Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Varga: Trump’s military strike in Venezuela has ushered the world into new rules of the game, the time has come for a new NATO

Varga: Trampov vojni udar u Venecueli uveo svijet u nova pravila igre, vrijeme je za novi NATO

Prvi direktni pregovori između Ukrajine i Rusije u Istanbulu nisu se vodili pod uslovima američkog predsednika Donalda Trampa, niti EU, već ruskog predsjednika Vladimira Putina. Svjetski mediji bili su fokusirani na očekivanja da će Trump konačno moći da se pohvali da je barem na kratko zaustavio rat u Ukrajini. Ali to se nije desilo.
Sada je svima jasno da Putin kupuje vrijeme i nameće svoje igrokaze. Situacija nije nova, od samog početka rata i na svim mirovnim inicijativama ruski predsjednik želi da se prihvate isključivo njegovi uslovi završetka rata. On stalno nešto mijenja, dodaje, stavlja zareze, ne želi da obustavlja vatru, iznenadno insistira na mjestima pregovora.
Trampov povratak u Bijelu kuću nesporno je šansa ruskom predsjedniku da ostvari svoje ciljeve ne samo u ratu u Ukrajini već i na globalnom planu. Putin voda i iscrpljuje američkog predsjednika – ne s namjerom ga odbije, već da ga usmeri na svoja pravila i rješenja okončanja rata.
Koja su to rješenja? Glavni problem mirovnih pregovora i primirja je da Putin nije ostvario ni minimalni cilj u Ukrajini i on ne može da zaustavi rat.
Ratom ili pregovorima, ruski predsjednik mora da zauzme oblasti koje je anektirao i zbog kojih je u jesen 2022. godine mijenjao Ustav Ruske Federacije, a to su Donjecka, Luganska, Zaporožska i Hersonska oblast. Rusi su daleko od uspjeha, jer ne kontrolišu ni dva glavna oblasna centra – Herson i Zaporožje. A htjeli bi mnogo više.
<h2>Pregovori bez obustave vatre</h2>
U idućim mjesecima može da bude ispregovaran prekid vatre, vremensko primirje, možda čak i potpisani neki mirovni sporazum, koji može potrajati više godina kao što je Mirovni sporazum iz Minska 2015. godine, takozvani Minsk-2.
Ipak, rat generalno uskoro se neće završiti. The Wall Street Journal piše da je tu tezu nezvanično iznio i američki predsjednik u razgovoru sa evropskim liderima, dodajući da Putin ne želi kraj rata jer smatra da on i onako pobjeđuje.
Putin je u posljednje tri godine rusku politiku, ekonomiju i društvo pretvorio u ratno funkcionalnu. Stabilnost je postignuta političkom represijom, a ekonomija i potrošnja je podređena ratnim isplatama i vojnoj industriji.
Misleći iracionalnim kategorijama ovog osvajačkog rata koji je u najvećoj mjeri od samog početka lični Putinov pohod na Ukrajinu, on iz njega ne može da se vrati sa plenom, tako oskudnim za rusku imperijalističku logiku. Dok ne kontroliše teritorije koje je stavio u ruski ustav, Putin je ipak gubitnik.
Da ne bi bilo povratka nazad, ruski predsjednik je u najveći direktni bratoubilački rat između Rusa i Ukrajinaca uvukao preko milion ubijenih i ranjenih sa obije strane. S obzirom da je rusko napredovanje na frontu slabo u odnosu na ogromne ljudske žrtve, prema informacijama iz Kijeva, Rusija sprema ljetnju ofanzivu.
Istovremeno, vladar iz Kremlja je shvatio da su Trampu potrebne dvije stvari – veliki lukrativni poslovi sa Rusijom i odvajanje Moskve od trenutne podređenosti Pekingu.
Ruski predsjednik je početkom godine imao uspjeha u uticaju na Trampa da se izvrši pritisak na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Putin je očekivao da će možda bez rata uspjeti da zauzme pomenute četiri anektirane oblasti i da će ukrajinska vojska da se povuče. Međutim, Tramp je vidio da su to crvene linije ne samo za Zelenskog, već i za njegove evropske saveznike.
Američki predsjednik je prvi objavio informaciju o velikoj razmjeni zarobljenika, dogovorenoj u Istanbulu. Trenutna taktika Kremlja može da se čita kao želja da se vode neki mirovni pregovori koji bi zadovoljili potrebe autoriteta Trumpa, ali bez obustave vatre.
<h2>Putinova politika "toplo-hladno"</h2>
Najave Trampa da će SAD izaći iz mirovnog procesa, u stvari odgovaraju Rusiji. Ta Trampova prijetnja je, prije svega, upućena Zelenskom i EU. To je istovremeno znak da Putin vidi neodlučnost SAD-a i da Trampovu nedosljednost koristi kako bi, politikom toplo-hladno, vodu naveo na svoju vodenicu.
S jedne strane, ruski predsjednik ništa ne odbija od Trampa, ali istovremeno vrši brutalne napade na ukrajinske gradove i civile koji mu služe kao pritisak na sve strane u pregovornom procesu.
Trenutno je lopta u rukama SAD-a i toga da li će Tramp od podilaženja i pranja krvavog Putina preći u novu fazu sankcija protiv Rusije, koje bi ipak mogle da natjeraju Kremlj na (barem privremenu) obustavu rata i realne mirovne pregovore.
Međutim, na vojnoj paradi u Moskvi povodom 80-godišnjice pobjede nad fašizmom i ruskom prekrajavanju istorije nastala je nova situacija. Ne samo počasni gost, već i glavni akter tog veoma simboličnog i važnog jubileja bio je kineski lider Si Đinping. Veći broj uglavnom autoritarnih lidera okupio se u Moskvi upravo zbog njegovog prisustva. Uostalom i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije mogao da sa obije ruke odmah ne obgrli dva od četiri stuba svoje spoljne politike.
Kina je ceremonijalno pokazala da je lider autoritarnog svijeta koji je u usponu, a Si Đinping je iz Moskve poslao jasnu poruku Zapadu – Rusija je naš vazal, a Kina će odlučivati kada će se u Ukrajini rat završiti.

