Od dana kada su se takozvani „oslobodioci“ dokopali vlasti, svjedočimo sistematskom rastakanju Crne Gore – ne oslobađanju, nego odricanju, ne napretku, nego koraku unazad. Sve u ime "pomirenja", "otvorenosti", "bratskih odnosa" i sličnih šupljih floskula koje u praksi znače: rasprodaj sve što vrijedi, ušutkaj sve što misli, i sruši sve što je crnogorsko.
Obrazovanje – prvo što je palo
Preko 300 prosvjetnih radnika je „oslobođeno“, čitaj: otjerano jer nijesu bili po mjeri novog režima. Umjesto njih, dolaze partijski poslušnici, neznalice, ljudi koji ni sami ne znaju razliku između glagola i glagoljice, ali znaju gdje da se potpišu kada treba da se smijeni neko ko brani crnogorski identitet. A ko će djeci pričati o Njegošu, o Laliću, o Petrovićima? Niko – bolje da uče šta znači "Velika Srbija" nego šta znači čojstvo i junaštvo.
Crkva – glavni instrument porobljavanja
Stotine hiljada kvadrata crnogorske zemlje prepisano je Srpskoj pravoslavnoj crkvi, tačnije – državi Srbiji. Crkva koja u kontinuitetu negira postojanje Crnogoraca, sada postaje vlasnik naših manastira, naših grobova, naših svetinja. Umjesto da se čuva ono što je dio duhovnog identiteta Crne Gore, sada se sve to koristi kao alat za nacionalno potiranje.
Privreda – sve što vrijedi, već nije naše
Ugalj? Izvezen. Voda? Privatizovana. Luka Bar? Pod znakom pitanja. Montenegro Airlines? Ugašen. Brodovi? Ne zna se ni gdje su, ni pod kojom zastavom plove, ako uopšte još plove. Rafinerije, fabrike, rudnici? Zatvoreni, prodati ili prepušteni zaboravu. Svaki resurs koji bi mogao donositi korist Crnoj Gori, sada koristi neko drugi.
Turizam – biser koji gasne
Rekordno loša sezona, a turizam nam je glavna grana privrede. I umjesto da se ulaže, promoviše i štiti, 12 kilometara najljepše obale je „dato“ na 99 godina – što u prevodu znači zauvek. Koja su to “bratska” imena koja su to dobila? Zašto se sve krije? Ko će to ikada vratiti narodu? Nikad niko.
Kultura, jezik, identitet – na streljani
Gasi se Crnogorski jezik. Gasi se kultura. Javne ustanove postaju partijska prćija. Javna televizija – postaje privatna propagandna mašina. Srpski književnici, srbijanski filmovi, turbo-folk reality programi. Sve je dobro, osim ako je crnogorsko. I onda se pitamo – zašto djeca ne znaju ko su?
Demografija – narod koji nestaje
Mortalitet premašuje natalitet. Ljudi odlaze. Mladi ne vide perspektivu. Ako si patriota – smetaš. Ako si stručan – prijetiš. Ako si misleći – opasan si. Odlazak je spas, ostanak je tiha kapitulacija. I dok narod nestaje, vlast to ne samo da ne sprečava – nego i podstiče.
Zaključak – što je još ostalo da se oslobodimo?
Možda još samo ime. Možda još samo zastava. Možda još samo ustav. A kad se i toga „oslobodimo“, postaće jasno – Crna Gora neće biti poražena u ratu. Biće prodata u miru. A prodali su je oni koji su obećali da će je braniti.
Ova vlast nije oslobodila Crnu Goru – ona je oslobađa od sebe same. Od dostojanstva, od suverenosti, od ponosa. To nije oslobađanje. To je tiho samoubistvo. A najtragičnije je što većina to gleda, ćuti – i klima glavom.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

"Oslobađanje" Crne Gore – tiho samoubistvo jedne države

Vinkovačka policija podnijela je krivične prijave protiv mađarskih državljana, 24-četvorogodišnjeg muškarca i maloljetnice, jer su krali crkvene oluke po Slavoniji.
Policija vukovarsko-sremska saopštila je da je kriminalističkim istraživanjem došla do sumnje da su mađarski državljani tokom decembra ukrali bakrene oluke s više vjerskih objekata na području istočne i zapadne Slavonije, koje su potom prodali kao sekundarne sirovine te tako zaradili više od 10.000 eura.
Krađama su oštećene župe i parohije u Gornjim Bogićevcima, Sibinju, Šagu, Buku, Maloj Kopanici, Josipovcu Punitovačkom, Gatu, Oroliku, Sotinu, Srijemskim Lazama i Bogdanovcima te opštini Nuštar, prenose hrvatski mediji.
U policiji kažu da su zbog niza krađa nadležnom državnom tužilaštvu podnijeli krivičnu prijavu.

