U izdanju časopisa Komun@ upravo je izašla iz štampe nova, 19. po redu knjiga sa naslovom „Merdevine od sunca“ autora Dragutina Gute Božovića, a ova zbirka poezije predstavlja djelo koje kroz dva međusobna povezana segmenta nudi duboko istraživanje ljudskih emocija, misli i postojanja, saopšteno je iz časopisa Komun@.
U predgovoru, Novica Đurić je napisao da je ovo djelo Božovića plod autorove sposobnosti da u obliku bilješki, priče i poezije uhvati složene dinamike svakodnevnog života i stvarnosti, dok istovremeno stvara prostor za apstraktne refleksije koje sežu do samih temelja bivstvovanja, jer pjesme uvrštene u ovu knjigu odražavaju duboku unutrašnju potragu za smirenjem, smislom i odgovornošću koju životom za sobom nosi.
- Pjesme koje je u ovoj zbirci publikovao autor nijesu samo umjetničke kompozicije, već i poziv na introspekciju, jer govore o borbi i patnji, ali i o izlazu koji dolazi kroz prihvatanje i povezivanje sa sobom i svijetom oko sebe. Na taj način autor zbrke kroz stihove istražuje dubine ljudske duše, pokrećući čitaoca da se zanima o sopstvenim iskustvima, bolima i trenucima da se zapita o sopstvenim iskustvima, bolima i trenucima radosti, o tome kako naša stvarnost odražava svijet unutar nas i kako sve to može biti povezano univerzalnim jezikom poezije- poručio je Đurić.
Ono što je posebno u ovom djelu, kako ističe Đurić, jeste što autor kroz stihove ne pokušava da ponudi gotova rješenja ni odgovore, već postavlja pitanja-ona važna, lična, koja svako mora istražiti na svom putu., a zbirka nije samo refleksija pjesnikove unutrašnje potrage, već i poziv svakom čitaocu da se upusti u sopstveni proces razumijevanja: da se poveže sa sobom, sa svijetom, sa prirodom, sa svim onim što čini ljudsku stvarnost-sa njenim svijetlim i tamnim stranama.
Dakle, kako je zapisao Đurić, zbirka poezije „Medevine do sunca“ u suštini je poziv za traganje, za smirenjem, smislom i ljubavlju prema svijetu, prirodi, sebi, a istovremeno je tragična i inspirativana, duboko emotivna, ali i univerzalna zbirka koja poziva na duhovnu i emocionalnu hrabrost da ne zaboravimo da je život, uprkos svojoj prolaznosti, vrijedan svakog trenutka, svakog daha, svakog otkucaja srca...
Iz časopisa Komun@ podsjećaju da je zbirka poezije „Merdevine do sunca“ Dragutina Gute Božovića njegova druga po redu zbirka jer je autor još jedne zbirke pod imenom „Pjesme dosanjanih snova''.&nbsp;
Božović živi i radi u Podgorici, a po zanimanju je magistar pravnih nauka.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

''Merdevine od sunca'': Put u istraživanje ljudskih emocija, misli i postojanja

Časopis Komuna održaće promociju posebnog tematskog broja posvećenog arhitektonsko-graditeljskom nasljeđu Podgorice u četvrtak 17. aprila.
Promocija će biti održana sa početkom u 13 sati u Plavoj sali Univerziteta Crne Gore, uz učešće značajnjih i kompetetnih imena iz oblasti arhitekture, istorije i hronike Podgorice.
Na događaju će govoriti predsjednik Programskog odbora, kulturolog, publicista i esejista prof. dr Željko Rutović, redovna profesorica Arhitektonskog fakulteta dr Slavica Stamatović Vučković, arheološkinja, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković, publicista, hroničar i čuvar uspomena na staru Podgoricu Abdullah Bato Abdić i publicista i novinar koji je radni vijek proveo u građevinarstvu Velizar Radonjić.
Medijatorka na promociji će biti inženjerka arhitekture mr Jovana Radević.&nbsp;

Promocija posebnog tematskog broja časopisa Komuna o arhitektonsko-graditeljskom nasljeđu Podgorice

Nakon pedeset brojeva i trinaest godina rada, Komun@ se danas prepoznaje kulturološkom činjenicom, zašto ne reći, respektabilnim izdavačkim crnogorskim projektom. Tematski koncipirana na njegovanju i afirmaciji istorijsko-državotvorne baštine Crne Gore, ispunila je po ocjeni stručne i građanske javnosti svoju programsku misiju koja je tragovima trajanja identitetskog i duhovnog bića postala biljeg kulture sjećanja ravan školskoj lektiri.
Gotovo hiljadu i šeststo stranica Komune impozantan je istraživačko stvaralački opus posvećen prošlosti Crne Gore o kojoj su svojom izuzetnom posvećenošću i znanjem bilježila najeminentnija imena crnogorske istorije, kulture, nauke, publicistike, diplomatije, etnologije, etike, umjetnosti, novinarstva... Sumarno, civilizacijski legat koji ostaje hronikom vjernog i serioznog tumača i prikazivača milenijumskog multikulturalnog trajanja Crne Gore i svih njenih identitetskih znamenja, Komun@ je zorno dokumentarističko-faktografski iznosila na svjetlost dana. Za buduće čitače, tumače, godina, vjekova i nasljeđa Crne Gore. Za podsticaj i snaženje važnosti kulture samosvjesti o našoj prošlosti, o našem znanju o nama i svojoj državi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fkultura%2Fstampan-50-jubilarni-broj-komune-posvecen-u-cjelosti-kotoru&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ime Crne Gore i njene istorijske borbe za slobodu, pravo, čast i ugled, sjećanje i poštovanje njenih najvećih sinova u svim etapama razvoja, čovječanske zaloge uzvišenog antifašističkog nasljeđa, te međusobnog poštovanja vjera, nacija, kultura, jeste taj rodni list Komune kojim se i sama upisuje u znamenite tragove crnogorske kulturne baštine.
Zahvalnost svima koji su svih prethodnih godina imali razumijevanje i podršku za plemenitost misije za koju se vrijedi čitavim bićem svog života boriti. Jer, da, upravo je Komun@ priča o borbi za slobodu i trajanje.
Komun@ – mjesto za sve one kojima je Crna Gora, prije i izvan svega, dom sa svojim suverenim, nezavisnim identitetom, kulturom, istorijom i duhovnošću.
U ime novih godina, stranica i brojeva Komune, u ime njenog svjedočanstva kao nepobitne istine vremena i prostora, čast i poštovanje svima koji Komunu doživljavaju mjestom oko koga se vrijedi okupljati, svjedočanstva bilježiti i pamtiti, prenoseći u nasljeđe neprolazne vrijednosti crnogorske države i njenog sveukupnog bića.

