Mjesta na kojima su se u Crnoj Gori dogodili ratni zločini treba obilježiti, a žrtvama odati dužnu počast, poručeno je sa konferencije „Politika sjećanja: Memorijalizacija ratnih zločina kao temelj zajedničke budućnosti“, koju je organizovala NVO Akcija za ljudska prava.
„Radi se o potrebi da Crna Gora usvoji politiku sjećanja – da prihvati činjenice o ratnim zločinima i žrtvama tih zločina do kojih je devedesetih došlo na teritoriji Crne Gore i šire na prostoru bivše Jugoslavije, i da obezbijedi da se te činjenice pamte“, saopštila je izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević, koja navodi i da je usvajanje takve politike „moralna i pravna obaveza“.
Zato su iz HRA predstavili nacrt Politike sjećanja sa planom institucionalizacije sjećanja i memorijalizacije koja bi trebalo da obuhvati:
„Obilježavanje mjesta stradanja civilnih žrtava tokom ratova 1990-ih na teritoriji Crne Gore, u skladu sa istorijskom faktografijom; uspostavljanje zvaničnih datuma sjećanja i programa komemoracije; uspostavljanje muzeja, memorijalnih centara ili dopuna postavki postojećih muzeja; otvaranje arhiva, kreiranje obrazovnih i kulturnih programa posvećenih podizanju svjesti o ratnim zločinima, uzrocima koji su do njih doveli i onome što je potrebno imati na umu da bi se spriječilo njihovo ponavljanje.“
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović načelno se saglasila sa predstavljenim nacrtom dokumenta, ali je imala određene sugestije.
„U središtu procesa treba da bude žrtva, a ne politika. Nikakvi interesi, nikakva ideologija. Ako postavimo dvije konstante – poštovanje prema žrtvama i nepokolebljivu vjeru u istinu, u argumente, možemo govoriti o kulturi sjećanja koja ne dijeli, nego iscjeljuje. Dakle, načelno bih podržala ovaj dokument kao polaznu osnovu za temeljan rad, za sučeljavanje argumenata, za debatu koja bi zaista imala široko učešće i dovela do širokog konsenzusa po ovim temama.“
Gorjanc-Prelević je, sa druge strane, iskazala obeshrabrenje zbog ministarkinog promišljanja o otvaranju dugoročnog dijaloga o „činjenicama oko kojih ne treba imati dilema“.
„Mislim da smo, ipak, u jednoj fazi u kojoj bismo mogli i morali da pređemo sa riječi na djela. Posebno kada su u pitanju stradanja i ratni zločini devedesetih godina koji imaju veze sa Crnom Gorom i gdje imamo i sudski utvrđene činjenice“, poručila je direktorica HRA.
<h2>&nbsp;Vlasti Crne Gore i odnos prema ratnim zločinima devedesetih</h2>
Tokom konferencije se moglo čuti da je nekada vladajuća Demokratska partija socijalista „izbjegavala institucionalno suočavanje s ratnim zločinima i odgovornošću, jer su se njeni čelnici tokom ratnih devedesetih nalazili na ključnim pozicijama vlasti i odgovornosti“.
„Zato je umjesto politike tranzicione pravde, dominirala praksa negiranja, relativizacije i selektivnog sjećanja. U tom periodu je započeta praksa memorijalizacije učešća vojnika JNA u agresiji na druge države, bivše jugoslovenske republike, dok su sasvim ignorisani zahtjevi porodica žrtava ratnih zločina da se i njima podignu spomenici“, saopštila je Gorjanc-Prelević.
Iako je, kaže, nakon promjena 2020. godine došlo do izvjesnog napretka, nekonzistentan pristup u suočavanju s prošlošću je nastavljen. S tim se saglasio istoričar i autor nacrta Politike sjećanja Miloš Vukanović.
„Mi nismo imali političke elite tada, a čini mi se ni danas, koje su spremne da kažu – naši politički oci devedesetih su pogriješili.“
Vukanović je poručio i da u kulturi sjećanja ne smije da bude kompromisa oko vrijednosti.
„To je privlačna ideja – zašto se ne bismo približili pomoću kompromisa? Međutim, nema kompromisa u kulturi sjećanja. Nema kompromisa sa onima koji smatraju da su Mladić i Pavković heroji.“
Posljednja dešavanja u glavnom gradu Crne Gore, konkretno napadi usmjereni na državljane Turske koji žive u Podgorici, koordinatorka NVO Centar za žensko i mirovno obrazovanje Ervina Dabižinović dovodi u vezu sa ratnohuškačkom politikom devedesetih godina. Zato je, tvrdi, neophodno da se suočimo sa prošlošću kako ne bismo ponovo proživljavali strahote tog doba.
„Suočavanje sa zločinačkom prošlošću, tranziciona pravda za žrtve i pomirenje. Ovoga nema dok mi ne stanemo politički, stručno, moralno, iza toga da znamo šta se dogodilo devedesetih godina. I da je zločin izvršen u naše ime. Naša obaveza je da utvrdimo što smo mi nekome uradili“, kazala je Dabižinovićeva.
Dodatno, izvršna direktorica NVO Centar za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević zabrinjavajućim ocjenjuje odnos predstavnika aktuelne vlasti prema istoriji i na koji je način čitaju.
„U trenutku dok još nismo izgradili kulturu sjećanja, dok nemamo konsenzus o onome što su nepobitne činjenice, ulazimo u jedan proces otvorene revizije koja ne dolazi iz krugova van vlasti, nego od same vlasti i to prijeti da poništi i one pomake koje imamo.“
Sa druge strane, ministarka Tamara Vujović se nije saglasila sa njihovim stavom i poručila da je glavno usmjerenje i opredjeljenje aktuelne Vlade „da nema relativizacije i revizionizma“, &nbsp;te naglasila da su opasne tvrdnje Dabižinović, koja povezuje direktno zločine 90ih sa aktuelnim dešavanjima, te da je riječ o izolovanom događaju.
Istoričar Filip Kuzman ocjenjuje, pak, da se mnogi postupci vlasti i opozicije, a u vezi sa ratnim zločinima, povlače samo zarad dobijanja političkih poena.
„Ima svijetlih primjera, ali su većinom u pitanju sitno politikantstvo i neiskrenost“, kazao je on. Podsjetio je na usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore koju je inicirala aktuelna opozicija, koja, dok je bila na vlasti, o tome nije razmišljala.
<h2>Uskoro obilježje u Kaluđerskom lazu, možda i za žrtve deportacije u Herceg Novom</h2>
To što su se pojedini crnogorski zvaničnici izvinili susjedima za ratne zločine bio je simbolički iskorak, ali nije bio dovoljan i nije uticao na državnu politiku, poručila je direktorica CGO Daliborka Uljarević.
„Ona nije bila praćena onim čime je trebalo da bude praćena – učinkovitim pravosudnim postupcima, onim što je trebalo da bude uključivanje činjenica o ulozi Crne Gore u agresiji na Dubrovnik i dešavanjima u Bosni i Hercegovini u udžbenike i u obrazovnu politiku. Nije bilo podrške za izgradnju memorijala, niti je to javno priznanje i empatija prema žrtvama.“
Istoričarka Marijana Toma smatra da je upravo memorijalizacija jedan od najvažnijih koraka na putu ka suočavanju s prošlošću.
„Memorijalizacija je usmjerena ka tome da se oda zvanično i javno priznanje onoga što se desilo u prošlosti. To je strategija za državno priznanje patnje žrtava.“
