Kao ktitor Crkve, koji je uložio trud i vjeru u njeno podizanje, ne mogu da ćutim dok vidim kako se njeno ime i svetinja zloupotrebljavaju za širenje mržnje i prijetnji.
Dolazili su kao oslobodioci i čuvari tradicije, ali danas ta ista Crkva ne samo da dijeli narod, već otvoreno prijeti i unosi haos. U Crkvu unose spomenik Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu čije ime nosi krv nevinih. Taj spomenik, simbol patnje i zločina, postaje svetinja, uz drsku prijetnju vlastima: “Dođite i rušite, ako smijete.”
Zamislite da je ovo uradila bivša vlast!
Mnogi litijaši danas se stide svog učešća u toj prljavoj kampanji jer su bili zavedeni i prevareni. Ja sam ponosan što nijesam jedan od njih. Neću ćutati i neću podržavati one koji zloupotrebljavaju vjeru, naciju i povjerenje ljudi da bi širili mržnju i prijetili svima koji misle drugačije.
Vrijeme je da zakon važi jednako za sve, za građane, popove, mitropolita i sve one koji se kriju iza mantija. Niko nije iznad zakona, a posebno ne mitropolit Metodije, koji svojim djelima i riječima razara zajedništvo i vrijeđa žrtve.
Crkva je postala servis za biznis, manipulaciju i političke igre. Izmanipulišu donacije iz manastira Ostrog, grade hotele, kupuju Crnu Goru, bespravno zidaju crkve i šire fašističku četničku ideologiju. Proglašavaju za sveca Popa Macu, zločinca, silovatelja i ubicu!
Više niko ne vjeruje Crkvi. Dokle ćemo trpjeti ovaj teror, gdje mantije kriju kriminalce i šire mržnju, ugrožavajući mir i sigurnost svih nas?
Pravedna država mora bez milosti i izuzetaka primjenjivati zakon. Samo tako možemo sačuvati Crnu Goru i vratiti povjerenje naroda.
Neću biti saučesnik u lažima i nasilju koje se proglašavaju istinom. Zato ponosno kažem: nijesam litijaš i neću biti.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Crkva prijeti vlastima Crne Gore: “Ako smijete, dođite i srušite spomenik Pavlu Đurišiću — biće u crkvi”

Parohija Prva Cetinjska pozvala je vjernike i prijatelje Crnogorske pravoslavne crkve da se pridruže obilježavanju jubileja – deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju.
- Na praznik Svetog Ivana Crnojevića, 4. jula 2025. godine, navršava se deset godina od osvećenja ove crkve posvećene Božijem ugodniku i vladaru Crne Gore, čije ime s ponosom nosi naš hram - poručuju iz Parohije.
Tim povodom, na dan hramovne slave, biće služena Sveta liturgija s početkom u 10 sati, kojom će načalstvovati starješina crkve protojerej-stavrofor Stefan Marković.
Iz Parohije podsjećaju da je na trnovitom putu obnove Crnogorske pravoslavne crkve, „uz Božiju pomoć i zalaganje naroda iz zemlje i dijaspore, podignuto više svetinja“, među kojima se izdvaja crkva Svetog Ivana Crnojevića.
- Ova, arhitektonski i duhovno predivna crkva, uzrastala je s velikom ljubavlju naroda i sveštenstva. Na praznik Svetog Ivana Crnojevića 2015. godine, osveštana je tokom Svete arhijerejske liturgije - navodi se.
U protekloj deceniji, u ovom hramu krštene su stotine djece i odraslih, sklopljeno je više desetina brakova, a održana su i važna crkvena rukopoloženja, uključujući arhijerejsku hirotoniju sadašnjeg mitropolita Borisa 2019. godine.
Takođe, u novembru 2023. i aprilu 2024. godine, crkva je bila domaćin kanonizaciji Svetog Antonija, mitropolita Crnogorskog, i Svetih Rokočkih mučenika, uz blagoslov Svetog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve i mitropolita Borisa. U istom periodu, iz Rumunije su u ovu crkvu donesene čestice moštiju Svetih apostola Petra i Pavla, kao i dio Časnog krsta, koji se danas čuvaju u ovom hramu.
Iz Parohije naglašavaju da je „najveći od svih događaja“ bilo obretenje moštiju Svetog Antonija Mitropolita Crnogorskog, u novembru 2024. godine, „od kada ova svetinja posebno zrači božanskom blagodaću“.
- Pozivamo sve ljude dobre volje da nam se pridruže na Svetoj liturgiji u petak, 4. jula, i zajedno sa nama proslave praznik Svetog Ivana Crnojevića, uz blagoslov Svetog Antonija i Svetih apostola Petra i Pavla, čije mošti se svakodnevno čuvaju i poštuju u ovom hramu - poručuju iz Parohije Prve Cetinjske.

1250x600

1084x550

Deset godina od osvećenja crkve Svetog Ivana Crnojevića: Parohija Prva Cetinjska poziva na zajedničku molitvu

Pokušajem revizionizma i veličanjem četničkog, zločinačnog pokreta pokušavaju se poništiti sve one vrijednosti zbog kojih Crna Gora i zaslužuje da postoji. Tu mislim na identitetske, antifašističke i vrijednosti suživota. Ako uspiju da svoj narativ i ideologiju učine vladajućom, Crna Gora će izgubiti sebe i onda će lakše moći da se obračunaju i sa državom i sa svim ostalima koji nisu dio svetosavskog dijela naroda, ocijenio je u "24 sata" na Telviziji E stručnjak za komunikacije Miodrag Strugar.
U trenutku kada političke i vjerske strukture sve otvorenije koriste istorijski revizionizam i simboličku rehabilitaciju četničkog pokreta, postavlja se ključno pitanje - kakva je poruka, koji su ciljevi i zašto baš sada?&nbsp;
Strugar kaže da se već 2020. pripremao teren za ono što danas vidimo. Bilo je jasno, navodi on, da koalicija oko bivšeg Demokratskog fronta, Demokrata i GP URA želi da ostvariti pobjedu, ne na narativu na kojem trenutno "jašu" crkve i Andrija Mandić, već da će kroz priču o korupciji i kriminalu i neke vrijednosti koje su društveno prihvatljivije pokušati da ostvare pobjedu na izborima i kasnije učvrste svoju vlast.&nbsp;
- Pitamo se zašto baš danas ovaj narativ? Već su se učvrstili na vlasti. Kada nekog iskoriste, onda ga odbace, kao što se desilo sa GP URA. Znamo da je URA dobila glasove na račun zelenih strategija, Evrope, građanskog društva... Kada su došli na vlast i dobili premijersko mjesto, pamtimo li ijednu zelenu agendu? Tada je bila priča o Temeljnom ugovoru, Otvorenom Balkanu, Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i pripremali su teren za ovo što vidimo danas. Danas kada su sve partije u orbiti crkve i Andrije Mandića, svi igraju svoje uloge, a tu prvobitno mislim na Demokrate i Pokret Evropa sad. Da je riječ o strateškom pristupu možemo da vidimo i po tome koje poruke šalje Mandić, a koje Milan Knežević i njegov DNP. Te poruke nijesu iste. Tačno vidimo da oni žele da se obrate ne uvijek istom biračkom tijelu - jedni malo razočaranom, jedni nekom koje želi veću i vidjljiviju kontrolu od strane Aleksandra Vučića, drugi koji žele čvršće povezivanje sa crkvom, treći koji će biti u toj orbiti koja priča o ekonomiji, četvrti o pomirenju i nepodjelama. A u stvari, sve što rade izvršavaju ideološki naum koji je urađen van Crne Gore - stava je Strugar.
<h2>Crkva kao ideološka parapolitička organizacija</h2>
Prema njegovim riječima, kod nas se crkva ponaša kao ideološka parapolitička organizacija. Političko krilo te crkve, kako kaže, nije samo Andrija Mandić i njegova partija.
- Vidi se da su to sinhronizovane akcije, da oni žele da kontrolišu narativ i to dosta uspješno rade. Kada bace sidro, onda se svi vrte oko njega, a nema adekvatnog odgovora. On nije strateški, već je više reaktivan na ono što su strateške smjernice i što su planirali oni koji su osmislili cijelu tu strategiju kako da pokore Crnu Goru, odnosno izmijene ono što su vrijednosti Crne Gore - kazao je Strugar.
On smatra da te poruke ne donose ništa dobro i da su razarajuće po društvo.
- Oni pokazuju da je Crna Gora ranjivo društvo i ne doprinose ni društvenoj koheziji, niti napretku u bilo kom smislu. Teško da sa takvim porukama i činjenjem onih koji su odgovorni za sve društvene prilike u Crnoj Gori možemo ići naprijed. Retoriku o evropskim integracijama samo koriste kao sredstvo, jer iza toga ne stoje vrijednosti na kojima treba da počiva Crna Gora - istakao je Strugar.
<h2>Do odgovora uz pritisak javnosti</h2>
Strugar smatra da država nema snage da odgovori na ono što radi crkva. Teško možemo očekivati, navodi on, da će tužilaštvo i državne institucije imati adekvatan odgovor bez pritiska javnosti spolja.
- Kad nešto urade političke partije koje su političko krilo crkve, država ponekad i da adekvatan odgovor. Ali što god uradi crkva u Crnoj Gori, koja je i formirala Vladu 2020. i dalje upravlja društvenim procesima, koliko god to bilo štetno i nezakonito, a imamo nezakonitost kad je u pitanju širenje vjerske netrpeljivosti i mržnje i nelegalnu gradnju, odgovor države je da se još da novca za funkcionisanje te organizacije. Vidimo da ni tužilaštvo ni Vladu ne obavezuje čak ni ono što piše u evropskom izvještaju - naglasio je Strugar.
Crvenih linija je, kaže on, bilo i do sada i država će morati dati odgovor, kao i svi društveni činioci.
- Tu mislim i na civilni sketor, građane, institucije, fakultete, akademsku zajednicu, Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti (CANU) koja ćuti i ni o čemu nema svoj stav. Moraće svi da zauzmu stav jer jedino mi kao društvo ćemo moći da pobijedimo narative koje pokušavaju da nametnu oni koji jesu moćni - em su na vlasti, em imaju jaku podršku spolja, a na ruku im idu i neke okolnosti koje se događaju na globalnom nivou - zaključio je Strugar.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DST5B63h_tCg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
T.K.

