Sinoćnji skup u Podgorici bio je manifest hrabrosti jedne građanske, slobodarske i multikulturne Crne Gore. U vremenu opasne relativizacije istorije, kada se simbolički i doslovno pokušavaju rehabilitovati retrogradne, poražene četničke ideologije, ovaj skup je bio moralni i duhovni otpor svima onima koji bi da ponište antifašističku nit i suštinu našeg bića.
Scenografija koju smo prepoznali bila je nimalo nova isporučeni vladika, isporučeni “književnici”, revizionistički garniran četnički establišment i kvazielita iz kuhinje tzv. “srpskog sveta”, oličena u jalovim vapajima nepostojeće “Kuće beskućnika”. Ta kvazikuća, kao i njen samozvani stihoklepac, zapravo su autentičan prikaz duhovne pustoši i moralne dezorijentacije u kojoj se nalaze. Njihova „kultura“ je antiobraz, njihovo „stvaralaštvo“ negacija svakog etičkog i estetskog kriterijuma. Oni ne baštine 13. jul, oni ga profanišu.
Predsjednik Skupštine, inače lojalni činovnik ideološke filijale tzv. “srpskog sveta”, pokušao je sinoć, bezuspješno, da se ogrne plaštom državnika zahvaljujući se laureatima koji nijesu ništa drugo do simboli projekta kulturne okupacije Crne Gore. Pokušao je, riječima pozajmljenim od onih kojima nije dorastao, da izgovori kako je 13. jul danas borba za duh, obraz, kulturu, za čovjeka. A upravo je on godinama dio političke strukture koja je rušila sve to duhovno osiromašivala, kulturno zatirala i istorijski falsifikovala Crnu Goru.
Jer nije 13. jul ni parada kvazilaureata, ni prostor za pokajničke govore onih koji Crnu Goru nikada nijesu osjećali svojom. Nije to praznik za one koji Crnu Goru pokušavaju svesti na administrativnu teritoriju u sklopu Velike Srbije, već za one koji su je branili kad je bilo najteže obrazom, puškom, pjesmom i knjigom.
Njegova retorika o “duhu i čovjeku” pada u vodu pred činjenicom da sjedi na čelu Skupštine koja štiti četničku ideologiju, ignoriše antifašizam i sistematski ponižava sve što je crnogorsko i građansko. Govorio je o otvorenim vratima, a upravo ih njegova politika zatvara za svakog ko nije dio etničko-konfesionalne matrice “zadrugara” iz Beograda. Uzalud mu i riječi i govor jer duh 13. jula se ne može prisvojiti, kamoli pročitati sa papira ispisanog u memljivim kabinetima sa zadahom šljivovice i koljenice.
Suprotno tome, oni koji sinoć bijahu predstavljeni kao “nagrađeni”, nikada nijesu bili, niti će biti simboli ni 13. jula 1878, ni onog, mnogo važnijeg, iz 1941. godine kada su građani Crne Gore ustali protiv fašizma i izabrali dostojanstvo umjesto poslušnosti. Za razliku od njih, tadašnji četnički kolaboracionisti predvođeni Dražom Mihailovićem, Pavlom Đurišićem, Bajom Stanišićem i drugim sljedbenicima ideologa Stevana Moljevića provodili su krvavi plan tzv. „Homogene Srbije“, sa ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije.
U tom kontekstu, sinoćnji prizor nagrađenog-poraženog, otužnog i sablasnog nosioca 13-julske nagrade, više je ličio na sjenku sopstvene propasti nego na simbol državnog priznanja. Njegova “kuća beskućnika” jeste, zapravo, dom bez temelja, lišen svakog identiteta i smisla oličenje samoproklamovane veličine koja živi od negacije drugog i drugačijeg.
Ali sinoć je, po ko zna koji put, pobijedila Crna Gora građanske i antifašističke orijentacije. Crna Gora koja se ne stidi svojih borbi, ni svojih žrtava, već ih slavi kao uzvišene simbole slobode. Ta Crna Gora ne pristaje na zaborav, na zamjenu teza, na poniženje istine. Jer nećemo dozvoliti da nam laž piše istoriju. Nećemo dozvoliti da nas oni koji su klečali pred okupatorima danas uče patriotizmu. Naša borba je borba za dostojanstvo, za istinu, za Crnu Goru u kojoj svako ima pravo na dom osim onih koji grade kuće na tuđim zgarištima i progone tuđe istine.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Kuća beskućnika i doktrina velikosrpskih laži

