Hiljade ljudi u centru Berlina bili su primorani da napuste svoje domove sinoć nakon što je neeksplodirana bomba iz Drugog svjetskog rata pronađena u rijeci Špree. 
 
Policija je postavila bezbjednosni perimetar od 500 metara u gusto naseljenom dijelu grada i išla od vrata do vrata kako bi upozorila stanovnike na evakuaciju.
Redovi ispred skloništa
Lokalni list Tagešpigel javlja da su se formirali dugi redovi ispred skloništa u gradskoj kući u berlinskom okrugu Mite, gdje su se stotine ljudi prijavile da prenoće. Zbog velikog broja evakuisanih, drugo sklonište je otvoreno u obližnjoj školi ubrzo poslije ponoći. 
 
Brojne ambasade i gradske administrativne kancelarije takođe se nalaze u istom okrugu. 
 
Vlasti su saopštile da je bomba otkrivena tokom građevinskih radova u blizini Fišerinzela u centru grada. Provjere preostalih neeksplodiranih ubojnih sredstava rutinski se sprovode u njemačkim gradovima prije velikih građevinskih projekata.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Bomba iz Drugog svjetskog rata pronađena u rijeci u Berlinu, hiljade ljudi evakuisano

Potsdamska konferencija na kojoj su se sile pobjednice Drugog svjetskog rata usaglasile oko ustrojstva poratne Evrope, sudbine poražene nacističke Njemačke kao i njenih satelita, okončana je 2. avgusta 1945. pre osamdeset godina.
Sovjetski lider Staljin predsjednik SAD Hari Truman i premijeri Britanije Vinston Čerčil i Klement Atli usaglasili su se tada oko ključnih tačaka vezanih za upravu nad Njemačkom, a dijelom i oko teritorijalnih promjena u Evropi.
Riječ je bila prije svega o uobličavanju poretka kakav je trebalo ustrojiti po okončanju rata, s naglaskom na načela koja su unijeta u osnivačke akte Organizacije ujedinjenih nacija, o čemu su se prvaci savezničkih zemalja postupno usaglašavali u prethodnom periodu.
Prevashodni cilj je bio anuliranje svega onog što je agresivna politika nacističke Njemačke činila prethodnih godina, i u međuratnom periodu i još više tokom Drugog svjetskog rata.
Konferencija je održavana unutar sovjetske zone, u Cecilijenhofu, u Potsdamu, kod Berlina, od 17. jula do 2. avgusta 1945. Zanimljiva je Čerčilova slavodobitna reakcija na ideju da se konferencija održi u Potsdamu. Izjavio je da bi bio srećan da se sastane "u onome što je ostalo od Berlina".
Tri zemlje pobjednice, SAD, Sovjetski Savez i Ujedinjeno kraljevstvo, predstavljali su Staljin, Hari Truman koji je na čelu SAD zamijenio Ruzvelta, i premijeri Britanije Vinstin Čerčil i potom, pošto su postali jasni rezultati izbora u toj zemlji, Klement Atli.
Uz njih su se nalazili ministri spoljnih poslova tri vodeće zemlje pobjednice Džejms Birns, iz SAD, Vjačeslav Milotov, kao i Entoni Idn i Ernest Bevin, Britanci.
Konferencija je održavana u vidu devet glavnih sastanaka, s prekidima zbog izbora u Britaniji.
Imenovani su pritom odgovarajući Odbori koji su razmatrali razna pitanja. Ključne odluke određivale su sudbinu Njemačke.
Iako, najviše na insistiranje SAD, Francuska nije imala predstavnika na Potsdamskoj konferenciji, što su inače odluke na Jalti predviđale, odlučeno je da četvrta okupaciona sila u Njemačkoj, kao i Austriji, bude ona.
Prihvaćeno je pomjeranje istočne granice Njemačke na zapad, na liniju Odra Nisa, gdje je postavljena nova zapadna granica Poljske. U tom domenu zapadni saveznici su zapravo stavljeni pred svršen čin voljom Staljina.
To je značilo da su iz okvira Njemačke trajno izuzeti prostori istorijske Istočne Pruske, potom podijeljene između Sovjetskog Saveza i Poljske, kao i Pomeranija, Gdanjsk (Dancing), Šlezija, i još neke oblasti koje su pripojene Poljskoj.
Površina Njemačke je umanjena za približno četvrtinu u odnosu na teritorijalni okvir te zemlje iz 1937. godine.
Sve teritorije koje Njemačka prethodno pripojila, i uoči rata i tokom njega, od Austrije, preko Češke i Moravske, počev od takozvanih Sudeta, Alzasa i Lorene, Memela na Baltiku, prostora u Poljskoj, južne Štajerske i dela Kranjske, vraćene su matičnim zemljama.
Konferencija je osnovala Savet ministara spoljnih poslova, koji je trebalo da u detaljima razrađuje ostvarenje dogovorenog kao i brojna pitanja koja Potsdamska konfrencija nije riješila. Sačinjavali su predstavnici pet zemalja, SAD, Britanije, Sovjetskog Saveza, Francuske i Kine (tada tzv nacionalističke, Čang Kaj Šekove). Potonji mirovni ugovori sa zemljama satelitima Njemačke bili su u domenu Savjeta.
Njemačka je, kao i Austrija, i posebno gradovi Berlin i Beč, podijeljena na četiri okupacione zone.
Vjerovatno najvažnija, osim teritorijalnih pitanja, bila je politika demilitarizacije i denacifikacije Njemačke. To je podrazumijevalo ne samo trajni nestanak svih organizacija, i vojnih i civilnih, koje je stvorio nacistički poredak, nego i gašenje tradicionalnih, prethodno postojećih društva ili organizacija koje su njegovale, ma u kom vidu, militarističke tradicije među Njemcima.
Zapadne zemlje su, i kao politiku svršenog čina, nevoljno prihvatile realnost nove vlade Poljske koju su oblikovali Sovjeti (Lublinske) pored činjenice da je izbjeglička Vlada Poljske, jedina legalna, znatnim snagama učestvovala u ratnim naporima zapadnih saveznika.
Slična je situacija bila sa uključivanjem baltičkih zemlja (Litvanija, Letonija, Estonija) u sastav Sovjetskog Saveza. A isto tako s činjenicom da je sovjetsko prisustvo u nizu zemlja srednjeistočne Evrope stvarnost (Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunija, Bugarska).
Usvojena je odluka o preseljenju miliona Njemaca sa prostora Poljske, uključujući novopripojene do tada njemačke teritorije, Čehoslovačke i Mađarske u Nemačku. Pokazaće se naknadno da je Francuska sabotirala njihovo naseljavanje na prostor njenih okupacionih zona.
Iseljavanje iz Mađarske zapravo nije do kraja sprovedeno, ali zato jeste iz Jugoslavije, što u Potsdamu nije bilo predviđeno. Tu problematiku trebalo je nadalje da reguliše zajednički Saveznički kontrolni savet u Njemačkoj.
Saveznici su objavili zajedničku izjavu koja je objašnjavala ciljeve okupacije Njemačke. Kako je navedeno u tom aktu, to je podrazumijevalo demilitarizaciju, denacifikaciju, demokratizaciju, decentralizaciju, pa i dekartelizaciju njemačke privrede.
Podrazumijevala se potpuna reforma pravnog i obrazovnog sistema Njemačke. Usaglašena je potreba suđenja ratnim žlocincima i nacističkim prvacima, o čemu je postojala i prethodna saglasnost.
Stav je takođe bio da Njemačka ne bi trebalo da nadalje posjeduje tešku industriju, niti uopšte potencijale za proizvodnju vojne opreme odnosno naoružanja, uključujući civilnu brodogradnju i avio industriju.
Predviđene su ratne reparacije, oko čega je bilo znatnih neslaganja. U krajnjem, uglavnom je usaglašeno da će Sovjeti reparacije naplatiti u okupacionoj zoni koju su držali, uz manji dio industrijskih kapaciteta iz zapadnih zona koju su takođe dodijeljeni Sovjetima. Moskva se pritom obavezala da će naknada Poljskoj ići iz njenog udjela. Zanimljivo je da Staljin nije pokazao zanimanje za zlato zatečeno na prostoru zona zapadnih saveznika.
Usvojeno je čak i neobično načelo da nadalje životni standard Njemačke ni bi trebalo da prelazi prosjek Evrope. Sovjeti su nastojali da zapadni saveznici prihvate njihovog favorita Karla Renera kao čelnika Austrije. Konačni status te zemlje biće riješen tek 1955.
Moskva je, takođe, pokušala da izdejstvuje sovjetsku upravu na nekoj od italijanskih prekomorskih teritorija, kolonija (Libija, Italijanska Somalija) što nije uključivalo Dodekanez, dodijeljen Grčkoj, niti Eritreju dodijeljenu Etiopiji. Zapadni saveznici su ovakve predloge uglavnom ignorisali, odlaganjem odluke.
Naglašena je principijelna potreba opšteg prihavatanja načela izraženih u osnivačkim aktima OUN.
Potpisana je takođe Potsdamska deklaracija, predstavnika SAD, Bitanije i Kine, na temu uslova predaje Japana, koji su deklaracijom definisani. Sovjetski Savez se još nije nalazio u ratu sa Japanom, pa nije bio uključen.
Iako je rat na Pacifiku još trajao, bilo je jasno da će upotreba novog američkog oružja staviti Japan pred svršen čin. Truman je povjerljivo nagovijestio Staljinu tokom konferencije da upotreba atomskog oružja slijedi.
Staljin je pritom o toku operacije "Menhetn" atomskog programa SAD, bio dobro obaviješten, zahvaljujući uspjesima agenturne mreže Moskve u Americi, što je i dovelo do brzog razvoja sovjetskog atomskog programa, na iznenađenje Vašingtona.