1084x550

Mladić i maloljetnica krali oluke sa crkava u Slavoniji

Za sada nepoznati počinilac obio je crkvu Svetog Arhangela Mihaila na groblju Gvozden Brijeg u Baru.&nbsp;
Prema saznanjima Primorskog portala, to se dogodilo u noći između 22. i 23. januara kada su provaljena vrata, a potom ukraden novac iz kutije za prilog. 
 
Slučaj je prijavljen policiji, koja je izašla ne lice mjesta, izvršila uviđaj i preduzela nadležne istražne radnje.&nbsp;
Istraga je u toku.

Bar: Obijena crkva na groblju Gvozden Brijeg, ukraden novac

Pravoslavni svještenik Bojan Jovanović, koji je nekada služio u Crkvi Srbije i prije nekoliko godina odlučio da progovori o teškim zlodjelima u ovoj vjerskoj zajednici koja se decenijama zataškavaju, bio je dio tima, sa nevladinim organizacijama iz Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, kao i sa eminentnim stručnjacima i aktivistima, koji je uradio, kako je kazao za Portal ETV, ekspoze o „šokantnim razmjerama slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije, sa posebnim akcentom na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC)“. Jovanović je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. - Ekspoze obuhvata nekoliko konkretnih slučajeva zlostavljanja unutar SPC, uključujući i one u Hrvatskoj, gdje su svještenici SPC osumnjičeni za pedofiliju. Ovi slučajevi ukazuju na praksu prebacivanja osumnjičenih sveštenika u druge parohije, što dodatno omogućava prikrivanje zločina i zaštitu počinilaca. Ovi alarmantni podaci ukazuju na postojanje organizovane mreže koja omogućava opasne prakse premještanja osumnjičenih, umjesto da se preduzmu odgovarajuće pravne mjere - kaže Jovanović. Ekspoze je, dodaje naš sagovornik, dostavljen na više od 100 adresa u svijetu, uključujući ključne institucije kao što su Ujedinjene nacije, Komitet za zaštitu prava djece, Svjetska zdravstvena organizacija, Evropski parlament, Evropska komisija... Očekuju prijem kod većine od ovih organizacija. - Kao odgovor na zabrinjavajuće informacije do kojih smo došli radeći na ovom dokumentu, biće formirana delegacija koja će se baviti daljim istraživanjem i implementacijom mjera za prevenciju i zaštitu žrtava. Delegaciju će predvoditi koordinator projekta udruga Savez Kršćana, a činiće je psiholozi, dugogodišnji aktivisti i stručnjaci koji se bore za pravdu i pružaju podršku onima koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje - ističe Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>ISTRAJNA BORBA: Bojan Jovanović(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Najavljuje da će delegacija, na prijemu u UN, ali i na sastancima na ostalim ključnim adresama, iznijeti dokaze o umiješanosti institucija Republike Srbije u zaštiti SPC i prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja i pozvati međunarodnu zajednicu da preduzme odgovarajuće korake kako bi se spriječio dalji razvoj ove, ističe Jovanović, katastrofalne situacije. - Ovaj ekspoze nije samo poziv na odgovornost, već i poziv na globalnu akciju u borbi protiv ove strašne pojave koja zahvata crkvene zajednice širom svijeta. Naša odgovornost je da prepoznamo zlo, stanemo na put njegovom širenju i pružimo sigurno okruženje za sve, naročito za djecu - kategoričan je bivši đakon Crkve Srbije. Komentarišući prikupljene podatke o slučajevima pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskoj zajednici kojoj je nekada pripadao, Jovanović naglašava, da je vrijeme da poglavar Crkve Srbije „kao najodgovornija osoba u toj instituciji, prepozna ozbiljnost situacije i donese hrabru odluku da se povuče sa svog položaja i izvini žrtvama“. - Ovaj čin izvinjenja ne bi bio samo gest lične odgovornosti, već i primjer svim drugim svještenim licima koja su bila umiješana u tajne istrage i prikrivanje ovih stravičnih zločina. Takav postupak bi mogao da pokrene proces odgovornosti i istinske katarze unutar crkvene zajednice - smatra Jovanović. Ističe i da bi policija i pravosudni organi trebalo da nalože otvaranje arhiva Crkve Srbije, koji, prema njegovim saznanjima, odnosno, tvrdi da ima dokaze da postoje i da je to put da se otkrije istina o zločinima koji su godinama bili sakriveni. - Ove informacije su ključne kako bi se žrtvama pružila pravda i kako bi se u budućnosti spriječili slični slučajevi. Vjerujem da će se istina u jednom trenutku otkriti, ali bi bilo daleko korisnije za SPC da to učini samostalno, a ne da čekamo da se situacija rasvijetli spolja. Ako bi sama otvorila priču, SPC bi djelimično sklonila ljagu sa svoga imena - smatra Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Ispovest kako smo ubili Boga"> <figcaption>Jovanović u knjizi svjedočio o nepočinstvima velikodostojnika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  Otvoreno suočavanje sa prošlošću, zaključuje on, priznavanje grešaka i odgovornost za postupke članova Crkve Srbije, ne bi samo bilo važno za žrtve, već i za samu instituciju, koja bi na taj način mogla da se obnovi i ponovo izgradi povjerenje vjernika i društva. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda koji je ukazom ove vjerske zajednice 2012. penzionisan. Episkop šumadijski Crkve Srbije Jovan, međutim, ljetos ga je rehabilitovao odlikovanjem koje mu je uručio u Kragujevcu - ordenom šumaričkih mučenika?! Kačavenda nikada nije odgovarao za teške optužbe iznešene na njegov račun - da je bio pedofil, da je najvjerovatnije stajao i iza ubistva jednog mladića u Crkvi Srbije, da je organizovao orgije sa dječacima... Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3" data-rendition-name="original" width="600" height="337" loading="lazy" alt="SDT"> <figcaption>Specijalno tužilaštvo se ne oglašava o istrazi prikrivanja pedofilije</figcaption> </figure>  Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Iznijećemo dokaze o institucionalnom prikrivanju seksualnog zlostavljanja