Portal ETV

Putin ne želi kraj rata, jer smatra da pobjeđuje

Od "za jedan dan" do "za prvih 100 dana" ili "šest mjeseci" - uvjeravanja američkog predsjednika Donalda Trampa da može brzo da napravi dogovor i okonča rat u Ukrajini sudarila su se sa zidom realnosti. Spremni na pregovore bez prethodnih uslova, poručuju sada i Moskva i Kijev - no zahtjevi prvih i crvene linije drugih su sukobljeni.
Politikolog i saradnik Karnegi centra za Rusiju i Evroaziju Maksim Samorukov misli da „Rusija želi da produži pregovore što je duže moguće“.
- Jer prekid vatre ako se dogovori odgovaraće Ukrajini, jer Rusija danas ima prednost na bojištu, ali proces pregovora koristi sam po sebi Rusiji. Pregovori dok traju, naime podrivaju podršku Amerike, sprječavaju Vašington da pruža dodatnu finansijsku pomoć i stvaraju nove probleme u odnosima između Evrope i SAD. Putin i Kremlj su pre svega zainteresovani da pregovori traju što duže moguće, a u tom cilju moraju da pokažu nekakvu dobru volju, da saopštavaju prekid vatre, nude sitnije ustupke, da se dogovore o pregovorima bez preduslova - kaže Samorukov.
Politikolog i novinar iz Srbije Boris Varga smatra da „Putin primjenjuje taktiku toplo-hladno“.
- Pristaje na Trampov mir, ali ne popušta, već vrši pritisak. Poruka Putina je dajte mi šta želim ili ćete imati još više ljudskih žrtava u Ukrajini. Putin ne može da zaustavi rat dok ne stavi pod kontrolu oblasti koje je anektirao, i zbog kojih je menjao ustav Ruske Federacije - kaže on.
Varga dodaje da je to „glavna teza ovih mirnovnih pregovora“.
- Putin ne može da zaustavi rat dok ne stavi pod kontrolu oblasti koje je anektirao. Kao i u slučaju poslije aneksije Krima, Putin je i tad čekao osam godina, merio kako dalje i ponovo udario, tako će udariti ponovo. Dok ne kontroliše ono što je stavio u ustav, Putin je gubitnik - kaže Varga.
Samorukov smatra da je „glavni cilj ovih pregovora za Rusiju da izoluje pitanje Ukrajine od drugih pitanje u njihovim odnosima, prije svega sa Amerikom, ali i sa cijelim zapadom“.
- Rusija želi da pokaže da je spremna da obnovi barem delimičnu saradnju sa SAD i da ubijedi Vašington da Ukrajina ne bi trebalo da bude jedino pitanje u odnosima dvije zemlje. Rusija vodi te pregovore da pokaže sadašnjem američkom rukovodstvu da je konstruktivna sila i da Amerika može da ima odnose sa Rusijom - kaže Samorukov.
Govoreći o Trampovoj izjavi da može da se povuče, Samorukov kaže da je „to bila prijetnja Amerike, uperena prema Ukrajini“.
- Rusiji to nije prijetnja, već godinama Rusija insistira da SAD ne bi trebalo uopšte da se bave ukrajinskom krizom, to je jedan od ciljeva Rusije da u ovom ratu izguraju SAD izvan tog regiona, izvan istočne Evrope - kaže on.
Varga misli da je to bila „poruka pritiska, ne samo na Evropljane, Ukrajinu, nego na Putina“.
- Putinu je američki predsjednik unikatna šansa da okonča rat kako on misli da može. Tramp i Putin na tlu mirovnih pregovora dogovaraju i poslovne aranžmane. Gorko iskustvo sa Avganistanom govori da možda i nije prazna prijetnja, moglo bi da bude američko povlačenje, Putin bi mogao steći opasnu prednost na bojnom polju - kaže on.