500x500

1250x600

1084x550

Osam decenija od Potsdamske konferencije kojom je uobličena poratna Evropa

Crkva Srbije je krenula u jednu veliku reviziju istorije i rehabilitacije zločina iz Drugog svjetskog rata - ocijenila je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, novinarka Tanja Šuković.
Ofanziva je, prema njenim riječima, žestoko krenula i iskreno se nada da svi koji veličaju zločince ne predstavljaju srpski narod, te da su to pojedinci koji imaju neprihvatljive ideje.
Smatra da u ime srpskog naroda sveštenik Ognjen Femić nema pravo da govori, jer srpski narod je veliki narod velikih književnika, slikara, umjetnika, filozofa, koji ne bi bili saglasni sa njegovom izjavi da su "svi Srbi Pavle Đurišić".
- To je najobičnija bedastoća. On može da govori u svoje ime, u ime, možda, klera i to je to - rekla je Šuković.
U Srbiji je, podsjeća, 2014. godine usvojen Zakon o pravima boraca po kome su izjednačena boračka prava partizana i četnika i to, smatra, nije donijelo ništa dobro Srbiji.
- Ono što se zapravo desilo jeste da je došlo do neviđene revizije istorije u toj zemlji, desilo se to da su se rehabilitovali zločinci iz Drugog svjetskog rata i zločini, i desilo se to što je meni bilo šokantno, ja sam to tek skoro saznala da tim zakonom su rehabilitovani i pripadnici Prinz Eugen divizije, njih je možda oko 300, riječ je o foks dojčerima koji su iz Vojvodine. Svi znamo kakve zločine, kakve surove stvari su oni radili. Ja bih podsjetila pošto je crkva Srbije dala sebi za pravo da o pokolju u Velici ona bude ta institucija koja će da organizuje ta podsjećanja i obilježavanja na taj strašan zločin, samo bih podsjetila da su taj zločin napravili upravo pripadnici Princ Eugen divizije. U okviru te divizije bili su i muslimanska milicija, bili su vulentari, bili su balisti, svi oni su bili dio jedne dobro organizovane nacističke formacije. Voljela bih da mi objasne kako bi to izgledalo da se rehabilituju oni koji su napravili taj zločin u Velici, kako bi to izgledalo - istakla je Šuković.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dm4V4EDk4CFQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Šuković: Crkva Srbije je krenula u jednu veliku reviziju istorije i rehabilitacije zločina iz Drugog svjetskog rata

