Službenici policije su u saradnji sa predstavnicima EUROL-a 4 juče na teritoriji Glavnog grada, u periodu od 8 do 16.30 časova, sproveli akciju pojačane kontrole učesnika u saobraćaju, sa ciljem unapređenja bezbjednosti saobraćaja, saopšteno je iz Uprave policije.
Akcija je, pojasnili su iz policije, bila usmjerena na sankcionisanje prekršaja koji su prepoznati kao najčešći uzročnici saobraćajnih nezgoda – prekoračenje dozvoljene brzine kretanja, upotreba mobilnih telefona tokom vožnje i nekorišćenje sigurnosnih pojaseva.
- Tokom sprovođenja ove akcije podnijeto je 14 prekršajnih prijava. Izdata su 224 prekršajna naloga, od čega 62 zbog prekoračenja dozvoljene brzine kretanja, 73 zbog upotrebe mobilnog telefona tokom vožnje i 89 zbog nekorišćenja sigurnosnog pojasa- poručeno je iz policije.
Takođe su lišena slobode tri lica, i to: D.V. (40) iz Podgorice, zbog vožnje brzinom od 159 km/h na dionici puta gdje je ograničenje 80 km/h, N.V. (52) iz Bara, koja je upravljala vozilom brzinom od 104 km/h na dionici gdje je najveća dozvoljena brzina 50 km/h i D.B. (25), turskog državljanina koji je upravljao vozilom pod dejstvom opojne droge marihuana.
- Ova aktivnost predstavlja dio kontinuiranih mjera koje Uprava policije preduzima u cilju povećanja stepena bezbjednosti svih učesnika u saobraćaju, podizanja svijesti o važnosti poštovanja saobraćajnih propisa i smanjenja broja saobraćajnih nezgoda - navode iz UP u saopštenju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

UP: Izdata 224 prekršajna naloga za prekoračenje brzine, upotrebu mobilnog telefona i nekorišćenje pojasa

