Tridesetak godina nakon što je oružje utihnulo na Zapadnom Balkanu, nova vrsta naoružanih letilica tiho krstari iznad regiona, a njihov tačan broj niko ne zna sa sigurnošću.
Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja potpisan je 1996. godine, pod okriljem Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, nakon što je godinu ranije završen sukob u Bosni i Hercegovini.
Nametnuta su ograničenja za broj tenkova, oklopnih vozila, teško topništvo, borbene avione i jurišne helikoptere u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Danas je upadljivo da jedno smrtonosno moderno oružje nedostaje na toj listi.
Naoružane bespilotne letilice.
- Samo su tri zemlje posjedovale naoružane dronove 2010. godine. Krajem 2024. godine taj broj se povećao na više od 40 zemalja - kazao je za Radio Slobodna Evropa Antonio Prlenda, vojni analitičar iz Sarajeva koji je nedavno obranio magistarsku tezu na ovu temu.
<h2>Nova pravila vojne igre</h2>
Vojni dronovi jeftiniji su, mobilniji i smrtonosniji od tradicionalnih borbenih aviona. Postali su omiljeno oružje u današnjim sukobima, od Ukrajine, preko Kavkaza do Bliskog Istoka i svi ih žele imati u svojim oružanim snagama.
U tome ni Zapadni Balkan nije izuzetak.
Srbija je nabavila jurišne bespilotne letilice iz Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela.
Razvija i domaće modele Pegaz, Vrabac i Komarac koji su ispunili nebo iznad ove zemlje nakon što je, barem zasad, propao dogovor o kupovini turskih Bajraktara.
Hrvatska je realizovala kupovinu šest turskih naoružanih dronova, a izrađuje i svoje smrtonosne mini-letilice koje je, pored ostalog, izvozila i u Ukrajinu. Prema izjavama zvaničnika, može sa sadašnjim kapacitetima proizvoditi oko pola miliona mini-dronova godišnje.
Još jedna članica NATO-a, Crna Gora tiho, ali sve više unaprjeđuje svoje vojne sposobnosti. Ona je s ograničenim vojnim proračunom kupila izviđačke bespilotne letilice od Slovenije i radi na nabavci dodatnih, namijenjenih nadzoru granica. Najavila je i sopstvenu proizvodnju u saradnji sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Modernizaciju Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, osim starosti kadra i ograničenog budžeta, sputavaju i političke podjele, te, osim helikoptera koje su donirale Sjedinjene Američke Države, nema drugih letilica.
Turska je nedavno donirala BiH sistem za ometanje dronova i obećala donaciju dva Bajraktara.
Kosovo nije dio subregionalnog sporazuma, a ova država kupila je turske Bajraktare.
Bajraktare je prošle godine kupila i Albanija.
<h2>Može li se ovo pitanje regulisati?</h2>
Antonio Prlenda, vojni analitičar iz Sarajeva, smatra da bi se bespilotne letilice morale uvrstiti ili kao nova, šesta kategorija ili da se uvrste u postojeću klasifikaciju borbenih letilica.
- Međutim, na ovim prijedlozima se stalo, jer za sada ne postoji politička volja kod svih strana potpisnica da se to i učini - kazao je Prlenda za RSE.
Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska i Srbija su 2015. godine preuzele vlasništvo nad realizacijom sporazuma od Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE), koji je do tad nadgledao realizaciju.
- Od tad više nije moguć direktan pritisak međunarodnog faktora na primjenu i eventualne izmjene. Od tada to zavisi isključivo od političke volje samih potpisnica - dodao je Prlenda.
Svaka nabavka vojne opreme se često doživljava kao trka u naoružanju, a nelagodnost podgrijavaju i vodeći političari svojim izjavama.
Nakon što je Hrvatska sklopila ugovor za kupovinu francuskih borbenih aviona Rafale koji su zamijenili sovjetske MIG-ove, to je dospjelo na naslovne strane u regionu. Na to je Srbija odgovorila kupovinom istih aviona.
Iako su sve zemlje daleko ispod maksimalnog broja vojnika i teškog naoružanja dogovorenog prije tridesetak godina, ravnoteža snaga najviše se promijenila po pitanju vojnih dronova.
- Sa dronovima je prilično komplikovana situacija, jer postoji veliki broj različitih kategorija. Male komercijalne letilice je relativno lako prepraviti. Možemo da pričamo samo o većim koji se mogu klasifikovati kao borbeni avioni - smatra Aleksandar Radić, vojni analitičar iz Beograda.
<h2>Nebo bez granica</h2>
Stari sastav kontrole naoružanja u regionu izgleda više kao relikt nego zaštita, budući da su sve zemlje uvele nova i modernija naoružanja.
Radić ukazuje na činjenicu da je Srbija u vrijeme potpisivanja sporazuma 1996. godine imala više od 155 borbenih aviona.
- Srbija danas nije ni blizu tog broja. Velika Britanija ima stotinjak borbenih aviona. Sam duh tog sporazuma je vezan za stare okolnosti i prepravka takvog dokumenta je, mislim, nerealna. Trebao bi novi dokument koji bi garantovao povjerenje, u skladu sa savremenom okolnostima - kazao je Radić za RSE.
Zemlje NATO-a i Varšavskog pakta od Atlantskog okeana do Urala potpisale su krajem 1990. godine Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi (CFE), ali je Rusija 2007. godine suspendovala članstvo u tom sporazumu.
Subregionalni sporazum, koji su potpisale iste zemlje, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. završen rat u Bosni i Hercegovini, bio je zasnovan na tom hladnoratovskom ugovoru.
On je ispunio svoju funkciju. Donesen je u onom najkritičnijem trenutku. Zemlje koje su ga potpisale nisu nikad bile ni blizu tih kvota.&nbsp;
- Trebala bi inovacija ne samo tog sporazuma, već i Bečkog dokumenta i CFE i o nuklearnom naoružanju - kazao je za RSE Dragan Samardžić, penzionisani admiral u Vojsci Crne Gore.
Što se tiče vojnih dronova, Samardžić kaže da njih nije prepoznao nijedan dokument o kontroli naoružanja i da se trenutno na bespilotne letilice više gleda kao na opasno oružje koje bi mogle koristiti terorističke grupe, nego države.
Uporedo sa nabavkom dronova, zemlje regiona rade i na nabavci integriranih sistema za praćenje i obaranje dronova. Hrvatska i Srbija imaju takve manje sisteme, a nedavno je Turska donirala Bosni i Hercegovini antidron sistem.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

RSE: Sve više naoružanih dronova iznad Balkana i niko ih ne nadgleda

Visoka predstavnica Evropske unije (EU) za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kalas ocijenila je danas da je Zapadni Balkan od strateškog značaja za EU i dodala da je proširenje na ovaj region "najznačajniji geopolitički projekat" i njen lični prioritet.
Kaja Kalas je na Instagramu u izvještaju o radu tokom ove sedmice napisala da je završila posjetu Zapadnom Balkanu i da je tokom boravka u Srbiji poslala jasnu poruku.
- Moja poruka vlastima u Beogradu bila je jasna. Želim da vidim da Srbija napreduje ka EU. Za to, politički lideri moraju da sprovedu potrebne reforme i razjasne strateški. To je najbolje uraditi vraćanjem povjerenja i ostati veran demokratskim principima - napisala je ona.
Dodala je da je razgovarala "sa angažovanim članovima mladih organizacija i civilnog društva".
- Čula sam njihov poziv i njihove težnje - za pravednošću, za odgovornošću. Njihova energija je potrebna da bi pronašli put naprijed - rekla je Kalas, prenosi N1.
Ona je za Kosovo rekla da je podstakla sve stranke na Kosovu da prekinu politički ćorsokak i brzo formiraju vladu.
- Lideri treba da ostave na stranu podijele i daju prioritet budućnosti Kosova - navela je ona na Instagramu gdje je objavila niz fotografija snimljenih tokom posjete Zapadnom Balkanu.
Visoka zvaničnica EU je za Sjevernu Makedoniju rekla da je to prva zemlja u regionu koja je pristupila Partnerstvu za bezbjednost i odbranu sa EU, i prva koja je imala koristi od Plana rasta EU za Zapadni Balkan.
Kalas je dodala da je mjesto Sjeverne Makedonije da bude u evropskoj porodici i da je od suštinskog značaja da ta zemlja nastavi put ka EU.

