća se, želio je samo da sluša muziku i da svira, i, dodaje on, da napravi neki bend, a oko dvadesete godine počinje da piše, kaže, i to prvo pjesme, pa kasnije prozu za koju kroz šalu &nbsp;kaže da je u početku bila gomila budalaština.
- Nijesam umio ništa drugo da radim. Nijesam imao neku ideju u mladosti da ću profesionalno biti pisac, niti da ću sva vremena biti pisac, zato što &nbsp;sam tome prišao prilično rekreativno, i posle trideset pet godina pisanja kasno je da se bilo šta drugo radi, pa sam nastavio - rekao je Basara.
Iako je poznat po svojoj direktnosti i otvoreno izgovorenoj riječi, kaže Basara, nije imao problema kakvih su imali pisci nekada zbog iskrenog stava, dodaje on, a neki imaju, kako kaže, čak i sada.
- Imao sam ja problema, u smislu da mi nije bilo dopušteno pojavljivanje u medijima, u kojima se ionako ne bih pojavio, &nbsp;nekakve odmazde dijela javnosti, gomile komentatora ovih što po društvenim mrežama tviterišu i fejzbukišu, što opet mene vrlo malo dotiče jer nijesam na društvenim mrežama - ističe Basara.
Ne voli javnost u Srbiji da čuje šta on ima da kaže, podsjeća Basara, i nema utisak da je to nije, kako kaže, popularno.
Voli da čita, kaže on, i čita od malih nogu, podsjeća, i ne može se odlučiti koji mu je, kako kaže, pisac najmiliji.
- Ko me pita koji mi je omiljeni pisac najrađe bih ga roknuo pesnicom, jer me stavio na žeravicu, ne mogu da se odlučim, naprosto. To je jedan ogroman, ogroman, ogroman niz knjiga koje sam počeo sa deset godina da čitam, pa je to šezdeset jedna godina čitanja, svakodnevno - naglasio je Basara.
Nije tačno da su mlade generacije nezainteresovane i gledaju samo, kako kaže, u telefon, jer ih, dodaje on, gleda po sajmovima i knjižarama.
- Ima ta generacija, milenijalci, dolaze, kupuju knjige, a ne samo da dođu i posjete. Čita se, ne treba misliti da je nekad, prije tih tehnoloških naprava, nešto se masovno čitalo, čak mislim da se danas čita više nego prije četrdeset godina, sudeći po tiražima knjiga &nbsp;i količini objavljenih knjiga. Ja pamtim vremena kad je godišnja produkcija u Srbiji bila, recimo, 30 pjesničkih zbirki, 15 knjiga pripovjedaka i 10,15 romana, to je bila cijela produkcija. Danas je to napredovalo - istakao je Basara.
Od društvenih mreža nema nista, poručuje Basara, i ne koristi ih, posjeduje email i viber, i to mu, kako kaže, zamjenjuje televiziju koju, kako navodi, ne gleda već godinama.
Balkan je zapaljena luda kuća, poručuje Basara, i tu je vatru vrlo teško ugasiti kaže on, gotovo nemoguće.
- Vrlo malo sam radio na sebi, vrlo malo, više su me oblikovale okolnosti. E, osim književnosti, tu mogu da kažem da je uticalo, pišem, brišem, ponavljam, popravljam…ali ostatak, i ne znam koliko ko na Balkanu može raditi na sebi, problem je sa okolnostima, nema ovdje mnogo manevarskog prostora - rekao je Basara.
Mržnja je mora biti produkt nekih nezadovoljstava, smatra Basara, a pitanje je, poručuje on, otkuda to nezadovoljstvo i da li se, kako kaže, treba prepuštati nezadovoljstvu.
- Uzroka za nezadovoljstvo svakog sata ima bar dvadeset, ne možemo baš tom se svakome impulsu predavati.Ta mržnja je nešto mnogo, mnogo dublje u ljudskoj prirodi, zapravo u dubinama naših bića uvijek tinja onaj primitivni čovjek koji u svakom drugom vidi neprijatelja, a ponekad i s pravom - zaključio je Basara.