Stugar: Ako četnička ideologija postane vladajuća Crna Gora će izgubiti sebe, država mora odgovoriti

Papa Lav XIV poručio je da Katolička crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, seksualnog ili bilo kojeg drugog, u svom prvom javnom komentaru o svešteničkim skandalima koji godinama potresaju Crkvu širom svijeta, izvještava Guardian.
U saopštenju koje je juče pročitano na izvedbi pozorišne predstave o novinarki koja je bila izložena uznemiravanju dok je istraživala zlostavljanja unutar moćne katoličke zajednice, papa Lav istakao je da je nužno razviti kulturu prevencije unutar cijele Crkve, kulturu koja ne toleriše nikakav oblik zlostavljanja, bilo da se radi o zloupotrebi moći ili autoriteta, savjesti, duhovnosti ili seksualnog zlostavljanja.
U istoj izjavi naglasio je i važnost slobodnog i nezavisnog novinarstva.&nbsp;
- Gdje god se novinar ućutka, slabi demokratska duša jednog naroda. Braniti slobodno i etično novinarstvo nije samo čin pravde, već i dužnost svih onih koji teže snažnoj i efikasnoj demokratiji - poručio je on.
Njegove su riječi u oštrom kontrastu s istupima nekih biskupa, uključujući i one iz SAD-a, domovine pape Lava, koji su u prošlosti kritikovali medijsko izvještavanje o skandalima vezanim uz seksualno zlostavljanje i zataškivanja unutar Crkve koja su obilježila decenije i ostavila hiljade žrtava širom svijeta.
Ova izjava dolazi i nakon što su grupe preživjelih žrtava zlostavljanja izrazile zabrinutost zbog izbora pape Lava, koji je 8. maja naslijedio preminulog papu Franja.
Papa Lav XIV poručio je da Katolička crkva mora hitno da obnovi svoju predanost zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba. Njegova izjava objavljena je juče uveče tokom izvedbe pozorišne predstave "Proyecto Ugaz" u Limi, u Peruu, koja odaje počast novinarki Paoli Ugaz.

Prvi javni komentar pape Lava XIV o svešteničkim skandalima: Crkva ne smije tolerisati nijedan oblik zlostavljanja, pa ni seksualno

„Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“ (George Orwell, 1984) U srpskoj istoriografiji je poznat beskompromisni sukob između Pantelije Srećkovića i Ilariona Ruvarca, koju Ruvarac objašnjava riječima „...od čoveka Srbina, preteranog patrijote, u koga je jače čustvo i želja od uma i razuma – napisana Istorija ne vredi mnogo i upravo da ništa ne vredi, i da je za Srbiju i Srpstvo velika sramota, što je takva Istorija puštena u svet“. Srećković je bio predstavnik romantičarske istoriografije, koja je uglavnom počivala na zabludi da su narodna predanja pouzdan istorijski izvor, uspjevši da prikupi impresivnu kolekciju predrasuda, poluistina, suludih koncepcija i šovinističkih naklapanja, kojih se kao tobožnjih „istorijskih činjenica“ čvrsto držao cijelog života. <h2>Klerikalna mitologija</h2> Danas je srpska istorigrafija u potpunosti naslijedila Pantinu metodologiju, bilo da se radi o daljoj ili bližoj prošlosti. Istorijski revizionizam je u savremenom srpskom društvu jedan od ključnih mehanizama kojim se izgrađuje „novo“ kolektivno „śećanje“, kao temelj obnovljenih imperijalnih ambicija. Zamjena istorije političkim mitom nije puka zamjena istorijskih činjenica mitskim pripovjedanjima, jer bi istorijski argumenti nadvladali kao jači, već se istoriji oduzima legitimet, da bi se prešlo na novo, politički upotrebljivo pisanje i čitanje istorije, sa malo ili nimalo uvažavanja za činjenice koje se guraju u stranu, prećutkuju, brišu, a veoma često i konstruišu. Često konstruisani lažni mitovi traže savez sa pravim mitovima ili sa selektivnim činjenicama da bi bili što efikasniji. Preveliki politički, medijski i pseudonaučni uticaj na crnogorsko društvo izvana proizveli su generaciju političara, koja danas čini vlast u Crnoj Gori i koja je svoj identitet gradila na Pantinoj istoriji. Da stvari budu još obespokojavajuće, slično je i sa njihovim sljedbenicima. Posebnu ulogu u svemu tome ima Crkva Srbije, njene eparhije u Crnoj Gori, čije sveštenstvo, skromnog opšteg obrazovanja i u ratu sa svim realnim činjenicama, bezobalnom slobodom tumače istorijsko nasljeđe, slijepi i gluvi za prvoklasne istorijske artefakte koji su u sukobu sa njihovom mitološkim naklapanjima.&nbsp; Zato je Crna Gora pravi primjer kako se istorijski fakti prvog reda zamjenjuju klerikalnom mitologijom i kreiranjem prošlosti koja je za njih vrlo upotrebljiva u mijenjanju svijesti građana Crne Gore, pokušavajući da današnje vrijeme projektuju na vremena prije više stotina stoljeća, kada nije bilo ni nacija, ni identitetskih razmirica, ni današnje dostupnosti informacija. Fascinira sa kojom upornošću Crkva Srbije ignoriše svaki artefakt koji se pojavi u istorijskoj publicistici, ne prezentirajući nam bilo kakvu polemičku činjenicu kojom bi ih osporila.&nbsp; Tako se ignoriše Gramata carigradskog patrijrha Jeremije iz 1531. godine, podržana od tri najvažnija patrijarha, kojom se Pećka arhiepiskoja naziva takozvanom i „otpočetka“ potčinjenom Ohridskoj arhiepiskopiji, ili kad su članovi Srpske kraljevske akademije, preteče SANU, „ljubazno primani u Vaseljenskoj patrijaršiji, po rečima uvaženog gospodina Jakozosa Papajoanu, sekretara Sinoda, koji je konsultovao patrijaršiskog bibliotekara i arhivara, da u Fanaru nema dokumenata o obnovi rada Pećke patrijaršije. Uostalom, na Pećku patrijaršiju, sasvim prirodno, i danas se tamo gleda kao na nekanonsku ustanovu, političko delo Turaka, što je ona i stvarno bila“. Nikada nijesmo od Crkve Srbije dobili razjašnjenje neprisustva Vaseljenskog patrijarha na tzv. proslavi 800-godišnjice SPC i stava Vaseljenske patrijašije da se radilo samo o hirotoniji Save Nemanjića u čin arhiepiskopa? Glavna dva izvora vezano za hirotoniju Sv. Save u čin arhiepiskopa jesu njegovi životopisci Domentijan i Teodosije. Domentijan je žitije pisao polovinom XIII stoljeća, dok ga je Teodosije pisao krajem XIII i početkom XIV stoljeća. Oba pogrešno navode ime vaseljenskog patrijarha, jer je u periodu 1216 – 1222. godine patrijarh bio Manojlo Saranten, a ne German II, što govori da Domentijan nije svjedočio činu hirotoinije Save, dok je Teodosije pisao žitije na bazi Domentijanovog. Teodosije potvrđuje da je Druga zapovijest Vaseljenskog patrijarha samo lična gramata za Sv. Savu. &nbsp; <h2>Autokefalna Crnogorska crkva</h2> Crkvena autokefalnost podrazumjeva da takva crkva ne dobija svoju vlast od druge crkve i da nad sobom nema nikakave više vlasti, sem vaseljenskih sabora. Jednom izvojevana autokefalnost je stalna. Kanoni se uspostavljaju odlukama vaseljenskih sabora, odlukama pojedinih pomjesnih sabora (Fotijev Nomokanon), odlukama najviših crkvenih autoriteta. Tako da se u glasilu Petrogradske duhovne akademije objavljen Diptih Ruske pravoslavne crkve iz 1851. godine i Atinska sintagma Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine apsolutno mogu smatrati kaononskim dokumentima. U oba ta dokumenta pod brojem 9 navedena je autokefalna mitropolija Crne Gore. Iako se pokušava pominjanje Cetinjske mitropolije među autokefalnim crkvama osporiti sa srpske strane, da se radi samo o autonomiji, postavlja se pitanje, ako je tako, zašto nije pomenuta crkva u Srbiji, koja je imala u to doba autonomiju u okviru Vaseljenske patrijaršije?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a" data-rendition-name="original" width="700" height="500" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Odluka o ujedinjenju(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ustav Crne Gore iz 1905, u članu 40, samo konstatuje, i kanonski i ovozemaljski, pravni status Crnogorske crkve: „... Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Autokefalnost potvrđuje i beogradski mitropolit Dimitrije Pavlović u zvaničnim obraćanjima vrhu Crnogorske crkve. Za pseudoistoriju nijesu argument ni Službene novine KSHS od 3. juna 1922. godine, u kojima se govori o ujedinjenju autokefalne CPC sa ostalim crkvama. Kao što se pominje i u samom tomosu Vaseljenske patrijaršije toj ujedinjenoj crkvi, a koji se i navodi u tom broju Službenih novina. I to je sve više puta objavljeno, bez ikakvog efekta. Kao da je ćutanje i bježanje od razjašnjenja tog pitanja najoportunije za Crkvu Srbije i njene poklonike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f" data-rendition-name="original" width="500" height="700" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Službene novine, 3. jun 1922.(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U svojim epskim zanosima i prizemnoj metaforici, Boris Bogdanović pominje „izmišljenu drugu crkvu“, aludirajući na Mila Đukanovića. Njega kao pravnika, doduše „daljinskog“ sa čuvenog Megatrenda, ne obavezuje ni Ustav Crne Gore iz 1905, ni Ustav CPC iz 1904, niti ga interesuje kako je nekanonski i nepravno ukinuta CPC, ko je činio Sinod CPC, što je predviđao Ustav CPC kako se donose odluke Sinoda, kako postaju izvršne, da li je Rješenje nepotpunog Sv. Sinoda Kraljevine Crne Gore od 16. decembra 1918. godine pravno valjan dokument da se ukine jedna autokefalna crkva, iako je po kanonima autokefalnost crkava STALNA! Možda bi, po istom principu, Porfirije Perić i Irinej Bulović mogli rješenjem napisanim rukom i svojim potpisima prisajediniti Crkvu Srbije Moskovskoj patrijaršiji? Naravno da to nije moguće bez odluke Sabora! Da mu bude jasnije Rješenje od 16. decembra 1918. potpisali su samo dva člana Sinoda Kraljevine Crne Gore od sedam, koliko je imao,, arhipeiskop Mitrofan Ban i episkop nikšićski Kiril Mitrović.&nbsp; <h2>Odsustvo samopoštovanja</h2> Ako Bogdanovića interesuje pravni i duhovni kontinuitet crkve čiji je poklonik, preporučujem mu da pročita Zakon o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, član 11. Crkva Srbije postoji u Crnoj Gori fizički od 1920. godine, priznata od Vaseljenske patrijaršije 1922. godine, u pravni sistem KSHS/Kraljevine Jugoslavije ušla je Zakonom o SPC iz 1929. i Ustavom iz 1931. godine, kojim je nekada autokefalna Cetinjska mitropolija postala 22. eparhija Crkve Srbije.&nbsp; Koliko je odsustvo samopoštovanja govori i stalno pominjanje povratka kapele Karađorđevića na Jezerski vrh. Tobožnji poštovaoci Njegoša i smirenja njegovih kostiju hoće da rušitelje originalne Njegoševe kapele instaliraju simbolički kao „istorijsku vertikalu“ (riječi Borisa Bogdanovića). Pored toga što postoje snimci oštećenja Njegoševe kapele od groma, skica ruskog arhitekte Krasnova koji pokazuju da je Njegoševu kapelu vrlo lako bilo obnoviti (čak su i Austrijanci nudili da oni to urade), umjesto što je survana niz Koprivinu stranu, lažni poštovaoci Njegoša, kojima je jedino potreban kao simbol srpstva, ne prave replike njegove kapele, već kapele koju su podigli Karađorđevići, sa istim ciljem da se Crna Gora obelježi kao dio srpske teritorije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea" data-rendition-name="original" width="1440" height="1258" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Skica Krasnova oštećene Njegoševe kapele prije rušenja(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Da imamo posla sa novokompovanim vjernicima i sveštenicima koji se ne drže kanona „kao pijan plota“ govori reakcija jednog novinara u tv emisiji, koji sa promjenom redakcije mijenja i svjetonazore, da ga vrijeđa naziv Crkva Srbije. Da je čovjek vjere obavjestio bi se da je na vaseljenskom saboru na Kipru 1872. etnofiletizam proglašen jeresom. Drugim riječima, ne postoje nacionalne crkve, crkva je jedinstvena, „katoličanska“, a svi njeni djelovi su pomjesni i nose ime države u kojoj vrše „božju misiju“. To posebno važi i za one koji autokefalnu sremskokarlovačku mitropoliju smatraju dijelom Pećke „patrijaršije“, iako je ona bila mitropolija Pravoslavne crkve u Austrougarskoj. Umjesto što pjenite, provjerite!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6" data-rendition-name="original" width="1455" height="554" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Oštećena kapela lijevo - srušena od strane Karađorđevića desno(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ako se pitate zašto opet o crkvenom pitanju, odgovor je da je tokom proteklih sto godina identifikacija srpstva i pravoslavlja, tj. vjere i nacije, u različitim periodima, dovođena do apsoluta. Za veliki broj autora srpstvo i pravoslavlje su bili sinonimi. Velmar Janković 1938. godine piše da je pravoslavlje proželo „celog srpskog čoveka“, pa je svetosavska crkva „izraz srpskog narodnog duha“ sa kojim je srasla i van kojeg „tako reći i ne postoji“. Upravo zahvaljujući toj nehrišćanskoj ideologiji i vezi crkve i nacije, Crna Gora je potonjih skoro četiri decenije promjenila nacionalni sastav zahvaljujući Crkvi Srbije. Oksimoron je da oni koji su nacionalni konvertiti, koji su promijenili kao zreli ljudi svoju naciju, optužuju one koji su dosljedni u svom nacionalnom identitetu za izdaju svog porijekla? Otvorite već jednom na uvid popisne liste od 1948. do danas, da već jednom vidimo kakav prevrtljiv karakter imaju mnogi građani Crne Gore, dostojan prezira. A i da njihovi potomci prestanu da nas pitaju „što ti je bio đed“.&nbsp;