1250x600

Kalas: Zapadni Balkan strateški značajan za EU

Rečenica o povratku u devedesete godine na Balkanu često se ponavlja i pretvara u frazu, jer joj se ne pripisuje njeno stvarno ozbiljno značenje.
Često se, naime, uopšte ne razumije što su države nastale na prostoru bivše Jugoslavije izgubile devedesetih godina, kad su zbog nacionalističke socijalne dinamike, koju je režim Slobodana Miloševića uspostavio krajem osamdesetih, u devedesetima bile blokirane velikosrpskom agresijom.
"Krema" srpske akademske zajednice sredinom osamdesetih je osmislila Memorandum SANU, kao policy project stvaranja velike Srbije. Do koje je mjere ta "krema" živjela izvan globalnog konteksta govori činjenica da je projekat bio zasnovan na etatističkom realsocijalističkom modelu, a da nisu vidjeli notornu stvar – da je svijet pred velikim talasom demokratizacije i da se totalitarni poredak raspada.
Strašno je, međutim, to što je zbog projekta što su ga osmislili Miloševiću, a koji je on sprovodio, u ostalim državama bivše Jugoslavije procesi demokratizacije u Srednjoj i Istočnoj Evropi prošao mimo ovog političkog interesa u ovim državama. Prostor bivše Jugoslavije zato je inicijalno posve izostao iz projekta Delorsovih krugova, a jedino je Slovenija uspjela da izbori status kandidatkinje za članstvo, uprkos tome što nije bila dio projekta predsjednika Evropske komisije u dva mandata – od 1985. do 1995. godine.
<h2>Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta</h2>
Put u članstvo Unije za Hrvatsku trasiran je drugim pravcem, zaključcima Solunskog samita na kraju grčkog predsjedanja EU u junu 2003. godine, kojim je, uostalom, otvoren put za proširenje EU na Zapadni Balkan, nakon velikog praska proširenja 2004. godine, koji je obuhvatao i Sloveniju.
Devedesetih je Balkan bio izvan evropskog političkog konteksta. U balkanskim državama koje su bile fokusirane na nacionalizam i rat, ispod radara su prolazili ključni procesi – od pada Berlinskog zida do izgradnje demokratskih institucija i procesa ekonomske i političke standardizacije sa zajedničkom evropskom pravnom stečevinom, što se odvijao u ostatku Srednje i Istočne Evrope.
Slovenija je svoju priliku otvorila odmah nakon Brionskog primirja, ali je još dugo unutar EU tretirana s nepovjerenjem. Hrvatska je svoju šansu počela stvarati tek nakon pobjede nad agresorom (koja je uspostavljena prema nekim interpretacijama 1995, ali zapravo tek 1998. završetkom procesa mirne reintegracije Podunavlja) i, daleko važnije, slomom populističkog režima 3. januara 2000. godine, drugim prenosom vlasti i početkom „evropske tranzicije”.
Tek je tada Hrvatska počela da izlazi iz konteksta „Miloševićeve prijetnje”, a zanimljivo je da je već proces svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. prolazio na marginama pažnje hrvatske javnosti. Izvlačenje Hrvatske iz balkanskog konteksta bio je politički projekat i administracije Ivice Račana, ali i one Iva Sanadera, a široki konsenzus o tom projektu uspostavljen je stvaranjem parlamentarnog Nacionalnog vijeća za praćenje pristupnih pregovora. Taj konsenzus umjerene ljevice i desnice, udruženih oko ciljeva pristupanja EU, ali i NATO-u, obilježavao je i slovensku političku arenu – od kraja procesa osamostaljivanja, pa do ostvarivanja tih temeljnih zajedničkih ciljeva.
<h2>Patogeni pritisak Srbije na susjede</h2>
Nažalost, slomom projekta Memoranduma SANU, patogeni uticaj projekta velike Srbije na Balkanu nije bio obustavljen. Umjesto priznanja poraza, „utemeljitelji” projekta oblikovali su Memorandum II, kojem je cilj bio negiranje odgovornosti za procese iz devedesetih, dakle i činjenice da je režim u Beogradu i pred Međunarodnim sudom u Haagu (ICJ), i pred Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, označen kao odgovoran za nekažnjavanje i nesprečavanje zločina genocida.
Smjenom administracije Borisa Tadića, koja je sprovodila pogodbenu tranziciju, sporazum mekog krila starog režima i mekog krila demokratske alternative, provedenom 2012. godine, Srbija ponovno ulazi u razdoblje vladavine opcija posvećeni velikosrpskom konceptu, ali ovog puta, po uzoru na Putinov imperijalni projekt u Rusiji – takozvani "ruski svijet".
Nakon 13 godina vladavine, pritisak autoritarne vlasti u Srbiji na susjedne države postaje izrazito patogen. Manji entitet u Bosni i Hercegovini (Republika Srpska) tretira se kao konstitutivni dio "srpskog sveta", a vlasti u Beogradu snažno podstiču Dodikov secesionizam. Iako je odnos prema Crnoj Gori kao organskom dijelu "srpskog sveta" mrvicu rezervisaniji nego što je odnos prema Dodikovom entitetu, u Crnoj Gori je uspostavljena kontrolna vlast u rukama velikosrpske opcije, predvođene Andrijom Mandićem. Ta kontrolna vlast koja sprovodi interese Beograda uvijek može blokirati nominalno proevropsku administraciju premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića.
Najgori je pritisak na Kosovo, koje je u septembru pretprošle godine bilo izloženo terorističkom upadu paravojnih snaga naoružanih i kontrolisanih od strane režima u Beogradu. Ključni akter terorističke akcije i dalje uživa punu zaštitu Vučićevog autoritarnog režima. Sve su očitije i aspiracije za pretvaranje dijela Sjeverne Makedonije u područje "srpskog sveta". Tom projektu komplementaran je bio drugi sličan projekat – projekat Otvorenog Balkana, kojim se na Zapadnom Balkanu htjelo uspostaviti prostor asimetričnih odnosa s dvjema fokusnim tačkama, Beogradom i Tiranom, i pretvoriti koncept "regionalne integracije" u okvir za velikosrpski i velikoalbanski projekt.
Zbog reakcije Evropske unije, prije svega Njemačke, projekat Otvoreni Balkan morao je "ustuknuti" pred evropskim, odnosno njemačkim projektom Berlinskog procesa, koji je zasnovan na evropskim principima ravnopravnosti i matrične saradnje zemalja obuhvaćenih inicijativom. Međutim, u Beogradu to i dalje nije doživljeno kao ozbiljan politički poraz, a državne politike sistematski se vode u skladu sa uvjerenjem vrlo sličnom onom iz projekta Memoranduma SANU.
<h2>Očekivanja od Rusije i Trumpa</h2>
Naime, taj se projekat oslanjao na uvjerenje kako nikakve duboke socijalne promjene neće dovesti u pitanje etatistički model diktature, oslonjene na sovjetsku Rusiju. Isto tako, projekat "srpskog sveta" počiva na uvjerenju o tome kako je samo pitanje vremena kad će totalitarna Rusija pokoriti i poraziti evropski model demokratskih sloboda, ljudskih prava i socijalno-tržišne privrede. Kad je počela Putinova opšta invazija na Ukrajinu, za one koji su modelirali projekat "srpskog sveta", to je bila naznaka početka kraja Evropske unije.
Za one koji su modelirali Vučićeve politike agresija na Ukrajinu je bila "proxy rat", ali prije svega rat koji Rusija na teritoriju Ukrajine vodi, da bi srušila slobodni svijet i Evropsku uniju.
Od novog mandata predsjednika Trampa očekuje se de facto isto: savezništvo s Rusijom u ime "zajedničkih vrijednosti", a protiv Evropske unije.
Razlika od Memoranduma SANU je samo u tome što je taj dokument "cvijeta inteligencije" počivao na uvjerenju da je etatistički komunizam vječan, a ovaj projekt počiva na uvjerenju kako su demokratiji i ljudskim pravima odbrojeni dani. Činjenica da se pokazalo kako je NATO, kao odbrambeni savez slobodnog svijeta, i te kako vitalan i kako je postao privlačniji nego što je bio prije opšte invazije Rusije na Ukrajinu, u tom svjetonazoru kao da ne postoji.
O EU se u tom pogledu na svijet govori kao o strukturi iz prošlosti, bez mogućnosti da preživi u novim uslovima, a projekat predsjednika Trampa tumači se blaženo naivno, bez njegovog elementarnog poznavanja.
<h2>Balkan kao izolovani vrijednosni sistem</h2>
Istina je, svako razdoblje u kome se lome epohe, za brojne države i za naddržavne strukture može biti izrazito rizično. Jasno je da je s početkom novog mandata predsjednika Trampa završilo razdoblje globalizacije, ali Evropska unija se tome u dobroj mjeri već prilagodila. Pitanja slobodne trgovine i carinskih barijera i pitanja odnosa globalnih aktera postaju napeta i osjetljiva, ali Unija odgovara novim javnim politikama. Pod pritiskom koncepta "srpskog sveta", međutim, državama na prostoru bivše Jugoslavije događa se isto ono što im se dogodilo i devedesetih.
Upadaju u zamku vrlo sličnu onoj koju im je tada nametnuo Miloševićev režim, a da se pritom uglavnom još nisu oporavile od posljedica te prethodne zamke. Danas su okolnosti daleko nepovoljnije nego što su bile devedesetih. Tada je na djelu bio optimizam što je pratio veliki demokratizacijiski talas, ekonomska konjunktura koja je pratila širenje na nova tržišta i spremnost konsolidovanih demokratija da prenose znanje na zemlje koje su se našle u poziciji da izlaze iz totalitarizma ili autoritarizma i da počinju izgrađivati demokratske ustavne modele, slobodno tržište i ono najosjetljivije, demokratsko građansko društvo.
Danas optimizma nema, a na Balkan se počinje gledati jednako kao što se na njega gledalo devedesetih – kao na prostor koji živi u izolovanom vrednosnom sistemu, koji nema gotovo ništa zajedničko s vrijednosnim sistemom konsolidovanih demokratija. Balkanske države ponovo se niti ne trude razumjeti što se događa sa Evropskom unijom, niti prate procese i odazive Unije na novu situaciji, ali očekuju da ih se tretira kao povlašćene. Kratak odsječak vremena u kome se ozbiljno razmišljalo o tome kako bi povratak zajedničkoj evropskoj politici proširenja mogao biti vrijedan za Uniju, nažalost, sada je propušten, i niko osim profesionalnih zagovornika proširenja (poput evropske komesarke za proširenje) ozbiljno ne razmišlja o tome da bi neka od zemalja u pretpristupnom dijalogu u okviru aktuelnog mandata Evropske komisije mogla "pokucati na vrata Unije".
To međutim nije krivica evropske elite, nego političkih elita koje su se ponovo našle zarobljene pritiskom svjetonazora koji nema ništa zajedničkog s vrijednostima evropske integracije. U takvim okolnostima ne treba očekivati relevantan interes institucija Unije za procese na Zapadnom Balkanu. Jedini način da se prostor Zapadnog Balkana/bivše Jugoslavije vrati na evropsku agendu je da domaće političke elite nađu snagu da odbace pritisak protivevropskog svjetonazora koji je „zarobio” ovaj prostor i u javni diskurs uvedu ona pitanja koja sada zaokupljaju Evropsku uniju, dakle pitanja zaštite zajedničkog ekonomskog prostora, prostora građanskih prava i individualnih sloboda, te prilagođavanja okolnostima u kojima je proces globalizacije bankrotirao.
Odgovor uz pomoć populističkog kvazisuverenizma, što ove države gura u Putinovu orbitu, gasi svaki evropski interes za procese što se u ovom dijelu Evrope odvijaju. Problem je, međutim, što će u savremenim uslovima biti još teže prevladati posljedice takvih pogrešnih politika, nego što je to bilo devedesetih. A vidimo da u devedesetima, osim Slovenije i Hrvatske, druge države u ovom prostoru nisu izbjegle razornom uticaju memorandumskog antidemokratskog etatizma.

