Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Kao što Vam je vjerovatno dobro poznato, prije dva dana obilježena je godišnjica smrti Rajka Cerovića. Fakultet za crnogorski jezik i književnost upriličio je omaž tom velikom televizijskom stvaraocu, književniku i publicisti.
Mojoj generaciji Rajko je bio uzor, nepogrješivi orjentir kad smo se dvoumili i brižan stariji kolega čije smo savjete upijali. Njegove televizijske priče odavno su zavrijedile status antologijskih, a on sam, uvijek je bio paradigma intelektualne i građanske hrabrosti.
Rajko i njegovi savremenici stvarali su ovu kuću, u nju ugradili svoje živote i ostavili televizijska djela koja će teško nadmašiti buduće generacije. I pored toga RTCG nije se sjetila da upriliči omaž sličan onom koji je organizovao FCJK.
Jesam li iznenađena? Naravno da ne. Iznenadilo bi me, uvaženi Docentu, da je bilo drugačije.
I, na ovu temu, stavljam tačku.
Posvetiću nastavak pisma jednoj zanimljivoj uredbi. Slutim ko je autor, a sigurno znam ko je potpisao - naravno generalni Boris! Da pojasnim o čemu se radi. Na ulaznim vratima naše kuće osvanuo je, sa sve štambiljom, ukaz o garderobnim pravilima uposlenika RTCG. Elem, ukazom se propisuje da „lica koja borave u zgradi RTCG moraju biti prikladno odjevena, na način kojim se čuva dostojanstvo i ugled RTCG“!
E, sad, ako nekom nije jasno kako se garderobno čuva ugled i dostojanstvo Javnog servisa, naš generalni Boris je i to pojasnio. Pod jedan - na posao se ne dolazi u kupaćem kostimu!
Valjda je menadžment zapazio da djelatnici Javnog servisa, naročito tokom januara, listom navuku kupajuće gaće i dolaze na mjesto rada i službenog djelovanja. Ah, kakva slika. Zamišljam sa strahom članove menadžmenta, a bogami i Vas i Vaše kolege iz Savjeta - desetine obnaženih na prijavnici! Iskreno, to se ne gleda bez upozorenja + 18!
Valjda menadžment zna šta radi. Nijesu to, sigurno, bez neke isturili kao ključni problem koji utiče na ugled i dostojanstvo RTCG.
Dakle, kako uredba nalaže - protjerujemo iz kuće i patike i ostalu sportsku garderobu!
Pa, kako ste Vi shvatili ovo u vezi s patikama? Da sam na Vašem mjestu, ja bih doživjela vrlo lično. Mislim, toliko ste radova posvetili toj garderobnoj jedinici i sad odjednom one se pojavljuju kao remetilac ugleda i dostojanstva Javnog servisa. Baš nije fer. Ni prema Vama, a ni prema patikama.
Tačno slutim gdje je korijen problema. Svi mi, koji smo u ovoj kući počeli da radimo decenijama prije „oslobođenja“ garderobno sabotiramo ugled i dostojanstvo Javnog servisa. Evo, recimo ja.
Nema mi šta milije nego kad duva sjeverac da obučem kupaći, obujem patike i pravac posao. Samo da bih sabotirala ugled i dostojanstvo RTCG! Inače, opšte je poznato da kao i svaki „režimski OKG uposlenik“, koji nije bio biven i mučen tokom prošle diktature, imam sigurno nekoliko bundi i roleks satova! I šta bi falilo da popijem praškove, navučem bundu, turim roleks i dođem na posao?! Ali, neću. Eto, zbog čiste zlobe. Samo zato jer sam „plaćenik prošlog režima“ i namjerno oću da urušim ugled i dostojanstvo RTCG. I, što je još gore, nijesam jedina.
Ali, evo, imam ideju i konkretan prijedlog. Da se u rješavanje ove problematike ubaci i neki eksterni autoritet. Kako svjedočimo nema auoriteta koji se može mjeriti sa crkvenim. Vi ste, svima nam je dobro poznato, jako dobri sa njihovim djelatnicima. Toliko, da i Vas skoro možemo smatrati duhovnikom, pa ću Vas u nastavku pisma, sukladno tome i oslovljavati.
Dakle, Oče Veseline, da li bi mogli da uturite jednu urgenciju crkvenim ocima da nas stilizuju? Ili makar da se oformi komisija u kojoj bi u značajnom broju bili prisutni predstavnici crkvenog života i “Prijatelji Vraneša”, NVO koju ste osnovali . Pod uslovom da ova Vaša NVO ima kad, budući da se zanima televizijskim projektima i agitovanjem za Zakon o dvojnom državljanstvu. Ako nađete slobodnog vremena, prisustvo “Vranešana” bilo bi dragocjeno.
Elem, komisija bi se zvala - Odbor za garderobno upodobljavanje djelatnika RTCG. Vrlo jednostavno. Zadatak tog tijela bio bi utvrđivanje čvrstih garderobnih pravila, a sprovođenje bi pratio pododbor. Članovi pododbora bivstvovali bi i činodejstvovali na ulazu zgrade RTCG i procjenjivali garderobnu podobnost djelatnika.
U međuvremenu, dok to ne profunkcioniše, htjela bih da Vas pohvalim I istovremeno skrenem pažnju na jedno saznanje (ako nije tačno, laž čula laž prenijela). Pohvaljujem Vas zato što ste aktivirali razglas pa svi koji vole mogu, ispred zgrade RTCG, da slušaju Betovena, Mocarta I ostale klasike. Pomenuto saznanje odnosi se na sljedeće - Čula sam da se u popodnevnim satima, u prostorijama RTCG širi miris tamjana. Kade se kancelarije, a navodno i bife.Valjda da se poradi na ugledu I dostojanstvu!?
E, sad, ja brinem zbog shizofrenosti čitavog projekta. Betoven I tamjan, pa ne znam? Ako me razumijete šta hoću da kažem.
I na kraju moram da primijetim - vratili ste državnu zastavu na mjesto koje joj pripada. Eto, vidite, kako sve može, đe ima volje ima i načina.
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, novinarka RTCG

