Vlade će posegnuti za sličnim rješenjem kao nakon Drugog svjetskog rata – pokušat će smanjiti stvarnu vrijednost svojih dugova uz pomoć inflacije.
U Francuskoj, čiji dug neprestano raste, premijeri se smjenjuju brže nego što su se u Versaillesu trošile perike: 14. oktobra Sébastien Lecornu, najnoviji na toj funkciji, predložio je odgodu odluke o povećanju starosne dobi za odlazak u penziju, mjere koja je trebala uravnotežiti budžet.
U Japanu oba kandidata koja se natječu za mjesto premijera žele povećati javnu potrošnju, uprkos ogromnom državnom dugu. U Velikoj Britaniji, da bi se zatvorila velika budžetska rupa, očekuje se značajno povećanje poreza. Nad svima njima lebdi oblak neodrživog američkog budžetskog deficita od 6% BDP-a, koji predsjednik Donald Trump razmatra dodatno povećati novim smanjenjem poreza. Pa koliko dugo vlade mogu živjeti iznad svojih mogućnosti?
Javni dug u razvijenim zemljama već sada iznosi 110% BDP-a. Prije pandemije COVID-19, tako visoka razina duga zabilježena je jedino nakon Napoleonovih ratova. Istraživanja The Economista pokazuju da je političarima danas sve teže uravnotežiti državne budžete. Vlade ne mogu izbjeći rast troškova kamata na javni dug, niti veća ulaganja u odbranu, a zbog starenja stanovništva država mora više trošiti na penzije, zdravstvo i socijalne programe.
S druge strane, povećanje poreza teško je politički provesti. U Evropi su porezni nameti već među najvišima na svijetu, pa vlade imaju malo prostora za dodatno oporezivanje. U Sjedinjenim Državama svako ozbiljnije povećanje poreza gotovo sigurno znači izborni poraz.
U historiji modernih demokratija samo je jedna zemlja iz G7 uspjela značajno smanjiti svoj javni dug smanjenjem potrošnje i mjerama štednje. Bila je to Kanada tokom 1990-ih, u eri kada su tehnokratske vlade imale snažan utjecaj na donošenje odluka. Danas je malo vjerovatno da bi ijedna velika država mogla ponoviti takav uspjeh.
<h3>Napad na centralne banke</h3>
Neki se nadaju da će rast produktivnosti, koji bi mogla potaknuti umjetna inteligencija (AI), pomoći državama da izbjegnu teške budžetske rezove. No, to je nerealno očekivanje. Države najčešće smanjuju udio javnog duga u BDP-u tako što brže rastu – jer im radna snaga raste (pa imaju više poreznih prihoda) ili su manje i sustižu razvijenije ekonomije.
Tehnološke inovacije, poput umjetne inteligencije, ne funkcionišu na isti način. Kada produktivnost poraste, porastu i plaće, što automatski znači da država mora trošiti više na penzije, zdravstvo i druge socijalne programe. U zemljama s velikim socijalnim sistemom ti će se troškovi povećavati otprilike istim tempom kao i prihodi stanovništva, pa budžet, unatoč ekonomskom rastu, neće biti znatno popunjen.
Zbog toga je sve izglednije da će vlade posegnuti za sličnim rješenjem kao nakon Drugog svjetskog rata – pokušat će smanjiti stvarnu vrijednost svojih dugova uz pomoć inflacije i tzv. finansijske represije. Riječ je o politikama kojima se kamate umjetno održavaju niskima, često uz pomoć centralnih banaka, dok vrijednost štednje i državnog duga realno pada zbog rasta cijena. Drugim riječima, vlade će sve vratiti u nominalnom iznosu, ali taj novac će vrijediti manje nego prije.
Centralne banke već imaju instrumente koji to omogućuju jer kontrolišu velik dio tržišta državnih obveznica i mogu utjecati na kamatne stope kroz otkup državnog duga. Istovremeno, populistički političari poput Donalda Trumpa u SAD-u i Nigela Faragea u Velikoj Britaniji napadaju centralne banke i zagovaraju politike koje bi ograničile njihovu nezavisnost i oslabilo njihovu sposobnost borbe protiv inflacije.
<h3>Nove raspodjele bogatstva</h3>
Rast cijena nepopularna je opcija (samo pitajte nesretnog Joea Bidena), ali inflaciji nije potrebna politička podrška da bi se dogodila. Nitko nije za nju „glasao“ ni 1970-ih ni 2022. Kada vlade ne uspijevaju održavati fiskalnu disciplinu i vode neodržive ekonomske politike, tada se dogodi inflacija. A kad tržišta shvate što se događa, već je prekasno.
Sada je još važnije razmišljati unaprijed i shvatiti kako inflacija šteti ekonomiji i društvu. Njezinom pojavom novac odlazi iz ruku vjerovnika do dužnika, slijeva se iz sefova onih koji imaju novac i obveznice do onih koji posjeduju nekretnine, te od građana koji su ugovorili plaće i cijene u nominalnim iznosima do računa špekulanata koji su predvidjeli rast cijena. Ekonomist John Maynard Keynes nazvao je to „preraspodjelom bogatstva nasumce“.
Istovremeno se zbivaju i drugi tokovi raspodjele bogatstva, koje mnogi doživljavaju kao nepravedne. Na tržištu rada, na primjer, umjetna inteligencija preuzima rutinske kancelarijske poslove, a kroz nasljedstva generacija baby boomera prenosi ogromno imovinsko bogatstvo onima koji su imali sreću roditi se u pravim porodicama. Svi oni mogli bi razoriti srednju klasu, sloj koji je temelj demokratije, i narušiti društveni ugovor.
U 20. vijeku Argentina se od jedne od najbogatijih mladih država svijeta pretvorila u srednje razvijenu ekonomiju, koja je iz jedne krize ulazila u drugu. Takav scenarij sada prijeti svim državama čiji čelnici poriču ili ignorišu budžetske probleme. Prije deset godina ovaj list je upozoravao države u razvoju, poput Brazila i Indije, da se prisjete argentinskog primjera. Danas isto upozorenje vrijedi i za najbogatije ekonomije svijeta.
Ipak, stvari se još mogu promijeniti. Stalni rast cijena tokom 1970-ih doveo je do izbora Ronalda Reagana u SAD-u i Margaret Thatcher u Velikoj Britaniji, koji su smatrali da je stabilna valuta temelj društvenog ugovora između države i građana. Uspostavili su novu ekonomsku dogmu: ako se javni dugovi žele odgovorno vraćati, onda moraju biti opravdani i održivi.
Američke Federalne rezerve tada su pokrenule borbu protiv inflacije, demonstrirajući utjecaj i nezavisnost centralnih banaka. Takav tehnokratski model kasnije je preuzeo velik dio svijeta, a zabilježeni pad inflacije u većini zemalja u razvoju od 1990-ih bio je gotovo čudesan.
<h3>Dvije moguće putanje</h3>
Nalazimo se na raskršću: hoće li bogate zemlje krenuti putem samouništenja ili će postati odgovorne?
U mnogim će državama, kada budžetska kriza eskalira, na vlasti biti populisti. Možda će upravo oni biti okrivljeni za kaos, što bi moglo otvoriti priliku za povratak odgovornijoj fiskalnoj politici. Utjecajna je i koalicija štediša i ulagača u obveznice koja se protivi inflaciji i zahtijeva stabilne politike. Hoće li se njihov glas dovoljno čuti, ovisit će o odnosima između finansijskih tržišta i političara.
Ako svijet iz ove situacije izađe s manjim dugovima i većom sviješću o opasnostima prekomjernog zaduživanja, ima nade za novi početak. U suprotnom, najvažnija svjetska gospodarstva potonut će u haos.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Bogati svijet je pred haosom, države se dave u dugovima