U Crnoj Gori u ovom trenutku imamo samo jedno spomen obilježje za žrtve rata. Nalazi se u Podgorici, u parku na Pobrežju, i posvećeno je svim stradalima u ratovima devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije.
Dakle, žrtve jednog od najvećih ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore tokom tog perioda, kao što je stradanje kosovskih civila albanske nacionalnosti u Kaluđerskom lazu kod Rožaja (1999. godine), nemaju obilježje. Tada su, podsjećamo, pripadnici Vojske Savezne Republike Jugoslavije ubili 21 osobu i ranili sedam.
Mještanin Kaluđerskog laza Hadži Ljajči govorio je na konferenciji o značaju koji bi podizanje spomen obilježja imalo za cjelokupno društvo.
„Spomen obilježje žrtvama zločina bio bi svojevrsni signal da sve nije propalo i da istina ne umire… Poslije 26 godina spomen obilježje bi imalo značaj za sjećanje, po edukaciju mladih naraštaja“, kazao je on i ocijenio da ipak nema istinite riješenosti da taj zločin dobije sudski epilog.
Na konferenciji se čula ohrabrujuća informacija u vezi sa dugogodišnjom inicijativom da se u Kaluđerskom lazu podigne obilježje u znak sjećanja na stradale. Ministarka Tamara Vujović je saopštila da će komisija, koja je razmatrala taj predlog, pozitivno odgovoriti.
„Oko Kaluđerskog laza nema nikakvog spora da se radi o civilnim žrtvama. Bila je dilema zbog nezavršenog sudskog postupka, zatim da li je Crna Gora bila strana u ratu… Sada kažem da će taj predmet biti pozitivno riješen. Nije bila odluka samo DA i Ne, zato dugo traje taj proces.“
I inicijativa za podizanje spomen obilježja u Herceg Novom za žrtve deportacije je još na čekanju. Ministarka, pak, obećava da će se založiti da se ta obaveza realizuje.
„Mislim da se postigao apsolutni konsenzus da se taj događaj mora obilježiti memorijalom. Ja sam na sebe preuzela dodatnu obavezu da se posvetim tom pitanju i da se memorijal postavi“, obećala je Vujovićeva.
Sin deportovanog Osma Bajrovića, Alen Bajrović očekuje da Crna Gora najzad učini nešto po tom pitanju.
„Spomenik u Herceg Novom je najpotrebniji državi Crnoj Gori i njenim građanima, da se pokaže da je ovo civilizovano, a ne varvarsko društvo koje pokušava da izbjegne vrijednosti zdravih zajednica“, napomenuo je Bajrović, podjećajući da je za taj zločin odgovorna cjelokupna crnogorska vlast tog doba, na čelu sa predsjednikom, premijerom i ministrima.
Direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević smatra da u buduće godišnjicu deportacije u hercegnovskoj opštini ne treba da organizuje samo NVO sektor.
„Insistiramo da zajedno sa državom organizujemo obilježavanje godišnjice deportacije, a ne da to rade nevladine organizacije.“
Uz dostojno obilježavanje počinjenih zlodjela i odavanja počasti žrtvama, neophodno je i da u školama učimo što je učinjeno u ratovima devedesetih, s naglaskom na ono što su pojedinci uradili u ime Crne Gore.
„Ako nečega nema u obrazovanju mi ćemo biti u praznini i nećemo znati šta smo napravili nekom drugom. Šta treba da uradimo? Javno priznanje i da se izvinimo. Tranziciona pravda podrazumijeva i memorijalizaciju koja je javno priznanje nečije patnje i žrtve. Ja bih voljela da na zgradi Centra bezbjednosti u Herceg Novom stoji ploča. Da svaka mlada osoba koja tamo uđe treba da zna da treba da razmišlja svojom glavom. Da u jednom trenutku kaže – ja ovo neću raditi“, poručila je Ervina Dabižinović iz ANIME.
Mirsad Rastoder, iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća, iskazao je punu podršku Akciji za ljudska prava zbog predložene Politike sjećanja.
„Podržavamo zajedništvo na putu za ozbiljnu strategiju, da pokušamo da dođemo do onih glava koje odlučuju i nameću potpuno drugačiji narativ“, kazao je on.
Rastoder je podsjetio da je spomen obilježje na Pobrežju civilnim žrtvama zločina devedesetih izgrađeno na inicijativu Foruma Bošnjaka, ali da je njihov predlog uključivao i posebne table sa opisima svih ratnih zločina u Crnoj Gori, koje su na kraju izostavljene.
Ipak, nije izostavljeno, smatra Alen Bajrović, iskazivanje pošte Pavlu Bulatoviću, čovjeku koji je u trenutku deportacije Muslimana i Bošnjaka bio na čelu crnogorskog Ministarstva unutrašnjih poslova.
„Moram naglasiti da se ulica i danas u Pljevljima zove po Pavlu Bulatoviću. To je za mene poražavajuće. Apelovao bih da se ime ulice u Pljevljima po ratnom zločincu, cnogorskom ministru, ukloni, jer je bio direktni nalogodavac“, zatražio je Bajrović od ministarke kulture i medija.
Ona je odgovorila da nije upoznata sa postojanjem te ulice u pljevaljskoj opštini, ali da će inspektorke iz njenog resora provjeriti ove navode.
<h2>Istražiti i zločine prije devedesetih godina</h2>
Da ne treba stati samo na odavanju pošte stradalima tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije, smatra civilni aktivista Aleksandar Zeković. Poručuje da moramo biti jednaki prema svim žrtvama.
„Ne govorim samo o žrtvama Informbiroa, 1948. Ne sjećamo se ni nevinih civilnih žrtava 1918. godine, tokom sukoba u Crnoj Gori, pa poslije Drugog svjetskog rata u periodu 1941-1945. Gotovo smo deceniju ćutali o tome da te osobe nemaju pravo na grob… Jedan od najvećih zločina je bio u Baru kada je stradalo više albanskih i bošnjačkih mladića, a nema nikakvog obilježja o tome“, kazao je Zeković.
Ministarka Vujović je poručila da je važno govoriti i „o tom bolnom periodu naše istorije“.
„Ako smo 60-70 godina potiskivali tu temu i te žrtve, to je velika nepravda. To je sljedeća velika tema o kojoj treba pričati“. Istakla je da je Crna Gora u obavezi da poštuje rezolucije Savjeta Evrope kojima su osuđeni totalitarni režimi, među kojima je i komunizam. “Smatram da bi rješavanje ovog pitanja doprinijelo uobličavanju politike sjećanja na adekvatan način.”
Istoričar Miloš Vukanović, sa druge strane, smatra da nijedna politička partija nema pravo da otvara priče o Drugom svjetskom ratu i periodu nakon 1918. godine dok imamo zaboravljene žrtve ratova devedesetih.
„Hajde prvo da osvijetlimo devedesete, da bismo samim tim pomogli društvu da postane zrelije da se bavi svim zločinima“, kazao je on.
Konferencija „Politika sjećanja: Memorijalizacija ratnih zločina kao temelj zajedničke budućnosti“ je organizovana u okviru projekta „Zajedno do pravde: Pravna, psihološka i društvena podrška žrtvama ratnih zločina“, koji sprovodi Akcija za ljudska prava, uz podršku Evropske unije kroz regionalni projekat „EU podrška izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, a koji implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