Slobodan Jovanović

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Od dana kada su se takozvani „oslobodioci“ dokopali vlasti, svjedočimo sistematskom rastakanju Crne Gore – ne oslobađanju, nego odricanju, ne napretku, nego koraku unazad. Sve u ime "pomirenja", "otvorenosti", "bratskih odnosa" i sličnih šupljih floskula koje u praksi znače: rasprodaj sve što vrijedi, ušutkaj sve što misli, i sruši sve što je crnogorsko.
Obrazovanje – prvo što je palo
Preko 300 prosvjetnih radnika je „oslobođeno“, čitaj: otjerano jer nijesu bili po mjeri novog režima. Umjesto njih, dolaze partijski poslušnici, neznalice, ljudi koji ni sami ne znaju razliku između glagola i glagoljice, ali znaju gdje da se potpišu kada treba da se smijeni neko ko brani crnogorski identitet. A ko će djeci pričati o Njegošu, o Laliću, o Petrovićima? Niko – bolje da uče šta znači "Velika Srbija" nego šta znači čojstvo i junaštvo.
Crkva – glavni instrument porobljavanja
Stotine hiljada kvadrata crnogorske zemlje prepisano je Srpskoj pravoslavnoj crkvi, tačnije – državi Srbiji. Crkva koja u kontinuitetu negira postojanje Crnogoraca, sada postaje vlasnik naših manastira, naših grobova, naših svetinja. Umjesto da se čuva ono što je dio duhovnog identiteta Crne Gore, sada se sve to koristi kao alat za nacionalno potiranje.
Privreda – sve što vrijedi, već nije naše
Ugalj? Izvezen. Voda? Privatizovana. Luka Bar? Pod znakom pitanja. Montenegro Airlines? Ugašen. Brodovi? Ne zna se ni gdje su, ni pod kojom zastavom plove, ako uopšte još plove. Rafinerije, fabrike, rudnici? Zatvoreni, prodati ili prepušteni zaboravu. Svaki resurs koji bi mogao donositi korist Crnoj Gori, sada koristi neko drugi.
Turizam – biser koji gasne
Rekordno loša sezona, a turizam nam je glavna grana privrede. I umjesto da se ulaže, promoviše i štiti, 12 kilometara najljepše obale je „dato“ na 99 godina – što u prevodu znači zauvek. Koja su to “bratska” imena koja su to dobila? Zašto se sve krije? Ko će to ikada vratiti narodu? Nikad niko.
Kultura, jezik, identitet – na streljani
Gasi se Crnogorski jezik. Gasi se kultura. Javne ustanove postaju partijska prćija. Javna televizija – postaje privatna propagandna mašina. Srpski književnici, srbijanski filmovi, turbo-folk reality programi. Sve je dobro, osim ako je crnogorsko. I onda se pitamo – zašto djeca ne znaju ko su?
Demografija – narod koji nestaje
Mortalitet premašuje natalitet. Ljudi odlaze. Mladi ne vide perspektivu. Ako si patriota – smetaš. Ako si stručan – prijetiš. Ako si misleći – opasan si. Odlazak je spas, ostanak je tiha kapitulacija. I dok narod nestaje, vlast to ne samo da ne sprečava – nego i podstiče.
Zaključak – što je još ostalo da se oslobodimo?
Možda još samo ime. Možda još samo zastava. Možda još samo ustav. A kad se i toga „oslobodimo“, postaće jasno – Crna Gora neće biti poražena u ratu. Biće prodata u miru. A prodali su je oni koji su obećali da će je braniti.
Ova vlast nije oslobodila Crnu Goru – ona je oslobađa od sebe same. Od dostojanstva, od suverenosti, od ponosa. To nije oslobađanje. To je tiho samoubistvo. A najtragičnije je što većina to gleda, ćuti – i klima glavom.

"Oslobađanje" Crne Gore – tiho samoubistvo jedne države

Vinkovačka policija podnijela je krivične prijave protiv mađarskih državljana, 24-četvorogodišnjeg muškarca i maloljetnice, jer su krali crkvene oluke po Slavoniji.
Policija vukovarsko-sremska saopštila je da je kriminalističkim istraživanjem došla do sumnje da su mađarski državljani tokom decembra ukrali bakrene oluke s više vjerskih objekata na području istočne i zapadne Slavonije, koje su potom prodali kao sekundarne sirovine te tako zaradili više od 10.000 eura.
Krađama su oštećene župe i parohije u Gornjim Bogićevcima, Sibinju, Šagu, Buku, Maloj Kopanici, Josipovcu Punitovačkom, Gatu, Oroliku, Sotinu, Srijemskim Lazama i Bogdanovcima te opštini Nuštar, prenose hrvatski mediji.
U policiji kažu da su zbog niza krađa nadležnom državnom tužilaštvu podnijeli krivičnu prijavu.

Mladić i maloljetnica krali oluke sa crkava u Slavoniji

Za sada nepoznati počinilac obio je crkvu Svetog Arhangela Mihaila na groblju Gvozden Brijeg u Baru.&nbsp;
Prema saznanjima Primorskog portala, to se dogodilo u noći između 22. i 23. januara kada su provaljena vrata, a potom ukraden novac iz kutije za prilog. 
 
Slučaj je prijavljen policiji, koja je izašla ne lice mjesta, izvršila uviđaj i preduzela nadležne istražne radnje.&nbsp;
Istraga je u toku.