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Garderobno čuvanje ugleda

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Ovog puta pišem Vam o sudu, presudama, Strazburu i zastavi, a ostavljam prostor i za tačku razno.
Da krenemo, ali obrnutim redosljedom.
Zastava. Đe je? Od 26. decembra prošle godine, zastava koja inače stoji na jarbolu na krovu zgrade, volšebno je nestala. Nema je. Jarbol je tu, ali nje nema. Đe je?
Ajde, i da pretpostavimo da ste je makli jer je dotrajala, vala ste imali dovoljno vremena da je zamijenite. Da ste je ponovo šili i vezli, prali i sušili, bila bi spremna. Konačno, Vi ste dužni da držite državnu zastavu tamo đe treba da stoji. Dakle, đe je?
Idemo dalje.
Da ne bi kupili trunje, kao što ste već mnogo puta uradili, da vam lično uhvatim muštuluk – Ustavni sud odbio je moju žalbu na presudu da nijesam mobingovana u RTCG! Eto! Ali… Imam i jedan dodatak. Kao što sam i ranije govorila, u slučaju ovakvog ishoda, pripremamo žalbu za Strazbur! Ako 'oćete, možete da čestitate. 
I, da… Svoje sudske troškove plaćam ja. A, da vidimo ko plaća vaše? Nešto mi se čini - opet ja?
Ko zbilja plaća sudske troškove, konkretno ovog posljednjeg sudskog postupka protiv Vas i četvoro članova Savjeta? Odmah da vam kažem na mene ne računajte. Dovoljna mi je ova moja sudanija, izbrišite me slobodno. Ne zanima me i neću da plaćam! Dovoljno mi je što, ni kriva ni dužna, plaćam sudske egzibicije generalnog Borisa. Vaše vratolomije su Vaša stvar i ne interesuju me.
Pričaju mi kolege (ako nije tačno - laž čula, laž prenijela) da ste nestali u vidu „lastinog repa“ nakon odgađanja ročišta gdje ste „predmet“ tužbe Vi i kolege iz Savjeta. Ma, je li moguće? Kažu, izašli ste na neki drugi izlaz da bi izbjegli novinare? Ne mogu da vjerujem! Znači, napuštali ste sudnicu trasom - Za Nikšić preko Kragujevca? Tako nešto.
Kažu još - odgođeno ročište jer nije bilo dovoljno prostora da se smjeste svi zainteresovani koji su htjeli da prate sudski proces?
Rado bih onda predložila da sljedeća sudanija bude, recimo, u hramu Hristovog vaskrsenja, ali s obzirom na to da je tamo sad centar političkog i kulturnog života, pretpostavljam da su svi termini popunjeni, pa da vidimo neke druge varijante. Recimo neki Parohijski dom? Ili neki drugi crkveni prostor? Bogu hvala ima se toga dosta, pa da vidite nešto s njima? Znam da imate dobre relacije, pa nešto sredite, da zbog trivije ne očama ovo suđenje. 
Ukazali ste se, u krupnom planu, prije dva dana u prenosu svetosavske akademije na RTCG. E, sad ne znam, da li je prenos bio upriličen jer ste Vi nazočili događaju ili smo uveli vjerski program? 
Dok se to ne riješi, da pređemo na tačku razno. Vidim neke nove emisije i „nova“ lica na RTCG. Sad mi je jasno zašto stalno pominjete modernizaciju i savremene televizijske izraze. Posljednje novo lice koje ste doveli (odnosno ne Vi nego, kako čujem, Mandić lično) starije je od mene tri godine. A, ja uskoro punim 60. 
Bacih pogled na autorski projekat „novog“ lica. Koliko sam skontala iz prve epizode u ovoj emisiji crtamo goste, odnosno radimo njihove karikature i provjeravamo koliko dobro znaju japanski. Što japanski, pitaće neko? Pa zbog našeg predsjednika vlade, on se školovao u Japanu. 
Logično, premijer Spajić je gostovao prvi i briljirao je na japanskom. Ali, ako je ovo stalni koncept emisije, šta sa narednim gostima? Nema druge do da se ranije obavijeste pa neka ta dva tri dana uče japanski. Da se ne brukaju. Šta ćete Vi, ako Vas autor pozove? Mislim, bilo bi očekivano da budete ovjekovječeni jednim crtežom, ali šta ćete za japanski? Jer, znajući kako stojite s maternjim… strah me biće - hara-kiri! 
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, novinarka RTCG