HRA: Vujović najavila memorijalnu ploču za žrtve zločina u Kaluđerskom lazu

Porazna je činjenica da i nakon toliko godina pravosnažne presude za zločin u Kaluđerskom lazu nema, niti imena odgovornih - kazala je odbornica Bošnjačke stranke u Skupštini Opštine Rožaje Amina Dautović.
Danas se, kako ističe, navršava 26 godina od zločina u Kaluđerskom lazu, u kojem su pripadnici Vojske Savezne Republike Jugoslavije ubili 22 civila i ranili još sedam na ovom području u blizini Rožaja.
- Među žrtvama je bilo žena, djece i starih, a ubijeni su samo zato što su bili albanske nacionalnosti. Ovaj zločin bio je i svojevrsna refleksija dešavanja na Kosovu, sa obzirom na to da se radi o pograničnom dijelu između Crne Gore i Kosova, a sve kako bi se pojačao efekat etničkog čišćenja, koje je bilo na snazi - rekla je Dautović.
Spomen obilježje žrtvama, kako dodaje, ne postoji, uprkos inicijativi za podizanje istog, a neutješne porodice žrtava i danas traže adresu za obeštećenje.
- Ovim putem podržavamo inicijativu za podizanje spomen obilježja žrtvama zločina u Kaluđerskom lazu, te još jednom pozivamo tužilaštvo da ispita okolnosti pod kojim su nedužni ljudi ubijeni, te da adekvatno osudi počinioce i nalogodavce ovog zločina - poručila je Dautović&nbsp;
Iako kasno, kako dodaje, pružena ruka pravde može biti jedina utjeha za porodice žrtava.
- Jedini način za izgradnju bolje budućnosti za naše društvo je realno suočavanje s prošlošću - zaključila je Dautović.

