Posljednjih nekoliko dana svjedoci smo polaganja vijenaca povodom godišnjice strijeljanja na Lazinama, kao i protesta i polemika, uglavnom između političkih partija. Dok pratim ove događaje, prisjećam se kako je to izgledalo prije pedeset i više godina, te želim to da podijelim ovom prilikom. U opštini Danilovgrad, odakle potičem, 22. i 23. jul obilježavani su kao ,,Dani mladih Crne Gore - Julske vatre”, kao dane obilježavanja dana kada su četnici na Lazinama kod Danilovgrada strijeljali 52 mlada skojevca. Opštinske vlasti formirale su odbor koji je brinuo da obilježavanje bude dostojanstveno i kulturno. Jer je i događaj dramatičan i zaslužuje da se obilježava dostojanstveno. Povod za ovaj zločin, kojemu je prethodilo hapšenje i zatvaranje u "Musovači" 350 Bjelopavlića, sve antifašista i rodoljuba, bio je dolazak Pavla Đurišića u Kosovi Lug i dogovor sa četničkim komandantom Jakovom Jovovićem o formiranju "jednog najamničkog puka koji bi kalauzio Njemcima, što se moglo ostvariti samo terorom", pa su sa sobom doveli "veći broj jurišlija i četnika". Tom naumu je narod, a naročito omladina, pružio otpor i - eto razloga za hapšenje i kažnjavanje smrću njih 52, na Lazinama. Zato smo brižljivo planirali obilježavanje tog događaja. Prvi predsjednik odbora bio je Mihailo-Bebo Brajović, član Predsjedništva Crne Gore, rodom iz neposredne blizine Lazina. Potpisnik ovih redova bio je predsjednik odbora od 1974. do 1980. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250725150736_236a43b5ffc16166d0a557b240d7de0b00401a229f2fbc8364faabed3b129dbb.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250725150736_236a43b5ffc16166d0a557b240d7de0b00401a229f2fbc8364faabed3b129dbb" data-rendition-name="original" width="1000" height="1436" loading="lazy" alt="SNAŽNA PORUKA O ŽRTVOVANJU ZA SLOBODU: Dio spomenika na Lazinama "><figcaption>SNAŽNA PORUKA O ŽRTVOVANJU ZA SLOBODU: Dio spomenika na Lazinama(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Veliku stručnu i ljudsku podršku u osmišljavanju kvalitetnog programa pružali su Ratko Đurović, Bajo Šaranović, Veljko Radović, Petar Đuranović i Milorad Stojović. Njihovo stvaralaštvo ne treba posebno predstavljati – svojim radom i djelima nadmašili su granice ne samo Danilovgrada, već i Crne Gore. Zanimljivo je napomenuti da su svi oni potiču iz bliže okoline Lazina. Program obilježavanja na Lazinama, po njihovom stavu, osmišljen je tako da izbjegne pristup s govorima i guslama, već je uključivao istaknute ličnosti iz svijeta glume i muzike. Iako ne mogu navesti sva imena, ne smijem zaobići poznate crnogorske umjetnike koji su tada stasavali: Vojo Brajović, Petar Božović, Tanja Bošković i Danilo Lazović. Uz njih su nastupali i renomirani glumci poput Miša Janketića, Petra Banićevića, Ljuba Tadića, Milana Srdoča i mnogih drugih, koji su osigurali visok umjetnički nivo programa. Posebno valja istaći učešće hora „Collegium Musicum“ pod dirigentskom palicom Darinke Matić Marović, uz nadzor i podršku Bora Tamindžića, što je dodatno doprinosilo visokom kvalitetu programa. Scenografiju je kreirao poznati crnogorski scenograf Bucko Radonjić... Program je direktno prenosila Televizija Titograd za cijelo područje Jugoslavije. Iako je Televiziija u to vrijeme raspolagala samo jednim reportažnim kolima, prenos je svake godine bio tehnički i umjetnički besprijekoran. Nijedan učesnik programa nije tražio novčanu nadoknadu, osim eventualnih troškova za prevoz ili prenoćište. Koristim priliku da istaknem da su porodice strijeljanih na Lazinama imale posebnu pažnju tokom obilježavanja. Bili su smješteni u prvim redovima tokom programa i posebno pozdravljani na manifestaciji. Nakon toga, sjutradan, porodice žrtava, zajedno s predstavnicima boraca i odbora, polagali su vijence na spomenik koji je izradio akademski vajar Drago Đurović, takođe rodom iz okoline Lazina. Zločin na Lazinama dodatno opterećuje činjenica da su zločinci poticali iz najbližeg okruženja žrtava, čak i rodbinski povezani s njima. Dok su ljudi poput onih koje sam ranije pomenuo – iz okoline Lazina – ostali upamćeni po svom stvaralaštvu i ljudskim kvalitetima, ovi zločinci ostaju zabilježeni kao primjeri ljudskog ništavila. Koliko je to bio užasan zločin, Njemci su tražili od četnika da to ne rade, da bi na kraju silom prekinuli. Postavlja se pitanje da to nijesu uradili da li bi iko od zatvorenih preživio. Veoma je značajan zajednički stav pisca scenarija obilježavanja stradanja na Lazinama i odbora da se ne pominju imena zločinaca, kako bi se zaštitili njihovi potomci. Često se pitam je li bilo ispravno što smo prećutkivali njihova imena. Danas se čini da su oni duhovni uzori mnogim pojedincima i političkim partijama, posebno određenim sveštenicima crkve Srbije. Smatram da bi istoričari, na osnovu dosta materijala koji postoji, trebalo da se oglase Događaj o kojem je riječ, gdje su na istom prostoru živjeli i žrtve i dželati, i rodoljubi i izdajnici, nije specifičnost samo Lazina već, u većoj ili manjoj mjeri cijele Crne Gore. Zbog toga je ključno njegovati sjećanje na ove događaje i kroz napredak, obrazovanje i civilizacijske vrijednosti spriječiti mogućnost da se slično ponovi, naročito zbog danas povampirenih duhova prošlosti.