Nova lica

„Određeni broj zaposlenih ponaša se suprotno Etičkom kodeksu RTCG“ okačeno je u RTCG u susret Danu novinara čime je generalni direktor, reklo bi se, prigodno nagovijestio postupke protiv takvih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49" data-rendition-name="original" width="2000" height="1126" loading="lazy" alt="Etički kodeks RTCG"> </figure>  Ništa o većoj plati, varijabilnim izazovima, beneficijama, otključanim vratima svuda za poslenike javne riječi... Nema čak ni šifre za nuždu na šestom spratu. Običan radnik je odsad svuda nezaštićen. <h2>Sve nam je gore</h2> Vojnik, policajac, pop i pripadnik RTCG sada su jednako samostalni.&nbsp; Posljednji, fakat, ne nosi uniformu (evo biznis ideje za menadžment) ali ne smije slobodno pričati na mrežama! Sve može biti tabu. Ubuduće da se samocenzurišemo, prećutkujemo loše. Sklopimo oči za eventualna nova nepočinstva višestruko nezakonitog ili nekoga mu bliskog. Do sad smo o greškama rukovodstva alarmirali kod drugih ili na mrežama jer doma nijesmo mogli. Nije bilo gotovo ni slova na Radiju, TV ili Portalu - iako je svaki kritički tekst uredno proslijeđen prvenstveno redakcijama Javnog servisa. Sad već čuveni optuženik pokušava proširiti kontrolu na kompletan pojam javnosti. Proglasiće službenom tajnom ili narušavanjem ugleda sve što „ne legne“. Norma za suze i smijeh: što javno napišemo smatra se djelom RTCG. Ako ispričamo vic moramo etičare nasmijati. Inače aneks! Ne preciziraju može li masno. Dokle su dometi. U ljubavnim izjavama moramo paziti na radnje, izraze i subjekte. Ne daj bože da podržimo Kamo śutra, rizik je. Čini mi se nijesu dragi ni Bobiju ni Mačku.&nbsp; Smijemo li makar lajkovati objave? Pomen male naše plate biće vjerovatno oprošten, ali osudi naredbodavčeve - stop.&nbsp; Sve je odsad njihovo, naše misli, naši sni. Očekujem da se formira Redakcija za društvene mreže koja bi čitala postove radnika i dostavljala sumnjive tvitove. Ima i druga strana medalje. Ako sam već dio RTCG. Priznajem da su nelegalni! I u to ime očekujem da generalni i utuženi dio Savjeta makar ponude ostavku. Kao časni i odgovorni. Jer su na sudu zbog sumnjivih nekih radnji. Dokazaće oni, je li, svoju nevinost - pa dotad neka im ta ponuda obraz osvjetla. Bruka i sramota nije (kažem li da jeste fasovaću). Zasad im sve klizi u firmi. Iako se ročišta nižu, i krivične prijave, uglavnom gube ali - opstaju. Istražio bih. Ali … tajna? <h2>Ne dirati političare i javne službenike</h2> Građanina običnog visotina ne pominje. Nego da treba „političare, vladu, službenike, javne funkcionere“ paziti od uvrede. Stoga ne smijem napisati što mi pade na'm. Nije pežorativno, ali što znaš. Opasno je. Tako tamo piše. Umjesto novinari da kreiraju vijesti, nalaze skriveno, otkrivaju tajne, sada etički strecamo. Što javnim nastupima moguće ne čuvamo programske interese RTCG, čitaj volju establišmenta. Sada je ta volja promovisana kao takav interes. Ne pominjati ih ili hvaliti samo? Poštovanje poslovnih interesa me posebno zainteresovalo, koji su?&nbsp; Učestvovao bih, pospješio, borio se za veću platu, znam mnogo, ne samo ja. Ali došao je specifičan menadžment! Puno planira, tiho troši, ponešto oglašava, konspirativno dijeli, čak i putuju na američke izvore. Dok im sposobno pleme snom mrtvijem spava. Makar da su obavijestili urednike što ćute po kancelarijama kako im bi s Trampom! Saznasmo sa društvenih mreža o putešestviju. I zato nema više. Takvog saznavanja. Suzbijeno! Za prigodan komentar moraš im biti baš friend. Kad bude što važno biće nam rečeno preko novina. Kao o OTT platformi. Nema informisanja u okviru kolektiva, i kakve koristi imamo od toga. Ispade na kraju da je bilo mimo propisa i neke posebne potrebe. Molim da me ne kaznite jer sam pročitao. Da smo „prijatelji“ u reakcijama na slike sa posljednjeg skijanja bih dao pomen. Pomenuo kako se evo peta godina iščuđavamo dokle će radovi na fasadi i mušeme po podu. Bilo bi to ponašanje mimo direktive da se „ne smije ugroziti društveni ugled RTCG“. Što ne važi za aktuelni Drljevićev serijal o Vranešu. S teškim istorijskim falsifikovanjem. Protiv kojeg su listom pripadnici Muslimana i Bošnjaka. Ko će u kući pokrenuti postupak protiv generalnog kad srozava ugled firme nije jasno. Kao evo nedavno o novinarstvu. Toliko se loše na javnom skupu pravio znalcem, da su ga sagovornice pitale što je on došao o tome da priča? Smijemo li se javno nasmiješiti makar kad se priča o nečuvenom i neprimjerenom vođenju Montevizije. Ili o sudanijama i čudnim (ne)ostavkama umjetničkog kora? Možemo li lavirati na temu da predsjednik Savjeta dobar duh? Tako ga je častio privržen režiser u jutarnjem. Posmatram potom. Nit leluja nit je duhovit. Jedino je, dokazano, uredan. Pridjev je OK. Dobro ga prozivaju. <h2>Etička bodljikava žica</h2> „Ni preśednik države se ovako od javne kritike nije ogradio sa tri reda bodljikave žice“ piše mi jedan kolega povodom objave. Da se radi o klasičnom uvođenju cenzure, gašenju prava na javnu kritiku, a pošto etički kodeks on, tvrdi, prvi krši „kad će Raonić da se samodisciplinski samoizbičuje i samoprocesuira“. Druga koleginica je u dilemi „Je li ovo zastrašivanje, misli li na mene, jer sam preaktivna na mrežama?“. Treća se pribojava „Sprema nekome kaznu, a ja mislim da je ….. …….“. Rekoh: ne vjerujem jer je ta novinarka javno bliska sa predsjednikom Savjeta! Četvrti kolega je proširio kritiku i ka Savjetu RTCG podsjećajući da nije ispunio sudski nalog u roku od 15 dana pa umjesto toga najavljuju novi progon zaposlenih. Potom temeljito razložio. „RTCG mora poslovati transparentno i ne smije imati poslovnu tajnu. To je izmislio Raonić“. Ko određuje u ime RTCG što je poslovna tajna? Tačka 8 uskraćuje pravo na kritički stav, to je ugrožavanje ljudskih prava dodaje on, a član 13 je „čista diskriminacija“ jer probrani mogu reklamirati za druge medije i uzimati novac. „Na osnovu čega generalni selektuje zna samo on. Čista korupcija uticajem“. I na kraju „kompletan Etički kodeks je problematičan jer ga je donio nezakoniti direktor i kao takav ne može imati pravnu snagu“.&nbsp; Srećan svim kolegama Dan novinara. Posebno u RTCG.