Dautović: Pravde za porodice žrtava zločina u Kaluđerskom lazu poslije 26 godina još nema

Iz Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) je saopšteno da su, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, ponovo formirani krivični predmeti povodom ratnih zločina u Morinju, Bukovici i Kaluđerskom lazu i zbog deportacije izbjeglica iz Herceg Novog.
Predmeti su, kako su kazali, dodijeljeni u rad specijalnim tužiocima koji su godišnjem rasporedom poslova specijalizovani za krivična djela ratnih zločina.
- U novoformiranim predmetima su obrazovani i specijalni istražni timovi, u skladu sa Zakonom o Specijalnom državnom tužilaštvu, koji će, između ostalog, vršiti analizu ranije formiranih krivičnih predmeta povodom istih događaja u kojima su krivični postupci pravosnažno završeni, uz obavezu da pribavljaju i nove dokaze, ali i da vrše pretragu baze podataka Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove - ističe se u saopštenju SDT.
Dodaju da je Novović, prije ponovnog formiranja krivičnih predmeta, donio planove postupanja u vezi sa predmetima ratnih zločina koji su u fazi izviđaja ili istrage, odnosno u vezi sa događajima koji su obuhvaćeni već okončanim postupcima za ratne zločine, a kojima je uredio mjere i aktivnosti koje će SDT preduzimati sa ciljem donošenja tužilačkih odluka u što kraćem roku, odnosno razmatranja pravnih mogućnosti za dalje postupanje na osnovu raspoloživih i eventualno novih dokaza.
- Donošenjem planova postupanja, u čijoj izradi je učestovala i radna grupa koju je obrazovao i kojom je rukovodio glavni specijalni tužilac, Specijalno državno tužilaštvo je započelo sa ispunjavanjem obaveza u skladu sa Strategijom za istraživanje ratnih zločina 2024. - 2027. godine i pratećim Akcionim planom za sprovođenje Strategije za istraživanje ratnih zločina 2024.-2025. godine - zaključili su u SDT.

1250x600

1084x550

Ponovo formirani predmeti povodom ratnih zločina u Morinju, Bukovici, Kaluđerskom lazu i zbog deportacije izbjeglica iz Herceg Novog

Ministarstvo pomorstva Crne Gore oglasilo se povodom informacija da su naoružani pirati kod obale Somalije zarobili tanker “Hellas Aphrodite”, na kojem se, prema dostupnim podacima, nalazi crnogorski državljanin u svojstvu Zapovjednika.
Kako je navedeno, Ministarstvo pomorstva je u komunikaciji sa brodovlasnikom, Ministarstvom vanjskih poslova, međunarodnim pomorskim organizacijama i nadležnim organima država čije su zastave i kompanije uključene u ovaj slučaj.
- Crna Gora je, u okviru svojih nadležnosti, preduzela sve potrebne aktivnosti radi pribavljanja relevantnih informacija o incidentu i radi zaštite bezbjednosti crnogorskog pomorca. Budući da brod plovi pod malteškom zastavom, primarna odgovornost za sprovođenje operativnih mjera leži na vlastima Republike Malte i državama koje imaju jurisdikciju nad kompanijom i područjem u kojem se incident dogodio - kaže se u saopštenju.
<h2>Pirati napali tanker kod obala Somalije, kapetan broda…</h2>
Ministarstvo je na osnovu evidencije potvrdilo da je kapetan pomenutog broda crnogorski državljanin i odmah je, kako kažu, stupilo u kontakt sa brodovlasnikom, od koga očekujemo bliže informacije o slučaju.
- Crna Gora, kao pomorska država sa velikim brojem pomoraca zaposlenih na međunarodnim brodovima, kontinuirano sarađuje sa međunarodnim organizacijama radi unapređenja bezbjednosnih standarda i zaštite naših državljana koji plove u kriznim područjima. Ministarstvo pomorstva će nastaviti da prati situaciju i u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova obavještava javnost o svim relevantnim saznanjima - navode.
Pirati su danas napali brod pod malteškom zastavom kapetana iz Crne Gore u blizini obale Somalije, ali je posada uspjela da se skloni u bezbjednu prostoriju na brodu i ostane pod kontrolom plovila, saopštili su izvori iz oblasti pomorske bezbjednosti.
<h2>Pomorske snage EU približavaju se brodu&nbsp;</h2>
Evropske pomorske snage uputile su se ka brodu koji su pirati oteli u blizini obale Somalije, dok je drugi brod za dlaku izbjegao sličan napad.
Operacija Evropske unije Atalanta saopštila je u petak da su njene jedinice „blizu“ tankeru Hellas Aphrodite, koji plovi pod malteškom zastavom, a koji su pirati zauzeli dan ranije. Napadači su koristili mitraljeze i ručne raketne bacače (RPG) da bi se ukrcali na brod.
U saopštenju navode da su „spremni da preduzmu odgovarajuće mjere i adekvatno odgovore na ovaj incident“.
Akcija spašavanja sprovodi se usred zabrinutosti za bezbjednost 24 člana posade broda Hellas Aphrodite, koji je prevozio benzin iz Indije ka Južnoj Africi kada je napadnut.
Prema podacima o kretanju broda, Hellas Aphrodite se u trenutku napada nalazio više od 1.000 kilometara od somalijske obale, prenosi agencija Associated Press.
Privatna bezbjednosna kompanija Ambrey saopštila je da je napad u četvrtak najvjerovatnije izvela ista grupa somalskih pirata koja je nedavno zarobila iranski ribarski brod i koristila ga kao bazu za svoje operacije.
Dok se snage EU približavaju Hellas Aphroditeu, britanski vojni centar UK Maritime Trade Operations (UKMTO) saopštio je da su pirati istog dana pokušali, ali nijesu uspjeli da napadnu još jedan brod.
U upozorenju objavljenom na mreži X, UKMTO je pozvao brodove u tom području da „plove s oprezom“, navodeći da je kapetan jednog tankera za prevoz tečnog prirodnog gasa prijavio čamac koji se približavao njegovoj krmi, oko 528 nautičkih milja (oko 980 kilometara) jugoistočno od grada Eyl u Somaliji.