Ono što je mene lično fasciniralo u nekom periodu, a to je period nakon 1918.godine, jaka sličnost istorije ukrajinskog naroda i crnogorskog naroda. Isto stradanje, isti gubitak crkve, isto negiranje jezika, isto negiranje identiteta, iste borbe, isti ciklus, gdje smo mi i oni preživjeli stradanja - kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, publicista Božidar Proročić.
Kroz kulturnu saradnju koju je imao sa ambasadom Ukrajine počeo je ozbiljnije da izučava Ukrajini i ukrajinistiku, ističe on, te je proveo sate, dane i mjesece proučavajući ukrajinistiku i pišući autorske tekstove.&nbsp;
- Proveo sam sate proučavajući ukrajinistiku, pišući autorske tekstove, prevodeći njihove knjige, izučavajući njihovu istoriju, njihov odnos, njihovu traumu stradanje, borbu za nezavisnost, i to me podstaklo da nastanu neke od prvih knjiga na prostoru Zapadnog Balkana, to slobodno mogu reći sa temom ukrajinistike, iako department za ukrajinski jezik i ukrajinistiku ima i u Beogradu, i u Zagrebu, nijesu se maltene doticali onih, da tako kažem, možda za njih škakljivih stvari. Ja sam želio da dam doprinos, da mi, prije svega, u Crnoj Gori, ali i drugi narodi na prostoru Zapadnog Balkana, uvide kakva je ta interesantna, zanimljiva, a često puta teška i bolna istorija Ukrajine” - rekao je Proročić.&nbsp;
Gladomor je, prema njegovim riječima, dugo bio nepoznanica za narode Evrope, on je bio duboko skrivan u arhivima KGB-a, a prve pomene o Gladomoru su napisali emigranti u Americi, Kanadi i drugim zapadnim zemljama.&nbsp;
Kroz svoju knjigu ,,Ukrajinci narod slobode” je prenio mnogo ključni poruka, između ostalog, Proročić navodi da je Ukrajina stara slovenska država sa veoma dugom i bogatom tradicijom.
- Ukrajinci su se uvijek, kroz sva svoja stradanja uzdizali kao feniks iz pepela, nikad posustali, nikad odustali nijesu. Ono što je mene lično fasciniralo u nekom periodu, a to je period nakon 1918.godine, jaka sličnost istorije ukrajinskog naroda i crnogorskog naroda. Isto stradanje, isti gubitak crkve, isto negiranje jezika, isto negiranje identiteta, iste borbe, isti ciklus, gdje smo mi i oni preživjeli stradanja. S tim što su oni veći, pa su okruženi sa većim brojem država, pa su kroz svoju istoriju trpjeli više napada, više su morali da se brane, ali nikad vi nećete naći Ukrajince izdajnike, oni su uvijek bili uz svoju državu, uz svoj identitet, uz svoju kulturu, uz svoj jezik, i od 14.vijeka konstantno to ističu - zaključio je Proročić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DgETOk7b4CTI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

610x380

500x500

Proročić: Nikada nećete naći Ukrajinca izdajnika, oni su uvijek bili uz svoju državu, svoj identitet, kulturu i jezik