Strah od društvenih mreža: Kako Raonić za Dan novinara disciplinuje zapošljene u RTCG

Serija "Vraneš" koja se emituje na Javnom servisu predstavlja klasičnu propagandnu fabrikaciju s ciljem produbljivanja nacionalne i vjerske mržnje i aproprijacije crnogorskoga nasljeđa - ocijenili su iz Crnogorskog PEN centra.&nbsp;
Smatraju da se javnost imala prilike uvjeriti "do koje je mjere Javni servis Crne Gore doživio profesionalno posrnuće i u potpunosti se podredio političkim interesima aktuelnoga marionetskog režima" gledajući freško emitovane početne epizode serije "Vraneš: zemlja i ljudi".
- Kad se zanemari bizarno neprofesionalna produkcija i to što najveći dio emisije liči na katalog krsnih slava i katastarski popis, s upitnim toponimima za koje su rođeni Vranešani premijerno imali prilike čuti tek u toj emisiji, jedino čemu može poslužiti taj jeftini propagandistički pamflet je promocija teze da je u Vranešu sve srpsko. I staro stanovništvo, a i ono mlađe, a osobito groblja, čak kad ih i domicilno stanovništvo naziva "grčkim" - navode u saopštenju.&nbsp;
Tu velikosrpsku idilu, kako dodaju, kvari jedino umetak o "muslimanskom stanovništvu" koje se, prirodno za ideologiju kojoj služi, u seriji tretira kao strano tijelo - odnekud doseljeno na srpsku zemlju i nekud 1924. odseljeno.&nbsp;
- Nema u tome sramnom gebelsovskom uratku ni slova o zločinu iz 1924. godine kad je cjelokupno muslimansko stanovništvo Vraneške doline pobijeno ili raseljeno - ističu iz Crnogorskog PEN centra.
Pozivaju Agenciju za elektronske medije da u skladu sa svojim ingerencijama zabrani dalje emitovanje ove serije koja treba da reprezentuje istorijsko i kulturno nasljeđe Vraneša.

Serija "Vraneš" klasična propagandna fabrikacija s ciljem produbljivanja nacionalne i vjerske mržnje

Đorđe Šćepović, Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević oglasili su se povodom informacije da je nakon gotovo 29 godina rada u Radio-televiziji Crne Gore novinaru Siniši Adamoviću juče uručen otkaz.
Njihovo obraćanje prenosimo integralno: 
Pamti Javni servis mnoge direktore i novinare kojih se istorija stidi, ali bez sumnje Boris Raonić je onaj koji će svakog od njih nadmašiti za koplje. Za dva koplja. Za tri koplja. Toliko je nepočinstava ostavio za sobom ovaj nezakoniti generalni direktor, da će kad pravosudne institucije počnu raditi svoj posao, režimski izvršilac najprljavijih zadataka morati da odgovara pred zakonima države Crne Gore. Istorija beščašća Borisa Raonića ne počinje njegovim angažmanom u Javnom servisu, ali ukoliko bude tužilaštva i suda, tu će se okončati. Jer, ako nedjela režimskog direktora ne budu kažnjena, i tužioci i sudije svoje toge mogu zamijeniti crnim mantijama.
Baš onim crnim mantijama ispod kojih se Raonić krije. Svakom nedjelu pripada adekvatan sudski tretman. Za nauk svima kojima privid moći, uzrokovan političkim kišobranom, daje za pravo da se iživljavaju nad onima čija kičma nije povijena, i čiji jezik nije izgubio moć govora. Nad onima za koje sloboda nije roba koja se prodaje na buvljaku. Nad onima koji su slobodni danas, kao što su bili juče, i kao što će biti śutra. Bez obzira na režim.
I koji nijesu Raonićevi uzorni novinari i kolumnisti, čije je besprizorno poltronstvo bilo mučno gledati do 2020, a još mučnije danas. Otkaz novinaru Siniši Adamoviću samo je nastavak progona koji Raonić sistemski i sistematski sprovodi. Od Tanje Šuković, Žarka Božovića, Dragana Tomaševića, Slavice Balandžić, pa do Siniše Adamovića, Raonić dokazuje servilnost aktuelnom režimu. Sluganstvo na kojem bi pozavidio i Dragoljub Milanović, Miloševićev direktor RTS-a, koji je tokom NATO bombardovanja svjesno žrtvovao 16 radnika Radio-televizije Srbije. Ne bi li svom gospodaru dokazao odanost.
Koliko će još radnika Javnog servisa biti linčovano, ne bi li Raonić opravdao milost režima, i kupio još malo vremena za svoju strahovladu. No, istorija nas uči da od kompleksa autokrate, a uzrokovanog duboko ličnim frustracijama, pate notorne kukavice. Istorija nas uči, a Boris Raonić uvjerava da je zaista tako.