Ministarstvo pomorstva u kontaktu sa vlasnikom otetog tankera, stižu pomorske snage EU

Predrag Radunović, kandidat za člana Senata Državne revizorske institucije (DRI), koji dolazi sa Univerziteta Crne Gore, prema tvrdnjama iz opozicije ne ispunjava zakonske uslove za tu funkciju.
Naime, Zakon o DRI propisuje da kandidat mora imati najmanje deset godina radnog iskustva na odgovornim poslovima u oblasti javnih finansija.
Opozicija tvrdi da Radunović ne ispunjava taj kriterijum, jer ima ukupno devet godina i osam mjeseci radnog iskustva, uz stručno osposobljavanje u trajanju od 12 mjeseci koje, prema njihovom tumačenju, ne može biti uračunato u zakonom propisano iskustvo.&nbsp;
Stoga, kako ističu, Radunović ne ispunjava osnovni uslov konkursa — najmanje deset godina iskustva na odgovornim funkcijama u javim finansijama.&nbsp;
Opozicija problematizuje kako se on našao na listi kandidata ako ne ispunjava uslove.&nbsp;
Nezvanično, pojedini izvori tvrde da je za Radunovićev izbor posebno zainteresovan rektor Univerziteta Crne Gore, Vladimir Božović.
Poslanik DPS-a Nikola Rakočević je na sjednici Odbora za ekonomiju, finansije i budžet izjavio da „kandidat nema deset godina radnog staža, a ne deset godina iskustva na odgovornim funkcijama“, što ga, prema njegovim riječima, diskvalifikuje iz postupka javnog izbora.
- Posebno je problematično kako se neko uopšte mogao naći među kandidatima ako ne ispunjava uslove konkursa - naglasio je Rakočević.
Sličan stav iznio je i poslanik SD-a Boris Mugoša, koji je podsjetio da Zakon jasno propisuje deset godina iskustva na odgovornim funkcijama u javnim finansijama.

Kandidatura za senatora DRI: U opoiziciji tvrde da Radunović ne ispunjava zakonske uslove

Ustavni sud Crne Gore tokom ove sedmice donio je odluke u više od 150 ustavnih žalbi iz 2023. godine, čime je nastavio da efikasno sprovodi Plan za rješavanje zaostalih predmeta i štiti ljudska prava na nacionalnom nivou, saopšteno je iz tog suda.
Dva vijeća za meritorno odlučivanje o ustavnim žalbama usvojila su 18 ustavnih žalbi, utvrdili povrede ljudskih prava i zbog utvrđenih povreda ukinuli odluke redovnih sudova i predmete vratili na ponovno odlučivanje.
- Odbijeno je 130 ustavnih žalbi, šest je odbačeno, u dva predmeta nije postignuta jednoglasnost pa su upućeni na sjednicu Suda, dok je u jednom predmetu postupak obustavljen. Vijeća su, takođe, povukla deset predmeta iz razmatranja - navedeno je u saopštenju.
Ovakvi rezultati, kažu u Ustavnom sudu, potvrđuju efikasnost Plana za rješavanje zaostalih predmeta, koji je Ustavni sud usvojio u junu 2024. godine, nakon stupanja na dužnost predsjednice suda Snežane Armenko.
Rukovodilac Odjeljenja za ustavne žalbe Milan Vukčević istakao je da su ustavnosudski savjetnici, zajedno sa sudijama izvjestiocima, tokom oktobra uložili veliki napor u radu na ovim predmetima.
- Rezultat intenzivnog rada ustavnosudskih savjetnika ovog odjeljenja ogleda se u velikom broju pripremljenih predmeta u svakodnevnim konsultacijama sa sudijama. Imajući u vidu zacrtani cilj da se u toku ove kalendarske godine svi zaostali predmeti iz 2023. godine riješe, nakon održanih vijeća za meritorno odlučivanje približavamo se ostvarivanju tog ambicioznog cilja. Napomenuo bih da, kada je u pitanju struktura predmeta, pored onih složenih, jedan dio predmeta su i tzv. tipski predmeti, koji su se odnosili na ustavnopravna pitanja u kojima postoji dobro uspostavljena praksa Ustavnog suda - kazao je Vukčević.
Najveći broj žalbi se odnosio na povredu prava na pravično suđenje, odnosno na pravo na pristup sudu, pravo na obrazloženu sudsku odluku i proizvoljnu primjenu mjerodavnog prava.
Dodatno, dio žalbi se odnosio na povredu prava na imovinu, prava na privatni i porodični život i slobodu izražavanja.
- Ustavni sud će i u narednom periodu nastaviti sa sprovođenjem Plana za rješavanje zaostalih predmeta u cilju jačanja vladavine prava i povjerenja građana u instituciju - poručeno je u saopštenju.

Ustavni sud u ovoj sedmici donio odluke u 155 predmeta

Projekcije pokazuju da možemo da očekujemo porast srednje godišnje brzine vjetra, i to maksimalne brzine vjetra - u normalnom scenariju porasta gasova sa efektom staklene bašte do +2 odsto, a u najgorem mogućem slučaju i do +3 odsto, kazala je načelnica Odsjeka za primijenjenu meteorologiju u Zavodu za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore, Mirjana Ivanov, gostujući u emisiji "E uživo" na Televiziji E.
Ivanov je istakla da Zavod najviše analiza vrši u Baru, na hidrometeorološkoj stanici, i da te analize pokazuju da temperatura površine mora od 1980. godine ima trend rasta, koji iznosi 1,7 stepeni Celzijusa.
- Projekcije koje smo radili za period do 2040. godine ukazivale su da očekujemo porast od +1,7 stepeni, tako da smo mi zapravo već dostigli taj limit. Sljedeći tridesetogodišnji period, do 2071. godine, pokazuje dodatni porast do 1 stepena, a u periodu od 2071. do 2100. godine projekcije ukazuju na porast temperature površine mora od 1,5 do 2 stepena Celzijusa. Osmotrene i projektovane promjene već se poklapaju i već smo dostigli prvi projektovani nivo do 2040. godine. Stalno ističemo da je kvalitet podataka vrlo važan, jer se ne može uzeti bilo koji podatak – on mora proći kontrolu kvaliteta. Dakle, ovo su precizne analize - kazala je Ivanov.
Prema njenim riječima, srednja godišnja temperatura površine mora u Baru, u najtoplijoj dekadi, iznosila je +19 stepeni Celzijusa.
- Da bi se tropski ciklon formirao, neophodna je minimalna temperatura površine mora od 27 stepeni. Drugi uslov je što manje trenje, a treći nestabilna vazdušna masa iznad površine mora. U tom kontekstu, tropski cikloni se razvijaju u tropskim širinama, prvenstveno između 5 i 20 stepeni geografske širine, na obje hemisfere. Izuzetak je južni Atlantik, gdje takvih pojava nema jer je voda hladna. Tropski cikloni su snažni atmosferski poremećaji, a energija koja se pri tome oslobađa ekvivalentna je energiji hiljadu bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Riječ je o velikom poremećaju koji prate ogromni olujni oblaci, jake padavine i snažna električna pražnjenja - pojasnila je Ivanov.
Kako je dodala, u našim geografskim širinama nema tropskih ciklona, ali ima izvantropskih i vantropskih, dok trend porasta temperature površine mora ukazuje na to da će u budućnosti biti češće pojave ekstremnih vremenskih događaja.
- Analize su pokazale da bi najviše bio pogođen južni dio Jadrana – jezgro u prostoru od Ulcinja do Budve, dok bi u manjem intenzitetu bile zahvaćene oblasti prema Herceg Novom. Projekcije pokazuju da možemo da očekujemo porast srednje godišnje brzine vjetra, i to maksimalne brzine vjetra, u normalnom scenariju do +2 odsto, a u najgorem do +3 odsto - zaključila je Ivanov.

