Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević položio je vijenac na spomenik stradalima u ratovima 90-ih u znak sjećanja na početak NATO bombardovanja prije 26. godina i tom prilikom izjavio da u gradu na čijem je čelu planira otvaranje muzeja posvećnog žrtvama logora Lora u Hrvatskoj.
Kovačević je kazao da od drugih &nbsp;zemalja treba da učimo kako se njeguje sjećanje na žrtve i da u tom kontekstu planira otvaranje muzeja žrtava logora Lora, jer se, kako je istakao, u Nikšiću trude da baštine kulturu sjećanja na one ljude koji su za ovu zemlju dali ono najvrednije što su imali i vojnici i civilne žrtve.
- Kao opština Nikšić imamo za budućnost planove da napravimo muzej žrtava Lore, koji bi, naravno, obuhvatao i priču o žrtvama iz Nikšićko-šavničke i Barske grupe, ali i svim onim žrtvama koje su u tim sistemima logora stradali i iz drugih krajeva. Vidimo da se ovih dana to pitanje tretira na jedan jako loš način. Mislimo da i Nikšić i Crna Gora na to treba da odgovore mnogo bolje- naglasio je Kovačević.
Istakao da je da se vidi kako druge zemlje postupaju kada su u pitanju njihove žrtve i da i Crna Gora treba da uči od njih.
- Ja sam skoro bio u Izraelu i vidio na koji se način oni odnose prema žrtvama Holokausta. Mislim da treba i mi da pamtimo i čuvamo od zaborava naše žrtve, kako, recimo one u Lori. Taj logor pominjemo zbog svega što je bilo u medijima prethodnih dana, ali to se odnosi i na one žrtve koje su stradale u NATO bombardovanju 1999. godine. Mislim da smo kao društvo odgovorni prema njima i da moramo to da pamtimo. Ne smijemo da dozvolimo da na njihova imena i na njihovu žrtvu padaju ljage, propaganda, nego da sve to gledamo onako kako su i naši preci gledali i pošteno čuvali sjećanje na sve one koji su kroz vjekove nosili luču slobode i za tu istu slobodu padali- naglasio je Kovačević.
Još jednom je u ime opštine Nikšić iskazao poštovanje svim žrtvama bombardovanja 1999. godine, svim vojnicima koji su branili tadašnju zemlju, a u Opštini Nikšić će, kako je kazao, i ubuduće gledati da čuvaju sjećanje na njih.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Kovačević planira da u Nikšiću otvori muzej žrtava logora Lora