Otkaz Siniši Adamoviću je kontinuitet progona u Javnom servisu

Nakon što je tokom utakmice Crna Gora - Island na Televiziji Crne Gore utišana himna, generalni direktor tog medija Boris Raonić večeras je izjavio da su nakon 15 minuta utvrdili što se desilo i koji pojedinac je napravio grešku - ali da on nije bio spreman da to prizna i time dozvolio da „strukture organizovanih kriminalnih grupa preko botova koji imaju svoje medije koje finansiraju iz vakumiranih vreća para“ pokrenu „orkestriranu kampanju“ protiv Javnog servisa.&nbsp;
Na konstataciju novinara da su to ozbiljne optužbe - rekao je da se stavlja na raspolaganje tužilaštvu.
- Nadam se da će me tužilaštvo pozvati da razgovramo na ovu temu - dodao je on.
Rekao je da su očekivali da osoba do koje su došli prizna grešku.
- Guraćemo ovaj proces do kraja i angažovati vještake. Spreman sam u svim ostalim situacijama da zaštitim naše radnike - rekao je on.&nbsp;
Nakon što su utvrdili o kome se radi - kaže da je krenula „apsurdna priča da se progoni jer je Crnogorac ili Crnogorka“.

Raonić: Osoba koja je utišala himnu dozvolila da strukture OKG - preko botova koji imaju svoje medije koje finansiraju iz vakumiranih vreća para - pokrenu orkestriranu kampanju

Dugogodišnja urednica u Radio Televiziji Crne Gore (RTCG) Vesna Pejović uputila je pismo ambasadoru Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johanu Satleru poručujući da ju je njegovo odsustvo sa proslave 80 godina Javnog servisa ohrabrilo jer to, kako je rekla, što god bio motiv - smatra pozitivnim jer bi svojim učešćem dao legitimitet nelegalnom generalnom direktoru Borisu Raoniću.
- Brojne generacije, među kojima i moja malenkost, decenijama su gradile imidž Javnog servisa koji je nikada kao sada ozbiljno narušen i može se porediti sa devedesetim godinama - navela je Pejović.
Ona je dodala da je proslava značajnog jubileja bila prilika da se, po ko zna koji put, ukaže na skandalozne odluke Savjeta RTCG.
- Dobrodošlicu u Crnu Goru sam Vam, zajedno sa mojim kolegama kandidatima za ombudsmana iz RTCG, već poželjela početkom septembra kada smo zatražili razgovor da bi smo Vam &nbsp;predočili zabrinjavajuću situaciju u toj medijskoj kući. Da li zbog zauzetosti ili nezainteresovanosti za ogromne probleme u nazovi javnom servisu tek za sada do razgovora nije došlo pa koristim mogućnost da Vam se javno obratim u nadi da ignorisanje pitanja koja Vam ne odgovaraju &nbsp;nije Vaš manir. U Crnoj Gori, samo na primjeru RTCG, to je uobičajena praksa i to od brojnih institucija koje evidentno neće da rade posao za koji su zadužene - istakla je Pejović u pismu Satleru.
<h2>Žmurenje na činjenice</h2>
Poručila je da joj je njegova promptna opravdana reakcija na nedavni napad na novinarku Pobjede Anu Raičković ulila nadu da će se, pored protokolarnih susreta, baviti i brojnim problemima u našem društvu na koje nas upozorava EU &nbsp;u izvještajima pa, kako je dodala, zašto da ne konačno i Javnim servisom.
Pošto je to izostalo, kaže da joj ne preostaje ništa drugo nego da mu postavi nekoliko pitanja u ime građana Crne Gore, iz čijih džepova se finasira Javni servis, i kako je kazala, naravno ne male apanaže članova Savjeta.
- Da li biste ćutali da se u Vašoj zemlji ne poštuju sudske odluke o nezakonitom imenovanju generalnog direktora što Savjet te kuće uporno ignoriše? - pitala je Pejović dodajući da je ironija još veća jer nas upravo EU stalno upozorava na probleme u sudstvu, kao i na korupciju.
Satlera je pitala da li bi, da je riječ o Austriji, žmurio na činjenicu da tužilaštvo, inspekcija rada, resorno ministarstvo i Direktorat za medije ostaju gluvi i nijemi na sve prijave i apele da Savjet postupi u skladu sa pravosnažnim presudama.
- Da li biste ignorisali i ćutali na neskriveno prilagođavanje Zakona o medijima osobi sa spornom diplomom kao i radnim iskustvom? Da li postoji sličan primjer tolike količine bahatosti i bezobrazluka igdje na svijetu a kamoli u Evropi? - pitala je jasno Pejović.
Dugogodišnju urednicu u Javnom servisu interesuje i da li bi se ambasador EU pretvarao da je nezainteresovan da u njegovoj zemlji javni servis voljom Savjeta mjesecima nema ombudsmana - a da se svakodnevno krši Kodeks novinara.
- Ne mogu a da se ne zapitam po čijim je to kriterijima u izvještajima EU isticano navodno „izbalansirano izvještavanje javnog servisa“ a svjedoci smo brojnih negativnih reakcija gledalaca, u posljednjih mjesec dana čak dva univerzitetska profesora koji su doživjeli neprijatnosti od takvog javnog servisa - „medija kome se najviše vjeruje“?! - podvukla je Pejović.
<h2>Po ukusu Savjeta</h2>
Istakla je da kao jedna od kandidata za ombudsmana RTCG sa dugogodišnjom novinarskom praksom, kao jedan od osnivača novinarskog samoregulatornog tijela - prvog u istoriji crnogorskog novinarsta, ali i kao jedan od autora i potpisnika Kodeksa novinara nije bila po ukusu Savjeta.
- I to s razlogom. U autorskom tekstu prije par godina kritikovala sam skandaloznu odluku novopostavljenog generalnog direktora uz podršku Savjeta o ukidanju Odjeljenja za italofonsku saradnju, čije je sjedište RAI-Rim, čime su demonstrirali i svoj stav o EU integracijama Crne Gore. Ogromna &nbsp;satisfakcija mi je što su dvoje uglednih kolega, uvažavajući moje iskustvo i rezultate, javno povukli svoje kandidature u moju korist (što je u Crnoj Gori gotovo nezamislivo), ali Savjet je imao plan da ugura prijatelja i poslovnog partnera predsjednika tog tijela &nbsp;koji je u javnosti označen kao plagijator... - pojasnila je Pejović.
U petom pokušaju nedavno je, kako je navela, izabrano NN (I.I.) lice koje sada nije angažovano u mediju.
- Jer četiri ugledna novinara i medijska radnika iz te kuće, među kojima i bivša ombudsmanka, ne odgovaraju kriterijima svemoćnog Savjeta, koji je očigledno iznad zakona, uprkos evidentnom pomanjanju opšteg obrazovanja pojedinih njegovih članova kao i nedovoljnog znanja kada je riječ o medijima - ocijenila je dugogodišnja urednica u RTCG.
Ona je Satlera pitala i da li bi ćutao da u javnom servisu njegove zemlje nelegitimni generalni direktor sankcioniše i suspenduje radnicu koja 28 godina profesionalno obavlja svoj posao optužujući je bez dokaza i disciplinskog postupka da je ugasila ton prilikom intoniranja himne, a uz to je, kako je ukazala, i napada na društvenim mrežama.
- Zbog evidentnog licemjerstva čelnika EU kada je u pitanju Crna Gora, koja je navodni lider u regionu, zbog nereagovanja na ove i mnoge druge nepravilnosti, bojim se da gubite povjerenje građana, moje malenkosti i mojih kolega - uprkos tome što smo decenije života i našeg profesionalnog rada posvetili upravo stremljenju ka evropskim vrijednostima - zaključila je Pejović u pismu Satleru.

