Kao multinacionalno, multikonfesionalno društvo Crna Gora je ipak uspijevala, u raznim izazovnim vremenima, da ostane čojska i bude primjer dobrog multikulturalnog suživota - poručio je potpredsjednik Skupštine Nikola Camaj u razgovoru sa V generacijom Škole tranzicione pravde, regionalnog programa „Podrške EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“ koju finansira EU i sprovode Program UNDP i CGO.
Tema ovog ciklusa, u kojem je učestvovalo više od 20 mladih kroz teorijski i interaktivni rad, bila je suočavanje sa prošlošću u domaćem i regionalnom kontekstu, ratnim zločinima iz perioda devedesetih godina i način na koji se ta pitanja adresiraju kroz međunarodno humanitarno pravo ali i kultura sjećanja i antiratni pokreti u Crnoj Gori.
Zločini koje su polaznici Škole tranzicione pravde izučavali jesu logor Morinj kao i slučajevi porodice Klapuh, te Bukovica, Kaluđerski laz i Murino.
Camaj je zahvalio što su Skupština i on lično izabrani za razgovor na samom kraju obuke i dodao da pomenuti zločini na žalost nisu jedini koji opterećuju Crnu Goru i danas.
- A žrtve svih tih zločina, čini mi se, lako padaju u zaborav, pominju ih samo rijetki - članovi porodica koji i dalje traže pravdu ili borci za ljudska prava - naglasio je on.
Istakao je da je od onih koji smatraju da prošlost ne smije kočiti budućnost ali ni da žrtve budu zaboravljene a počinioci zločina ostati nekažnjeni.
- Siguran sam da savremeni čovjek neće dozvoliti da se ponove greške koje su uglavnom nedužni najskuplje plaćali - naveo je Camaj.
Programski direktor CGO Petar Đukanović zahvalio je Camaju na prijemu i razgovoru i dodao da su polaznici V generacije imali priliku da se upoznaju sa “ključnim pojmovima i izazovima koje nosi proces tranzicije”. Podsjetio je da su tokom ovog ciklusa polaznici Škole posjetili navedena mjesta stradanja.
Studenti su danas imali priliku da postavljaju pitanja Camaju i čuju njegove odgovore, kao i da obiđu zgradu Skupštine Crne Gore.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Camaj: Prošlost ne možemo birati - ali možemo budućnost

Devedesetih su postojale kulturne inicijative koje su snažno pokušavale da se odupru atmosferi mržnje. Za nas su i politički mitinzi bili kulturni događaji - zato kad govorimo o osloncima kulture otpora, ne govorimo samo o medijima, već i o svakom pojedincu koji je shvatao da je suludo ići u rat - poručila je profesorka Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore Jasna Tatar Anđelić. Ona je, na panelu „Devedesete: od nepristajanja do otpora“, koji su danas &nbsp;Centar za građansko obrazovanje (CGO), Kulturni front i Fondacija M90 organizavali u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje, ukazala da je nedostatak ovih informacija u obrazovnom sistemu doveo do svojevrsnog „drugog kruga devedesetih“. - Jer nove generacije odrastaju bez jasnog razumijevanja tog perioda - ukazala je Tatar Anđelić. Ona je, kako je istakla, dijete Cetinja devedesetih. - Naši heroji su bili ljudi koji prikazani na mapi ove izložbe, poput admirala Barovića, Toma Buzova i drugih. Kada bismo danas pravili mapu gradova svjetionika Cetinje bi, bez sumnje, bilo grad sa najsnažnijim svjetlom - naglasila je Tatar Anđelić. Antiratni pokret je, kaže, oblikovao, a u tom kontekstu posebno ističe značaj medija poput Monitora, Liberala i radija Cetinje, ali i intelektualaca koji su se suprotstavili ratnoj propagandi. <h2>PRIMJER DA JE MOGUĆE PRUŽITI OTPOR</h2> Glavni i odgovorni urednik Radio Televizije Cetinje Mladen Zadrima istakao je da je, iz današnje perspektive, bilo teško obavljati novinarski posao u takvim okolnostima, ali i dragocjeno. - Jer smo imali priliku da prođemo kroz sve oblike novinarskog izvještavanja - naglasio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101718108_d36e6e414e515abf7afd2c78d0a288f54d26e24c2699626c2a738e187cc773c5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101718108_d36e6e414e515abf7afd2c78d0a288f54d26e24c2699626c2a738e187cc773c5" data-rendition-name="original" width="3840" height="2560" loading="lazy" alt="CGO"> <figcaption>BILI SMO MLADI I VJEROVALI DA MOŽEMO PROMIJENITI SVIJET: Mladen Zadrima na panelu(Photo: CGO/Nikola Vulikić)Nikola Vulikic</figcaption> </figure>  Istakao je da je urednička politika tog medija bila zasnovana na osnovnim demokratskim principima. - Bili smo antiratni i antifašistički orijentisani i primjer da je bilo moguće pružiti otpor. Bili smo mladi, vjerovali da možemo promijeniti svijet - i tako smo i radili - istakao je Zadrima. I Zoran Radulović, novinar neđeljnika „Monitor“ je ocijenio da je vrijednosno, etički i estetski antiratni stav bio na strani jedne poprilične manjine, ali i da, za razliku od većine jugoslovenskih republika, ta manjina u Crnoj Gori nije bila „baš mala“. Govoreći o ulozi medija u tom periodu, Radulović je podsjetio da su novinari imali mogućnost da vide i procijene što je tačno, da stave priču u kontekst i da reaguju sa više odgovornosti nego što je to često danas slučaj. - Medijski prostor bio je sužen, ali i pored toga postojali su mediji koji su odolijevali pritiscima - rekao je on. Radulović je dodao da su strahovi, iako različiti, bili prisutni. - Bilo je ličnih strahova, ali i onih dubljih - straha da se ne obrukamo, da ne napišemo nešto što bi moglo ugroziti neku manjinu. To su bile naše svakodnevne, etičke dileme - kazao je on podsjećajući se tog vremena. <h2>DUGOTRAJAN I PAŽLJIVO PRIPREMLJEN PROCES</h2> Istoričar i rukovodilac Istorijskog muzeja Crne Gore Filip Kuzman ocijenio je da devedesete nijesu počele u tom periodu nego ranije. - Četrdeset godina je na ovim prostorima postojala ideologija bratstva i jedinstva, ne zaboravimo da je svaki sedmi brak bio mješovit, i ta je ideologija trebalo da se slomije da bi se pokrenuli nacionalni projekti - kazao je Kuzman. On je podsjetio da se još od sredine sedamdesetih bilježe incidenti koji najavljuju urušavanje te ideologije. - Nakon toga dolazi novo rukovodstvo i period u kojem se počinju osnivati nove, nacionalističke partije - u svim republikama, osim u Srbiji i Crnoj Gori, one dobijaju jasno izražen nacionalni predznak - pojasnio je Kuzman. On je uvjerenja da sve to pokazuje da je riječ o procesu koji je dugo trajao i pažljivo se pripremao. - Ne treba zaboraviti da međunarodna zajednica nije željela raspad Jugoslavije. To potvrđuje i činjenica da je i u vrijeme dešavanja u Vukovaru i Dubrovniku ona još radila na postizanju dogovora, na koji je i Crna Gora pristala, iako je na kraju uslijedio kraj Jugoslavije - zaključio je Kuzman. <h2>JOŠ OSJEĆAMO DEVEDESETE</h2> Istoričarka i istraživačica Inicijative Muzej devedesetih dr Sanja Radović ustvrdila je da devedesete još osjećamo. - Kao istoričarka volim da ponovim da istorija nije prirodna nauka - ništa u njoj nije bilo neizbježno. Iako procesi imaju svoju logiku, pravaca je uvijek više i devedesete nijesu bile neizbježne, ali jesu politike koje su ih tumačile i koje i dalje žive u regionu, posebno u Srbiji - kazala je ona. Dodala je da je tada širi društveni interes bio potpuno skrajnut, dok su mete postali svi glasovi koji nijesu bili u saglasju sa nacionalističkim narativima. - Time je učinjena šteta - ne samo pojedincima ili određenim etničkim grupama, već i kasnijim procesima u regionu. Naime, takvo korišćenje medija prepoznato je kao moćno sredstvo za dalje održavanje podjela - naglasila je Radović. Istakla je i da su čitave generacije odrasle u društvima bez prilike za regionalnu saradnju i upoznavanje svojih vršnjaka iz susjednih zemalja. - To se, srećom, u posljednje vrijeme počinje mijenjati, zahvaljujući programima poput ovog na kojem učestvujemo danas. Inicijativa Muzej devedesetih je regionalni poduhvat koji treba da pruži nove uvide, ali i da otvori prostor za transgeneracijski dijalog o tom periodu - kazala je ona. <h2>PODJELE I MRŽNJA IZAZVALI ŠOK</h2> Direktorka Centra za kulturu Prijestonice Cetinje Jelena Lela Milošević rekla je da je njena generacija odrasla na ideji bratstva i jedinstva, te da im je bilo šokantno kada su se pojavile podjele, razlikovanja nacija i propagiranje mržnje. - Devedesete su me zatekle u srednjoj školi. Živjeli smo u razvijenom industrijskom gradu i maštali o svijetloj budućnosti - studijama, odlascima vani i slobodi od roditeljskog nadzora... Nažalost, moju generaciju su prekinule devedesete. Kada su nas na maturi pitali da se izjasnimo nacionalno, znali smo da smo Jugosloveni - odrasli smo na ideji bratstva i jedinstva, i bilo nam je šokantno kada su se pojavile podjele, razlikovanja nacija, propagiranje mržnje - navela je ona. Srećom je, kaže, rasla na Cetinju gdje je postojao otpor tim ideologijama i gdje su se protivili ratu. - Iako su prisutne ideologije tog vremena, atmosfera danas nije ista kao tada, nije ona iz koje se budi bunt, a i mladi su često uspavani. Pričom o devedesetima treba da podstaknemo na razmišljanje, ali isto tako da nađemo i druge načine kako izazvati potrebnu svijest, bunt i otpor - zaključila je Milošević.