Danas je Džordžu Lajtmenu 99 godina. Proljeća 1945. je kao devetnaestogodišnjak, u sklopu 286. Inženjerijskog bataljona 6. američke armije, prvi put kročio na njemačko tlo, rat je još bjesnio. Na svim su frontovima napredovali američki i britanski vojnici, te Crvena armija Sovjetskog Saveza, piše Dojče vele. U to vrijeme je u nekim južnonemačkim selima situacija bila nejasna.&nbsp; - Linija fronta bila je izuzetno promjenljiva - prisjeća se Lajtmen.&nbsp; Vermaht i SS su posljednjih mjeseci rata fanatično ratovali za očuvanje propadajuće nacističke vlasti. <h2>Strahote rata - koje nikada ne prolaze</h2> - Došli smo u jedno malo mjesto. Vidjeli smo 15 do 20 djece. Sve dječaci. Imali su deset do dvanaest godina. Mrtvi. Bili su obješeni. Pokucao sam na prva vrata i pitao što se dogodilo. Stanovnici su mu ispričali: To su učinili pripadnici zloglasnog njemačkog Vafen SS-a. Okupili su djecu iz mjesta, svakom dali po jednu ručnu protivoklopnu raketu i naredili im da pucaju kad ugledaju prvi američki tenk - prisjeća se Lajtmen gotovo 80 godina kasnije. Kad su tenkovi stigli, djeca su pobjegla.&nbsp; - Dan kasnije SS se vratio, skupio djecu i objesio ih o drveće. Vješali su sopstvenu djecu - kazao je Lajtmen. Istoričari će kasnije dokumentovati brojne zločine Vermahta i SS-a nad njemačkim civilima koji više nisu htjeli da ratuju - takozvane zločine završne faze rata. Njemci su ubijali milione ljudi u Njemačkoj i Evropi, ali i sopstvenu djecu. - Ta slika mi se nikada nije izbrisala iz sjećanja: kako tijela djece vise na vjetru - ističe Lajtmen. <h2>Sumnja u čovječanstvo</h2> Ratna iskustva duboko su obilježila Lajtmena.&nbsp; - Slika te djece ostavila je na mene tako dubok utisak da sam počeo sumnjati u čovječanstvo. Možda me najviše od svega do danas uznemirava upravo to što kao čovjek ne možeš vjerovati samome sebi. Jer ono što je motivisalo SS nije bilo racionalno - kazao je Lajtmen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025050808054_a0e0a5454baca37ffcf97ec9e9a3716ad28bbd0d9e550719407cce1ad3eb1c3c.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025050808054_a0e0a5454baca37ffcf97ec9e9a3716ad28bbd0d9e550719407cce1ad3eb1c3c" data-rendition-name="original" width="1200" height="525" loading="lazy" alt="Džordž Lajtmen"> <figcaption>Džordž Lajtmen u jednom vojnom vozilu tokom rata(Photo: George Leitmann)</figcaption> </figure>  On, američki vojnik i oslobodilac, preispituje sam sebe suočen sa zločinima drugih. Možda je to jedna od ključnih razlika između biografija žrtava nacionalsocijalizma i biografija počinilaca: Decenijama nakon kraja rata skoro sve njemačke masovne ubice i njihovi pomagači poricali su sopstvenu odgovornost za rat koji je odnio živote više od 60 miliona ljudi. I poricali su svoju podršku fašističkoj ideologiji koja je ljude dijelila na vrijedne i bezvrijedne živote, a završila je industrijskim masovnim ubistvima evropskih Jevreja, Sinta i Roma i mnogih drugih. Njemci su pucali, trovani gasom, ubijali - ukupno 1,5 miliona djece - većinom zato što su bila Jevreji. Lajtmen nije bio samo američki vojnik koji se borio protiv nacističke Njemačke. Bio je i preživjeli iz Holokausta. Rođen je u Beču, glavnom gradu Austrije. Kada su nacisti preuzeli vlast, njegova jevrejska porodica odlučila je 1940. da pobjegne. Džordž, njegova majka i bake i djedovi dobili su vize za SAD. Samo njegov otac Jozef nije. On je 1940. pobjegao u tadašnju Jugoslaviju. Kada se činilo da je na sigurnom, Džordž i ostatak porodice ukrcali su se na brod za SAD. Nikada više nije vidio svoga oca. Nakon rata napravio je naučnu karijeru u SAD-u. Dugi niz godina bio je profesor inženjerskih nauka na elitnom američkom univerzitetu Berkli u Kaliforniji. Dobio je brojna priznanja i nagrade. Tamo i danas živi sa svojom 100-godišnjom suprugom Nensi u domu za starije. I dalje se često pita: „Kako je bilo moguće u tako kratkom vremenu da se od tako obrazovanih ljudi poput Njemaca napravi nešto tako zlo?“ Na to pitanje nema odgovor. Kao ni na mnoga druga. Ali ne prestaju ga progoniti.&nbsp; - Kad god sam upoznavao Njemce pitao sam se koliko su oni ili njihovi roditelji bili krivi. Ali pripisivati im krivicu zbog navodne krivice predaka bilo mi je, naučno gledano, neprimjereno - rekao je Lajtmen. <h2>U potrazi za ocem</h2> Kad se sa samo 18 godina dobrovoljno prijavio u vojsku u svojoj novoj domovini SAD-u slijedio je unutrašnji poriv: Neizvjesnost o sudbini oca. Njegova borba protiv Njemaca bila je i potraga. Po tome se razlikovao od većine svojih saboraca. - Kad smo u blizini Minhena dospjeli do koncentracionog logora Kaufering (dio sistema logora Dahau), moji su saborci bili zgroženi. Gnušali su se njemačkih zločina. Ali ja sam odmah pomislio na svog oca. Kad smo susretali oslobođene ljude, uvijek sam se nadao da ću ga ponovno vidjeti - priča Lajtmen.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025050808054_df208bd56de13698ab594d98cdbb956fb5d819fc28c09adf2b1b2e1c853bf2a7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025050808054_df208bd56de13698ab594d98cdbb956fb5d819fc28c09adf2b1b2e1c853bf2a7" data-rendition-name="original" width="1110" height="624" loading="lazy" alt="Džordž Lajtmen"> <figcaption>Džordž Lajtmen danas(Photo: Dojče vele)</figcaption> </figure>  Kaufering sastojao se od jedanaest različitih logora. Nacisti su u bavarsku provinciju deportovali 23.000 ljudi, uglavnom istočnoevropskih Jevreja. Morali su prisilno raditi za njemačku ratnu industriju. Na kraju su svi trebali biti ubijeni. Bila je to strategija uništenje kroz rad, kako su to nacisti nazivali. Kad je Džordž Lajtmen aprila 1945. ušao u oslobođeni logor, otvorio mu se svijet iz Danteovog Pakla - tako je jedan preživjeli logoraš opisao logor.&nbsp; - Na sve strane &nbsp;su ležala tijela. Mnogi su još tinjali jer su Njemci pokušali da ih spale. Pošto su ljudi bili samo kost i koža, nisu gorjeli. Te mu se slike i danas vraćaju u snu - kazao je Lajtmen. <h2>"Hladnoća i bezobzirnost vraćaju se svima nama"</h2> Fondacija Evropskog memorijala holokausta vodi spomen-područje. Džordž Lajtmen je počasni član. Nedavno su se brojni gosti okupili povodom 80. godišnjice oslobođenja. Džordž ovaj put nije došao, put iz Kalifornije je bio pretežak za 99-godišnjaka. Komemoracija je bil obilježena žalošću za ubijenima, ali i zabrinutošću za budućnost: uspon ekstremno desne Alternative za Njemačku, uspon Donalda Trampa u SAD-u, ruski agresorski rat u Ukrajini. Duh fašizma se vratio - moć jačega, zabrinuto je u govoru rekao bečki istoričar Florijan Venkinger. - Ilon Mask smatra empatiju najvećom slabošću zapadne civilizacije. Tu valja ostati čvrst. Ako se društvena solidarnost, osjećanje za pravdu i saosjećanje ciljano napadaju, onda je sasvim jasno da hladnoća i bezobzirnost mogu da se vrate svima nama, da mogu sve da nas ugroze - rekao je Venkinger. I Džordža Lajtmena duboko zabrinjava aktualna politika.&nbsp; - Činjenica da neko poput Donalda Trampa može da postane predsjednik je nevjerovatna. To što veliki djelovi društva podržavaju fašističke ideje jeste uznemiravajuće. Pripisivati određenim grupama ljudi krivicu za nešto - to je oduvijek donosilo nesreću - ističe Lajtmen. Maja 2025. on navršava 100 godina. Uprkos svemu što je prošao, kaže da je imao dobar život. Mogao je da putuje svijetom, osnovao je porodicu i upoznao zanimljive ljude.&nbsp; Tek mnogo godina poslije okončanja rata doznao je kako mu je otac umro. U jednom logoru u Jugoslaviji Njemci su njemu i stotinama drugih zarobljenika pucali u glavu. Zato što je bio Jevrej. Do danas Džordž Lajtmen zamišlja kako je njegov otac doživio posljednje minute života. Svakog dana misli na to.

Kraj Drugog svjetskog rata: "Objesili su svoju djecu!"

Rusija ne vidi razlog za razgovore o mogućem potpisivanju mirovnog sporazuma sa Japanom, kako bi se zvanično okončalo neprijateljstvo iz Drugog svjetskog rata, jer Tokio ima neprijateljski stav prema Moskvi - poručio je danas Kremlj.
Rusija je nasljednik Sovjetskog Saveza, koji nikada nije sa Japanom potpisao sporazum o zvaničnom prekidu neprijateljstava iz Drugog svjetskog rata.
Sovjetske snage su na kraju Drugog svjetskog rata zauzele četiri ostrva u blizini Hokaida, koja Moskva naziva Kurilskim ostrvima, a Tokio Sjevernom teritorijom.
Moskva i dalje kontroliše ostrva i taj teritorijalni spor je onemogućio naredak u potpisivanju mirovnog sporazuma, navodi Rojters.
Trenutno nema kontakata sa japanskim vlastima, rekao je portparol Kremlja Dmitri Peskov, odgovarajući na pitanje povodom saopštenja Ministarstva spoljnih poslova Japana da Tokio i dalje želi da potpiše sporazum i vrati ostrva.
- Znate da je Tokio požurio da se u potpunosti pridruži neprijateljskim koracima prema našoj zemlji - izjavio je Peskov, povodom odluke Japana da se pridruži zapadnim sankcijama protiv Moskve, zbog ruske invazije na Ukrajinu.
S obzirom na stanje stvari i japanske sankcije mala je, kaže on, mogućnost da se razgovara o bilo kavim pregovorima.