Poslednji incident koji je izazvala crkva tuđe države ispred crkve u mojkovačkom naselju Štitarice, time što je istakla zastavu tuđe države "muhamedovicu" umjesto crnogorske zastave, izazvala je opravdanu reakciju Crnogoraca, koji su istakli svoju zastavu, koju su tokom noći, popovi tuđe crkve uklonili, a što rade i na drugim crnogorskim crkvama i grobljima, ističući lažne oznake da su srpske, kazao je potpredsjednik Crnogorske evropske partije (CEP) Boris Marinović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjarbol-sa-crnogorskom-zastavom-odsjecen-i-ukraden&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Zatečeni brutalnim nastavkom asimilacije Crnogoraca koji traje više od dva vijeka, Crnogorska evropska partija ističe da ima plan za rješavanje crkvenog pitanja u Crnoj Gori, a koji je u skladu sa opšteprihvaćenim međunarodnim normama, i crnogorskim Ustavom.
- Prvo, sve crkve u Crnoj Gori moraju biti odvojene od države, i ravnopravne. Drugo, sva kulturna i istorijska dobra sakralnog tipa će biti nacionalizovana, i u vlasništvu države Crne Gore koja će ih ustupiti na korišćenje, ravnopravno, vjerskim zajednicama na korišćenje - naglasio je Marinović.
Iz CEP naglašavaju da su slično uradile sve evropske države, kao Njemačka, Francuska i druge, ali i Rusija i Srbija, u čijem vlasništvu se nalaze svi vjerski objekti na teritoriji njihovih država.
- Tako će biti i u Crnoj Gori, kada Crnogorska evropska partija bude vlast ili dio vlasti u Crnoj Gori - poručio je Marinović.