Basara: Balkan je zapaljena luda kuća

Dijalog iz jedne stare TV reklame u kojoj na pitanje penzionera "Je’ l javljaju nešto za penzije" poštar odgovora "Penzije su ukinute", na koju podsjeća Gordana Matković iz Centra za socijalnu politiku u Beogradu, oslikava strah građana o (ne)sigurnosti penzija.
Radenko Milinković iz Beograda je u penziji šest godina, ali ipak mora da radi dodatan posao, te prodaje sladoled u glavnoj gradskoj ulici Kneza Mihaila.
- Pedeset hiljada penzija (430 eura), kredit trideset hiljada (260 eura) dinara. Zato moram da radim. A najviše radim da bi malo pomogao djeci, unučićima, da bi njima pružio, da ne budem baš da nemam da unucima pružim bar neki dinar, nego zadovoljstvo - kaže on za Radio Slobodna Evropa.
Penziju je stekao radeći 36 godina, a u nju je otišao prije nego što je napunio 65 godina, što je u Srbiji starosna granica, pa mu je zbog toga umanjena. Da bi imao normalan život, mora mnogo čega da se odriče.
- I odričem se. Na more sam otišao dva puta u životu i to dok su bila deca mala. Sad ne mogu jer sam ovdje od marta do novembra, na sladoledu, i ne može se finansijski. "Kažnjen" sam deset hiljada dinara (85 eura) od penzije jer nisam imao dovoljno godina života (da bih dobio punu penziju). Da imam bar tih deset hiljada, mnogo bi mi značilo, da mi nije odbijeno po rješenju."
Vlade u regionu suočavaju se s teškim zadatkom – kako balansirati između ograničenih budžetskih resursa i rastućih potreba za penzione izdatke.
Iako su reforme u nekim državama pokrenute, često nailaze na otpor i nepovjerenje javnosti. U međuvremenu, sve je više penzionera koji preživljavaju zahvaljujući pomoći porodice ili su prinuđeni da rade i u starosti.
- Kami (teško) nama - kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Miljan iz Podgorice službenik jedne državne institucije, kome je do odlaska u penziju ostalo još tri godine.
Kako navodi, zabrinut je da li će penzioni Fond u budućnosti moći da isplaćuje penzionere.
- Na jednoj strani imamo predstavnike Vlade, mlade i neiskusne, koji nam obećavaju da mirno spavamo jer će biti novca čak i za povećanje penzija. A na drugoj strani ekonomski stručnjaci tvrde suprotno. E, ja sam skloniji njima da vjerujem - kaže Miljan.
<h2>Reforme u Crnoj Gori</h2>
Od oktobra u Crnoj Gori traje reformski program "Evropa sad 2", kojim se plate povećavaju na 1.000 eura, uz ukidanje doprinosa poslodavaca za penzije. PIO Fond se zbog toga suočava s deficitom od 400 miliona eura, koji bi Vlada nadoknadila iz budžeta.
Plate će biti uvećane za dio doprinosa od pet odsto koji su do sada zaposleni od svoje zarade uplaćivali u Fond penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO). Istovremeno se ukidaju i doprinosi od 5,5 odsto koje su poslodavaci za svakog zaposlenog uplaćivali za penzioni fond.
Crna Gora ima skoro 265 hiljada zaposlenih i više od 116 hiljada penzionera, što znači da jednog penzionera pokriva 2,29 zaposlenih, podaci su Fonda PIO iz avgusta ove godine.
Zbog novog manjka u državnoj kasi Centralna banka Crne Gore (CBCG) sugerisala je Vladi da "sagleda dalekosežne posljedice ukidanja penzionih doprinosa".
- Radi se o mjeri koja sistemski utiče na prihode PIO i penzije zaposlenih, te CBCG smatra da je potrebno uraditi simulaciju iznosa penzije sa horizontom do 20 godina - saopšteno je iz te institucije početkom septembra.
Direktor Fonda penzijsko invalidskog osiguranja Crne Gore Ranko Aligrudić kaže da će i nakon izjednačavanja srazmjernih penzija sa najnižim biti crnogorskih građana koji će imati značajno nižu penziju od 450 eura.&nbsp;
Vlada je to odbila, a premijer Crne Gore Milojko Spajić izjavio da će nedostajuća sredstva za penzioni fond biti nadoknađena iz budžeta. Smanjenjem doprinosa za penzijsko osiguranje oko 180 miliona eura će, prema riječima premijera Spajića, biti nadomiješteno setom reformi.
- Povećaće se osnovica na koju se obračunavaju doprinosi, uvešćemo dodatne preduzetnike iz sive zone u legalne tokove, biće uvedena jedinstvena stopa PDV-a za ugostiteljstvo od 15 odsto. Generisaćemo nove prihode od igara za sreću - kaže Spajić.
Prema aktuelnom zakonodavstvu zaposleni u Crnoj Gori stiču pravo na starosnu penziju sa navršenih 65 godina života i najmanje 15 godina staža.
<h2>Dodavanje iz budžeta "normalno"</h2>
Penzioni sistemi u regionu su slični – napravljeni prema takozvanom Bizmarkovom sistemu (prema tvorcu Otu fon Bizmarku). U osnovi zavise od zaposlenosti i naplate doprinosa od kojih se isplaćuju penzije.
Uprošćeno, od bruto plate svakog zaposlenog dio se odvaja za isplate penzija. Ukoliko se, međutim, od zarada ljudi koji rade ne prikupi dovoljno novca – manjak se dopunjava iz budžeta.
Koliki god da su doprinosi za penzije, izvjesno je da bez dodatnih davanja iz državnih budžeta ukupan ceh ne može da se pokrije.
Gordana Matković iz Centra za socijalnu politiku u Beogradu kaže da treba posmatrati koliko se ukupno para kroz doprinose i budžet izdvaja za penzije i koliki dio bruto domaćeg proizvoda (BDP) čini ta suma.
Cilj je, dodaje, da se BDP uveća - kako penzije ne bi bile problem za državne finansije. Za to je, kaže, potrebno ne samo da bude što više zaposlenih, nego i da budu produktivniji, kako bi stvarali više dohotka.
- U slučaju Evropske unije se računa i na migracije, ali i na produženje radnog vijeka, na povećanje štednje za starost i jako, jako važno na ulaganje u ljudski kapital - kaže ona.
<h2>Sve manje radnika, sve više penzionera</h2>
Da društva u regionu stare, odavno nije više demografska ekskluziva. Statistika mjeri takozvani Zavisni odnos starijih osoba (Old-age dependency ratio) – broj starijih od 65 godina u odnosu na broj radno sposobnih (obično uzrasta između 15 i 64 godine).
Ovaj odnos pokazuje koliko starijih ljudi "zavisi" od radne populacije. Projekcije su da bi do 2050. godine, zavisni odnos starijih osoba u EU mogao da se poveća na više od 50 odsto, zbog čega se očekuje da na svake dve radno sposobne osobe dolazi jedan penzioner.