Savremena zamka za Balkan opasnija od one iz Miloševićeve ere

Buduća njemačka vlada ima velike planove oko obnove infrastrukture, za šta će joj biti potrebno mnogo građevinaca, ali u isto vrijeme ograničava useljavanje sa Zapadnog Balkana. Prva građevinska udruženja već se bune.
Buduća njemačka vlada Demohrišćana (CDU/CSU) i Socijaldemokrata (SPD) planira da u nadolazećim godinama uloži 500 milijardi eura u obnovu dotrajale infrastrukture: pruge, puteve i mostove. Istovremeno namjerava i da se okomi na drugi gorući problem, a to je nedostatak stanova u Njemačkoj.
Ali za te planove će, osim novca, biti potrebno i mnogo radnika – kvalifikovanih, ali i onih bez kvalifikacije. Upravo u tom sektoru je Pravilo o Zapadnom Balkanu, koje je uvedeno 2016, proteklih godina pokrivalo potrebe njemačkog tržišta rada, jer za razliku od ostalih programa za useljavanje radne snage, Pravilo o Zapadnom Balkanu nije podrazumevalo kvalifikaciju, već samo radni ugovor njemačkog poslodavca. To je posebno građevinskoj industriji dozvoljavalo zapošljavanje nekvalifikovanih radnika koji su takođe deficitarni na njemačkom tržištu rada, piše Dojče vele.
<h2>Pogrešna i štetna odluka</h2>
Prošle godine je socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada, u jeku liberalizacije useljavanja, podigla i godišnju kvotu u sklopu Pravila o Zapadnom Balkanu s 25.000 na 50.000 radnih dozvola godišnje. Ali nova vlada, u svom koalicionom sporazumu od prošle nedjelje, ponovo je tu kvotu smanjila na 25.000 dozvola godišnje. Sada se mnogi poslodavci pitaju koji je razlog za to.
- Pravilo o Zapadnom Balkanu pokazalo se kao isprobani instrument pronalaženja radne snage i to bez pretjerane birokratije, što je inače rijetkost kada je riječ o imigraciji - kaže za list Štutgarter cajtung zamjenik direktora Njemačke industrijske i trgovinske komore Ahim Derks. Zato je odluka buduće vlade da opet prepolovi zapadnobalkansku kvotu, prema njegovom mišljenju, pogrešna.
Sličnog mišljenja je i Tim-Oliver Miler, direktor Centralnog saveza njemačke građevinske industrije. On je takođe za Štutgarter cajtung rekao da smanjenje godišnje kvote posebno pogađa građevinsku industriju.
- Značajan dio stranih radnika na njemačkim gradilištima dolazi upravo iz neke od zemalja bivše Jugoslavije. Sadašnja odluka o smanjenju tog kontingenta je iznenađujuća i štetna, i to posebno ako se uzmu u obzir planirani infrastrukturni projekti koji će povećati potražnju za radnom snagom - kaže Miler.
<h2>Zašto smanjivati kvote?</h2>
Smanjenje kontingenta neće pogoditi samo velike infrastrukturne projekte, već i stanogradnju, smatra Aksel Gedaško, direktor Krovnog udruženja stanogradnje (GdW).
- Ako se dotok radnika sa Zapadnog Balkana prepolovi, to bi moglo da pogorša nestašicu radne snage na gradilištima - smatra on.
Za razloge za smanjivanje kontingenta nema razumijevanja ni Jan Danenbring, iz Centralnog udruženja njemačkih zanatlija (ZDH).
- Savezna vlada nedavno je udvostručila tu kvotu, a sada je ponovo vraća, iako se okolnosti u poređenju s prošlom godinom nisu promijenile - kaže Danenbring, takođe za Štutgarter cajtung. I zaključuje: „Ako u oblasti stanogradnje želimo nešto da promijenimo, biće nam potreban svaki čovjek“.
Negativni komentari i nedostatak razumijevanja na odluku buduće vlade o Pravilu o Zapadnom Balkanu dolaze i iz redova stručnjaka za tržište rada. Herbert Briker iz Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB) smatra da vlada tim potezom „šalje pogrešan signal“. On ukazuje na to da je Pravilo o Zapadnom Balkanu do sada pokazalo kao uspješan mehanizam.
- 95 do 98 odsto onih koji su u Njemačku stigli u sklopu tog pravila su i u godini nakon dolaska u Njemačku zaposleni i uredno plaćaju doprinose - zaključuje Briker.

Njemačke građevinske firme se bune zbog kvota radnika sa Balkana: Ako se prepolove, pogoršaće se nestašica radne snage

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da je bezbjednosna situacija na Balkanu "ozbiljno poljuljana" i da Srbija "nastoji da očuva mir i stabilnost, kao i bezbednost svih svojih građana".
Vučić je to poručio nakon današnje sjednice Vlade Srbije kojoj je prisustvovao i na kojoj je, kako je rekao, bilo riječi o aktuelnoj bezbjednosnoj situaciji u zemlji i regionu, a posebno o "bezbjednosnim izazovima na Kosovu i u Bosni i Hercegovini".
- Razgovarali smo i o sveukupnim aspektima najavljenog protesta 15. marta- objavio je Vučić poslije sjednice Vlade.
Predsjednik Srbije je prethodno kazao da na protestu koji su za 15. mart u Beogradu najavili studenti u blokadi očekuje da "opozicija organizuje veliko nasilje".
Ne iznoseći detalje i dokaze za ovakve tvrdnje, Vučić je rekao da će "svi koji u tome budu učestvovali biti pohapšeni".
Dosadašnji masovni skupovi, koji traju već četiri mjeseca, koje su studenti organizovali u nekoliko većih gradova u Srbiji &nbsp;tražeći odgovornost za pogibiju 15 ljudi u padu nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu bili su mirni i na njima nijesu zablježeni incidenti.

Vučić: Bezbjednosna situacija na Balkanu ozbiljno poljuljana

Moćna medijska mašinerija, fabrike trolova, podmetanja i dezinformacije… Ruska propaganda ima jake karte, a osim toga može da računa na „osovinu autokrata" koji je podržavaju i oponašaju ruski model vladanja, piše iskusni njemački novinar Dojče Velea Tomas Brej.
- Ta osovina počinje s Vladimirom Putinom, ide preko mađarskog premijera Viktora Orbana i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića koji sve više vlada kako mu se prohtje, kao i njegovog mlađeg partnera Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini, pa sve do slovačkog premijera Roberta Fica - navodi Brej.
Taj novinar, koji je studirao istoriju istočne Evrope, a potom skoro četiri decenije bio dopisnik najveće njemačke novinske agencije dpa iz Beograda, u novoj publikaciji ponovo se bavi ruskom propagandom u Evropi, pretežno na Balkanu i na primjeru Srbije.
Analiza „Rusija, utiranje staze za autokrate" objavljena je za fondaciju Frifrih Njuman, blisku njemačkim liberalima (FDP) i cijela je dostupna na internetu.
Brej naziva Balkan „laboratorijom i trenažnim poligonom" ruske propagande.
Uglavnom se bavi Srbijom i podsjeća da ta zemlja nije uvela sankcije Rusiji, piše o ulozi rusofilnog jastreba Aleksandra Vulina i srdačnim „bratskim“ dočecima ruskih političara, uprkos agresiji Moskve na Ukrajinu.
- Ukupno gledano, naravno da je EU ostao daleko najveći donator novca za Srbiju. Ali, kroz državnu propagandu jedan ogroman dio srpskog stanovništva to vidi drukčije - piše Brej.
<h2>Srpski mediji kao da su ruski</h2>
Plodnost ruske propagande u Srbiji objašnjava prisustvom dva servisa, Sputnjika i RT-a koji su prisutni u Beogradu. Ali to je, ocjenjuje, manje od pola priče.
Ključno je, piše njemački novinar, što domaći mediji – oni pod kontrolom Vučićevog tabora – preuzimaju čitave tekstove tih ruskih servisa, bez ikakve provjere i uređivanja, dajući im često još iskrivljenije i lažnije naslove.
Televizije su, podsjeća Brej, pune emisija u kojima gostuju proruski analitičari i „teoretičari zavjere" koji, kako kaže, neprestano lažu o ratu u Ukrajini i drugim temama. Takve emisije, navodi nadalje Brej, postižu nevjerovatnu gledanost.
Citirajući brojne naslove iz srpskih režimskih tabloida i portala, njemački novinar piše da rusku i srpsku propagandu vezuje mahom negativno prikazivanje Zapada, često i same Njemačke, uz sva ritualna pretjerivanja.
- Prema tim napisima stanje na gotovo uvijek negativno konotiranom Zapadu je katastrofalno. Široki društveni slojevi osiromašuju. Poskupljenja čine život nepodnošljivim i nestašice hrane vladaju gdje god da se okrenete - navodi se u tekstu.
S druge strane, divljenje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, kako piše, prelazi granice novinarstva i dobrog ukusa. Među brojnim primjerima Brej spominje i tekst na portalu Večernjih novosti o tome u koje vrijeme Putin doručkuje prepeličja jaja, kako se zdravo hrani i trenira.
<h2>Zaplaši pa vladaj</h2>
Osim propagande, zemlje poput Srbije uvoze i Putinov model očuvanja vlasti, smatra Brej.
- Na prvom mjestu je novi nacionalizam koji se raspaljuje tvrdnjom da susjedne zemlje, NATO, SAD ili EU prijete sopstvenoj naciji - piše Brej.&nbsp;
On na primjeru Vučića navodi da je poruka propagande kako jedino apsolutna poslušnost jakom vođi može zaštititi narod od silnih prijetnji.
- Vučić dalje tvrdi, kao i sve druge evropske autokrate, da postoji koncentrisana medijska hajka kojom upravljaju strane vlade, a koja se usmjerava prema njegovoj zemlji u načelu i posebno prema njemu lično. Tu se radi o klasičnoj zamjeni uloge počinioca i žrtve – a to je takođe činilac autokratskih sistema. Jer, u medijima kojima upravlja država, čiji je Vlada dijelom i vlasnik, Zapad se svakodnevno ocrnjuje sve sumanutijim optužbama po svim pravilima propagande - navodi novinar.
<h2>Predsjednik iz televizora</h2>
Pišući da je srž tih sistema i opšti nepotizam i klijentelizam – u kojem političari i biznismeni daju bezuslovnu vjernost u zamjenu za bogaćenje – Brej dalje opisuje Vučićev sistem vladavine s televizora.
- Sveprisutni predsjednik obično dovodi javnost u stanje permanentne uzbuđenosti, kao u televizijskom rijaliti šou. Skoro svakog dana se pojavljuje na malim ekranima kako bi, ponekad i satima (u prosjeku dnevno govori sat i po na televiziji), svojim građanima priredio važne, sjajne, nevjerovatne, dramatične priče, koje tako najavljuju vladini mediji - rekao oje on.
U Vučićevim pričama se radi o „zavjerama, organizovanom kriminalu, scenarijima užasa iz budućnosti, spektakularnim stranim investicijama, polaganjima kamena temeljca ili otvaranju modernih bolnica, puteva, fabrika, krakova pruga ili elektrana - piše Brej.
Tu potpuno nestaje granica između šefa države i same države, dodaje autor, a Vučić stalno priča kako je omogućio ovo ili ono, „kao da investira svoje privatne novce".
Predsjednik se predstavlja kao „moćni akter“ međunarodne politike koji se, kad mu se prohtje, sastaje s Putinom, kineskim predsjednikom Sijem ili šefovima vlada velikih zapadnih zemalja.
- Uprkos relativno malom broju stanovništva od ispod sedam miliona, ljudi mogu steći utisak da predsjednik zemlji garantuje važnost koja ne nalazi utemeljenja u veličini ili ekonomskoj potentnosti - zaključuje novinar.
Ujedno dodaje da opozicija i kritičari ne postoje u režimskim medijima, ali da su ipak stalno na meti.
<h2>Kako je u regionu?</h2>
Premda se najviše posvećuje Srbiji, pa onda Mađarskoj, Brej u radu taksativno navodi i kako stvari stoje s autokratskim tendencijama i ruskom propagandom širom Balkana i Evrope.
Za Bosnu i Hercegovinu se fokusira na Republiku Srpsku i njenog predsjednika Milorada Dodika. Piše da mediji koje Dodik kontroliše „svakodnevno šire ruske narative ne samo o agresiji na Ukrajinu, već praktično o svim svjetskim problemima izvještavaju iz ruskog ugla".
Kod primjera Sjeverne Makedonije njemački novinar nešto opširnije piše i o greškama Evropske unije. U Skoplju su, kako navodi, nacionalisti ponovo na vlasti, a njihovom oživljavanju doprinijelo je to što proces pristupanja EU-u nije donio osjetni boljitak za obične ljude.
Naprotiv, ta zemlja je dvije decenije bila žrtva grčkih ultimatuma zbog kojih je promijenila ime, da bi onda dospjela pod pritisak Bugarske koja traži da se Makedonci odreknu svog identiteta.
- Višegodišnje nestabilno stanje u Sjevernoj Makedoniji, uzrokovano i pogrešnom politikom EU-a, Rusija koristi kao prostor za propagandu - dodaje Brej.
Dalje piše da Rusija „decenijama" pokušava da utiče i na događanja u Crnoj Gori i da za to koristi „srpsku manjinu, kao i Srpsku pravoslavnu crkvu u zemlji koja spada pod beogradskog patrijarha i tradicionalno slijedi velikosrpske ciljeve".
Brej se osvrće i na decenije vladavine Mila Đukanovića za kojeg piše da je činio političke iskorake, ali da je autokrata čiju je eru obilježio epski klijentelizam i prožetost cijele države kadrovima njegove Demokratske partije socijalista.
Za Hrvatsku se navodi da se i novinari žale na stil premijera Andreja Plenkovića, a da se i Plenković žali na to što predsjednik Zoran Milanović navodno istupa kao apologeta Rusije i Putina.&nbsp;
- Kao vrhovni zapovjednik vojske više puta je blokirao angažman hrvatskih vojnika u okviru projekata NATO-a u vezi s ratom u Ukrajini - piše Brej.
<h3>Šta preduzeti?</h3>
U posljednjem dijelu analize na 44 stranice Brej pokušava da da ideje što se može učiniti kako bi se smanjio ili potisnuo „toksični“ propagandni uticaj Rusije.
Tu, recimo, navodi da bi trebalo jačati medijsku pismenost ljudi, jer bi tako „svaki čitalac i slušalac mogao lako prepoznati izmišljene informacije“ kad ih vidi i čuje u medijima.&nbsp;
Taksativno spominje medije i portale koji se bave provjerom činjenica, kakvi su Raskrinkavanje i Istonomer, kao i strane zapadne servise poput DW-a, BBC i Radija Slobodna Evropa.
Kako piše Brej, ti mediji imaju isti problem kao i oni koji provjeravaju činjenice (fact checking) – njihovi izvještaji tek sporadično dospijevaju u veće medije i to samo one koji su kritični prema vlastima.
- Vjerovatno je vrlo ograničen krug građana koji uopšte znaju za postojanje takvih programa ili ih aktivno traže na internetu - procjenjuje Brej.
On poziva Evropsku komisiju i Evropski parlament da s riječi pređu na djela i da, recimo od Srbije, traže poštovanje evropskih vrijednosti u medijskom sektoru, a ne da samo taktički manevrišu, piše Dojče Vele.