Novinarstvo nije nimalo laka profesija. To je izazovna, složena i odgovorna djelatnost, puna lične žrtve, upornosti i hrabrosti, često obilježena nesigurnošću i stradanjem u borbi za istinu. Povodom 23. januara, Dana novinara Crne Gore, svake godine posvetim tekst jednoj dami, jer žene u novinarstvu čine draži, ljepši i značajan segment našeg društva. Ove godine, moje pero posvećujem Tanji Pavićević, dami čiji je rad veoma važan za medijsku i kulturnu scenu Crne Gore.
Tanja Pavićević rođena je 1977. godine u Podgorici, a osnovno i srednje obrazovanje završila je u Herceg Novom. Ponekad nas sudbinski i obrazovni putevi odvedu u različite profesije, ali Tanjin izbor da zakorači u novinarske vode bio je prirodan nastavak njenog talenta i ljubavi prema riječima. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na smjeru novinarstva i komunikologije, đe je 2010. godine i magistrirala, birajući teoriju kulture kao svoje usmjerenje. 
Tokom svoje dosadašnje karijere, Tanja Pavićević pokazala je snagu, intelekt i hrabrost, postavši jedan od najupečatljivijih glasova u crnogorskom javnom prostoru. Njena sposobnost da istraži i obradi složene teme, bilo da su one iz oblasti kulture, komunikologije ili društvenih pitanja, čini je posebnim primjerom novinarske hrabrosti. Njena riječ uvijek nosi težinu odgovornosti, kao putokaz i često kao opomenu društvu na važnost promjena, pravde i istine. Posebno treba istaći njene publikacije, poput vrijedne monografije o umjetniku Cvetku Lainoviću, koja kroz pažljivo istraživanje i analizu oslikava ne samo djelo, već i duh umjetnika. Njen književni rad dodatno obogaćuje zbirka poezije “Mjesec u krevetu” koja svjedoči o njenom poetskom talentu i dubokoj povezanosti sa umjetnošću. 
Kao novinarka, Tanja je uvijek bila glas koji nije zazirao od izazova. Njena hrabrost i istrajnost ogledaju se u neumornom istraživanju najkompleksnijih tema crnogorskog društva – od političkih previranja do kulturnih fenomena. Posebno je značajna njena uloga u afirmaciji važnosti javne riječi i očuvanju etike profesije. Njena profesionalna karijera nije ograničena samo na novinarstvo. Svojom ličnošću, znanjem i predanošću istakla se i u odgovornim državnim dužnostima, doprinoseći razvoju i unapređenju crnogorskog društva.
Ulaskom u novinarsku profesiju, Tanja Pavićević je po mnogo čemu, postala sinonim za hrabrost, odgovornost i autentičnost. Njen rad, bilo kroz medije, književnost ili kulturne projekte, postaje snažan primjer mlađim generacijama i primjer svim ženama koje teže ostvarenju u svijetu novinarstva. Bez obzira na izazove sa kojima se suočava, Tanja Pavićević je uvijek zadržavala visok nivo profesionalne etike, dosljedno braneći principe istinitog i odgovornog informisanja.
Njen rad nije samo refleksija njenih vještina, već i nepokolebljive volje da kroz medije služi javnom interesu, štiti prava marginalizovanih grupa i ukazuje na probleme u društvu. U svijetu đe su brzina i senzacionalizam često zamjena za kvalitet, ona je ostala simbol ozbiljnog, temeljitog i odgovornog novinarstva, dajući primjer kako se profesionalizam može spojiti sa ličnim integritetom i predanošću. 
Iako je u ličnim i prijateljskim razgovorima skromna, moram istaći njenu snažnu i autentičnu ličnost, koja ne preza od suočavanja sa slabostima crnogorskog društva. Taj mač sa dvije oštrice, kojim hrabro barata, nosi posebnu težinu, jer progovarati o slabostima, nepravdama i neravnopravnosti nikada nije bilo jednostavno. Posebno se ističe njena neumorna borba za prava žena, kao i njen doprinos u podizanju svijesti o njihovom položaju u društvu.
Novinarske heroine poput Tanje Pavićević zaista čine stubove zajednica kojima pripadaju, jer one svojim riječima, djelima i hrabrošću grade mostove promjena. Njeno djelovanje ne završava se u novinarstvu građanski aktivizam dodatno osnažuje njenu misiju i otkriva širinu njene borbe. Ta sinergija profesionalne i aktivističke uloge pokazuje đe leži snaga jedne žene u njenoj sposobnosti da se istovremeno bori za pravdu, promjene i očuvanje vrijednosti koje Crna Gora, kao građansko i multikulturalno društvo, mora baštiniti. 
Karipsko-američka književnica Audre Lorde jednom je zapisala: “Kada govorimo, bojimo se da naše riječi neće doprijeti do drugih ili da neće biti dobro prihvaćene, ali kada ćutimo – i dalje se bojimo. Stoga je bolje govoriti.” Ovim bih riječima najljepše opisao Tanju Pavićević i njen neustrašiv duh. Ona ne bira tišinu pred strahovima i izazovima. Umjesto toga, bira govoriti, istraživati i djelovati, svjesna da promjena počinje od jednog glasa, a da taj glas može probuditi svijest mnogih. Tanja Pavićević svojim radom, stavovima i primjerom dokazuje da je riječ oružje, ali i lijek. Ona nam pokazuje da hrabrost nije samo osobina to je izbor. Izbor da se govori, čak i onda kada je lakše ćutati. Izbor da se bori, čak i onda kada je borba teška. Upravo u tome leži njena vrijednost, ne samo kao novinarke već i kao žene koja predstavlja snagu promjene i nade. 
Zato joj posvećujem ovaj tekst, jer heroine ne žive samo u pričama ili na stranicama istorije one žive tu među nama, skromne, hrabre i nepokolebljive. Tanja Pavićević je jedna od njih, žena koja svojim perom i djelovanjem ostavlja neizbrisiv trag u crnogorskom društvu.
Neka Dan novinara Crne Gore, 23. januar, blista snagom ženskog pera, koje donosi svjetlost istine, budi svijest i pokazuje snagu intelekta. Novinarke poput Tanje Pavićević dokaz su da snaga riječi može biti snažnija od bilo kojeg oružja. Neka ovaj dan bude posveta svim ženama koje neumorno rade na izgradnji pravednijeg i boljeg društva, svojim riječima, djelima i nesalomljiivom vjerom u promjene.