Od čega zavisi mir u Ukrajini: Kome odgovaraju produženi pregovori, a kome prekid vatre

Retoričko je pitanje kao i predizborno obećanje Donalda Trampa da će rat u Ukrajini riješiti za jedan dan. I da su najbolje namjere i najiskrenije želje novoobranog budućeg predsjednika SAD, one nisu realne. Izjave da je konflikt moguće riješiti sa tri telefonska poziva ne samo da su populističke, već minorizuju opasnost uništenja Ukrajine od strane imperijalne Rusije dva vijeka prisutne konstante – od Katarine II do Vladimira Putina.
Tramp je nesumnjivo promjena koja otvara nove mogućnosti razrješenja globalnih problema i zato izaziva strepnju i strah, ali i očekivanja.
<h2>Tramp govori što mnogi misle</h2>
Tramp govori to što misle mnogi zapadni lideri, da je rat još prošle godine ušao u fazu iscrpljivanja i da u njemu Ukrajina ne može da pobijedi. Rusija je država sa dovoljno resursa, a tu su joj i totalitarni prijatelji iz Bjelorusije, Sjeverne Koreje, Irana i svakako Kine, koji neće dozvoliti njen totalni poraz.
Sa druge strane, Zapad je sve vrijeme neodlučan u podršci Ukrajine da vojno porazi Putina. Taj rat je za Zapad skup i politički rizičan, jer utiče na raspoloženje konformističkih birača tobože liberalnog i slobodnog svijeta. Svakako da iz svega ovog proizilazi da je jedino rješenje – zamrzavanje konflikta.
Naravno, na svu štetu Ukrajine. I vjerovatno bi se progutalo i tu žabu, ali svako ko poznaje Rusiju svjestan je da bilo koja vrsta mira u Ukrajini, samo je predah za novu agresiju koja će uslijediti kroz nekoliko godina.
U odnosu na početne vojne ciljeve Moskve blitzkrieg, „denacifikacija“ i „demilitarizacija“, svi ovi planovi su ostali neostvareni, što u totalitarnoj logci znači – car je gubitnik. Putin je na ukrajinski front za oko 20 odsto osvojene teritorije Ukrajine kao topovsko meso bacio oko 700.000 ljudi i sada je ta žrtva ultimativna ne samo za njega, koji će vjerovatno doživotno vladati Rusijom, već i za sve buduće ruske vladare.
Moskva je više puta potpisivala garancije prema Ukrajini, koje je poslije određenog vremena pogazila. Ključni su 1994. Memorandum iz Budimpešte gdje je Kijev dobio garancije suvereniteta u zamjenu za nuklearni arsenal i dva mirovna sporazuma iz Minska 2014-15. godine, jednako pogažena.
Pitanje je da li Tramp može brzo i u potpunosti zaustaviti rat, imajući u vidu domaću i savezničku vojnu industriju koja posljednje dvije godine ne gasi pogone. U Ukrajini njemački Rheinmetall planira otvaranje četiri fabrike, dok turski Baykar za dronove već gradi fabriku. Uz inostranu i svoju vojnu industriju, Ukrajini neće ni trebati članstvo u NATO-u kao garancija bezbjednosti ako se potpiše kilavi mir.
<h2>Šta nakon zamrzavanja fronta</h2>
Pretpostavimo da je zamrznut front, napravljena je linija razdvajanja sa evropskim, UN ili nekim drugim mirotovrcima u oblasti Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona.
Da li će Rusija da se tada okrene svojoj unutrašnjoj obnovi i saradnji sa novim prijateljima iz Globalnog juga? Naravno da ne, Putin će se okrenuti političkom i ekonomskom urušavanju Ukrajine i daljim pritiskom na Zapad.
Ogromna totalitarna država samo će se dodatno militarizovati.
Moskva će mir i veliki resurs koji je koristila za rat uložiti u političke metode kako bi Ukrajina postala propala država iz koje će i bez rata da pobjegne 10 miliona ljudi, koliko se smatralo da će dugotrajni oružani sukobi izazvati. Svi oni će htjeti da se nastane u državama EU, a najviše u Njemačkoj.
Da li će mirom osjetljivo pitanje energenata biti riješeno? Ne, ono će još više postati oruđe Kremlja, uz pomoć kojeg će Putin okupljati Orbana, Fica, Babiša i druge „patriote“ i razarače EU.
Prvi nakon rata izbori u Ukrajini mogli bi podijeliti državu, ili postati šok kao nedavni u Gruziji i Moldaviji.
U slučaju zamrzavanja konflikta, Putin a ne Tramp će ispasti pobjednik. Već sada ga slave, Srbija je oblijepljena plakatama i banerima „Make Serbia Great Again“ i „Trampe Srbine!“. Demoratija i slobodan svijet biće poražena koncepcija, a evropski birači će se sve više okretati autokratskim političkim rješenjima.
I šta je onda rješenje? Da se Tramp predomisli i da odluči da ratuje i podržava Ukrajinu protiv Rusije. Takva opcija je teža, ali odlučnija i dalekoročno stabilnija. Takav je stav i kandidatkinje za buduću šeficu evrodiplomatije Kaje Kalas.
Još jedan od scenarija bi bio da Ukrajina za svoju žrtvu u zamjenu za spaljene, okupirane i aneksirane teritorije dobije dio evropskog komfora – članstvo u EU. Jer su i Ukrajinci ratom iscrpljeni i očekuju njegov kraj, ali ne na način da ih se ponizi. Još uvijek većina Ukrajinaca nije spremna da se odrekne svojih teritorija. Pristanak na gubljenje teritorija nije samo izdaja pred onima koji su se hrabro suprotstavljali masovnim ruskim zombi jurišanjima, već i kapitulacija pred neprijateljem koji će ponovo udariti.
Ali EU trenutno nije spremna da primi u članstvo ni Zapadni Balkan.
Vjerovatno ni Volodimir Zelenski ne želi da svoje slavno liderstvo završi sa takvom ulogom. Znači trenutno je Trampu na stolu &nbsp;– dalje ratovanje ili pritisak na Ukrajinu da se pomiri sa vlastitim osakaćenjem.