Njemački novinar proučavao medije na Balkanu: Oni pod kontrolom Vučića kao da su ruski, u CG se pokušava uticaj preko SPC i srpske manjine

Balkan u 2024: Tragedije kao podsjetnik na realnost punu neodgovornosti i korupcije

Čita se, ne treba misliti da je nekad, prije tih tehnoloških naprava, nešto se masovno čitalo, čak mislim da se danas čita više nego prije četrdeset godina, sudeći po tiražima knjiga, ima ta generacija milenijalci, dolaze, kupuju knjige, čitaju, kazao je u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E, književnik Svetislav Basara.
Književnik Svetislav Basara dobitnik je prve regionalne nagrade Ćamil Sijarić za knjigu "Rekapitulacija".
Nagrada Ćamil Sijarić treba svima da znači, kaže Basara, nagrada koja nosi ime pisca je dobar početak &nbsp;i u narednim godinama, dodaje on, ona će dodadno dobiti na značaju.
- Drago mi je jako! Ćamila Sijarića volim kao pisca, ali nagrada je tek početak, postavite to pitanje za deset godina, onda ćemo vidjeti koliko, ne meni, nego nekim drugima znači - rekao je Basara.
Po saznanju da će biti laureat nagrade Ćamil Sijarić, prisjeća se Basara, riješio je da, kako kaže, obnovi gradivo, te ja tako ponovo čitao Sijarićevu ,, Carsku vojsku” .
- Sigurno četrdeset godina nijesam čitao Sijarića, znam da je bio vrlo dobar utisak ostavio &nbsp;i ,,Carska vojska” je ponovo jako dobar utisak ostavila. Veliki stilista, odličan poznavalac jezika, to je glavna stvar, koliko čovjek vlada jezikom, to je prva stvar za pisca - istakao je Basara.
Za formiranje jednog pisca mnogo su bitne okolnosti, smatra Basara, važna je i reakcija na prvu knjigu koju taj pisac objavi, ističe on, ne mora to da bude nešto epohalno, kako kaže, ali je potrebno da padne pažnja na tu knjigu.
- Mir i tišina su osnovni uslovi u kojima pisac piše, po mogućstvu dalje od gradova, i dan danas u jedno selo, blizu Beograda, odlazim, moram, jer je potrebna &nbsp;dnevna rutina koju ništa ne remeti, uzbuđenja pokvare koncentraciju, a koncentracija je srž pisanja - naglasio je Basara.
Nikad nije zadovoljan, poručuje Basara, jer sve ispada, kako kaže, da je stvorio 30 odsto onoga što je, kako kaže, mislio da će uraditi.
U adolescenciji, prisjeća se, želio je samo da sluša muziku i da svira, i, dodaje on, da napravi neki bend, a oko dvadesete godine počinje da piše, kaže, i to prvo pjesme, pa kasnije prozu za koju kroz šalu &nbsp;kaže da je u početku bila gomila budalaština.
- Nijesam umio ništa drugo da radim. Nijesam imao neku ideju u mladosti da ću profesionalno biti pisac, niti da ću sva vremena biti pisac, zato što &nbsp;sam tome prišao prilično rekreativno, i posle trideset pet godina pisanja kasno je da se bilo šta drugo radi, pa sam nastavio - rekao je Basara.
Iako je poznat po svojoj direktnosti i otvoreno izgovorenoj riječi, kaže Basara, nije imao problema kakvih su imali pisci nekada zbog iskrenog stava, dodaje on, a neki imaju, kako kaže, čak i sada.
- Imao sam ja problema, u smislu da mi nije bilo dopušteno pojavljivanje u medijima, u kojima se ionako ne bih pojavio, &nbsp;nekakve odmazde dijela javnosti, gomile komentatora ovih što po društvenim mrežama tviterišu i fejzbukišu, što opet mene vrlo malo dotiče jer nijesam na društvenim mrežama - ističe Basara.
Ne voli javnost u Srbiji da čuje šta on ima da kaže, podsjeća Basara, i nema utisak da je to nije, kako kaže, popularno.
Voli da čita, kaže on, i čita od malih nogu, podsjeća, i ne može se odlučiti koji mu je, kako kaže, pisac najmiliji.
- Ko me pita koji mi je omiljeni pisac najrađe bih ga roknuo pesnicom, jer me stavio na žeravicu, ne mogu da se odlučim, naprosto. To je jedan ogroman, ogroman, ogroman niz knjiga koje sam počeo sa deset godina da čitam, pa je to šezdeset jedna godina čitanja, svakodnevno - naglasio je Basara.
Nije tačno da su mlade generacije nezainteresovane i gledaju samo, kako kaže, u telefon, jer ih, dodaje on, gleda po sajmovima i knjižarama.
- Ima ta generacija, milenijalci, dolaze, kupuju knjige, a ne samo da dođu i posjete. Čita se, ne treba misliti da je nekad, prije tih tehnoloških naprava, nešto se masovno čitalo, čak mislim da se danas čita više nego prije četrdeset godina, sudeći po tiražima knjiga &nbsp;i količini objavljenih knjiga. Ja pamtim vremena kad je godišnja produkcija u Srbiji bila, recimo, 30 pjesničkih zbirki, 15 knjiga pripovjedaka i 10,15 romana, to je bila cijela produkcija. Danas je to napredovalo - istakao je Basara.
Od društvenih mreža nema nista, poručuje Basara, i ne koristi ih, posjeduje email i viber, i to mu, kako kaže, zamjenjuje televiziju koju, kako navodi, ne gleda već godinama.
Balkan je zapaljena luda kuća, poručuje Basara, i tu je vatru vrlo teško ugasiti kaže on, gotovo nemoguće.
- Vrlo malo sam radio na sebi, vrlo malo, više su me oblikovale okolnosti. E, osim književnosti, tu mogu da kažem da je uticalo, pišem, brišem, ponavljam, popravljam…ali ostatak, i ne znam koliko ko na Balkanu može raditi na sebi, problem je sa okolnostima, nema ovdje mnogo manevarskog prostora - rekao je Basara.
Mržnja je mora biti produkt nekih nezadovoljstava, smatra Basara, a pitanje je, poručuje on, otkuda to nezadovoljstvo i da li se, kako kaže, treba prepuštati nezadovoljstvu.
- Uzroka za nezadovoljstvo svakog sata ima bar dvadeset, ne možemo baš tom se svakome impulsu predavati.Ta mržnja je nešto mnogo, mnogo dublje u ljudskoj prirodi, zapravo u dubinama naših bića uvijek tinja onaj primitivni čovjek koji u svakom drugom vidi neprijatelja, a ponekad i s pravom - zaključio je Basara.

