Posljednjih nekoliko dana svjedoci smo polaganja vijenaca povodom godišnjice strijeljanja na Lazinama, kao i protesta i polemika, uglavnom između političkih partija. Dok pratim ove događaje, prisjećam se kako je to izgledalo prije pedeset i više godina, te želim to da podijelim ovom prilikom. U opštini Danilovgrad, odakle potičem, 22. i 23. jul obilježavani su kao ,,Dani mladih Crne Gore - Julske vatre”, kao dane obilježavanja dana kada su četnici na Lazinama kod Danilovgrada strijeljali 52 mlada skojevca. Opštinske vlasti formirale su odbor koji je brinuo da obilježavanje bude dostojanstveno i kulturno. Jer je i događaj dramatičan i zaslužuje da se obilježava dostojanstveno. Povod za ovaj zločin, kojemu je prethodilo hapšenje i zatvaranje u "Musovači" 350 Bjelopavlića, sve antifašista i rodoljuba, bio je dolazak Pavla Đurišića u Kosovi Lug i dogovor sa četničkim komandantom Jakovom Jovovićem o formiranju "jednog najamničkog puka koji bi kalauzio Njemcima, što se moglo ostvariti samo terorom", pa su sa sobom doveli "veći broj jurišlija i četnika". Tom naumu je narod, a naročito omladina, pružio otpor i - eto razloga za hapšenje i kažnjavanje smrću njih 52, na Lazinama. Zato smo brižljivo planirali obilježavanje tog događaja. Prvi predsjednik odbora bio je Mihailo-Bebo Brajović, član Predsjedništva Crne Gore, rodom iz neposredne blizine Lazina. Potpisnik ovih redova bio je predsjednik odbora od 1974. do 1980. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250725150736_236a43b5ffc16166d0a557b240d7de0b00401a229f2fbc8364faabed3b129dbb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250725150736_236a43b5ffc16166d0a557b240d7de0b00401a229f2fbc8364faabed3b129dbb" data-rendition-name="original" width="1000" height="1436" loading="lazy" alt="SNAŽNA PORUKA O ŽRTVOVANJU ZA SLOBODU: Dio spomenika na Lazinama "><figcaption>SNAŽNA PORUKA O ŽRTVOVANJU ZA SLOBODU: Dio spomenika na Lazinama(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Veliku stručnu i ljudsku podršku u osmišljavanju kvalitetnog programa pružali su Ratko Đurović, Bajo Šaranović, Veljko Radović, Petar Đuranović i Milorad Stojović. Njihovo stvaralaštvo ne treba posebno predstavljati – svojim radom i djelima nadmašili su granice ne samo Danilovgrada, već i Crne Gore. Zanimljivo je napomenuti da su svi oni potiču iz bliže okoline Lazina. Program obilježavanja na Lazinama, po njihovom stavu, osmišljen je tako da izbjegne pristup s govorima i guslama, već je uključivao istaknute ličnosti iz svijeta glume i muzike. Iako ne mogu navesti sva imena, ne smijem zaobići poznate crnogorske umjetnike koji su tada stasavali: Vojo Brajović, Petar Božović, Tanja Bošković i Danilo Lazović. Uz njih su nastupali i renomirani glumci poput Miša Janketića, Petra Banićevića, Ljuba Tadića, Milana Srdoča i mnogih drugih, koji su osigurali visok umjetnički nivo programa. Posebno valja istaći učešće hora „Collegium Musicum“ pod dirigentskom palicom Darinke Matić Marović, uz nadzor i podršku Bora Tamindžića, što je dodatno doprinosilo visokom kvalitetu programa. Scenografiju je kreirao poznati crnogorski scenograf Bucko Radonjić... Program je direktno prenosila Televizija Titograd za cijelo područje Jugoslavije. Iako je Televiziija u to vrijeme raspolagala samo jednim reportažnim kolima, prenos je svake godine bio tehnički i umjetnički besprijekoran. Nijedan učesnik programa nije tražio novčanu nadoknadu, osim eventualnih troškova za prevoz ili prenoćište. Koristim priliku da istaknem da su porodice strijeljanih na Lazinama imale posebnu pažnju tokom obilježavanja. Bili su smješteni u prvim redovima tokom programa i posebno pozdravljani na manifestaciji. Nakon toga, sjutradan, porodice žrtava, zajedno s predstavnicima boraca i odbora, polagali su vijence na spomenik koji je izradio akademski vajar Drago Đurović, takođe rodom iz okoline Lazina. Zločin na Lazinama dodatno opterećuje činjenica da su zločinci poticali iz najbližeg okruženja žrtava, čak i rodbinski povezani s njima. Dok su ljudi poput onih koje sam ranije pomenuo – iz okoline Lazina – ostali upamćeni po svom stvaralaštvu i ljudskim kvalitetima, ovi zločinci ostaju zabilježeni kao primjeri ljudskog ništavila. Koliko je to bio užasan zločin, Njemci su tražili od četnika da to ne rade, da bi na kraju silom prekinuli. Postavlja se pitanje da to nijesu uradili da li bi iko od zatvorenih preživio. Veoma je značajan zajednički stav pisca scenarija obilježavanja stradanja na Lazinama i odbora da se ne pominju imena zločinaca, kako bi se zaštitili njihovi potomci. Često se pitam je li bilo ispravno što smo prećutkivali njihova imena. Danas se čini da su oni duhovni uzori mnogim pojedincima i političkim partijama, posebno određenim sveštenicima crkve Srbije. Smatram da bi istoričari, na osnovu dosta materijala koji postoji, trebalo da se oglase Događaj o kojem je riječ, gdje su na istom prostoru živjeli i žrtve i dželati, i rodoljubi i izdajnici, nije specifičnost samo Lazina već, u većoj ili manjoj mjeri cijele Crne Gore. Zbog toga je ključno njegovati sjećanje na ove događaje i kroz napredak, obrazovanje i civilizacijske vrijednosti spriječiti mogućnost da se slično ponovi, naročito zbog danas povampirenih duhova prošlosti.

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

,,Julske vatre” u slavu antifašističke mladosti strijeljane na Lazinama

Članovi Savjeta mladih Demokratske partije socijalista (DPS) danas su se na Lazinama kod Danilovgrada, gdje je pogubljeno 52 mladih antifašista, tradicionalno poklonili njihovim sjenima poručujući da su svjesni veličine njihove žrtve, s obzirom na to da su svojim životima platili ljubav prema slobodi i domovini.
- Ovakvi datumi i mjesta nijesu samo tačke na mapi istorije. Oni su ogledala našeg društva danas, jer otkrivaju ko pamti imena mladih slobodara, ko poštuje i živi vrijednosti za koje su oni položili svoje živote. Otkrivaju i ko su oni, koji danas čine sramne pokušaje revizionizma crnogorske istorije i koji nastoje da povampire tu nazadnu i nakaradnu četničku ideologiju od koje su ugašeni mladi životi - istakli su oni.&nbsp;
Podvlače da je, u vremenu kada se vrijednosti često potcjenjuju, kada se normalizuje relativizacija prošlosti, podsjećanje na Lazine mnogo više od protokola.
- To je poruka da još ima onih koji biraju odgovornost umjesto zaborava, istinu umjesto ravnodušnosti! Antifašizam nije samo ideologija, to je civilizacijska legitimacija. To je stav da čovjek vrijedi, bez obzira na ime, vjeru, naciju. A to je, ili bi trebalo biti, osnova svakog društva koje hoće naprijed - poručili su oni.
Ukazali su da je na Lazinama četnička ruka strijeljala crnogorsku mladost.
- Danas, dok živimo slobodu koju oni nijesu dočekali, najmanje što možemo je da ih se sjećamo jasno, dostojanstveno i bez kalkulacija. Vrijeme je da istoriju ne prepuštamo zaboravu, već da je prenesemo onako kako zaslužuje: iskreno, ljudski i bez straha - zaključili su oni.