Anja Ivanović

Nedostatak informacija u obrazovnom sistemu doveo do svojevrsnog „drugog kruga devedesetih“

Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono „C“ u šifri „BHSC“ jezik - ocijenio je dugogodišnji novinar i direktor sarajevskog Media centra Boro Kontić u intervjuu za Portal ETV.
Osvrnuvši se na činjenicu da su četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala i na širenje srpske nacionalističke propagande, Kontić je ukazao da su mediji odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - te da su sve više dio etničkog naoružanja.
- To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine. Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani - naglasio je Kontić ističući da su u svijetu problem „fake news“, a kod nas „fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju kreiraju takvi mediji.
PORTAL ETV: Zdravko Grebo, čijem ste liku i djelu posvetili knjigu, upozoravao je da ljudi mogu imati različite identitete - ali da ne smiju dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. Aktuelna politička zbilja, kako u Bosni i Hercegovini kojoj Milorad Dodik otvoreno prijeti razbijanjem, tako i u Crnoj Gori - koja se kao riba na suvom batrga u „srpskom svetu“ i dominaciji Srpske pravoslavne crkve nad državom, nije ništa novo - već kontiunitet iste destruktivne politike. 
 
No, nije li napokon došao momenat, i što bi još trebalo da se desi da ova poruka postane ultimatum - a ne samo još jedna u moru rabljenih fraza - pa da se konačno izborimo sa okupatorsko-fašističkim obrascima sa početka devedesetih? Je li za to dovoljno da padne vlast - prije svega Vučić u Srbiji, onda u Crnoj Gori, a i da se Dodik konačno uhapsi?
KONTIĆ: Profesor Grebo je studente učio o Ustavu u materijalnom smislu - kao konsenzus ljudi koji znaju da zajednica u kojoj žive jeste zajednica koju vole. Drugim riječima, kao građani su lojalni najvišem pravnom aktu u zemlji. A sve ostalo, govorio je - politički aranžmani, dvodomne ili jednodomne skupštine, pitanje nacionalnog identiteta... Stvar je dogovora.
U pravu ste, profesor je smatrao da postojanje različitih identiteta ne smije dovoditi u pitanje državu u kojoj žive. To je teorijski okvir. U našoj praksi upravo se ta različitost koristi kao krunski argument za podjele.&nbsp;
Budimo iskreni, u našim slučajevima, to je paravan za primjenu starog imperijalnog plana koji mijenja ime (nekad Velika Srbija - danas srpski svet), ali ne i suštinu.
Kad spominjete Dodika samo da podsjetim: on je prvi put prije dvadeset godina, u jesen 2005. doveo u pitanje državu u kojoj živi. Izjavio je da će biti: „ili tri federalne jedinice ili će se Bosna i Hercegovina raspasti“. Godinu kasnije, juna 2006. otišao je korak dalje. Najavio je referendum za izdvajanje entiteta Republika Srpska iz Bosne i Hercegovine. Jedini koji je, u oba slučaja, reagovao na ove izjave bio je upravo profesor Grebo.
On je pozive Dodika u pravnom smislu ocijenio „kao veleizdaju za koju se u normalnoj državi hapsi“. Dodajući da je Dodiku „mjesto u nekom, ako želi da bira, multietničkom zatvoru“.
Trebale su dvije decenije i Dodikovo uporno ponavljanje protivustavnih stavova da se ovo, barem dijelom, ostvari. I to tek uz pomoć i pritisak međunarodne zajednice.
Što se tiče Vučića, ali i Dodika, manje je bitna personalna promjena jer bi, i padom njihove vlasti, vjerovatno, sve ostalo isto. Plan na kojem počiva ta politika mora da se promijeni, a ta se svijest ne mijenja brzo. Ako ima pouka ona je jednostavna: Primjenimo pozitivno pravo.
PORTAL ETV: Ratnom zločincu, koljaču i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve, podignut je spomenik u avgustu u Gorenjem Zaostru kod Berana. Tom skupu su prisustvovale pristalice SPC, i očigledno, četničkog pokreta, revizionisti i fašisti. Da su upravo takvi pokazali su fizičkim, ničim izazvanim, napadom na dvojicu fotoreportera „Pobjede“ i „Vijesti“ – ujedno jedinih predstavnika medija na tom događaju.
Ovaj fašistički skup nije, kako bi se očekivalo, obezbjeđivala specijalna jedinica policije. Na terenu su bila dva policajca u civilu - koja nijesu spriječila napad mase na fotoreportere.
Što nam ovo govori o kapacitetima, volji i spremnosti aktuelne vlasti da zaustavi moralni i istorijski sunovrat, otvoreni fašizam SPC i agresiju njihovih pristalica?
KONTIĆ: Tim povodom vam mogu postaviti jedno naizgled nemoguće pitanje: Što bi se dogodilo da su ljudi koji su krojili mapu svijeta, ali i političko ustrojstvo država nakon Drugog svjetskog rata, odlučili da u Jugoslaviji priznaju vlast svim stranama koje su vojno učestvovale u ratu? I da su tako 1945. ravnopravno pobijedili i partizani i četnici i ustaše. I shodno tome te tri strane podijelile vlast u Jugoslaviji 1945.
Jasno je da je ovo pitanje iz kategorije nemogućih, jer su tri ključna lidera, Čerčil, Staljin i Ruzvelt, odlučili drugačije. Priznali su pobjedu i vlast svojih jedinih saveznika - Titovih partizana. S druge strane Titovi partizani nijesu čekali nikakva priznanja nego su sami, svojom borbom, izborili pobjedu nad fašizmom.
Ovo uzimam kao polaznu tezu kada želim odgovoriti na prosto pitanje: U kakvom prostoru mi danas živimo? Na kojim principima je sklopljena igračka zvana Dejtonska Bosna i Hercegovina? Ili podizanje spomenika četničkom komandantu u Crnoj Gori.