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

,,Julske vatre” u slavu antifašističke mladosti strijeljane na Lazinama

Članovi Savjeta mladih Demokratske partije socijalista (DPS) danas su se na Lazinama kod Danilovgrada, gdje je pogubljeno 52 mladih antifašista, tradicionalno poklonili njihovim sjenima poručujući da su svjesni veličine njihove žrtve, s obzirom na to da su svojim životima platili ljubav prema slobodi i domovini.
- Ovakvi datumi i mjesta nijesu samo tačke na mapi istorije. Oni su ogledala našeg društva danas, jer otkrivaju ko pamti imena mladih slobodara, ko poštuje i živi vrijednosti za koje su oni položili svoje živote. Otkrivaju i ko su oni, koji danas čine sramne pokušaje revizionizma crnogorske istorije i koji nastoje da povampire tu nazadnu i nakaradnu četničku ideologiju od koje su ugašeni mladi životi - istakli su oni.&nbsp;
Podvlače da je, u vremenu kada se vrijednosti često potcjenjuju, kada se normalizuje relativizacija prošlosti, podsjećanje na Lazine mnogo više od protokola.
- To je poruka da još ima onih koji biraju odgovornost umjesto zaborava, istinu umjesto ravnodušnosti! Antifašizam nije samo ideologija, to je civilizacijska legitimacija. To je stav da čovjek vrijedi, bez obzira na ime, vjeru, naciju. A to je, ili bi trebalo biti, osnova svakog društva koje hoće naprijed - poručili su oni.
Ukazali su da je na Lazinama četnička ruka strijeljala crnogorsku mladost.
- Danas, dok živimo slobodu koju oni nijesu dočekali, najmanje što možemo je da ih se sjećamo jasno, dostojanstveno i bez kalkulacija. Vrijeme je da istoriju ne prepuštamo zaboravu, već da je prenesemo onako kako zaslužuje: iskreno, ljudski i bez straha - zaključili su oni.