Može li Dijana Hrka, majka mladića koji je poginuo u padu kolodvorske nadstrešnice u Novom Sadu, svojim štrajkom glađu učiniti ono što studentima i opoziciji ne uspijeva već godinu dana – srušiti Aleksandra Vučića? Hoće li jedna krhka žena svojom životnom mukom presuditi bezobzirnom srbijanskom despotu?
Dijana Hrka podigla je svoj šator nedaleko od režimskog šatorskog naselja, tzv. Ćacilenda, pokraj Skupštine i u blizini Vučićeve kancelarije, te započela štrajk glađu tražeći pravdu za svog sina Stefana. Međutim, njen potez ubrzo je prerastao u novu fazu antivučićevske pobune. Krenula je sama u očajničku borbu protiv Vučićevih obijesnih „vjetrenjača“, jer sve što se dosad događalo nije dalo rezultate. Na beogradskim ulicama zbog njenog protesta počeli su haotični sukobi između protivnika i simpatizera Aleksandra Vučića.
<h3>Protesti ili haos?</h3>
Ovi događaji više ne liče ni na proteste, nego na pijane sukobe na seoskim svadbama, barem prema brojnim snimkama koje kruže društvenim mrežama. Srbija je u potpunom metežu. Hrka ne želi studente, oni ne žele opoziciju, opozicija ne želi zajedno, a Vučić neće otići mirno – niti to namjerava.
Nasilje i nestrpljenje obje strane u porastu su, dok reakcije pristalica Vučića prema Dijani Hrki prelaze sve granice dobrog ukusa i ljudskosti. Među ostalim, pjevaju joj „Pošla majka sina da potraži“. No, grčeviti i samoubilački potez Dijane Hrke nije ostavio Vučića ravnodušnim.
Predsjednik Srbije otkazao je svoj najavljeni protibskup u Novom Sadu jer su mu ljudi potrebni za kontrolu Beograda. Stalno priželjkuje pobjedonosni dolazak u Novi Sad, ali tamo nije bio već godinu dana, a sada je posjetu odgodio. Nema dovoljno stranačke logistike da rasporedi sljedbenike na više skupova, pa je pribjegao poznatim „Miloševićevim adutima“ – Srbima s Kosova – kao posljednjoj šansi za očuvanje režima i svoje vlasti.
Srbi s Kosova dovedeni su pred Skupštinu da ometu Dijanu Hrku, ženu koja više nema što izgubiti, i one koji u njoj vide simbol otpora i začetak za nove proteste.
<h3>Hoće li bunt eskalirati?</h3>
Pitanje je hoće li Srbija ući u kulminaciju bunta ili će i ovo završiti kao prethodni antivučićevski skupovi – najavom novih okupljanja bez stvarnog efekta. Svi u Srbiji gube živce: i Vučić, i njegovi protivnici. Situacija bi mogla izmaknuti kontroli, iako su prethodne kulminacije prošle bez rezultata. Ova se, čini se, radikalizovala.
Studenti su svjesni da je prošla cijela godina, a Vučić je još na vlasti. On traži eskalaciju, uvjeren da će policija i vojska podržati njegovu vlast. U radikalnim prorežimskim krugovima stižu mu preporuke za odlučne mjere. Tako i jedan od poznatih velikosrpskih ekstremista, Miša Vacić, poručuje da „treba spriječiti srpski Majdan svim sredstvima, pa makar imali i Tiananmen na djelu“, kako je napisao na svom X profilu.
Režim je spreman na represiju. Vučić teško da će prezati od nasilja kako bi očuvao vlast. Poziva se na hapšenja, dok ratni zločinac Vojislav Šešelj, jedan od ključnih ljudi režima, djeluje nikad agilnije. Situacija prijeti eskalacijom koja bi mogla podsjećati na Tiananmen ili sukobe u centru Beograda.
<h3>Problem nije samo Vučić</h3>
No, pitanje je – šta ako Vučić padne, a ništa se ne promijeni? To je ključna tema ovog vala pobune. Srbija bi se trebala „moldavizirati“ ili jasno usmjeriti svoje proteste prema evropskim vrijednostima, kao što se događa u Gruziji. Rušenje Vučića samo po sebi ne može riješiti nagomilane probleme od prethodnih četrdesetak godina. Potrebno je suočiti se s prošlošću, ponuditi alternativu i promijeniti ideologiju „srpskog svijeta“ kojom se plaši regija.
Sjećanja na pad Slobodana Miloševića pokazuju da mnogi u Srbiji ni danas ne krive ratove, nego poraze u njima. Slična sudbina zadesila je Vučića. Studenti, heterogena grupa, često nisu isticali proevropske simbole jer iz Brisela nisu dobili podršku niti osudu Vučića.
Ipak, nedavne briselske rezolucije i osude Vučića donose oštrije stavove. Ipak, studenti i dalje viču provučićevcima „Šiptari“ i „Kosovo je srce Srbije“, dok ih pristalice Vučića nazivaju „ustašama“.
<h3>Dijana Hrka – simbol ili izgubljena žrtva?</h3>
Kako piše bosanskohercegovački analitičar Dragan Bursać, dok Srbija pokušava demokratiju upakovati u ćirilicu, ništa se neće promijeniti. Vučić ostaje jer nije samo predsjednik – on je simptom. Metastaza moralne bolesti koja traje dugo, odavno prije njega.
Vučić je proizvod ideologije koja se nije pokajala i koja još 2025. godine sanja pobjedu u izgubljenim ratovima. Ne može se mijenjati režim, a ne mijenjati ideologiju. Ne može se tražiti smjena Vučića, a njegovati četništvo i svetosavlje. Ne ide to. Najavljeni izbori toliko su daleki i imaginarni da ih rijetko ko ozbiljno spominje.
Tako se žrtva i tegoba koju podnosi Dijana Hrka može izgubiti u košmaru i bezidejnosti koja je zahvatila Srbiju.

Jutarnji list: Može li Dijana Hrka da sruši srbijanskog despota Vučića?