Jubilarni 50. broj časopisa Komuna: Civilizacijski legat kulture sjećanja

Izašao je iz štampe novi 50- jubilarni broj časopisa Komuna na čak 40 strana, 12 više od uobičajenih, koji poslije 13 godina postojanja na medijskoj sceni Crne Gore bilježi do sada 1.250 objavljenih tekstova na 1.564 strana koje je zabilježilo 600 autora sa 3.900 fotografija.
Predsjednik Programskog odbora ovog časopisa Željko Rutović rekao je, kako se navodi u saopštenju, da gotovo 1.600 stranica Komune impozantan istraživačko-stvaralački opus posvećen prošlosti Crne Gore o kojoj su svojom izuzetnom posvećenošću i znanjem bilježila najeminentnija imena crnogorske istorije, kulture, nauke, publicistike, diplomatije, etnologije, etike, umjetnosti, novinarstva.
- Sumarno, civilizacijski legat koji ostaje hronikom vjernog i serioznog tumača i prikazivača milenijumskog multikulturalnog trajanja Crne Gore i svih njenih identitetskih znamenja - naveo je on.
Pošto je redakcija časopisa odlučila da upravo jubilarni broj u cjelosti posveti drevnom gradu Kotoru, koji je upisan u listu svjetske baštine UNESCO-a još od 1979.godine među 1.030 zaštićenih svjetskih dobara, kako bi očuvao njegove univerzalne, bogate kulturno istorijske i prirodne vrijednosti kao jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih gradova na Jadranskoj obali u uvodniku Vladimir Jokić u tekstu pod naslovom „Djela koja rastjeruju tišinu“ ističe: „ Kotor je više od mjesta-on je simbol života , istorije, hrabrosti i slobode, grad koji stoji kao svjetionik svjetske baštine kome se dive, ali i grad koji nas sve poziva na odgovornost pa naš zadatak nije samo da čuvamo ovo nasljeđe, već i da ga obogatimo, da gradimo puteve za budućnost“.
U ovom broju Komune o istoriji pomorsta piše Slavko Dabinović koji naglašava da je Kotor bio jako pomorsko uporište i prije dobrovoljnog potpadanja pod mletačku vlast bilo je postojanje Bratovštine kotorskih pomoraca, prema tradiciji iz IX vijekat, tj.808.godine kada je izvršena translacija iz Carigrada u Kotor relikvija Svetog Tripuna, zaštitnika grada.
Publikovan je i tekst mr Denisa Vukašinovića o bokeljskoj mornarici Kotor kao drevnoj pomorskoj organizaciji koja prkosi vremenu a „koja kao nematerijalno kulturno dobro objedinjuje bogastvo ljudskih vještina, umjetničkog izraza i zanatske umješnosti jer čuva i prenosi drvene obrede i izvođačke tradicije povezane s kultom Svetog Tripuna a istovremeno odražava duboku povezanost s prostorom i ambijentom u kojem tradicije stoljećima žive“...
U broju Komune posvećenom Kotoru je i tekst Nade Radović o dobrotskoj čipki kao nematerijalnom blagu Crne Gore, zatim tekst o kampanji kotorskog muzeja „Ponesi nasljeđe“ i tekst Zorana Radimira o porodičnoj zbirci Radimir o pokretnom kulturnom dobru od lokalnog i nacionalnog značaja koja je nastala i uvećavala se isključivo nasljeđem, a ne otkupom predmeta koje su posjedovale i koristile i druge kapetanske i građanske porodice Dobrote i Boke.
Tu je i tekst o muzeju grada Perasta pod naslovom „Od peraških kontova do dragocjenih knjiga“, zatim tekst o maloj i velikoj Grudi i praistorijskim tumulima u Grblju, praistorijskom blagu Lipaca koji je uvijek u sferi interesovanja naučne javnosti, o Vili Hipnos kao jednom od najznačajnih antičkih građevina u Risnu, Domicijanu u Kotoru kao jedinom primjeru neoštećenog porteta sa područja rimske provincije Dalmacije, kao i o kamenoj plastici lapidarijuma u Kotoru- jedinstvenoj grupi spomenika iz prošlosti Kotora koja se privremeno nalazi u romano-gotičkoj crkvi Svetog Mihaila na pjaci od kina u Starom gradu.
O kotorskim bedemima kojima je čitav Stari grad opasan, a koji su nastali većinom u XVI i XVII vijeku piše Irena Stanovčić, a o simbolu grada Kotora, katedrali Sv.Tripuna piše mr sc.don Rober Tonsati, kancelar Kotorske biskupije koji ističe da je katedrala SV.Tripuna- romaničko zdanje, u smislu sakralne arhitekture i umjetničkih dobara najveća znamenitost Kotora čija je gradnja započeta prije 900 godina, a dovršena svečanom posvetom 1166.godine.
O drevnom gradu Risan, stvarnostima i legendama piše Miraš Martinović u tekstu pod naslovom „Luka kraljica Teute i kovnica kralja Balajosa“, a Miroslav Marušić o jedinstvenom obredu i sačuvanoj ribarskoj tradiciji u mjestu Muo. On istovremeno u tekstu pod naslovom „ Kako artefakte prošlosti spasiti od zaborava“ se pita da li će u dogledno vrijeme Kotor dobiti gradski muzej jer „svako selo ima etnografsku zbirku ili etnografski muzej kojim pokazuje neku svoju kulturnu prošlost i nasljeđe“...
U ovom broju Komune i tekst Ivana Kerna o baroknoj lakoći postojanja: Gospi od Škrjela sa životnim djelom Tripa Kokolja u tekstu pod naslovom „Najveća likovna kreacija u Boki“, a tu je i tekst o Galeriji solidarnosti koji su osnovali likovni stvaraoci nakon katastrofalnog zemljotresa 1979.godine.
U tekstu pod naslovom „Pariski đak, crveni gradonačelnik i revolucionar“ Nenad Stevović piše o narodnom heroju i antifašisti Nikoli Đurkoviću koji je bio jedan od organizatora i učesnika opštenarodnog ustanka protiv fašističkog okupatora 13.jula1941. godine, a Dragan Mitov Đurović o novinaru i publicisti Tomu Grgureviću u tekstu pod naslovom „Barba bokeškog novinarstva“.
U posebnom tematskom broju Komune posvećenom Kotoru o Njegošu i Prčanju piše Marija Starčević u tekstu pod naslovom „Boka-lirska inspiracija vladike Rada“, dok Maja Grgurović piše o prepisu Gorskog vijenca kao vječnom plamenu Njegoševog stvaranja.
Tu su i tekstovi Irene Starčević o crkvama i palatama kao kulturnim vrijednostima Kotora, zatim Sare Lakićević o KotorArtu, jednom od najvećih i najznačajnijij festivala u državi i regionu pod naslovom „Posebno mjesto za Don Brankove dane muzike“, kao i tekst Milice Kašćelan o kotorskom festivalu pozorišta za djecu koji uskoro puni 33 godine postojanja.
Specijalno za ovaj broj Komune reportažu o điradi po Kotoru napisala je Dolores Fabian, a u tekstu o kotorskim vodama s naslovom „Biljeg na koži grada“ piše Dubravka Jovanović koja ističe „da plemeniti bokeški govor od šuga i mora, sve se manje zbori i piše“...
U najnovijem broju Komune publikovan je i tekst Jasmine Bajo o razvoju bibliotekarstva u Kotoru do XX vijeka i tekst Slavka Ostojića o jubileju -175 godina postojanja Pomorske škole u Kotoru koja predstavlja najstariju državnu školu na Balkanu, dok Dragan Mitov Đurović tragom uspomena podsjeća na osnivanje radio Kotora i nezaboravne kotorske medaljone.
U ovom broju Komune i redovi posvećeni gastro brendu bokeške kužine - čuvenoj kotorskoj poslastici krempiti autorke Milice Cvijović, a na nezaobilaznim sportskim stranicama Komune, uz sto dvije godine postojanja VPK Primorac i bogatoj istoriji kotorskog vaterpola piše Sabrije Vulić, kao i o Kotoru gradu fudbala više od vijeka u tekstu pod naslovom „Bokelj živi vječno“
I ovaj broj Komune uredio je Amer Ramusović, a tehnički dizajnirao Voislav Bulatović, a čitaoci će biti u prilici da ga pronađu na prodajnim mjestima širom Crne Gore poslije novogodišnjih i božićnjih praznika.