Portal ETV

1250x600

1084x550

Mladi DPS-a: Dok nakaradne politike povampiruju četničku ideologiju, mi pamtimo one koji su životima platili ljubav prema domovini

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović položio je vijenac na spomenik na Lazinama, odajući počast nevinim žrtvama i potvrđujući posvećenost očuvanju antifašističkih vrijednosti.
- Danas se s dubokim pijetetom sjećamo zločina nad 52 mlade osobe, koje su zbog svojih uvjerenja, hrabrosti i nepokolebljivog antifašističkog stava platile najvišu cijenu. Njihova žrtva nas obavezuje da istrajemo u njegovanju kulture sjećanja, slobode i dostojanstva - kazao je Milatović.
Oni su, kako se navodi u saopštenju, strijeljani jer su vjerovali u pravedniji svijet.
- Nisu imali puške - imali su ideale. Danas, 81 godinu kasnije, mi imamo obavezu da njihove ideale sačuvamo živim - u svakodnevnom ponašanju, u odbrani slobode, ljudskih prava i demokratije - istakao je Milatović.
Vrijednosti antifašizma su, kako dodaje, temelj Crne Gore.
- Istorijska i civilizacijska činjenica koju moramo njegovati s punom odgovornošću i poštovanjem prema žrtvama koje su podnijele najveću cijenu u borbi za slobodu - poručio je Milatović.

Milatović: Lazine su crnogorski simbol slobode

Neformalna građanska asocijacija „Strategija za evropsku u građansku Crnu Goru“ (STEGA) saopštila je da će odati počast za 52 ubijena mlada života koji su pokopani na spomen obilježju na Lazinama u Danilovgradu, a koje su 22. jula 1944. godine zvjerski ubili i strijeljali kvinslizi - odnosno četnici pod vođstvom „komandanta“ Jakova N. Jovovića.
U ovoj asocijaciji su naglasili da su se obavezali da će svoje težište postaviti na izgradnji nove državotvorne i društvene paradigme, koja počiva na izvornim i autentičnim evropskim vijednostima, koje su danas ugrožene, devastirane ili nedovoljno društveno podržane.
Stoga, kažu, imaju obavezu da nastave sa svojom misijom, a prvi naredni korak je odavanje počasti mladim partizanima i antifašistima.
- Podsjetimo da je, u cilju što bolje saradnje sa nacističkim okupacionim trupama u Bjelopavliće, u selo Kosovi lug početkom 1944. godine, došao i Pavle Đurišić koji je bio pretpostavljeni za vršenje operacija čišćenja terena „komandantu“ Jakovu N. Jovoviću. Danas 81 godinu kasnije, ideologija revizionizma, negacije i izjednačavanja žrtve i zlikovca dobija karakter zvanične državne politike u Crnoj Gori, dok insitucije, CANU, Univerzitet ostaju „nijemi posmatrači“ – upozorili su u STEGA.
Zato, podvlače, svjesni opasnosti i otvorene namjere da „nova (kvazi) ideologija“ zamjeni uloge žrtve i zločinca crnogorski građani i izvorni antifašiti se samoorganizuju i pružaju otpor.
- STEGA, kao koalicija slobodnih pojedinaca, učiniti će napor da se demokratskim, akadamskim i građanskim metodama, izbori za antifašističku, prosperitetnu i sekularnu Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni ustavni kapacitet, sve sa cilje izgradnje bolje i pravednije Crne Gore – poručili su oni.
Inače, STEGA, koja u svom nazivu, simbolički povezuje težnju današnje Crne Gore da postane EU država sa izgrađenom vladavinom prava sa „Stega-om“ - prvim crnogorskim zakonodavnim aktom iz 1796 godine, u svojoj Programskoj Deklaracije upisala je pet temeljnih principa – među kojima je i antifašizam.
- Antifašizam nije samo poklič, jedan praznik koji se obilježava ili načelna proklamacija. Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati, ne u jednom danu ili vezano za jedan događaj, već kao odrednica koja definiše karakter jedne društvne zajednice – jasni su u STEGA.
Desni populizam, klerikalizam, dogmatizam, istorijski revizionizam, etno-federalizam su, ističu oni, stvarnost današnje Crne Gore, koja sve više, uljed raspada vrijednosti dirigovanog unutrašnjim, ali i snažnim i spoljno političkim uticajem postaje sve više – zapušteno društvo, preušteno talasu „novog primitivizma“, koji je po istoj matrici devedesetih godina prošlog vijeka donio tragedije i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Na ove vrlo, opasne deformacije crngorskog društva već duže upozoravaju i Evropska komisija, Evropski parlament u svojim rezolucijama i nedavno i gospodin šef Delegacije EU u Podorici, g. Satler u javnom obraćanju crnogorskoj javnosti – naglasili su u STEGA.