Naravno, broj radno sposobnih ne znači i da svi oni rade. U Bosni i Hercegovini se u praksi vidi kako stvari funkcionišu u takvim okvirima. Broj penzionera u Bosni i Hercegovini se gotovo izjednačio s brojem radnika kojih je u junu bilo oko 855.000.
Oko 738.000 umirovljenika penzije koje u prosjeku iznose oko 400 eura proteklih godina prima redovno, ali ne zahvaljujući uplati radničkih doprinosa.
Vladama dva entiteta u Bosni i Hercegovini – Federaciji BiH i Republici Srpskoj u čijoj nadležnosti su socijalna pitanja - u prosjeku nedostaje više od 200 miliona eura godišnje za isplatu penzija. Toliko iznosi razlika između uplaćenih doprinosa i ukupnih rashoda za starosne i vojne penzije, invalidnine i druga prava.
Broj penzionera u Bosni i Hercegovini gotovo se izjednačio s brojem radnika.
Razlika između uplaćenih doprinosa i isplaćenih penzija će se, prema zvaničnim procjenama vlasti, i dalje povećavati zbog sve većeg broja penzionera, redovnog zakonskog povećanja penzija za nekoliko postotaka godišnje i nedostajućeg broja radnika.
Vlade zvanično procjenjuju da bi do 2032. godine razlika između uplaćenih doprinosa i isplaćenih penzija mogla premašiti 800 miliona eura koji će se morati namiriti iz budžeta.
Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH, nedavno je izjavio da je takvo stanje "neodrživo", te da vlade moraju podsticati zapošljavanje.
- Međutim, nama mladi i najstručniji kadrovi odlaze u inostranstvo, jer ovdje ne vide perspektivu za svoju djecu. S druge strane, strani investitori kada dođu u BiH vide političku nesigurnost i namete na platu od 41 odsto. To je neodrživo i dovodi u pitanje isplatu budućih penzija - kazao je Mehić za RSE.
Jedno od rješenja u BiH vide i u dolasku radnika iz inostranstva.
Inače, U Bosni i Hercegovini je oblast socijalne zaštite u nadležnosti dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske – u kojima postoje dva fonda za penzijsko osiguranje.
Zbog neodrživosti fonda, koji je ranije funkcionisao po sistemu solidarnosti gdje tri radnika treba da uplaćuju doprinose koji bi bili dovoljni za jednu penziju, Republika Srpska je 2016. godine prešla na tzv. trezorsko poslovanje.
Federacija BiH je to učinila četiri godine kasnije.
Doprinosi se od tad ne uplaćuju na račune penzijskih fondova, već direktno u entitetski budžet. Nedostajući iznosi za penzije namiruju se od drugih poreza, PDV-a ili akciza.
<h2>Najradikalnije reforme na Kosovu</h2>
Čak i u zemljama gdje je odnos penzionera i mlađe populacije povoljniji, postoje ozbiljne zabrinutosti da doprinosi nisu dovoljni za održivost sistema. Ukupno, godišnji izdaci budžeta Kosova za penzije premašuju 300 miliona eura.
U oktobru ove godine, Vlada Kosova donijela je odluku o povećanju penzija i socijalnih programa za 20 do 50 odsto. Tako penzioneri, koji su doprinose dok su radili uplaćivali u drugi stub, sada iz tog fonda primaju između 218 i 318 eura u zavisnosti od nivoa obrazovanja.
Uz to, kao i svi drugi primaju osnovnu penziju koja iznosa 120 eura. Sva ova sredstva isplaćuju se iz budžeta Kosova, koji ove godine iznosi 3,3 milijarde eura.
<h2>Prekomjerno opterećenje budžeta</h2>
Penzioni i socijalni sistemi vrše preveliki pritisak na budžet, upozoravaju bivši zvaničnici i predstavnici civilnog društva. Bivši ministar za rad i socijalnu zaštitu Kosova, Skender Rečica, smatra da način finansiranja ovih sistema nije dobro osmišljen.
- Nemamo penzioni sistem gdje jedna generacija plaća za drugu. Dok ne stvorimo fond socijalnog osiguranja kao mehanizam da generacija plaća za sebe, nećemo imati socijalnu stabilnost i neće biti blagostanja za starije osobe - rekao je Rečica za Radio Slobodna Evropa.
Sličan stav dijeli i direktor Instituta za razvojne politike (INDEP) Burim Ejupi. Prema njegovim riječima, ukoliko bi postojao takav sistem, sredstva koja se sada troše na penzije mogla bi biti uložena u ekonomski razvoj.
Ejupi predviđa da će penzije iz drugog stuba postati dominantne do 2031. godine, kada generacija koja je počela da radi poslije rata počne da se penzioniše.
Na sjednici Vlade u oktobru, premijer Kosova Aljbin Kurti najavio je penzijsku reformu tokom svog sljedećeg mandata, bez davanja detalja.
Skender Rečica naglašava da su u reforme neophodno uključiti i demografske promene, budući da je poslednji popis stanovništva pokazao pad populacije od osam odsto u odnosu na 2011. godinu, što će dodatno smanjiti prihode od poreza u budućnosti.
Prema podacima popisa, prosječna starost na Kosovu porasla je na 34,3 godine, što ukazuje na starenje populacije i potencijalne izazove u održavanju penzijskog sistema u budućnosti.
<h2>Srbija računa na nove radnike i bolje poslove</h2>
Srbija bi, prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) mogla da se "izvuče" iz eventualnih neprilika koje bi obaveze za penzionere mogle da izazovu u budućnosti. Ne, međutim, bez promjena.
Studija MMF pokazuje da u Srbiji postoji značajan prostor za povećanje učešća radne snage, ukazuje Gordana Matković.
- Kad gledamo ko može da stvara društveni proizvod, dakle, osobe između 18 i 64 godine u današnjim uslovima, nisu svi uključeni u radnu snagu - rekla je Matković.
Ona je dodala da postoji značajan prostor za povećanje ekonomske aktivnosti, odnosno za povećanje produktivnosti.
- Ono što mi apsolutno znamo za Srbiju, to je da je nam je efektivan radni staž krakat, znači da se mnogo ljudi prije starosne granice (za penziju) isključuje, onda vi imate naravno mogućnost da dodatno kroz penzionu politiku stimulišete ostajanje duže na tržištu rada. Mi sad nemamo te, na primjer, bonuse kad neko radi preko starosne granice - kaže Gordana Matković.
Nikola Altiparmakov, član Fiskalnog savjeta Srbije i stručnjak za penzione sisteme kaže da je svaki penzioni sistem u osnovi određen demografijom.
- Demografsko starenje svi dijelimo u Evropi, neko stari malo brže poput Srbije, neko malo sporije poput Albanije, ali na kraju dana svi dijelimo iste izazove demografskog starenja. Kada imate situaciju da imate sve više starih u odnosu na mlade, možete da povećate starosnu dob odlaska u penziju, a druga stvar je da se do neke mjere, koja je socijalni prihvatljiva smanjuje odnos prosečne plate i penzije - dodaje Altiparmakov. Objašnjava da se to postiže tako što penzije sporije rastu od plata.