Organizacije za ljudska prava Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Akcija za ljudska prava iz Podgorice izrazile su protest zbog, kako rekli, netačnih izjava ministra vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana.
Na upit medija o tome šta je Hrvatska spremna da uradi da se rasvijetli stradanje 14 pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) u splitskom logoru „Lora“ Grlić Radman je rekao kako je „sve oko događanja u zatvoru u Lori procesuirano i presuđeno, te je u domenu pravosudnog postupanja, što niti je moguće, niti potrebno komentarisati.“ 
- Ministar nije u pravu. Tačno je da je pravosnažnim presudama utvrđeno kako su pripadnici 72. bojne vojne policije Hrvatske vojske civile i ratne zarobljenike dovedene bez ikakvog pravnog osnova ponižavali, psihički i fizički zlostavljali, mučili i tjelesno kažnjavali, sve do smrti nekih od njih. No, nažalost nisu istraženi ni presuđeni svi zločini počinjeni u Lori. Upozoravamo na zakašnjeli postupak stradanja crnogorskih ratnih zarobljenika uprkos postojanju svjedočenja o tome da su se zločini nad njima dogodili - navedeno je u saopštenju koje potpisuju organizacije za ljudska prava Documenta.
Podsjećaju da Županijsko državno odvjetništvo Split (ŽDOS) od 2007. godine istražuje stradanja zarobljenih vojnih rezervista iz Crne Gore koji su na hercegovačkom ratištu zarobljeni 1992. i sprovedeni u vojno-istražni centar Lora u Splitu. Radi se o četrnaest pripadnika tzv. nikšićko-šavničke grupe, čija su prava bila zaštićena Ženevskim konvencijama i zakonima Republike Hrvatske. 
- Bili su ratni zarobljenici, koji su u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja: Radivoje Petković, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Ratko Simović, Duško Barović, Borivoje Zirojević, Dragoman Doknić, Radomir Vulić, Miloš Perunović, Ranko Vujović, Pavle Popović, Dragan Jakovljević, Luka Gazivoda i Luka Adžić - stoji u saopštenju.
Dodaju da se taj postupak zbog krivičnih djela protiv međunarodnog krivičnog prava, ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika, nedavno napokon pomakao s mrtve tačke, zamolnicom za pružanje međunarodne pravne pomoći iz ŽDOS i saslušanjem Veselina Bojovića.
- Preživjeli crnogorski zarobljenik iz splitske Lore, koji je na tom mjestu 1992. godine i sam doživio teško zlostavljanje, bio je i svjedok mučenja i ubistava i drugih ratnih zarobljenika iz Crne Gore. On je tek u februaru ove godine dobio priliku za svjedočenjem u Podgorici, nakon zahtjeva iz ŽDOS - naglašeno je u saopštenju.
Iz organizacija za ljudska prava Documenta su kazali da je u predmetima za zločine u Lori, za stradanje i mučenje civilnih zarobljenika iz Hrvatske i ratnih zarobljenika iz Srbije, po komandnoj odgovornosti već osuđen Tomislav Duić, zapovjednik Vojno-istražnog centra Lora.
- Ta se komandna odgovornost mogla primijeniti i u slučaju crnogorskih ratnih zarobljenika, jer su brojna svjedočenja govorila o svirepom mučenju zatvorenika, takođe u Lori. Međutim, to se iz nepoznatih razloga nije dogodilo. Takođe, uopšte ne vidimo šta bi u postavljanju legitimnog pitanja o procesuiranju zločina u Lori od strane zainteresovanih medija, ličilo na 'narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve', kako je ministar Grlić Radman takođe izjavio. Nesporne činjenice o napadu na Dubrovnik i zločinima od strane JNA ni na koji način ne utiču na činjenice o torturi u Lori. Neophodno je dokumentovati i procesuirati sve ratne zločine, u svakom pojedinom slučaju, bez obzira na to ko su bili izvršioci, a ko žrtve. Na to nas sve obavezuje vladavina prava - dodaje se u saopštenju.
Iz Documenta žale što Grlić Radman, umjesto, kako su rekli, ohrabrenja na nastavak procesuiranja zločina, svojim izjavom pokušava uticati na rad nadležnih institucija.
- Pozivamo ministra da u skladu sa sopstvenom izjavom kako je: 'dugogodišnji i nepromijenjeni stav Republike Hrvatske da u odnosima s Crnom Gorom treba pronaći rješenja otvorenih pitanja kroz bilateralni dijalog, u duhu dobrosusjedskih odnosa i na temelju međunarodnog prava', pozove na procesuiranje svih ratnih zločina što uključuje i istragu zločina počinjenih nad tzv. nikšićko-šavničkom grupom i drugih neistraženih zločina u Lori - rekli su iz Organizacije za ljudska prava Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Akcije za ljudska prava iz Podgorice.

Grupa NVO: Grlić Radman nije u pravu, umjesto ohrabrenja na procesuiranje zločina, pokušava da utiče na rad nadležnih