Basara: Balkan je zapaljena luda kuća

Dijalog iz jedne stare TV reklame u kojoj na pitanje penzionera "Je’ l javljaju nešto za penzije" poštar odgovora "Penzije su ukinute", na koju podsjeća Gordana Matković iz Centra za socijalnu politiku u Beogradu, oslikava strah građana o (ne)sigurnosti penzija.
Radenko Milinković iz Beograda je u penziji šest godina, ali ipak mora da radi dodatan posao, te prodaje sladoled u glavnoj gradskoj ulici Kneza Mihaila.
- Pedeset hiljada penzija (430 eura), kredit trideset hiljada (260 eura) dinara. Zato moram da radim. A najviše radim da bi malo pomogao djeci, unučićima, da bi njima pružio, da ne budem baš da nemam da unucima pružim bar neki dinar, nego zadovoljstvo - kaže on za Radio Slobodna Evropa.
Penziju je stekao radeći 36 godina, a u nju je otišao prije nego što je napunio 65 godina, što je u Srbiji starosna granica, pa mu je zbog toga umanjena. Da bi imao normalan život, mora mnogo čega da se odriče.
- I odričem se. Na more sam otišao dva puta u životu i to dok su bila deca mala. Sad ne mogu jer sam ovdje od marta do novembra, na sladoledu, i ne može se finansijski. "Kažnjen" sam deset hiljada dinara (85 eura) od penzije jer nisam imao dovoljno godina života (da bih dobio punu penziju). Da imam bar tih deset hiljada, mnogo bi mi značilo, da mi nije odbijeno po rješenju."
Vlade u regionu suočavaju se s teškim zadatkom – kako balansirati između ograničenih budžetskih resursa i rastućih potreba za penzione izdatke.
Iako su reforme u nekim državama pokrenute, često nailaze na otpor i nepovjerenje javnosti. U međuvremenu, sve je više penzionera koji preživljavaju zahvaljujući pomoći porodice ili su prinuđeni da rade i u starosti.
- Kami (teško) nama - kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Miljan iz Podgorice službenik jedne državne institucije, kome je do odlaska u penziju ostalo još tri godine.
Kako navodi, zabrinut je da li će penzioni Fond u budućnosti moći da isplaćuje penzionere.
- Na jednoj strani imamo predstavnike Vlade, mlade i neiskusne, koji nam obećavaju da mirno spavamo jer će biti novca čak i za povećanje penzija. A na drugoj strani ekonomski stručnjaci tvrde suprotno. E, ja sam skloniji njima da vjerujem - kaže Miljan.
<h2>Reforme u Crnoj Gori</h2>
Od oktobra u Crnoj Gori traje reformski program "Evropa sad 2", kojim se plate povećavaju na 1.000 eura, uz ukidanje doprinosa poslodavaca za penzije. PIO Fond se zbog toga suočava s deficitom od 400 miliona eura, koji bi Vlada nadoknadila iz budžeta.
Plate će biti uvećane za dio doprinosa od pet odsto koji su do sada zaposleni od svoje zarade uplaćivali u Fond penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO). Istovremeno se ukidaju i doprinosi od 5,5 odsto koje su poslodavaci za svakog zaposlenog uplaćivali za penzioni fond.
Crna Gora ima skoro 265 hiljada zaposlenih i više od 116 hiljada penzionera, što znači da jednog penzionera pokriva 2,29 zaposlenih, podaci su Fonda PIO iz avgusta ove godine.
Zbog novog manjka u državnoj kasi Centralna banka Crne Gore (CBCG) sugerisala je Vladi da "sagleda dalekosežne posljedice ukidanja penzionih doprinosa".
- Radi se o mjeri koja sistemski utiče na prihode PIO i penzije zaposlenih, te CBCG smatra da je potrebno uraditi simulaciju iznosa penzije sa horizontom do 20 godina - saopšteno je iz te institucije početkom septembra.
Direktor Fonda penzijsko invalidskog osiguranja Crne Gore Ranko Aligrudić kaže da će i nakon izjednačavanja srazmjernih penzija sa najnižim biti crnogorskih građana koji će imati značajno nižu penziju od 450 eura.&nbsp;
Vlada je to odbila, a premijer Crne Gore Milojko Spajić izjavio da će nedostajuća sredstva za penzioni fond biti nadoknađena iz budžeta. Smanjenjem doprinosa za penzijsko osiguranje oko 180 miliona eura će, prema riječima premijera Spajića, biti nadomiješteno setom reformi.
- Povećaće se osnovica na koju se obračunavaju doprinosi, uvešćemo dodatne preduzetnike iz sive zone u legalne tokove, biće uvedena jedinstvena stopa PDV-a za ugostiteljstvo od 15 odsto. Generisaćemo nove prihode od igara za sreću - kaže Spajić.
Prema aktuelnom zakonodavstvu zaposleni u Crnoj Gori stiču pravo na starosnu penziju sa navršenih 65 godina života i najmanje 15 godina staža.
<h2>Dodavanje iz budžeta "normalno"</h2>
Penzioni sistemi u regionu su slični – napravljeni prema takozvanom Bizmarkovom sistemu (prema tvorcu Otu fon Bizmarku). U osnovi zavise od zaposlenosti i naplate doprinosa od kojih se isplaćuju penzije.
Uprošćeno, od bruto plate svakog zaposlenog dio se odvaja za isplate penzija. Ukoliko se, međutim, od zarada ljudi koji rade ne prikupi dovoljno novca – manjak se dopunjava iz budžeta.
Koliki god da su doprinosi za penzije, izvjesno je da bez dodatnih davanja iz državnih budžeta ukupan ceh ne može da se pokrije.
Gordana Matković iz Centra za socijalnu politiku u Beogradu kaže da treba posmatrati koliko se ukupno para kroz doprinose i budžet izdvaja za penzije i koliki dio bruto domaćeg proizvoda (BDP) čini ta suma.
Cilj je, dodaje, da se BDP uveća - kako penzije ne bi bile problem za državne finansije. Za to je, kaže, potrebno ne samo da bude što više zaposlenih, nego i da budu produktivniji, kako bi stvarali više dohotka.
- U slučaju Evropske unije se računa i na migracije, ali i na produženje radnog vijeka, na povećanje štednje za starost i jako, jako važno na ulaganje u ljudski kapital - kaže ona.
<h2>Sve manje radnika, sve više penzionera</h2>
Da društva u regionu stare, odavno nije više demografska ekskluziva. Statistika mjeri takozvani Zavisni odnos starijih osoba (Old-age dependency ratio) – broj starijih od 65 godina u odnosu na broj radno sposobnih (obično uzrasta između 15 i 64 godine).
Ovaj odnos pokazuje koliko starijih ljudi "zavisi" od radne populacije. Projekcije su da bi do 2050. godine, zavisni odnos starijih osoba u EU mogao da se poveća na više od 50 odsto, zbog čega se očekuje da na svake dve radno sposobne osobe dolazi jedan penzioner.
Naravno, broj radno sposobnih ne znači i da svi oni rade. U Bosni i Hercegovini se u praksi vidi kako stvari funkcionišu u takvim okvirima. Broj penzionera u Bosni i Hercegovini se gotovo izjednačio s brojem radnika kojih je u junu bilo oko 855.000.
Oko 738.000 umirovljenika penzije koje u prosjeku iznose oko 400 eura proteklih godina prima redovno, ali ne zahvaljujući uplati radničkih doprinosa.
Vladama dva entiteta u Bosni i Hercegovini – Federaciji BiH i Republici Srpskoj u čijoj nadležnosti su socijalna pitanja - u prosjeku nedostaje više od 200 miliona eura godišnje za isplatu penzija. Toliko iznosi razlika između uplaćenih doprinosa i ukupnih rashoda za starosne i vojne penzije, invalidnine i druga prava.
Broj penzionera u Bosni i Hercegovini gotovo se izjednačio s brojem radnika.
Razlika između uplaćenih doprinosa i isplaćenih penzija će se, prema zvaničnim procjenama vlasti, i dalje povećavati zbog sve većeg broja penzionera, redovnog zakonskog povećanja penzija za nekoliko postotaka godišnje i nedostajućeg broja radnika.
Vlade zvanično procjenjuju da bi do 2032. godine razlika između uplaćenih doprinosa i isplaćenih penzija mogla premašiti 800 miliona eura koji će se morati namiriti iz budžeta.
Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera FBiH, nedavno je izjavio da je takvo stanje "neodrživo", te da vlade moraju podsticati zapošljavanje.
- Međutim, nama mladi i najstručniji kadrovi odlaze u inostranstvo, jer ovdje ne vide perspektivu za svoju djecu. S druge strane, strani investitori kada dođu u BiH vide političku nesigurnost i namete na platu od 41 odsto. To je neodrživo i dovodi u pitanje isplatu budućih penzija - kazao je Mehić za RSE.
Jedno od rješenja u BiH vide i u dolasku radnika iz inostranstva.
Inače, U Bosni i Hercegovini je oblast socijalne zaštite u nadležnosti dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske – u kojima postoje dva fonda za penzijsko osiguranje.
Zbog neodrživosti fonda, koji je ranije funkcionisao po sistemu solidarnosti gdje tri radnika treba da uplaćuju doprinose koji bi bili dovoljni za jednu penziju, Republika Srpska je 2016. godine prešla na tzv. trezorsko poslovanje.
Federacija BiH je to učinila četiri godine kasnije.
Doprinosi se od tad ne uplaćuju na račune penzijskih fondova, već direktno u entitetski budžet. Nedostajući iznosi za penzije namiruju se od drugih poreza, PDV-a ili akciza.
<h2>Najradikalnije reforme na Kosovu</h2>
Čak i u zemljama gdje je odnos penzionera i mlađe populacije povoljniji, postoje ozbiljne zabrinutosti da doprinosi nisu dovoljni za održivost sistema. Ukupno, godišnji izdaci budžeta Kosova za penzije premašuju 300 miliona eura.
U oktobru ove godine, Vlada Kosova donijela je odluku o povećanju penzija i socijalnih programa za 20 do 50 odsto. Tako penzioneri, koji su doprinose dok su radili uplaćivali u drugi stub, sada iz tog fonda primaju između 218 i 318 eura u zavisnosti od nivoa obrazovanja.
Uz to, kao i svi drugi primaju osnovnu penziju koja iznosa 120 eura. Sva ova sredstva isplaćuju se iz budžeta Kosova, koji ove godine iznosi 3,3 milijarde eura.
<h2>Prekomjerno opterećenje budžeta</h2>
Penzioni i socijalni sistemi vrše preveliki pritisak na budžet, upozoravaju bivši zvaničnici i predstavnici civilnog društva. Bivši ministar za rad i socijalnu zaštitu Kosova, Skender Rečica, smatra da način finansiranja ovih sistema nije dobro osmišljen.
- Nemamo penzioni sistem gdje jedna generacija plaća za drugu. Dok ne stvorimo fond socijalnog osiguranja kao mehanizam da generacija plaća za sebe, nećemo imati socijalnu stabilnost i neće biti blagostanja za starije osobe - rekao je Rečica za Radio Slobodna Evropa.
Sličan stav dijeli i direktor Instituta za razvojne politike (INDEP) Burim Ejupi. Prema njegovim riječima, ukoliko bi postojao takav sistem, sredstva koja se sada troše na penzije mogla bi biti uložena u ekonomski razvoj.
Ejupi predviđa da će penzije iz drugog stuba postati dominantne do 2031. godine, kada generacija koja je počela da radi poslije rata počne da se penzioniše.
Na sjednici Vlade u oktobru, premijer Kosova Aljbin Kurti najavio je penzijsku reformu tokom svog sljedećeg mandata, bez davanja detalja.
Skender Rečica naglašava da su u reforme neophodno uključiti i demografske promene, budući da je poslednji popis stanovništva pokazao pad populacije od osam odsto u odnosu na 2011. godinu, što će dodatno smanjiti prihode od poreza u budućnosti.
Prema podacima popisa, prosječna starost na Kosovu porasla je na 34,3 godine, što ukazuje na starenje populacije i potencijalne izazove u održavanju penzijskog sistema u budućnosti.
<h2>Srbija računa na nove radnike i bolje poslove</h2>
Srbija bi, prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) mogla da se "izvuče" iz eventualnih neprilika koje bi obaveze za penzionere mogle da izazovu u budućnosti. Ne, međutim, bez promjena.
Studija MMF pokazuje da u Srbiji postoji značajan prostor za povećanje učešća radne snage, ukazuje Gordana Matković.
- Kad gledamo ko može da stvara društveni proizvod, dakle, osobe između 18 i 64 godine u današnjim uslovima, nisu svi uključeni u radnu snagu - rekla je Matković.
Ona je dodala da postoji značajan prostor za povećanje ekonomske aktivnosti, odnosno za povećanje produktivnosti.
- Ono što mi apsolutno znamo za Srbiju, to je da je nam je efektivan radni staž krakat, znači da se mnogo ljudi prije starosne granice (za penziju) isključuje, onda vi imate naravno mogućnost da dodatno kroz penzionu politiku stimulišete ostajanje duže na tržištu rada. Mi sad nemamo te, na primjer, bonuse kad neko radi preko starosne granice - kaže Gordana Matković.
Nikola Altiparmakov, član Fiskalnog savjeta Srbije i stručnjak za penzione sisteme kaže da je svaki penzioni sistem u osnovi određen demografijom.
- Demografsko starenje svi dijelimo u Evropi, neko stari malo brže poput Srbije, neko malo sporije poput Albanije, ali na kraju dana svi dijelimo iste izazove demografskog starenja. Kada imate situaciju da imate sve više starih u odnosu na mlade, možete da povećate starosnu dob odlaska u penziju, a druga stvar je da se do neke mjere, koja je socijalni prihvatljiva smanjuje odnos prosečne plate i penzije - dodaje Altiparmakov. Objašnjava da se to postiže tako što penzije sporije rastu od plata.
U Srbiji postoji sistem povećanja penzija koji zavisi od toga koliko je učešće ukupnih izdataka za penzije u BDP. Ako je manje od deset odsto BDP-a, postoji mogućnost da penzije rastu koliko i plate.
Ako troškovi, pak, pređu tu granicu, onda se penzije povećavaju prema takozvanoj "švajcarskoj formuli", 50 odsto "prate" rast plata, a 50 odsto rastu u odnosu na rast troškova života.
<h2>Sjeverna Makedonija prati trendove</h2>
Profesor bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije Branimir Jovanović kaže da Makedonski penzijski fond nikada neće propasti, država će uvijek moći da nađe novac za isplatu penzija, u krajnjoj instanci čak i štampanjem novca.
- Problem je što trenutno novac za penzije ne dolazi samo od namjenskih dažbina za ovu namjenu, odnosno od doprinosa za penzijsko osiguranje, već i od opštih poreza. Naime, u 2024. planirani su prihodi fonda od doprinosa od 1,2 milijarde eura, a rashodi za penzije 1,8 milijardi, što znači da država treba da isplati fondu oko 600 miliona eura iz republičkog budžeta - kaže on.
Razlozi za manjak su brojni, dodaje. Jedan je povećanje penzija, ali nije jedini.
- Prvi važan razlog je penziona reforma iz 2006, kada je trećina doprinosa za penzijsko osiguranje počela da se uplaćuje u privatne penzione fondove, a penzije su nastavile da se isplaćuju samo iz državnog fonda. Drugi je smanjenje stope doprinosa - 2008. iznosio je 21 odsto, sada je 18,8 odsto. Treći, možda i najozbiljniji razlog je starenje stanovništva - danas na svaku petu osobu u radnoj dobi (15-64 godine) dolazi jedna "stara" osoba (65+ godina), dok je prije 30 godina bila jedna "stara" osoba na svakih deset radno sposobnih - rekao je Jovanović.
Kaže da je bitno da ta "budžetska rupa" ne raste na srednji rok. Da li će se to desiti zavisi od nekoliko stvari – visine penzija, visine plata, broja zaposlenih, stope doprinosa, demografskih kretanja.
Inače, kako je živjeti u Sjevernoj Makedoniji sa penzijom ilustruje sljedeći podatak - makedonska potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu iznosi 1.245 eura (za avgust), а prosječna makedonska penzija 344 eura.
<h2>Penzionerski hljeb sa sedam kora</h2>
Desanka Ivanković Drčić ima 84 godine i jedna je od penzionera u Srbiji koji žive iznad prosjeka. Penzionerka je 13 godina, a radila je kao profesorka srpskog jezika i književnosti. Njena priča je ilustrativna jer pokazuje koliko je poslije kriza devedesetih građanima bitna sigurnost da će penzija biti.
Kaže za RSE da joj u penziji nije loše, jer kako kaže, "ranije se nije znalo ni kad će penzije niti kolike će biti, dok je sada povoljnija situacija, jer su penzije sve veće, a i zna se tačno kada će biti uplaćene, te se može planirati".
- Moja penzija je 65 hiljada (dinara, odnosno 555 eura). Ali suprug ima penziju i ima dodatak na invalidnost. Tako da njegova penzija i moja i mi nekako možemo da platimo i stan i ogrijev, snalazimo se, ali smo i skromni. Ne treba da kažemo sad da živimo ne znam kako, ali one osnovne stvari možemo, uzmemo još nešto u kući što je dotrajalo, krediti su tu isto. Snalazimo se. Nismo nezadovoljni - kaže Ivanković Drčić.
Svako ko je otišao u penziju osjetio je smanjenje mjesečnih prihoda. Takozvana stopa zamjene pokazuje kolika je penzija u odnosu na to kolika je bila plata.
Komentarišući regionalnu situaciju Gordana Matković je rekla da će apsolutnu životni standard moći da se održi za one koji su duže radili i više ulagali.
- Što se tiče relativnog standarda, ne bi trebalo da se stope zamjene smanjuju, ali takođe je činjenica da će taj pad standarda da postoji i da će oni koji žele da se da im se održi taj relativni životni standard morati da se obezbjeđuju kao što je to slučaj i u znatnom broju zemalja, da štede dodatno za svoju penziju na različite načine, da izdvajaju neka dodatna sredstva za starost - kaže Matković.
Nikola Altiparmakov kaže da je jedini način da se podigne standard penzionera, da se uveća "ekonomski kolač", odnosno da se poveća BDP zemlje.
- Što je svima bolje, biće bolje i penzionerima. Ne bi smjelo da se dogodi da troškovi za penzije budu znatno uvećani u odnosu na BDP. To se desilo, na primjer, u Grčkoj, kad su troškovi penzija otišli na 17 odsto BDP, ili u Srbiji 2008, nakon neosnovanog političkog povećanja penzija na 14 odsto BDP. To rasturi budžet, uništi konkurentnost - dodaje on.
Ali, šta sa socijalnom komponentom penzija, da se pri odlasku u mirovinu ne osjeti značajan pad standarda.
Altiparmakov kaže da treba posmatrati odnos prosječne plate i prosečne starosne penzije, što znači da ne treba računati penzije onih koji su otišli prije vremena, ili ljudi koji su dobili porodične penzije.
U tom slučaju ta stopa zamjene ide i do 60 odsto, kaže on i dodaje da su to odnosi kakvi postoje i u najvećem broju evropskih ekonomija.
- Kad pogledate demografiju, to je to što možete da očekujete. Ne treba imati nerealna očekivanja. To je perspektiva čitave Evrope - kaže Altiparmakov.
<h2>"Mladi odlaze trajno": Migracije sa Zapadnog Balkana</h2>
On ukazuje da je ranije bilo i po deset mladih na jednu stariju osobu, zbog čega su penzije mogle da budu izdašnije, ali da se taj odnos sada manji i da će pasti na 2,5 ili dva prema jedan.
- Treba imati realna očekivanja, a to je da penzije zamijene pedesetak odsto ili nešto više od plate. Da postoji garantovana minimalna penzija, a oni koji imaju više da krenu na vrijeme da štede. Da li će da štede u banci, životnom osiguranju, penzionom fondu ili kupovinom nekretnine, to je na njima - kaže Altiparmakov.
Održivost penzionih sistema u regionu ozbiljan je izazov, naročito za mlade radnike čija budućnost zavisi od dugoročnih reformi. Kako sve više mladih napušta zemlju, baze doprinosa se smanjuju, a trenutne mjere djeluju kao privremeno rješenje.
Da bi izbjegli nesigurnu starost, mladi trebaju jasne podsticaje – od privatnih fondova do nagrada za duži radni staž. Samo tako će penzioni sistem osigurati dostojanstvenu budućnost za sljedeće generacije.