Peskov: Mala je mogućnost za mirovni sporazum sa Japanom

Šesti april 1941. godine označio je prekretnicu u istoriji Jugoslavije- bez objave rata, njemački bombarderi izručili su hiljade bombi na jugoslovenske gradove, u napadu koji će označiti početak Aprilskog rata (zvaničnog naziva Operacija 25) i ulazak Kraljevine u Drugi svjetski rat.
Neposredni povod za napad bio je Martovski puč, odnosno demonstracije nakon kojih je svrgunto rukovodstvo na čelu sa namjesnikom knezom Pavlom Karađorđevićem i Vladom Cvetković-Maček, koji su potpisali Trojni pakt sa Silama Osovine, po kojem je Jugoslavija trebalo da se pridruži savezu Njemačke, Italije i Japana.
Narod je na čuvenim martovskim demonstracijama tada poručio vlastima ''Bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob''.
Kazna za to bila je surova- u vazdušnom napadu rano ujutru 6. aprila razrušen je Beograd, a bombardovani su i drugi gradovi u Jugoslaviji.&nbsp;
U bombardovanju Podgorice 6. aprila 1941. godine stradalo je 150 građana, a mnogi su spas tražili u pećinama iznad korita rijeke Morače, koje su tokom rata Podgoričanima često služile kao prirodni sklonište od napada, posebno onog još razornijeg, savezničkog bombardovanja iz 1944. godine.
Crna Gora je bila slabo branjena i slabo opremljena za odbranu. Njenu teritoriju napale su italijanske snage. Crnogorci su mobilisali dvije jedinice- Zetsku diviziju i Komski odred. I pored hrabre borbe i početnog prodora nijsu uspjeli da potisnu italijansku vojsku.
Oko 2170 njemačkih i 670 italijanskih aviona napalo je Jugoslaviju, koja je poslije 11 dana borbe kapitulirala, 17. aprila 1941. godine.
Jugoslovenska teritorija je podijeljena u okupacione zone, pri čemu je prostor tadašnje Zetske banovine sa sjedištem na Cetinju potpao pod kontrolu fašističke Italije koja je tu organizovala civilnu, a potom i vojnu vlast. Boka Kotorska je, kao provincija u sastavu Guvernatorata Dalmacija pripala direktno Italiji, dok su italijanskoj satelitskoj državi, Velikoj Albaniji, pripale granične crnogorske opštine Plav, Rožaje, Gusinje, Tuzi i Ulcinj.
Italijani su ušli na Cetinje 17. aprila, nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, a dok je dio naroda pozdravio novu vlast, posebno imajući u vidu da je italijanska kraljica bila crnogorska princeza Jelena Savojska, veliki dio naroda koji nije prihvatao okupaciju, okupljao se oko ilegalne Komunističke partije Jugoslavije. &nbsp;KPJ je već 15. aprila počela sa organizovanjem i pozivima na otpor novim fašističkim vlastima, koji će kulminirati slavnim Trinaestojulskim ustankom koji je označio zvanični početak borbe protiv okupatora u Crnoj Gori.

Božena Miljić

Na današnji dan prije 84 godine počeo Aprilski rat

Njemačke oružane snage, Bundeswehr, objavile su da će njihove snage biti stacionirane duž istočnog krila NATO-a u Litvaniji, a vojnici će biti potpuno operativni do 2027. godine. Ovo je prvi put od Drugog svjetskog rata da će njemački vojnici biti trajno raspoređeni u inostranstvu, piše Newsweek.
- Imamo jasan zadatak. Moramo osigurati zaštitu, slobodu i sigurnost naših saveznika ovdje na istočnom krilu NATO-a - izjavio je brigadni general Kristof Huber, komandant njemačke brigade u savezničkoj zemlji NATO-a.
Njemačka je prethodno raspoređivala snage u Avganistanu, ali to nije bilo trajno.

Njemačka šalje vojnike na prag Rusije prvi put od Drugog svjetskog rata

U susert obilježavanju 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata, u večerašnjoj emisiji Građanskog ugla, gosti Zvezdane Kovač su istoričar Milan Šćekić, reditelj Branko Baletić, politikološkinja iz Akcije za ljudska prava Elizabeta Mrnjačević i politički analitičar Stefan Đukić.
Da li se u Crnoj Gori reinterpretiraju događaji i omalovažavaju tekovine NOB-a, da li je nenaučni istorijski revizionizam trenutna pojava ili stanje koje traje, kako mu se oduprijeti i šta i kako na te izazove odgovaraju mediji, obrazovne institucije i sama država, pitanja su na koja odgovaramo u Građanskom uglu čiji je domaćin Centar za građansko obrazovanje.
Emisiju Građanski ugao možete pogledati večeras od 22 sata.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D_xlUXsGZqZQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Građanski ugao na TV E: 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata

Vlasti njemačkog grada Kelna evakuisale su tri bolnice i hiljade kuća zbog neeksplodirane bombe iz Drugog svjetskog rata koja je pronađena tokom građevinskih radova na novom medicinskom kampusu, piše Gardijan.
Američka vazdušna bomba teška 1.000 kilograma, opremljena prednjim i zadnjim udarnim detonatorom, trebalo bi da bude deaktivirana danas.
Evakuacija je bila u planu još prije šest mjeseci, kada su počeli radovi na iskopavanju lokacije, zbog osnovane sumnje da bi tu mogla biti otkrivena neeksplodirana ubojita sredstva.
Uspostavljena je evakuaciona zona od 500 metara oko područja lokacije bombe.
Prema mišljenju stručnjaka, na toj lokaciji vjerovatno se nalazi još oko osam neeksplodiranih avionskih bombi, ali to će biti utvrđeno tek daljim iskopavanjima.
U operaciji evakuacije učestvuje oko 1.300 pripadnika policije, bezbjednosti, vatrogasaca, osoblja hitne pomoći, kao i oko 800 volontera koji su obilazili stanovnike kako bi se uvjerili da će svi napustiti svoje domove.
Vlasti su ovo opisale kao najveću i najopsežniju operaciju te vrste još od 1945. godine.
Dvije bolnice evakuisane su juče, a treća danas, zajedno sa oko 10.000 stanovnika kojima je naređeno da napuste stanove.
Gradska uprava je, takođe, preusmjerila gradski saobraćaj.
Pacijenti su raspoređeni u druge bolnice širom grada u više od 300 kola hitne pomoći ili premješteni u privremeno izgrađeno sklonište, dok su mještani prebačeni u improvizovana skloništa u školskim zgradama, prenosi Srna.

Zbog bombe iz Drugog svjetskog rata evakuisane tri bolnice i hiljade domaćinstava

Kraljevska mornarica Novog Zelanda izgubila je svoj prvi brod u moru od Drugog svjetskog rata, nakon što se jedan od njenih brodova nasukao kod obale Samoe.
HMNZS Manavanui, specijalizovani brod za istraživanje i snimanje okeana, naišao je na probleme oko jedne nautičke milje od ostrva Upolu u subotu uveče po lokalnom vremenu, dok je vršio istraživanje grebena, prenosi BiBiSi (BBC).
Kasnije se zapalio, a potom i prevrnuo.
Svih 75 ljudi na brodu evakuisano je u čamce za spasavanje i spašeno rano u nedjelju, saopštile su odbrambene snage Novog Zelanda.