Zamrzavanje konflikta u Ukrajini: Kapitulacija pred Rusojim koja će opet udariti

Izaslanstvo Evropskog parlamenta, predvođeno Toninom Piculom, izvjestiocem Evropskog parlamenta za Srbiju, boraviće u Beogradu od 22. do 24. januara. Iako je posjeta najavljena ranije, prije nego što su uopšte stigli u Beograd, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio je žestoku paljbu po evropskim parlamentarcima. Očekivano, najviše kritika usmjereno je prema Piculi, kojeg Vučić i njegova medijska mašinerija od prvog dana nesuvislim izjavama napadaju i etiketiraju najgorim uvredama.
Predsjednik Srbije, zajedno s predsjednicom Narodne skupštine Anom Brnabić, poručio je da odbija razgovor s Piculom i njegovom delegacijom.&nbsp;
- Sjeli su, mrzitelji Srbije, i dogovorili se da će doći u Beograd. Nisu nas pitali, nisu nas obavijestili - danima ponavlja Vučić.&nbsp;
Njegove izjave zapravo su očekivani repertoar za domaću publiku, kojoj stalno naglašava da je Srbija na evropskom putu, ali da je njegov posao „spriječiti da država bude ponižavana“. Na koji način i od koga se država ponižava, ostaje nejasno.
Od imenovanja Picule za izvjestioca Evropskog parlamenta za Srbiju, Vučić stvara svojevrsni „sanitarni kordon“ oko hrvatskog europarlamentarca.&nbsp;
Ne treba ni spominjati koliko mu, očigledno, smeta činjenica da izvjestilac dolazi iz Hrvatske, što dodatno potvrđuje njegovu opsjednutost Hrvatskom, a onda je najlakše proglasiti ga „mrziteljem Srbije“.&nbsp;
Picula u razgovoru za Večernji list kaže da će ovakvih napada biti još i da Vučić od njih ne odustaje.
- Meni se čini da predsjednik Srbije Evropsku uniju doživljava kao švedski sto: bira samo sagovornike koji mu odgovaraju, a kritičare iz iste Evropske unije uporno smatra neprijateljima. Po mom mišljenju, to nije ništa ni novo ni čudno, jer tako postupa i s domaćim političkim rivalima, a rekao bih i s građanima Srbije - ističe Picula.
On na slikovit način objašnjava Vučićeve izjave i stalne napade.
- Vučić u svom poznatom maniru uglavnom razgovara ili s ogledalom, ili samo s odabranim novinarima, koji onda prenose njegovu percepciju kakvo je zapravo stanje u Srbiji i oko Srbije. Prema tome, ništa čudno - kaže Picula.
Izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju ponavlja kako Evropski parlament, gdje je zastupnik s ostalim koleginicama i kolegama parlamentarcima, dosljedno podržava politiku proširenja Evropske unije, pa i na Srbiju.
- No, ta politika ima svoje ciljeve i metodologiju. Nažalost, Srbija stagnira već četiri godine jer ne uspijeva da otvori nijedno novo poglavlje. To tapkanje u mjestu počelo je prije mog imenovanja za stalnog izvjestioca Evropskog parlamenta za Srbiju. I drugi prije mene, koji nijesu bili ni u mojoj političkoj grupaciji, u svojim su izvještajima uvijek ukazivali na iste probleme koji se, nažalost, u Srbiji ne rješavaju. Rekao bih da se naročito u posljednjih godinu i nešto ti problemi samo gomilaju. Vučiću su za probleme Srbije krivi svi drugi osim njega i sistema na čijem je čelu već godinama - jasan je Picula.
Logično pitanje koje se nameće jeste: želi li Srbija s Vučićem na čelu uopšte u Evropsku uniju? Deklarativno – da, ali u praksi čini sve da to izbjegne.