Izgleda nevjerovatno ali, po meni tačno, da živimo u vremenu u kojem su svi ovdašnji učesnici Drugog svjetskog rata - pobijedili. I ustaše i četnici i partizani. Pedeset godina kasnije. Dok se partizani ne probude?&nbsp;
PORTAL ETV: Spomenik Đurišiću je premješten u crkvu u Gorenjem Zaostru, a onda i u manastir Đurđevi stupovi - i to uz pozivanje na Temeljni ugovor koji je potpisao bivši premijer Dritan Abazović, a koji - iako svi crnogorski zakoni imaju primat nad njim, nalaže da policija u crkvu ne može ući bez njihove dozvole.
Iako beransko tužilaštvo spomenik tretira kao sredstvo izvršenja krivičnog djela, sud je do skoro kočio sprovođenje naloga da se on izuzme. Pošto je sutkinja već dva puta odbila zahtjev ODT-a, krivično vijeće suda je treći put odlučivalo o tome i donijelo konačnu odluku da se spomenik oduzme. No, taman kad se u taj posao krenulo - saznali smo da je spomenik ponovo premješten - i još niko ne zna gdje je. Doduše, spomenik nije pronađen u konaku, ali je mitrpolit Metodije rekao da samo on ima ključ od nekih prostorija i da ako policija hoće da uđe u njih - da nalog mora da bude na njegovo, a ne ime igumana manastira.
Je li sve ovo inspirativan materijal za „Top listu nadrealista“ ili je i za to previše sumorno? Što mislite da stoji iza ovako transparentnog podređivanja crnogorskih institucija, zakona i vlasti Crkvi Srbije?
KONTIĆ: Volio bih vidjeti tu „nadrealnu priču“ jer je satira jedan od mogućih odgovora na ovaj dramolet u kojem postoji spomenik koji je u međuvremenu nestao, a istinu o tome zna samo svešteno lice.
Što bi se reklo, humoristički početak s potencijalom. Još ako je sveštenik nijem, imamo hit.&nbsp;
Ali, taj se film neće dogoditi jer su političari gotovo svugdje u svijetu zabranili ili zabranjuju smijeh i satiru. To se danas događa čak i u Americi.
U Britaniji je otkaz dobio karikaturista „Gardijana“ Stiv Bel zbog čijih karikatura su cijepali tu stranicu iz novine kad su ih donosili engleskom premijeru Toniju Bleru.&nbsp;
Nije mogao da ih gleda. Kako kaže novinar Ed Vulliamy: „Što god pronađete o političarima i njihovim poltronima od korupcije do ubilačkih ratova oni će to nadživjeti. Nastaviće zarađivati, postaće profesori, doktori, direktori kompanija. Jedino čega se boje je smijeh, humor. Da će biti predstavljeni kao dvorske lude“.
U ozbiljnom svijetu sve ovo potvrđuje onu, naizgled, paradoksalnu rečenicu, koju je izgovorio stranac dobro upućen u ovdašnja zbivanja: „Na Balkanu je najmanje predvidljiva - prošlost“.
Svugdje se u svijetu nastoje predvidjeti budući tokovi, a kod nas se sva energija društva troši na redizajniranje prošlosti. I ta ambicija isisava kompletnu energiju društva.
Pojedinci mogu da reagiraju emotivno, ali država ima poluge vlasti. Čuveni princip koji se stalno obećava na evropskom putu glasi: „Rule of Law“ ili „vladavina prava“. Prema tome, primjenimo ga i biće nam lakše.&nbsp;
Što stoji iza svega ovoga? Bojim se da će u konačnici biti novo usporavanje Crne Gore na putu prema Evropskoj uniji. Ako to i nije pravi cilj. Jer ako ne pristupi EU u narednih nekoliko godina - svako duže čekanje škodiće novim generacijama Crnogoraca.
Jasno je da svi ovdašnji problem neće odmah nestati, ali članstvo u EU poziciju Crne Gore čini mnogo stabilnijom u odnosu na svaku vrstu pritiska spolja.
PORTAL ETV: Četiri privatne televizije sa nacionalnom frekvencijom u Crnoj Gori su u apsolutnom ili većinskom vlasništvu srpskog kapitala, a posebno dvije - TV Adria i Prva - ističu se po širenju srpske nacionalističke propagande. Koliko i zašto je opasna takva koncentracija vlasništva? Što stoji iza toga?&nbsp;
KONTIĆ: Mediji su odavno prestali da budu „sredstvo informisanja“ - a sve su više dio etničkog naoružanja. To je počelo uoči ratova devedesetih. Propagandno novinarstvo je imalo ključni cilj: opravdati zločine.
Kad se lažno izvijesti da u „Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima“ onda to implicira da je sve dozvoljeno kao reakcija. Da su ti ljudi tamo zasluženo u opsadi, zasluženo pod granatama, zasluženo ubijani, izgladnjivani, svakojako terorisani. Ako ste primjetili nedavno, i ljudi u Gazi su prvo proglašeni životinjama, pa je onda uslijedilo ravnanje teritorije i otvoreni genocid.&nbsp;
U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani. Ciljevi nijesu do kraja postignuti. U međuvremenu regrutiran je i dostojan podmladak novinarskim perjanicama iz devedesetih.
Otvorena rana regiona jeste tabloidno novinarstvo. Notorna je činjenica da dominira srbijanskom medijskom scenom i da je jedan od najprofitabilnijih izvoznih artikala.
Crnogorska medijska scena je, po meni, bukvalno borba za državu. Oni koji joj rade o glavi negirali bi i ono C u šifri BHSC jezik.
Javni servisi, koji svi mi plaćamo, su nažalost politička alatka. U rukama su političkih stranaka koje ih plaćaju kako bi prenosili manje-više jedan politički glas.
U svijetu su problem „fake news“, dok je kod nas „problem fake reality“, odnosno iskrivljena stvarnost koju takvi mediji plasiraju.
Opasna je ova koncentracija vlasništva jer medijske poruke - to je već opšte mjesto - dramatično utiču na javnost u jednoj zemlji.