1250x600

Marinović: Zastavu u Štitaricama uklonili popovi tuđe crkve

Neko zabi glogov kolac u bratsku, kumovsku i prijateljsku slogu i druženje. Neko kome namjere nijesu zbližavanje nego diobe, neko kome razdor bolje odgovara od sloge, neko ko želi bespogovorno "stado" za manipulaciju, a prije svega toga, neko ko ne poštuje prvenstveno moralne, a zatim hrišćanske i pravoslavne postulate, jer iskren vjernik, čistog srca ne bi dijelio već zbližavao ljude oko sebe.&nbsp; Sa ovom zastavom su trajno poremetili međukomšijske i bratske odnose, a mogli su i drugačije, prije svega mogli su ljudski. Dobar dio poštovalaca iste te crkve ne podržava ovakve osvajačke nasrtaje, svjesni da će im kad tad doći neki pop iz Trstenika poput onog igumana u Beranama da ih naziva svakakvim imenima. U nadi da još ima razuma da se razdor i zavađa ne šire zamolio bih sve da se presaberu i dozovu. Da svoju vjeru upražnjavaju hrišćanski u duši, bez remećenja međuljudskih odnosa. Crkva je prije 128 godina napravljena na početku tadašnjeg groblja koje se kasnije proširilo oko crkve, tako da se crkva našla na sredini groblja i umjesto da svi za dvije godine proslavljamo jubilej, neko nas razagoni. Iako se crkva sada naziva srpskom groblje je mojkovačko, a Mojkovac je jedan od 25 crnogorskih gradova. Svaki častan vjernik bi makar mrtve poštovao i ne bi zadirao u osjećaje njihovih porodica. Mnogi mještani Štitarice ne žele da kosti njihovih najdražih počivaju pod srpskom zastavom, jer ni jednoj zastavi nije mjesto na grobljima, pa ni ovoj.&nbsp; Nekad bi nepredvidljiva rijeka ili kakav veliki jugov snijeg napravili problem štitaricanima koji bi složno rješavali, srećom priroda smiri svoje ćudi, ali pobiješnješe ljudi i udariše na ono što boli, mnogo boli, niko ne saznao za takvu bol. Projahaše Štitaricom Osmanlije, Njemci i Italijani i nikad niko u groblje nije zadirao. Njega ostavite počivšima i njihovim porodicama da hrisćanski i ljudski upražnjavaju svoje rituale, a zastave i politiku izmjestite iz groblja. Da li se iko od donosioca ove odluke zapitao kako to da nikad niko u istoriji ne zabode nikakvu zastavu na Štitaričko groblje, do vas sad? Trebamo li da se nadgornjavamo na mjestu predodređenom za bol i tugu za onima najvoljenijima koji tu počivaju? Groblje nije mjesto za to. Kao što pogriješiste, nadam se nesvjesno, nestručnim podkresivanjem "ubiste" brijest kojeg su stotinu godina suzama zalivale naše majke, sestre i šćeri, tako vam je i ovo velika greška, za brijest nažalost nepopravljiva, ali za jarbol jednostavno rješiva.&nbsp; U ime one druge ekipe sa fudbala ili prstena i onih Štitaričana koji ne misle kao vi, podsjećam vas u ovom obraćanju na prošlost koje se mnogi sjećaju i ljudski molim ne zabijajte glogov kolac u prsa komšijska. Vakti i zemani dolaze i prolaze, mi za našeg zemana nikom prst u oko ne gurasmo, a valjalo bi makar oko groblja vratiti istom mjerom. I zapamtite Štitaričani: “Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka”.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241005191012_c54e51eaa2f09941e038de7746d93257519161f19967f74dc6fb33ddfe6d8d84.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241005191012_c54e51eaa2f09941e038de7746d93257519161f19967f74dc6fb33ddfe6d8d84" data-rendition-name="original" width="720" height="1600" loading="lazy" alt="Spomenik"> </figure>

Prst u oko zarad pomirenja

Fudbaleri Budućnosti upisali su novi trijumf, dok je duel Dečića i Petrovca završen bez pobjednika u pretposljednjem, 35. kolu Meridianbet Prve crnogorske fudbalske lige (MPCFL).
Budućnost, koja je ranije osigurala titulu, pobijedila je u Bijelom Polju ekipu Jedinstva 3:1.
Domaćin je došao u vođstvo golom Meda Jukovića u osmom minutu.
Izjednačio je Andrej Kostić u 14 , a potpuni preokret režirao je Dragan Grivić u 62. minutu.
Konačan rezultat postavio je Andrija Bulatović u 69. minutu.
Pobjednika nije bilo u Tuzima, u duelu Dečića i Petrovca, koji je završen 1:1.
Dečić je poveo golom Augusta u 70. minutu.
Bod gostima donio je Dejan Boljević u 87. minutu.
Jezero je u Beranama pobijedio Sutjesku 2:0 i kolo prije kraja osiguralo baraž za opstanak u ligi.
Slavilo je golovima Milivoja Raičevića u 8. minutu i Đorđa Maksimovića u 86. minutu.
Pobjeda Jezera i zvanično je Otrant-Olimpik poslalo u Drugu ligu, uprkos pobjedi protiv Arsenala od 4:1.
Otrant su do pobjede vodili Valentin Rudović u 5, Halil Muharemović u 9, Balša Mrvaljević u 24. i Ajumu Nišimura u 90. minutu.
Jedini pogodak za Arsenal postigao je Armin Imamović u 67. minutu.
Važna tri boda osvojio je i Mornar, koji je u Baru savladao Bokelj 4:1.
Slavio je golovima Kotara Kišija u 25. i 39. i Balše Sekulića u 35. i 52. minutu.
Jedini pogodak za Bokelj postigao je Eiki Mori u 63.minutu.
Budućnost, nakon 35. kola, ima 84 boda, 24 više od drugoplasiranog Petrovca.
Sutjeska je treća sa 50, na četvrtom mjestu je Dečić sa 47, dok je peti Bokelj sa 44 boda.