Bil Gejts obećao je da će donirati gotovo cjelokupno svoje lično bogatstvo tokom naredne dvije decenije. Kako je rekao, oko 200 milijardi dolara će otići najsiromašnijima u svijetu preko njegovog fonda.
Filantrop i 69-godišnji suosnivač Majkrosofta rekao je da ubrzava planove za raspodjelu bogatstva i zatvaranje Fondacije Gejts do 31. decembra 2045. godine.
- Ljudi će reći mnogo toga o meni kada umrem, ali odlučan sam da "umro je bogat" ne bude jedna od tih stvari - napisao je Gejts u objavi na svojoj internet stranici.
- Postoji mnogo hitnih problema koje treba riješiti kako bi se sačuvali resursi koji mogu pomoći ljudima - istakao je on.
U indirektnoj kritici američkog predsjednika Donalda Trampa zbog smanjenja američke spoljne pomoći – najvećeg donatora na svijetu – Gejts je rekao da želi da pomogne u sprječavanju smrti beba, djece i majki od uzroka koji se mogu izbjeći, boriti se protiv bolesti poput dječje paralize, malarije i ospica, te smanjiti siromaštvo.
- Nije jasno da li će najbogatije zemlje svijeta nastaviti da štite najsiromašnije - dodao je, pominjući smanjenje pomoći i od strane Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske.
Gejts je naglasio da, uprkos velikom budžetu fondacije, napredak ne bi bio moguć bez podrške vlada.
Pohvalio je reakciju nekih afričkih zemalja na smanjenje pomoći, koje su preraspodijelile svoje proračune, ali je naglasio da se, na primjer, dječja paraliza ne može iskorijeniti bez finansiranja SAD-a.
Gejts je ovo saopštenje dao povodom 25-godišnjice osnivanja fondacije, koju je osnovao 2000. godine sa svojom bivšom suprugom Melindom Frenč Gejts, a kasnije im se pridružio investitor Voren Bafet.
- Prešao sam dug put od vremena kada sam bio dječak koji je pokretao softversku kompaniju sa svojim drugom iz srednje škole - rekao je on.
Od osnivanja, fondacija je donirala 100 milijardi dolara, pomažući u spašavanju miliona života i podržavajući inicijative kao što su grupa za vakcinaciju Gavi i Globalni fond za borbu protiv HIV/AIDS-a, tuberkuloze i malarije.
Prema Gejtsu, fondacija će se zatvoriti nakon što potroši oko 99 odsto njegovog ličnog bogatstva.
Gejts, čije se bogatstvo procenjuje na oko 108 milijardi dolara, očekuje da će fondacija potrošiti oko 200 milijardi dolara do 2045. godine, s konačnom cifrom koja će zavisiti od tržišta i inflacije.
Fondacija je već jedan od najvećih aktera u oblasti globalnog zdravlja, s godišnjim budžetom koji se očekuje da dostigne devet milijardi dolara do 2026. godine.
Suočila se s kritikama zbog prevelike moći i uticaja u ovoj oblasti, bez dovoljno odgovornosti – uključujući i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
Gejts je takođe bio meta teorija zavjere, posebno tokom pandemije COVID-19.
On je poslednjih mjeseci vodio nekoliko razgovora s predsjednikom Trampom o važnosti nastavka ulaganja u globalno zdravlje.
- Nadam se da će i drugi bogati ljudi razmisliti o tome koliko mogu ubrzati napredak za najsiromašnije u svijetu, ako povećaju tempo i obim svojih donacija, jer je to izuzetno moćan način da se nešto vrati društvu - napisao je Gejts.