Novi Zeland izgubio prvi ratni brod od Drugog svjetskog rata

Menadžment Rudnika uglja Pljevlja (RUP) privremeno je obustavio radove na otkrivci u jugoistočnom djelu kopa Potrlica u cilju bezbjednosti zaposlenih u Kompaniji.&nbsp;
Kako su kazali, odluka je donijeta nakon stvaranja tzv rasjedne zone i pokretanja klizišta na provršini kopa čime je bila ugrozena bezbjednost radnika i mehanizacija rudnika.
- U izvještaju rudarskog inspektora se navodi da će se u međuvremenu izvršiti dodatna geološka istraživanja pomenutog prostora, a nakon dobijanja sveobuhvatnih rezultata i prikupljanja novih saglasnosti odlučice se o daljim postupcima i aktivnostima - kazali su u saopštenju.
Kako su istakli, njihov princip poslovanja prevashodno se zasniva na odgovornom i bezbjednom radu zaposlenih, zato je mendžment posljednjih godinu, više puta nagovještavao mogućnost ovakvog scenarija prevashodno zbog višegodišnjeg kašnjenja u realizaciji projekta izmještanja korita rijeke Ćehotine pa je način rada u pomenutim uslovima predstavljao i moguću pojavu ovakvih klizišta.
- Takođe, završetkom projekta izmještanja korita rijeke Ćehotine omogućiće se bezbjedan i nesmetan rad na kopu Potrlica - navode u saopštenju.
Podsjećaju da prilikom posljednje pojave klizišta, nije došlo do bilo kakve povrede zaposlenih ili ostećenja tehničkih sredstava.
- Stručne ekipe RUP-a su sa nadležnim organima obišle teren, a nakon smirivanja tla i u koordinaciji sa državnim službama, pokušaće se bezbjedno izvačenje bagera koji se nalaze na toj lokaciji - dodali su u saopštenju.
Napominju da je realizacija projekta izmiještanja korita rijeke Ćehotine od suštinskog značaja za stabilno snadbijevanja električnom energijom Crne Gore i taj projekat je u završnoj fazi, a očekuje se njegov završetak u skladu sa planom.
- Takođe, RUP je već obezbijedio potrebne količine uglja za nesmetan početak rada TE „Pljevlja“ nakon ekološke rekonstukcije tog postrojenja - zaključuju u saopštenju.

Pljevlja: Rudnik privremeno obustavio radove na kopu Potrlica

Umjesto odgovornosti, premijer u paf paf maniru donosi sistemske odluke koje mogu imati posljedice po međudržavne odnose sa Turskom. I sad valjda treba da mu čestitamo što sopstvenu i nesposobnost Vlade, kojom je zemlju izložio potencijalnim bezbjednosnim rizicima, kamuflira brzopoteznim odlukama umjesto sistemskim mjerama. Prepoznatljivo populistički, u svom stilu - kazao je predsjednik Socijaldemokratske partije i funkcioner Evropskog saveza Ivan Vujović.
Vlast je, prema njegovim riječima, nesposobna da vodi odgovornu imigracionu politiku, garantuje sigurnost građanima i vladavinu prava, a potom nacional-šovinisti iz iste vlasti i srodne strukture koriste situaciju da šire mržnju, ksenofobiju i na tome ubiraju političke poene.
- Ako imamo situaciju, a očigledno imamo, da je ova vlast dopustila da u zemlju uđu i borave ljudi sa kriminalnim namjerama valjda neko iz vlasti treba da odgovara za to. Ako imamo situaciju da građani, pored nadležnih organa reda, treba da uzimaju pravdu u svoje ruke, valjda neko iz vlasti treba da odgovara za to - dodaje Vujović.
Ako kao proizvod svega toga imamo, kako navodi, "poruke mržnje, huliganizam i targetiranje cijelog jednog naroda, uz demoliranje imovine njihovih državljana koji nemaju veze sa užasnim napadom na podgoričkog mladića, onda valjda neko iz vlasti treba da odgovara za to".
- Suština je sljedeća: U pitanju je ekstremni diletantizam ili namjerni propusti bezbjednosnog sektora i ukupnog državnog aparata, sa ciljem stvaranja međunacionalnih tenzija. Šta god da je u pitanju zahtijeva odgovornost nadležnih - zaključio je Vujović.

Vujović: Umjesto odgovornosti, premijer donosi sistemske odluke koje mogu imati posljedice po međudržavne odnose sa Turskom

U Opštinskom odboru Demokratske partije socijalista (DPS) u Nikšiću pitali su Pokret Evropa sad (PES) hoće li podnijeti inicijativu za smjenu predsjednika te opštine Marka Kovačevića zbog pada indeksa razvijenosti, kao što je učinjeno u slučaju predsjednika Opštine Bijelo Polje.
- Naime, indeks razvijenosti Opštine Nikšić za period 2023 - 2024. godine pao je na 89,5 sa 96,14, koliko je bilo u vrijeme prethodne vlasti, tačnije za perod 2019 - 2021 - naglasili su oni.
Pitaju, kako su rekli, Milicu Žižić i ostale odbornike PES-a jesu li dosljedni u svojim odlukama ili odluke važe samo za opštine u kojim ne čine vlast.&nbsp;
- Jer đe je vlast, tu su fotelje, putovanja apanaže, zapošljavanje najbližih srodnika i prijatelja, pa indeks razvijenosti može i da pada - poručili su u nikšićkom DPS-u.
Sve priče o postojanosti i dosljednosti PES-a u vođenju politike mnogo puta su, podvlače oni, pale u vodu.
- Pa će tako biti i ovog puta. Štetne i kriminalne odluke iz domena investicionih politika kompanija u većinskom vlasništvu države, kao što je kupovina Željezare od strane EPCG, poslovanje novog privrednog subjekta Solar gradnje, investicija Opštine u rasvjetu od 9,5 miliona čije finansiranje se ne postiže iz ušteda, dovelo je do pada indeksa razvijenosti - ocijenili su u DPS-u.
Navode da, nažalost ni hvalospjevi da se u prethodnom mandatu ove vlasti zaposlilo 5000 građana, a što je trebalo da utiče na smanjenje stope nezaposlenosi, kao i laži vlasti na državnom nivou da je primjenom ekonomskih programa Evropa sad 1 i 2 poboljšan strandard građana, a što je trebalo da utiče i na veći dohodak po stanovniku Niksića, imamo ovakav porazan indeks razvijenosti opštine.&nbsp;
- Vlada Crne Gore je ovom ocjenom potvrdila sve ono što mi pričamo godinama, da iza propagandne manipulacije vlastodržaca u Nikšiću stoji sunovrat cjelokupnog ekonomskog i privrednog ambijenta, pa pozivamo PES da po istom principu, kao u Bijelom Polju podnesu inicijativu za smjenu Marka Kovačevića - naveli su u nikšićkom DPS-u.
Vjeruju, kažu, u njihovu dosljednost, pravičnost i priču da im fotelje nijesu važne.
- Pa se spremamo da podržimo pomenutu inicijativu koju će zasigurno podnijeti istog dana kao i u Bijelom Polju - zaključili su u saopštenju.

DPS Nikšić: Hoće li dosljedni PES podnijeti inicijativu za smjenu Kovačevića zbog pada indeksa razvijenosti?