Štampan 50. jubilarni broj Komune posvećen u cjelosti Kotoru

Čuvanje tragova o narodu, njegovoj kulturi i državi je civilizacijsko, kulturološko, duhovno pitanje i obaveza svake generacije, jer njihov edukativni transfer upravo jeste doprinos čuvanju i njegovanju identiteta posebno danas u izazovnim globalnim procesima dominacije, kulturološke unifikacije i savremene medijske manipulacije. Ovo je saopšteno na promociji jedinstvenog neprofitnog glasila Komuna koje, kako je istaknuto, sve više prevazilazi crnogorske okvire. - Nakon Plava, Gusinja i Sarajeva, u organizaciji crnogorsko- slovenačkog zavičajnog društva Plava i Gusinja „Izvor“ proteklog vikenda, u njihovim prostorijama u Kranju, održana je promocija časopisa Komuna, s posebnim akcentom na posebna tematska izdanja posvećena Plavu i Gusinju - navodi se u saopštenju. Dugogodišnji predsjednik društva Šemso Đešević je istakao da je za njih ova promocija jedan mali praznik i prilika da se okupe i susretnu sa eminentnim gostima. Osvrćići se na tridesetdvogodišnji rad društva, koje je više od tri decenije posebno aktivno na očuvanju kulture, tradicije i običaja zavičaja i države Crne Gore iz koje su došli da žive u Sloveniju, kazao je da realizuju svake godine više projekata s ciljem da se okupi i održi manjinska zajednica, te predstavi kultura i stvaralaštvo svoga kraja, države iz koje potiče i države u kojoj njeni članovi žive. - Komuna tekstualno i slikovno, oblikovana na svojstven i originalan način, kao i dokumentovano svjedočenje o prošlosti, predstavlja pravi primjer kako se na profesionalan i mnogo lijep način sa sjajnim dizajnom može praviti novina na koju se mogu ugledati i mnoge sredine u regionu, a sve u duhu zajedništva i promoterstva kulturne baštine, običaja i tradicije naroda i narodnosti koji žive u Crnoj Gori i naravno u dijaspori - istakao je Đešević. Upravo posebna tematska izdanja posvećena Plavu i Gusinju, prema njegovim riječima, potvrđuju da tako i sami po sebi predstavljaju udžbenike za buduća pokoljenja. On je izrazio očekivanja da će u Komuni, sada kada je uveliko izašla van okvira Crne Gore, ubuduće mnogo veći prostor imati i oni koji stvaraju u regionu, a imaju mnogobrojne veze sa Crnom Gorom. - Čestitam uredništvu časopisa koje je na veoma poseban i vrhunski profesionalan način osjetilo svevremeni damar crnogorske stvarnosti naslonjene na bogatu tradiciju i sa pogledom u budućnost, ukoričivši je u ekskluzivan medijski novitet zvučnog imena Komuna - rekao je Đešević. Publicista i predsjednik Programskog odbora časopisa Željko Rutović rekao je da je Komuna kolektivna memorija bića Crne Gore, svih vjera, nacija i kultura, arhiv svakog pojedinca, njegovih želja, misli i osjećaja. - Očigledna je ambicija osnivača i izdavača Komune da multikulturalno biće Crne Gore bude karakter svih naših tragova koji jesu i nisu poznati ovdašnjem opusu koji na prirodan način treba da postane valorizovan u našim sjećanjima - naveo je Rutović. On je, između ostalog, rekao da istorija ljudskog roda i civilizacije nije ništa drugo nego istorija njegovih tragova, te da u tim tragovima ostalo je svekoliko trajanje. - Tamo gdje nije bilo tih tragova, civilizacija je upadala u probleme, što znači da čuvanje tragova o narodu, njegovoj kulturi i državi jeste civilizacijsko, kulturološko, duhovno pitanje i obaveza svake generacije. jer njihov edukativni transfer upravo jeste doprinos čuvanju i njegovanju identiteta posebno danas u izazovnim globalnim procesima dominacije, kulturološke unifikacije i savremene medijske manipulacije - istako je Ruotvić. Komuna je, prema njegovim riječima, crnogorska agora, zbir različitih glasova sjećanja o nama, o našim tragovima, o našoj prošlosti zarad nekin novih čitača i tumača naše prošlosti i njene velike vrijednosti“, kazao je on. - Svaki broj Komune, pa i ovi posvećeni Plavu i Gusinju, predstavljaju pisano predanje za nove generacije. Riječ je o kulturološkom tkanju svijesti i savjesti svijesti svakog od nas o nama samima, o drugom, o našim precima, biljezima, usudima, pregnućima i državotvornim vinućima pa je zato važno reći koliko je prijeko potrebna, snažna i značajna Komuna, koja na plemenitoj misli građanskih posvećenika i intelektualaca ostavlja vrijedno tkanje - kazao je Rutović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241119101152_e803e6c586d18f2a3084208417fc382dda84cb63202f738882de3d13c2621657.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241119101152_e803e6c586d18f2a3084208417fc382dda84cb63202f738882de3d13c2621657" data-rendition-name="original" width="2048" height="1536" loading="lazy" alt="Sa promocije u Sloveniji"> </figure>  Glavni i odgovorni urednik Komune Amer Ramusović kazao je da je ovaj časopis njegovo štampano sjećanje. - Moja naslijeđena dobrobit crnogorske nematerijalne kulturne baštine -njen jezik, običaji, tradicija, njen duh i njena duhovitost, njen kolorit i crno-bijela potka, doživljaj i događaj - naveo je Raumović. Smatra da je nasušna potreba svih nas koji smo ikada bili u bilo kojem obliku dodira sa Crnom Gorom i njenim životom da čuvamo itekako bogatu crnogorsku baštinu, tradiciju i običaje svih naših naroda, za šta se od prvog broja sada daleke 2011. godine, pa sve do 50-jubilarnog, koji će uskoro ugledati svijetlo dana, opredijelila i Komuna. - Naš časopis je popularno-naučnog i edukativno-zabavnog karaktera i u proteklom periodu izgradili smo i profilisali sopstvenu fizionomiju, kojoj pečat daju autentičnost, prepoznatljivost i kvalitet objavljenih tekstova. Komuna je u svome žanru prepoznatljiva i formom i sadržinom. To je brani od šablona, ali ima stalne i povremene saradnike, čiji je tekstovi čine onim što jeste. Na njih smo svakako ponosni, jer brojna prepoznatljiva imena akademika, profesora sa univerziteta, različitih javnih, društvenih, kulturnih radnika,umjetnika,arhitekata, istoričara, novinara... govore o tome - istakao je Ramusović.&nbsp; Dodaje da u naučnom i kulturološkom pogledu tekstovi se odnose na različite oblasti: istoriju, etnologiju, arheologiju, umjetnost, sociologiju, istoriju književnosti, muziku i folklor, kulturu, pravo, jezik, sport i sve ono što čini ukupnu baštinu Crne Gore.&nbsp; - Tako je bilo i sa ova dva posebna tematska broja posvećena vašem rodnom kraju, našta smo zaista ponosni, jer to nam govore svi oni koji su čitali ta izdanja, a evo i vi to potvrđujete - rekao je Ramusović. Dodaje da je krug tema vrlo širok, sadržaji su razuđeni, interesantni i uvijek novi sa podsjećanjem na značajne događaje i ličnosti, znamenite, manje poznate ili zaboravljene. - Što potvrđuje da Komuna iznova ukazuje na bogato kulturno blago, na sve što je bilo, što čili i nestaje, ali što je i sada živo i aktuelno, njihovu aksiološku vrijednost i brojna obilježja, na pečat koji su ostvarili ljudi i vrijeme na život i običaje, rad i stvaralaštvo - kazao je Ramusović. Kazao je da u Sloveniji, u svim teškim u turbulentnim godinama za nama, dokazuju vezu sa matičnom državom i rodnim krajem. - Vi ste svojim radom i uz dosta muke i problema mnogo toga postigli u ovoj lijepoj zemlji koja je vaša druga domovina zajedno sa majkom Crnom Gorom - naveo je Ramusović. Dodaje da je optimista da oni koji žive u Crnoj Gori, a zajedno sa brojnim crnogorskim iseljenicima koji su iz ko zna iz kojih razloga stigli i u Sloveniju, nastojati da prezentacijom jezika, kulture folkora i ostalih tradicionalnih vrijednosti naroda koji žive u matici i širom svijeta sačuvaju je od raznih nasrtaja i krivotvorenja istorije. - Samo tako će zajedno taj put, uvjeren sam, biti nastavljen kao podstrek za buduće generacije i pokoljenja koja dolaze i koja će osjetiti blagotvorno dejstvo ulaska Crne Gore u krug evro-atlanskih zemalja - istakao je Ramusović.