Bil Gejts će donirati 200 milijardi dolara najsiromašnijima do 2045: Ne želim da kažu "umro je bogat"

Ukupno bogatstvo svjetskih milijardera poraslo je prošle godine za dva biliona američih dolara, tri puta većom brzinom nego u 2023, a nejednakosti u svijetu su sve veće, ocijenio je izvještaj udruženja nevladinih organizacija Oksfam.
Imovina najbogatijih je prošle godine rasla 5,7 milijardi američih dolara dnevno, ističe međunarodno udruženje Oksfam.
Broj milijardera u svijetu je prošle godine porastao za 204 na 2,77 hiljada, prenosi Tanjug.
Njihovo kombinovano bogatstvo skočilo je sa 13 biliona američih dolara na 15 biliona američkih dolara za samo 12 mjeseci, što je drugi najveći godišnji porast od početka mjerenja ovih brojki.
Bogatstvo deset najbogatijih ljudi svijeta poraslo je prošle godine u prosjeku skoro 100 miliona američkih dolara dnevno, navodi se u izvještaju.
Najnoviji izvještaj o nejednakosti otkriva da je svijet sada na putu da u roku od jedne decenije ima pet bilionera, što je promjena u odnosu na prošlogodišnje predviđanje da će svijet u narednih deset godina dobiti jednog bilionera.
Nasuprot tome, broj ljudi koji žive ispod granice siromaštva, koja prema definicije Svjetske banke iznosi 6,85 američkih dolara dnevno, se takoreći nije promijenio od 1990. godine i iznosi skoro 3,6 milijardi, što predstavlja 44 odsto svjetske populacije.
Kako se navodi, jedna od deset žena na svijetu živi u ekstremnom siromaštvu, odnosno ispod granice od 2,15 američih dolara dnevno, prenosi Gardijan.
Oksfam je upozorio da je napredak u smanjenju siromaštva zaustavljen i da bi ekstremno siromaštvo moglo biti okončano tri puta brže ako bi se smanjila nejednakost.
Organizacija poziva na hrabra rješenja za radikalno smanjenje nejednakosti i uvođenje pravičnosti u naše ekonomije.

1250x600

1084x550

Svijet će uskoro imati pet bilionera

Policija Kosova je saopštila da su njene jedinice, u koordinaciji s Institutom za sudsku medicinu i Vladinim komisijom za nestala lica, 20. oktobra izvršile iskopavanja na groblju u selu Hajvali kod Prištine, gdje su pronađeni ljudski koštani ostaci za koje se sumnja da pripadaju najmanje trojici nestalih osoba tokom rata na Kosovu 1998–1999.
Policija je navela da je nalog za iskopavanja izdao Osnovni sud u Prištini.
Prema navodima nadležnih institucija, posmrtni ostaci su preuzeti od strane Instituta za sudsku medicinu radi daljih ispitivanja, a radovi će se nastaviti i narednih dana.
Tokom rata 1998/99. na Kosovu je ubijeno oko 13.000 ljudi, dok se više od 1.500 i dalje vodi kao nestalo. Većina ubijenih bili su albanski civili.
Kosovo i Srbija su 2023. godine postigle zajednički dogovor o nestalim osobama, u okviru dijaloga o normalizaciji odnosa uz posredovanje Evropske unije.
Među preuzetim obavezama bile su: potpuni pristup pouzdanim informacijama, uključujući i one sa statusom povjerljivih; stavljanje na raspolaganje svih važnih dokumenata za utvrđivanje sudbine nestalih osoba; te zajednički rad putem komisije kojom predsjedava Evropska unija.
Ipak, sve je ostalo samo na papiru, jer nijedna od tih tačaka nije sprovedena.&nbsp;

Kod Prištine pronađeni ostaci osoba za koje se sumnja da pripadaju nestalima tokom rata

Na sjednici Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) razriješen je Ivan Bulatović &nbsp;a za v. d. izvršnog direktora imenovan Bojan Đordan, doskorašnji izvršni rukovodilac Direkcije za OIE.
Bulatović je za izvršnog direktora na mandat od četiri godine imenovan krajem januara 2024. godine, javlja portal RTCG.
Bulatović je na toj funkciji zamijenio Nikolu Rovčanina koji je ranije podnio ostavku.

Odbor direktora odlučio: Bulatović više nije direktor EPCG

Demokratska partija socijalista (DPS) najavila je održavanje novog skupa 30. oktobra u Beranama, poručujući da se zajednički mora suprotstaviti povampirenju četničke ideologije u ovom gradu.
- Zajedno se moramo suprotstaviti povampirenju četničke ideologije u Beranama Antifašističko i građansko Berane nas treba. Vidimo se - navodi se u objavi DPS-a na društvenim mrežama.
Podsjetimo, prethodni skup pod sloganom „Bori se za Pljevlja, bori se za Crnu Goru“ održan je 9. oktobra kod Spomenika na Stražici u Pljevljima.

DPS najavljuje novi skup u Beranama: „Antifašističko i građansko Berane nas treba"