U glavama „srpskog sveta“ rat i raspad Jugoslavije u suštini nijesu okončani, ni ciljevi do kraja postignuti

"Kao da je poslije raspada Jugoslavije istorija stala. Kao da se više niko nije bavio istorijom".
Ova rečenica 22-godišnjeg Miloša mogla bi da sumira način na koji se ratne devedesete na prostoru bivše Jugoslavije obrađuju u crnogorskim školama.
Istraživanje Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) o izučavanju perioda ratnih 90-ti u školama pokazalo je nedostatak prostora za tu temu u nastavnim planovima, da su udžbenici zastarjeli i površni, odsustvo podrške nastavnicima i da je prisutan strah i autocenzura.
Fokus istraživanja - u kome su učestvovali nastavnici istorije, učenici i studenti - bio je na razumijevanju načina na koji su ratovi predstavljani učenicima, da li se nastavnici istorije u svom radu suočavaju sa pritiscima i kakvo je iskustvo učenika.
Ratovi 90-ih na prostoru bivše Jugoslavije su odnijeli oko 130.000 života a više od dva miliona je raseljeno.
<h2>Na šta se žale učenici</h2>
Iskustvo učesnika i studenata je da se o tim dešavanjima veoma malo uči u školi, a "često i ništa".
- Čim je došlo vrijeme da učimo o 90-ima, profesor je zaobišao tu temu. Rekao je da ne bi da otvori tu temu i jednostavno smo je preskočili. Nismo naučili ništa - kazao je u Istraživanju student Stefan.
To što su učili, ističu, bile su uglavnom opšte informacije o ratovima, ali ne i šta su bili njihovi stvarni uzroci i posljedice.
Učesnici istraživanja su kritikovali to što udžbenici istorije ne nude više od osnovnih informacija o tom periodu, posebno u dijelu koji se tiče ljudske dimenzije rata.
Pojedini problematizuju i pristup nastavnika istorije, koji nije bio zasnovan na činjenicama nego na ličnim doživljajima.
- Spominjali smo napad na Dubrovnik. Sjećam se da je profesorka bila mnogo subjektivna jer je rekla da je Dubrovnik nama pripadao, da je to naša pobjeda... mislim da je to bio naš ljudski poraz - kazao je sada 20-godišnji student Andrija o iskustvu iz srednje škole.
Nakon što je Hrvatska u junu 1991. proglasila nezavisnost od bivše Jugoslavije, jugoslovenska vojska i crnogorski rezervisti su četiri mjeseca kasnije izvršili agresiju na Dubrovnik, grad pod zaštitom UNESCO-a.
Agresija na Dubrovnik - u kojoj su učestvovali pretežno građani Crne Gore - najveća je sramota u njenoj novijoj istoriji, ocjena je nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima i ratnim zločinima.
Iz YIHR-a ističu da je tema ratova 90-ih pozicionirana među završnim lekcijama i da se često obrađuje pred raspuste ili zaključivanje ocjena, što ukazuje na institucionalni otpor prema dubljoj razradi.
Zato su mnogi učesnici istraživanja, o tom periodu prvi put dobili informacije na radionicama nevladinih organizacija, iz dokumentaraca i filmova, ali i putem interneta ili vještačke inteligencije.
Tako je "film "Quo vadis, Aida" mnogima približio šta se desilo – malo su znali, ali su iz tog filma dobili mnogo informacija", ističe nastavnik Marko.
"Aida" govori o agoniji majke koja pokušava da izbavi porodicu od snaga Vojske Republike Srpske predvođenih Ratkom Mladićem, koje su nakon ulaska u tada zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija u Srebrenici 1995. pobile više od 8.000 Bošnjaka.
Međunarodni sud pravde u Hagu ovaj zločin je označio kao genocid, ali se to ne pominje u crnogorskim udžbenicima.
Dio partija na vlasti u Crnoj Gori ne priznaje da se u Srebrenici desio genocid.
Vlast u Crnoj Gori čini Pokret Evropa sad premijera Milojka Spajića, nekadašnji prosrpski Demokratski front šefa parlamenta Andrije Mandića, Demokrate vicepremijera Alekse Bečića i predstavnici albanskog i bošnjačkog naroda.
<h2>Šta kažu nastavnici</h2>
Većina nastavnika koji su učestvovali u istraživanju YIHR snažno vjeruje da je uključivanje tema vezanih za ratove 90-ih izuzetno važno za učenike, prije svega kako bi razumjeli svijet oko sebe, razvili kritičko mišljenje i empatiju te naučili da cijene mir.
Ističu, međutim, da se istorija u posljednjem razredu osnovne škole izučava samo jedan čas nedjeljno.
Nastavniku posao otežava i to što učenici najčešće nisu zainteresovani da dodatno istraže i razumiju kompleksnost teme, već se drže u porodici usvojenog narativa, uvjereni da već znaju "pravu istinu".
- Najveći izazov je babina i đedova istorija - konstatuje nastavnik Marko.
Učenici mogu doživjeti nastavni sadržaj koji odstupa od 'prave istine' kao provokaciju ili čak prijetnju vlastitom identitetu i porijeklu, što kod nekih izaziva zatvaranje, otpor ili emocionalne reakcije, navodi se u Istraživanju YIHR-a.
U tim situacijama učionica postaje prostor potencijalnih tenzija, gdje nastavnik mora pažljivo balansirati između očuvanja neutralnosti i podsticanja otvorenog dijaloga.
- Razbijanje zida predrasuda jedan je od najtežih zadataka nastavnika istorije, ali i onaj na koji svi moramo biti strpljivo spremni - ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa nastavnik Igor Radulović.
Radulović poručuje da je sa učenicima najprije potrebno razgovarati, provjeriti kako i zašto su njihovi stavovi unaprijed izgrađeni, a tek potom ih suočiti sa mišljenjima i stavovima koji se razlikuju ili suprotstavljaju njihovim.
Da učenici nisu u dovoljnoj mjeri upoznati ni sa događajima iz Drugog svjetskog rata, iako nastavni programi predviđaju izučavanje tog perioda, pokazala je anketa RSE u podkastu o četnički komandantu Pavlu Đuriđiću.
U istraživanju YIHR se navodi da se pojedini nastavnici samoinicijativno odlučuju na suzdržanost prilikom obrađivanja teme ratnih devedesetih, naročito oni koji taj period nisu izučavali na studijama.
Uz to prisutan je i problem pritiska od strane nadređenih u školi da se ne bave detaljnije tom tematikom.
Sagovornik RSE potvrđuje da su svi ti problemi prisutni, ali da se "integritet i dignitet struke čuvaju jedino odgovornim pristupom nastavi".
- Traženje izgovora je neprihvatljivo. Taj začarani krug se jednom mora prekinuti, jer prebacivanje odgovornosti na naredne generacije nastavnika ne smije biti opcija - insistira Radulović.
Iz Ministarstva prosvjete nisu odgovorili na upit RSE da li su upoznati sa mogućim pritiscima na nastavnike istorije.
Nastavnici se takođe žale na druge prepreke - od malog broja časova, do zastarjelih udžbenika, što se ove teme obrađuju na kraju školske godine do toga da državne institucije ne organizuju specijalizovane seminare ili materijale iz ove oblasti.
Gotovo svi ističu da su se sami angažovali i pohađali različite seminare i radionice koje su organizovala stručna udruženja ili nevladine organizacije.
<h2>"Najopasnije bi bilo da ne pričamo, da preskačemo"</h2>
Istraživanje je pokazalo da su nastavnici često ućutkivani na temu ratova 90-ih, jer sama uprave škole ima takvu politiku, a institucija nastavnika u Crnoj Gori nije dovoljno uvažena, navodi predstavnica YIHR-a Kristina Žugić.
- Autonomija nastavnika je vrlo ograničena i zbog trenda političkog zapošljavanja u školama, koji je i dalje jak u Crnoj Gori. To utiče na strah kod nastavnika da će izgubiti posao ako ne prate politiku onih koji sjede u upravi - kazala je ona za RSE.
Sugeriše niz promjena kada je u pitanju predmet Istorija.
Prvi je da se u udžbenicima temeljnije obrade teme 90-ih, ali i obavezno obrazovanje nastavnika na ovu temu ukoliko nisu imali prilike da je izučavaju na studijama.
- To će omogućiti nastavnicima da slobodnije predaju - kaže Žugić.
U YIHR-u su svjesni da je politička klima veoma značajan faktor u oblikovanju društvenog i obrazovnog narativa.
I dok ne sazri politička svijest, ne možemo očekivati veće promene na ovom polju, smatra Žugić.
- Najopasnije bi bilo da ostane ovako. Da ne pričamo, da preskačemo, da pustimo da mladi na osnovu porodičnih narativa tumače i stvaraju nove narative, podjednako ostrašćene i nepomirljive - poručiča je ona.
Crnogorsko društvo, zaključuje, mora shvatiti da ne postoji opcija da se ove priče samo zaborave.