Rutović: Komuna crnogorska agora, zbir različitih glasova sjećanja o našim tragovima

Evropska unija (EU) upravljanje granicama ne svodi na njihovo ukidanje, već ih pomjera, jača i redefiniše, zbog čega je, usljed fokusa Evrope na migracije tokom poslednje decenije, Zapadni Balkan postao evropska granična zona, smatra direktor Centra za studije Jugoistočne Evrope, Florian Biber.
Biber je to rekao na međunarodnoj konferenciji „Granice u JIE: geografija ili imaginacija?“, koja je u petak, u okviru projekta Zajedničkih istorijskih čitanki (www.jointhistory.net), otvorena u Podgorici.
On je, na panelu „Teorijski pristup granicama“, kazao da se u razgovorima ljudi često čuje da EU eliminiše granice i da one nestaju, a što je samo dio priče.
- EU ima i mnoge druge funkcije kada su granice u pitanju - istakao je Biber.
Kako je kazao, radi se o pomjeranju granica, a ne o njihovom nestajanju.
- Ono što EU radi nije samo uklanjanje granica, već pomjeranje, razgraničavanje i ponovno uspostavljanje granica - u smislu da stvara nove granice, jer svaka spoljašnja granica postaje stroža, mnogo jača, moćnija i restriktivnija - naveo je Biber.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6992%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fneophodna-politicka-volja-kako-bi-nastava-istorije-bila-oslobodena-etnocentrizma&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
On je dodao da se tu govori i o proizvodnji granica, navodeći primjer da prelazak iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku više nije prelazak iz jedne države u drugu, već prelazak u širi politički prostor.
- Na taj način, granice dobijaju potpuno novo značenje koje ranije nijesu imale. I to nije samo simbolična promjena, već i infrastrukturna. Stvara se potreba za kontrolom i upravljanjem koje ranije nije postojalo - objasnio je Biber.
Kako je rekao, stvara se i razlika u značenju, jer te granice više nijesu samo nacionalne, već i „evropske granice“.
Prema riječima Bibera, granice nestaju, ali nikada nijesu potpuno nestale.
- Svaki put kada putujem iz Slovenije u Austriju, granica kao da nestaje, ali ona je i dalje tu - naveo je Biber.
On je objasnio da je tokom pandemije koronavirusa došlo do velikog škoka, kada su iznenada sve države uvele granične kontrole na mjestima gdje ljudi nijesu navikli da ih bude.
- Mjesta gdje su nekada bile granične kontrole više nijesu ni pod nadzorom policije, ali te lokacije ipak mogu ponovo biti aktivirane, tako nemoguće ili nevidljive granice iznenada ponovo postaju moguće - dodao je Biber.
On je rekao da EU uvodi i nove mehanizme selekcije, navodeći da više nije u pitanju samo državljanstvo neke države, već je to sada mnogo šira kategorija – evropsko državljanstvo, koje ima značaj na tim granicama.
- Vrlo često, ako prelazite granice i ne izgledate evropski, bićete zaustavljeni i provjereni - kazao je Biber.
Kako je naveo, postoji vrlo jasna hijerarhija kontrole – ko treba da bude zaustavljen i kontrolisan, a ko ne.
- To pokazuje rasne i identitetske hijerarhije koje ove granice stvaraju i održavaju - dodao je Biber.
On je rekao da se stvaraju "elastične" granice, a primjer toga je migracioni prihvatni centar u Albaniji, koji je izgradila italijanska Vlada.
- Time se, faktički, italijansko prisustvo prenosi u Albaniju. Koliko znam, niko još nije stvarno bio tamo, ili je bio vrlo kratko, zbog pravnih sporova koje su pokrenuli italijanski sudovi. Ali to je klasičan primjer stvaranja granica unutar drugih teritorija - objasnio je Biber.
Prema njegovim riječima, bez evropskih graničnih režima, to ne bi bilo moguće.
- To je dio evropskog „pravljenja granica“, koje utiče na Jugoistočnu Evropu, stvarajući nove male enklave ili teritorije - dodao je Biber.
On smatra da je najvažniji aspekt to kako je, zahvaljujući evropskom fokusu na migracije tokom poslednje decenije, Balkan postao evropska granična zona.
- I ovdje konkretno govorim o Zapadnom Balkanu – prostoru koji nosi veliku ironiju: on je zapravo „izolovano ostrvo“ ili „unutrašnje dvorište“ jer, iako geografski i politički nije dio EU, on funkcioniše kao ekstraevropski prostor unutar EU - naveo je Biber.
Kako je rekao, migranti koji ulaze u EU preko Zapadnog Balkana "zapravo dolaze iz EU“, ne po državljanstvu, već po pravcu putovanja.