STEGA obilježava 81 godinu od stradanja partizana i antifašista na Lazinama: Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati

Da se popovi i četnici razumijemo, obnavljati Aleksandrovu kapelu na Lovćenu, dok smo živi mi - nećete. Od toga nema ništa, oslododite se iluzija. Batalite zaludnju rabotu. Okupaciju ne priznajemo, poručuje lider Crnogorske evropske partije (CEP) Novak Adžić.
Da je sreće bilo, navodi Adžić, i do sada se to moglo uraditi, u potrazi za izvorima, iz Carigradske patrijaršije, ali, kaže, javašukom, decenijama, na žalost, nije.
- Ali za Crnu Goru i istinu o njenoj autokefalnoj Crnogorskoj pravoslavnoj, vjekovnoj crkvi, nikad nije kasno. I vrijedi pokušati - navodi on u objavi na mreži X.
Adžić kaže da u sporazumu s državnim vlastima Turske, treba da istražimo dokumenta iz carigradskih (istanbulskih) arhiva, radi sakupljanja primarne izvorne građe o autokefalnosti Crnogorske crkve kroz vjekove.
- Taj proces treba zvanično pokrenuti kao kapitalni naučni projekat. U Arhivu vaseljenske Carigradske patrijaršije, zasigurno, nalazi se sačuvanona hiljade dokumenata, na grčkom, osmanskom jeziku itd, i na našem crnogorskom, južnoslovenskom jeziku i to je neophodno pribaviti, istrazivački, na osnovu dogovora sa Carigradskom patrijaršijom - zaključuje on.

Adžić: U sporazumu s turskim vlastima istražiti dokumenta o Crnogorskoj crkvi iz istanbulske arhive

Kod državljanina Švajcarske E.G. (28) na graničnom prijelazu Sukobin pronađen je hašiš, i tom prilikom je uhapšen - saopšteno je iz Uprave policije (UP).
On je, kako je saopšteno na <a href="https://x.com/PolicijaCG/status/2002760241579237474?s=20">Iks </a>mreži, i kažnjen na sudu sa 1.000 eura kazne, nakon čega mu je inspektor za strance uručio Rješenje o prinudnom udaljenju sa zabranom ulaska u Crnu Goru.&nbsp;

Državljanin Švajcarske uhapšen zbog hašiša: Kažnjen i protjeran iz Crne Gore

Pokret narodnog povjerenja zahtijeva hitnu, potpunu i transparentnu istragu kako bi se utvrdili svi uzroci i okolnosti koje su dovele nesreće na Savinom kuku, u kojoj je stradao njemački državljanin.
Iz ovog pokreta su saopštili da očekuju i &nbsp;jasnu individualnu i institucionalnu odgovornost.
- Javnost mora dobiti odgovore – bez odlaganja i bez zataškavanja. Istovremeno, ukazujemo na činjenicu da se decenijama unazad nije sistemski ulagalo u turističku i komunalnu infrastrukturu, niti u bezbjednosne standarde na planinskim centrima poput Savinog kuka. Nemar, improvizacija i odsustvo dugoročne strategije sada dolaze na naplatu, na najtragičniji mogući način - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Kako dodaju, Žabljak je jedan od najznačajnijih turističkih centara Crne Gore i kao takav mora imati infrastrukturu i nadzor koji odgovaraju toj ulozi.&nbsp;
- Bez ozbiljnih ulaganja, stručnog upravljanja i stalne kontrole, ovakvi događaji će, nažalost, ostati realna prijetnja. Pokret narodnog povjerenja izražava duboko žaljenje i iskreno saučešće porodici mladog njemačkog turiste koji je tragično izgubio život na Savinom kuku, kao i punu podršku i želje za oporavak njegovoj supruzi koja je u ovoj nesreći teško povrijeđena - naglašava se u saopštenju.&nbsp;
Ova tragedija je, kako su istakli, potresla ne samo Žabljak, već i cijelu Crnu Goru.&nbsp;
- Ona nas bolno podsjeća na odgovornost koju kao društvo imamo prema bezbjednosti ljudi koji borave i žive u našoj zemlji, naročito u turističkim centrima koji bi morali biti simbol sigurnosti, uređenosti i profesionalnih standarda. Pokret narodnog povjerenja će insistirati da se iz ove tragedije izvuku jasne pouke i da se konačno preduzmu konkretni koraci kako bi se bezbjednost građana i turista stavila ispred neodgovornosti i dugogodišnjeg zapostavljanja. Život izgubljen na Savinom kuku obavezuje nas na istinu, odgovornost i promjene. - zaključili su u saopštenju.&nbsp;