Cijela beranska čaršija zajedno sa beranskom policijom zna ko je nasilnik sa snimka, jer je već počinio slična, ako ne i gora krivična djela - rekla je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Rebeka Čilović iz nevladine organizacije Poligon za žensku izuzetnost Sofija. 
Međutim, kako kaže, izgleda da se za beransku policiju nije desilo ono što se nije u medijima objavilo. 
Slučaj iz Berana je potresao Crnu Goru kada je ugledao svjetlo dana snimak na kome se vidi kako muškarac star 46 godina krvnički tuče dvadesetdvogodišnjakinju u prisustvu još jednog čovjeka koji bježi iz lokala, a nasilnik je uhapšen tek osam dana nakon tog događaja i to poslije intervencije Sigurne kuće.
Ono što nije objavljeno u medijima, kaže Čilović, izgleda da se za beransku policiju nije ni desilo, a konkretan slučaj prebijanja djevojke nije izolovan slučaj, jer se radi o počiniocu koji je poznat beranskij policiji. 
- Počinilac je poznat organima gonjenja od ranije, za slična, ako ne i gora djela koja je već počinio. Međutim nije na meni da sad iznosim detalje, jer moramo razmišljati o žrtvama koje su ili nijesu podnijele prijave. Međutim, cijela beranska čaršija dobro zna da je osumnjičeni jedan lokalni nasilnik koji ne bira koga će pretući, a policija to mnogo bolje od nas zna. Ne bih rekla da se ovdje radi o nekoj udruženoj potrebi da se osumnjičeni naročito nešto zaštiti, nego se posve radi o jednoj nebrizi i uspavanosti ovog sistema koji se gle čuda iznenada probudio kada je snimak postao nažalost viralan i kada je cijela Crna Gora svjedočila onom što Beranci i Beranke najviše strahuju evo već par mjeseci unazad. Od primarne kvalifikacije djela koje glasi 72 sata zadržavanja za lake tjelesne povrede i ugrožavanje javnog reda i mira, onda dolazimo do ove druge kvalifikacije. Glavno pitanje je šta ćemo mi raditi sjutra kada on ili slični njemu izađu iz tog pritvora ili zatvora, koliko ćemo mi biti tada hrabri, jer nam je strah logično pojeo tu hrabrost. Kada vi nemate mehanizme koji će vas kao građanke i građane ove zemlje i ovog grada štiti, logično je da se morate povući i morate shvatiti da ste vi jedino odgovorni za sebe i da ne može niko da vas zaštiti - rekla je Čilović.
Dodaje da razumije čovjeka koji se vidi na snimku da odlazi iz lokala, jer se mora uzeti obzir, kako kaže, šira slika i reperkusije koje proizlaze iz činjenja ili nečinjenja. 
- Ne stajem ja u zaštitu čovjeka sa snimka, već moramo da shvatimo da je to fenomen i da je 90 odsto nas bukvalno slika preslikana na ovom snimku. Vjerujte da postoje i oni koji bi nasilniku prišli da pripomognu - kaže Ćilović. 
Smatra da društvo ne reaguje jer je izgubilo svijest da su građanska prava obaveza, pravo i obaveza i mora se razumjeti da pokazivanje empatije i solidarnosti, prijavljivanja nasilja i stajanja u zaštitu da je to obaveza društva. 
- Svaka radikalizacija vodi ka slabljenju ženskih ljudskih prava. Oni su prvi na udaru. Nakon ovoga slučaja, jedne samovolje lokalnog nasilnika, vi imate jedan narativ u društvu koji, ženama naročito, šalje poruku - ne kreći se po mraku, ne gledaj puno sa strane, jednostavno kuća, posao, drži se te neke privatne zone, jer ulica nije bezbjedna za žene primarno. Sve je to dio jedne šire prizme koju moramo sagledati ukoliko želimo naravno da razmišljamo i o ovom učlanjenju u EU kojem se naravno radujem. Ali ne zaboravimo da smo i u ovom izvještaju dobili niz preporuka na koje treba da obratimo pažnju, a tiču se isključivo ženskih ljudskih prava - zaključila je Čilović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DtjASFQxjMfo&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Čilović: Nasilnik sa snimka iz Berana poznat policiji za slična, ako ne i gora djela koja je već počinio