- To je paradoks – Zapadni Balkan je postao granična zona unutar same EU - rekao je Biber.
On je istakao da je to imalo više posljedica koje su važne.
- Iako su formalno granice postale manje važne, u Zapadnom Balkanu su postale znatno značajnije, jer su postale važnije za EU kao spoljne granice, uz potrebu da se njima upravlja, da se obezbijede i da se stvore nove kategorije - naveo je Biber.
Govoreći o fantomskim granicama, on je naveo primjer nacionalističkih narativa, poput onih o tome kako su neki narodi „branitelji Evrope“, ili antimigrantskih narativa, ili raznih drugih nacionalističkih mitova koji veličaju ideju odbrane Balkana od Istoka.
Šefica Katedre za istoriju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani Kornelija Elis, govoreći o okupacionim granicama, kazala je da je potrebno šire teorijsko i istorijsko razumijevanje te vrste granica.
- To su granice koje nijesu stvorene u miru od strane država, već nastaju u kontekstu nasilja, vojnih okupacija i raspada država - rekla je Elis.
Kako je navela, takve granice često se posmatraju kao privremene i izuzetne, jer mnoge od njih nijesu ni postojale prije nego što su iznenada nacrtane, često bez ikakvog istorijskog osnova.
- Ipak, one ostavljaju tragove na teritoriji, u svakodnevnom životu stanovništva, u kolektivnom pamćenju i oblikuju buduće procese graničenja - istakla je Elis.
Ona je naglasila da zbog toga okupacione granice ljudi moraju bolje razumjeti.
Govoreći o tome šta se dešava kada granice ne postavljaju suverene države, već okupacione vojske i kada ne dijele dvije zemlje, već razdvajaju jedan narod i zajednicu, Elis je rekla da su te granice izuzetne ne samo politički, već i prostorno, jer stvaraju zone bez zakona, gdje vlada „sirova sila“.
- Mogu djelovati privremeno, ali često traju mnogo duže nego što se misli. One postaju fantomske granice – iako formalno uklonjene, i dalje oblikuju ponašanje, mišljenje i život ljudi decenijama kasnije - pojasnila je Elis.
Kako je navela, te granice utiču i na izgled zgrada i infrastrukture.
- Uvjerena sam da je Slovenija odličan primer za proučavanje okupacionih granica, jer je tokom Drugog svetskog rata doživjela jedan od najekstremnijih slučajeva teritorijalnog rasparčavanja - rekla je Elis i navela da su u aprilu 1941. godine Sloveniju podijelile nacistička Njemačka, fašistička Italija, Mađarska i Nezavisna država Hrvatska.
Ona je pojasnila da je svaka od tih država tada uvela svoj zakon, administraciju i represivni aparat, tako da granice među njima nijesu bile samo linije, već su predstavljale različite ideologije, politike i ratne ciljeve.
Elis je navela da mnoge od tih granica nijesu bile na spoljnoj granici, već unutar Slovenije, pa su razdvajale gradove, regione i porodice.
- Primjer je Ljubljana, u centru Slovenije, koja je odjednom postala pogranični grad, što se nije desilo nikada ranije i nadam se da neće nikad više - rekla je Elis.
Ona je istakla da te granice nijesu samo promijenile fizički pejzaž, već i živote ljudi, gdje je granica postala svakodnevni uslov života.
Prema riječima Elis, ta granica je normalizovana u svakodnevici, ali ono što se nije moglo normalizovati je etnocidna politika.
- Okupacione sile su pokušale da preoblikuju teritorije koje su anektirale – u nekim slučajevima cijela populacija je bila protjerana i zamijenjena njemačkim doseljenicima - rekla je Elis.
Ona je pojasnila da zbog toga nije iznenađenje što te granice nijesu nestale ni završetkom rata, ni poslije nacionalističkih čistki i migracija, ni kroz obnovu.
- Njihovi efekti su i dalje prisutni – u regionalnom razvoju, kolektivnom sjećanju, glasanju i identitetima. U nekim regijama, one su stvorile dugoročne podjele u sjećanju na Drugi svjetski rat i pogledu na kolaboraciju i otpor - navela je Elis.
Kako je rekla, ono što je započelo kao privremeno ratno rješenje, postalo je dugoročna prostorna realnost.
- I slučaj Slovenije pokazuje da okupacione granice nijesu fusnote istorije, one su ključni mehanizmi u oblikovanju prostora, identiteta i društva - zaključila je Elis.
Projekat zajedničkih istorijskih čitanki implementira Evropski fond za Balkan uz finansijsku podršku Ministarstva spoljnih poslova Njemačke.
Organizaciju konferenciju podržao je Centar za građansko obrazovanje.