Štednja uz penziju, jedini izlaz za mirne stare dane na Balkanu

Ne mislim da će Rusija izvršiti invaziju na Balkan. Glavna prijetnja Balkanu nije invazija, već unutrašnja nestabilnost u regionu, kazao je za Pobjedu zamjenik predsjednika Vojnog komiteta NATO, general Endrju M. Roling.
Roling je ocijenio da su najveća prijetnja Balkanu različita uvjerenja ljudi unutar balkanskog prostora, da se ne ujedinjuju oko slobode i bezbjednosti svake pojedinačne zemlje. 
- Rekao bih da postoji mnogo različitih ljudi i različitih organizacija sa različitim pogledima na to što je stabilnost i kako do nje doći. I prilično je zbunjujuće - istakao je Roling.
Na pitanje koliko je opasna zapaljiva retorika na ovim prostorima, Roling kaže da da je to izazviva zabrinutost.
- Da. Kad god i gdje god imate te vrste zapaljive retorike, to može izazvati dezinformacije, pogrešnu procjenu i definitivno će izazvati neke probleme. Tako da sam zabrinut zbog toga - istakao je on.
Visoki vojni NATO zvaničnik nije zabrinut zbog činjenice da u crnogorskoj vlasti participiraju i zakleti NATO protivnici. Očekuje, kako je rekao, da će Crna Gora i ubuduće ostati posvećana Alijansi.
- Mislim da je Crna Gora stabilna zemlja sa snažnom posvećenošću NATO i nemam dilemu da će ostati na tom putu - poručio je on.
Na pitanje da li Crna Gora u ovom momentu, u kontekstu posvećenosti Alijansi, ima snažno liderstvo, Roling je rekao da su sve njegove interakcije sa rukovodstvom crnogorske vojske bile pozitivne.
- I mislim da su sada jake, i nadam se da će tako nastaviti i u budućnosti - kazao je on.
<h2>Očekivano učešće u NATO misiji obuke u Ukrajini</h2>
Roling očekuje i učešće Crne Gore NATO misiji bezbjednosne obuke i treninga za Ukrajinu (NSATU) koja je ishod samita u Vašingtonu. 
- Sve 32 zemlje članice su pristale na to. Dakle, sve 32 nacije kao dio NATO imaće ulogu u tome u ovom ili onom obliku. Neki će više učestvovati, neki možda neće uopšte, ali to je ipak misija NATO. Crna Gora, koliko znam, nema primjedbi na ovu misiju siguran sam da će u njoj učestvovati - rekao je on 
Nazvačio je da to ne znači da će NATO snage ići u Ukrajinu.
- Ovo je način da se bolje uskladi podrška koju danas dajemo Ukrajini u nekoliko različitih oblasti: Grupa za bezbjednosnu pomoć Ukrajini, uglavnom predvođena SAD uz dobrovoljne doprinose drugih zemalja - individualni centar za koordinaciju donatora, IDCC, takođe volonterska organizacija, koju uglavnom vode Britanci sa dobrovoljnim nacijama. U Poljskoj, gdje prikupljamo i popravljamo opremu prije nego što ode u Ukrajinu, rade volonteri, mnoge različite zemlje, uglavnom predvođene Sjedinjenim Državama. Zaista, cilj je da se sve to spoji pod NATO, kako bi se dobila što veća efikasnost. Osim toga, radi se na razvoju ukrajinskih snaga - rekao je, pored ostalog, Roling.