Državno tužilaštvo Hrvatske odlučilo je da sasluša Veselina Bojovića, preživjelog crnogorskog zarobljenika iz splitskog logora Lora, koji je na tom mjestu 1992. godine doživio teško zlostavljanje i bio svjedok mučenja ili i ubistava ratnih zarobljenika iz Crne Gore, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava (HRA). Bojović je trenutno na saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u Podgorici.
Do ovog koraka je došlo pošto su ova nevladina organizacija iz Podgorice i Documenta iz Zagreba, Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu dostavile dokumentarni film Televizije Nikšić Zlo proljeće ’92, u kojem je objavljen i njegov iskaz. 
HRA i Documenta pozdravili su ovaj korak ŽDOS s očekivanjem da će poslije 18 godina izviđanja konačno doći i do krivičnog gonjenja za mučenje zarobljenika iz Crne Gore, koji su od mučenja u Lori 1992. morali biti zaštićeni prema domaćem i međunarodnom pravu. 
- Bojović će biti saslušan danas, 13. februara, putem međunarodne pravne pomoći, u Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore. To će biti drugi put da on daje iskaz crnogorskom Državnom tužilaštvu o mučenju u Lori. Prvi put je saslušan prije 12 godina, od strane državne tužiteljke Lidije Vukčević - navedeno je u saopštenju HRA.
Kako su kazali, zahtjev za Bojovićevo saslušanje ove nedjelje predstavlja prvi korak hrvatskog Državnog odvjetništva u izviđaju zlostavljanja crnogorskih ratnih zarobljenika u Lori koji je u posljednjih 12 godina poznat javnosti. Izviđaj je otvoren još 2007. godine, ali se, ističu u HRA, do danas pouzdano ne zna što se preduzimalo. 
- Uprkos obimnom dokaznom materijalu nepoznate sadržine, koji je crnogorsko državno tužilaštvo dostavilo Hrvatskoj 2012. godine, još nije došlo ni do otvaranja istrage, ni do optuženja bilo koga za mučenje o kome je svjedočilo više osoba. Prekretnicu u istrazi napravio je dokumentarni film Radio Televizije Nikšić, Zlo proljeće ‘92, koji su HRA i Documenta, u novembru 2023. godine dostavile ŽDOS. Uz to, dostavljena je i analiza dostupnih podataka, sa spiskom potencijalnih svjedoka i žrtava - stoji u saopštenju HRA.
U martu 2024. godine predstavnice ovih NVO održale su sastanak sa predstavnicama ŽDOS, na kojem su obaviještene da ŽDOS četiri mjeseca nije pristupilo dostavljenom materijalu iz tehničkih razloga. 
Odmah poslije tog sastanka, u saradnji sa direktorom RTV Nikšić Nikolom Markovićem, ŽDOS-u je dostavljen CD sa kompletnim dokumentarnim materijalom. 
Prema informacijama koje je Documenta nedavno dobila od ŽDOS, nakon što je pregledala film, zamjenica Županijske državne asddvokatice, Rene Laura, uputila je film policiji i zatražila poseban izvještaj. 
- Policija je izvršila analizu dostavljenog materijala i sastavila izvještaj o izjavama koje su upućivale na izvršenje zločina nad ratnim zarobljenicima. Advokatica Laura je zatim podnijela zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć, tražeći saslušanje svjedoka od nadležnih institucija u Crnoj Gori, među kojima i Veselina Bojovića - navedeno je u saopštenju.
Bojović je u filmu svjedočio o brutalnom zlostavljanju Crnogoraca u Lori. Prema njegovom iskazu, jedan od neposrednih izvršitelja zločina u Lori bio je upravnik logora, Tomislav Duić, od koga je i on dobijao najviše batina. Za glavnog neposrednog izvršioca torture nad Lukom Adžićem, rezervistom iz Nikšića, Bojović imenuje Tanju Duić, tadašnju Duićevu suprugu. 
- Opisuje da je mučenje vršeno tako što je Duićeva Adžića bacala pod noge, gazila, uvlačila u kućicu za pse, tjerala da reži dok drugi zatvorenici na njega laju. Od strane čuvara primorani su da se bodu noževima, da jedni druge šamaraju, jer ako ne udare dovoljno jako, dobijali bi udarce pendrecima, dok su im žice improvizovanog telefona priključivali na polni organ, gdje se prilikom zavrtanja stvarala indukcija. Bojović svjedoči i o mučenju u bloku C, nakon koga je vidio sasvim krvave prostorije, jedno otkinuto uho i polni organ. Napominje da mu je tom prilikom tadašnji stražar u Lori Anđelko Botić rekao da su njegovi „zemljaci sad u hladnjači“ (od Luke Adžića je saznao da su oni pripadali nikšićko-šavničkoj grupi JNA) - navedeno je u saopštenju HRA.
HRA i Documenta ponovo apeluju na ŽDOS da nakon svih ovih godina, proširi istragu i konačno procesuira odgovorne za mučenje i stradanje crnogorskih vojnika u Lori, uključujući i Veselina Bojovića. 
Podsjećaju, ŽDOS od 2007. godine istražuje stradanja zarobljenih vojnih rezervista iz Crne Gore koji su na hercegovačkom ratištu zarobljeni 1992. i sprovedeni u vojno-istražni centar „Lora“ u Splitu.
Radi se, kako kažu, o četrnaest pripadnika tzv. nikšićko-šavničke grupe, čija su prava štitila Ženevske konvencije i zakoni Hrvatske. 
Bili su ratni zarobljenici, koji su, u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja: Radivoje Petković, Neđeljko Janković, Miljan Šušić, Ratko Simović, Duško Barović, Borivoje Zirojević, Dragoman Doknić, Radomir Vulić, Miloš Perunović, Ranko Vujović, Pavle Popović, Dragan Jakovljević, Luka Gazivoda i Luka Adžić. 
- Međunarodni crveni krst je od njih četrnaestorice, u Lori evidentirao samo Luku Adžića, koji je u avgustu 1992. godine razmijenjen u veoma teškom psihofizičkom stanju. Godinu dana kasnije umro je u Nikšiću. Posmrtni ostaci druge dvanaestorice pronađeni su na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini kod Duvna, Mostara i Trebinja. Tijelo Miloša Perunovića još nije pronađeno. Što se tiče stradanja pripadnika tzv. barske grupe, konkretno Safeta Barundžije, Dragutina Vujačića, Ilije Moračanina, Slobodana Pejakovića, Zorana Radovića i Petra Sekulovića, za koje se takođe vjeruje da su prošli kroz Loru, SDT u Crnoj Gori vodi izviđaj od 2016. godine - navedeno je u saopštenju HRA.
Osim komunikacije s Ministarstvom odbrane Crne Gore, tužilaštvima iz regiona, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove iz Haga i analize prikupljenih informacija, u predmetu, ističu u HRA, nema konkretnih rezultata.
- Tek je 2022. godine zatraženo utvrđivanje boravišta određenog broja osoba, nakon čega je formiran istražni tim. Izviđaj je u toku, o daljim radnjama SDT nije detaljnije izvještavalo. Dodatno, SDT u ovom predmetu istražuje i stradanje Radomira Vulića, koji je bio član nikšićko-šavničke grupe, jer se i njegovo ime našlo na dopisu Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore, na osnovu kog je ovaj predmet formiran, i u tom dijelu dolazi do preklapanja istražnih radnji s onima koje preduzima ŽDOS u Splitu - zaključeno je u saopštenju.