Njega, kažu, ne treba posebno predstavljati. Ja mislim da baš treba.
Zdravko Čolić nije samo ime, on je epoha, emocija, ritam koji traje više od pola vijeka.
U vremenu kad se publika mijenja brže nego trendovi na društvenim mrežama, on je za nepunih pet dana rasprodao dva koncerta, u Podgorici 17. i 18. oktobra — podvig koji do sada nije pošao za rukom nijednom umjetniku sa prostora bivše Jugoslavije.
I to nije bila samo plejada vjernih obožavalaca iz prošlih decenija – publika mu se značajno podmladila.
U prvim redovima su bili vršnjaci njegovih kćerki, mladi koji su odrasli uz neke druge zvuke, ali su, makar na tu noć, birali Čolu – jer ono što on nosi, ne zastarijeva.
Na njegovim koncertima vrijeme se zaustavlja.
Granice nestaju, a ljubav postaje glavna spona kojom Čolić povezuje sve nacije i generacije.
I zato nije slučajno što je, od svih medija, upravo Antenu M odabrao da s njom podijeli svoje emocije – s medijskom kućom koja ga već deceniju bodri, prati i iskreno razumije.
Antena M: Za pet dana rasprodali ste dva koncerta u Mtel dvorani Morača. Kakva je bila energija publike koja vas je zdušno bodrila dvije noći?
Zdravko Čolić: Nakon što smo svirali u Budvi, Baru, Herceg Novom, Tivtu, Kotoru i na Cetinju, zaista je bio red da se vratimo u Podgoricu. Dugo nas nije bilo ni ovdje, kao ni u Nikšiću, od većih gradova. Zato sam se izuzetno radovao ovom nastupu! Momci su napravili stvarno dobru organizaciju, a brza prodaja ulaznica je najbolji pokazatelj: publika se zaželjela mene, a ja publike. Sve je proteklo izuzetno dobro. Bilo je toplo – u svakom smislu – ali atmosferski i muzički je sve bilo i više nego korektno. Poslije dužeg vremena sam sretan što smo ponovo svirali u Podgorici, odužili se našoj publici i uživali sa svima onima koji nijesu imali prilike da dođu u gradove đe smo ranije nastupali.
Antena M: Ovih dana boravite u Hrvatskoj kako biste snimili spot za novu pjesmu. O čemu se radi?
Zdravko Čolić: Ana, reći ću ti da je malo preuranjeno za ekskluzivne najave, s obzirom na to da imam mnogo autora sa kojima radim, a želim da svi budu jednako zastupljeni. Moram da naglasim da se, između ostalih, radi i o Dininoj pjesmi koju smo već izdali, pa o Saši Matiću, i to sve govorimo u jednom periodu. Ima tu još mojih pjesama na kojima sam radio, ima i drugih autora, tako da ne bih posebno favorizovao nikoga.
Ipak, pošto će ova pjesma zaista uskoro izaći, i to kao spot, mogu samo da kažem da se radujem što po prvi put sarađujem sa nekim autorima, što uključuje i Tončija Huljića, o čemu sam ranije govorio. Evo prilike da radim s njim i sa njegovom suprugom Vjekoslavom, koja je fantastičan tekstopisac.
Antena M: Koncerti sa Simfonijskim orkestrom su poseban dragulj u vašoj karijeri. Kad biste se vratili 100 godina unazad, koju biste klasičnu pjesmu voljeli da imate u svom repertoaru?
Zdravko Čolić: Klasika je toliko velika da je o tome teško govoriti. Vjerovatno bih izabrao nešto od Betovena ili Mocarta. Toliki je veliki opus klasične muzike, ali bih se fokusirao na ono što bi bilo prilagodljivo pop muzici. Dakle, nešto iz repertoara Baha ili Betovena.
Antena M: Saznala sam da vam je omiljeni dan utorak. Zašto baš on?
Zdravko Čolić: Ha, nijesam ni ja znao dok mi ti nijesi rekla! (smijeh). Hajde da kažemo ovako: ponedjeljak je, za normalne ljude, nekako radni i naporan, nakon odmora za vikend. Utorak bi moga’ biti dan kada je čovjek već sve svoje energije usmjerio, riješio neke svoje stvari i sam sa sobom se sredio. Možda je utorak tek pravi početak nedjelje!
Antena M: Polako kompletirate album sa novim pjesmama. Kad možemo očekivati finalni proizvod?
Zdravko Čolić: Ovoga puta odustajem od izdavanja 12-13 pjesama odjednom! Izdavaćemo još nekoliko singlova. Nadam se da bi to, teško do Nove godine, ali recimo do marta, moglo da bude sve kompletirano. Sve što je izašlo i ono što ostane – oko pet-šest stvari koje ne bismo izdali kao singlove – biće zajedno uobličeno u takozvani album. Dakle, neće biti kao do sada, jedan singl pa sve ostalo, već će ovo malo što je izdato i ovo što će tek izaći činiti album koji ćemo imenovati po nekoj od pjesama.
Antena M: Često ste u Crnoj Gori. Koliko preferirate našu kuhinju i šta vam je omiljeni specijalitet?
Zdravko Čolić: Naravno, obožavam pršut i sve ono što je gurmansko – sir i slično. Ali ja zaista volim raštan! I Hercegovina i Crna Gora imaju dobar raštan, koji je vazda jedno od mojih omiljenih jela. Bilo da je samo sa uljem i krompirima, ili, recimo, napravljen sa ovčetinom, teletinom, jagnjetinom – to je najomiljenije jelo. I Crnogorci i Hercegovci ga jako dobro prave, a raštan je povrće koje je jedinstveno, nema ga na drugim mjestima!
***
Zdravko Čolić je, naprosto, umjetnik kojeg treba predstavljati svaki put iznova.
Sa svakim koncertom, on ponovo dokazuje da legende ne stare – one se samo prepoznaju u novim generacijama.