Pejović Satleru: Da li biste ćutali da se u Vašoj zemlji ne poštuju odluke o nezakonitom imenovanju generalnog direktora Javnog servisa?

Gledaoci TV prenosa utakmice Lige nacija Crna Gora - Island večeras nijesu mogli čuti najveći dio himne naše države, piše Portal Analitika.
Naime, na samom početku duela u Nikšiću, intonirana je himna Islanda, zatim i naša - samo što nju, za razliku od gostujuće, gledaoci TVCG 2 nijesu mogli čuti.
Preciznije, tišina u prenosu vladala je tokom pola minuta intoniranja himne, da bi se zvuk "vratio" neposredno pošto je ona završena.
U ostatku prenosa, makar do sada, više nije bilo nikakvih sličnih problema sa zvukom.
Portal Analitika dodaje i da se to ne dešava prvi put.&nbsp;

Gledaoci prenosa utakmice Crne Gore i Islanda na Javnom servisu nijesu mogli čuti našu himnu

Viši sud potvrdio je da je Savjet Radio televizije Crne Gore (RTCG) u junu prošle godine nezakonito imenovao Borisa Raonića za generalnog direktora Javnog servisa, kazao je za portal ETV advokat Dalibor Tomović.
Kako je Portalu ETV portvdila savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda Marija Raković, taj sud je donio odluku po žalbi RTCG na prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici, a po tužbi Nikole Markovića.
Markovićev advokat Dalibor Tomović kazao je Portalu ETV da je Viši sud potvrdio ono na šta su ukazivali nakon drugog izbora Raonića.
- To je bila očekivana odluka, ne sada, već odmah kad smo dali izjavu i komentarisali drugi izbor nakon druge pravosnažne presude. Savjet RTCG-a je tada opet izvršio izbor po konkursu iz 2021. za koji je već pravosnažnom presudom utvrđeno da je Raonić bio u konfliktu interesa. Tada je Savjet RTCG-a ušao u zonu krivične odgovornosti jer već ima pravosnažnu presudu koja je nesporna u pogledu činjenice da li je neko ili nije u konfliktu interesa. Druga stvar, zakon vrlo jasno kaže kad je neko u konfliktu interesa i jasno je da je tu bila namjera, a ne greška i neznanje da se drugi put Raonić izabe. Jasno je bilo i tada i nije bilo potrebe čekati godinu i po da se potvrdi ono što smo znali na početku - istakao je Tomović.
Problem je, napominje Tomović, što sve ostaje bez pravosudnog epiloga.
- Vidjećemo kako će se Tužilaštvo odrediti na sada već pet presuda samo po tužbama Markovića za poništaj odluka Savjeta RTCG-a - poručio je Tomović.
Osnovni sud je, odlučujući o tužbi Markovića, u aprilu donio presudu kojom je poništena kao nezakonita odluka RTCG o imenovanju Raonića.
- Usvaja se tužbeni zahtjev, pa se poništava kao nezakonita Odluka tuženog o imenovanju generalnog direktora Radio i Televizije Crne Gore broj 01-3576 od 1. juna 2023 godine i nalaze tuženom da izvrši ponovno imenovanje generalnog direktora tuženog izmedu prijavijenih kandidata, po slovima Javnog konkursa za imenovanje generalnog direktora RTCG od 17.06.2021 godine, raspisanog po odluci Savjeta RTCG broj 01-4182 od 17.06.2021 godine, u roku od 15 dana od dana pravosnaznosti presude, pod prijetjom prinudnog izvršenja - navedeno je u odluci suda.
Takođe, Viši sud je nedavno potvrdio odluku Osnovnog suda, a po tužbi Srđana Čovića, prema kojoj Raonić nezakonito reizabran za generalnog direktora Javnog servisa. Time je potvrđeno da Savjet RTCG nije sproveo prethodnu pravosnažnu presudu o nezakonitom izboru Raonića iz 2021. godine.
U presudi od 30. aprila, po tužbi Čovića, Osnovni sud je konstatovao, a Viši sud potvrdio da osporena odluka o imenovanju Raonića ne sadrži obrazloženje koji kriterijumi su prevagnuli u njegovu korist, u odnosu na ostale kandidate.
- I po ocjeni ovog suda, nasuprot žalbenim navodima, odluka o imenovanju generalnog direktora tuženog od 1. 6. 2023. suprotna je odredbi čl. 29 st. 1 tačka 2 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG kojom je propisano da članovi Savjeta ne mogu biti lica koja bira, imenuje ili postavlja predsjednik Crne Gore, Skupština i Vlada… Kako je Boris Raonić, u momentu prijave na predmetni oglas od 17. 6. 2021. godine bio član Savjeta Agencije za elektronske medije (SAEM), to isti nije mogao biti izabran na mjesto generalnog direktora RTCG, jer je za ocjenu ispunjenosti uslova oglasa relevantno stanje koje je aktuelno u momentu raspisivanja oglasa. U suprotnom bi se obesmislilo prikupljanje oglasne dokumentacije i utvrđivanje činjeničnog stanja u vezi sa tom dokumentacijom - navedeno je, pored ostalog, u presudi koju potpisuje predsjednik Vijeća sudija Milorad Marotić.
Sudovi su već konstatovali da Boris Raonić, na dan raspisivanja konkursa u junu 2021. godine, pa i 6. avgusta iste godine kada je izabran za direktora, nije ispunjavao uslove koji se tiču radnog iskustva, shodno članu 50 Zakona o javnom emiteru.
Utvrđeno je da je Raonić diplomirao na Pravnom fakultetu 2018. godine, te da je jasno da nije ispunjavao uslov koji se odnosi na deset godina radnog iskustva u nivou kvalifikacije VII1 nivoa obrazovanja.