- Kao što sam rekao, to je pristup „švedskog stola“. Oni žele fondove, finansijsku podršku, donacije, naravno i privrednu razmjenu. Jer oko 60 odsto srpske spoljne trgovine odvija se s Evropskom unijom. Bez te dobrohotnosti i spremnosti EU da trguje sa Srbijom, srpska ekonomija bi stala. Sada vidimo i probleme s Naftnom industrijom Srbije, koliko je ta ekonomija, poput ekonomija malih država, izložena i koliko je krhka, te kako se preko noći može naći u ozbiljnim problemima. Srbija očekuje sve od Evropske unije, ali se ne želi prilagoditi elementarnim zahtjevima EU, poput uvođenja sankcija Rusiji. Srbija je dugo zagovarala vektorsku spoljnu politiku između Pekinga, Moskve, Vašingtona i Brisela. Međutim, vrijeme takvog „sjedenja na četiri stolice“ polako prolazi, jer dolazi do globalnog sučeljavanja najvažnijih političkih aktera. Trenutno je teško, čak i za sposobnije države, voditi takvu spoljnu politiku bez posljedica po domaće društvo. To, naravno, ne može ni Aleksandar Vučić, ali uvijek mora naći nekoga na koga će svaliti odgovornost - zaključuje Picula u razgovoru za Večernji list.
Vučićeva napadačka retorika prema Evropi, u ovom slučaju prema predstavnicima Evropskog parlamenta, dio je njegovog narativa od dolaska na vlast, upozorava u razgovoru za Večernji list Žarko Korać, nekadašnji potpredsjednik Vlade Srbije u vrijeme Zorana Đinđića i žestoki kritičar aktuelne vlasti.
- Taj narativ je zapravo stariji od njega. To je Šešeljev narativ: mi i Rusija jedini smo nezavisni u Evropi, a Evropa želi da nas ponižava, eksploatiše, oduzima nam nezavisnost i otima nam teritorije, uključujući Kosovo. To je Šešeljeva retorika koju Vučić nastavlja. Primjeri su izjave tipa: „Imam veliku vojsku, dajem mnogo za naoružanje, nama niko ništa ne može. Ja sam nezavisan i neću da se Srbija ponižava niti da primam ljude koji nemaju razumijevanje za Srbiju“. „Razumijevanje za Srbiju“, u njegovom smislu, znači da bi ovakva Srbija odmah trebalo da bude primljena u Evropsku uniju. Vučić očigledno bijesno reaguje na činjenicu da Srbija već tri godine nije otvorila nijedno pregovaračko poglavlje, a kamoli zatvorila neko, dok Crna Gora napreduje znatno brže. Srbija je, dakle, na sporednom kolosijeku evropskih integracija, a Vučić ne želi da se to vidi kako ne bi bio uočen krah njegove politike. Sve ove odluke vode ka sve većoj izolaciji Srbije u Evropi. Jednom riječju – ono što se trenutno događa može se opisati kao izolacija - upozorava Korać.
Ipak, najveća zanimljivost u vezi s posjetom delegacije Evropskog parlamenta, prema Koraću, jeste stav studenata i pitanje hoće li se odazvati pozivu na razgovor s evropskim parlamentarcima.
- Beogradski studenti neće primiti delegaciju, što nije prvi put, dok se studenti iz Novog Pazara, Niša i Novog Sada spremaju za razgovor s njima. Među studentima je došlo do razlika: oni proevropski orijentisani žele razgovarati, dok drugi slijede zvanični državni narativ i ranije su odbili sastanke - naglašava Korać.
Studenti koji odbijaju razgovor s predstavnicima Evropskog parlamenta nijesu zalog bolje budućnosti susjedne države, a Srbija pod Vučićevim vođstvom sve više liči na zemlju saveznicu Rusije i Bjelorusije, a sve manje na kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.