U Srbiji postoji sistem povećanja penzija koji zavisi od toga koliko je učešće ukupnih izdataka za penzije u BDP. Ako je manje od deset odsto BDP-a, postoji mogućnost da penzije rastu koliko i plate.
Ako troškovi, pak, pređu tu granicu, onda se penzije povećavaju prema takozvanoj "švajcarskoj formuli", 50 odsto "prate" rast plata, a 50 odsto rastu u odnosu na rast troškova života.
<h2>Sjeverna Makedonija prati trendove</h2>
Profesor bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije Branimir Jovanović kaže da Makedonski penzijski fond nikada neće propasti, država će uvijek moći da nađe novac za isplatu penzija, u krajnjoj instanci čak i štampanjem novca.
- Problem je što trenutno novac za penzije ne dolazi samo od namjenskih dažbina za ovu namjenu, odnosno od doprinosa za penzijsko osiguranje, već i od opštih poreza. Naime, u 2024. planirani su prihodi fonda od doprinosa od 1,2 milijarde eura, a rashodi za penzije 1,8 milijardi, što znači da država treba da isplati fondu oko 600 miliona eura iz republičkog budžeta - kaže on.
Razlozi za manjak su brojni, dodaje. Jedan je povećanje penzija, ali nije jedini.
- Prvi važan razlog je penziona reforma iz 2006, kada je trećina doprinosa za penzijsko osiguranje počela da se uplaćuje u privatne penzione fondove, a penzije su nastavile da se isplaćuju samo iz državnog fonda. Drugi je smanjenje stope doprinosa - 2008. iznosio je 21 odsto, sada je 18,8 odsto. Treći, možda i najozbiljniji razlog je starenje stanovništva - danas na svaku petu osobu u radnoj dobi (15-64 godine) dolazi jedna "stara" osoba (65+ godina), dok je prije 30 godina bila jedna "stara" osoba na svakih deset radno sposobnih - rekao je Jovanović.
Kaže da je bitno da ta "budžetska rupa" ne raste na srednji rok. Da li će se to desiti zavisi od nekoliko stvari – visine penzija, visine plata, broja zaposlenih, stope doprinosa, demografskih kretanja.
Inače, kako je živjeti u Sjevernoj Makedoniji sa penzijom ilustruje sljedeći podatak - makedonska potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosi 1.245 eura (za avgust), а prosječna makedonska penzija 344 eura.
<h2>Penzionerski hljeb sa sedam kora</h2>
Desanka Ivanković Drčić ima 84 godine i jedna je od penzionera u Srbiji koji žive iznad prosjeka. Penzionerka je 13 godina, a radila je kao profesorka srpskog jezika i književnosti. Njena priča je ilustrativna jer pokazuje koliko je poslije kriza devedesetih građanima bitna sigurnost da će penzija biti.
Kaže za RSE da joj u penziji nije loše, jer kako kaže, "ranije se nije znalo ni kad će penzije niti kolike će biti, dok je sada povoljnija situacija, jer su penzije sve veće, a i zna se tačno kada će biti uplaćene, te se može planirati".
- Moja penzija je 65 hiljada (dinara, odnosno 555 eura). Ali suprug ima penziju i ima dodatak na invalidnost. Tako da njegova penzija i moja i mi nekako možemo da platimo i stan i ogrijev, snalazimo se, ali smo i skromni. Ne treba da kažemo sad da živimo ne znam kako, ali one osnovne stvari možemo, uzmemo još nešto u kući što je dotrajalo, krediti su tu isto. Snalazimo se. Nismo nezadovoljni - kaže Ivanković Drčić.
Svako ko je otišao u penziju osjetio je smanjenje mjesečnih prihoda. Takozvana stopa zamjene pokazuje kolika je penzija u odnosu na to kolika je bila plata.
Komentarišući regionalnu situaciju Gordana Matković je rekla da će apsolutnu životni standard moći da se održi za one koji su duže radili i više ulagali.
- Što se tiče relativnog standarda, ne bi trebalo da se stope zamjene smanjuju, ali takođe je činjenica da će taj pad standarda da postoji i da će oni koji žele da se da im se održi taj relativni životni standard morati da se obezbjeđuju kao što je to slučaj i u znatnom broju zemalja, da štede dodatno za svoju penziju na različite načine, da izdvajaju neka dodatna sredstva za starost - kaže Matković.
Nikola Altiparmakov kaže da je jedini način da se podigne standard penzionera, da se uveća "ekonomski kolač", odnosno da se poveća BDP zemlje.
- Što je svima bolje, biće bolje i penzionerima. Ne bi smjelo da se dogodi da troškovi za penzije budu znatno uvećani u odnosu na BDP. To se desilo, na primjer, u Grčkoj, kad su troškovi penzija otišli na 17 odsto BDP, ili u Srbiji 2008, nakon neosnovanog političkog povećanja penzija na 14 odsto BDP. To rasturi budžet, uništi konkurentnost - dodaje on.
Ali, šta sa socijalnom komponentom penzija, da se pri odlasku u mirovinu ne osjeti značajan pad standarda.
Altiparmakov kaže da treba posmatrati odnos prosječne plate i prosečne starosne penzije, što znači da ne treba računati penzije onih koji su otišli prije vremena, ili ljudi koji su dobili porodične penzije.
U tom slučaju ta stopa zamjene ide i do 60 odsto, kaže on i dodaje da su to odnosi kakvi postoje i u najvećem broju evropskih ekonomija.
- Kad pogledate demografiju, to je to što možete da očekujete. Ne treba imati nerealna očekivanja. To je perspektiva čitave Evrope - kaže Altiparmakov.
<h2>"Mladi odlaze trajno": Migracije sa Zapadnog Balkana</h2>
On ukazuje da je ranije bilo i po deset mladih na jednu stariju osobu, zbog čega su penzije mogle da budu izdašnije, ali da se taj odnos sada manji i da će pasti na 2,5 ili dva prema jedan.
- Treba imati realna očekivanja, a to je da penzije zamijene pedesetak odsto ili nešto više od plate. Da postoji garantovana minimalna penzija, a oni koji imaju više da krenu na vrijeme da štede. Da li će da štede u banci, životnom osiguranju, penzionom fondu ili kupovinom nekretnine, to je na njima - kaže Altiparmakov.
Održivost penzionih sistema u regionu ozbiljan je izazov, naročito za mlade radnike čija budućnost zavisi od dugoročnih reformi. Kako sve više mladih napušta zemlju, baze doprinosa se smanjuju, a trenutne mjere djeluju kao privremeno rješenje.
Da bi izbjegli nesigurnu starost, mladi trebaju jasne podsticaje – od privatnih fondova do nagrada za duži radni staž. Samo tako će penzioni sistem osigurati dostojanstvenu budućnost za sljedeće generacije.