Biber: EU pomjera, jača i redefiniše granice

Predsednik Francuske Emanuel Makron rekao je da se nada da će dijalog između Kosova i Srbije biti ponovo pokrenut "u narednim nedjeljama".
On je ovu izjavu dao tokom zajedničke konferencije za novinare sa premijerom Albanije Edijem Ramom, nakon što je upitan o kritikama predsjednice Kosova Vjose Osmani da Evropska unija gubi kredibilitet.
- Proveli smo mnogo vremena u dijalogu između Beograda i Prištine. EU ima legitimitet da zahtijeva konkretan napredak u političkim pitanjima - rekao je Makron tokom svoje posjete Albaniji, na jednodnevnom samitu Evropske političke zajednice.
On je pomenuo zabrinutost EU zbog "političkih i socijalnih teškoća" na Kosovu i u Srbiji i rekao da su ti stavovi EU poznati i da nisu ništa novo.
- Nije dobra ideja kada pokušavamo da podijelimo linije ili pokušavamo da dovedemo u pitanje proces - dodao je Makron.
Zbog krize na sjeveru Kosova, koje su povećale tenzije između dvije zemlje, od septembra 2023. u Briselu nije održan nijedan krug političkog dijaloga, već su vođeni samo razgovori na nivou glavnih pregovarača.
Dan ranije, Osmani je pozvala Evropsku uniju da ukine kaznene mjere protiv Kosova prije nastavka dijaloga između Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa.
- Prvo moramo razgovarati o ukidanju mjera od strane EU, jer to šteti i samom kredibilitetu EU - rekla je Osmani u Tirani.
EU je uvela kaznene mjere protiv Kosova 2023. godine, nakon povećanja tenzija na sjeveru zemlje, i nastavlja da ih drži na snazi uz obrazloženje da Kosovo još nije učinilo dovoljno za smanjenje tenzija u sjevernom dijelu naseljenom većinom Srbima.
U petak je Evropska unija saopštila da posljednje akcije kosovskih vlasti za zatvaranje paralelnih srpskih institucija na sjeveru zemlje rizikuju eskalaciju tenzija i štete imidžu Kosova u svijetu.
Reakcija evropskog bloka došla je nekoliko sati nakon što je Policija Kosova preuzela kontrolu nad zgradom koju je koristila Nacionalna služba za zapošljavanje, koja funkcioniše u okviru sistema Srbije.&nbsp;
Akcija u petak bila je dio niza poteza preduzetih posljednjih dana, tokom kojih su kosovske vlasti preuzele kontrolu nad prostorijama Javnog komunalnog preduzeća "Ibarski vodovod", sportskom halom, gradskim muzejem i nekoliko drugih institucija koje funkcionišu u okviru sistema Srbije.
Zvanične vlasti u Prištini ih smatraju paralelnim i ilegalnim strukturama.