Pokret narodnog povjerenja: Hitno da se utvrde okolnosti koje su dovele do nesreće na Savinom kuku

Na Wall Streetu su ove sedmice cijene dionica znatno oscilirale, najviše u tehnološkom sektoru, dok su evropske berze porasle nakon smanjenja kamata u Velikoj Britaniji i povećanja procjene rasta privrede eurozone.
Na Wall Streetu je Dow Jones indeks oslabio 0,7 odsto na 48.134 boda. Međutim, rasli su S&amp;P 500 indeks, 0,1 odsto na 6.834 boda, i Nasdaq 0,5 odsto na 23.307 bodova, prenosi Hrportfolio.&nbsp;
Početkom sedmice indeksi su bili pod pritiskom zbog znatnog pada cijena dionica tehnoloških kompanija. Donedavno je svaka vijest o novim ulaganjima u razvoj vještačke inteligencije podsticala rast dionica tehnoloških kompanija, ali posljednjih sedmica ulagači se pitaju koliko će se od tih investicija isplatiti i hoće li to dovesti do prezaduženosti.
- Sve je veći osjećaj straha i brige vezano za trgovinu vještačkom inteligencijom. Najviše zbog nivoa kapitalnih ulaganja, ali i kružne prirode nekih troškova. Sve je više pitanja o održivosti i povratu na investicije tih troškova - rekao je Ross Mayfield, strateg u kompaniji Baird Private Wealth Management.
Međutim, krajem sedmice ulagače je ohrabrio izvještaj o inflaciji u SAD-u. Potrošačke cijene porasle su u novembru 2,7 odsto na godišnjem nivou, manje od 3,1 odsto, koliko su očekivali analitičari.
To je podržalo nade ulagača u dalje smanjenje kamatnih stopa Feda, pa se sada na tržištu procjenjuje da postoji 58 odsto šansi da će centralna banka u martu smanjiti kamate dodatnih 0,25 procentnih bodova.
Osim toga, na tržištu se procjenjuje da će u idućoj godini Fed smanjiti kamate u dva navrata, što znači da su ulagači optimističniji od čelnika centralne banke koji u prosjeku očekuju jedan rez.
Na evropskim berzama cijene dionica su porasle. Londonski FTSE indeks skočio je 2,6 odsto na 9.897 bodova, dok je frankfurtski DAX ojačao 0,4 odsto na 24.288 bodova, a pariski CAC jedan odsto na 8.151 bod.
Znatniji rast indeksa uslijedio je u četvrtak, nakon što je britanska centralna banka smanjila kamatne stope 0,25 procentnih bodova, na 3,75 odsto, s obzirom da inflacija u Velikoj Britaniji popušta.
Evropska centralna banka ostavila je kamate nepromijenjene na dva odsto i signalizirala da je ciklus smanjenja vjerovatno završen. Banka je povećala procjene rasta ekonomije u eurozoni u ovoj godini na 1,4 odsto.