"Kao da je poslije raspada Jugoslavije istorija stala": Zaobilaženje ratnih 90-ih u nastavi

Srednjoškolci i srednjoškolke danas često nijesu dovoljno upoznati sa kontekstom tragičnih događaja iz devedesetih, a njihovo interesovanje je ograničeno. Zato je važno da im se odgovori kroz naučni pristup, činjenice i duh tolerancije, kako bi se spriječila opasnost od pogrešnih tumačenja.
To je, pored ostalog, ocijenjeno na trodnevnoj edukativnoj radionici “Muzej 90-ih - nov pristup učenju”, koju je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao u Podgorici i na Cetinju, od 4. do 6. septembra 2025. godine, okupljajući devet istoričara iz Crne Gore i Srbije.
U oviru programa, čas sa oko 30 učenika i učenica Gimnazije “Slobodan Škerović” iz Pogorice na temu Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa održao je Igor Radulović, profesor istorije u Gimnaziji Podgorica, koji naglašava značaj predavanja skorije istorije na prostoru bivše Jugoslavije.
- Događaji iz devedesetih godina prošlog vijeka direktno i indirektno utiču na njihovu svakodnevnicu i oblikuju stavove. Stoga, ukoliko se nastavni kadar istorije ne uhvati u koštac sa ovom temom i na odgovoran i multiperspektivan način ne pristupi istoj, generacije naših mladih će biti uskraćene za neke od najvažnijih životnih lekcija i biće prepušteni malignim uticajima - poručio je Radulović.
Da su razgovori na teme bliske i, nažalost, tragične prošlosti, izazov i nužnost smatra i direktor Gimnazije “Slobodan Škerović”, Zoran Pejović.
- Srednjoškolci su prilično nezainteresovani i ne poznaju kontekst. Ali se sa naučne strane i faktima, u duhu razuma i tolerancije, mora odgovoriti, zbog rizika od tumačenja sa drugih pozicija. Moraju se ubijediti da zločini nijesu reciprocitet, da se ne opravdavaju i da je snaga u prihvatanju. Djeluje teško, traži vrijeme, zato je potrebno hrabrije i konkretnije adresiranje tih tema - istakao je Pejović.
Profesor istorije OŠ “Vadimir Nazor” u Podgorici Miloš Mrvaljević ocijenio je da ovaj program o novim pristupima učenju pruža mogućnost profesorima da osjetljive teme devedesetih sagledaju iz drugih uglova i primjene ih u obrazovanju.
- Posebno je zanimljiv izbor tema i sadržaja, a bitno je da o svim ovim i dalje aktuelnim i osjetljivim temama govorimo, te da ih i predajemo jezikom provjerenih činjenica tj. istorijskih izvora sa kojima smo imali priliku da se susretnemo - rekao je on.
Da su teme 90- tih još uvijek kontroverzne na našim prostorima zbog čega se u nastavi izbjegava njihova obrada smatra Duško Rakić, profesor istorije u Tehničkoj školi Valjevo.
- Ipak, postoji potreba suočavanja sa prošlošću i sticanje znanja o ovom periodu, o kojem se znanje sada uglavnom stiče po medijima i ličnim utiscima, a najmanje kroz sistem obrazovanja. Jedan od privlačnijih načina pristupanju ovoj temi su muzejske postavke, poput “Lavirinta 90ih”, koja je predstavljena u Crnoj Gori i koju smo posjetili, kao i radionice sa učenicima/cama koje otvaraju mogućnost razmjene informacija i njihovog neposrednog učestvovanja u cilju sticanja znjanja o ovom periodu - kazao je Rakić, koji je saglasan sa kolegama da mladim o mnogim dešavanjima iz 90-ih nemaju skoro nikakva saznanja.
Program je zaokružen posjetom Cetinju, gdje je održana diskusija o suočavanju sa prošlošću i obrazovnim izazovima, kao i razmjena iskustava i ideja među nastavnicima i nastavnicama, koju je vodio dr Adnan Prekić, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore.
- Akademska zajednica i civilni sektor imaju ključnu ulogu u dekonstrukciji narativa 90-ih i to je veoma važno, jer manipulativni narativi o 90-im otežavaju proces pomirenja i tranzicione pravde, osnažuju regionalnu nestabilnost, izazivaju tenzije a isto tako afirmišu identitetske podjele i konstantno stvaraju konflikte i radikalizam - kazao je Prekić.
Radionica "Muzej devedesetih – nov pristup učenju" dio je projekta “Muzej 90-ih – regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju”, koji sprovode CGO iz Crne Gore i Kulturni front iz Srbije, uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, kao i Shared Horizons projekta koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France AFD.