1084x550

Snaga ženskog pera heroine među nama - Tanja Pavićević

Hrvatsko nacionalno vijeće uručiće večeras priznanje Božidaru Proročiću za doprinos jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Crne Gore, a povodom Dana hrvatskog naroda u Crnoj Gori.
Na svečanoj ceremoniji, u Domu Vojske u Tivtu, priznanje će primiti i savjetnica ministra spoljnih i evropskih poslova Hrvatske prof. dr sc. Vanda Babić-Galić i ispred Radio Dux Zvonko Perušina, koji su svojim radom i angažmanom značajno doprinijeli očuvanju i promociji kulturnih vrijednosti Hrvata.

Proročiću priznanje za doprinos jačanju kulturnih veza između Hrvatske i Crne Gore

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković komentarisao je mogućnost da Milorad Dodik, kojem je Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat predsjednika entiteta Republika Srpska, imenuje novog mandatara Vlade.
- Ako bi bivši predsjednik bh. entiteta Republika Srpska imenovao mandatara Vlade, to imenovanje bilo bi nezakonito i nelegalno. Odveo bi tako Milorad Dodik i Vladu RS u ilegalu i potpuno obezglavio manji bh. entitet. Uradiće to, nemam dilemu - poručio je Konaković.
Dodao je da je Dodika više puta ranije upozoravao na posljedice njegove politike.
- Više puta sam ga upozoravao zadnjih godina da u crnu rupu u koju strmoglavo juri vodi i sve one koji ga slijede, da tamo vodi i svoj narod i entitet na čijem je čelu. Izolacija, sankcije, ilegala i neizvjesnost. To je na kraju ponudio svom narodu - kazao je.
Konaković je naglasio da je Dodik oštetio entitet kojim je upravljao.
- Narodu i entitetu čiji je budžet poharao i čija je javna dobra i javna preduzeća rasprodao. Budžet koji je poharao punio se ekonomijom koja je preko 90% vezana za EU i evropsko tržište. Nije mu se gadio takav novac dok je u isto vrijeme pljuvao po EU i kočio evropski put - istakao je šef diplomatije BiH.
U zaključku je poručio da Dodik pokazuje pravo lice i prema svojim saradnicima.
- I na kraju pokaže pravo lice prema saradnicima koji su mu bili lojalni i koje je tjerao na nezakonito i neustavno djelovanje. Ponizi Viškovića. To je taj, da prostiš, pravi Milorad Dodik - zaključio je Konaković.

Konaković: Više puta sam upozoravao Dodika da juri u crnu rupu, to je na kraju ponudio svom narodu

Crnogorski šahista Predrag Nikač upisao je pobjedu na otvaranju Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u poljskom Žešovu.
On je u prvom kolu, bijelim figurama, pobijedio Francuza Olivijea Devila.
Igrana je Pirceva odbrana, u kojoj je Nikač sjajno vođenim napadom i brojnim taktičkim udarima primorao protivnika na predaju.
Nikač, koji brani srebro sa šampionata na Rodosu, postavljen je za petog nosioca, a za medalju boriće se u konkurenciji 65 šahista.
Turnir u Žešovu igra se po švajcarskom sistemu, u devet kola.

Šah: Nikač slavio na startu SP

Ovo je specijalno veče. Tim riječima obratio se direktor Sarajevo film festivala Jovan Marjanović publici koja je do poslednjeg mjesta ispunila Ljetnje kino Coca-Cola da bi vidjela velikog italijanskog sineastu Paola Sorentina kako prima počasno priznanje, ali i njegovo remek-djelo "Veliku ljepotu".
– U poslednje dvije decenije poklonio nam je izuzetne filmove, koji bilježe životne protivrečnosti, ljepotu i dekadenciju, lomljivost, ironiju i emocije, s besprekornim stilom i glasom koji je i ličan i univerzalan. A film „Velika ljepota“, jedan od Sorentinovih najvećih radova, definisao je kinematografski portret vremena, osvojio Oskara, Baftu, Zlatnog globusa – podsetio je Marjanović, dodavši da imaju veliku čast da mu uruče Počasno srce Sarajeva, kao i da reditelja uskoro očekuje premijera novog filma na Venecijanskom festivalu.
I nakon inserata iz Sorentinovih filmova, poput „Božje ruke“, „Partenope“, „Il Diva“, „One Man up“, „Velike ljepote“, „MladostI“ italijanski sineasta izašao je na scenu pozdravljen velikim aplauzom. Zahvalio se na nagradi, rekavši da je počašćen, ali je odmah dodao: – Iako je ovo nagrada za cjelokupnu karijeru, nadam se da ću doći ovde za 20 godina da dobijem još neko priznanje. Ali, prije toga svakako ću doći uskoro da otvorim dobar italijanski restoran u Sarajevu. Vraćam se brzo. Tako da – vidimo se uskoro! Zaista, ovo je prava čast, značajna nagrada, a i sam festival je bitan za Evropu!&nbsp;