Zdravko Čolić o Podgorici, rasprodatim koncertima i omiljenom specijalitetu

Doskorašnji službenik „Parking servisa Podgorica“ Perica Đukanović, kojem je vršilac dužnosti direktora ovog gradskog preduzeća Nikola Lazović uručio otkaz 1. oktobra, podnio je krivičnu prijavu protiv Lazovića i v.d. pomoćnice izvršnog direktora Danijele Mijović Boljević zbog krivičnog djela povreda prava iz rada, iz člana 224 KZCG, u vezi člana 173 tačka 5 i tačke 6 Zakona o radu. U prijavi je istakao da je činjenični opis odluke o otkazu skandalozan, te da sumnja „da su njeni donosioci i sami svjesni nezakonitosti svojih postupaka i da su svjesno odlučili da“ ga „disciplinski procesuiraju i ostave bez posla za primjer drugim zapošljenim koji se usuđuju da postavljaju pitanja ili da se služe svojim pravima, a naročito članovima Sindikata 'Naš glas'“. <h2>&nbsp;ATAK NA USTAVNA PRAVA</h2> Đukanović je bio zapošljen na poziciji - operater sistema u Odjeljenju za opšta i posebna parkirališta. - Od imenovanja gospodina Lazovića na mjesto v.d. izvršnog direktora, u našem preduzeću počela su dešavanja, uvjeren sam, duboko štetna po prava i interese same firme, ali i interese i prava radnika, uključujući mene i moju suprugu, koja je takođe zapošljena u istom privrednom društvu čiji je osnivač Glavni grad Podgorica – napisao je on u krivičnoj prijavi. Ističe da se više puta obraćao nadležnim institucijama strijepeći za svoj i posao supruge, time i za materijalnu sigurnost svoje četvoročlane porodice.&nbsp; Podsjeća da se obraćao Agenciji za sprječavanje korupcije, Odboru direkora firme, Inspekciji rada, ombudsmanu, Agenciji za zaštitu ličnih podataka, gradonačelniku Podgorice. Đukanović je potpredsjednik sindikalne organizacije „Naš glas“, formirane prije nekoliko mjeseci, na čijem je čelu njegova supruga, a dopise je, kako je napisao u prijavi, „institucijama upućivao u najboljoj namjeri prema doo 'Parking servisu' ... te jedino i isključivo vođen iskrenom brigom za prava zapošljenih i brigom za budućnost firme“. Ukazao je i na Ustav Crne Gore koji u članu 57 propisuje i grantuje pravo obraćanja: „Svako ima pravo da se, pojedinačno ili zajedno sa drugim, obrati državnom organu ili organizaciji koja vrši javna ovlašćenja i da dobije odgovor“. Ustavom je precizirano da „niko ne može da bude pozvan na odgovornost, niti da trpi druge štetne posljedice zbog stavova iznijetih u obraćanju, osim ako je time učinio krivično djelo“. - Ono što je uslijedilo nijesam očekivao, a sumnjam da je riječ o duboko nezakonitom postupanju i zloupotrebi pravila postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obaveze i zloupotrebi ovlašćenja kojima se ostvaruje krivično djelo povreda prava iz rada, iz člana 224 KZCG, u vezi člana 173 tač. 5 i tač.6 Zakona o radu, a možda neka druga krivična djela – naglasio je Đukanović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020061056_f48f40b4b1713b8912ab85dacb6b2ae775eac52faa47eb721ee42e8619eeccc1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251020061056_f48f40b4b1713b8912ab85dacb6b2ae775eac52faa47eb721ee42e8619eeccc1" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="Parking servis"> </figure>  <h2>DISCIPLINSKI POSTUPAK</h2> Podsjetio je u krivičnoj prijavi da je protiv njega sproveden disciplinski postupak, zbog navodne teže povrede radne obaveze - prekoračenje ovlašćenja, te da je „ekspresno“ donešena odluka kojom mu je izrečena mjera - prestanak radnog odnosa, koju su potpisali Lazović i Mijović Boljević. - Smatram da je očigledno riječ o nezakonitoj i pravno ništavoj odluci, da u mojim postupcima nema obilježja teže povrede radne obaveze čije mi se izvršenje stavlja na teret, a vjerujem da ovo neće promaći stručnoj ocjeni tužilaštva. U navedenoj odluci, kao navodna teža povreda radne obaveze navodi se da sam ... u više navrata istupao prema različitim institucijama i organima komentarišući rad menadžmenta i uprave i to prema gradonačelniku Glavnog grada, predsjednici Skupštine Glavnog grada, Odboru direktora Društva, pritom, na taj način iznoseći tvrdnje bez valjanog dokaza, a koje kao takve narušavaju ugled društva, autoritet rukovodstva... itd. Smatram da je činjenični opis navedene odluke skandalozan, a sumnjam da su njeni donosioci i sami svjesni nezakonitosti svojih postupaka i da su svjesno odlučili da me disciplinski procesuiraju i ostave bez posla za primjer drugim zaposlenim koji se usuđuju da postavljaju pitanja ili da se služe svojim pravima, a naročito članovima sindikata „Naš glas“, o čemu sam odmah obavijestio i javnost – istakao je u krivičnoj prijavi Đukanović. Podsjetio je na član 173 tačku 5 i tačku 6 Zakona o radu koji precizira da se „opravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu, u smislu člana 172 ovog zakona, ne smatra... djelovanje