Portal ETV

1250x600

1084x550

Mladi DPS-a: Dok nakaradne politike povampiruju četničku ideologiju, mi pamtimo one koji su životima platili ljubav prema domovini

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović položio je vijenac na spomenik na Lazinama, odajući počast nevinim žrtvama i potvrđujući posvećenost očuvanju antifašističkih vrijednosti.
- Danas se s dubokim pijetetom sjećamo zločina nad 52 mlade osobe, koje su zbog svojih uvjerenja, hrabrosti i nepokolebljivog antifašističkog stava platile najvišu cijenu. Njihova žrtva nas obavezuje da istrajemo u njegovanju kulture sjećanja, slobode i dostojanstva - kazao je Milatović.
Oni su, kako se navodi u saopštenju, strijeljani jer su vjerovali u pravedniji svijet.
- Nisu imali puške - imali su ideale. Danas, 81 godinu kasnije, mi imamo obavezu da njihove ideale sačuvamo živim - u svakodnevnom ponašanju, u odbrani slobode, ljudskih prava i demokratije - istakao je Milatović.
Vrijednosti antifašizma su, kako dodaje, temelj Crne Gore.
- Istorijska i civilizacijska činjenica koju moramo njegovati s punom odgovornošću i poštovanjem prema žrtvama koje su podnijele najveću cijenu u borbi za slobodu - poručio je Milatović.

Milatović: Lazine su crnogorski simbol slobode

Neformalna građanska asocijacija „Strategija za evropsku u građansku Crnu Goru“ (STEGA) saopštila je da će odati počast za 52 ubijena mlada života koji su pokopani na spomen obilježju na Lazinama u Danilovgradu, a koje su 22. jula 1944. godine zvjerski ubili i strijeljali kvinslizi - odnosno četnici pod vođstvom „komandanta“ Jakova N. Jovovića.
U ovoj asocijaciji su naglasili da su se obavezali da će svoje težište postaviti na izgradnji nove državotvorne i društvene paradigme, koja počiva na izvornim i autentičnim evropskim vijednostima, koje su danas ugrožene, devastirane ili nedovoljno društveno podržane.
Stoga, kažu, imaju obavezu da nastave sa svojom misijom, a prvi naredni korak je odavanje počasti mladim partizanima i antifašistima.
- Podsjetimo da je, u cilju što bolje saradnje sa nacističkim okupacionim trupama u Bjelopavliće, u selo Kosovi lug početkom 1944. godine, došao i Pavle Đurišić koji je bio pretpostavljeni za vršenje operacija čišćenja terena „komandantu“ Jakovu N. Jovoviću. Danas 81 godinu kasnije, ideologija revizionizma, negacije i izjednačavanja žrtve i zlikovca dobija karakter zvanične državne politike u Crnoj Gori, dok insitucije, CANU, Univerzitet ostaju „nijemi posmatrači“ – upozorili su u STEGA.
Zato, podvlače, svjesni opasnosti i otvorene namjere da „nova (kvazi) ideologija“ zamjeni uloge žrtve i zločinca crnogorski građani i izvorni antifašiti se samoorganizuju i pružaju otpor.
- STEGA, kao koalicija slobodnih pojedinaca, učiniti će napor da se demokratskim, akadamskim i građanskim metodama, izbori za antifašističku, prosperitetnu i sekularnu Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni ustavni kapacitet, sve sa cilje izgradnje bolje i pravednije Crne Gore – poručili su oni.
Inače, STEGA, koja u svom nazivu, simbolički povezuje težnju današnje Crne Gore da postane EU država sa izgrađenom vladavinom prava sa „Stega-om“ - prvim crnogorskim zakonodavnim aktom iz 1796 godine, u svojoj Programskoj Deklaracije upisala je pet temeljnih principa – među kojima je i antifašizam.
- Antifašizam nije samo poklič, jedan praznik koji se obilježava ili načelna proklamacija. Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati, ne u jednom danu ili vezano za jedan događaj, već kao odrednica koja definiše karakter jedne društvne zajednice – jasni su u STEGA.
Desni populizam, klerikalizam, dogmatizam, istorijski revizionizam, etno-federalizam su, ističu oni, stvarnost današnje Crne Gore, koja sve više, uljed raspada vrijednosti dirigovanog unutrašnjim, ali i snažnim i spoljno političkim uticajem postaje sve više – zapušteno društvo, preušteno talasu „novog primitivizma“, koji je po istoj matrici devedesetih godina prošlog vijeka donio tragedije i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Na ove vrlo, opasne deformacije crngorskog društva već duže upozoravaju i Evropska komisija, Evropski parlament u svojim rezolucijama i nedavno i gospodin šef Delegacije EU u Podorici, g. Satler u javnom obraćanju crnogorskoj javnosti – naglasili su u STEGA.

STEGA obilježava 81 godinu od stradanja partizana i antifašista na Lazinama: Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati

Kad pomislite da šefovi crnogorskog sektora bezbjednosti ne mogu niže da padnu, Šaranović, Šćepanović i ostala ekipa policijskih poglavnika i doglavnika sve demantuju i pokažu da mogu i gore i niže - ravno do dna. &nbsp; -Rasvijetljeno je. Znamo svi što se desilo, Uprava policije će zvanično da obavijesti javnost – tako je govorio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović stojeći ispred uzbunjene mase, nakon objave o tući na Zabjelu i navodnom ,,napadu Turaka na podgoričke mladiće”. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110318118_bbf11c6485024f9dbe24c671e834a4504da77754893eb0578310fa4eb09b80b7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110318118_bbf11c6485024f9dbe24c671e834a4504da77754893eb0578310fa4eb09b80b7" data-rendition-name="original" width="992" height="535" loading="lazy" alt='DA LI ZNA DA NIŠTA NE ZNA: Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović ,,smiruje masu"'> <figcaption>DA LI ZNA DA NIŠTA NE ZNA: Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović ,,smiruje masu"(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  SERIJA ZVANIČNIH LAŽI Ispostavilo se da je Šaranović lagao: ništa nije bilo rasvijetljeno, iako je policija pokušala da djeluje autoritativno. Pa je brže-bolje regionalni policijska uprava ,,Centar”, kojim komanduje Goran Jokić saopštila, samo koji sat nakon izjave Šaranovića, da su ,,privedena dva turska državljanina koja se dovode u vezu sa sinoćnjim ranjavanjem jednog lica upotrebom hladnog oružja – noža...“ I ovo je bila laž: uhapšeni su bili jedan turski i jedan azarbejdžanski državljanin. Iako je bilo lažno – ili možda baš zbog toga - policijsko saopštenje je odmah izazvalo efekat - na ulici. U stvari, targetiranje imigranata bilo je idealan okidač za antiturska, kesenofobna i fašistička okupljanja takozvanih narodnih patrola, navijačkih grupa širom Podgorice... &nbsp; I onda, nakon ovdašnje verzije ,,kristalne noći“ - kada je demolirano ili zapaljeno više lokala turskih državljana, kada je privođeno 45 turskih državljana, samo zato što su Turci - policija se ponovo oglasila. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251103181112_d457c712a1162593e53ec044fa1eed7ad44daedcce4a2128e05ca06d4c8376a0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251103181112_d457c712a1162593e53ec044fa1eed7ad44daedcce4a2128e05ca06d4c8376a0" data-rendition-name="original" width="1200" height="675" loading="lazy" alt="ZVANIČNE (NE)ISTINE: Čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović"> <figcaption>ZVANIČNE (NE)ISTINE: Čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I opet zvanične laži. Ovoga puta ih je izgovorio Lazar Šćepanović. Koji je javnosti otkrio tobožnji novitet iz istrage – počinioci su trojica državljana Azerbejdžana i jedan državljanin Turske. &nbsp;&nbsp;&nbsp; Da bi sljedećeg dana, što se policije tiče, sve bilo završeno sa dvojicom uhapšenih: jedan državljanin Turske i jedan državljanin Azarbejdžana okrivljeni su - za pokušaj ubistva. I to nakon tobožnjeg uviđaja koji se sveo na – izjavu oštećenog, inače sina policajca, kojem, kako reče Šćepanović, treba vjerovati. &nbsp; I opet su se pokazale policijske neistine: u petak, sedmi dan od incidenta, dvojica osumnjičenih za pokušaj ubistva su oslobođena jer se pokazalo i dokazalo da nijesu ni bili na mjestu tuče, već - u svojim krevetima. &nbsp; Devet dana, bezbroj lažnih državnih vezija, postupanje policije mimo pravila službe, nezakonito i mimo zdravog razuma, potezi vlasti koji su podizali tenzije i podsticali &nbsp;šovinizam. I – ništa! Nije bilo jedne riječi izvinjenja, jednog priznanja pogreški, makar jednog pozivanja na odgovornost. Niko da se zacrveni. &nbsp; PRAVO LICE VLASTI Ta jedna tuča, taj banalni incident pokazao je pravo lice crnogorske vlasti: ono bezobzirno, koje otkriva surovu istinu da Spajića i ekipu nije briga što su svojim pogrešnim potezima, nezakonitim odlukama, lažnim objavama – ili nečinjenjem - doveli Crnu Goru na prag vanrednog stanja. &nbsp; Samohvalisavo lice vlasti koja se ne libi da, radi sopstevnog ćara, objavljuje – kao što je Boris Bogdanović objavio dok su gorjeli turski lokali – sliku 45 postrojenih Turaka i Azarbejdžanaca, podigntih ruku i okrenutih licem ka zidu, kao da čekaju egzekuciju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251103181120_05d50948fc812c8bd1d437636c0bb59ef3ab56794d2bdbe265b2f33787def363.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251103181120_05d50948fc812c8bd1d437636c0bb59ef3ab56794d2bdbe265b2f33787def363" data-rendition-name="original" width="892" height="737" loading="lazy" alt="DRŽAVNA SRAMOTA: Policija postrojava turske radnika uispred zgrade u kojoj su smješteni"> <figcaption>DRŽAVNA SRAMOTA: Policija postrojava turske radnika uispred zgrade u kojoj su smješteni(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Bahatost laži i zloupotreba državne sile kojom se – u stvari - ponižava država kojom ova vlast rukovodi, ali i kojom se vlast izruguje narodu kojim vladaju. &nbsp; Kako drugačije objasniti da je premijer Milojko Spajić iz dalekog Rijada potrčao da potpali vatre šovinizma, ksenofobije i fašizma i uvede vize za turske državljane. Iako se tada nije znalo, a i dan-danas se ne zna, je li ijedan Turčin uopšte bio akter tuče na Zabjelu. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251103181120_87daf7d760bd3ec1d90701f302291fdecfb8e7419b60c17a2e98272a0cd01fb4.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251103181120_87daf7d760bd3ec1d90701f302291fdecfb8e7419b60c17a2e98272a0cd01fb4" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="O OZBILJNIM TEMAMA UZ SPRDAČINU: Premijer Milojko Spajić"> <figcaption>O OZBILJNIM TEMAMA UZ SPRDAČINU: Premijer Milojko Spajić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I ništa, Spajić, nakon svega, nema osjećaj krivice. Naprotiv: prostački se, posred parlamenta, sprdao da mora da ,,radi i nahrani narod”, koji je, valjda, nesposoban za život bez Milojkove milostive pomoći. &nbsp; POŠTENI ČETNICI I OSTALI... A kako tek shvatiti ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića koji je – iako je znao da uvođenje viza primitivno zadovoljenje najnižih starasti ovdašnjih islamofoba – mirno ostao da se baškari u fotelji izvršne vlasti. Ne samo Ibrahimović, već i svi ministri iz manjinskih stranaka. &nbsp; Zaboga, da li se onaj Nikola Camaj, potpredsjednik Skupštine iz Albanskog foruma - onaj što ponosno veli da je bolje sa četnicima nego sa lopovima, kao da su četnici što kolju drugu vjeru pošteni ljudi – da li se taj Camaj makar malo lecnuo kada je vidio one u Podgorici, sa maskama i kapuljačama kako kliču ,,Ubij Turčina“. Ili mu je, možda, bilo svejedno - jer on nije ni Turčin ni musliman. Ne, nikom ništa: stranke manje brojnih naroda ostaju u vlasti, po svaku cijenu. Po bilo koju cijenu. I kao da poručuju: čast je čast, ali vlast je, ipak, vlast. &nbsp; MUČNA CRNOGORSKA REALNOST &nbsp; I sve je to priča o današnjoj Crnoj Gori. Ne samo o vlasti, nego i o vladajućem duhu vremena, o narodu koji bira takvu vlast. Naravno, sve one narodne patrole, ona naoko iznenadna antiturska orgijanja, islamofobična iživljavanja nijesu bila bez pripreme terena: počev od ovdašnjih političara kao što su Milan Knežević, Vladislav Dajković i slični, koji su palili mase strahom od najezde osmanlija na Crnu Goru, pa onda do policijsko-političkih poruka koje su slali Šaranović, Šćepanović, Bogdanović i ostali političari vladajuće većine, sve do uzdizanja neofašizma, kroz akciju veličanja četničkih koljača poput Pavla Đurišića koju su sprovodili mnogi – od sveštenika Crkve Srbije, političara iz vlasti Andrije Mandića do njihovih medija i botova... Zlo sjeme je prolijalo i ta nova, mrzilačka Crna Gora svakako odgovara glavnom mentoru srpsko-ruskih partija u Crnoj Gori, Aleksandru Vučiću, onom što mu ćaciji kliču ,,Aco Srbine” i koji se tako, preko Crne Gore, svetio turskom predsjedniku Erdoganu za ulaganje u Kosovo i tamošnju državnu vojsku. Ali, to je samo dio istine o današnjoj Crnoj Gori, o većinskoj Crnoj Gori koja je izrasla iz litijaške kontrarevolucije. &nbsp; Tek treba razumjeti – kako smo došli dovde, da osim neodgovorne vlasti i društvo postane – ne samo neodgovorno – već otupjleo na ljudsku patnju, na muke onih pored nas? &nbsp; Kakvo smo to društvo postali kada je moguće da stotine - &nbsp;možda i hiljadu mladih ljudi - u nekoliko sati se organizuje i izađe na ulice Podgorice da širi šovinizam zbog jedne tuče na Zabjelu, a da mjesecima nesrećne porodice ubijenih u dva masakra na Cetinju čame na Kruševom ždrijelu, da ih se samo malobrojni posjete ili sjete, čak i iz njihog grada, Prijestonice Crne Gore? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251103181124_19a073e64c3d36c339096fc72bd56f3cbd895fa829a566be0bcf448cb6eb1c06.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251103181124_19a073e64c3d36c339096fc72bd56f3cbd895fa829a566be0bcf448cb6eb1c06" data-rendition-name="original" width="1280" height="720" loading="lazy" alt="BEZ ODGOVORA VLASTI: Vesna Pejović, majka Nataše Martinović i baba Mašana i Marka Martinovića"> <figcaption>BEZ ODGOVORA VLASTI: Vesna Pejović, majka Nataše Martinović i baba Mašana i Marka Martinovića(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Ima li zrno ljudskosti u vrhu crnogorske vlasti kada ćuti, ne odgovara i nikoga ne poziva na odgovornost zbog brojnih propusta istrage zločina u Medovini prije tri godine i onom od januara ove godine na Cetinju? Koliko traje onih Spajićevih petnaest dana kada će ispuniti jedan, jedini zahtjev ljudi koji mjesecima protetsvuju na Kruševom ždrijelu? &nbsp;&nbsp; Kakvo smo to društvo postali u kojem suze nesrećne Vesne Pejović, majke Natašine i babe Marka i Mašana, dvije zaustavljene nevine mladosti, ne dodiruju bilo koga iz vlasti, malo koga iz opozicije i malo koga od običnih građana. &nbsp; Kažu da svaki narod zaslužuje vlast kakvu ima. Samo, i svaki narod bira onu vlast koju želi. Tražili su litijama da Crna Gora bude drugačija, postavgustovska Crna Gora i jeste drugačija: nikada ranije ova količina ksenofobije i fašizma nije bila tako jaka, skoro pa dominantna; društvo bez empatije, bez želje da brani vrijednosti slobode, antifašizma i građanskog društva. Je li to većinska Crna Gora ili Crna Gora koju vlast nameće? Svejedno je – to je današnja Crna Gora u kojoj običan građanin ostaje bez reakcije na muku drugih oko sebe. &nbsp; I onda, kada nam iy Brisela saopšte da je Crna Gora najviše napredovala na ulasku u Evropsku uniju, valja se zapitati – kakvi su zaboga ovi ostali, kad smo im mi predvodnica? &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Pravo lice nove Crne Gore