Sorentinu uručeno Počasno srce Sarajeva

Studenti i građani Novog Pazara blokirali su večeras magistralni put ka Crnoj Gori, u znak podrške i solidarnosti sa prebijenim i uhapšenim građanima tokom protesta u drugim gradovima.
Oni su tu odali poštu stradalima u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu i studentu Ernadu Bakanu, koji je pregažen na pješačkom prelazu u Beogradu, navode agencije.
Koliko će trajati blokada nije najavljeno, ali su nakon odavanja pošte ćutanjem neki učesnici skupa donijeli stolice i posjedali na kolovoz, navodi Danas.

Iz Novog Pazara se ne može ka Crnoj Gori: Građani blokirali magistralu

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Osvrnuću se na potonji indirektni intervju predśednika Milatovića, dat Portalu Antena M, mudrošću Viktora Igoa i njegovim riječima da je svaki kompromis sa zlom uvijek nauštrb dobra. Izgleda da to predśedniku Crne Gore nije jasno i da je u teškoj zabludi kad mu je uravnotežena politika nezamjeranje ni dobru, ni zlu. A ako nije sposoban da razlikuje zlo od dobra, onda nije ni dorastao mjestu na kojem je. Kukavičko dociranje kako on ne ispunjava tuđe želje nije ništa drugo do isprika za vrstu karaktera, koja se u žargonu naziva - bevanda. Vremena u kojima živimo se stalno usložnjavaju i sve više traže odgovorne državnike, koji popularnost neće graditi jeftinim populizmom po društvenim mrežama i koji će isključivo „kupovati“ naklonost građana svojim djelima. Nažalost, više je nego očigledno da Crna Gora nema čvrsto definisanu politiku u većini ministarstava u trenutku kada bi morala imati jasan plan za nekoliko narednih godina. Ili se vuku potezi ad hoc, ili post festum, kada je šteta već učinjena. Presudna uloga Crkve Srbije i litijaški staž kao referenca za formiranje vlasti, stavljaju Crnu Goru među najkonzervativnije i najnazadnije zemlje u Evropi. Ne kaže se džabe da učitelj u selu pali svijetlo, a pop ga gasi. <h2>SUJEVJERJE UMJESTO VJERE</h2> Crnoj Gori fali mnogo toga: škola, vrtića, domova zdravlja, aviokompanija, infrastruktura... samo joj ne fali crkava. A upravo se jedino crkve grade. Crna Gora ima više crkava po glavi stanovnika od bilo koje zemlje u Evropi. A i dalje se masovno grade. A gradi ih crkva koja malo ima veze sa hrišćanstvom. Hrišćanstvo je eshatološko učenje, koje život na zemlji smatra privremenim na putu u vječni život. Odlasci u crkvu ne donose dobitke u kladionicama, krstovi obješeni o retrovizore ne čuvaju od saobraćajnih nesreća, krimose ne štite krstovi ni donacije crkvi od smrti ili zatvora, ikone na zidu ne štite kuće, molebani ne donose kišu... Ostroga mi. Bog nije đed Mraz koji ispunjava želje. Molebani za kišu su pagansko nasljeđe. Kao i mnoge druge crkvene procesije. Crkva u Crnoj Gori ne širi vjeru, već sujevjerje. Na sujevjerju, prijetnjama nehrišćanskim božjim kaznama, ponižavanjem vjernika klečanjem i bauljanjem po podovima, zaludili su veliki broj građana Crne Gore i oduzeli im racionalan način razmišljanja. Tako iskrivljenu vjeru koriste za ogromnu političku moć. Plus što su, zahvaljujući pokvarenim političarima, spremnim i za izdaju države radi sopstvene koristi, stekli moć koja je često iznad moći države. Nažalost, kao da su se svi pomirili sa tim i niko ne pokušava pravno da suspenduje ogromna prava, koja su neustavno i nezakonito ostvarili. Na tronu Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša danas su nikšićki ponavljač i sarajevska izbjeglica, više nego beznačajne ličnosti. Oni su politički postavljeni, dio su