HRA: Saslušanje Veselina Bojovića prekretnica u istrazi nad ratnim zarobljenicima u Lori

Cijene nafte u petak su porasle, krećući se prema drugoj uzastopnoj sedmici rasta zbog smirivanja trgovinskih napetosti između Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Kine.
Ipak, optimizam je donekle prigušen očekivanom većom ponudom iz Irana i Organizacije zemalja izvoznica nafte i saveznika (OPEC+).
Na londonskom se tržištu barelom sirove nafte trgovalo po 29 centi višoj cijeni, od 64,82 USD. Na američkom su tržištu cijene barela sirove nafte porasle 27 centi, na 61,89 USD, prenosi SEEbiz.
Na oba tržišta cijene su prethodnog dana trgovala pale više od dva odsto zbog mogućnosti postizanja iranskog nuklearnog sporazuma, a time i puštanjem većih zaliha na globalno tržište.
Vođa istraživanja Onyx Capital Group, Hari Tčiliguirian, rekao je da je entuzijazam proizašao iz napretka u odnosima između SAD-a i Kine omogućio oporavak cijena nafte.
- Međutim, OPEC+ ubrzava ukidanja svojih dobrovoljnih smanjenja snabdjevanja, dok nuklearni pregovori između SAD-a i Irana još traju, onemogućujući iranskim barelima da dođu do Kine - naveo je Tčiliguirian.
Američki predsjednik Donald Tramp rekao je da se SAD približava nuklearnom sporazumu s Iranom, te da Teheran "donekle" pristaje na njegove uslove. Međutim, izvor upoznat s pregovorima rekao je da još postoje pitanja koja je potrebno riješiti. 
 
Analitičari ING-a napisali su da bi ukidanje sankcija postizanjem nuklearnog sporazuma omogućilo Iranu povećanu proizvodnju nafte, što bi rezultiralo dodatnim snabdjevanjem od oko 400 hiljade barela dnevno.

Cijene nafte porasle prema 65 USD

Premijer Milojko Spajić predvodi crnogorsku delegaciju na ceremoniji inauguracije pape Lava XIV, od danas do 19. maja.
Formalna inauguraciona misa biće održana na Trgu Svetog Petra u Vatikanu.
Američki kardinal Robert Frensis Prevost izabran je 8. maja za novog papu, drugog dana konklave u Sikstinskoj kapeli.
- Prisustvo delegacije Crne Gore ceremoniji inauguracije pape Lava XIV predstavlja potvrdu posvećenosti principima međureligijskog dijaloga, saradnje i poštovanja među državama i narodima. Učešće na ovom događaju odražava savremene i istorijske veze između Crne Gore i Svete Stolice koje počivaju na uzajamnom uvažavanju, kulturnoj razmjeni i zajedničkom zalaganju za mir, solidarnost i poštovanje ljudskih prava - piše u platformi na sajtu Vlade.
Ceremonija inauguracije pape Lava XIV, kako su kazali, predstavlja i značajan trenutak za međunarodne odnose, jer je uloga Vatikana na globalnoj političkoj sceni značajna za očuvanje mira, promovisanje socijalne pravde i podršku najugroženijima.
U delegaciji su i potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović, otpravnica poslova u Ambasadi Crne Gore pri Svetoj Stolici i Suverenom viteškom malteškom redu Milica Petrović, šef Kabineta predsjednika Vlade Branko Krvavac i savjetnica predsjednika Vlade za vanjsku politiku Milica Perišić.
- Troškove članova delegacije prilikom posjete Vatikanu snosiće Kabinet predsjednika Vlade i Generalni sekretarijat Vlade - navodi se u dokumentu.