Vlada Milojka Spajića je, reagujući na incident koji se 25. oktobra dogodio u podgoričkom naselju Zabjelo, podlegla histeriji, što je samo pokazatelj haosa koji se u izvršnoj vlasti očigledno dešava svakodnevno u mnogim segmentima, rekao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Nikola Janović.
On je kazao da, nažalost, sve to što smo imali prilike da gledamo proteklih dana, jedna ružna slika i da misli da većina građana osjeća stid povodom svih onih histeričnih dešavanja, onda propagande koja je išla tih dana i onakvih propusta Uprave policije prije svega.
- Vidjeli smo da su uhapšeni pogrešni ljudi - podsjetio je on, gostujući na TV Vijesti.
Iz policije su prvo tvrdili da su u ranjavanju Podgoričanina M. J. 25. oktobra uveče na Zabjelu, učestvovali državljani Turske i Azerbejdžana, što je izazvalo seriju ksenofobnih incidenata - pogrdna skandiranja, demoliranja ugostiteljskih objekata u više gradova, paljenja automobila u vlasništvu turskih državljana, prenose Vijesti.
Nakon što je Viši sud konstatovao da nema dokaza protiv dvojice prvobitno uhapšenih državljana Turske N. D. (54) i Azerbejdžana Y. G. (31), jer je dokazano da nemaju veze s tim krivičnim djelom, policija je juče ujutro uhapsila Azerbejdžance J. M. (45) i E. M. (33).

Janović: Vlada podlegla histeriji zbog incidenta na Zabjelu, građane je stid

Uprava za ljudske resurse objavila je javni konkurs za poziciju direktora Uprave policije (UP). 
 
Podsjećamo, sadašnji v.d. direktora UP-a je Lazar Šćepanović.
Šćepanović tu funkciju obavlja od decembra 2024. godine.
Direktor UP-a postavlja se na period od pet godina.
Javni konkurs je objavljen po zahtjevu Ministarstva unutrašnjih poslova.
- Potreban je VII1 nivo kvalifikacije obrazovanja, položen stručni ispit za rad u državnim organima, najmanje 10 godina radnog iskustva na poslovima sa VII1 nivoom kvalifikacije obrazovanja, od kojih najmanje pet godina na rukovodećim radnim mjestima u policiji, MUP-u, Ministarstvu odbrane ili Agenciji za nacionalnu bezbjednost, odnosno najmanje pet godina na sudijskoj ili tužilačkoj funkciji - navodi se u konkursu.

Raspisan konkurs za direktora Uprave policije

Na poziv generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Antonia Gutereša, i Njegovog Visočanstva, Emira Katara, šeika Tamima bin Hamada Al-Tanija, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović učestvovaće na Drugom svjetskom samitu o društvenom razvoju, koji se održava od 4. do 6. novembra u Dohi.
Kako je navedeno u saopštenju, Samit koji okuplja šefove država i vlada se održava 30 godina nakon prvog samita ove vrste koji je održan 1995. godine u Kopenhagenu.
Milatović će se obratiti na plenarnoj sjednici i koopredsjedavati okruglim stolom na visokom nivou posvećenom pitanjima socijalne inkluzije, zapošljavanja i održivog razvoja.
U svom izlaganju, kako se dodaje, Milatović će poručiti da Crna Gora ne smije da stoji, već da mora odlučno da nastavi put reformi i razvoja – jačajući ekonomiju, otvarajući nova radna mjesta i stvarajući društvo u kojem svaki građanin ima priliku da uspije.
- Predsjednik će se sastati sa Njegovim Visočanstvom, Emirom Katara, šeikom Tamimom bin Hamadom Al-Tanijem, s kojim će razgovarati o jačanju političkog dijaloga i razvoju saradnje između dvije države, posebno u oblastima investicija, turizma i energetike - zaključuje se u saopštenju.&nbsp;