Štednja uz penziju, jedini izlaz za mirne stare dane na Balkanu

Ne mislim da će Rusija izvršiti invaziju na Balkan. Glavna prijetnja Balkanu nije invazija, već unutrašnja nestabilnost u regionu, kazao je za Pobjedu zamjenik predsjednika Vojnog komiteta NATO, general Endrju M. Roling.
Roling je ocijenio da su najveća prijetnja Balkanu različita uvjerenja ljudi unutar balkanskog prostora, da se ne ujedinjuju oko slobode i bezbjednosti svake pojedinačne zemlje. 
- Rekao bih da postoji mnogo različitih ljudi i različitih organizacija sa različitim pogledima na to što je stabilnost i kako do nje doći. I prilično je zbunjujuće - istakao je Roling.
Na pitanje koliko je opasna zapaljiva retorika na ovim prostorima, Roling kaže da da je to izazviva zabrinutost.
- Da. Kad god i gdje god imate te vrste zapaljive retorike, to može izazvati dezinformacije, pogrešnu procjenu i definitivno će izazvati neke probleme. Tako da sam zabrinut zbog toga - istakao je on.
Visoki vojni NATO zvaničnik nije zabrinut zbog činjenice da u crnogorskoj vlasti participiraju i zakleti NATO protivnici. Očekuje, kako je rekao, da će Crna Gora i ubuduće ostati posvećana Alijansi.
- Mislim da je Crna Gora stabilna zemlja sa snažnom posvećenošću NATO i nemam dilemu da će ostati na tom putu - poručio je on.
Na pitanje da li Crna Gora u ovom momentu, u kontekstu posvećenosti Alijansi, ima snažno liderstvo, Roling je rekao da su sve njegove interakcije sa rukovodstvom crnogorske vojske bile pozitivne.
- I mislim da su sada jake, i nadam se da će tako nastaviti i u budućnosti - kazao je on.
<h2>Očekivano učešće u NATO misiji obuke u Ukrajini</h2>
Roling očekuje i učešće Crne Gore NATO misiji bezbjednosne obuke i treninga za Ukrajinu (NSATU) koja je ishod samita u Vašingtonu. 
- Sve 32 zemlje članice su pristale na to. Dakle, sve 32 nacije kao dio NATO imaće ulogu u tome u ovom ili onom obliku. Neki će više učestvovati, neki možda neće uopšte, ali to je ipak misija NATO. Crna Gora, koliko znam, nema primjedbi na ovu misiju siguran sam da će u njoj učestvovati - rekao je on 
Nazvačio je da to ne znači da će NATO snage ići u Ukrajinu.
- Ovo je način da se bolje uskladi podrška koju danas dajemo Ukrajini u nekoliko različitih oblasti: Grupa za bezbjednosnu pomoć Ukrajini, uglavnom predvođena SAD uz dobrovoljne doprinose drugih zemalja - individualni centar za koordinaciju donatora, IDCC, takođe volonterska organizacija, koju uglavnom vode Britanci sa dobrovoljnim nacijama. U Poljskoj, gdje prikupljamo i popravljamo opremu prije nego što ode u Ukrajinu, rade volonteri, mnoge različite zemlje, uglavnom predvođene Sjedinjenim Državama. Zaista, cilj je da se sve to spoji pod NATO, kako bi se dobila što veća efikasnost. Osim toga, radi se na razvoju ukrajinskih snaga - rekao je, pored ostalog, Roling.

Roling: Glavna prijetnja Balkanu unutrašnja nestabilnost, nemam dilemu da će Crna Gora ostati posvećena Alijansi