Ivanov: Trend porasta temperature površine mora uticaće na češće pojave ekstremnih vremenskih događaja

Goran Jokić nije više načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“.
To je informacija koju su porodice žrtava dva masakra na Cetinju, koje skoro deset mjeseci organizuju blokade na Kruševom ždrijelu, dobili iz kabineta predsjednika Vlade Milojka Spajića i Uprave policije.
Iako je Jokićeva smjena bila jedan od njihovih zahtjeva nijesu, kažu, zadovoljni, jer im nije rečeno što će biti s njim.
Vesna Pejović, majka i baka ubijenih u masakru na Medovini podvukla je da nijesu zadovoljni jer su imali više zahtjeva.
- Rekli su mi da je Zakon o oružju još u Briselu na razmatranju i da će doći u Skupštinu. Međutim, vidim kako u u Skupštinu ulijeću zakoni, to je strašno. Evo brzo će Zakon za emigrante, ali Markov i Mašanov Zakon stoji na jednom mjestu. Najvjerovatnije da ne odgovara. Nisam zadovoljna, jer smo deset mjeseci ovdje bitisali po najvećem nevremenu da dobijemo polovičan odgovor - jasna je Pejović.
Ona je pozvala novinare da traže odgovor jer oni precizan nijesu dobili.
- Gdje je, što je, samo da je Jokić smijenjen. Ne vjerujem nikome. Nikome. Kažem vam što mi je v.d. direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao da je on (Jokić) smijenjen, da je predao za penziju, ali gdje je i kako je… Rekao mi je (Šćepanović) da se neće javno oglašavati. Zašto? Ne znam. Ne znam što je ta misterija da se taj Jokić ne pomene. Vjerujte mi, ništa mi nije jasno - poručila je Pejović.
Građani Cetinja i večeras su blokirali put na Kruševom ždrijelu, tražeći pravdu za žrtve dva masakra u kojima je ubijeno 23 ljudi. Da li će nakon Jokićeve smjene nastaviti s blokadama odlučiće naknadno i o tome obavijestiti javnost.