Roling: Glavna prijetnja Balkanu unutrašnja nestabilnost, nemam dilemu da će Crna Gora ostati posvećena Alijansi

Federalna uprava za vazduhoplovstvo (FAA) Sjedinjenih Država upozorila je putnike da će mnogi letovi kasniti zbog nedostatka osoblja u kontroli avio-saobraćaja, a najviše su pogođeni aerodromi u Nešvilu i Čikagu.
Problemi s nedostatkom osoblja u američkoj kontroli vazdušnog saobraćaja nastavili su se drugi dan zaredom, što je prouzrokovalo kašnjenja letova na brojnim aerodromima širom Amerike, objavila je Federalna uprava za zrakoplovstvo (FAA).
Zbog djelimične obustave rada savezne vlade, mnogi kontrolori leta i dalje rade bez plate, što dodatno pogoršava situaciju, javlja Rojters.
U Nešvilu je toliko kontrolora ostalo kod kuće da se objekat, koji vodi avione pri slijetanju i polijetanju sa aerodroma, zatvara, objavio je SiEnEN (CNN).
Sada, sedmog dana zatvaranja vlade, isti scenario je u kancelarijama FAA širom zemlje, sa efektima talasa koji pogađaju letove skoro svuda.
Aerodromi Hjuston, Njuark i Las Vegas nemaju dovoljno kontrolora, zajedno sa objektima koji opslužuju avione u oblastima Bostona, Atlante, Filadelfije i Dalasa, navodi se u operativnim planovima FAA.
Očekuje se da će dva glavna aerodroma u Hjustonu, Hobi i Interkontinentalni aerodrom Džordž Buš, imati kašnjenja u letovima zbog nedostatka osoblja
Oko 13.000 kontrolora i oko 50.000 službenika Uprave za bezbjednost saobraćaja moraju da nastave svoj posao i tokom obustave rada vlade, iako trenutno ne primaju platu. Očekuje se da će kontrolori dobiti dio plate 14. oktobra za posao obavljen prije početka obustave, javio je Rojters
Ministar saobraćaja Šon Dafi izjavio je u ponedjeljak da je registrovan blagi porast broja bolovanja među kontrolorima leta i da je broj osoblja u nekim područjima smanjen za 50 posto.
- Ako nemamo dovoljno kontrolora, usporićemo saobraćaj kako bismo osigurali bezbjednost u vazdušnom prostoru - rekao je Dafi.

Širom SAD kasne letovi zbog nedovoljnog broja kontrolora leta

Grupa plovila koja je pokušavala dostaviti pomoć ratom razoranoj Pojasu Gaze presrele su u srijedu izraelske snage u međunarodnim vodama, izvijestila je koalicija koja je organizovala flotilu, što je drugi takav incident u protekloj sedmici.
Koalicija "Freedom Flotilla" (FFC) je međunarodna mreža propalestinskih aktivističkih grupa koja organizuje civilne pomorske misije s ciljem probijanja izraelske blokade Gaze i dostavljanja humanitarne pomoći Palestincima na toj teritoriji, prenosi AFP.
Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je na mreži X da su brodovi i putnici flotile sigurni, da su prevezeni u izraelsku luku i da se ubrzo očekuje njihova deportacija.
- Još jedan uzaludan pokušaj da se probije zakonita pomorska blokada i uđe u borbenu zonu završio je bezuspješno -navodi se u saopštenju ministarstva.
Ovaj incident je drugi takav događaj u posljednjih nekoliko dana, nakon što je Izrael presreo oko 40 plovila i zadržao više od 450 aktivista flotile s pomoći pod nazivom "Global Sumud Flotilla", koja je takođe pokušavala dostaviti pomoć Gazi.
FFC je naveo da su izraelske snage "oteli humanitarnu flotilu", dodajući da su "brodovi ilegalno presretnuti... Učesnici – humanitarni radnici, ljekari i novinari iz cijelog svijeta – odvedeni su protiv svoje volje i drže se u nepoznatim uslovima".
- Izraelska vojska nema pravnu nadležnost u međunarodnim vodama. Naša flotila ne predstavlja nikakvu prijetnju - dodaje se. 
Brodovi su prevozili pomoć u vrijednosti većoj od 110.000 dolara, uključujući lijekove, respiratornu opremu i prehrambene namirnice namijenjene bolnicama u Gazi koje gladuju, navedeno je na Instagram profilu flotile.
Vlasti u Gazi navode da je oko 67.000 ljudi ubijeno, a palestinska teritorija razorena izraelskim napadima od napada palestinskog pokreta Hamas 7. oktobra 2023. godine, podsjeća AFP.
Izrael navodi da je u Hamasovom napadu ubijeno 1.200 ljudi, a 251 osoba odvedena u Gazu kao talac.
SAD i EU su Hamas označili kao terorističku organizaciju.

Flotila s pomoći za Gazu kaže da su izraelske snage presrele njene brodove

Rast cijena utiče negativno na životni standard i dovodi do pada kupovne moći - ocijenio je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Milika Mirković iz Instituta za strateške studije i projekcije.
Komentarišući nedavno objavljene podatke o sindikalnoj potrošačkoj korpi, koja iznosi više od 2.000 eura, navodi da bilježi rast blizu četiri odsto u poređenju sa podacima iz prošle godine.
- Život je poskupio i skoro četiri odsto je više novca potrebno porodici da kupi istu količinu dobara i usluga koje je kupovala prošle godine. To je nešto više od dvije prosječne zarade u zemlji - istakao je Mirković.
Na povećanje, prema njegovim riječima, dominantno utiču ekonomski programi i fiskalne mjere u zemlji, uvozna zavisnost, izmjena poreske politike i povećanje javne potrošnje.
- Crna Gora je uvozno zavisna, jer je uvoz osam puta veći nego izvoz, odnosno pokrivenost uvoza izvozom prema posljednjim podacima za prvih osam mjeseci je blizu 13 odsto. Svaka kretanja na tržištima sa kojih kupujemo dobra i usluge se prelivaju i odražavaju na domaće tržište i na taj način i na trendove cijena -- objasnio je Mirković.&nbsp;
Podsjeća da je rast inflacije u Crnoj Gori u najvećoj mjeri rezultat ekonomske politike koja se vodi.&nbsp;
- Izmjena poreske politike, samim tim povećanje javne potrošnje, povećanje fiskalnih opterećenja, što se odrazilo i na kretanje cijena. Ako se pogleda inflacija po određenim proizvodima, odnosno grupama proizvoda, samo za posljednji period može se vidjeti da je na inflaciju uticao rast cijena onih proizvoda i usluga koji nijesu iz uvoza. Na primjer, skoro 17 odsto je porasla renta za stanovanje u proteklih osam mjeseci ove godine u odnosu na isti period prethodne godine. Snabdijevanje vodom i ostale usluge vezane za stan su više od 20 odsto, održavanje i popravka stanova i slično - zaključio je Mirković.

Mirković: Rast cijena negativno utiče na životni standard i nedostatak ekonomske stabilnosti porodice

Crna Gora ostaje posvećena evropskom putu i sprovođenju reformi koje donose suštinske promjene građanima, kazala je danas ministarka evropskih poslova Maida Gorčević tokom sastanka sa Klaudijom Plakolm, saveznom ministarkom za Evropu, integracije i porodicu Republike Austrije.
Plakolm je u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori.
- Razgovor dvije ministarke protekao je u znaku evropskih vrijednosti, saradnje i zajedničkog razumijevanja da evropske integracije nijesu samo politički proces, već i ulaganje u budućnost mladih generacija - navode iz Ministarstva.&nbsp;
Saopšteno je da su eazgovarale o napretku Crne Gore u pregovaračkom procesu, važnosti reformi i podršci Austrije evropskoj perspektivi regiona, ističući da se evropski put ne mjeri samo usklađivanjem politika, već i sposobnošću društva da njeguje povjerenje, znanje i aktivno građanstvo.
- U tom procesu, posebno mjesto imaju mladi – oni koji Evropsku uniju ne doživljavaju samo kao spoljnopolitički cilj, već kao prostor mogućnosti, solidarnosti i zajedničkih vrijednosti - poručila je Gorčević.

Gorčević sa Plakolm: Crna Gora ostaje posvećena evropskom putu i sprovođenju reformi koje donose suštinske promjene građanima