Milatović učestvuje na Samitu UN-a o društvenom razvoju u Dohi

Ima jedan stari vic o Old Šeterhendu, Vinetuu i Muju, kad se kreću kroz mrkli mrak i kad naprijed ide Old Šeterhend. Začuje se u mrklom mraku „tup!“, nakon čega se Old Šeterhend vraća sa masnicom na desnom oku. Pođe Vinetu naprijed, opet se začuje „tup!“ i Vinetu se vraća, takođe sa masnicom na oku. Pođe Mujo naprijed u mrkli mrak i začuje se „tup, tup!“, dva puta. Vraća se Mujo sa masnicama na oba oka. Vinetu ga začuđeno pita: „Kako moj bijeli brat uspjeti stati dva puta na ista grabulja?“ Mujo je još dobar, predobar. Narod u Crnoj Gori staje na te iste grabulje po hiljadu puta i nema problem da stavi prst na čelo i da se zapita „pa jesam li ja normalan?“. U Srbiji je postojala medijska mreža pod imenom „Istinomjer“, čiji su novinari predano zapisivali sve laži i neispunjena obećanja srpskih političara. A bilo ih je na tone. Zamislite samo da u Crnoj Gori postoji takva medijska evidencija, koliko bi samo posla imali za Milojka Spajića?! „Pustite me da radim“! Pa što radiš? „Dovodim investitore“! Pa đe su? Doveo je Alabara kojeg može dovesti ko god hoće, samo mu daj najbolje lokacije, lex specijalis da ne mora da poštuje domicilne zakone i da gradi i prodaje stanove. To jest, da okreće brzu lovu. Lako ti ga privuć', sve uz lažljivu patetiku o majci i njenim savjetima. CRNI ĐAVO Slijepac vidi da se Crna Gora raspada po svim šavovima, da ne postoji iole suvisla koncepcija što su planovi države za narednih mjesec dana, ne daj bože za duži period. Pardon, ako zanemarimo ideju da se pohapse i procesuiraju svi koji mogu ugroziti sadašnju vlast. Pa ako treba smislićemo i nove pravne pojmove, poput „vanknjižnog vlasništva“ i dati ogroman doprinos istoriji svjetskih gluposti, samo da stavimo iza brave svakoga ko predstavlja bilo kakavu opasnost, da uništimo svaku kompaniju koja nije pod kontrolom sadašnje vlasti, dovesti svoje i uvesti ih u njihove poslove, te tako riješiti i pitanje kritičkih medija. Ostaviti ih na suvo, bez sponzora. Stvoriti informativni raj za idiote svih vrsta i ispirati im ono malo mozga koji im još mrda. Śetite se kokaina u kontejneru „Volija“? Da nijesu bili na oprezu, znajući sa kakvom mafijom imaju posla, odavno bi vlasnik „Volija“ svirao klavir u Spužu, a neki „bizmismen“ nove vlasti držao najveći maloprodajni lanac. Sada je na redu Bemax, kompanija koja bi bila ponos svake normalne zemlje, sa kapacitetima kojima raspolaže, profesionalizmom u pripremi poslova, projektnim zadacima itd. Ne bi bila prva zdrava kompanija koju su uništile „postavgustovske vlasti“. A onda dovedu kadrove koji nijesu sposobni trafiku da vode, ako ne računamo da su ih obijali u mladosti. Kadrove kojima je to prvo zapošljenje u životu. Tako da se ostvaruje san voditelja propagandne emisije „Nečisto“, na TV Vijesti, o crnom đavolu. Zaista su se svojski potrudili da nam podare tikve sađene sa najcrnim đavolom.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110121118_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110121118_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3" data-rendition-name="original" width="600" height="337" loading="lazy" alt="sdt"><figcaption>META SVI KOJI MOGU UGROZITI VLAST: Specijalno državno tužilaštvoetv</figcaption></figure>  Zanimljivo da se sadašnje vlasti ne trude ni da stvore privid demokratije. Direktno saopštavaju da bi najradije na mjestu glavnog tužioca postavili Lavrentija Pavloviča Beriju i „stare šifonjere“ bacili u najdublji podrum. Nešto slično kao što su Crnogorce, njihove žene i đecu, bacili u podzemlje zatvora u Zenici da skapavaju do smrti. Kakvi dokazi i bakrači? Koga to interesuje? Ovamo mjere promile ljubitelja krnjojelskog genija, sinovca mu proganjaju, iako se radi o „divnom i poštenom momku“. za kojeg oni koje je upucao ne smiju da kažu da ih je upucao, dok sa druge strane ne strijeljaju one koje bi narod, čuveni naaaarod, rado vidio da vise na Trgu Nezavisnosti, koji je dobio ime zahvaljujući njima. Ali i to će oni promjeniti. Recimo, u Trg Marka Radovića! Baš adekvatno. Da se lijepo ozvaniči da su ideološki nasljednici najvećih baraba u istoriji Crne Gore, koji su ubijali na ulici svakoga za koga su mislili da nije njihov. Zna li crni Rajo koliko Crnogoraca bi ga rado viđelo sa lisicama na rukama? Ako su za njega Crnogorci uopšte naaaarod? Daće bog! Možda Rajo misli da je regal, vara se, on je tek stara raspala škrinja sa neke divlje deponije. EU KAO DEMOKRATE Što je najgore, mene EU sve više podśeća na Demokrate, a komesarka EU i vrh administracije na Aleksu Bečića i Borisa Bogdanovića. Riješili ljudi da pokazno prime Crnu Goru u EU iz „političeskih“ razloga, što bi rekao Sv. Petar Cetinjski, čuveni izdajnik srpstva po Andriji Luburiću, pa su slijepi na sve što se događa u Crnoj Gori. Ćeraju jednu te istu izanđalu priču, tu su pohvale za napredak, sve cvjeta, milina božja. Čitav život sam mislio da sam dijete zapadne kulture, zapadnih vrijednosti, ponašao se anticrnogorski prema iskonskoj ljubavi prema Rusiji, tri puta i tri hiljade puta mi otpadalo meso zbog toga, kad ono vojvoda Rajo, magistarski plagijator Laljo i vunderkind sa Megatrenda, Boris Bogdanović, ispadoše slika i prilika evropske vizije Ursule fon der Lajen, dok ja postadoh kočničar Crne Gore u svijetlu četničku, evropsku budućnost! Nema, mijenjaju se vremena. Pa normalno je. Ako je jedna Amerika, u koju smo mi svi koji ne poštujemo tradicuju Crne Gore po vojvodi Raju, gledali kao u zaštitnika svjetske demokratije, čije smo institucije posmatrali kao primjer nezavisnosti i pravde, promjenila sve svoje temeljne vrijednosti, pretvorila se u pokušaj narandžaste kraljevine i samovolju narandžaste kose, ko smo mi, šaka jada, da se mi sad prsimo sa demokratijom?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110121118_6ba074d5fa34f8285f541f8328902b9116febfb2255c09434a1b7965444abe29.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110121118_6ba074d5fa34f8285f541f8328902b9116febfb2255c09434a1b7965444abe29" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="demokrate"><figcaption>EVROPSKA UNIJA SVE VIŠE LIČI NA DEMOKRATE: Boris Bogdanović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  Završih ja davno Ekomićeskij fakultet, onako, sa prośečnim ocjenama, zeznuo me nedostatak ambicija, počeo da radim u spoljnoj trgovini. Naravno, bijah u prednosti u odnosu na one sa srednjom školom ili drugim fakultetima. Radili smo mi na fakultetu doznake, akreditive, CMR-ove, Bill of ladinge, paritete, razne vrste ugovora, učili klauzule o arbitraži, višoj sili, itd, da vam ne nabrajam. Ali džaba, trebale su mi godine kroz iskustvo da polako učim svoj posao, da sagledavam sve zamke posla i kako ih izbjeći, kako ostvariti profit i ne pojesti ga svojom greškom... Jednom riječju, shvatio sam da je iskustvo sto puta važnije od onoga što si učio na fakultetu. Zamislite da su me odmah po završetku fakulteta postavili za direktora? Što bih ja kukavac radio? Lako je ovima danas. Da im daš avion pun putnika da voze, iako ga nikada nijesu vozili, pristali bi iz taka. Eeee, druga su vremena bila nekad. Morao si dobro da se pokažeš da bi dobio mjesto višeg referenta, a do rukovodećeg mjesta već si morao biti poveći znalac posla. Današnju Crnu Goru vodi balavurdija bez dana radnog iskustva, sa završenim lijevim fakultetima, odmah śeli da voze avion, što ih briga, da neće nekome odgovarati? BERZANSKI MEŠETAR Beskrajno mi je zanimljivo da su građani Crne Gore dali svoju budućnost u ruke jednom bivšem brokeru, ili, kako se neđe kaže, berzanskom mešetaru, koji se nikada nije bavio makroekonomijom i koji se obučavao za jedan uskospecijalizovani brokerski posao. U svojoj karijeri sam sreo dosta brokera, bilo da su se bavili berzom novca, obojenih metala ili drugih roba. Ispod milijarde dolara oni ne umiju da razgovaraju! Imali smo jedan naziv za njih, „avioni, kamioni“. Zato neka vas ne čudi što Miloko dolazi iz Japana sa milijardama investicija National Panasonica, Mitsubishija, ... Em lijepo zvuče milijarde, em lijepo zvuče giganti japanske industrije, od kojih je National panasonic ponos Japana i garancija najvećeg kvaliteta. Mi nebrokeri smo godinama radili kao mravi da bi ugovorili neku crkavicu od investicije od 150, 200 miliona dolara, a Milojko, TUP, pa u sekundi sredi milijarde investicija. Ili, što bi Milojko rekao, PAF, PAF. Milojko će ući u anale ekonomske nauke rečenicom da povećanje plata, odnosno potrošnje, ne utiče na inflaciju. Odmah mu treba dati Nobelovu nagradu za ekonomiju, jer to još niko nije otkrio. A mi učili o inflacionoj spirali u kojoj se smjenjuju rasta plata i rast cijena? Budale!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251101211112_ad8fc32d493ae1d2246ee1aa1b6558b19496198972e10f4fa0b924f92469e828.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251101211112_ad8fc32d493ae1d2246ee1aa1b6558b19496198972e10f4fa0b924f92469e828" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="spajić"><figcaption>GRAĐANI CRNE GORE BUDUĆNOST PREDALI BERZANSKOM MEŠETARU: Milojko Spajićetv</figcaption></figure>  Samo narod koji je neznanca proglasio za ruskog cara može državu dati u ruke ljudima bez političkog i životnog iskustva. Kao da je država igračka pa đeca mogu da se igraju sa njom do mile volje. Pa i ako je razbiju, velika šteta. Neće im sigurno zamjeriiti vojvoda Rajo i onaj talentovani performer seljačkog humora iz Zete dok se bude kupao u kolektoru u Botunu. Pa se pitamo koji ideološki predznak ima država koju smatramo otadžbinom? Jesmo li se to vratili na idološke junačke matrice Pavla Đurišića ili smo dio savremene evropske civilizacije? Štiti li vlast svoje biračko tijelo premlakom i neprofesionalnom reakcijom policije oko postavljanja spomenika dražesnom Pavlu i oko premlaćivanja novinara, ili dok su bili kohorta potkosovskim bojovnicima dok su uzvikivali „smrt Turcima“? Ne śećam se da je neko rekao - pa što ako pogine deset njih dok su orgijali pred Vladom u huliganskoj ikonografiji, sa maskama, bejzbol palicama i sličnim rekvizitima i ikonografijom koja je superevropska. Kad bi se zezali. Ono, nije da i Evropa sve više kači Musolinijeve slike na zidu i umnožava Orbane i Fice. Valjda im zato neće smetati ni Crna Gora Pavla Đurišića. Još jedna fekalijica na evropskom podu neće mnogo ostaviti traga na đonovima nekada velike ideje o ujedinjenoj Evropi.