Goran Jokić više nije načelnik RCB „Centar“

"Ovaj Čađenović je lud kad se nakači, ali padaće i njemu optužnice. Meni ovaj Čađenović poklopio sve ove moje. Bolesnik. Od Čađa me ništa ne može iznenaditi, kad vidim kako sastavlja optužnice i što piše". Ma, tamo niko ne može uticati kad Čađo upre. Ludak. On nam sve pakuje. Katnića i Čađa neka zapale, a ostalo sve treba da bude kao do sada... Ovo je samo dio poruka koje su razmjenjivali visokorangirani članovi kavačkog klana i njihove vođe Radoj Zvicer i Slobodan Kašćelan za čiji interes sam, prema stavu kreatora optužnice, navodno radio - kazao je danas u Višem sudu suspendovani tužilac Saša Čađenović.
Njega je Tužilaštvo označilo da je svoj službeni položaj podredio kavačkom mafijaškom klanu a osim njega na optužnici je bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović i nekadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Čađenović je završio iznošenje odbrane i predočio sudskom vijeću skaj poruke koje se nijesu našle u optužnici,a koje najbolje svjedoče kako su njega i njegovog pretpostavljenog doživljavale osobe iz kavačke kriminalne grupe.
- Niti sam pakovao kome, niti sam pomagao. Samo sam radio svoj posao u skladu sa zakonom. U skaj porukama ne pominju me samo osobe iz kavačkog klana nego i škaljarci. I jednoj i drugoj grupi je zajedničko da na mene ne mogu uticati, niti direktno, ni indirektno - istakao je Čađenović.
On je podvukao da upravo ove skrivene poruke razotkrivaju " koliki su uticaj imale kod njega osobe iz kavačkog klana".
Smatra da neko ima problem sa logikom jer ako je on član kavačke kriminalne grupe, a kako to tvrde kreatori optužnice onda bi trebalo da postupa po njihovim nalozima.
- Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kad kažu da nas treba zapaliti. Ove poruke jasno govore o mom odnosu prema kavčanima, ali i njihovom odnosu prema meni. Nijesmo drugovi, prijatelji ako kažu da će nekog da zapale. Mislim da se to govori za najveće neprijatelje, tako je uvijek bilo - naglasio je Čađenović.
Sve ove poruke koje je predočim sudskom vijeću su iz perioda kada je on, prema stavu tužioca Miloša Šoškić, radio u interesu kavačke kriminalne grupe.
- Iz svih komunikacija se vidi da me ti ljudi mrze, vrijeđaju i pokušavaju da me prevare. Ja sam jedini tužilac kojeg su se plašili i koji im je pravio najviše problema. To su činjenice – rekao je Čađenović.
On je predočio sudu da mu je Specijalno tužilaštvo spajanjem i razdvajanjem optužnica povrijedilo njegovo pravo na odbranu.
- Izgleda mi kao da sam rezervni igrač. Spojen sam sa predmetom protiv (Slobodana) Kašćelana a nakon toga sam prebačen u ovu optužnicu protiv Zorana Lazovića i Milivoja Katnića. Nije mi jasno da li se meni ovom optužnicom nešto stavlja na teret ili ne – naveo je Čađenović.
On je dodao da je optužnicu na kojoj je sa Katnićem i Lazoviće prvi put vidio prije početka suđenja.
- Nikada se nijesam izjasnio o navodima. Nijesam imao priliku da se branim. Kod krivičnih djela sa zaprijećenom kaznom većom od pet godina, optuženi mora da se izjasni. Pitam sud: Da li je moje pravo na odbranu ugroženo kada me Specijalno državno tužilaštvo iz jedne kriminalne organizacije prebacuje u drugu? – upitao je &nbsp;Čađenović.
Nakon njegovog pitanja sudija Veljko Radovanović &nbsp;je kazao da „ne može postavljati pitanja sudu".
Čađenović je rekao da sa Zoranom Lazovićem nije imao ni privatnu niti poslovnu komunikaciju.
- Sreo sam ga svega dva-tri puta. Prvi put kada je osnovan Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala, drugi put na konferenciji za štampu u Medija centru, i treći put u hodniku SPBOK-a u City Molu. Nikada sa njim nisam razgovarao ni o jednom predmetu. Sve predmete organizovanog kriminala radio sam sa Miloradom Žižićem. Sastancima na kojima sam radio konsultacije, Lazović nikada nije prisustvovao – kazao je Čađenović.
On je dodao i da sa Petrom Lazovićem nije radio nikada nijedan predmet, niti mu je davao upustva.
On se u odbrani osvrnuo i da je tadašnji glavnim specijalnim tužiocem Katnićem imao svakodnevnu komunikaciju.
- Donosili smo odluke &nbsp;u skladu sa zakonom i praksom. Rezultati su bili izuzetno dobri, naročito u borbi protiv organizovanog kriminala - kazao je Čađenović.
Ocijenio je apsurdnim tvrdnje Tužilaštva da su bilo kome pomogli.
Suđenje se nastavlja 25. novembra saslušanjem svjedoka.

Čađenović: Mora da Katnić i ja nijesmo dobro slušali Zvicera kada kavčani govore da nas treba zapaliti