Picula: Vučiću, EU nije švedski sto da birate po željama

Odgovoran i transparentan postupak, tako u Monteputu za Javni servis komentarišu tender za izgradnju druge dionice auto puta koji je vodila Evropska banka za obnovu i razvoj.&nbsp;
Direktor Monteputa Milan Ljiljanić rekao je da je cijena gradnje druge dionice auto-puta povećana zbog razlike između inicijalne procjene, zasnovane na idejnom projektu rađenom 2019. godine i ponude izabranog kineskog konzorcijuma koja je formirana u skladu sa aktuelnim tržišnim uslovima i raspodjelom rizika.
Dionica od Mateševa do Andrijevice će koštati gotovo 694 miliona eura, što je 150 miliona eura više u odnosu na procjene Vlade od prije nekoliko mjeseci.
- Odgovorno tvrdim da je ovo jedan od najtransparentnijih postupaka koja je vodila Evropska banka za obnovu i razvoj, u koju je bila uključena Evropska komisija, na kom smo izabrali izvođača radova sa najpovoljnijom cijenom - istakao je Ljiljanić za TVCG.&nbsp;
Ukoliko bilo ko ima sumnje na postupak i na cijenu, može, ističe on, pitanja direktno putiti i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.&nbsp;
- Na osnovu svih ovih parametara i stanja na tržištu dobijena je cijena od 694 miliona eura, što iznosi 30,1 milion po kilometru. Ono što moram da dodam je da smo u ovom periodu tenderisanja zajedno sa Vladom Crne Gore i Evropskom delegacijom obezbijedili 150 miliona eura bespovratnog novca za ovu dionicu. Tako da će ova dionica građane koštati nepunih 24 miliona eura, odnosno 23,6 miliona eura - naveo je Ljiljanić.&nbsp;