u svojstvu predstavnika zaposlenih u skladu sa zakonom; obraćanje zaposlenog sindikatu ili organima nadležnim za zaštitu prava iz radnog odnosa u skladu sa zakonom i ugovorom o radu“. <h2>&nbsp;INSTITUCIJE ĆUTE</h2> Đukanović do danas nije dobio odgovor na dopise koje je upućivao institucijama. - Postupak koji sam pokrenuo nije samo moj lični slučaj, već test za institucije - da li će država zaštititi zakon koji je sama donijela ili pojedince koji ga gaze pod izgovorom „autoritet uprave“. Otkaz koji mi je uručen je čin odmazde. Moj „prekršaj“ nije bio nerad, kašnjenje ili povreda radne obaveze, već to što sam se usudio da govorim, da ukazujem na nepravilnosti i da tražim poštovanje zakona – kazao je Đukanović za Portal ETV.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251020061056_630dd7ce285a55e041d3b514837df1dce50fba1111d5e5066738c4dc8194849b.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251020061056_630dd7ce285a55e041d3b514837df1dce50fba1111d5e5066738c4dc8194849b" data-rendition-name="original" width="1024" height="685" loading="lazy" alt="Saša Mujović"> <figcaption>ĆUTI NA DOPISE ĐUKANOVIĆA: Saša Mujović(Photo: Vlada Crne Gore)</figcaption> </figure>  Naglašava da dopisi institucijama koje je slao nijesu bili anonimni. - ...nijesam lagao, samo sam tražio da se poštuje zakon i dostojanstvo čovjeka. Ali, u Parking servisu Podgorica, to se danas kažnjava – zaključio je on. Agenciji za sprječavanje korupcije obratio se zahtjevom za savjet i zaštitu uzbunjivača (zviždača) 12. maja, a 28. maja je dopunio zahtjev, ali mu do danas nijesu odgovorili. Dopisom se, 10. juna, obratio predsjedniku Odbora direktora „Parking servisa“ Radoslavu Tomoviću, gradonačelníku Saši Mujoviću, te predsjednici Skupštine Glavnog grada Jeleni Borovinić Bojović koje je upozorio da je situacija u preduzeću zabrinjavajuće loša. - Profesionalni odnosi, sistem odlučivanja, kadrovske promjene i način upravljanja preduzećem upućuju na ozbiljan izostanak organizacije, strateškog planiranja i upravljačkih kompetencija. Atmosfera u kolektivu nikada nije bila teža, a radnici se osjećaju demotivisano, nesigurno i profesionalno ugroženo – napisao je, pored ostalog, u tom dopisu u kojem je ukazao i na činjenicu da je Lazović izabrana za v.d. direktora iako moguće nije ispunjavao uslove, odnosno da „nema prethodno rukovodeće iskustvo“, što je, prema Đukanovićevim riječima, i sam rekao. Ako Lazović nije priložio dokaz o ispunjavanju ovog uslova, prema ocjeni Đukanovića, „postavlja se dodatna sumnja u zakonitost sprovedenog postupka“. Tražio je i podatke o angažovanju eksternih advokatskih kancelarija – osnov njihovog angažovanja, ukupan iznos sredstava isplaćenih za usluge. Upozorio je i na selektivne prerasporede zapošljenih i pitao da li se takve odluke donose uz znanje i saglasnost Odbora, te na netransparentnu izmjenu pravilnika o sistematizaciji. Đukanoviću nije stigao odgovor ni iz Kancelarije zaštitnika ljudskih prava i sloboda na pritužbu koju im je dostavio 17. maja, a u kojoj, je tražio zaštitu „svojih radnih i osnovnih prava, zbog sumnje u nezakonito postupanje“ u slučaju njegovog prerasporeda na drugo radno mjesto. Gradonačelniku Mujoviću obratio se i 25. avgusta ukazujući da je u firmi sve izraženiji progon dugogodišnjih radnika, netransparentno zapošljavanje osoba bez iskustva i da je na djelu sistematsko urušavanja osnovnih principa dostojanstvenog rada.&nbsp; - U firmi vlada atmosfera pritiska, straha, psihičkog maltretiranja i potpunog nepovjerenja. Na radnike se viče, omalovažava ih se, nazivaju se pogrdnim imenima. Premještaji se koriste kao kaznena mjera, a video-nadzor kao sredstvo kontrole i zastrašivanja. Sve se to prikazuje se kao „unaprjeđenje poslovanja“, a u suštini uništava ljudsko dostojanstvo i radna etika – napisao je on, pored ostalog, Mujoviću, koji mu nije odgovorio ni na ovaj dopis. Portal ETV uputio je pitanja direktoru „Parking servisa“ Nikoli Lazoviću još 8. oktobra, ali nije odgovorio. Iz ovog gradskog preduzeća su u reagovanju na tekst objavljen na Portalu CdM saopštili 8. oktobra da otkaz Đukanoviću nije povezan sa njegovim sindikalnim angažmanom, već sa disciplinskim postupkom pokrenutim „zbog teže povrede radne obaveze, a to su prekoračenja ovlašćenja i neovlašćeni dopisi institucijama“, te da su tvrdnje o odmazdi neosnovane i netačne. Čelnici drugih sindikalnih organizacija u „Parking servisu“ - Dalibor Radonjić, Nenad Prelević i Milan Aligrudić stali su uz menadžment poručujući u tom reagovanju kako prvi put imaju „korektnu, profesionalnu i konstruktivnu saradnju“ sa upravom. Nikola Lazović je kadar Pokreta za Podgoricu, političke organizacije iza koje stoji predsjednik države Jakov Milatović. Za vršitelja dužnosti direktora Parking servisa izabran je u martu.