Bar: Obijena crkva na groblju Gvozden Brijeg, ukraden novac

Pravoslavni svještenik Bojan Jovanović, koji je nekada služio u Crkvi Srbije i prije nekoliko godina odlučio da progovori o teškim zlodjelima u ovoj vjerskoj zajednici koja se decenijama zataškavaju, bio je dio tima, sa nevladinim organizacijama iz Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, kao i sa eminentnim stručnjacima i aktivistima, koji je uradio, kako je kazao za Portal ETV, ekspoze o „šokantnim razmjerama slučajeva pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskim zajednicama pravoslavne orijentacije, sa posebnim akcentom na Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC)“. Jovanović je 2021, uz podršku NVO Montenegro International, koja se odazvala na njegove apele da se neko uključi i podrži njegovu višegodišnju borbu da silovatelji u Crkvi Srbije budu procesuirani i kažnjeni, objavio knjigu „Ispovest kako smo ubili Boga“, koja je stravično svjedočanstvo o seksualnim nepočinstvima visokih crkvenih velikodostojnika Crkve Srbije čije su žrtve, uglavnom djeca i tinejdžeri. - Ekspoze obuhvata nekoliko konkretnih slučajeva zlostavljanja unutar SPC, uključujući i one u Hrvatskoj, gdje su svještenici SPC osumnjičeni za pedofiliju. Ovi slučajevi ukazuju na praksu prebacivanja osumnjičenih sveštenika u druge parohije, što dodatno omogućava prikrivanje zločina i zaštitu počinilaca. Ovi alarmantni podaci ukazuju na postojanje organizovane mreže koja omogućava opasne prakse premještanja osumnjičenih, umjesto da se preduzmu odgovarajuće pravne mjere - kaže Jovanović. Ekspoze je, dodaje naš sagovornik, dostavljen na više od 100 adresa u svijetu, uključujući ključne institucije kao što su Ujedinjene nacije, Komitet za zaštitu prava djece, Svjetska zdravstvena organizacija, Evropski parlament, Evropska komisija... Očekuju prijem kod većine od ovih organizacija. - Kao odgovor na zabrinjavajuće informacije do kojih smo došli radeći na ovom dokumentu, biće formirana delegacija koja će se baviti daljim istraživanjem i implementacijom mjera za prevenciju i zaštitu žrtava. Delegaciju će predvoditi koordinator projekta udruga Savez Kršćana, a činiće je psiholozi, dugogodišnji aktivisti i stručnjaci koji se bore za pravdu i pružaju podršku onima koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje - ističe Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241204211216_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>ISTRAJNA BORBA: Bojan Jovanović(Photo: Privatna arhiva)</figcaption> </figure>  Najavljuje da će delegacija, na prijemu u UN, ali i na sastancima na ostalim ključnim adresama, iznijeti dokaze o umiješanosti institucija Republike Srbije u zaštiti SPC i prikrivanje pedofilije i seksualnog zlostavljanja i pozvati međunarodnu zajednicu da preduzme odgovarajuće korake kako bi se spriječio dalji razvoj ove, ističe Jovanović, katastrofalne situacije. - Ovaj ekspoze nije samo poziv na odgovornost, već i poziv na globalnu akciju u borbi protiv ove strašne pojave koja zahvata crkvene zajednice širom svijeta. Naša odgovornost je da prepoznamo zlo, stanemo na put njegovom širenju i pružimo sigurno okruženje za sve, naročito za djecu - kategoričan je bivši đakon Crkve Srbije. Komentarišući prikupljene podatke o slučajevima pedofilije i seksualnog zlostavljanja u vjerskoj zajednici kojoj je nekada pripadao, Jovanović naglašava, da je vrijeme da poglavar Crkve Srbije „kao najodgovornija osoba u toj instituciji, prepozna ozbiljnost situacije i donese hrabru odluku da se povuče sa svog položaja i izvini žrtvama“. - Ovaj čin izvinjenja ne bi bio samo gest lične odgovornosti, već i primjer svim drugim svještenim licima koja su bila umiješana u tajne istrage i prikrivanje ovih stravičnih zločina. Takav postupak bi mogao da pokrene proces odgovornosti i istinske katarze unutar crkvene zajednice - smatra Jovanović. Ističe i da bi policija i pravosudni organi trebalo da nalože otvaranje arhiva Crkve Srbije, koji, prema njegovim saznanjima, odnosno, tvrdi da ima dokaze da postoje i da je to put da se otkrije istina o zločinima koji su godinama bili sakriveni. - Ove informacije su ključne kako bi se žrtvama pružila pravda i kako bi se u budućnosti spriječili slični slučajevi. Vjerujem da će se istina u jednom trenutku otkriti, ali bi bilo daleko korisnije za SPC da to učini samostalno, a ne da čekamo da se situacija rasvijetli spolja. Ako bi sama otvorila priču, SPC bi djelimično sklonila ljagu sa svoga imena - smatra Jovanović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241204211220_aafa58787ad14714bf3f7ca84eeeec4a5fe24d98aec5d9cb50765b6386416148" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Ispovest kako smo ubili Boga"> <figcaption>Jovanović u knjizi svjedočio o nepočinstvima velikodostojnika Crkve Srbije</figcaption> </figure>  Otvoreno suočavanje sa prošlošću, zaključuje on, priznavanje grešaka i odgovornost za postupke članova Crkve Srbije, ne bi samo bilo važno za žrtve, već i za samu instituciju, koja bi na taj način mogla da se obnovi i ponovo izgradi povjerenje vjernika i društva. Jovanović je i sam bio žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije, a pokušao je da ga zlostavlja nekadašnji episkop Zvorničko-tuzlanske eparhije (BiH) Vasilije Kačavenda koji je ukazom ove vjerske zajednice 2012. penzionisan. Episkop šumadijski Crkve Srbije Jovan, međutim, ljetos ga je rehabilitovao odlikovanjem koje mu je uručio u Kragujevcu - ordenom šumaričkih mučenika?! Kačavenda nikada nije odgovarao za teške optužbe iznešene na njegov račun - da je bio pedofil, da je najvjerovatnije stajao i iza ubistva jednog mladića u Crkvi Srbije, da je organizovao orgije sa dječacima... Specijalno tužilaštvo Crne Gore formiralo je predmet na osnovu materijala koji im je predao Jovanović, a koji, prema njegovim riječima, dokazuju da je i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Crkve Srbije Joanikije Mićović učestvovao u prikrivanju pedofilije, ali i njegov prethodnik, pokojni Amfilohije Radović. U kojoj je fazi istraga u ovom slučaju javnosti nije poznato.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241204211220_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3" data-rendition-name="original" width="600" height="337" loading="lazy" alt="SDT"> <figcaption>Specijalno tužilaštvo se ne oglašava o istrazi prikrivanja pedofilije</figcaption> </figure>  Jovanović tvrdi da je pedofilije bilo i u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Iznijećemo dokaze o institucionalnom prikrivanju seksualnog zlostavljanja

Poslednji incident koji je izazvala crkva tuđe države ispred crkve u mojkovačkom naselju Štitarice, time što je istakla zastavu tuđe države "muhamedovicu" umjesto crnogorske zastave, izazvala je opravdanu reakciju Crnogoraca, koji su istakli svoju zastavu, koju su tokom noći, popovi tuđe crkve uklonili, a što rade i na drugim crnogorskim crkvama i grobljima, ističući lažne oznake da su srpske, kazao je potpredsjednik Crnogorske evropske partije (CEP) Boris Marinović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fjarbol-sa-crnogorskom-zastavom-odsjecen-i-ukraden&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Zatečeni brutalnim nastavkom asimilacije Crnogoraca koji traje više od dva vijeka, Crnogorska evropska partija ističe da ima plan za rješavanje crkvenog pitanja u Crnoj Gori, a koji je u skladu sa opšteprihvaćenim međunarodnim normama, i crnogorskim Ustavom.
- Prvo, sve crkve u Crnoj Gori moraju biti odvojene od države, i ravnopravne. Drugo, sva kulturna i istorijska dobra sakralnog tipa će biti nacionalizovana, i u vlasništvu države Crne Gore koja će ih ustupiti na korišćenje, ravnopravno, vjerskim zajednicama na korišćenje - naglasio je Marinović.
Iz CEP naglašavaju da su slično uradile sve evropske države, kao Njemačka, Francuska i druge, ali i Rusija i Srbija, u čijem vlasništvu se nalaze svi vjerski objekti na teritoriji njihovih država.
- Tako će biti i u Crnoj Gori, kada Crnogorska evropska partija bude vlast ili dio vlasti u Crnoj Gori - poručio je Marinović.