imperijalne politike Beograda, zato podstiču sve što je u funkciji te politike. Revizionizmom se popularišu ideologije iz prošlosti u kojima ne postoji Crna Gora i za koje je Crna Gora dio „homogene Srbije“. Argumentaciju za veličanje zločinaca i saradnika fašista iz Drugog svjetskog rata maskiraju tobožnjom lažnom komunističkom verzijom istorije, što mogu popiti samo lijeni ili plitki umovi. Italijani i Njemci su u vrijeme okupacije Crne Gore i Srbije vodili urednu dokumentaciju, tako da ne postoji ništa lakše nego inostranim arhivama dokazati izdaju i kolaboraciju četnika sa fašistima, kao i njihove zločine. Recimo, Norman Nojbaher, izaslanik Hitlera na Balkanu, u svojim memoarima piše, nakon što je oslobodio Pavla Đurišića iz zarobljeništva i primio ga u svojoj kancelariji, da ga je pitao zašto je pobio toliko muslimana kad ih Srbi smatraju Srbima koji su prevjerili? Na to je Pavle Đurišić odgovorio da su muslimani izrodi koje treba potpuno uništiti. Pavle Đurišić je zločinac, to je svima jasno. To što se on slavi kao junak govori više o onima koji ga slave i njihovom odnosu prema muslimanima i Crnogorcima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spomenik Đurišiću"><figcaption>REVIZIONIZAM: Spomenik ratnom zločincu, saradniku nacista Pavlu Đurišiću(Photo: Stevo Vasiljević/Pobjeda)</figcaption></figure>  Kad se molebanima priziva kiša kojom bi se pogasili brojni požari po Crnoj Gori, znači li to da se crkva molitvama obraća Bogu da pošalje kišu? Ako nije Bogu, kome se obraćaju? A ako se obraćaju Bogu, znači li to da je suša njegovo djelo? Hoće li tada Crkva Srbije objasniti građanima kojima su izgorjele kuće da je to Božja volja? <h2> „PREBROJAVANJE“ VODE</h2> Ili će političari vlasti i oni koje je teško nazvati novinarima, a bave se tim poslom, pronaći krivca, kako bi se i teška nesreća iskoristila u političke svrhe? Krivi su oni prije jer su sve uništili? Mantra! Naravno, istina nije na njihovoj strani. Pere se sopstvena nesposobnost time što se odgovornost prebacuje na predavgustovsku vlast. Demantuje ih to što je za vrijeme te vlasti Crna Gora bila odmah iza Hrvatske po opremljenosti za gašenje požara. Danas je na začelju. Možete mislite o kakvim političkim diletantima se radi kad potpredśednik Vlade za vanjske poslove Filip Ivanović umjesto da se zahvali na pomoći svim zemljama koje su je poslali, prebrojava koliko je ko prosuo vode i iz koje je zemlje. A poenta je da bi potencirao kako je helikopter iz Srbije izasuo najviše vode, ne pominjući da su, dok se požar toliko raširio da je prijetila opšta katastrofa, tri dana čekali da pozovu međunarodnu pomoć preko NATO sistema uzajamne pomoći. Valjda je bilo bitno da prvo dođe vazduhoplov iz Srbije, kako bi se potencirala „bratska pomoć“ i Srbija kao jedina koja je poslala pomoć. Beskrupuloznost vlasti su insinuacije da požari imaju politički karakter i da protivnici vlasti hoće da stvore haos kako bi destabilizovali vlast. Istina je da crnogorski patriote ne vole sadašnju vlast, da je smatraju najgorom u istoriji Crne Gore, da je smatraju anticrnogorskom, ali i da toliko vole Crnu Goru da je nikada neće uništavati da bi smjenili vlast. Valjda nam nikada nije falilo hrabrosti da se srcem izborimo za slobodu? Podśećanja radi, samo od 1. jula do 8. jula 2017. godine u Crnoj Gori je buktalo više od 240 požara, u Podgorici je tog 12. jula izbilo 67 požara, 14. jula 52, a 15. jula preko 50... Je li tadašnja opozicija izazivala te požare, kad sad optužuje druge? Bolje uporedite koliko su