Komesarka Kos je vrlo direktno saopštila da postoji mogućnost da Evropska unija uvede neke zaštitne mehanizme prilikom pristupanja određenih zemalja u EU, da se na neki način sačuvaju od, kako su rekli, trojanskog konja koji može da se aktivira u narednih 10 -15 godina, da može postojati isključenje takvih članica iz EU - rekla je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, potpredsjednica SDP-a i članica Evropskog saveza Amina Cikotić.
U euforičnoj atmosferi zbog izuzetno pozitivnog izvještaja Evropske komisije, kaže Cikotić, zanemaruju se određene stvari i političke poruke visokih predstavnika Evropske komisije, a koje su, kako tvrdi, vrlo zabrinjavajuće.
Dodaje da je jasno da Evropska unija želi nove članice u ovom mandatu Evropske komisije, ali i pored tih optimističnih okolnosti, kako ističe, stigle su i dvije jako zabrinjavajuće poruke.
- Prva poruka je od strane komesarke Kos koja je rekla da postoji mogućnost da Evropska unija uvede neke zaštitne mehanizme prilikom pristupanja određenih zemalja u EU, da se na neki način sačuvaju od, kako su rekli, trojanskog konja koji može da se aktivira u narednih 10 - 15 godina i ona prosto neće da dovede Evropsku uniju u tu situaciju, što vrlo jasno govori o tome da Evropska unija i te kako prepoznaje one činioce trenutne koalicione strukture na državnom nivou Crne Gore koje rade destruktivno po naš evropski put i od kojeg postoji opasnost da nekada u budućnosti aktiviraju ono što je ruski uticaj u samoj Evropskoj uniji - rekla je Cikotić.
Druga poruka, podsjeća Cikotić, odnosi se na izjavu visoke predstavnice Kaje Kalas koja je nagovijestila pomjeranje roka pristupa Crne Gore, a koji se do sada odnosio na 2028.godinu, Kalas je rekla da će Evropska unija imati nove članice 2030.godine.
- To su dvije poruke koje me brinu i koje mi ne daju prostor za preveliki optimizam, iako sam s druge strane veoma zahvalna i veoma radosna kao neko ko pripada partiji koja među prvima unijela samu ideju evropske budućnosti Crne Gori u svoj programski pla, ali to se isključivo veže za želju Evropske unije za proširenjem, a ne nikako za ono što je naša trenutna politička volja - zaključila je Cikotić. 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FQFF3Ri8ZW4o%3Fsi%3DvwAiZ35qYZscdBki&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Cikotić: Evropska unija prepoznaje one strukture na državnom nivou Crne Gore koje rade destruktivno po naš evropski put

Danas, između SAD-a i Kine (ili Rusije), prije svega postoji sukob oko nacionalnih interesa, a ne ideologije.
Hrvatska desnica juče je ljutito reagovala na društvenim mrežama nakon što je SDP-ovka Tesa Goldštajn na HRT-u u utorak izjavila da „komunizma u Hrvatskoj nije bilo, bilo je socijalizma ako pričamo o Jugoslaviji“. Konzervativci su odmah ustvrdili da ona time relativizuje režim u SFRJ.
No, socijalizma ili komunizma, zavisno od toga koga se pita, sada ima u Njujorku, nakon što je na izborima za gradonačelnika u utorak pobijedio Zohran Mamdani. Ovaj mladić obećao je stanovnicima beskrajno skupog Njujorka da će konačno moći normalno živjeti, stanovati i kupovati, da će im životni standard rasti, a sve to finansirati grad. Kad se male ruke slože…
<h4>Komunizam/socijalizam u medijima Rusije i Kine</h4>
U međunarodnim odnosima, slično kao i na HRT-u, taj komunizam/socijalizam ponovo je zatajen – ovoga puta u Rusiji i Kini. Iako je prva zemlja kolijevka revolucije, komunizma i lenjinizma, a druga njihovo trenutno utjelovljenje, ruski i kineski mediji o Mamdanijevoj pobjedi pišu relativno malo.
Premda bi se moglo očekivati slavlje ruskih i posebno kineskih medija, uz poruke da je napokon i kod njih zavladalo ono što su Moskva i Peking otkrili davno i da njegova pobjeda znači konačan krah američkog kapitalizma i liberalnog modela politike i ekonomije, Mamdani u medijima tih zemalja nije bio glavna vijest.
I sam glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija ne vjeruje da će njegov izbor uticati na dijalog o Ukrajini i da su izbori unutrašnja stvar SAD-a. Ruski list Komsomolska Pravda juče rano popodne nije imao priču o Mamdaniju na naslovnici portala, dok je uticajna agencija Ria Novosti na naslovnici donijela samo stav ruskog senatora da Mamdanijeva pobjeda prikazuje podjele u SAD-u. Portal vladinih novina Ruska Gazeta čak je zaključio da će Mamdanijeva pobjeda samo koristiti predsjedniku Donaldu Trampu u budućnosti. Tek list Kommersant, jedan od rijetkih koji još ima neku kredibilnost i izvan Rusije, izašao je s naslovom da je „Njujork prigrlio socijalizam“.
Kineski mediji na engleskom jeziku – portal televizije CGTN i novine Global Times – otišli su korak dalje: članke o Mamdaniju trebalo je tražiti „svijećom“.
<h4>Sukob interesa, a ne ideologije</h4>
Iako mnogi geostratezi tvrde da trenutačni međunarodni odnosi predstavljaju novu formu Hladnog rata, neka vrsta Hladnog rata 2.0, izostanak ideologije kao glavne forme sukoba velika je razlika između 2025. i, primjerice, 1955. godine.
U to doba velike sile bile su svjetonazorski sukobljene i vjerovale su da je njihov model bolji. Danas, između SAD-a i Kine (ili Rusije), prije svega postoji sukob oko nacionalnih interesa, a ne ideologije. SAD predvodi predsjednik koji ne vjeruje u liberalizam, Rusija je komunizam napustila, a Kina ga je pomiješala s nacionalizmom i kapitalizmom.
Zbogom ideologiji!