Marinović: Zastavu u Štitaricama uklonili popovi tuđe crkve

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković komentarisao je mogućnost da Milorad Dodik, kojem je Centralna izborna komisija BiH oduzela mandat predsjednika entiteta Republika Srpska, imenuje novog mandatara Vlade.
- Ako bi bivši predsjednik bh. entiteta Republika Srpska imenovao mandatara Vlade, to imenovanje bilo bi nezakonito i nelegalno. Odveo bi tako Milorad Dodik i Vladu RS u ilegalu i potpuno obezglavio manji bh. entitet. Uradiće to, nemam dilemu - poručio je Konaković.
Dodao je da je Dodika više puta ranije upozoravao na posljedice njegove politike.
- Više puta sam ga upozoravao zadnjih godina da u crnu rupu u koju strmoglavo juri vodi i sve one koji ga slijede, da tamo vodi i svoj narod i entitet na čijem je čelu. Izolacija, sankcije, ilegala i neizvjesnost. To je na kraju ponudio svom narodu - kazao je.
Konaković je naglasio da je Dodik oštetio entitet kojim je upravljao.
- Narodu i entitetu čiji je budžet poharao i čija je javna dobra i javna preduzeća rasprodao. Budžet koji je poharao punio se ekonomijom koja je preko 90% vezana za EU i evropsko tržište. Nije mu se gadio takav novac dok je u isto vrijeme pljuvao po EU i kočio evropski put - istakao je šef diplomatije BiH.
U zaključku je poručio da Dodik pokazuje pravo lice i prema svojim saradnicima.
- I na kraju pokaže pravo lice prema saradnicima koji su mu bili lojalni i koje je tjerao na nezakonito i neustavno djelovanje. Ponizi Viškovića. To je taj, da prostiš, pravi Milorad Dodik - zaključio je Konaković.

Konaković: Više puta sam upozoravao Dodika da juri u crnu rupu, to je na kraju ponudio svom narodu

Crnogorski šahista Predrag Nikač upisao je pobjedu na otvaranju Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u poljskom Žešovu.
On je u prvom kolu, bijelim figurama, pobijedio Francuza Olivijea Devila.
Igrana je Pirceva odbrana, u kojoj je Nikač sjajno vođenim napadom i brojnim taktičkim udarima primorao protivnika na predaju.
Nikač, koji brani srebro sa šampionata na Rodosu, postavljen je za petog nosioca, a za medalju boriće se u konkurenciji 65 šahista.
Turnir u Žešovu igra se po švajcarskom sistemu, u devet kola.

Šah: Nikač slavio na startu SP

Ovo je specijalno veče. Tim riječima obratio se direktor Sarajevo film festivala Jovan Marjanović publici koja je do poslednjeg mjesta ispunila Ljetnje kino Coca-Cola da bi vidjela velikog italijanskog sineastu Paola Sorentina kako prima počasno priznanje, ali i njegovo remek-djelo "Veliku ljepotu".
– U poslednje dvije decenije poklonio nam je izuzetne filmove, koji bilježe životne protivrečnosti, ljepotu i dekadenciju, lomljivost, ironiju i emocije, s besprekornim stilom i glasom koji je i ličan i univerzalan. A film „Velika ljepota“, jedan od Sorentinovih najvećih radova, definisao je kinematografski portret vremena, osvojio Oskara, Baftu, Zlatnog globusa – podsetio je Marjanović, dodavši da imaju veliku čast da mu uruče Počasno srce Sarajeva, kao i da reditelja uskoro očekuje premijera novog filma na Venecijanskom festivalu.
I nakon inserata iz Sorentinovih filmova, poput „Božje ruke“, „Partenope“, „Il Diva“, „One Man up“, „Velike ljepote“, „MladostI“ italijanski sineasta izašao je na scenu pozdravljen velikim aplauzom. Zahvalio se na nagradi, rekavši da je počašćen, ali je odmah dodao: – Iako je ovo nagrada za cjelokupnu karijeru, nadam se da ću doći ovde za 20 godina da dobijem još neko priznanje. Ali, prije toga svakako ću doći uskoro da otvorim dobar italijanski restoran u Sarajevu. Vraćam se brzo. Tako da – vidimo se uskoro! Zaista, ovo je prava čast, značajna nagrada, a i sam festival je bitan za Evropu!&nbsp;

Sorentinu uručeno Počasno srce Sarajeva

Studenti i građani Novog Pazara blokirali su večeras magistralni put ka Crnoj Gori, u znak podrške i solidarnosti sa prebijenim i uhapšenim građanima tokom protesta u drugim gradovima.
Oni su tu odali poštu stradalima u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu i studentu Ernadu Bakanu, koji je pregažen na pješačkom prelazu u Beogradu, navode agencije.
Koliko će trajati blokada nije najavljeno, ali su nakon odavanja pošte ćutanjem neki učesnici skupa donijeli stolice i posjedali na kolovoz, navodi Danas.