Vlada je, bez održavanja sjednice, a na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova, donijela odluku o privremenoj obustavi bezviznog režima za državljane Republike Turske.&nbsp;
Odluka je, kako prenosi Portal RTCG, donijeta u skladu sa članom 10 uredbe o Vladi, izmjenom Uredbe o viznom režimu.&nbsp;
U materijalu koji je danas razmatrala Vlada navodi se da Crna Gora u potpunosti vodi računa o interesima i statusu oko 14.000 državljana Republike Turske koji se nalaze na njenoj teritoriji, te će preduzeti sve potrebne korake kako bi njihov boravak bio nesmetan i u skladu sa zakonom.
- Ministarstvo vanjskih poslova će, u saradnji sa nadležnim institucijama, obezbijediti ubrzanu proceduru izdavanja viza svim državljanima Republike Turske koji su planirali dolazak, boravak ili tranzit kroz Crnu Goru, tako da se negativni efekti prelaznog perioda svedu na minimum - istakli su iz Vlade
Kako se navodi u obrazloženju, ova mjera ima privremeni karakter i donosi se s ciljem da se u najkraćem roku preispitaju i unaprijede mehanizmi kontrole kretanja i boravka stranih državljana, uz istovremeno očuvanje partnerskih odnosa sa Republikom Turskom.
- Crna Gora i Republika Turska održavaju izuzetno važne strateške i prijateljske odnose, te će obje države, putem svojih nadležnih organa, u najkraćem roku uspostaviti i razmijeniti neophodne informacije i podatke koji će doprinijeti jačanju ukupne saradnje i unapređenju sistema upravljanja migracionim tokovima - navodi se u materijalu.
Predložena mjera, kako ističu, ni na koji način ne dovodi u pitanje posvećenost Crne Gore razvoju bilateralnih odnosa sa Republikom Turskom.&nbsp;
- Naprotiv, namjera je da se zajednički prevaziđu postojeći izazovi i obezbijedi dugoročno održiv okvir saradnje u oblasti slobodnog kretanja lica - navode iz Vlade.
Kako se zaključuje u materijalu, predložena Uredba se donosi u duhu odgovornog državnog pristupa i partnerske saradnje sa Republikom Turskom.
- Obustava bezviznog režima za državljane Turske stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Crne Gore - kazali su iz Vlade.

Vlada donijela odluku o privremenoj obustavi bezviznog režima za državljane Turske