Zbogom ideologiji! Rusi i Kinezi ne slave trijumf ljevice u Njujorku

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Dok se Evropska unija trudi dokazati da je proces proširenja još uvijek živ, Crna Gora se našla na raskršću između evropeizacije i političkog upliva koji prijeti da zemlju vrati unazad. Hrvatski analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u razgovoru za portal ETV daje oštar uvid u trenutno stanje i upozorava da bi političke igre unutar vladajuće koalicije mogle ozbiljno ugroziti put države prema članstvu u Evropskoj uniji. - Što se Evropske unije tiče, Crna Gora je trenutno dijete sreće. Za Uniju je važno da dokaže kako je proces proširenja živ - kaže Đenero, ističući da se to vidi i po činjenici da „neugodne nacionalističke ispade protiv državljana Turske i Azerbejdžana niko ne spominje“, iako se, kako upozorava, radi o ozbiljnom alarmu koji pokazuje nivo regresije crnogorskog društva nakon 30. avgusta 2020. godine. Analitičar napominje da se „niko ne osvrće na činjenicu da proces pristupanja ozbiljno ugrožavaju protivevropski elementi unutar vladajuće koalicije“, kao ni na to da je „vlast, sada posredstvom Demokrata, ugrozila bezbjedbosni sistem države, koji je "izbušen" uticajem BIA i ruske obavještajne službe SVR (Služba vanjske obavještajne djelatnosti Ruske Federacije).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Davor Đenero"> <figcaption>Davor Đenero(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, ako bi „brzo došlo do rekonstrukcije koalicije i isključivanja iz vlasti onih koji ugrožavaju evropeizaciju Crne Gore“, zemlja bi „iduće godine mogla završiti pregovore, a do kraja 2028. postati članica Europske unije“. Ipak, Đenero upozorava da to „nije scenario koji je poželjan ekipi koju kontrolše ključni igrač Vučićevog režima u Crnoj Gori, Andrija Mandić, nosilac svojevrsne veto vlasti u zemlji“. - Pristupanje Uniji definitivno bi onemogućilo da se Crnu Goru gura u takozvani "srpski svijet" - zaključuje Đenero, dodajući da to „Vučićevi spavači u okruženju Jakova Milatovića i Milojka Spajića neće dopustiti“.

Đenero bez rukavica: Demokrate služe kao kanal za BIA i rusku obavještajnu sluẓ̌bu SVR