Cijene dionica oscilirale

Pod izgovorom „volonterskog rada“ planira se da popovi Crkve Srbije i njihovi učenici dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima - saopštila je grupa građana sa Cetinja navodeći da se radi o direktnom i opasnom nasrtaju na Državni arhiv Crne Gore i Nacionalnu biblioteku „Đurđe Crnojević“.
To, kako su podvukli, nije pomoć - nego pokušaj kontrole, falsifikovanja i otuđivanja crnogorske istorije.
Oni čekaju ishod razgovora NVO Centar za građanska prava s direktorom Državnoga arhiva. Od toga ishoda, poručuju, zavisiće njihova dalja i odlučna reakcija.
- Jasno i glasno poručujemo: Neće se dozvoliti da oni koji su 5. septembra 2021. godine došli na Cetinje brutalnim nasiljem danas slobodno vršljaju po crnogorskome kulturnom blagu i nastavljaju ono što tada nijesu uspjeli - brisanje crnogorskog identiteta - naglasili su u saopštenju.
Posebnu odgovornost, smatraju, snosi direktor Arhiva, gospodin Mrvaljević koji, prema njihovim riječima, kroz lične ustupke popovima Crkve Srbije pokušava otvoriti vrata institucije koja mora biti bedem kulturne baštine crnogorske države.
- Ako im treba obuka - neka svoje ljude šalju van Crne Gore, đe im je matica. Ako im treba znanje - neka direktor ide kod njih u Bogosloviju i drži im predavanja. Ali u crnogorski Arhiv i biblioteku - neće ući - decidni su oni.
Cetinje, kažu, ima svoju đecu, školovanu, nezapošljenu i sposobnu da čuva ono što je naše.
- A koja nije imala šanse ni da volontira. I izvan Cetinja i na Cetinju Crna Gora ima svoje stručnjake, one koji Crnu Goru vide kao hiljadugodišnju državu a ne kao srpski izlaz na more. Ne damo arhivsku građu, ne damo istoriju, ne damo budućnost. Ako nadležne institucije ne reaguju, građani Cetinja hoće. U svojoj kući, branićemo Crnu Goru - zaključeno je u saopštenju grupe građana Cetinja.

Grupa građana Cetinja: Planira se da popovi SPC i njihovi učenici, pod izgovorom „volonterskog rada“, dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Obezdržavljenost

Direktor Državnog arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević odbacio je navode o navodnom potpisivanju ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom i „zapošljavanju sveštenika“, ističući da je riječ o netačnim i zlonamjernim interpretacijama. On je decidan da ne postoji nikakav ugovor sa SPC, niti se radi o zapošljavanju - ali kaže da je isključivo riječ o neplaćanom volontiranju onih koji već rade sa arhivskom građom u svojim arhivima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fgrupa-gradana-cetinja-planira-se-da-popovi-spc-i-njihovi-ucenici-pod-izgovorom-volonterskog-rada-dobiju-pristup-najvaznijim-drzavnim-dokumentima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Cilj je da ljudi koji postupaju sa izuzetno vrijednom arhivskom građom steknu stručno iskustvo, polože stručni ispit i rade u skladu sa pravilima struke, kako bi se ta građa sačuvala - naveo je Mrvaljević.
On u objavi na Fejsbuku, između ostalog, napominje da Državni arhiv Crne Gore, u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima, decenijama pruža stručnu pomoć svim registraturama, te da brine o dokumentarnoj i arhivskoj građi i van svojih prostorija.
Mrvaljević je istakao da se u Arhivu Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske (SPC) čuva vrijedna crnogorska arhivska građa, te da je Arhiv spreman da pruži stručnu pomoć svim vjerskim zajednicama.
- Na istu temu ranije sam razgovarao i sa bivšim kotorskim biskupom, nudeći pomoć Državnog arhiva i kada je u pitanju Arhiv Biskupije. I tu ostajemo otvoreni za saradnju, isključivo u cilju zaštite i očuvanja arhivske građe - naveo je on.
Direktor Državnog arhiva posebno je demantovao tvrdnje da se arhivska građa daje na nekontrolisano korišćenje ili upravljanje.
- Arhivska građa se nikada i nikome ne daje na upravljanje ili raspolaganje - to je strogo zabranjeno. Istraživači je mogu koristiti isključivo u našim čitaonicama, u skladu sa Zakonom, i dostupna je svima koji podnesu zahtjev, bez obzira na profesiju ili zvanje - naglasio je Mrvaljević.
On je ocijenio da se plasiranjem ovakvih tvrdnji direktno podriva povjerenje u rad zaposlenih u Državnom arhivu, posebno načelnika Centralnog depoa i odsjeka na Cetinju, koji su nadležni za čuvanje, sređivanje i izdavanje arhivske građe na korišćenje.
- Sramno je što se ovakvim neistinama direktno udara na stručne ljude koji savjesno rade svoj posao. Lako je napadati direktora, ali je nedopustivo dovoditi u pitanje profesionalni integritet zaposlenih u Državnom arhivu - poručio je Mrvaljević.
On je zaključio da su optužbe rezultat svjesnog i koordinisanog pokušaja dezinformisanja javnosti, te da Državni arhiv Crne Gore ostaje posvećen zaštiti crnogorske pisane kulturno-istorijske baštine i očuvanju arhivske građe, kako u okviru Arhiva, tako i van njega.