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je privržen cilju „srpskog sveta“, da vlada Srbima u susjednim zemljama. Uspio je u Crnoj Gori. Vlada u Podgorici je pod kontrolom Srbije, <a href="https://www.peacefare.net/2024/10/05/a-balkans-agenda-for-the-lame-duck/">ukazuje u najnovojoj analizi</a> Danijel Server, američki profesor na Univerzitetu Džons Hopkins.
Server je ocijenio da Balkan neko vrijeme neće biti u fokusu Sjedinjenih Američkih Država, ali napominje da će njihov zadatak biti da naprave zaokret u pristupu prema ovom regionu kako bi se anulirale greške iz prethodne tri godine.
- Ulazimo u posljednju fazu pred izbore u SAD. To znači period "hrome patke" do 20. januara za djelove svijeta nižeg prioriteta, kao što je Balkan. Ni Kamala Haris ni Donald Tramp vjerovatno neće reći ništa o regionu prije 5. novembra. Čak će i poslije Dana inauguracije proći neko vrijeme dok se nova administracija fokusira na Balkan – smatra Server.
On konstatuje da su pogledi Kamale Haris na Balkan nepoznati, ali podsjeća da je ona provela karijeru u procesuiranju kriminalaca i braneći jednakost prava.&nbsp;
- To vam vjerovatno govori nešto o njenom odnosu prema korupciji i etnonacionalizmu. Tramp je korumpirani bijeli rasista koji je pokušao da podijeli Kosovo dok je bio u Bijeloj kući. Ako bude izabran, on će bez sumnje ovlastiti Rika Grenela ili njegovog dvojnika da to ponovo pokušaju na Kosovu i u Bosni. Srbija ima uticaj na Trampa. Džared Kušner je tamo tražio mogućnosti za ulaganja – kazao je Server.
<h2>Ispravljanje grešaka</h2>
Ljudi u Stejt departmentu i u Bijeloj kući trebalo bi, smatra Server, da u ovom periodu "hromih patki“ nastoje da isprave greške iz posljednje tri godine, koje su proizvele uglavnom diplomatski neuspjeh na Balkanu.&nbsp;
- Bajdenova administracija se greškom usredsredila na stvaranje statutarne Zajednice srpskih opština na Kosovu. U Bosni je s pravom nastojala da razvlasti etnonacionalističke političare, ali je uspjela uglavnom sa Bošnjacima. Ti prioriteti osudili su Bajdenovu balkansku politiku na strateški poraz. Takođe su otuđili Kosovare i Bošnjake, najbolje prijatelje Amerike u regionu.
On je ponudio nekoliko ideja za ispravljanje kursa čiji je cilj smanjenje uticaja etničkog nacionalizma, a sve pod pretpostakvom da Haris bude izabrana za novu predsjednicu SAD-a.
- To bi, takođe, povećalo funkcionalnost upravljanja na još još uvijek krhkom Kosovu, kao i u Bosni i Hercegovini – navo je on.
Prema njegovim riječima, treba napraviti konsultacije sa premijerom Kosova Aljbinom Kurtijem o zajedničkom planu za uspostavljanje nesumnjivog suvereniteta i teritorijalnog integriteta njegove zemlje.&nbsp;
- Ovo bi trebalo da uključi prekid Beogradovog zastrašivanja Srba koji se pridružuju kosovskim bezbjednosnim institucijama i šire međunarodno priznanje. Usvojiti kao zvanični stav SAD-ovu uslovnu podršku nevladinoj Zajednici opština sa srpskom većinom. Same opštine treba da formiraju ovu asocijaciju u skladu sa kosovskim Ustavom. Uslovi bi trebalo da podrazumijevaju Beogradovo ispunjavanje obaveza iz sporazuma kojim je Priština pristala na Asocijaciju – stava je Server.
Beograd bi, kako je rekao, morao javno da preuzme odgovornost za prošlogodišnje malverzacije srpske Vlade.
- To uključuje otmicu kosovske policije, nerede protiv KFOR-a i terorističku zavjeru u Banjskoj – naveo je, pored ostalog, Server, dodajući da SAD treba da počnu javno da kritikuju korupciju i rastuću autokratiju u Beogradu.
Smatra i da treba da iz SAD-a poteknu krivične prijave protiv vodećih srpskih i hrvatskih zagovornika etnonacionalne podjele u Bosni (Milorada Dodika i Dragana Čovića).
- Na ovoj listi ima nekih velikih naloga, ali neuspjeh trogodišnjih pogrešnih diplomatskih napora SAD i EU sugeriše da je potreban drastičan zaokret – ocijenio je Server.
<h2>„Štap i šargarepa“</h2>
Osvrnuo se na vladavinu Aleksandra Vučića u Srbiji, koji je, kako kaže, posvećen konceptu „srpskog sveta“ i upravljanju Srbima u susjednim zemljama.
- Uspio je u Crnoj Gori. Vlada u Podgorici je pod kontrolom Srbije. U Bosni i na Kosovu samo de facto podjela može donijeti uspjeh Srbiji. Beograd će odoljeti svim navedenim potezima, kao i njihovi punomoćnici u susjednim zemljama – istakao je Server.
Beograd je, navodi on, u opasnosti da nepovratno padne pod uticaj Rusije i Kine. SAD, smatra, treba da se suprotstave tom uticaju tehnikom „štapa i šargarepe“.
- Pristup smirivanju samo šargarepom nije uspio. Evo rezultata: Amerikanci će u svemu tome biti daleko efikasniji ako EU i UK budu djelovale u tandemu. Velika Britanija će vjerovatno slijediti snažno vođstvo SAD. EU možda neće odmah slijediti. To daje još jedan zadatak za period „hrome patke“: uključivanje Brisela – zaključio je Server.
T.K.

Server: Vučić privržen „srpskom svetu“ – crnogorsku vlast kontroliše, u Bosni i na Kosovu mu samo de facto podjela može donijeti uspjeh

Stručnjaci kažu da je ovo ljeto na Balkanu najtoplije od početka mjerenja prije više od 130 godina.
Bili su veoma dugi periodi sa temperaturom iznad 30 stepeni Celzijusa, a bila je iznad 20 stepeni i tokom noći.
Toplotni talasi i jul i avgust bez padavina su preko noći gurnuli prosječne temperature na nove maksimume Jugoistočne Evrope, objasnili su meteorolozi.
- Ljeti se inače smjenjuju dani sa visokim temperaturama i pet do šest kišovitih dana. Međutim, praktično cijelog jula i avgusta nije bilo kiše, a temperatura je bila visoka - rekao je meteorolog Republičkog Hidrometeorološkog zavoda Srbije (RHMZS) Nedeljko Todorović.
Naučnici kažu da je globalno zagrijavanje, izazvano uglavnom sagorijevanjem fosilnih goriva, dovelo do viših temperatura, pri čemu je svijet nedavno zabilježio 13 uzastopnih mjesečnih toplotnih rekorda.
Klimatska služba EU Kopernikus je u petak izvijestila da je ljeto 2024. najtoplije na Zemlji do sada, što povećava vjerovatnoću da će se ova godina završiti kao najtoplija godina koju je čovječanstvo izmjerilo.
Meteorolozi u Crnoj Gori su saopštili da su temperature tokom noći u pojedinim gradovima bile i do 29 stepeni Celzijusa.
Jugoistočna Evropa je ovog ljeta bila „zarobljena“ suptropskom toplom vazdušnom masom iz zapadne Afrike i s područja Sredozemnog mora, rekao je Goran Pejanović iz Hidrometeorološkog zavoda Srbije.
- Imali smo četiri toplotna talasa… najintenzivniji je trajao od 5. do 21. jula, skoro tri nedelje bez kapi kiše“, rekao je on. Sveukupno, ovog leta u Srbiji je bilo 3,3 stepena toplije od proseka - dodao je on.
U podalpskoj Sloveniji prosječne ljetnje temperature porasle su za 2,5 stepena u odnosu na period prije 2020. godine, po podacima njene Agencije za životnu sredinu.
Ljeto u Sloveniji proteklo je bez hladnijih perioda koji su uobičajeni, navodi se u izvještaju.
I u Bosni i Hercegovini su „svi rekordi oboreni“ po broju vrelih noći i dana. Oni su se u nekim područjima utrostručili u odnosu na prošlu godinu, koja je do sada bila rekordna, rekao je Bakir Krajinović iz Hidrometeorološkog zavoda BiH.
Susjedna Hrvatska prijavila je najviše ikada zabilježene temperature vode Jadranskog mora, koje su u nekim oblastima dostigle i 30 stepeni Celzijusovih.
Vruće vrijeme na Balkanu isušilo je rijeke u Bosni i Srbiji, izazvalo šumske požare u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, loše usjeve i spaljeno poljoprivredno zemljište širom regiona.
Sve toplije noći znače da se ljudska tijela, kao i životinje i biljke, ne mogu ohladiti. To je još ekstremnije u velikim gradovima gdje noću betonske zgrade zrače toplotu koja se akumulirala tokom dana.
Iako je veoma toplo ljeto bilo dobro za turizam na obali Albanije, bilo je loše za poljoprivredu i proizvodnju električne energije. Skoro 98 odsto električne energije u Albaniji je iz hidroelektrana koje nisu mogle raditi putnim kapacitetima zbog višemjesečnih suša.
Sjeverna Makedonija se u posljednja tri mjeseca borila sa oko 2.000 šumskih požara, tri puta više nego 2023. godine. Požari su uništili desetine hiljada hektara šuma.
Desetine sela i gradova u Srbiji zbog suše imaju restrikcije vode za piće.
Na sjeveru Srbije slano jezero Rusanda čije se blato koristi u medicinskoj terapiji, potpuno je presušilo. Jovica Mudrić, iz lokalnog Doma zdravlja, rekao je da su morali da u suvo korito jezera sipaju vodu iz rezervoara da bi napravili blato za pacijente.
- Nije prvi put da se ovo dešava, ali nikada kao ove godine. Znam da svi vole ljeto, ali bi nam dobro došlo malo kiše - rekao je on.