Makron se nada ponovnom pokretanju dijaloga između Kosova i Srbije

Izgradnja društva bez diskriminacije zahtijeva dosljedan multidisciplinarni pristup, poručili su iz LGBT Foruma Progres povodom 17. maja – Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije, ocjenjujući da primjena zakona ostaje ozbiljan izazov, iako se pravna zaštita poboljšava.
Iz LGBT Foruma Progres su kazali da je taj datum jedan od ključnih trenutaka u borbi protiv diskriminacije, jer označava dan kada je homoseksualnost zvanično uklonjena sa liste mentalnih oboljenja Svjetske zdravstvene organizacije 1990. godine.
Iz te nevladine organizacije (NVO) su rekli da kroz dugogodišnji rad svjedoče postepenom napretku kada je u pitanju prihvatanje i tolerancija različitosti u Crnoj Gori.
- Iako se pravna zaštita poboljšava, primjena zakona i dalje ostaje ozbiljan izazov za crnogorsko zakonodavstvo - smatraju u LGBT Forumu Progres.
Oni su kazali da su, dok obilježavaju IDAHOBIT, svjesni njegove simbolične važnosti u borbi za jednakost.
- Ali i realnosti s kojom se LGBTI+ osobe svakodnevno suočavaju i kako i dalje postoje stigmatične prepreke koje sprečavaju postizanje apsolutne socijalne inkluzije LGBTI+ osoba u društvo - naveli su iz LGBT Foruma Progres.
Oni su rekli da su, pored istraživačkog rada, nastavili sa dugogodišnjim programima pružanja besplatne pomoći i savjetovanja, pa je u proteklih godinu evidentirano preko hiljadu sesija sa korisnicima.
Iz LGBT Foruma Progres su kazali da su u sklopu programa praćenja govora mržnje na internetu, koji se u okviru organizacija sprovodi već više od decenije, u toku prethodne godine prijavljena 142 slučaja Upravi policije.
- Kroz različite javne inicijative, edukativne kampanje i podršku organizacijama koje se bave pravima LGBTI+ osoba, IDAHOBIT u Crnoj Gori doprinosi podizanju svijesti i jačanju solidarnosti - navodi se u saopštenju.
Ističe se da svaka akcija, bilo da dolazi od institucija, organizacija ili pojedinaca, doprinosi izgradnji sigurnijeg i pravednijeg društva za sve.
- Iako je civilni sektor u Crnoj Gori prepoznat kao predvodnik u borbi za prava LGBTI+ zajednice, na današnji dan pozivamo sve građane da se aktivnije uključe u tu borbu - naveli su iz LGBT Foruma Progres.
Kako su poručili, izgradnja društva bez diskriminacije zahtijeva dosljedan multidisciplinarni pristup - svakodnevne male promjene, kao i dugoročne akcije koje omogućavaju sistemski napredak.
Iz LGBT Foruma Progres su kazali da se sistemske promjene mogu ostvariti kroz strategije, zakone i politike.
- Međutim, sama primjena tih promjena u ponašanju pojedinca ostaje ključna - rekli su iz te NVO.
Oni su poručili da će ostati posvećeni svakodnevnoj borbi za poštovanje LGBTI+ prava i da će nastaviti da rade na društvenim transformacijama koje doprinose poboljšanju inkluzije.