Direktor Državnog arhiva: Nema ugovora sa SPC niti zapošljavanja sveštenika, riječ je o volontiranju

Novi slučaj vršnjačkog nasilja, ovoga puta u Budvi, još jedan je upozoravajući primjer za crnogorske institucije da je odgovor sistema na ozbiljan rast ove pojave posljednjih godina, ipak nedovoljan i slab.
Uprava policije danas je saopštila da je u garaži jedne zgrade u Budvi, nakon kraćeg sukoba, dvanaestogodišnjak nagovorio jedanaestogodišnjaka da se neprimjereno ophodi prema vršnjaku.
Prema nezvaničnim informacijama Portala ETV, dječak je bio žrtva odvratnog, ponižavajućeg iživljavanja – urinirano mu je po glavi.
Za incident se, kako kažu naši nezvanični izvori, saznalo kada je dječaku iznenada pozlilo u Muzičkoj školi, najvjerovatnije zbog stresa i tada je ispričao što mu se dogodilo.
Iz Uprave policije saopštili su da dječaci koji su se iživljavali nijesu krivično odgovorni, te da je tužilac naložio da o događaju bude upoznat Centar za socijalni rad Budva, kao i škola koju pohađaju.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija saopštilo je u septembru da je Savjet Evrope, uz podršku Vlade Savezne Republike Njemačke, pokrenuo projekat „Prevencija vršnjačkog nasilja u školama u Crnoj Gori“, vrijedan 500.000 eura.
Kako je saopšteno „poseban akcenat biće stavljen na saradnju, izgradnju kapaciteta i razvoj politika koje promovišu bezbjedno i podsticajno školsko okruženje“.
Ovaj projekat pokazuje da su u zemljama Evropske unije svjesni problema dramatičnog rasta vršnjačkog nasilja u našoj državi, a da je statistika upozoravajuća ukazano je i juče na stručnom skupu u Zavodu za školstvo.
Vlada je u oktobru predstavila priručnik „Škola bez nasilja – ka sigurnom i podsticajnom okruženju za djecu“, kada je upozoreno da je rečenica „kod nas u školi nema nasilja“, za kojom često posežu u obrazovnim ustanovama, upravo jedna od glavnih prepreka u borbi protiv nasilja među đecom.
U Crnoj Gori sve više je primjera vršnjačkog nasilja motivisanog ksenofobijom i diskriminiacijom, na što su u septembru upozorili iz NVO Akcija za ljudska prava, ukazujući da je to „odraz ponašanja odraslih, koji podržavaju podjele u društvu i blagonakloni su samo prema 'svojima'“.
Njihova reakcija uslijedila je nakon brutalnog psihičkog i fizičkog iživljavanja nad petnastogodišnjim dječakom u Zeti, u blizini škole. Iz HRA su tada upozorili da vršnjačko nasilje u našoj zemlji više nije sporadična pojava, već duboko ukorijenjen i sistemski problem.
Saopštili su i stravičan podataka – da je samo u školskoj 2024/2025. godini zabilježeno najmanje 115 slučajeva vršnjačkog nasilja.
U junu je Portalu Standard saopšteno da je od početka godine Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici formiralo sedam predmeta povodom vršnjačkog nasilja, a da je Uprava policije za godinu evidentirala ukupno 86 slučajeva na teritoriji Glavnog grada. U Nikšiću je policija, prema podacima dostavljenim Standardu, za godinu dobila 30 prijava, u Herceg Novom evidentirano je 11 krivičnih djela i osam prekršaja, u Rožajama je bilo šest prijava, u Baru – 10, dok ih je u Ulcinju registrovano osam, a u Kotoru četiri slučaja, od kojih su u dva podnijete krivične prijave.
NVO Centar za građansko obrazovanje u junu prošle godine predstavio je istraživanje koje je pokazalo da svaki peti učenik/ca navodi iskustvo žrtve nasilja, a 53.4% poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja.
Prema tom istraživanju, od učenika/ca koji su bili žrtve nasilja, 64.2% je prijavilo nasilje, dok 35.8% to nije učinilo.
Skoro 60 odsto ispitanika/ca iz srednjoškolske populacije, kako je tada saopšteno, prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u njihovoj školi ili sredini, a svega 11 procenata smatra da ga nema.

Tag: lazine