Kako se region Balkana borio sa najtoplijim ljetom u sto godina

Vuk Dabović osvojio je zlatnu, a Danilo Marković bronzanu medalju na međunarodnom bokserskom turniru za omladince "Ljah Nimani" u Prištini.
Dabović je u finalnom meču kategorije do 70 kilograma savladao Riona Bajramija iz Sjeverne Makedonije prekidom u prvoj rundi.
Njegov klupski drug iz podgoričkog kluba Power boxing Danilo Marković zaustavljen u polufinalu kategorije do 65 kilograma u duelu sa Hrvatom Matejom Mortonom.
Uz zlatnu medalju, Dabović je dobio pehar za najborbeniji par turnira u glavnom gradu Kosova.
Sa Dabovićem i Markovićem u Prištini putovao je trener iz BK Power boxing Milorad Purić.
- Turnir u Prištini bio je izuzetno značajan, posebno za razvoj naših omladinaca. Bila je to idealna prilika da osjete atmosferu jakih međunarodnih mečeva, testiraju ono što treniramo i uče kako se nositi sa pritiskom. Ponosan sam na to kako su reagovali i kako su se predstavili bokserskoj javnosti u regionu a i šire - rekao je trener Purić.
Memorijalni turnir, koji je održan u znak sjećanja na legendarnog trenera reprezentacije Jugoslavije, okupio je u Palati omladine i sporta takmičare iz Albanije, Bugarske, Poljske, Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Ukrajine, domaćina Kosova i Crne Gore.

Crnogorskim bokserima zlato i bronza u Prištini

Kik-boks reprezentacija Crne Gore nastup na Svjetskom kupu u Antaliji završila je sa osam medalja – četiri zlatne i po dvije srebrne i bronzane.
Senior Nemanja Čađenović, koji je zbog povrede propustio početak sezone, treći put zaredom osvojio je prestižno takmičenje u Turskoj.
Čađenović je u finalu discipline lou kik (do 71) ubjedljivo je slavio protiv domaćeg borca Enesa Kojunčua 3:0.
U polufinalu je savladao Elnura Mustafajeva iz Azerbejdžana i Furlana Ziju iz Turske.
Najsjajnijim odličjem okitio se i najbolji crnogorski junior Viktor Dukić, koji je u finalu (lou kik, preko 91) nokautom u prvoj rundi pobijedio Alija Kaju iz Turske.
Do zlata su stigli i juniori Isah Tarhaniš i Slađana Božović.
Tarhaniš (lou kik, do 57) pobijedio je Azerbejdžanca Umida Najaflija i bez borbe Murada Mamadova, dok je u finalu bio bolji od Merta Bozkurta iz Turske.
Božović (lou kik, do 56) je bez borbe prošla u finale, gdje je savladala domaću takmičarku Fatmu Erol.
Srebro su zavrijedili juniori Gzim Prelvukaj i Sultan Imeri.
Prelvukaj (lou kik, do 67) je u prvom meču za reprezentaciju pobijedio Erina Eskina iz Turske, da bi u okršaju za zlato izgubio od Elvina Fatalilija iz Azerbejdžana.
Imeriju se rival u polufinalu nije pojavio u ringu, dok je u finalu (lou kik, do 54) izgubio od Francuza Adama Dailija.
Bronzane medalje pripale su juniorima Jovanu Lipovini i Isahu Agoviću.
Lipovina (lou kik, do 63,5) je u prvom kolu savladao Buraka Dama iz Turske, dok je u polufinalu zaustavljen od drugog domaćeg borca Husejina Karagača.
Agović je bio slobodan na startu, ali je u polufinalu poražen od Emira Ačara iz Turske.
Selektor Goran Radonjić kazao je da je u Antaliji ostvaren zapažen rezultat, navodeći da je turnir bio dobra provjera crnogorske takmičare.
On je kazao da se poslije kraće pauze vratio Nemanja Čađenović koji je iz meča u meč bio bolji i pokazao dobru formu.
- U finalu je bio dominantan. Juniorski dio ekipe uglavnom je opravdao očekivanja. Ostaje žal što nijesmo imali više mečeva. Bilo je nekoliko otkazivanja protivnika, ali šta je tu je. Dukić je za kratko vrijeme koje je proveo u ringu prikazao takođe dobru formu. Zadovoljan sam borbenošću i željom koju su prikazali Božović i Tarhaniš - kazao je Radonjić.
On je istakao da je bilo i takmičara koji su podbacili, dok su neki imali priliku da debituju za reprezentaciju.
- Bile su to dobre provjere za ono što nas čeka u nastavku godine – za manje od mjesec učestvovaćemo na Svjetskom kupu u Budimpešti - rekao je Radonjić.
Svjetski kup u Antaliji okupio je više od 2.600 takmičara iz 41 države.