Manipulativni narativi o devedesetim otežavaju proces pomirenja i tranzicione pravde

O devedesetima najčešće govorimo kroz zločine, sankcije, bijedu i razaranja, a rijetko o onima koji su se tim politikama suprotstavili - koji su dizali glas, pisali, protestovali i spašavali druge zato što su vjerovali da se mora drugačije. Ova izložba je pokušaj da im odamo zahvalnost - poručeno je prilikom sinoćnjeg otvaranja izložbe „Devedesete: od nepristajanja do otpora” u crkvi Santa Maria in Punta u Budvi.&nbsp;
Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović je, otvarajući izložbu, istakao da su devedesete, kao period koji nas i danas snažno određuje, ostavile duboke ožiljke na naše zajednice, porodice i pojedinačne živote.&nbsp;
- Ova izložba je prilika da sagledamo kako su u toj deceniji rađali i činovi hrabrosti, solidarnosti i moralne vertikale, koji su pokazali da ni u najmračnijim okolnostima, čovjek ne gubi moć da bira svjetlost umjesto tame - kazao je on.
Jovanović je naglasio da je to bilo vrijeme u kojem su strah, nesigurnost i podjele često bili nametnuti kao jedini okvir postojanja, ali isto tako i period u kojem su se javljali ljudi i ideje koji su svjedočili da se i u najmračnijim okolnostima mogu pronaći izvori svjetlosti.
- Budva, grad hiljadugodišnje tradicije, večeras je sa ponosom domaćin ovog događaja, čime potvrđuje da njeguje kulturu pamćenja kao jednu od svojih temeljnih vrijednosti, podsjećajući nas da je, u vremenima iskušenja, otpor obaveza cijelog društva koje želi da sačuva svoj integritet - poručio je Jovanović.
Korwin van Strin, prvi sekretar ambasade Kraljevine Holandije, ukazao je na značaj izložbe koja daje osvrt na deceniju koja je promijenila živote miliona ljudi u regionu i šire, uz trajuće posljedice.
- Neriješena pitanja poput nacionalizma, populizma i nasilja otvoreno prijete regionalnom i globalnom miru, stabilnosti i prosperitetu. Ako želimo budućnost zasnovanu na međusobnom razumijevanju i povjerenju, a ne na sumnji ili neprijateljstvu, moramo biti spremni da preispitujemo i vlastite uloge i odgovornosti - ne samo tuđe - naveo je on i naglasio društvenu nužnost samorefleksije, ma koliko ona bila teška.&nbsp;
Van Strin je pozdravio napor da se kroz formu izložbe kritički promišlja, istražuje, propisuje i uči o devedesetim.
- U tom smislu, ovo nije samo muzej prošlosti - već i pogled u budućnost - zaključio je on, uz zahvalnost autorima, organizatorima i domaćinima izložbe.
Zamjenik ambasadorke Francuske Bertran Boše je ocijenio da je ova izložba posebna jer se izdvaja od tradicionalnih narativa, pozivajući nas da istražimo složenu priču koja uključuje lična iskustva, sukobljena sjećanja i višestruke perspektive.
- Podsjeća nas da istoriju ne pišu samo zvanični arhivi, već i životi onih koji su bili raseljeni, ućutkani ili koji su pružali otpor nasilju - kazao je on.
Izložba, kaže on, pruža priliku da ponovo izgradimo razumijevanje, čak i o najtežim pitanjima, pomažući da oblikujemo zajedničku budućnost i društvo koje teži da bude pravednije, otvorenije i otpornije.
- Ova vizija usklađena je sa projektom Zajednički horizonti, regionalnim programom finansiranim od strane Francuske, koji promoviše inicijative za jačanje dijaloga, izgradnju povjerenja i podsticanje saradnje na Zapadnom Balkanu - istakao je on, uz ponos što Francuska podržava izložbu.
Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ukazala je da devedesete nijesu bile samo vrijeme rata, mržnje i nasilja, već i vrijeme otpora, jer su postojali ljudi koji su birali drugačiji put - put građanske hrabrosti, solidarnosti i dostojanstva.
&nbsp;Uljarević je podsjetila na aktuelne pokušaje da se ta decenija reinterpretira kroz ideološki revizionizam.
- Ova izložba je važna jer nas vraća činjenicama, pričama i licima onih koji su imali snage da se odupru - naglasila je, uz ocjenu da “hrabrost, skopost i integritet nikada nijesu bile dominantne kategorije, ali su uvijek bile pokretač promjene”.&nbsp;
Ona je zaključila da je “ta lekcija iz 90-ih jednako važna i danas, kada živimo u vremenu u kojem opet jačaju nacionalizam, netolerancija i autoritarni refleksi, ali u kojem su još dragocjeniji odvažni pojedinci, kao i vrijednosti na kojima je zasnovana i EU“.&nbsp;
- Raduje me što se ova izložba održava upravo u Budvi. Mislim da sa ovom i sličnom postavkom nikada nećemo biti u starijem zdanju i zanimljivijem mjestu - istakao je jedan od autora izložbe i direktor KC Grad, Dejan Ubović.
Pojasnio je da izložba predstavlja samo segment u okviru šire priče o antiratnim pokretima devedesetih i prvim nezavisnim medijima koji su tada nudili alternativu dominantnim narativima.
- Danas se dižu spomenici nekim drugim ljudima, a naša je zamisao da bi društvo bolje funkcionisalo kada bi ljudi sa naše Mape heroja - što su Tomo Buzov, Srđan Aleksić i drugi - našli svoje mjesto u udžbenicima istorije - naveo je on.
Ubović je naglasio da je cilj ove inicijative da, prije svega, mladi iz Budve i okoline dobiju priliku da vide, pročitaju i promisle o vrijednostima koje mogu biti temelj jedne bolje budućnosti.
Postavka će biti dostupna javnosti do 30. septembra 2025. godine, svakog dana osim ponedjeljkom od 10:00 do 20:00.
Izložbu realizuju Kulturni front, Fondacija M90 i CGO, uz podršku Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, kao i Evropskog fonda za Balkan (EFB) i Shared Horizons projekta koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France Groupe AFD. Sadržaj ove izložbe je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove donatora.