Ljiljanić: Tender vodila EBRD, cijena druge dionice rezultat tržišnih uslova

Francuski predsjednik Emanuel Makron kaže da Francuska ostaje posvećena „suverenitetu i nezavisnosti država“, nastavljajući da pruža podršku Grenlandu i Danskoj u trenutku kada je američki predsjednik Donald Tramp najavio nove carine za zemlje koje se protive američkoj kupovini Grenlanda.
Makron je na platformi Iks (X) napisao da „ni zastrašivanje, ni prijetnja neće uticati na nas“.
Trampove prijetnje carinama ocijenio je kao „neprihvatljive“.
- Evropljani će na njih odgovoriti ujedinjeno i koordinisano ukoliko se one potvrde. Pobrinućemo se da se poštuje evropski suverenitet - dodao je Makron.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FEmmanuelMacron%2Fstatus%2F2012599888412877147%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2012599888412877147%7Ctwgr%5E8d8c89ae2987c7a8b582ec3cf4caea545a79f33b%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Podsjetimo, u objavi na mreži Truth Social, Tramp je rekao da će carine od 10 odsto stupiti na snagu 1. februara za Dansku, Norvešku, Švedsku, Francusku, Njemačku, Veliku Britaniju, Holandiju i Finsku.
Te će se carine povećati na 25 odsto 1. juna i nastaviće da se primjenjuju sve dok se ne postigne dogovor o američkoj kupovini Grenlanda, poručio je Tramp.
Optužio je nekoliko evropskih zemalja da igraju „veoma opasnu igru“ na Grenlandu, rekavši da je „svjetski mir u pitanju“.
- Danska, Norveška, Švedska, Francuska, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Holandija i Finska otišle su na Grenland s nepoznatom svrhom. (…) Ove zemlje, koje igraju ovu veoma opasnu igru, preuzele su neprihvatljiv rizik - napisao je američki predsjednik u dugoj objavi na svojoj društvenoj mreži.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Ftruthsocial.com%2F%40realDonaldTrump%2Fposts%2F115911344443637897&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Uvođenje carina Tramp vidi kao način da se „ova potencijalno opasna situacija brzo okonča“.
- Nakon vjekova, vrijeme je da Danska vrati Grenland - svjetski mir je u pitanju! Kina i Rusija žele Grenland, a Danska ne može ništa učiniti po tom pitanju - dodao je američki predsjednik.