Trijumf Budućnosti, Dečić i Petrovac bez pobjednika

Pripadnici policije razdvojili su pristalice vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), od grupa građana koji su se okupili isprednjih štandova te partija u Novom Sadu, u nedjelju, 18. maja.
Incident se dogodio ispred novosadskog sjedišta partije predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, gdje je na štandovima dijeljen propagandni materijal ove stranke.
Policija je preduzela akciju nakon nekoliko verbalnih okršaja, kao i pošto je iz okupljene mase neko okupljenih jajima gađao članove i pristalice SNS.
Među aktivistima SNS bili su prisutni lokalni funkcioneri i direktori komunalnih preduzeća, dok sa druge strane policijskog koridora ima i aktivista i opozicionih odbornika.
Okupljeni građani ometaju aktiviste SNS bukom i uzvikuju "Pumpaj", "Ruke su vam krvave" i "Ubice", na šta iz redova SNS-a odgovaraju povicima "Ustaše".
I jedni i drugi istovremeno puštaju svoju muziku sa ozvučenja.
Riječ je o prostorijama SNS iz kojih su, u noći između 27. i 28. januara, izašli članovi SNS koji su pretukli grupu studenata, a jednoj studentkinji polomili vilicu bejzbol palicom.
Nakon tog napada, tadašnji predsjednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić podnijeli su ostavke.
Takođe, prostorije SNS-a nalaze se na Bulevaru oslobođenja, nedaleko od Željezničke stanice gdje je 1. novembra 2024. pala betonska nadstrešnica i usmrtila 16 ljudi.
To je širom zemlje pokrenulo talas protesta sa kojih se traži krivična i politička odgovornost vlasti.
Proteste, koji duže od šest mjeseci mobilišu stotine hiljada ljudi, predvode studenti koji blokiraju državne fakultete.

U Novom Sadu policija razdvaja građane i članove vladajuće SNS

U Crnoj Gori sjutra će biti promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima, mjestimično se očekuje kiša, a ponegdje i pljusak praćen grmljavinom.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, kiša se u južnim predjelima uglavnom očekuje tokom jutra ili prijepodneva, a na sjeveru od sredine dana.
Vjetar će biti slab do umjeren, na sjeveru i ponegdje na primorju pojačan, južnih smjerova.
Jutarnja temperatura vazduha od dva do 14, najviša dnevna od 13 do 23 stepena.

Sjutra oblačno, mjestimično kiša

U izraelskim napadima na Gazu od početka rata, od oktobra 2023. godine, ubijeno je najmanje 53.339 Palestinaca, saopštilo je Ministarstvo zdravlja.
U saopštenju se navodi da je 67 tijela dovezeno u bolnice u posljednja 24 sata, dok je 360 ljudi povrijeđeno.
Time je broj povrijeđenih u izraelskim napadima porastao na 121.034, prenosi Anadolija.
- Mnoge žrtve još su zarobljene pod ruševinama i na putevima, jer spasioci ne mogu doći do njih - dodaje se u saopštenju.
Izraelska vojska nastavila je napade na Pojas Gaze 18. marta i od tada je ubila 3.193 osobe i ranila 8.993, prekršivši sporazum o prekidu vatre i razmjeni zarobljenika koji je stupio na snagu u januaru.
U novembru je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti u Gazi.
Izrael se suočava i s tužbom za genocid na Međunarodnom sudu pravde zbog rata protiv enklave.

Broj žrtava u Gazi premašio 53,3 hiljade

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: crkva