Izgleda da su pravni fakultet i njegova diploma omiljeni u Crnoj Gori, bez obzira kako se završio i kako se stekla diploma. Radi se o jedinstvenom izuzetku u kojem kvantitet ne daje kvalitet, upravo zato što kad saberete nule dobijate na kraju nulu. Svakodnevno slušamo magove pravne nauke, od kojih bi neki zaradili penziju kad bi godine studiranja ulazile u radni staž, koji po tv studijima mašu papirima o „kriminalu“, čime čine zloupotrebu vlasti i optužuju ljude za krivična djela umjesto da svoja fol saznanja saopšte tužilaštvu.&nbsp; Optužuju se politički entiteti iako je osnov prava da je krivica lična, ne kolektivna, ne poštuje se presumpcija nevinosti, već se koriste istrage i optužnice za presuđivanje bez presude, zahtijeva se od tužilaštva da hapsi ljude iako nema nikakvog osnova za to. Optužuju se ljudi da su nekretnine upisane na njihovo ime „lažno vlasništvo“, rekao im svevišnji, pišu se optužnice, a da ne postoji nijedan dokaz koji ih potvrđuje, iz istrage se daju određenim medijima komunikacije optuženih sa drugim licima, itd. <h2>PARTIJSKA SAMOVOLJA</h2> Partije u kojima su istaknuti članovi ljudi kao Jovan Vučurović jasno su opredijeljene, ne ka pomirenju, već za pridobijanje ekstremista i širenje mržnje prema neistomišljenicima. Da ironija bude veća taj čovjek je na čelu Odbora za ljudska prava i slobode u parlamentu Crne Gore. Najnoviji biser dotičnog je izjava da crnogorski tužioci nemaju hrabrosti da uhapse Mila Đukanovića?! I ja bih lično volio da Vučurovića vidim u Spužu, ali tek onda kad postoje osnovi da se protiv njega podigne optužnica. Mada je on za mene jedan od pripadnika vlasti koji konstantno podiže tenzije i širi nacionalnu, vjersku i rodnu netrpeljevost. O njegovom viđenju pravne države govori činjenica da bi on, kao i njegov „gazda“ hapsio svakog ko mu se ne sviđa, bez obzira što tužilaštvo nema nikakav osnov za to.&nbsp; I ne traži Vučurović da se hapse ljudi koje smatra svojim neprijateljima tek tako, ne bi bilo prvi put da se ljudi drže politički u pritvoru po godinu i po i više, bez podignute optužnice, protivno svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima, što bi jedan predśednik Odbora koji bi trebalo da štiti ljudska prava, pa i bivši, trebalo da zna. Na kraju, većina optužnica ima sve šanse da završe u kanti za smeće, ukoliko sudije zadrže profesionalni integritet. Upravo zato intelektualni i profesionalni pripravnici Megatrenda insistiraju na partijskom vetingu u sudstvu, jer su i sami svjesni neubjediljvosti istražnih postupaka i optužnica, od kojih se neke čak smatraju krivotvorenim. Postavlja se pitanje zašto sva pravna nauka u Crnoj Gori, sudstvo, tužilaštvo ćuti na sprovođenje nezakonitog vetinga u policiji? Na osnovu kojeg zakona Demokrate daju sebi pravo, kao da se radi o autokratiji u Bjelorusiji ili Rusiji, da vrše veting u policiji? Zna li Boris Bogdanović, vunderking sa Megatrenda, da se to zove bezakonje, da se prvo veting mora uvesti u pravni sistem zemlje, da se moraju odrediti procedure i tijelo koje će ga sprovoditi, a ne da se sprovodi partijska samovolja? Što ako śutra pobijedi DPS na izborima, iako je sadašnja izvršna vlast ubijeđena da neće, što za ovu priču nije bitno, pa da oni sprovode veting bez zakona prema neistomišljenicima? <h2>PARTIJSKI USTAVNI SUD</h2> Da u Crnoj Gori vlada pravni kumbulj u kojem se ne poštuju elementarno pravo, Ustav i zakoni, mnogo je primjera. Neka mi ti pravni genijalci objasne kako je moguće Poslovnikom Skupštine promijeniti Ustav Crne Gore i dozvoliti kvorum „na daljinu“, iako u Ustavu decidirano piše „Skupština odlučuje većinom glasova prisutnih poslanika na śednici kojoj prisustvuje više od polovine svih poslanika, ako Ustavom nije drukčije određeno“ (član 91, stav 1)? Mnogo je sličnih primjera, poput onoga kojim se zakonom ograničavaju ustavne nadležnosti predśednika i sl. Ionako nefunkcionalan Ustavni sud ostaje nijem na stotine kršenja elementarnog prava jer, ili je nepotpun, ili je partijski podrepak. Kakvu korist imaju građani Crne Gore od partijskog Ustavnom sudu? Posebno ako nijesu član dotične partije. Kako je moguće bilo kojem učenom pravniku objasniti da je restitucijom „vraćena“ zemlja u uvali Valdanos Budimljansko nikšićkoj eparhiji, koja je osnovana odlukom Sinoda Crkve Srbije 2001. godine? Dakle, nije postojala kad je nacionalizovana uvala Valdanos?! Poseban je primjer tzv. Temeljnog ugovora, za koji je Ustavni sud odbio da donese stav. Volio bih da mi neko od pravnih genijalaca vlasti objasni što predstavlja taj Ugovor? Je li to međunarodni ugovor? Pa nije i ne može biti, jer država sklapa međudržavne sporazume, a ne ugovore sa pravnim entitetima bilo koje države. To potvrđuje sama činjenica da taj Ugovor nije ni ratifikovan u parlamentu. Ugovor sa DRŽAVOM Vatikanom ne može biti pandam ovom Ugovoru. Postavlja se pitanje, kako je moguće ugovorom sa pravnim entitetom druge države uređivati unutrašnje pravo države Crne Gore? Tim prije što država Crna Gora ima Zakon o vjerskim slobodama kojima se reguliše odnos vjerskih zajednica i države Crne Gore!&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026021032_75660e94f02a397e28c8c77aec3da7a9dddf38c9d5f5da71e61cacf8bd8bb325" data-rendition-name="original" width="730" height="948" loading="lazy" alt="Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije"> <figcaption>Rješenje o osnivanju Budimljansko-nikšićke eparhije(Photo: Picasa)</figcaption> </figure>  Ko je dao pravo jednoj vrlo krivično problematičnoj ličnosti, Dritanu Abazoviću, koji je prekršio većinu zakona Crne Gore, između ostalog i član 3. Ustava Crne Gore, da se bavi pitanjem o kojem nema pojma? Jedini ugovor koji je mogao biti potpisan sa Crkvom Srbije je ugovor sa Cetinjskom mitropolijom, u skladu sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Zato je Temeljni ugovor države Crne Gore sa Crkvom Srbije pravno ništavan i ne može proizvoditi bilo kakve pravne posljedice. Umjesto da Dritan Abazović krivično odgovara zbog kršenja niza pravnih akata, od Ustava, pa do zakona, on i dalje preko raznih televizija neutemeljeno optužuje ljude, kao što je imenovanje navodnih ubica nekadašnjeg urednika Dana, Duška Jovanovića. Ne znam zašto SDT ćuti na takve stvari, zašto ga ne pozove da da iskaz u tužilaštvu i, na kraju, zašto ga ne pozove na odgovornost za iznošenje lažnih optužbi, ukoliko se pokaže, u što sam siguran, da su njegove prozivke obično trućanje jednog političkog vagabunda?&nbsp; Vrijeme je da tužilaštvo uvede pravnu higijenu u politički prostor i da ne dozvoli da se ljudi optužuju preko medija za najteža krivična djela bez ikakvih elemenata koji ukazuju na to. Ne smiju se dozvoliti lažne optužbe u javnom prostoru bez ikakavih konsekvenci, jer se time država pretvara u brlog. Zakonima je zabranjeno podnositi lažne prijave tužilaštvu, jer to nosi sa sobom određene sankcije. Što je javno iznošenje neutemeljenih kriminalizovanja političkih protivnika i optuživanje za ubistva nego lažne prijave u javnom prostoru? <h2>MILATOVIĆEVO NEZNANJE</h2> Takođe bi predśednik Milatović morao objasniti javnosti na osnovu kojeg propisa se dodjeljuje posthumno najveći crnogorski orden jednom svešteniku Crkve Srbije samo zato što je zaslužan za promjenu vlasti? Prvo je porazno, sa pravnog stanovišta, da se crkva miješa u političke odnose u Crnoj Gori kao sekularnoj državi, da uređuje ko će predstavljati izvršnu vlast, a drugo, to se i u crkvenom smislu smatra jeresom. Morao bi Milatović objasniti i svoje riječi da se radi o čovjeku koji je „sabirao“ ljude, što je posljednje što se može reći za pokojnog Amfilohija Radovića. Uostalom, Radović je već dobio orden koji zaslužuje, a to je dokumentarni film Tanje Šuković i njenih saradnika, pod imenom „Svjedok božje ljubavi“. Već sam dovoljno puta pisao o ličnosti Amfilohija Radovića, pa se ne bih ponavljao. Koga interesuje neka pročita tekst <a href="https://www.anti.media/istrazivanja/analize/svetosavski-zilot-u-akciji/">„Svetosavski zilot u akciji“</a>. Da je predśednik Milatović potpuno neobrazovan kad se radi o istoriji Crne Gore govori i njegovo polaganje vijenca u spomen Mojkovačke bitke. Mojkovačka bitka je jedan od simbola crnogorske gluposti, jer je ta bitka koštala Crnu Goru poraza i kapitulacije i potpuno je bila nepotrebna. Srbi su počeli da je slave u črtvrtom desetljeću XX stoljeća da bi prikrili činjenicu da je Petar Pešić sa funkcije komandanta generalštaba crnogorske vojske svjesno gurnuo tzv. Sandžačku vojku, dio crnogorske vojske, u sukob sa Austrijancima, tobože da štite odstupnicu srpske vojske na Krf, iako je posljednji srpski vojnik srpske vojske stigao na Krf 4. januara 1916. godine, dok je Mojkovačka bitka vođena 6. i 7. januara. Dakle, nikakva odstupnica srpskoj vojsci nije branjena, jedina posljedica je da se crnogorska vojska nije mogla na vrijeme evakuisati.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251026021028_8c3ed6c91444b81df0b1f2fc6587b5ed761b467c39dab9b1ad145a164e1cfc2b" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine"> <figcaption>Izjava Petra Pešića u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Sam Petar Pešić, odgovarajući nekim svojim srpskim kolegama oficirima, koji su ga optuživale da je svjesno uništio crnogorsku vojsku, napisao je u beogradskoj Pravdi 9. maja 1925. godine: „... jesu li ma kad razmišljeli o tome kakva bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da se je na Solunskom Frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola“. Time je sve rečeno! Ali, da dodamo ovome i intervju sa tada crnogorskim generalom Jankom Vukotićem, datom „Jutarnjem listu“ 1. aprila 1918. godine, a koji prenose „Cetinjske novine“ 11. aprila iste godine: „...Primiv na ovaj način dužnost načelnika štaba (od P. Pešića, prim. SJ), a računajući, da će srpska vojska, kao što mi je rekao pukovnik Pešić, u dovoljnoj snazi zauzeti odbranbene položaje duž Bojane i oko Skadra, te meni i mojoj vojsci osigurati jedinu odstupnicu preko Skadra, ja sam odmah, po odobrenju kralja Nikole, izdao naređenje čitavoj crnogorskoj vojsci - od koje se skoro veći dio nalazio duž rijeke Tare i Lima i na hercegovačkoj granici, - da odstupi pravcem na Podgoricu, odatle ćemo preko Skadra za Albaniju. Kralj Nikola je otputovao iz Podgorice 19. januara u Skadar, a 20. januara iz Skadra dalje. Iste večeri nastupile su austru-ugarske čete, ni od koga nesmetane, uz rijeku Bojanu, a śutra dan, 21. januara, ušle su u Skadar, i tako nam preśekle jedinu moguću odstupnicu prije, nego je i jedan moj vojnik od hercegovačkog odreda ili sandžačke vojske stigao u Podgoricu“. Pametnome dosta! Pa slavite nesreću Crne Gore, anticrnogorci i velikosrpske uzdanice!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251026021028_8e804306dbb15abe492ae61e7250e56ae9ff8a2a249bcaaeaca204e6a0124a0f" data-rendition-name="original" width="960" height="1369" loading="lazy" alt="Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu"> <figcaption>Cetinjske novine 11. aprila 1918. prenijele intervju crnogorskog generala Janka Vukotića Jutarnjem listu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na sjednici Skupštine Crne Gore predśednik parlamenta Andrija Mandić obratio se vrhovnom državnom tužiocu da su ga vladajuće stranke izabrale, ne zbog znanja, već politički, da hapsi članove bivše vlasti? Ima li bolje slike o propasti države Crne Gore od ovih staljinističkih izjava? Ko je kleo Crnu Goru, nije dangubio!