Tamara Klikovac

Viši sud potvrdio da je Raonić nezakonito izabran; Tomović: Na potezu Tužilaštvo

Centar za građansko obrazovanje (CGO) ukazuje da izvještaj Evropske komisije (EK) za 2024, objavljen tokom sedmice, precizno i nedvosmisleno potvrđuje da je ovakav RTCG, uz postojeće rukovodstvo, a posebno činjenicu višestrukog nezakonitog izbora Borisa Raonića za generalnog direktora, jedan od balvana na evropskom putu Crne Gore.&nbsp;
- Pravni haos, čiji kreatori sjede u Savjetu RTCG-a, ali i na nekim važnim pozicijama u institucijama, nije do sada viđen u Crnoj Gori, a dobro što je konačno konstatovan i u Briselu - kazao je Nikola Obradović, saradnik na programima u CGO.
On je istakao da nezakonitost i netransparentnost rada RTCG, uz političko plivanje nizvodno sa vladajućim strukturama, kojima upravo takav RTCG treba a ne javni servis koji kritički pozicionira pitanja, ograničava objektivno i nepristrasno informisanje građana i građanki. Time se, navodi Obradović, osnažuje i neodgovornost donosilaca odluka koji znaju da RTCG, koji se finansira od novca svih poreskih obveznika, neće staviti pod adekvatnu lupu njihov rad.
- Kroz ovaj izvještaj, EK praktično poziva nadležne institucije da se probude i adresiraju nezakonitosti u RTCG, kao i da procesuiraju one koji su bili učestvovali u takvim radnjama. Takođe, jedna od tri preporuke EK za Crnu Goru, kad je riječ o slobodi medija, odnosi se isključivo na RTCG, odnosno snažno se preporučuje zaštita RTCG od bilo kakvog oblika neprimjerenog uticaja na uređivačku, institucionalnu ili finansijsku nezavisnost, uz napomenu da je neophodno u potpunosti poštovati zakon i najviše standarde profesionalnog integriteta i odgovornosti. To znači da se sada jasno i na međunarodnoj ravni prepoznaju ti neprimjereni politički uticaji i izigravanja zakona i profesionalnih standarda, a na koje kritički orijentisana javnost u Crnoj Gori kontinuirano ukazuje - napomenuo je on.
CGO podsjeća da smo godinama svjedoci "vratolomija" koje izvode Raonić, sa njim uvezani članovi i članice Savjeta RTCG, pravna služba RTCG i njegovi advokati, a sve uz podršku vlasti.&nbsp;
- Ironija je da su neki od sadašnjih zaštitnika Raonića u vlasti, dok su bili opozicija, obećavali da RTCG više nikad neće biti pod kontrolom vlasti - dodaje Obradović.
Zato su, naglašava on, dragocjene pravosnažne sudske presude, ali i mišljenje ASK-a, jer se njima, kako kaže, pokušavaju postaviti određene granice u ismijavanju prava i građana od strane interesno povezanih krugova koji svojim djelovanjem urušavaju pravni i institucionalni poredak umjesto da stvaraju ambijent u kojem bi se zakoni poštovali i neometano vršila distribucija pravde.
- Lični i partijski interesi, za sada, kad su u pitanju Raonić i RTCG, gaze pravni poredak, ali i izazivaju institucije EU i države članice, kojima je, izgleda, više stalo da Crna Gora bude dio EU nego donosiocima odluka u Crnoj Gori - naglasio je Obradović.
Poručuje da CGO ostaje na stavu da, uprkos činjenici što je Zakon o nacionalnom javnom emiteru RTCG prevarno krojen u posljednjem času, Raonić ne može biti na čelu RTCG-a.&nbsp;
- Uostalom, pravosnažne sudske presude su obesmislile i te izmjene zakona i učinile jasnim da Raonić, uz sve njegove i manipulacije saučesnika iz vlasti, ni danas nema uslove da obavlja funkciju na koju je ustoličen - zaključio je Obradović.