Imamo duple aršine u postupanju Specijalnog državnog tužilaštva. U sky prepiskama pominju se specijalni tužilac Vukas Radonjić, pominju Dritana Abazovića, Demokrate bezbroj puta, a te ljude niko nikad nije pozvao da ih sasluša, kazala je u sinoćnjoj emisiji "Na kraju dana", Danica Nikolić, glavna i odgovorna urednica M portala.
Komentarišući poslednja hapšenja i etiketiranja jednog broja slobodnih i nezavisnih medija, a biznismenu Aleksandru Mijajloviću navodno uređivanje istih, Nikolić podsjeća kako se postupalo kada je objavljena prepiska u kojoj danas specijalni tužilac Vukas Radonjić dogovara ishod krivične prijave.&nbsp;
- Mi smo objavili jednu sky prepisku, u više navrata smo je objavljivali, koja se tiče portparola SDT-a Vukasa Radonjića i on je saslušavan tim povodom. Naravno nije demantovao te sky prepiske i saopštio je da je saslušavan. Ne znamo šta je sa tim predmetom. Vukas Radonjić u toj prepisci dogovara ishod krivične prijave, koja je podnijeta protiv jednog od pripadnika jednog klana. Ne samo što to dogovara, nego se iz sky prepiske vidi da je njegovu svadbu praktično platio jedan od najtraženijih ljudi u Crnoj Gori, a to je bivši policijski funkcioner Ljubo Milović. Vukas Radonjić je saslušan, pušten, radi svoj posao dan danas. Bavi se velikim, ozbiljnim predmetima. I sa tim se ništa dalje nije desilo - kazala je Nikolić.
A sa druge strane, ukazuje Nikolić, imamo ekspresno hapšenje tužiteljke Andrijane Nastić, koja je posle saslušanja puštena i oduzet joj je pasoš.&nbsp;
- Odavala tajne podatke. Pa čekajte, ovaj čovjek je dogovarao ishod presude. &nbsp;Oko Ljuba Milovića imamo takvu hajku koja traje pet godina, ne znamo gdje je, šta je.. Traže ga svi, Interpolova potjernica je za njim raspisana. I to je kao u redu. U redu je da taj tužilac i dalje radi svoj posao u SDT-u koje je rang više od VDT-a u kojem radi tužiteljka Nastić. Imamo duple aršine, to je sasvim jasno. Jasno je da je revanšizam na sceni - istakla je glavna i pdgpvprna urednica M portala.
Upravo zato što to imamo na scceni, ocjenjuje ona, jako je važno da imamo slobodne medije, kritičke medije, koji će se baviti ovim stvarima.
Podsjetila je i da u sky prepisci koju je objavio M porta, pripadnici kavačkog klana govore o tome kako imaju tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu koji će završiti presudu, i da se ispostavlja da je to tada bio Radonjić.
- U sky-ju pominju se specijalni tužilac Vukas Radonjić, treća lica ga pominju, pominju Dritana Abazovića, novinarku koja potpisuje ove "spektakularne" tekstove. Treća lica pominju i Demokrate u bezbroj slučajeva i vrlo često... Te ljude niko nikad nije pozvao da ih sasluša -naglasila je.
Da su u pitanju dupli aršini u postupanjima, jasno je, smatra Nikolić, i iz slučaja bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića koja u sky prepiskama navodno pominju treća lica.
- Njih nema kao direktnih učesnika, nismo ih vidjeli, a vjerujem ni da nećemo. Oni su u Istražnom zatvoru godinu i po dana, ne služe kaznu nego su u istražnom. Pritvor se pretvorio u kaznu. Oni su u zatvoru, a ovi ljudi koje pominju treća lica niko ne saslušava. Dakle, za njih je dozvoljeno da ih treća lica pominju, a ove nije dozvoljeno. Isto je riječ o visokim državnim funkcionerima, novinarima itd. O čemu se ovdje radi. Kakvo mi to Specijalno državno tužilaštvo imamo - pita se Nikolić.
Govoreći o nejednakom odnosu prema medijima od strane institucija, Nikolić kao primjer navodi zahtjev koji je uputila Višem sudu da joj dozvoli da snimi intervju sa pritvorenikom, bivšim predsjednikom Opštine Budva Milom Božovićem. Ona je to uradila nakon što je Javni servis emitovao intervju sa optuženim Duškom Kneževićem.
- Kakav je to odnos prema medijima, Javnom servisu dozvolili da snimi intervju sa optuženim Duškom Kneževićem, a meni ne dozvoli da radim intervju sa Milom Božovićem koji sam tražila. Nisu htjeli da mi dozvole, jer bih pravila gužvu. Dakle kamere televizijske ne prave gužvu, ali ja jedna koja dolazim bez kamera jer pišem, pravim gužvu i pravim problem obezbjeđenju zatvora da održava red. Zamislite taj odnos. I to vam neko mrtav ozbiljan pošalje kao odgovor institucije, a tražili ste da vam se omogući isti tretman kao RTCG. Ništa manje ništa više - istakla je Nikolić.
Na kraju glavna i odgovorna urednica M portala konstatuje da upradamo u jedan haos.
- Oni proizvode toliko skandala da više ne možemo da ispratimo liniju jednog od njih - dodala je.
Ovo je impresivan popis ludila, kratko je prokomentarisao glavni i odgovorni urednik AnteneM, Darko Šuković, nakon navoda koje je iznijela Nikolić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6du9Kiz9pLE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Nikolić: U prepiskama se pominju Demokrate, Abazović, Radonjić koji završava presude i niko ih ne saslušava, Šuković: Ovo je impresivan popis ludila

Državni sekretar u Ministarstvu finansija, kojim rukovodi Novica Vuković, biće PES-ov bot Tarik Turković, saznaje Portal ETV.
On bi na toj poziciji trebalo da naslijedi Bojanu Bošković, koja, prema informacijama Portala ETV, prelazi na funkciju državne sekretarke u Ministarstvu evropskih poslova, na čijem je čelu Maida Gorčević.
Tarik Turković je, kako se u narodu kaže, "bot tviteraš" Pokreta Evropa sad — poznat po tome što zdušno brani ekonomske politike Vlade Milojka Spajića. Na mreži Iks svakodnevno je prisutan i izuzetno aktivan u podršci svim politikama PES-a, ali i u kritikama na račun prethodne vlasti.
Kao prepoznatljiv bot PES-a, Turković svakodnevno u više navrata dijeli objave ministara i poslanika Pokreta, pokušavajući da njihove politike predstavi u najboljem svjetlu, dok istovremeno koristi priliku da za sve negativno optuži vlast prije avgusta 2020. godine.

PES-ov "bot" Tarik Turković biće državni sekretar u Ministarstvu finansija

Bivši ministar odbrane i funkcioner Demokratske partije socijalista (DPS) &nbsp;Predrag Bošković pušten je da se brani sa slobode nakon saslušanja u Višem sudu.
Ovu odluku donio je sudija za istragu Goran Šćepanović.
Bošković ima obavezu da se povremeno javlja državnom organu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FEie5EqL6YTQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Advokat Mihailo Volkov kazao je novinarima ispred Višem suda da je Predrag Bošković na saslušanju obesmislio ono što mu je stavljeno na teret naredbom za sprovođenje istrage.
- Sudija za istragu mu je odredio mjeru povremenog javljanja državnom organu. Takvim načinom sudija za istragu i Viši sud su dali ocjenu na sve ono što je stavljeno bilo prijedlogom za određivanje pritvora - kazao je Volkov.
Naglasio je da je prethodnih dana u više navrata isticao na što se odnosi ovaj postupak.
- Ako vam samo kažem da su Predrag Bošković i Aleksandar Mijajlović razmjenjivali poruke oko zdravlja sada pokojnog mitropolita Amfilohija, oko onoga što je objavljeno u medijima, iznosili neke svoje stavove i da se sva inkriminacija svela na to da je Predrag Boškovic poruku koju je dobio od partijskih aktivista iz Berana proslijedio Aleksandru Mijajloviću - i ako je to sve zavrijedilo da Bošković bude lišen slobode i doveden kod sudije za istragu kao najveći kriminalac - uz sve ono što se dešava u Crnoj Gori ovih dana - onda je sve nejasno - &nbsp;rekao je Volkov.
Bošković je uhapšen juče ujutro na aerodromu u Podgorici, kada se vraćao sa puta. Bošković je saslušan u Specijalnom državnom tužilaštvu u svojstvu osumnjičenog za krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije.
U cjelosti je negirao izvršenje djela i iznio kratku odbranu.

Bošković pušten da se brani sa slobode

Udružena zločinačka akcija koncerna Vijesti, Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, potpomognuta Demokratama. Ovim riječima, urednica Istraživačke redakcije Portala ETV, Kaćuša Krsmanović u sinoćnoj emisiji "Na kraju dana" okarakterisala je posljednja hapšenja i targetiranje slobodnih i nezavnisnih medija na način da ih biznismen Aleksandar Mijajlović navodno uređuje.
- Najvažnije u ovoj priči je ono što je objavio koncern Vijesti. Ovo je udružena zločinačka akcija koncerna Vijesti, SDT-a i SPO, potpomognuta Demokratama. Jer pogledajte u uratku u Vijestima, to je rječnik Borisa Bogdanovića, glasnogovornika i ideologa Demokrata. To je jedna bolesna, opasna konstrukcija - istakla je Krsmanović.
Podsjetimo, iako je postupak tajan i obavezuje sve strane, ali i medije da ne iznose bilo kakve podatke, koncern Vijesti je nonšalantno, bez ikakvih posljedice, objavio navode iz naredbe za sprovođenje istrage.
U medijima se potcrtavaju i rodbinske veze privedenih u akciji SDT-a i SPO, biznismena Aleksandra Mijajlovića i tužiteljke Andrijane Nastić, za šta Krsmanović smatra da je pokušaj diskreditacije tužiteljke.&nbsp;
- To je zbog naroda. Da se pojača taj utisak - &nbsp;zamislite sad gospodin Mijajlović, taj svemoćni i jedna tužiteljka. Ali, ne bilo koja tužiteljka, ono što je ključ to je tužiteljka koja je postupala u dva masovna zločina u Crnoj Gori. Ta tužiteljka nije postupala u oba ta predmeta tako što je rekla - &nbsp;idem ja, nego je spletom okolnosti ona bila dežurna tog dana. Znači pukim slučajem se našla, ni kriva ni duna, &nbsp;u dva velika predmeta. I treba je povezati sa Mijajlovićem, koji navodno uređuje slobodne i nezavisne crnogorske medije. Treba je diskreditovati - poručila je urednica Portala ETV.
Prema njenim riječima, razlog za diskreditaciju Nastić krije se u naumu da se ona isključi iz slučajeva masakra na Cetinju.&nbsp;
- Gospodin Spajić prije 15ak, 20 dana konačno je primio porodice žrtava cetinjskih masakara. Zar nije indikativno da upravo u trenutku kada treba da se dogodi odgovor Spajića tim familijama, jer im je on obećao skoriji odgovor, vi krećete &nbsp;u ovu akciju i tužiteljku koja je postupala u oba slučaja povezujete sa tim "strašnim" Mijajlovićem, uvezuju ga kao čovjeka koji je na čelu crnogorskim medija, uređuje ih. On ima svoje pipke u tužilačkoj organizaciji preko strica. U Crnoj Gori brat i sestra od strica, u našim tradicionalnim okvirima je rod rođeni. I onda na taj način treba diskreditovati tužiteljku i isključiti je iz oba slučaja - kazala je Krsmanović i dodala da pretpostavlja da će se to desiti sada kada je terete da je "odavala tajne informacije svom bratu od strica i na taj način urušavala bezbjednosni sistem Crne Gore".
Smatra da je vrlo indikativno zašto tužiteljku Nastić žele da isključe.
- Mislim da treba svima da nam je jasno zašto žele da je isključe. Zato što tužiteljka Nastić, vjerovatno raspolaže nekim podacima, za koje oni ne žele da dođu do javnosti ili je tražila neke podatke, vještačenja, za koja su oni svjesni što će da proizvedu i koji rezultat i nije poželjno da ona bude u posjedu tih informacija. I onda je isključite iz tog predmeta &nbsp;i angažujte podobnog tužioca po volji Novovića, Šukovića, Demokrata, crkv.e. I vi ste zatvorili priču o ta dva masakra na Cetinju. Potpuno sam sigurna da ovaj tajming nije nimali slučajan - ocijenila je Krsmanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D6du9Kiz9pLE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: balkan