Vlast (pri)pravnika i pravna praksa Aca Srbina i tovariš Putina

Biznismen Ranko Ubović priveden je, po nalogu SDT-a, u Specijalno policijsko odjeljenje.
Nije poznat razlog zbog čega je priveden Ubović jer se Specijalno državno tužilaštvo nije oglašavao ovim povodom.
Prema informacija našeg medija priveden je i biznismen Veselin Kovačević.

Privedeni Ranko Ubović i Veselin Kovačević

Od izuzetne je važnosti da se u britanskom Izvještaju, nakon određenog “tihovanja” i višegodišnjeg aboliranja nacionalističkog i razarajućeg djelovanja beogradskog režima prema zemljama regiona, na prvom mjestu prema Crnoj Gori, jasno ukazuje i upozorava na “maligno djelovanje Putinovog i Vučićevog režima, koji je duboko ukorijenjen na svim političkim i društvenim nivoima u Crnoj Gori, kazao je za Portal ETV ambasador Željko Perović.
U izvještaju “Obnova britanskog liderstva na Zapadnom Balkanu” konstatovano je da se Crna Gora se suočava sa duboko ukorijenjenim političkim i društvenim izazovima koji proizilaze iz spoljnog miješanja.
Komentarišući ovaj dokumetn, Perović je rekao da je veoma značajno da se naredna Konferencija “Berlinskog procesa” održava baš u Londonu, odnosno, da se Velika Britanija ponovo uključuje “na velika vrata i punom parom” u dešavanja na Balkanu.&nbsp;
- Imajući u vidu stepen stranog miješanja i malignog uticaja, može se slobodno reći ponovo uzavrelog Balkana. Krajnje zabrinjavajuće i izuzetno stetno miješanje Rusije, prvenstveno preko nacionalističkog režima u Beogradu, prema zemljama kandidatima za ulazak u EU, naročito prema Crnoj Gori i BiH, kao i ostalim pretendentima Kosovu, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, ali i zategnuti odnosi između Beograda i Zagreba, čine Balkan ponovo “buretom baruta” - naveo je Perović.&nbsp;
Zbog toga je, ističe, zajedničko posvećeno djelovanje SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i Evropske unije od presudne važnosti za dalji prosperitet i napredak cjelokupnog Balkana.&nbsp;
- Od izuzetne je važnosti da se u britanskom Izvještaju, nakon određenog “tihovanja” i može se slobodno reći višegodišnjeg aboliranja nacionalističkog i razarajućeg djelovanja beogradskog režima prema zemljama regiona, na prvom mjestu prema Crnoj Gori, jasno ukazuje i upozorava na “maligno djelovanje Putinovog i Vučićevog režima, koji je duboko ukorijenjen na svim političkim i društvenim nivoima u Crnoj Gori”. Konačno! U Izvještaju se ukazuje i na dva ključna momenta, pokušaj državnog udara 2016. i ustoličenje novog poglavara SPC (glavnog ruskog igrača) u Crnoj Gori, koji su izazvali destabilizaciju i vjerske i političke nemire, te do tada nezapamćene podjele u crnogorskom društvu. Konačno - naglasio je Perović.
Ono što u britanskom izvještaju ne piše, a vjeruje da je razmatrano na Konferenciji u Londonu, je da, kako kaže Perović, crnogorska vladajuća garnitura "na čelu sa predsjednikom većinski četnicke i retrogradne Skupštine vojvodom Andrijom Mandićem i njegovim saborcima iz crnogorske marionetske Vlade, naročito iz redova DF i Demokrata, kao i nijemim posmatračima, time i saučesnicoma iz ostalih stranaka, ne preduzima ništa da takvo djelovanje spriječi".&nbsp;
- Staviše, svojim saučesnistvom u urušavanju, destabilizaciji i vidnom pokušaju zaustavljanja Crne Gore na njenom evropskom putu daju puni doprinos - dodaje Perović.
Kao najvažnije, Perović ukazuje na ono na šta upozorava nekadašnji minustar odbrane Britanije, bivši geneneralni sekretar NATO-a i “glavni revizor Strateskog pregleda odbrane 2025.” Lord Robertson, a to je da “ono što se dešava na Zapadnom Balkanu ne ostaje tamo”.
- A to znači da dešavanja na Balkanu najdirektnije ugrožavaju Veliku Britaniju i EU. A to se ne smije dozvoliti! Pa je interes i jednih i drugih da “brinu o događajima u svim zemljama regiona” - naglasio je Perović.
Prema njegovim riječima, od uspješnosti borbe protiv korupcije, nacionalizma i stranog miješanja zavisiće i stabilnost Zapadnog Balkana.&nbsp;
- Poruke i uputstva su jasni. Od Crne Gore zavisi da li se pravilno čitaju i ima li spremnosti da se sprovedu u djelo - zaključio je Perović.

Perović: Nakon "tihovanja", Britanija konačno upozorava na maligni uticaj Putina i Vučića u Crnoj Gori

Zavrištao je juče poput Damjanova Zelenka izvjesni dr Dobričanin, heroj s Kosova koji je svoju borbu za "svetu srpsku zemlju" vodio prvo s mjesta načelnika Urgentnoga centra Crne Gore, a potom i iz poslaničkih klupa jedne kombi partije.
Zavrištao je na Mehmeda Zenku, albanskoga političara iz Crne Gore koji svojim višedecenijskim političkim djelovanjem nikad nije doveo u pitanje interese države u kojoj je rođen, za razliku od Dobričanina koji podriva i zemlju u kojoj je rođen i zemlju koja ga je objeručke primila.
Dobričaninu, slavnome ratniku bez bitke i megafonu velikosrpskih parola, zasmetao je Zenkin stav da je UÇK (Oslobodilačka vojska Kosova) jedna od najvećih albanskih vrijednosti.
I mi se pridružujemo tome Zenkinu stavu. Jer kako drugačije cijeniti vojsku koja je čitav jedan narod spasila gotovo vjekovnoga aparthejda - narod kojemu je branjeno da koristi svoj jezik, svoje običaje, da ima pravo na zapošljenje i jednake šanse.
Albanci s Kosova su još od Balkanskih ratova sistematski maltretirani, prebijani, hapšeni i ubijani. Od kralja Aleksandra preko Rankovića do Slobodana Miloševića - dug je spisak ljudi koji su kosovske Albance svodili na narod "drugoga reda". Od marta 1989, toga zloglasnog proljeća kad je na hiljade pripadnika albanske elite s Kosova pohapšeno i pretučeno pa do agresije 1999. u kojoj je prijavljeno 25.000 silovanja, predstavnici srpskih vlasti, vojske i policije počinili su neviđene zločine. Baš zato se vojska koja je albanski narod na Kosovu oslobodila patnje ne može nazvati nikako drugačije do oslobodilačkom!
Žalimo što Dobričanin ne može izaći iz kore mita i laži, mada mu sad ne bi bilo ni isplativo, jer danas je jako unosno duvati u velikosrpske diple.
I još nešto. I mi, kao gdin Zenka, smatramo da spomenutome grafitu nije mjesto u Herceg Novome, isto kao što u tome mediteranskom gradu nije mjesto ni ogavnim natpisima "Kad se vojska na Kosovo vrati" i "Dogodine u Prizrenu", zastavama tuđe države, srpskome Thompsonu Danici Crnogorčević koja nariče nad mapama vaskolikoga srpstva.
Zato poručujemo Dobričaninu: Ne dirajte Mehmeda Zenku, on je u Crnoj Gori svoj na svome.

Tag: drugi-svjetski-rat