Putin ne želi kraj rata, jer smatra da pobjeđuje

Prvi direktni pregovori između Ukrajine i Rusije u Istanbulu nisu se vodili pod uslovima američkog predsednika Donalda Trampa, niti EU, već ruskog predsjednika Vladimira Putina. Svjetski mediji bili su fokusirani na očekivanja da će Trump konačno moći da se pohvali da je barem na kratko zaustavio rat u Ukrajini. Ali to se nije desilo.

Sada je svima jasno da Putin kupuje vrijeme i nameće svoje igrokaze. Situacija nije nova, od samog početka rata i na svim mirovnim inicijativama ruski predsjednik želi da se prihvate isključivo njegovi uslovi završetka rata. On stalno nešto mijenja, dodaje, stavlja zareze, ne želi da obustavlja vatru, iznenadno insistira na mjestima pregovora.

Trampov povratak u Bijelu kuću nesporno je šansa ruskom predsjedniku da ostvari svoje ciljeve ne samo u ratu u Ukrajini već i na globalnom planu. Putin voda i iscrpljuje američkog predsjednika – ne s namjerom ga odbije, već da ga usmeri na svoja pravila i rješenja okončanja rata.

Koja su to rješenja? Glavni problem mirovnih pregovora i primirja je da Putin nije ostvario ni minimalni cilj u Ukrajini i on ne može da zaustavi rat.

Ratom ili pregovorima, ruski predsjednik mora da zauzme oblasti koje je anektirao i zbog kojih je u jesen 2022. godine mijenjao Ustav Ruske Federacije, a to su Donjecka, Luganska, Zaporožska i Hersonska oblast. Rusi su daleko od uspjeha, jer ne kontrolišu ni dva glavna oblasna centra – Herson i Zaporožje. A htjeli bi mnogo više.

Pregovori bez obustave vatre

U idućim mjesecima može da bude ispregovaran prekid vatre, vremensko primirje, možda čak i potpisani neki mirovni sporazum, koji može potrajati više godina kao što je Mirovni sporazum iz Minska 2015. godine, takozvani Minsk-2.

Ipak, rat generalno uskoro se neće završiti. The Wall Street Journal piše da je tu tezu nezvanično iznio i američki predsjednik u razgovoru sa evropskim liderima, dodajući da Putin ne želi kraj rata jer smatra da on i onako pobjeđuje.

Putin je u posljednje tri godine rusku politiku, ekonomiju i društvo pretvorio u ratno funkcionalnu. Stabilnost je postignuta političkom represijom, a ekonomija i potrošnja je podređena ratnim isplatama i vojnoj industriji.

Misleći iracionalnim kategorijama ovog osvajačkog rata koji je u najvećoj mjeri od samog početka lični Putinov pohod na Ukrajinu, on iz njega ne može da se vrati sa plenom, tako oskudnim za rusku imperijalističku logiku. Dok ne kontroliše teritorije koje je stavio u ruski ustav, Putin je ipak gubitnik.

Da ne bi bilo povratka nazad, ruski predsjednik je u najveći direktni bratoubilački rat između Rusa i Ukrajinaca uvukao preko milion ubijenih i ranjenih sa obije strane. S obzirom da je rusko napredovanje na frontu slabo u odnosu na ogromne ljudske žrtve, prema informacijama iz Kijeva, Rusija sprema ljetnju ofanzivu.

Istovremeno, vladar iz Kremlja je shvatio da su Trampu potrebne dvije stvari – veliki lukrativni poslovi sa Rusijom i odvajanje Moskve od trenutne podređenosti Pekingu.

Ruski predsjednik je početkom godine imao uspjeha u uticaju na Trampa da se izvrši pritisak na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Putin je očekivao da će možda bez rata uspjeti da zauzme pomenute četiri anektirane oblasti i da će ukrajinska vojska da se povuče. Međutim, Tramp je vidio da su to crvene linije ne samo za Zelenskog, već i za njegove evropske saveznike.

Američki predsjednik je prvi objavio informaciju o velikoj razmjeni zarobljenika, dogovorenoj u Istanbulu. Trenutna taktika Kremlja može da se čita kao želja da se vode neki mirovni pregovori koji bi zadovoljili potrebe autoriteta Trumpa, ali bez obustave vatre.

Putinova politika "toplo-hladno"

Najave Trampa da će SAD izaći iz mirovnog procesa, u stvari odgovaraju Rusiji. Ta Trampova prijetnja je, prije svega, upućena Zelenskom i EU. To je istovremeno znak da Putin vidi neodlučnost SAD-a i da Trampovu nedosljednost koristi kako bi, politikom toplo-hladno, vodu naveo na svoju vodenicu.

S jedne strane, ruski predsjednik ništa ne odbija od Trampa, ali istovremeno vrši brutalne napade na ukrajinske gradove i civile koji mu služe kao pritisak na sve strane u pregovornom procesu.

Trenutno je lopta u rukama SAD-a i toga da li će Tramp od podilaženja i pranja krvavog Putina preći u novu fazu sankcija protiv Rusije, koje bi ipak mogle da natjeraju Kremlj na (barem privremenu) obustavu rata i realne mirovne pregovore.

Međutim, na vojnoj paradi u Moskvi povodom 80-godišnjice pobjede nad fašizmom i ruskom prekrajavanju istorije nastala je nova situacija. Ne samo počasni gost, već i glavni akter tog veoma simboličnog i važnog jubileja bio je kineski lider Si Đinping. Veći broj uglavnom autoritarnih lidera okupio se u Moskvi upravo zbog njegovog prisustva. Uostalom i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije mogao da sa obije ruke odmah ne obgrli dva od četiri stuba svoje spoljne politike.

Kina je ceremonijalno pokazala da je lider autoritarnog svijeta koji je u usponu, a Si Đinping je iz Moskve poslao jasnu poruku Zapadu – Rusija je naš vazal, a Kina će odlučivati kada će se u Ukrajini rat završiti.