Iz Novog Pazara se ne može ka Crnoj Gori: Građani blokirali magistralu

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Osvrnuću se na potonji indirektni intervju predśednika Milatovića, dat Portalu Antena M, mudrošću Viktora Igoa i njegovim riječima da je svaki kompromis sa zlom uvijek nauštrb dobra. Izgleda da to predśedniku Crne Gore nije jasno i da je u teškoj zabludi kad mu je uravnotežena politika nezamjeranje ni dobru, ni zlu. A ako nije sposoban da razlikuje zlo od dobra, onda nije ni dorastao mjestu na kojem je. Kukavičko dociranje kako on ne ispunjava tuđe želje nije ništa drugo do isprika za vrstu karaktera, koja se u žargonu naziva - bevanda. Vremena u kojima živimo se stalno usložnjavaju i sve više traže odgovorne državnike, koji popularnost neće graditi jeftinim populizmom po društvenim mrežama i koji će isključivo „kupovati“ naklonost građana svojim djelima. Nažalost, više je nego očigledno da Crna Gora nema čvrsto definisanu politiku u većini ministarstava u trenutku kada bi morala imati jasan plan za nekoliko narednih godina. Ili se vuku potezi ad hoc, ili post festum, kada je šteta već učinjena. Presudna uloga Crkve Srbije i litijaški staž kao referenca za formiranje vlasti, stavljaju Crnu Goru među najkonzervativnije i najnazadnije zemlje u Evropi. Ne kaže se džabe da učitelj u selu pali svijetlo, a pop ga gasi. <h2>SUJEVJERJE UMJESTO VJERE</h2> Crnoj Gori fali mnogo toga: škola, vrtića, domova zdravlja, aviokompanija, infrastruktura... samo joj ne fali crkava. A upravo se jedino crkve grade. Crna Gora ima više crkava po glavi stanovnika od bilo koje zemlje u Evropi. A i dalje se masovno grade. A gradi ih crkva koja malo ima veze sa hrišćanstvom. Hrišćanstvo je eshatološko učenje, koje život na zemlji smatra privremenim na putu u vječni život. Odlasci u crkvu ne donose dobitke u kladionicama, krstovi obješeni o retrovizore ne čuvaju od saobraćajnih nesreća, krimose ne štite krstovi ni donacije crkvi od smrti ili zatvora, ikone na zidu ne štite kuće, molebani ne donose kišu... Ostroga mi. Bog nije đed Mraz koji ispunjava želje. Molebani za kišu su pagansko nasljeđe. Kao i mnoge druge crkvene procesije. Crkva u Crnoj Gori ne širi vjeru, već sujevjerje. Na sujevjerju, prijetnjama nehrišćanskim božjim kaznama, ponižavanjem vjernika klečanjem i bauljanjem po podovima, zaludili su veliki broj građana Crne Gore i oduzeli im racionalan način razmišljanja. Tako iskrivljenu vjeru koriste za ogromnu političku moć. Plus što su, zahvaljujući pokvarenim političarima, spremnim i za izdaju države radi sopstvene koristi, stekli moć koja je često iznad moći države. Nažalost, kao da su se svi pomirili sa tim i niko ne pokušava pravno da suspenduje ogromna prava, koja su neustavno i nezakonito ostvarili. Na tronu Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša danas su nikšićki ponavljač i sarajevska izbjeglica, više nego beznačajne ličnosti. Oni su politički postavljeni, dio su imperijalne politike Beograda, zato podstiču sve što je u funkciji te politike. Revizionizmom se popularišu ideologije iz prošlosti u kojima ne postoji Crna Gora i za koje je Crna Gora dio „homogene Srbije“. Argumentaciju za veličanje zločinaca i saradnika fašista iz Drugog svjetskog rata maskiraju tobožnjom lažnom komunističkom verzijom istorije, što mogu popiti samo lijeni ili plitki umovi. Italijani i Njemci su u vrijeme okupacije Crne Gore i Srbije vodili urednu dokumentaciju, tako da ne postoji ništa lakše nego inostranim arhivama dokazati izdaju i kolaboraciju četnika sa fašistima, kao i njihove zločine. Recimo, Norman Nojbaher, izaslanik Hitlera na Balkanu, u svojim memoarima piše, nakon što je oslobodio Pavla Đurišića iz zarobljeništva i primio ga u svojoj kancelariji, da ga je pitao zašto je pobio toliko muslimana kad ih Srbi smatraju Srbima koji su prevjerili? Na to je Pavle Đurišić odgovorio da su muslimani izrodi koje treba potpuno uništiti. Pavle Đurišić je zločinac, to je svima jasno. To što se on slavi kao junak govori više o onima koji ga slave i njihovom odnosu prema muslimanima i Crnogorcima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spomenik Đurišiću"><figcaption>REVIZIONIZAM: Spomenik ratnom zločincu, saradniku nacista Pavlu Đurišiću(Photo: Stevo Vasiljević/Pobjeda)</figcaption></figure>  Kad se molebanima priziva kiša kojom bi se pogasili brojni požari po Crnoj Gori, znači li to da se crkva molitvama obraća Bogu da pošalje kišu? Ako nije Bogu, kome se obraćaju? A ako se obraćaju Bogu, znači li to da je suša njegovo djelo? Hoće li tada Crkva Srbije objasniti građanima kojima su izgorjele kuće da je to Božja volja? <h2> „PREBROJAVANJE“ VODE</h2> Ili će političari vlasti i oni koje je teško nazvati novinarima, a bave se tim poslom, pronaći krivca, kako bi se i teška nesreća iskoristila u političke svrhe? Krivi su oni prije jer su sve uništili? Mantra! Naravno, istina nije na njihovoj strani. Pere se sopstvena nesposobnost time što se odgovornost prebacuje na predavgustovsku vlast. Demantuje ih to što je za vrijeme te vlasti Crna Gora bila odmah iza Hrvatske po opremljenosti za gašenje požara. Danas je na začelju. Možete mislite o kakvim političkim diletantima se radi kad potpredśednik Vlade za vanjske poslove Filip Ivanović umjesto da se zahvali na pomoći svim zemljama koje su je poslali, prebrojava koliko je ko prosuo vode i iz koje je zemlje. A poenta je da bi potencirao kako je helikopter iz Srbije izasuo najviše vode, ne pominjući da su, dok se požar toliko raširio da je prijetila opšta katastrofa, tri dana čekali da pozovu međunarodnu pomoć preko NATO sistema uzajamne pomoći. Valjda je bilo bitno da prvo dođe vazduhoplov iz Srbije, kako bi se potencirala „bratska pomoć“ i Srbija kao jedina koja je poslala pomoć. Beskrupuloznost vlasti su insinuacije da požari imaju politički karakter i da protivnici vlasti hoće da stvore haos kako bi destabilizovali vlast. Istina je da crnogorski patriote ne vole sadašnju vlast, da je smatraju najgorom u istoriji Crne Gore, da je smatraju anticrnogorskom, ali i da toliko vole Crnu Goru da je nikada neće uništavati da bi smjenili vlast. Valjda nam nikada nije falilo hrabrosti da se srcem izborimo za slobodu? Podśećanja radi, samo od 1. jula do 8. jula 2017. godine u Crnoj Gori je buktalo više od 240 požara, u Podgorici je tog 12. jula izbilo 67 požara, 14. jula 52, a 15. jula preko 50... Je li tadašnja opozicija izazivala te požare, kad sad optužuje druge? Bolje uporedite koliko su uspješnije gašeni tada požari sa sopstvenim sredstvima, za razliku od danas, umjesto što se služite prljavštinama. Postoje mnoge stvari koje se mogu zamjeriti predavgustovskoj vlasti, ali količina laži koju postavgustovska vlast konstruiše o svom položaju u to vrijeme i žrtve koje su podnijeli prelazi granice dobrog ukusa. Kao i obično, strvinarski su pokušali da iskoriste požare po Crnoj Gori i optuže DPS da je prodao pet kanadera koji su bili u vlasništvu savezne države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0" data-rendition-name="original" width="859" height="1601" loading="lazy" alt="dps kanaderi"></figure>  Svi su, valjda, IT pismeni, uključujući i nazovinovinare koji obmanjuju javnost, pa je lako preko pretraživača pronaći sudbinu tih pet kanadera. Kanadere je Grcima prodao Slobodan Milošević preko ambasade u Atini, đe je ambasador bio Milan Milutinović, kasnije predśednik Srbije. Kanaderi su iz baze u Zadru 1995. ilegalno stigli u Grčku, a da niko u Jugoslaviji nije znao da su prodati, sem onih koji su bili dio tog posla. Među njima nije bilo nikog iz Crne Gore. Grčki ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas potpisao je ugovor u ime premijera Andreasa Papandreua, sa kojim je posao direktno dogovorio Slobodan Milošević. Prodaja je obavljena preko novootvorene of šor kompanije na Kipru za 24,4 miliona usd. Državi je od tih 24,4 miliona usd prebačeno nešto više od 8 miliona. Crna Gora nije ni obavještena o tome ni nakon obavljenog posla. Kao što u tim vremenima skoro nikad nije ni konsultovana za mnoge odluke. Čak je Momir Bulatović, tadašnji predśednik Crne Gore, politički otac današnje vlasti, jednom prilikom rezignirano izjavio „što će nam vlada, što će nam predśednik i rukovodstvo ako se ništa ne pitamo“. Kao da sadašnja vlast, pod palicom Andrije Mandića želi ponovo takvu poziciju Crne Gore sa Srbijom. Posebno što Srbija danas ima na vlasti pravog nasljednika Miloševića, koji ga je i prevazišao u mnogim stvarima. Posebno u despotizmu i autokratiji. Pitao sam prijatelja iz DPS-a zašto ne reaguju na strvinarske laži o kanaderima u tako tragičnoj situaciji izazvanoj požarima, za koju su, u najvećoj mjeri, odgovorni upravo oni koji šire te laži, svojim nemarom, neznanjem ili čak i namjerom. Dobio sam odgovor da ne žele da koriste nesreću i da se prepucavaju u situaciji kada je otac četvoro đece izgubio život, kad ljudi gube imovinu u vatrenoj stihiji i kad gori pola Crne Gore. Većina je u Crnoj Gori davno izgubila ośećaj za čestitost i čojstvo, pa nijesam siguran da će mnogi to pravilno shvatiti. Bojim se da će im ignorisanje laži postati argument.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Požari u okolini Podgorice"><figcaption>VLASTIMA I ZA POŽARE KRIV DPS: Vatrena stihija u okolini Podgoice ne jenjava</figcaption></figure>  Po ko zna koji put se pokazalo da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije sposobno da obavlja valjano svoj posao i da su odgovorni za mnogobrojne propuste na bezbjednosnom polju i sada, u aktuelnim vanrednim okolnostima. Jasno je da se radi o ljudima nesposobnim za taj posao, nedoraslim izazovima koji su pred njima, sa karakterom iskompleksiranih, prepotentnih, nadobudnih nesposobnjakovića. Ili, što bi Niče rekao, višak sujete pokazuje manjak pameti. Crna Gora je u stanju raspadanja, neizvjesnosti za budućnost, sa velikim šansama da doživi grčki scenario kada će građanima povjerioci određivati visinu plata, dok se sami građani ponašaju kao nezainteresovani posmatrači.