Tup, tup, tup...

U dvorani „Napredak“ u Zagrebu održana je međunarodna konferencija posvećena jednoj od najmračnijih tema postjugoslovenskog prostora – nestalim bebama, a događaj je organizovao Savez hrišćana Hrvatske. Kako je saopšteno, konferencija je okupila roditelje, stručnjake i istraživače iz regiona, odlučne da otkriju istinu koju sistemi decenijama prikrivaju. <h2>&nbsp;PRIKRIVANJE ISTINE</h2> U uvodnom obraćanju, ističe se u saopštenju, predsjednik Saveza mr Damir Katulić naglasio je da istina o nestalim bebama prevazilazi nacionalne i vjerske granice, to je, kazao je on, pitanje savjesti čitavog društva. - Konferenciji su prisustvovali i brojni roditelji čija su djeca nestala neposredno nakon rođenja, a njihova svjedočenja odjekivala su salom kao bolni podsjetnik da borba nije završena – piše u saopštenju. Među govornicima iz Srbije bili su Ana Pejić, majka nestalog đeteta i osnivačica Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, dr Gordana Radelić, majka nestalog đeteta, te prof. dr Goran Belojević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Dan prije ove konferencije, dodaju u saopštenju, 29. oktobra u Londonu je troje stručnjaka iz različitih oblasti predstavilo naučni rad o otmicama beba na prostoru bivše Jugoslavije, čime je tema prvi put dobila i naučni temelj.&nbsp; - Taj trenutak mnogi nazivaju prekretnicom, jer borba roditelja od tog dana više nije samo vapaj, već argumentovana, dokumentovana istina – saopšteno je nakon Konferencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314" data-rendition-name="original" width="1042" height="496" loading="lazy" alt="Sandi Dizdarević"> <figcaption>Sandi Dizdarević</figcaption> </figure>  Putem video-bima obratio se i profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević, član međunarodnog istraživačkog tima koji učestvuje u pronalaženju nestalih beba.&nbsp; - Njegove riječi, izrečene s oprezom ali odlučno, potvrdile su ono što roditelji već dugo znaju – istina postoji, ali se sistemski prikriva – piše u saopštenju. Podsjećaju da je nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Srbiji usvojen zakon koji, kako poručuju roditelji, nije donio pravdu, već pokušaj zataškavanja.&nbsp; Majke iz Hrvatske su se, poput majki iz Srbije, obratile istom sudu i dobile presudu u svoju korist.&nbsp; - Ana Pejić je u Zagrebu izrekla rečenicu koja je odzvanjala poput zavjeta: „Nemojte dozvoliti da majke Hrvatske prođu kao majke Srbije. Ispunite presudu, dajte nam odgovor - gdje su naša djeca“ – poručila je ona. <h2>&nbsp;DAVID PROTIV GOLIJATA</h2> U saopštenju se naglašava da je posebno emotivan trenutak tokom konferencije bio kada je jedan od očeva objavio da je, vjerovatno, pronašao svog sina.&nbsp; - To nije bio samo trenutak emocije - to je bio trenutak sudara dvije sile: roditeljske vjere i sistemske tišine. Borba ovih roditelja, koja traje više od tri decenije, više se ne može opisati kao epska. Ovo je biblijska borba Davida protiv Golijata – borba malih, golorukih ljudi protiv nevidljivog, hladnog sistema moći. David danas nema praćku ni kamen, već dokumenta, presude, DNK analize i glas koji više niko ne može ućutkati. Golijat više nije vojnik, već birokratski zid, lažna dokumentacija, izgubljeni spisi i institucije koje ćute. Ali istorija nas uči: Golijat uvijek djeluje nepobjedivo – sve dok David ne ustane. Ti roditelji jesu taj David. I dok im svijet okreće leđa, oni ne odustaju. Dok institucije odlažu, oni ne prestaju. Dok vlasti traže načine da zataškaju, oni traže samo jedno - istinu i ime svog djeteta – naglašava se u saopštenju koje je Portalu ETV dostavio sekretar Saveza hrišćana Hrvatske Bojan Jovanović. Njihova borba, dodaje se, nije politička, nije nacionalna, nije vjerska, već borba za osnovni smisao postojanja – za istinu, za pravdu, za dijete koje je negdje, možda još živo, možda izgubljeno u nečijem tuđem životu. - U vremenu kada su mnogi pristali na ćutanje, ovi ljudi su izabrali da govore. I zato ova borba nije samo hrvatska, srpska, ni regionalna – ona je ljudska. Ona prevazilazi granice, zakone i sisteme, jer dodiruje ono što nijedna vlast ne može kontrolisati: ljubav majke i oca prema djetetu koje traže. Istina je krenula. I neće stati dok posljednje ime ne bude izgovoreno, dok posljednje dijete ne bude pronađeno i dok pravda ne nadvlada strah – zaključeno je u saopštenju, Konferenciju u Zagrebu pratila je državna njemačka televizija, koja, kako je Portalu ETV kazao Jovanović, priprema dokumentarni serijal od šest epizoda, čime slučaj nestalih beba ulazi u evropski medijski i istraživački fokus. Sljedeća konferencija, u organizaciji Saveza hrišćana Hrvatske, biće održana u Bosni i Hercegovini, a već se planira i nova – u Crnoj Gori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729" data-rendition-name="original" width="770" height="513" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>Bojan Jovanović(Photo: Al Jazeera)</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;TRGOVINA BEBAMA</h2> Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je saopštavano da su im bebe umrle, a one su završile u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima i prodavane su. Dojčevele objavio je 2019. godine priču muškarca iz BiH koji tvrdi kako mu je ljekara Ginekološke klinike Kliničko-bolničkog centra Zvezdara u Beogradu 1998. godine u prostoriji punoj novorođene djece rekao da odabere jednu bebu.&nbsp; - Biraj - tvrdi Marko Ivić da mu je rekao ljekar.&nbsp; On i supruga decenijama žive i rade u Njemačkoj, ali nijesu mogli da imaju djecu, pa su se odlučili na usvajanje. - Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo pored porodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište - ispričao je Ivić 2019. za Dojčevele. Medicinska sestra mu je dala bijeli mantil i sa ljekarom je krenuo u obilazak porodilja, a dodirivanje kreveta trebalo je da bude znak doktoru koja porodilja liči na njegovu suprugu. - Pitao me kako izgleda moja žena, a ja sam odgovorio da je crnka. Poslije me je odveo u boks sa bebama i rekao mi da izaberem bebu. Doslovno mi je rekao: „Biraj“. Rekao je da se po djetetu plaća 10.000 DEM, a ako želim blizance, onda 15.000 DEM, da će sve papire srediti kao da je moja žena rodila. Čak mi je govorio da i mojim njemačkim prijateljima, ali i našim ljudima, kažem da u tom porodilištu mogu dobiti dijete ako to žele. Kada je to govorio, predstavljao se kao veliki humanista, jer su to, navodno, djeca iz siromašnih porodica ili studentkinja koje nijesu znale što bi s njima. Znao sam da to nikako ne može biti u redu. Rekao sam da ću razgovarati sa ženom i otišao – ispričao je Ivić, koji je sa suprugom odlučio da neće uzeti bebu iz tog porodilišta. Odlučio je da progovori kada je 2017. na jednoj reginalnoj televiziji vidio prilog o nestalim bebama, a govorile su đene iz Udruženja nestalih beba Srbije.&nbsp; - Supruga i ja gledali smo tu emisiju i ja sam samo kazao: Ane moja, to smo mi mogli biti. Mi smo mogli to ukradeno dijete kupiti. Mi smo mogli biti kupci. Ostali smo šokirani. Vidio sam te majke i rekao da neću ćutati – ispričao je on 2019. U Beogradu je, na poziv majki iz ovog udruženja, svjedočio o svom iskustvu. - Trgovina bebama je bila sistemski organizovana u lancu ljekata, preko matične službe centara za socijalni rad i policije. Očito su te strukture i danas jake – rekla je 2019. Ana Pejić za Dočevele. Prije dvije godine snimljena je i mini serija „Kalup“ na osnovu svjedočanstava roditelja nestalih beba.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c" data-rendition-name="original" width="621" height="502" loading="lazy" alt="Ana Pejić"> <figcaption>Ana Pejić</figcaption> </figure>  Prvi put i majke iz Hrvatske progovaraju i tvrde da su im djeca oteta. Nedavna vijest o majci koja je nakon 40 godina u Srbiji pronašla svog sina za kojeg su rekli da je umro tijekom porođaja, samo potvrđuje da su se u tim godinama događale nevjerojatne stvari. Sve žene s kojima je razgovarala ekipa emisije Provjereno, imaju gotovo identičnu priču - uredan porođaj nakon kojeg je u prvim danima sve bilo u redu. Odjednom se stanje pogoršava, nastaju komplikacije s bebom zbog koje djecu premještaju u druge bolnice. Čak i druge gradove. Prije tri godine u Srbiji je odjeknula vijest da je majka, kojoj je nakon porođaja saopšteno da je beba umrla, pronašla svoga sina poslije 40 godina. On je usvojen, takođe, u Srbiji. U potrazi za sinom pomoglo joj je Udruženje za istinu i pravdu o bebama. DNK analiza potvrdila je njihovu kevnu vezu. Prema istraživanju Ane Pejić u bivšoj Jugoslaviji, kasnije i u državama nastalim iz nje, u razdoblju od 1960. do 2003. iz porodilišta je ukradeno pola miliona đece.