Tužilac Jovan Vukotić je u Višem sudu na suđenju Milošu Medenici koje se tereti da formirao kriminalnu grupu čiji je član, prema stavu SDT-a, bila i njegova majka, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i još 15 osoba, kazao da će dopuniti dokazni postupak - novim skaj komunikacijama.
Sutkinja Vesna Kovačević dala je rok od tri dana da Specijalno državno tužilaštvo dostavi te poruke i nakon toga će odlučiti da li će biti uvrštene u dokazni materijal.
Na današnjem ročištu pregledana su dva foldera sa skaj komunikacijama iz 2019. godine ali u tim porukama su bili samo pinovi - nije bilo naznačeno ko su korisnici tih kodova.
Nakon toga uslijedila je reakcija odbrane i primjedbe da su na monitorima prikazani samo skrinšotovi poruka i da su tužioci Vukotić &nbsp;i Vuksa Radonjić morali da navedu za koga smatraju da su koristili pinove.
- Ne radi se o originalima. To je kopija kopije. Ni u ovom postupku ne bi trebalo da prihvatite kopije - kopija i skinšotove - kazao je advokat Miloš Vuksanović.
Isti stav su imale i njegove kolege advokati Stefan Jovanović i Zdravko Begović.
Sutkinja Kovačević je prihvatila prijedlog odbrane i saopštila tužiocima da dostave ko su korisnici pinova- između koga su komunikacije.
Ta odluka je izazvala žučnu polemiku i negodovanje tužilaca navodeći da neće postupiti po nalogu Suda jer su imena svih korisnika navedena u optužnici i saopštavajući na kojim stranama se nalaze.
Na to je reagovao advokat Begović tražeći da dostave podatke " ko je vlasnik pojedinih kodova".
Kada su tužioci odbili da postupe po nalogu Suda i advokat Vuksanović je konstatovao da o ovome treba obavijestiti glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića.
- Moramo da preciziramo ko su ti ljudi, da onda vještak odgovarajuće struke vidi da li su original komunikacije i da li su skrinšotovi original - kazao je advokat Vuksanović. Na taj zahtjev se nadovezao advokat Begović koji je zatražio da se sve prepiske izdvoje jer nemaju uporište u dokazima.
Tužilac Vukotić je ocijenio da zahtjev odbrane vodi ka odugovlačenju postupka.&nbsp;
Njegov kolega tužilac Radonjić je onda odlučio da pročita ko je po stavu SDT-a &nbsp;koristio pinove. Prema mišljenju tužioca Radonjića, komunikacije na skaj aplikaciji imali su Miloš Medenica, Darko Lalević, Nikola Raičević, Radomir Raičević, Petar Milutinović.
On je za ove optužene naveo koje su, prema stavu SDT-a, koristili pinove.
Kada je tužilac Radonjić naveo imena sutkinja Kovačević je saopštila da će na narednom ročištu koje je zakazano za 11. novembar sud naznačiti između koga su bile komunikacije a na osnovu &nbsp;navoda SDT-a ko je koristio koji pin.
Kovačević je odbila prijedlog odbrane da se u svojstvu svjedoka saslušaju Duško Marković, Dragan Radonjić, Veselin Veljović, Mevludin Nuhodžić, Milivoje Katnić, Ivica Stanković, Enis Baković...
Optužena Medenica je objasnila da je njihovo saslušanje tražila da bi se provjerilo da li ih je ikad zvala za neki slučaj.
Na to je Kovačević rekla da "sud smatra da je to bespredmetno".
Na optužnici osim Miloša i Vesne Medenice su i Luka Bakoča ali i policajci Milorad Medenica, službenici Uprave carina i prihoda Ivana Kovačević, Marko Vučinić, Goran Jovanović, špediteri Marjan Bevanja i Savo Karanikić, zatim Vasilije Petrović sin vlasnika kompanije Cijevna komerc. Za pripadništvo u kriminalnoj organizaciji tereti se i Marko Popović, Bojan Popović, Marko Vučinić, Darko Lalović, Petar Milutinović, Nikola Raičević i Radomir Raičević kao i firma Kopad Company iz Nikšića.

Tag: kontrola-saobracaja

UP: Izdata 224 prekršajna naloga za prekoračenje brzine, upotrebu mobilnog telefona i nekorišćenje pojasa

Jutarnji list: Može li Dijana Hrka da sruši srbijanskog despota Vučića?

Čilović: Nasilnik sa snimka iz Berana poznat policiji za slična, ako ne i gora djela koja je već počinio

Cikotić: Evropska unija prepoznaje one strukture na državnom nivou Crne Gore koje rade destruktivno po naš evropski put

Zbogom ideologiji! Rusi i Kinezi ne slave trijumf ljevice u Njujorku

PRATITE TVe UŽIVO