Hrabrost i otpor devedesetih kroz izložbu u Budvi

Za protekle četiri godine, otkako je došlo do promjene vlasti u Podgorici, odnosi Crne Gore i Hrvatske vraćeni su gotovo na nivo s kraja devedesetih. Normalizacija odnosa započela je 2000. godine, kada je tadašnja zvanična Podgorica izrazila iskreno žaljenje svim građanima Republike Hrvatske, posebno Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, za bol, stradanja i materijalne gubitke koje su im nanijeli predstavnici Crne Gore u sastavu JNA tokom tragičnih događaja 1991. i 1992. godine. Nakon toga, dvije strane su popisale otvorena pitanja i dogovorile modalitete za njihovo rješavanje. To je omogućilo normalizaciju i uspostavljanje partnerskih odnosa u mnogim oblastima, poput turizma, ekonomije i, najvažnije, euroatlantskih integracija.
Danas, nakon dvije decenije odnosa koji su išli uzlaznom putanjom, zvanična Podgorica, ili njen većinski dio, odlučila je napraviti zaokret i vratiti se modernizovanoj retorici iz devedesetih. Privid normalnih i dobrosusjedskih odnosa održavaju tek ustaljene floskule o zajedničkoj evropskoj budućnosti i NATO partnerstvu. Dijalog, saradnju i zajedničke inicijative zamijenila je oštra retorika, problematizovanje otvorenih pitanja i način njihovog rješavanja. Suštinski, većinski dio današnje vlasti u Crnoj Gori takođe žali zbog dešavanja iz 1991. i 1992. godine, ali za razliku od prethodnika, oni žale zbog konačnog ishoda, tj. poraza.
Za prosječnog građanina Hrvatske veoma je teško razumjeti ionako kompleksnu i paradoksalnu društveno-političku situaciju u Crnoj Gori. Još je teže objasniti zašto bi to trebalo biti predmet njegove pažnje. Da bismo je razumjeli na valjan način, poslužićemo se slikovitim opisom aktuelne 44. Vlade Crne Gore.
Aktuelna 44. Vlada Crne Gore sastavljena je od svega i svačega – u pogledu partija, politika, pojedinaca, ideologija i drugih uvjerenja. To je vlada s hiljadu lica. To može stvoriti privid, jer zavisno iz kojeg ugla svjetlo pada na Vladu, može vam se učiniti da je ona moderna i proevropska, dok iz drugog ugla djeluje retrogradno, nedobronamjerno i kao relikt devedesetih. Zvanična vlast u Podgorici sastavljena je od nekadašnjih rezervista s Miloševićevih bojišta i njihovih ideoloških sljedbenika. Oni čine dominantnu snagu i predstavljaju najuticajniji faktor u Vladi Crne Gore i parlamentarnoj većini. Ostatak čine populisti, čiji su jedini kriterijumi materijalne prirode, i koji su bez političke i druge hrabrosti – nakon svega nekoliko mjeseci od formiranja Vlade, uprkos brojnim pozicijama koje pokrivaju, uključujući i poziciju predsjednika Vlade – faktički izgubili uticaj i postali marionete.
Odmah po formiranju takve Vlade uslijedilo je političko "granatiranje" Hrvatske. Simbolički, započeo ga je ministar odbrane Krapović, iz redova političkog subjekta “Demokrate”, koji bi se mogao opisati kao Milošević-Jugend, budući da su proizašli iz političkog subjekta SNP, koji je bio produžena ruka Slobodana Miloševića u Crnoj Gori. Krapovićeva prva "ofanziva", oblast djelovanja, odnosno problematizacija i zaoštravanje retorike, odnosila se na pitanje školskog broda Jadran, granice na Prevlaci i spomen-ploče u Morinju. Tako smo, nakon dvadeset godina rada na tome da ta otvorena pitanja budu tačke spajanja i saradnje, za svega godinu dana došli u situaciju da postanu tačke sporenja i netrpeljivosti. Ministar Krapović je svoju ofanzivu i neprimjerenu retoriku pravdao “odbranom” i “zaštitom svojega”... Kakva koincidencija, kako poznato zvuči.
Druga ofanziva bila je konkretnija i nju su predvodili iskusni rezervisti, a ne pripadnici Milošević-Jugenda. Rezolucija o Jasenovcu, koju je inicirao predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić – čovjek sa zvaničnom titulom četničkog vojvode – nanijela je ozbiljnu štetu odnosima s Hrvatskom. Samim tim proizvela je i prvi konkretan odgovor hrvatske strane u vidu blokade zatvaranja pregovaračkog poglavlja 31 – Vanjska, sigurnosna i obrambena politika, te proglašenja predsjednika Skupštine, potpredsjednika Vlade i poslanika većine za persona non grata u Hrvatskoj. Takođe, zvanična Podgorica dobila je od Zagreba non-paper sa deset tačaka koje bi podrazumijevale normalizaciju odnosa.
Tako smo danas došli u situaciju da, kada uklonimo prazne i uobičajene floskule zvaničnika, imamo urušene odnose na relaciji Zagreb–Podgorica, i suštinski nepostojanje političke volje unutar zvanične Podgorice za rješavanje otvorenih – sada već ozbiljnih – problema.
Spletom okolnosti, ali i zbog statusa punopravne članice EU, Hrvatska je danas važan spoljno-politički faktor u Crnoj Gori. Takođe, Zagreb je jedna od rijetkih evropskih prijestonica koja suštinski razumije problematiku i situaciju u Crnoj Gori. Politika Brisela i uticajnijih članica EU, barem za sada, ogleda se u pokušaju da od bivših rezervista, Miloševićeve omladine i impotentnih populista – koji svi zajedno čine Vladu Crne Gore – naprave moderne Evropljane. Ambicije su slične kao kad su pokušavali od Milorada Dodika i Aleksandra Vučića napraviti moderne evropske političare okrenute Zapadu. Danas vidimo kako je sve to završilo i koliko je truda, novca i vremena uzalud potrošeno, a situacija je gora nego na početku.
Toga su svjesni i u Vladi Crne Gore, pa je za očekivati da zvanična Podgorica neće uložiti značajniji napor u rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, već će se fokusirati na obezbjeđivanje pritiska određenih članica EU na Zagreb, kako bi odustao od zahtjeva i “stavio povez preko očiju” kada je riječ o dešavanjima u Crnoj Gori.
Ukoliko se prihvati ignorisanje crnogorske realnosti, to će predstavljati svojevrsnu legalizaciju – pečat na "soft" varijantu retrogradne nacionalističke politike i u Beogradu i u Banjoj Luci. U tome je uloga Zagreba presudna – kao svojevrsnog eksperta EU za region zapadnog Balkana – u sprječavanju davanja legitimiteta evoluiranom virusu nacionalističkih politika i struktura.
&nbsp;

Crna Gora i Hrvatska - povratak u 90-e

Nijesmo se suočili s našim grjehovima iz prošlosti. Zbog toga što se nijesmo suočili s onim sto je suština ratnih procesa 90-ih, može nam se desiti da nam se te ideologije ponovo dešavaju, a dešavaju se jer danas imamo iskaze kojima se revidira istorija, slave zločinačke politike i ratni zločinci, kazao je predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović.
Vujović je danas govorio na panelu na temu “Otpornost demokratija: solidarnost i participacija u vremenima izazova”, kojim je svečano obilježena stogodišnjica Fondacije Fridrih Ebert, najstarije političke fondacije u Njemačkoj.
Govoreći o izazovima sa kojima se suočavaju moderne demokratije, Vujović je istakao da je 90-ih najsnažnija ideologija bio nacionalizam, a danas, u 21.vijeku na ovim prostorima to postaje kleronacionalizam.
Vujović smatra da smo danas došli do nivoa gotove štete, zbog političke realnosti kakvu imamo.
- 2019. godine ste teško mogli da objasnite mnogim akterima, i u Crnoj Gori ali i međunarodnim partnerima, poziciju, ulogu i misiju SPC. Govorimo o organizaciji koja je najmarkantniji i najagresivniji promoter velikosrpskog nacionalizma i proruskog uticaja, svega onoga najnegativnijeg što danas Putinov sistem podrazumijeva - istakao je Vujović.
Ovi izazovi, prema njegovim riječima, datiraju od nekoliko vjekova prije ovoga sada i imaju svoje realno, čvrsto utemeljenje u javnosti.
- 1945. se desio Nirnberg, a kasnije 1995. Hag. Nirnberg je dao rezultate, a Hag ne. Zbog toga nam se dešava ovo što nam se dešava. Sve dok ne otvorimo oči i dok otvoreno ne budemo razgovarali o svemu ovome, posljedice u Crnoj Gori i u regionu mogu da budu mnogo gore, a onda se sva ta nestabilnost može prenijeti na čitav evropski prostor - zaključio je Vujović.
U diskusiji su učestvovali i Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, Ivan Vuković, potpredsjednik Demokratske partije socijalista i prof. dr Volfgang Merkel iz Istaraživačkog centra za društvene nauke u Berlinu. Panelom je moderirala Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije Centra za građansko obrazovanje.