Crnogorskim kik-bokserima osam medalja

Predsjednik Vlade Milojko Spajić pozvao je papu Lava XIV da bude prvi papa koji će posjetiti Crnu Goru.
Spajić je predvodio crnogorsku delegaciju na ceremoniji inauguracije pape Lava XIV, koja je održana na Trgu Svetog Petra u Vatikanu.
Premijer je na društvenim mrežama objavio da je čestitao papi "u ime katolika i svih građana Crne Gore, uz želju da njegova služba donese mir i nadu cijelom svijetu".
Spajić je kazao da je pozvao Lava XIV da bude prvi papa koji će posjetiti Crnu Goru.
- Kao nastavak istorijskih veza koje je afirmisao papa Lav XIII još 1886. godine potpisivanjem konkordata sa knjazom Nikolom ispred Knjaževine Crne Gore, prvog takvog između Svete Stolice i jedne većinski pravoslavne države - naveo je Spajić.

Spajić: Pozvao sam papu Lava XIV da posjeti Crnu Goru

Tražimo maksimalnu kaznu za dva muškarca koja su sinoć provocirala okupljene građane tokom blokade saobraćaja na Kruševom ždrijelu, na način što su pokazivali tri prsta i fotografisali se, u suprotnom ćemo podnijeti privatnu tužbu - kazala je za Portal ETV Ivana Pajović koja je u ime građana Cetinja i nevladine organizacije Centar za građanska prava i građana podnijela krivičnu prijavu protiv njih.
Državljanin Srbije čiji identitet još nije poznat i Miloš Cicmil su tokom dvosatne blokade koju mjesecima organizuju rodbina i prijatelji dvadeset troje ubijenih u dva masakra koja su se na Cetinju dogodila izašli iz automobila u koloni. Tada je državljanin Srbije prišao okupljenim članovima jedne od porodica koje su izgubile svoje najdraže i podigao tri prsta, dok ga je Cicmil fotografisao.
Okupljeni građani su burno reagovali na ovu provokaciju, nakon čega je državljanin Srbije pobjegao i zaključao se u svoj automobil, dok je Cicmil ostao na ulici. Policija je ubrzo zatim uhapsila obojicu.&nbsp;
Njih dvojica su ranije danas privedeni u Sud za prekršaje u Podgorici na saslušanje, nakon čega su izjave dale i Pajović i Vesna Pejović, baba Marka i Mašana i majka Nataše Martinović koji se stradali u masakru na Medovini.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fincident-na-krusevom-zdrijelu-prisli-i-pokazivali-tri-prsta-porodicama-zrtava-cetinjskih-masakara&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Pajović je za Portal ETV, nakon davanja izjave, kazala da će u zavisnosti od visine kazne odrediti se prema tome da li će podnijeti privatnu tužbu, odnosno to će zavisti od toga da li će biti zadovoljni presudom i da li će ona biti opomena za društvo.
Pred Sudom za prekršaje kazala je da je bila na protestu na Kruševom ždrijelu da pruži podršku sugrađanima, te da su građani svi krenuli da uhvate dva muškarca koji su se fotografisali sa tri podignuta prsta, ali je jedan od njih pobjegao. Jedan od njih je, prema njenim riječima, iz Srbije.
Sugrađani su, kako ističe, uspjeli da ga stignu, a ponosna je što je spriječena eskslacija.
- Izvinjenje ne prihvatamo. To njihovo pokajanje je jedino zbog visine kazne - rekla je Pajović.
Ističe da su ih sreli danas ispred zgrade Suda za prekršaje, te da im nijesu prišli da se izvine, da kažu da se desilo, ali da nijesu imali namjeru da provociraju.
Pajović dodaje da imaju sumnje da su ova dva muškarca poslata da provociraju.
Istakla je pred sudom da na društvenim mrežama postoji negativna kampanja za Cetinje i blokadu koja se organizuje zbog dva masovna ubistva koja su zadesila Prijestonicu.
- Nismo smjeli da dozvolimo da to završi na društvene mreže - navela je Pajović.
Morala je, kako dodaje, da naglasi da su Cetinje satanizovali govorom mržnje, da je Cetinje za svakog otvorilo vrata, te da može da diže koliko god hoće prsta.
- Bilo mu je jasno da ne može da ponizi nijednu Crnogorku, a kamoli Crnogorca - navela je Pajović.
Ovakvi primjeri, prema njenim riječima, ne mogu proći, te da će građani koji organizuju proteste na Kruševom ždrijelu ubrzo izaći u javnost sa saopštenjem da se ne dolazi da se provocira.
- Meni se nije izjašnjavao. Vesni Pejović je rekao da nije tačno da mu je bila u pozadini. Priznao je da je dizao tri prsta jer je Srbin. Veliko je Cetinje, a da ne dođe tu da provocira ljude koji su od velike muke na ulici. Sve i da nije znao - mogao je da pita zbog čega je zastoj - kazala je Pajović.
Dodaje da ga je Pejović upitala kad je pokazao tri prsta misli li na njeno troje ukopanih, na što je on odgovorio: "Živjela Srbija".
Ističe i da bi zbog samog povoda blokada bilo prirodno da postoji empatija, dodajući da ima više njih koji su osjećali sažaljenje za tragedije u drugim državama, jer to je, kako ističe, naše čojstvo - da pazimo druge od sebe.
J. B.&nbsp;

Pajović: Tražimo maksimalnu kaznu za dva muškarca koja su provocirala okupljene tokom blokade na Kruševom ždrijelu

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: balkan