Obradović: Izvještaj EK potvrdio da je ovakav RTCG balvan na evropskom putu Crne Gore

Potpredsjednik SAD-a Džej Di Vens izjavio je danas u Rimu da je Evropa “važan saveznik”, ali je priznao da postoje neslaganja oko trgovine, tokom sastanka sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen.
Taj razgovor, prvi na tako visokom nivou od povećanja carina Donalda Trampa biće početak dugoročnih trgovinskih pregovora i dugoročnih trgovinskih koristi između Evrope i SAD”, rekao je Vens na početku sastanka koji se održava usred carinskog rata između Evropske unije (EU) i SAD.
- Evropa je važan saveznik SAD, pojedinačne evropske zemlje su važni saveznici SAD, ali naravno imamo neka neslaganja, kao što ponekad imaju i prijatelji, oko pitanja poput trgovine- istakao je Vens u sjedištu italijanske vlade u prisustvu premijerke Đorđe Meloni, prenosi Beta.
Predsjednica Evropske komisije kazala je da cijeni odnos sa SAD.
- Svi znaju da je đavo u detaljima, ali ono što nas ujedinjuje jeste da na kraju zajedno želimo da postignemo dobar dogovor za obje strane- rekla je Ursula fon der Lajen.
Vens i Ursula fon der Lajen danas su prisustvovali u Rimu prvoj misi novog poglavara Rimokatoličke crkve, pape Lava XIV.

Džej Di Vens sa Fon der Lajen o carinskim mjerama

Danas su se u Poljskoj održali predsjedničlki izbori, a u drugi krug idu Rafal Tšaskovski iz Građanske inicijative Donalda Tuska, inače aktuelni gradonačelnik Varšave, kao i Karol Navrocki iz desničarske partije Pravo i pravda, istoričar i direktor Insituta narodnog pamćenja.
Prve izlazne ankete kažu da je Tšaskovski osvojio 30,8 odsto, a Navrocki 29,1.
Daleko iza su ostali drugi kandidati. Lider ultradesničarske Konfederacije Slavomir Mencen dobio je oko 15 odsto glasova.
Drugi krug izbora u Poljskoj biće održan prvog juna.

Poljska bira predsjednika: Prednost ima kandidat proevropski kandidat iz Tuskove koalicije

U Hrvatskoj su se danas održavali lokalni izbori z svim gradovima, a glasanje je završeno u 19 sati. Već su počeli da pristižu prvi rezultati, po kojima aktuelni gradonačelnik Zagreba, Tomislav Tomašević ispred koalicije Možemo ima značajnu većinu od 47% osvojenih glasova, pred drugi krug, u koji će ići sa Marijom Selak Raspudić, koja je osvojila 15%.
U Splitu u drugi krug vjerovatno idu gradonačelnik Ivica Puljak (Centar) s osvojenih 36,25%i HDZ-ov Tomislav Šuta s 29,38%.
&nbsp;U Rijeci vodi Iva Rinčić (Akcija mladih i partnerskih stranaka) &nbsp;s osvojenih 39,85 %i aktuelni gradonačelnik Marko Filipović (nezavisni) s 19,89%.
Aktuelni gradonačelnik Osijeka Ivan Radić (HDZ) osvojio je 72,12% a slijedi kandidat SDP-a Vjeran Marijašević sa 17,33% glasova.
&nbsp;Prema izlaznim anketama, zajednička lista Možemo! i SDP-a na izborima za zagrebačku Gradsku skupštinu osvojila je 47,29% glasova, što joj donosi 26 mjesta od mogućih 47 u Skupštini.
Sljedeća po osvojenim glasovima je koalicija HDZ-a, DP-a, HSU-a i HSS-a s osvojenih 14,07% glasova i sedam mjesta u Skupštini.
Treća je Nezavisna lista Marije Selak Raspudić s osvojenih 12,94 % glasova, što bi značilo sedam gradskih zastupnika.
Četvrta je Nezavisna lista Davora Bernardića - Servus Zagreb sa 7,9 % glasova i četiri zastupnika.
U Skupštinu ulazi još Nezavisna lista Tomislava Jonjića - Jedino Hrvatska s osvojenih 6,57% glasova i tri mandata.

Aktuelni gradonačelnik Zagreba Tomašević sa 47% glasova ide u drugi krug lokalnih izbora

Finale puno neizvjesnosti do samog kraja. Budvanska rivijera osvojila je Kup Crne Gore po drugi put u istoriji pobjedom u tijesnom meču nad Mornarom 21:20.
Od samog starta susreta svjedočili smo pravoj rezultatskoj klackalici. Oba tima su pokušavala da se odvoje ali je najveća prednost na meču iznosila dva razlike, a odmah bi se u sljedećem napadu smanjila na gol zaostatka.
Poslije prvih 30 minuta igre Barani su imali jedan gol prednosti – 11:10. U drugom dijelu meča nastavila se igra “gol za golom” pa je utakmica ušla u veoma neizvjesnu završnicu.
Najbolji strijelac pobjednikog tima Aleksandar Gendža pogodio je na dva minuta do kraja i donio dva gola prednosti Budvanima i tada je djelovalo da je sve gotovo. Međutim, već u sljedećem napadu Aleksa Ražnatović je ponovo doveo Mornar na gol zaostatka.
Potom su se Barani odbranili, a upravo je Aleksa imao priliku u posljednjim sekundama susreta da odvede meč u produžetke ali je najbolji pojedinac utakmice, Vasilije Vukajlović, odbranio njegov šut i donio Budvanima Kup Crne Gore.
Najefikasnji u pobjedničkom sastavu bio je Aleksandar Gendža sa šest pogodaka dok ga je u stopu pratio Novak Bajčeta sa pet. Jovan Kapisoda je upisao tri gola, Luka Novaković dva dok su po jedan ubacili Vučić Martin, Lazaro Kordova, Ilija Rafailović, Aleksandar Mrvaljević i Vasilije Divanović.
Sa druge strane najviše golova postigao je Aleksa Ražnatović – šest. Božidar Nikočević, Sava Ražnatović i Aleksa Ražnatović pratili su ga sa po pet. U listu strijelaca upisali se i Boban Ašanin sa tri dok je Stefan Ražnatović doprinio sa jednim pogotkom.

Vukajlović odbranama vodio do trofeja

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: javni-servis