Makron odgovorio Trampu: Zastrašivanje i prijetnje neće uticati na nas

Botun je bio samo katalizator za uspostavljanje političkih ultimatuma, pa se vraćanje na identitetska pitanja ogoljava koji su ideološki kapaciteti bili od starta zastupljeni kod koalicije na državnom nivou - ocijenila je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović.&nbsp;
Može se, prema njenim riječima, očekivati prekombinacija kako podgoričke lokalne vlasti, zastoj u realizaciji kapitalnih projekata, teško usvajanje odluka i zastoj u realizaciji budžeta, a nijesu isključena i preispitivanja koalicionih dogovora na državnom nivou.
Više je nego jasno, kaže Vuksanović, da se protest mještana Botuna ne tiče realizacije ekološkog projekta, već je sad jasno da je to uzavrela politička situacija, a građanska mobilizacija je pokazala da može poljuljati koalicione odnose.&nbsp;
- Vidjeli smo da je u Podgorici i Zeti već rezultiralo pritiscima na lokalnu vlast, ali i mnogo više od toga, odnosno direktnim ispostavljanjem političkih ultimatuma. Ono što se može očekivati u budućem periodu je da će uticati na samo funkcionisanje, a moguće i na neku rekonfiguraciju vlasti. Na državnom nivou je otvorilo određena pitanja, odnosno otvorilo je debatu o legitimnosti političkih odluka koje se donose, ali i u ovom momentu vidimo da se u javnosti, a i među političkim akterima, otvorila debata o mogućoj prekombinaciji političkih dogovora i saradnji u susret izborima 2027. godine - rekla je Vuksanović.
Smatra da Crna Gora ulazi u neizvjesnu političku situaciju koja će, kako ocjenjuje, najmanje dobra donijeti građanima Glavnog grada.
Dodaje i da se može očekivati zastoj u funkcionisanju Glavnog grada, odnosno da će funkcionisati u nekom, kako kaže, polukapacitiranom stanju.&nbsp;
- Prvi scenario je negdje da DNP svojim izlaskom napravi politički potres, koji će uticati na to da se nove koalicione snage i odnosi uspostave. Upitno je ko bi tačno iz opozicije pristupio vladajućoj većini. Ono što je fakat je da tim izlaskom vladajuća većina neće biti stabilna. I onako je negdje na samoj granici i biće ispod 30 predstavnika i to će značiti definitivno zastoj svih projekata, slabe kapacitete dogovora, teško usvajanje i korištenje budžeta, zaustavljanje sasvim sigurno kapitalnih projekata na nivou Glavnog grada i možda u krajnjem i neki izbori, ali očekujem da će to biti tek posljednji resurs za kojim će se posegnuti - istakla je Vuksanović.
Vidjeli smo, kako dodaje, da evropski predstavnici forsiraju priču da bi za ulazak i finiširanje svih obaveza koje imamo u ovoj fazi prema Evropskoj uniji i te kako značilo da je to ideološki istovjetna grupa političkih subjekata.
- Međutim, mi ne možemo očekivati da u ovom momentu dobijemo neko brzo razrješenje na tom fonu, niti saglasje, jer je naša politicka scena toliko razuđena, toliko je veliki broj igrača da mi ne možemo očekivati da vrlo brzo može da se uspostavi neki jasan, a opet na ideološkom fonu ujednačen dogovor- naglasila je Vuksanović.
Ističe da je kod predsjednika Skupštine Andrije Mandića upečatljivo što je tih i iskusno se distancira svih radikalnih stavova koje bi mogao da kaže, jer mu to,dodaje ona, ne bi išlo u prilog u političkom smislu.
- Vidjeli smo da on igra više na kartu pozivanja na neku institucionalnu saradnju, pokušava da iskoristi neke institucionalne korake ne bi li smirio tenzije, jer mu je više nego jasno da izlazak iz &nbsp;trenutne koalicije bi njemu donijelo najmanje koristi, tako da se za sada prićutao, koliko dugo vidjećemo - rekla je Vuksanović.
Podsjeća da je prošla godina završila uspješno zatvaranjem poglavlja, a ova počela turbulentno i u negativnom tonu, koji, vjeruje ona, evropskim partnerima ukazuje da je Crna Gora nestabilan partner u procesu pridruživanja.
- Ova godina je krucijalna u smislu kada tehnički treba da zatvorimo sva poglavlja, a evropski partneri ujedno procjenjuju da li mi imamo sposobnost uspostavljanja političkog &nbsp;dijaloga, što mi ovih dana intenzivno pokazujemo da nemamo i sa druge strane procjenjuju da li imamo čvrste institucije koje mogu odigrati svoju ulogu onda kada je krizna situacija. Ne mislim da mi u ovom momentu odajemo utisak kredibilnog partnera sa čvrstim institucijama koji reforme može sprovesti do kraja, odnosno pokazujemo da upravljanje krizama kid nas nužno podrazumijeva destabilizaciju, a trebalo bi da je suprotno. Čvrsto vjerujem da Evropska unija nama neće dozvoliti da napravimo kardinalne greške, te da će nas na vrijeme zauzdati i negdje usmjeriti i prosto zabraniti da napravimo greške, ako mogu tako sa nadom da kažem, kako bismo nastavili svoj put ka članstvu - zaključila je Vuksanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DxmsFFdIj6Sc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: boris-varga