Nema slobode bez hrabrosti

Nezavisni sindikat Aerodroma Crne Gore podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, Roka Tolića, i direktora Aerodroma Tivat, Ivana Rakočevića, zbog, kako tvrde, zloupotrebe službenog položaja i ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja.
U prijavi se navodi da su prijavljeni u kontinuitetu donosili odluke suprotne Zakonu o vazdušnom saobraćaju, internim aktima Aerodroma Crne Gore i međunarodnim standardima, čime je stvorena „direktna i realna opasnost“ po sigurnost putnika, posada, zaposlenih i infrastrukture.
Sindikat ističe da radnje prijavljenih ispunjavaju elemente više krivičnih djela iz Krivičnog zakonika, među kojima su zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi i ugrožavanje javnog saobraćaja u vazdušnom saobraćaju.
Kao neposredan povod navodi se raspoređivanje Ljubomira Jovanovića na poziciju šefa smjene u službi prihvata i otpreme, bez obuka i licenci, protivno međunarodnim standardima vazduhoplovne sigurnosti.&nbsp;
- Sa činjenicom da je tim činom direktno ugrožena sigurnost vazduhoplova, posada, putnika, aerodromskog osoblja, aerodromske infrastrukture te posljedično cjelokupni vazdušni saobraćaj Crne Gore, Jovanović je upoznao izvršnog direktora Tolića i direktora aerodroma Tivat Rakočevića, kao i Agenciju civilnog vazduhoplovstva Crne Gore, bez povratne zakonske reakcije do danas - navodi se u prijavi..
On je već ranije, 15. avgusta, podnio sopstvenu krivičnu prijavu, kojoj se sindikat sada i formalno pridružuje.
Sindikat tvrdi da postoje osnovane sumnje u koruptivne motive, kao i u odmazdu prema Jovanoviću zbog njegovog političkog djelovanja i sindikalnog angažmana.
U prijavi se navodi da slučaj Jovanovića nije izolovan. Prema tvrdnjama sindikata, više zaposlenih obavlja odgovorne poslove na tivatskom aerodromu bez propisanih licenci i obuka – uključujući šefove smjena, stručnog saradnika u službi prihvata i otpreme, kao i zaposlene na check-in-u i kontroli putnika.
Posebno su istakli i slučaj radnika koji je odbio da upravlja vatrogasno-spasilačkim vozilom bez licence, zbog čega je kažnjen.&nbsp;
- Uprava ga je sankcionisala iako je odbio da ugrozi živote putnika, posada i zaposlenih - &nbsp;navodi se u prijavi.
Sindikat tvrdi da su na aerodromu korišćene i stepenice za opsluživanje aviona sa neispravnim kočnicama, dok zaposleni, kako kažu, rade duže od zakonom dozvoljenog radnog vremena, bez zaštitne opreme, adekvatnih uslova za rad i čak bez pijaće vode na platformi gdje temperature prelaze 50 stepeni.
Nezavisni sindikat traži od SDT-a da :
- pokrene hitne istražne radnje;
- pribavi kompletnu dokumentaciju o raspoređivanju šefova smjena te check in službenica i stručnog saradnika, bez licenci, pregleda personalne dosijee, odluke direktora, interne propise i izvještaje o licencama;
- sasluša sve odgovorne osobe na aerodromu Tivat i u Centru za obuku ACG
- utvrdi motive i eventualne koruptivne radnje;
- nakon sprovedenog postupka, podigne optužnicu protiv prijavljenih lica za navedena krivična djela
Predmet prijave odnosi se, kako ističu, &nbsp;na zloupotrebu položaja u privrednom društvu od posebnog značaja za Crnu Goru (aerodrom, kao što je opšte poznato, predstavlja stratešku infrastrukturu države i granični prelaz).
- Postupanje prijavljenih lica dovodi u pitanje ne samo sigurnost vazdušnog saobraćaja, već i međunarodni ugled Crne Gore kao članice međunarodnih vazduhoplovnih organizacija. Posljedice mogu imati ozbiljne ekonomske, sigurnosne i reputacione efekte - navodi se u prijavi.

Nezavisni sindikat Aerodroma podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv Tolića i Rakočevića zbog ugrožavanja bezbjednosti vazdušnog saobraćaja

Prizemljite sve avione i helikoptere. Neka “sve izgori ako treba”, jer, vrhuška partije crvenih kravata, samo bez kravata, u košuljama, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova, obilaze one koji nam živote spašavaju danima.
Kad stižu oni (Demokrate), ne da pomognu već da se slikaju i snime, kadar mora biti odličan, svjetlo perfektno, zvuk, sve…
<h2>Reklama u pepelu</h2>
Malo šta je izazvalo toliki javni prezir kao trenutak kada su čelnici Demokrata, sedmicu nakon početka herojske borbe vatrogasaca i onih koji iz regiona i Evrope pomažu da se obuzda vatrena stihija, odlučili da se pojave — da poziraju. Da se slikaju sa ljudima koji gore iz vazduha gase vatru.
Je li dvojac Demokrata stigao da pomogne? NE!
Stigli da preuzmu odgovornost? NE!
Stigli su da snime kadar.
Samoprozvani zamjenik premijera (izmislio funkciju, jer je potpredsjednik Vlade) i rukovodilac bezbjednosnih službi Aleksa Bečić i ministar Šaranović došli su da — snime spot. Dramatičan ton, muzika, košulje, pogledi koji vrijede za Oskara. Kao da su u Netflix seriji, a ne u državi koja gori.
Heroji? Ne. Reklamni pano. Sponzorisana tuga, plaćena vašim novcem.
<h2>JAVNOST NE PRAŠTA</h2>
Javnost ne prašta. Komentari ispod objava Demokrata govore više nego bilo koji izvještaj:
• “Opasno je kad se Šaranović pojavi na otvorenom, sjaj sa cvikera može lagano izazvat požar.”
• “Obiđite Kuče i Pipere, jedva vas čekaju.”
• “Je li ispala dobra fotka, zaboga?”
Glavni PR štab, glavni strateg Boris Bogdanović, misteriozno nepoznate lokacije, vjerovatno je već čekao montažu. Da sve to lijepo upakuje. Da još jednom narod gleda – predstavu.

Tag: crkva