uspješnije gašeni tada požari sa sopstvenim sredstvima, za razliku od danas, umjesto što se služite prljavštinama. Postoje mnoge stvari koje se mogu zamjeriti predavgustovskoj vlasti, ali količina laži koju postavgustovska vlast konstruiše o svom položaju u to vrijeme i žrtve koje su podnijeli prelazi granice dobrog ukusa. Kao i obično, strvinarski su pokušali da iskoriste požare po Crnoj Gori i optuže DPS da je prodao pet kanadera koji su bili u vlasništvu savezne države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0" data-rendition-name="original" width="859" height="1601" loading="lazy" alt="dps kanaderi"></figure>  Svi su, valjda, IT pismeni, uključujući i nazovinovinare koji obmanjuju javnost, pa je lako preko pretraživača pronaći sudbinu tih pet kanadera. Kanadere je Grcima prodao Slobodan Milošević preko ambasade u Atini, đe je ambasador bio Milan Milutinović, kasnije predśednik Srbije. Kanaderi su iz baze u Zadru 1995. ilegalno stigli u Grčku, a da niko u Jugoslaviji nije znao da su prodati, sem onih koji su bili dio tog posla. Među njima nije bilo nikog iz Crne Gore. Grčki ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas potpisao je ugovor u ime premijera Andreasa Papandreua, sa kojim je posao direktno dogovorio Slobodan Milošević. Prodaja je obavljena preko novootvorene of šor kompanije na Kipru za 24,4 miliona usd. Državi je od tih 24,4 miliona usd prebačeno nešto više od 8 miliona. Crna Gora nije ni obavještena o tome ni nakon obavljenog posla. Kao što u tim vremenima skoro nikad nije ni konsultovana za mnoge odluke. Čak je Momir Bulatović, tadašnji predśednik Crne Gore, politički otac današnje vlasti, jednom prilikom rezignirano izjavio „što će nam vlada, što će nam predśednik i rukovodstvo ako se ništa ne pitamo“. Kao da sadašnja vlast, pod palicom Andrije Mandića želi ponovo takvu poziciju Crne Gore sa Srbijom. Posebno što Srbija danas ima na vlasti pravog nasljednika Miloševića, koji ga je i prevazišao u mnogim stvarima. Posebno u despotizmu i autokratiji. Pitao sam prijatelja iz DPS-a zašto ne reaguju na strvinarske laži o kanaderima u tako tragičnoj situaciji izazvanoj požarima, za koju su, u najvećoj mjeri, odgovorni upravo oni koji šire te laži, svojim nemarom, neznanjem ili čak i namjerom. Dobio sam odgovor da ne žele da koriste nesreću i da se prepucavaju u situaciji kada je otac četvoro đece izgubio život, kad ljudi gube imovinu u vatrenoj stihiji i kad gori pola Crne Gore. Većina je u Crnoj Gori davno izgubila ośećaj za čestitost i čojstvo, pa nijesam siguran da će mnogi to pravilno shvatiti. Bojim se da će im ignorisanje laži postati argument.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Požari u okolini Podgorice"><figcaption>VLASTIMA I ZA POŽARE KRIV DPS: Vatrena stihija u okolini Podgoice ne jenjava</figcaption></figure>  Po ko zna koji put se pokazalo da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije sposobno da obavlja valjano svoj posao i da su odgovorni za mnogobrojne propuste na bezbjednosnom polju i sada, u aktuelnim vanrednim okolnostima. Jasno je da se radi o ljudima nesposobnim za taj posao, nedoraslim izazovima koji su pred njima, sa karakterom iskompleksiranih, prepotentnih, nadobudnih nesposobnjakovića. Ili, što bi Niče rekao, višak sujete pokazuje manjak pameti. Crna Gora je u stanju raspadanja, neizvjesnosti za budućnost, sa velikim šansama da doživi grčki scenario kada će građanima povjerioci određivati visinu plata, dok se sami građani ponašaju kao nezainteresovani posmatrači.