LGBT Forum Progres: Primjena zakona ostaje ozbiljan izazov

Nastava istorije u regionu je etnocentrična, o 90-im se uči malo i selektivno, jer političke elite i dalje istoriju koriste kao sredstvo manilupalcije, a o tome svjedoče brojni primjeri nenaučnog istorijskog revizionizma.
To je saopšteno na otvaranju međunarodne konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija?“, koja se završava večeras.
Na otvaranju konferencije je saopšteno i da je rat u Ukrajini pokrenuo rasprave o međunarodnim principima teritorijalnog integriteta, čije su refleksije na region Jugoistočne Evrope očigledne.
Glavni pregovarač Crne Gore sa Evropskom unijom (EU) Predrag Zenović, govoreći o projektu Zajedničkih istorijskih knjiga koji promoviše multiperspektivni pristup u nastavi istorije kroz primjer šest knjiga koje pokrivaju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, kazao je da konferencija polazi od tema koje nijesu samo predmet akademskog istraživanja, već i temeljne komponente izgradnje održivog mira i demokratske kulture država regiona.
U tome, prema njegovim riječima, ključnu ulogu ima obrazovanje, a naročito nastava istorije.
- Inicijative poput regionalnog projekta zajedničke istorije, u okviru kojeg je do sada objavljeno šest tomova, predstavljaju dragocjen doprinos razvoju kritičkog mišljenja i osnažavanju kapaciteta za suočavanje s prošlošću - rekao je Zenović.
Kako je kazao, ti priručnici podstiču multiperspektivni pristup, koji nikako ne smije biti revizionizam, već prilika za dublji uvid i bolje razumijevanje.
- Ovi udbženici upravo o tome svjedoče, jer istorija mora počivati na činjenicama, samo na toj osnovi moguće je graditi legitimne i moralno održive zaključke - naveo je Zenović.
On je istakao da je najdublji evropski primjer za proces pomirenja iskustvo francusko-njemačkog odnosa i pomirenje dva tada zavađena naroda.
- Taj proces je bio svjesna odluka za izgradnju zajedničke evropske ideje - naveo je Zenović i dodao da evropske prakse pružaju okvir u kojem se pokušava i uspijeva pomiriti.
Govoreći o granicama, Zenović je rekao da se valja zapitati da li su granice koje dijele samo stvar politike i ideologije, ili stvar narativa.
- Granice koje razdvajaju sjećanja često su postojanije od fizičkih. Upravo zato zadatak pred nama nije samo prekoračavanje geografskih linija, već prevazilaženje mentalnih i simboličkih podjela - kazao je Zenović.
Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten rekao je da je u prethodne tri godine u više navrata mogao da se uvjeri koliko je nedovoljno dogovora u regionu i koliko je na putu saradnji i razumijevanju stajao nedostatak slaganja oko toga što se desilo u prošlosti.
- Zbog toga rad i rezultati koje ste ostvarili kroz ovih šest tomova imaju izuzetnu važnost - kazao je Felten.
On je rekao da je iskusio i pokušaj da se politizuje istorija - netačno tumačenje istorijskih činjenica i pogrešno tumačenje onoga što se desilo u prošlosti, kao i negiranje odgovornosti.
Prema riječima Feltena, nekada se u školama na Zapadnom Balkanu izbjegavaju teme vezane za skoriju prošlost, a određena pitanja vezana za identitet, religiju ili pripadnost postaju sve otrovnija.
- To je bolest protiv koje bi najuspješnija vakcinacija bila da se prošlost ne ostavlja u nejasnim situacijama, već da se zajednički prepoznaju važne činjenice i da se ne ulazi u rasprave o tome šta su činjenice, već da se diskusija usmjeri ka tumačenju utvrđenih činjenica - rekao je Felten.
On je poručio da, bez prethodne usaglašenosti o utvrđenim istorijskim činjenicama, izmirenje nije moguće.
Felten je kazao da je izmirenje jedna od ruta i Berlinskog procesa koji je inicirala nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel, nastavio Olaf Šolc, a sada će nastaviti i Fridrih Merc.
- Berlinski proces je uvijek imao regionalnu integraciju kao benefit, kao i način za region da se pripremi za članstvo u EU - naveo je Felten.
Govoreći o granicama, on je kazao da je u regionu nemoguće da se granice povuku na logičan način, već je jedini način da se one učine takvim da građani regiona preko njih mogu da prolaze nesmetano.
Felten je dodao da je zadovoljan što u momentu smanjenja državnih fondova imaju mogućnost da podrže projekat JHP.
Bivši šef albanske diplomatije Ditmir Bušati rekao je da projekat Zajedničkih istorijskih čitanki nema veze sa granicama, već sa ljudima, koji međusobno sarađuju kako bi jasno i kritički razmišljali o budućnosti.
On je istakao da postoji mreža različitih sporova koji otežavaju sposobnost država regiona da se kreću naprijed brže.
- Svjedoci smo te mreže sporova koji potiču ili iz Drugog svjetskog rata, raspada Jugoslavije, ili graničnih sporova nastalih zbog nastanka novih država nakon pada gvozgene zavjese - naveo je Bušati.
Kako je rekao, u slučaju država Višegradske grupe, ali i drugih, moglo se vidjeti da je pristupanje EU takvo da transformiše bivše neprijatelje u susjede.
- U našem slučaju to se još nije pokazalo kao takvo. Nadam se da ćemo kroz kolektivno djelovanje dati doprinos tome - kazao je Bušati.
Izvršna direktorica Evropskog fonda za Balkan Aleksandra Tomanić rekla je da su, kada su počeli da rade na projektu, shvatili da knjige moraju biti dostupne na internetu.
Ona je rekla da su razgovarali o tome kako da se napravi jedna bezbjedna stranica koja neće biti hakovana, pa se IP adresa mijenja na svakih 15 minuta.
Prema riječima Tomanić, tako se tehnički priprema ako neko istoriju želi da razmatra iz različitih uglova.
- Uz jedan konstruktivan pristup i istinsku političku volju problem sa istorijom u regionu bi mogao da bude riješen - rekla je Tomanić.
Ona je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke na podršci projektu.
Urednica JHP projekta i rektorka Panteon Univerziteta društvenih i političkih nauka Kristina Koulouri rekla je da je taj projekat, koji je počeo kasnih 90-ih na inicijativu biznismena koji su htjeli da vide miran razvoj u svom regionu bez ratova, uspio da preživi do 2020. godine i da uskrsne 2022.
- Nakon toliko godina, smatram da ovaj projekat jeste uspješna priča, da vrijedi druge šanse i da inspiriše mlade kolege koji bi da nastave i obnove naš rad - rekla je Koulouri.
Ona je istakla da je JHP pokrenuo tim od više od 100 istoričara iz 13 država Jugoistočne Evrope.
- Izrađeno je šest udžbenika kojima se pomoviše pomirenje u regionu i, uprkos regionalnoj dimenziji, ovo jeste jedinstven projekat - kazala je Koulouri i dodala da JHP može da ponudi model kako podučavati u post-konfliktnim društvima.
Ona je saopštila da su knjige prevedene na japanski jezik, gdje se koriste kao model.
Prema njenim riječima, JHP je stvorio važno nasljeđe, na kojem treba da zasnivamo budući rad.
Koulouri je rekla da su temu granica za drugu verziju JHP izabrali, jer je taj koncept bitan u kreiranju identitea.
- Granice ne možemo da razumijemo bez koncepta kretanja stanovništva i tranzicija koje se dešavaju na različitim mjestima. Važno je razumjeti istoriju granica u kombinaciji sa istorijom same države - naglasila je Koulouri.
Ona je navela da prije 18. vijeka nijesu bile linearne granice, nego zone, koje su zavisile od rijeka ili planina, nakon čega je došlo do stvaranja neteritorijalnog integriteta, pa se zato mora biti na oprezu kada se govori o granicama i identitetima.
Govoreći o obrazovanju, Koulouri je kazala da ono ne daje rezultate u kratkom roku, već da se mora biti strpljiv da bi se došlo do promjene kroz obrazovanje.
- Mi smo tu da nastavimo poduhvat koji će biti nužan koliko god traje nacionalizam - rekla je Koulouri.
Rukovoditeljka JHP Zvezdana Kovač objasnila je da je projekat rezultirao izradom šest knjiga koje obrađuju period od Osmanskog carstva do 2008. godine, a na kojima su radili istoričari iz svih država Jugoistočne Evrope.
Ona smatra da je to jedan od najvećih projekata civilnog društva, jer su desetine istoričara iz 13 zemalja uspjeli da se dogovore u vezi sa sadržajem knjiga koji je preveden na 11 jezika.
Među tim izdanjima je i ono na crnogorskom jeziku koje možete naći na: <a href="https://jointhistory.net/">www.jointhistory.net.</a>
Kovač je zahvalila Ministarstvu spoljnih poslova Njemačke i Evropskom fondu za Balkan, koji su omogućili ovaj projekat (JHP 2.0) i Centru za građansko obrazovanje na podršci u organizaciji ove konferencije.

Neophodna politička volja kako bi nastava istorije bila oslobođena etnocentrizma

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: casopis-komuna