Đukanović: Otkaz za primjer drugima

Dragoslav Šekularac, Šeki, legenda jugoslovenskog fudbala, znao je da kaže: ,,kad nekoga vidim kako hoda, odmah znam kako igra fudbal“. &nbsp;
E, neka varijacija te metodologije može se primijetiti i u analizi crnogorske politike. Pa tako, kad ministarka kulture i medija Tamara Vujović zašuti o onome o čemu bi trebalo da govori, a optužuje bez dokaza kada bi trebalo da zašuti - a pri tom slaže kad nekog hoće da optuži - onda znate, i bez provjere, da je Vujović istinska članica Bečić-Bogdanovićevih Demokrata. &nbsp;
PARTIJSKA LOGIKA &nbsp;
Doduše, za razliku od većine Demokrata, ministarka Vujović redovno je završila fakultet, nije kupila diplomu ili plagirala magistarski, ali je partijska pamet izgleda nju potpuno obuzela pa se ponaša besprizorno kao, recimo onaj Leković, kojeg ne opterećuje istina i ne ograničava pristojnost. &nbsp;
I zaista bi bi bilo bolje da se Vujović nije glaskala, umjesto što se pretvorila u staljinističku dostavljačicu koja bezprizorno izgovara teške optužbe protiv medija i vidi zavjeru. Čak i tamo đe je ni politički instruisano Specijalno državno tužilaštvo nije viđelo. &nbsp;
Ministarka Tamara Vujović u petak je optužila šest crnogorskih medija i njihove urednike, da su – pazite sad – raspirivali vjersku i nacionalnu mržnju. Osim one, već poznate monstruozne tvrdnje SDT-a - da su mediji dio mreže uticaja za rušenje ustavnog poretka i ugrožavanje nacionalne bezbjednosti - sad je dodata iz izvršne vlasti šovinistička podloga ponašanja medija. &nbsp;
Tako reći: postali smo šovinistički pučisti pod maskom novinara!
DUH LAVRENTIJA BERIJE U CRNOJ GORI &nbsp;
To je logika, nalik onoj monstruoznoj Lavrentija Berije, egzekutora partijskih neprijatelja iz vremena Josifa Visarjonoviča Staljina, kada su ljudi i njihove porodice bez jednog dokaza surovo proganjani i protjerivani u Sibir. &nbsp;
Još je monstruoznije što se ta matrica gulaga ponavlja vijek kasnije. I to od Demokrata, stranke koja kontroliše bezbjednosni sektor i koja, je li, voli pobjede umjesto podjela i kojoj je, je li, mir naša nacija.
Ministarka Vujović potvrđuje da su te blagougodne floskule samo isprazna propaganda. U realnom životu mržnja i progon su temelji politike Demokrata. &nbsp;
Ne treba da čudi da je državne neprijatelje ministarka kulture i medija iz redova Demokrata pronašla u ljudima koji su svoje novinarske karijere gradili upravo na izgradnji vrijednosti građanskog društva. &nbsp;
I sasvim je - nažalost i očekivano - što je gospođa ministarka Vujović zalaganje za građansku Crnu Goru ocijenila kao zločin i pripreme za puč. &nbsp;
SPREM’TE SE SPREM’TE - KULTURNI STVARAOCI &nbsp;
Jer, jednoj od čelnica izvršne vlasti, partijskoj funkcionerki stranke vladajuće većine, sasvim pristaje da podrži, recimo, Bećira Vukovića, negatora nezavisne Crne Gore, da primi najveće državno priznanje – Trinaestojulsku nagradu. Čak i ako te godine nije napisao ili štampao knjigu.
Za ministarku Vujović je izuzetni kulturni stvaralac i Milutin Mićović, brat mitropolita-ponavljača Joanikija Mićovića, iako to komisija Ministarstva kulture nije konstatovala; iako je Mićović za Crnogorce ponosno izjavljivao da su ,,nule od ljudi”… Ili je, možda, baš zbog toga uzrastao u ministarkinim očima? Koja se, ministarka-fizijatrica, nije mnogo potresla i zbog činjenice što je Crkva Srbije nastavlja da preoblikuje crkve i manastire, što uništava crnogorsko sakralno nasljeđe...
Kad se sve to zna, onda je nažalost, prirodno i očekivano da kritički mediji - oni mediji koji baštine vrijednosti crnogorskog društva i crnogorske kulture – budu prvi na udaru ministarke kulture i medija. &nbsp;
To je današnja Crna Gora, na koju je – reče li ono Dritan pošteni Abazović – moramo navikavati. &nbsp;
SPAJIĆEV IZBOR LI I IZBOR CRNE GORE...
Smije li se građanska Crna Gora navikavati na takvu Crnu Goru? Na Crnu Goru u kojoj će progon novinara biti jedno od zaduženja ministra ili ministarke kulture i medija. &nbsp;
Hoće li se iz Vlade ili Skupštine pozdravljati selektivne akcije Specijalnog tužilaštva, one usmjerene protiv lidera opozicije, samo zato jer su politički protivnici ljudi iz vlasti? Hoće li se mediji i dalje, kao sada koncern Vijesti, pretvarati u političke batine vladajuće većine? &nbsp;
Mnogo je pitanja, bez odgovora iz vrha vlasti. Ipak, ubrzo ćemo znati da li akcija kriminalizacije kritičkih medija i satanizacije novinara koji nijesu po ukusu vlasti ima većinsku podršku većine u vlasti. &nbsp;
Reakcija premijera Milojka Spajića na zahtjev šest medija o smjeni skandalozne ministarke kulture i medija, pokazaće da li u vrhu izvršne vlasti ima kapaciteta, ima sluha i ima odlučnosti da se ne dozvoli ponavljanje najgorih politika progona neistomišljenika. &nbsp;
Jer, ovdje nije u pitanju politička sudbina Tamara Vujović, jedne funkcionerke Demokrata ili jedne ministarke iz te stranke u Vladi. Mnogo je više na stolu: odnos vlasti prema slobodi govora. &nbsp;
I prije nego što premijer prelomi, i odluči, valjalo bi da zna: urednici i urednice, novinarke i novinari šest targetiranih medija koje SDT i dio vlasti pokušava da kriminalizuje, nastaviće da rade kao i do sada, da u svakom tekstu, u svakoj priči, slijede ideje slobodnog i profesionalnog novinarstva. &nbsp;
Ništa više i ništa manje. A prijetnje iz Vlade, ili pozivi na svjedočenja iz Specijalnog državnog tužilaštva neće promijeniti naš odnos. Prosto neće, uzaludna je zloupotreba državne sile. Tu se ništa neće promijeniti. &nbsp;
Jednostavno: no pasaran.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DCPEqJzu95zU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Izbor premijera Milojka Spajića

Mi, Crnogorke i Crnogorci, „komunistički nakot ili kopilad“ kako nas je bogougodno zvao, s nevjericom posmatramo dodjeljivanje najvišeg državnog ordena Amfilohiju Radoviću, kazala je bivša ministarka evropskih integracija Jovana Marović na društvenim mrežama.&nbsp;
Podsjetimo, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da će posthumno dodijeliti najviši državni orden povodom petogodišnjice od upokojenja mitropolita Amfilohija Radovića. &nbsp;
Marović je dodala i da se nada da ćemo brzo staviti tačku na ponižavanje građanske države Crne Gore od strane njenih takozvanih i privremenih predstavnica i predstavnika.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmilatovic-ce-posthumno-dodijeliti-najvisi-drzavni-orden-amfilohiju-radovicu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Marović: Mi, „komunistički nakot“ s nevjericom posmatramo dodjeljivanje najvišeg državnog ordena Amfilohiju Radoviću