U efikasnost crnogorske policije vjeruju još samo – Demokrate. Realno gledano bilo bi i glupo da nije tako, jer su partijski vojnici Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića zaduženi za kontrolu policije. Pa da ne vjeruju u policiju, ispalo bi da ne znaju da je kontrolišu. Mada i Šaranović i Šćepanović, kao čelnici, dobro znaju koliko su efikasni, samo se prave da ne vide probleme u svom dvorištu.
Mada, ako ćemo iskreno – uprkos tiradama malog Berije Bogdanovića i zaklinjanjima njegovog predsjednika Alekse Bečića - u efikasnost policije iskreno vjeruje još jedino nesrećni Momčilo Leković, koji se prije neki dan oglasio “svojim” saopštenjem kojim je samo prepričao saopštenje Uprave policije koje je, opet, bilo neuspjelo opravdanje vlastitih pogrešaka.
Tako je Momo, od milošte zvani Barski neđeljnik, svojim neđeljnim saopštenjem samo srozao jedno, samo po sebi, nebulozno štivo. Za razliku od Lekovića, neke druge Demokrate, promoteri Šaranovićevih šarenih dostignuća, negdje u najdubljoj intimi, dobro znaju da policijski šefovi baš ne znaju šta rade. Ali lični, odnosno politički interesi obraza nemaju: zato su pokušali i da opravdaju ono što je nemoguće opravdati - hapšenje pogrešnih ljudi zbog tuče na Zabjelu i izazivanja haosa antiturske histerije i fašističkih divljanja i uništavanja lokala koje drže turski državljani.
Elem, samo ovlaš napravljena analiza poteza sektora kojim rukovode Šaranović i Šćepanović govori da je rasulo blaga riječ za situaciju u kojoj se nalazi crnogorska bezbjednost.
Recimo: nakon brutalnog napada na srpsku državljanku u Beranama, toj „efikasnoj“ Šaranović-Šćepanović policiji trebalo je, pazite sad, punih osam dana da identifikuje i privede počinioca. I to nakon što je žrtva u dva navrata, kako je sama ispričala, locirala i prijavila napadača. I koji je dolazio na njena vrata. I to nakon što je snimak napada poslao viralan. Pa je tek onda reagovala Šaranovićeva policija, pardon, beranski oficirski kadar ali poslije intervencije Sigurne ženske kuće.
Da se preduprijedi potencijalna politička šteta, zli jezici kažu da se Zdenka Petrol uključila kvalifikujući sa skupštinske govornice događaj kao pokušaj ubistva jer tada još nije znala da je počinilac „brat Srbin“. No, da ne ulazimo u sferu licemjerja - dakle, policija je za osam dana riješila slučaj u kome je sve jasno bilo u nekih osam minuta od kada se desio.
Ajmo dalje. Zabjelo. O tome je ono zborio mučenik Momčilo, ono kad su efikasnom akcijom efikasno uhapšeni - pogrešni ljudi. I to vele: na osnovu prepoznavanja i na osnovu svjedočenja policijskog sina kome, kako reče direktor policije Šćepanović, treba vjerovati.
Toliko je policija vjerovala - da nijesu ni htjeli da gledaju snimke koji ukazuju da dvojica uhapšenih nijesu ni izlazili iz kolektivnog smještaja. I toliko su bili ubijeđeni u istinitost prepoznavanja policijskog sina koji je učestvovao u tuči da su Šaranovićevi policajci djelo kvalifikovali - kao pokušaj ubistva. Teško da policijska doktrina poznaje slično postupanje.
I, šta se ispostavilo? Prije nego što je vuk pojeo magarca, što-šta što je trebalo nije se desilo. Recimo – nijesu identifikovani svi akteri tuče ispred Komanke, što je policija bila dužna da uradi. Nijesu analizirani video zapisi, pa je čim su postali dostupni, sve palo u vodu.
Nijesu saslušani ljekari koji su zbrinuli povrijeđenog Podgoričanina i prema pravilima službe odmah prijavili povrede nastale u tuči. I da se reagovalo tada, efikasno i brzo, sve bi bilo drugačije. Da ne govorimo da je od pet ili šest paljevina imovine turskih državljana riješena samo jedna.
Dakle, po Šaranoviću, bolje moglo nije. Po nama, teško da je policija mogla gore: uzbunila je strasti i dovela pogrešnim potezima Crnu Goru na korak od vanrednog stanja. Ili, što bi rekao Šaranović – bolje nije moglo?!
Nažalost, nije to sve od naše policije. Sjećate se spektakularnog pronalaska plantaže marihuane u Trnovu krajem ljeta? U zvaničnom saopštenju policije kaže se da je pronalazak konoplje, kanabis-stative, kako je pogrešno imenuje direktor policije Šćepanović, rezultat združene akcije kriminalističke, granične i ine policije.
Nezvanična ali potvrđena informacija govori da je plantaža pronađena slučajno, dok su vatrogasci dronovima posmatrali teren u potrazi za novim žarištima požara koji su bješnjeli tih dana. Epilog – dva uhapšena zalivača marihuane i prije neki dan, stidljivo sapoštenje da je uhapšena još jedna osoba povezana sa tim. Od organizovane i „još malo pa sad će“ razotkrivene i pohapšene međunarodne kriminalne grupe, ni traga ni glasa. Efikasno, nema priče.
Mada, vrhunac policijske – što bi rekao Bečić – efikasnosti je famozno hvatanje odbjeglog spomenika četničkog koljača Pavla Đurišića. Tačnije: efikasna akcija izbjegavanja hapšenja bronzanog kipa. Istovremeno su efikasno i dostojanstveno beranski policajci istrpjeli salve uvreda popa Trpčevskog dok su opservirali manastir u koji je četnički idolopoklonik, mitropolit Metodije, sakrio svoga idola Đurišića. I da se razumijemo, nije sramota na njima, običnim, poštenim policajcima koji teško zarađuju svoje mizerne plate.
Bruka je na njihovim starješinama koji, protivno zakonu, nijesu izdali naređenje da bjelosvjetskom nevaspitaniku u mantiji ne dozvole vrijeđanje časne uniforme i države Crne Gore. A to su isti starješine čije su jedinice iz Zaostra u gluvo doba vraćali popovi i koje je u vršenju službene dužnosti uspio da spriječi neki tamo Dajković.
Treba li komentarisati? Ili je najbolji komentar, nehotice, juče dala ministarka kulture i medija Tamara Vujović kada je konstatovala da je spomenik koljaču Đurišiću - dekomponovan i da njega nema u kulturnom dobru. Da li gospođa ministarka zaista zna iz prve ruke da kip Pavla Đurišića nije u Manastiru Đurđevi stupovi ili možda Vujović ne doživljava Manastir kulturnim dobrom, ostala je misterija.
Nije jedina. Najveća i najgora je ona policijska misterija dva masakra na Cetinju. To da do danas ne znamo ni jedan odgovor koji bi bar djelimično osvijetlio dešavanja u prijestonici prvog januara. Kuda se kretao ubica, odakle mu oružje, sa kim je kontaktirao prije i za vrijeme krvavog pira?
Na sve to je policija trebalo da da odgovore. Jesmo li dobili ijedan? Ne, zvaničnog odgovora nema. Kao što nema ni preuzimanja odgovornosti, one objektivne, one duboko ljudske. Mnogo je pitanja na koje Demokrate, posebno ekipa koja vodi bezbjednosni sektor, nijesu dale odgovore. Niti će ih ikada dati. Jer njihov modus operandi je jasan - pritiješnjeni činjenicama ćute, a kada govore - lažu.

„Efikasne“ greške policije

Skupština Crne Gore danas je trajala nepunih sedam minuta, koliko je bilo potrebno da se usvoji dnevni red sa prihvaćenim dopunama.
U to kratko vrijeme predsjednik parlamenta Andrija Mandić stigao je da "potkači" prethodnika Ranka Krivokapića, aludirajući na njegovu upotrebu crnogorskog jezika.
- &nbsp;Stavljan na glasanje prijedlog dnevnog reda u cjelini, što bi rekao moj prethodnik, gospodin Krivokapić "u ćelini" - kazao je Mandić.
Ovo je izazvalo negodovanje kod pojedinih poslanika opozicije, na šta je Mandić kazao: "Nisam ništa ružno rekao, samo sam citirao".
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša mu je odgovorio da izraz nije bio dobar.
Mandićev saborac iz Koalicije "Za budućnost Crne Gore" Milan Knežević stao mu je u odbranu.
- Pa valjda treba pričati istinu - kazao je Knežević.
Nakon što je usvojen dnevni red, Mandić je prekinuo današnje zasijedanje, dodajući da će o nastavku javnost biti obaviještena u skladu sa dogovorom na Kolegijumu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVLLLXjKpxt4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: kaluderski-laz