Ana Pejić: Dajte nam odgovor - gdje su naša djeca

Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- kazala je u informativnoj emisiji ''24 sata'' na Televiziji E crnogorska novinarka Tanja Šuković.
- Čitav javni prostor pretvorio se u jedan veliki reality, sve manje smo ljudi sa onim osobinama i vrijednostima koje bi trebalo da nas krase i ovo što se dešava porodicama žrtava masakara na Cetinju je jedna velika mrlja na svima nama, &nbsp;kazala je Šuković, ističući da postajemo društvo bez empatije.&nbsp;
Osvrćući se na činjenicu da porodice žrtava u cetinjskim masakrima još uvijek čekaju pravdu, te da je jedan od preživjelih u masakru u Medovini tužio državu i Cetinje i zbog štete koju je pretrpio, Šuković je kazala da to potvrđuje sramni nedostatak odgovornosti.
- Čuli smo u ovom prilogu da advokat pominje odgovornost. Odgovornosti nema, ni objektivne ni lične. Ja bih rekla da je ono što je strašno i što nas ljudski najviše pogađa to da postajemo društvo bez empatije. Vidjeli smo da je gospodin Milojko Spajić tek poslije dužeg vremena primio porodice žrtava, obećao im ponovni susret za petnaest dana do kojeg nije došlo. Mislim da je takvo izigravanje sa patnjom i dostojanstvom ovih ljudi sramno- kazala je Šuković.&nbsp;
<h2>Sektor bezbjednosti apsolutno nesposoban</h2>
Izlive ksenofobije i mržnje prema turskim državljanima, kao posljedice incidenta na Zabjelu, te reakciju ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, hapšenje pogrešnih ljudi i uvođenje privremenog viznog režima, Šuković vidi kao rezultat apsolutne nesposobnosti sektora bezbjednosti što se vidjelo i brojnim ranijim, kao i ovom slučaju.&nbsp;
Takođe, smatra da postoji mogućnost da je nekome nije odgovaralo da se ovo spriječi, jer kako kaže, prosto je nemoguće da ne možete da spriječite nešto što se danima unaprijed najavljuje.&nbsp;
- Mnogo je čudno da kad neko iznese lažni podatak da u Crnoj Gori ima 110 000 Turaka vi odmah ne izađete sa pravom informacijom koliko tih ljudi ima u Crnoj Gori. Mnogo stvari se dešavalo, koje ukazuju na to da sektor bezbjednosti jednostavno nije u stanju da se nosi sa ovim izazovima, kao ni sa mnogim drugim i ja stvarno mislim da je ovo moglo da se spriječi, ali da nije. Iz kojih razloga- da li je u pitanju nesposobnost, želja da se ne spriječi, ili kombinacija tih stvari, pokazaće vrijeme- smatra Šuković.
<h2>Separacioni strah od fotelje</h2>
Osvrnula se na ponašanje političkih elita u Parlamentu.
- Gledala sam zasijedanje Skupštine kada je bio premijerski sat i na mene je snažan utisak ostavilo obraćanje potpredsjednika Skupštine, gospodina Nurkovića, koji je imao potrebu da kaže nešto o prijetnjama na račun reisa Fejzića. Nakon toga se obratio Aleksa Bečić koji je, svojim poznatim birokratskim rječnikom, iznio niz frazetina koje ne znače ništa. Poslije toga je gospodin Nurković imao potrebu da se zahvali gospodinu Bečiću, a ja sam se pitala na čemu mu on to zahvaljuje: zato što su optužili pogrešne ljude; zato što je bio haos na ulicama; zato što je zemlja mogla da sklizne u haos- upitala je Šuković.
Smatra da je takvo ponašanje bilo jako tužno i nedostojanstveno.
Izostanak adekvatne reakcije ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića kada je ukinut bezvizni režim za državljane Turske, sagovornica Televizije E posmatra kroz problem koji ima većina u vladajuim strukturama (gospodin Bečić, gospodin Šaranović i Šćepanovič), a to je separacioni strah od fotelje.
- Oni ne bi htjeli, nijesu spremni da prihvate odgovornost i posljedice za činjenje ili nečinjenje. Takvo stanje stvari je opisao Džoni Štulić ''meni se dušo od tebe ne rastaje'', što je mislim slučaj sa Ibrahimovićem i pomenutom gospodom.
<h2>Opasne poruke u javnosti</h2>
Misli da je sve što se dešavalo prethodnih dana bilo organizovano, jer ovdje se vrlo malo stvari dešava spontano.
&nbsp;- Poruke koje smo čuli one noći bile su užasne, izazivale su stid kod dobronamjernih građana stid, uplašenost, zabrinutost i potrebu da se izvinimo turskim državljanima. Bilo je mnogo poruka, prvenstveno na društvenim mrežama, u javnim nastupima političara, koji su se utrkivali ko će više da potpiruje. Bilo je mnogo ružnih poruka na tzv. trovačnicama, tj. internet platformama koje se predstavljaju kao portali. Jedna od poruka koja mi je zapala za oko je da su ti mladići vaspitavani u duhu tradicionalne Crne Gore i da ne mogu da dozvole nekom da im napada sestre i majke. Pritom su oni mislili da turski državljani napadaju sestre i majke- upozorila je Šuković.
Šuković bi zato, kao sestra i majka, koja prati šta se dešava u Crnoj Gori, poručila toj zabrinutoj gospodi, da sestrama i majkama ovdje veća opasnost prijeti od domicilnog stanovništva.
- &nbsp;Neka se ta gospoda potrude da budu dobri sinovi, očevi, muževi, jer kako gledamo u crnim hronikama, svakog dana neka sestra i majka je žrtva porodičnog nasilja, maltretiranja i zlostavljanja, a to nije uradio niko sa strana, već ljudi iz njihovog okruženja- naglasila je Šuković.
<h2>''Neoosmanizam'' kao uvod u haos</h2>
Digitialni forenzički centar objavio je analizu kako su mediji i političari govorili o stranim državljanima, iz koje se vidi da se antiturski narativ pojavio mnogo prije samog incidenta u Crnoj Gori, u čijem kreiranju su učešća imali i političari i javne ličnosti.
- Meni to govori vrlo mnogo. Sami znamo da je prije izvjesnog vremena Turska prodala ili poklonila Kosovu neke dronove, a sjutradan je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pomenuo termin ''neoosmanizam'', koji se proširio preko srpskih tabloida, i koji &nbsp;je vrlo brzo stigao i do nas. I ovdje kod nas se mnogo pričalo o ''neoosmanizmu'' kao nekakvoj islamizaciji Crne Gore i opasnosti od turskih državljana. Meni to govori da nekom odgovara da ovu zemlju gurne u haos. Meni to govori da je vrlo lako i jednostavno, da ova zemlja potpuno potone u haos. Iako se svi deklarativno zalažu da mi uđemo u EU, nekom mnogo odgovara i da mi ne uđemo u Evropsku uniju- poručila je sagovornica Televizije E.
Šuković ističe da se boji od uticaja sa strane, jer smo mi jako podložni tome, kao mala sredina koja nema tu snagu.&nbsp;
- Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- poručila je Šuković.