Nema slobode bez hrabrosti

Nezavisni sindikat Aerodroma Crne Gore podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, Roka Tolića, i direktora Aerodroma Tivat, Ivana Rakočevića, zbog, kako tvrde, zloupotrebe službenog položaja i ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja.
U prijavi se navodi da su prijavljeni u kontinuitetu donosili odluke suprotne Zakonu o vazdušnom saobraćaju, internim aktima Aerodroma Crne Gore i međunarodnim standardima, čime je stvorena „direktna i realna opasnost“ po sigurnost putnika, posada, zaposlenih i infrastrukture.
Sindikat ističe da radnje prijavljenih ispunjavaju elemente više krivičnih djela iz Krivičnog zakonika, među kojima su zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi i ugrožavanje javnog saobraćaja u vazdušnom saobraćaju.
Kao neposredan povod navodi se raspoređivanje Ljubomira Jovanovića na poziciju šefa smjene u službi prihvata i otpreme, bez obuka i licenci, protivno međunarodnim standardima vazduhoplovne sigurnosti.&nbsp;
- Sa činjenicom da je tim činom direktno ugrožena sigurnost vazduhoplova, posada, putnika, aerodromskog osoblja, aerodromske infrastrukture te posljedično cjelokupni vazdušni saobraćaj Crne Gore, Jovanović je upoznao izvršnog direktora Tolića i direktora aerodroma Tivat Rakočevića, kao i Agenciju civilnog vazduhoplovstva Crne Gore, bez povratne zakonske reakcije do danas - navodi se u prijavi..
On je već ranije, 15. avgusta, podnio sopstvenu krivičnu prijavu, kojoj se sindikat sada i formalno pridružuje.
Sindikat tvrdi da postoje osnovane sumnje u koruptivne motive, kao i u odmazdu prema Jovanoviću zbog njegovog političkog djelovanja i sindikalnog angažmana.
U prijavi se navodi da slučaj Jovanovića nije izolovan. Prema tvrdnjama sindikata, više zaposlenih obavlja odgovorne poslove na tivatskom aerodromu bez propisanih licenci i obuka – uključujući šefove smjena, stručnog saradnika u službi prihvata i otpreme, kao i zaposlene na check-in-u i kontroli putnika.
Posebno su istakli i slučaj radnika koji je odbio da upravlja vatrogasno-spasilačkim vozilom bez licence, zbog čega je kažnjen.&nbsp;
- Uprava ga je sankcionisala iako je odbio da ugrozi živote putnika, posada i zaposlenih - &nbsp;navodi se u prijavi.
Sindikat tvrdi da su na aerodromu korišćene i stepenice za opsluživanje aviona sa neispravnim kočnicama, dok zaposleni, kako kažu, rade duže od zakonom dozvoljenog radnog vremena, bez zaštitne opreme, adekvatnih uslova za rad i čak bez pijaće vode na platformi gdje temperature prelaze 50 stepeni.
Nezavisni sindikat traži od SDT-a da :
- pokrene hitne istražne radnje;
- pribavi kompletnu dokumentaciju o raspoređivanju šefova smjena te check in službenica i stručnog saradnika, bez licenci, pregleda personalne dosijee, odluke direktora, interne propise i izvještaje o licencama;
- sasluša sve odgovorne osobe na aerodromu Tivat i u Centru za obuku ACG
- utvrdi motive i eventualne koruptivne radnje;
- nakon sprovedenog postupka, podigne optužnicu protiv prijavljenih lica za navedena krivična djela
Predmet prijave odnosi se, kako ističu, &nbsp;na zloupotrebu položaja u privrednom društvu od posebnog značaja za Crnu Goru (aerodrom, kao što je opšte poznato, predstavlja stratešku infrastrukturu države i granični prelaz).
- Postupanje prijavljenih lica dovodi u pitanje ne samo sigurnost vazdušnog saobraćaja, već i međunarodni ugled Crne Gore kao članice međunarodnih vazduhoplovnih organizacija. Posljedice mogu imati ozbiljne ekonomske, sigurnosne i reputacione efekte - navodi se u prijavi.

Nezavisni sindikat Aerodroma podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv Tolića i Rakočevića zbog ugrožavanja bezbjednosti vazdušnog saobraćaja

Prizemljite sve avione i helikoptere. Neka “sve izgori ako treba”, jer, vrhuška partije crvenih kravata, samo bez kravata, u košuljama, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova, obilaze one koji nam živote spašavaju danima.
Kad stižu oni (Demokrate), ne da pomognu već da se slikaju i snime, kadar mora biti odličan, svjetlo perfektno, zvuk, sve…
<h2>Reklama u pepelu</h2>
Malo šta je izazvalo toliki javni prezir kao trenutak kada su čelnici Demokrata, sedmicu nakon početka herojske borbe vatrogasaca i onih koji iz regiona i Evrope pomažu da se obuzda vatrena stihija, odlučili da se pojave — da poziraju. Da se slikaju sa ljudima koji gore iz vazduha gase vatru.
Je li dvojac Demokrata stigao da pomogne? NE!
Stigli da preuzmu odgovornost? NE!
Stigli su da snime kadar.
Samoprozvani zamjenik premijera (izmislio funkciju, jer je potpredsjednik Vlade) i rukovodilac bezbjednosnih službi Aleksa Bečić i ministar Šaranović došli su da — snime spot. Dramatičan ton, muzika, košulje, pogledi koji vrijede za Oskara. Kao da su u Netflix seriji, a ne u državi koja gori.
Heroji? Ne. Reklamni pano. Sponzorisana tuga, plaćena vašim novcem.
<h2>JAVNOST NE PRAŠTA</h2>
Javnost ne prašta. Komentari ispod objava Demokrata govore više nego bilo koji izvještaj:
• “Opasno je kad se Šaranović pojavi na otvorenom, sjaj sa cvikera može lagano izazvat požar.”
• “Obiđite Kuče i Pipere, jedva vas čekaju.”
• “Je li ispala dobra fotka, zaboga?”
Glavni PR štab, glavni strateg Boris Bogdanović, misteriozno nepoznate lokacije, vjerovatno je već čekao montažu. Da sve to lijepo upakuje. Da još jednom narod gleda – predstavu.

Tag: bozidar-prorocic