Vujović: Nijesmo se suočili s grjehovima iz prošlosti, zbog toga nam se ponavljaju ideologije 90-ih

Postupke koji se odnose na ratne zločine pratilo je niz kontroverzi. Saust izvještaj je jasno pokazao da smo napravili ozbiljne propuste u procesuiranju tih ratnih zločina, koji su vođeni u Crnoj Gori. Tako postupak započne sa sedam optuženih, a na kraju niko od njih ne bude osuđen - kazao je u emisiji "E uživo", na Televiziji E, Damir Suljević iz Centra za građansko obrazovanje.
Po istraživanju CGO, građane Crne Gore gotovo ništa pozitivno ne asocira na ‘90-e godine.
- Na ‘90-e ih pretežno asocira rat, bombardovanje, siromaštvo, težak period. Jedina stvar koja se negdje mogla istaći kao pozitivna asocijacija ispitanika za ‘90- e, jeste upravo muzika koja je postojala ‘90-ih godina, i koja je i dan danas aktuelna - rekao je Suljević.
Suljević napominje da udžbenici istorije vrlo malo tretiraju period devedesetih i to, obično, u posljednjim sedmicama osnovne ili srednje škole.
- To je onaj period, obično, kada učenici popravljaju ocjene, kada nijesu na časovima, kada su im preče kombinacije za malu maturu, maturu, nego samo gradivo, tako da se taj period vrlo često i preskoči tokom obrazovanja. Ono što mi pratimo jeste jedan trend kod mladih da su vrlo slabo informisani o ovim temama, da formalno obrazovanje izuzetno kaska za tim da isprati ono što su njihova interesovanja, jer su oni itekako zainteresovani za ovaj period, i negdje najveću odgovornost za to nosi formalni obrazovni sistem koji nedovoljno tretira, ne mora se ta tema izučavati kroz nastavu istorije, već mi imamo i neke druge predmete, može se neka od tih tema izučavati kroz nastavu sociologije, kroz nastavu psihologije, pa da analiziramo ličnosti iz tog perioda, i što su bile njihove namjere, i što su bile njihove emocije u tom trenutku - rekao je Suljević.
Prema njegovim riječima, može se izučavati i kroz građansko obrazovanje - predmet koji je ukinut kao obavezan. 
- Dakle, da bi se nadomjestio nedostatak toga sadržaja u formalnom obrazovnom sistemu, i mi kao nevladina organizacija organizujemo različite obuke za mlade, pa tako mogu pomenuti da imamo aktuelan poziv za Školu tranzicione pravde koje upravo namijenjena mladim ljudima, i okviru te škole, osim kroz teorijski dio, oni imaju priliku učiti i o ovom razdoblju, i kroz posjetu mjestima zločina, i sjećanja u Crnoj Gori, kroz obilazak svih područja, koja su bila obilježena jednim takvim činom - istakao je Suljević.
Nedostatak povjerenja građana Crne Gore u pravosudni sistem je, navodi Suljević, hroničan problem za Crnu Goru, i ne odnosi se samo na sumnju građana da se taj pravosudni sistem može nositi sa procesuiranjem ratnih zločina. 
- Kad je riječ o samom procesuiranju ratnih zločina, mi znamo da su te postupke pratili niz kontroverzi, da smo imali izvještaje relevantnih stranih eksperata, imali smo Saust izvještaj koji je jasno pokazao da smo napravili ozbiljne propuste u procesuiranju tih ratnih zločina, koji su vođeni u Crnoj Gori, pa tako postupak započne sa sedam optuženih, na kraju niko od njih ne bude osuđen, ili imamo, kao slučaj porodice Klapuh da su ljudi osuđeni, a da tu kaznu nikad nijesu odslužili, iz tog razloga i vjerujem, da osim te kapacitiranosti pravosudnog sistem, da iznese slučaj na adekvatan način, postoji i jedan hroničan nedostatak adekvatne komunikacije tih pitanja sa građanima. Ta pitanja bi morala biti aktuelnija, tužilaštvo i sudovi bi morali to jasnije da komuniciraju prema građanima, kako bi sami građani bili u toku da takvi postupci postoje, i da se takvi postupci vode u Crnoj Gori - zaključio je Suljević.

Suljević: Građanima je muzika jedina lijepa uspomena na ‘90-e

Za tačno sedam dana, 17. januara, u Podgorici u Bemax areni održaće se najveća žurka devedesetih.
Nezaboravnu muzičku magiju donijeće: Moby Dick, Funky G, Beat Street, Twins, DR Iggy, Duck, Ivan Gavrilović, Lina i Ella B, spremni da publici dokažu da je vrijedjelo čekati na Mega dance spektakl, koncert koji će trajati puna četiri sata.&nbsp;
Atmosfera prepuna emocija i fantastične energije čeka sve, koji su rezervisali svoje mjesto na događaju, koji će ostati upamćen kao jedan od najljepših, za posjetioce ali i pjevače.
Da noć bude nezaboravna, obećavaju pjevači, koji se na bini osjećaju kao kod kuće, sigurni da je epicentar najboljeg provoda rezervisan za tačno sedam dana u Glavnom gradu.&nbsp;
- Presrećni smo, biće to naboj velikih emocija, euforije, đuskanja.Znamo da će predstojeći koncert biti prepun ljubavi i energije, fantastične interakcije sa publikom, potrudićemo se da ovo bude žurka o kojoj će se dugo pričati - poručuje dvojac iz grupe Dr Iggy.
Grupa Twins se raduje, kako su kazali, najboljem provodu u Podgorici.&nbsp;
- Dođite da uživamo uz najveće hitove 90-ih, koji nisu zaboravljeni ni nakon 30 godina. Očekujte koncert za pamćenje - naveli su oni.&nbsp;
DJ Giga će od 20 sati zagrijati atmosferu domaćim i inostranim hitovima 90-ih, nakon kojeg binu preuzimaju pjevači.&nbsp;
Obavezan je dres kod je u stilu devedesetih.
Karte možete obezbijediti putem onlajn prodaje: gigstix.me; ali i u svim Tabako šopovima širom Crne Gore. VIP ulaznice se mogu obezbijediti u „Sport Pub-u“, Njegoševa 47, Podgorica. Dodatne informacije možete dobiti pozivom na broj: 069/ 511 – 000 .&nbsp;
- Samo još sedmica nas dijeli od velikog događaja - najveće žurke devedesetih sa pjevačima - i to prvi put u najvećem sastavu, na jednom mjestu, u Bemax areni. Odbrojavanje je počelo - Čekamo vas, Dobrodošli - poručili su organizatori.

Odbrojavanje može da počne: Još samo sedam dana do muzičkog spektakla devedesetih u Bemax areni

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Tag: devedesete