Šuković: Ako neko sa strane gura ovu zemlju u haos, sa ovakvim neznavenim i bahatim vlastima nemamo puno šansi

Crnu Goru je minule sedmice, regionalno gledano, obilježilo hapšenje biznismena Ranka Ubovića, a planetarno - ksenofobično orgijanje, koje je kulminiralo otvorenim lovom na gastarbajtere iz Turske.&nbsp; Iako ova dva slučaja naizgled nemaju nikakavu zajedničku poveznicu, ona ipak postoji.&nbsp; <h2>Dvostruki aršini</h2> Naime, dok se kadrovi i fotografije sa lisicima na rukama Ranka Ubovića, Veselina Kovačevića, te ranije uhapšenih Aca Mijajlovića i Vlada Ivanovića, snimljenih na stepeništu SPO, ovih dana bjesomučno prikazuju na televizijama i portalima, crnogorska policija i tužilaštvo su objavili samo inicijale naoružanih ljudi sa kapuljačama.&nbsp; Koji su, poput pripadnika Ku Kluks Klana, napali građane Turske na Zabjelu, a njihove kolege krenule da pale i demoliraju turske automobile i radnje širom Crne Gore. Što je klasična diskriminacija. Policija i tužilaštvo, dakle, poštuju presumpciju nevinosti brutalnih napadača na Turke, objavljujući samo njihove inicijale. Dok, s druge strane, poznate crnogorske biznismene „žigošu“, otkrivajući medijima termine kada će biti dovedeni ispred zgrade SPO, kako bi ih „ovjekovječio“ kamermansko-fotoreporterski streljački vod. Dakle, iako u napadima na građane Turske ima klasičnih elemenata specijalnog rata protiv CG, jer se ona tako pokušava udaljiti od EU, nema imena i snimaka uhapšenih „osvetnika“ sa lisicama na rukama. Niti javnost zna ko su. <h2>Kad jaganjci utihnu</h2> Što je, gledano isključivo iz ugla ljudskih prava, pohvalno. Osim, ako se iza objavljivanja inicijala, a ne punih imena i prezimena uhapšenih, ne krije namjera da se od javnosti zaštiti nečiji bratanić, sestrić, kumara...&nbsp; S druge strane, kada su u pitanju Ranko Ubović i drugi uhapšeni ugledni crnogorski bisnismeni, tužioci, policajci, univerzitetski profesori, bivši ministri... to pravilo ne važi u Besudnoj Zemlji. Što predstavlja klasičnu diskriminaciju. Ali, ne daj Bože goreg: da je zapalo Dritanu i sličnim samoproglašenim tužiocima i sudijama, vjerovatno bi Ubovića, Lazovića, Katnića... privodili kod tužioca i sudija vezane kao Hanibala Lektora iz filma „Kad jaganjci utihnu“.&nbsp; Jer te ljude, po naređenju pretpostavljenih, da li iz policije, tužilaštava, stranih ambasada, Srbije, Rusije... ili svih njih zajedno, vrag će ga znati, treba javno kriminalizovati i diskreditovati. Ili preciznije rečeno: medijski linčovati. Prije svakog suđenja i presude.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo"> <figcaption>Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo(Photo: Patrola CG)</figcaption> </figure>  <h2>Vučićev čovjek</h2> Godinama najavljivano hapšenje Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, zbog navodnog pranja novca, desilo se, vrlo indikativno, uoči samog isticanja roka za dostavu ponude za projektovanje i izgradnju druge dionice autoputa Mateševo - Andrijevica. Vrijedne oko 600 miliona eura. Kao što je objavljeno, za taj posao su se javile četiri kompanije. Tri iz Kine i jedna iz Turske. Među njima i Bemaks, kao podizvođač. No, hapšenjem Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, unaprijed je trebalo diskvalifikovati tu renomiranu firmu. A čime bolje, nego dobro tempiranim hapšenjem. Nije nikakva tajna: za taj veliki posao zainteresovana je i Srbija, odnosno kontroverzni bisnismen s Kosova i „Vučićev čovjek“ Zvonko Veselinović.&nbsp; Kako je konstatovala Radio Slobodna Evropa, Veselinović je za „Srbiju biznismen, za Kosovo kriminalac, a u Sjedinjenim Državama je na crnoj listi“. &nbsp; Njegova firma Inkop, kao i firme povezane sa njima, radile su, ili su angažovane, na izgradnji brojnih saobraćajnica u Srbiji. Osim toga, kako se može čuti, njegove firme su već kupile zemljište za eksploataciju kamena, blizu trase novog dijela autoputa Mateševo - Andrijevica. Vjerovatno ubijeđeni u to da će oni dobiti taj posao. Slučajno ili ne, uoči samog isticanja roka za dostavljanje ponude za izgradnju nastavka autoputa, na podgoričkom aerodromu uhapšen je Vesko Kovačević. U njegovom ruksaku nalazila se obimna dokumentacija i ponuda Kinezima za radove na tom kapitalnom projektu.&nbsp; <h2>Kula od karata&nbsp;</h2> Ako ovo nije slučajnost, onda to optužuje onog ko je odredio tajming hapšenja čelnih ljudi Bemaksa. Sumnjivo lice je postupajući tužilac Miloš Šoškić. Ali moramo poštovati njegovu presumciju nevinosti. Vratimo se hapšenju biznismena Ranka Ubovića. Višegodišnja političko-medijsko-tužilačka hajka, napokon je urodila plodom: slikan je sa lisicama na rukama! Uz javno likovanje ministra policije Danila Šaranovića i istrošenog političara Dritana Abazovića, koji su orden za to hapšenje htjeli pripučiti sebi na prsa.&nbsp; Baš kao i onda kada su uhapšeni Zoran Lazović, Milivoje Katnić i Saša Čađenović.&nbsp; No, dosadašnji sudski postupak pokazuje da se optužnica protiv njih ruši kao kula od karata.&nbsp; Što će se, po svemu sudeći, desiti i sa ovom kojoj sada aplaudiraju.

Tag: lazine