Skupštinski Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu danas nije održao kontrolno saslušanje na temu „Aktivnosti tužilaštva koje su dovele do odbacivanja krivične prijave za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije tokom prodaje bivšeg državnog preduzeća „Telekom“.
Razlog je nepojavljivanje vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića, glavnog specijalnog tužioca Vladimra Novovića i postupajuće tužiteljke Ane Perović Vojinović koji su bili pozvani na današnje saslušanje.
Predsjedavajući Odbora Vladislav Bojović nije zaključio sjednicu već je dao pauzu, navodeći da je o ovoj situaciji neophodno da se predstavnici parlamentarne većine konsultuju i prema njoj jasno odrede.
- Imajući u vidu da se VDT i GST i nadležna tužiteljka nijesu odazvali, moram da konstatujem da je ovo udar na parlament. Ne samo zbog toga što se nijesu odazvali pozivu i na koji način su obesmislili kontrolnu ulogu parlamenta, već nam nijesu dostavili dopis o razlozima odsustva. Ovo je nesumnjivo udar na Skupštinu, parlament na parlamentarnu demokratiju - istakao je Bojović.
Prema njegovim riječima, nesumnjivo da se GST i VDT ponašaju kao da su četvrta grana vlasti i smatra da se parlament, posebno vladajuća većina, treba jasno da se odredi prema ovoj činjenici.&nbsp;
- Moć tužilaštvu su dali DPS i SDP još 2015. godine, zbog čega smatram da i ova situacija naleže da se pristupi izmjenama Zakona o tužilaštvu gdje bi se jasno, nedvosmisleno i striktno propisalo da se predstavnici tužilaštva odazivaju na pozive Skupštine Crne Gore - poručio je Bojović.
Članovi Odbora i iz vlasti i opozicije zamjerili su tužiocima što nijesu dopisom obavijestili Skupštinu o razlozima izostanka, ističuči nekorektnim njihov odnos prema Skupštini i poslanicima.
- Kada smo inicirali kontrolno saslušanje imali smo u vidu javni interes ove teme. Nas kao parlament biraju građani i svjesni smo koliko je ta afera bitna za građane Crne Gore. Niz je takvih slučajeva koji nijesu dobili tužilački i sudski efekat. Smatram da je važno o njima govoriti, predstavnici tužilaštva su mogli doći i razgovarati o ovoj temi - ocijenio je poslanik Pokreta Evropa sad Vasilije Čarapić.
Uvjeren je, ipak, da će u narednom periodu doći do nekih odgovora na pitanja koja se, kako ističe Čarapić, ne mogu izbjeći.
<h2>"VDT i GST bez karte za cirkus"</h2>
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Nikola Zirojević kazao je da ne zna ko i da li želi neko da kreira atmosferu cirkusa.&nbsp;
- Ali, cirkus imate i očigledno ni da VDT i GST nijesu željeli da kupe kartu za njega i učestvuju u njemu. Sramno je da ovaj Odbor ne dobije nikakvo obavještenje od ovo troje ljudi da neće doći na sjednicu. Mogli su makar obavijestiti službu Odbora da se neće pojaviti. Tako da je ova pristup veoma nekorektan sa ljudske strane, neprofesional, dok me sa sa druge strane ne iznenađuje. Očigledno ni Marković, ni Novović nemaju hrabrosti da se suoče sa nekim stvarima - ocijenio je Zirojević.
U najmanju ruku je skandalozno, ističe Zirojević, da se Marković u parlamentu pojavljuje samo na Administrativnom odboru kada mu se određuje varijabila i da je tada vrlo raspoložen za saradnju.
- A kada se tiče njegovog rada i ostvarivanja kontrolne funkcije ovog parlamenta, onda ga nema. Ovakvo ponašanje bi u najmanju ruku trebalo da rezultira nekom reakcijom i pozivam vas sve zajedno da zauzmemo stav i da vidimo kako ćemo da riješimo ovo. Ovi se ljudi ne mogu ponašati kao da su iznad svakog zakona, jer u konačnom njih bira ovaj parlamenta i da nije bilo njega, ne bi bilo ni njih na ovim pozicijama - poručio je Zirojević.
Poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Jovan Vučurović kazao je da je u najmenju ruku nekorektno i nedopustivo da se Novović, Marković i Perović Vojinović nijesu pojavili danas u parlamentu, navodeći da to pokazuje njihov odnos i prema Odboru, Skupštini i poslanicima.
- Takođe je neshvatljivo da makar nijesu nekim dopisom obavijestili službu Odbora zašto nijesu došli. A ja ću tumačiti po svojoj slobodi - reći ću da ne žele da se pojave pred Skupštinom jer nas msatraju nižima od sebe i mislim da to nije korektan pristup i to će imati implikacije u narednom periodu kada na dnevnom redu budu i izvještaji o radu ovih institucija - naglasio je Vučurović.
<h2>"Tužilaštvu data moć"</h2>
Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić ovu situaciju vidi kao zajedničku odgovornost parlamentarne većine i tužilačke organizacije.
- Sad kusate ono što ste sami zakuvali. Kad tužilaštvu date ovakvu moć kakvu mu je dala parlamentarna većina, da praktično preuzme ulogu političkog aktera ili vrhovnog političkog arbitra na političkoj sceni, onda je sasvim logično da u nekom trenutku procijene da ne moraju da odgovaraju u parlamentu iako podliježu parlamentarnoj kontroli - stava je Nikolić.
On napominje da kontrola i postoji zbog građana Crne Gore kako bi dobili odgovore na pitanja.
- Mi smo bili spremni da govorimo i na ovu temu argumentovano i sa predstavnicima većine i tužilaštva, od kojih bi takođe tražili određene odgovore. Ali, ponavljam - odgovornost zbog čega izostaje parlamentarni nadzor nad radom tužilačke organizacije je isključivo na parlamentarnoj većini - zaključio je Nikolić.

Tag: bogatstvo