Spajić na inauguraciji pape Lava XIV

Kancelarija Ujedinjenih nacija za humanitarne poslove (OCHA) kritikovala je predloženi mehanizam dostave pomoći Gazi koji podržava Izrael, upozoravajući da bi on produbio patnju.
Portparol OCHA-e Jens Lerke rekao je na brifingu za novinare u Ženevi da je UN održao 14 sastanaka s izraelskim kolegama o predloženom programu, za koji je naveo da bi isključio mnoge, uključujući osobe s invaliditetom, žene, djecu, starije osobe i ranjene.
- To prisiljava na dalje raseljavanje. Izlaže hiljade i hiljade ljudi šteti - kazao je Lerke, prenosi Anadolija.
On je naveo da plan ograničava pomoć samo na dio Gaze, dok druge teške potrebe ostavlja nezadovoljenim.
- Pomoć se uslovljava političkim i vojnim ciljevima. Gladovanje pretvara u pregovarački adut - rekao je Laerke, dodajući da je taj plan B cinična sporedna predstava u ovom trenutku akutne potrebe za narod Gaze.
On je naglasio da UN ima funkcionalan i provjeren sistem pomoći, onaj koji je već pružao pomoć tokom cijelog sukoba i potkrijepljen je zalihama finansiranim od donatora.
- Rješenje je upravo tu - rekao je Lerke, misleći na UN-ov plan isporuke pomoći.
On je kazao “da se dragocjeno vrijeme koje spašava živote gubi s manjkavim planom B”.
Odgovarajući na izraelske tvrdnje da se pomoć preusmjerava Hamasu, Laerke je ukazao na prirodu humanitarnih predmeta koji čekaju na ulazak.
- Pogledajmo samo za kakvu pomoć toliko brinu da će pasti u pogrešne ruke - rekao je Lerke, navodeći predmete poput školskog pribora, dječje obuće i igračaka, riže, pšeničnog brašna, šatora, spremnika za vodu, kompleta za dojenje i higijenskih proizvoda.

UN kritikovao izraelski plan pomoći Gazi

Muzičar Brus Springstin nedavno je pred okupljenim fanovima u Mančesteru javno izrazio svoj stav o američkom predsjedniku, nazvavši ga "nesposobnim izdajnikom", a nakon prozivki Donald Tramp se oglasio na mreži Iks, navodeći da je on "precijenjen" i "neugodan kreten".
Springstin je, pored ostalog, ocijenio da Tramp vodi "korumpiranu, nesposobnu i izdajničku administraciju". Održao je i niz govora na sceni u Mančesteru gdje je počeo svoju najnoviju turneju "Land of Hope and Dreams" ("Zemlja nade i snova").
- U SAD-u najbogatiji ljudi uživaju u napuštanju najsiromašnije djece svijeta, bolesti i smrti. Oni sadistički uživaju u boli koju nanose vjernim američkim radnicima. Napuštaju naše velike saveznike i staju na stranu diktatora protiv onih koji se bore za slobodu - poručio je Springstin.
Tramp je odgovorio da je Springstin "precijenjen, nije talentovan tip, samo je naporan, neugodan kreten".
- "Pospani Džo" nije imao pojma šta radi, ali Springstin je glup i nije mogao vidjeti šta se dešava ili šta je mogao. Ova isušena "šljiva" od rokera trebala bi držati usta zatvorena dok se ne vrati u zemlju, to je samo uobičajena stvar. Onda ćemo svi vidjeti kako će mu ići - poručio je Tramp.
Samo nekoliko sati kasnije, Tramp je odlučio kritikovati i pjevačicu Tejlor Svift na Isku.
- Je li iko primijetio da otkad sam rekao da mrzim Tejlor Svift ona više nije toliko popularna - naveo je Tramp.
Nakon što je Svift podržala Kamalu Haris, Tramp je na mreži Iks napisao kako je mrzi. Springstin i Svift još nisu odgovorili na Trampove prozivke. Springstinova turneja biće nastavljena večeras koncertom u "Co-Op Live"-u u Mančesteru.
U svom nedavnom intervjuu za "Paris Match" Springstin je izjavio da bi da su mu prije 10 ili 15 godina rekli da će se morati brinuti oko opstanka demokratije u SAD-u odgovorio da su izgubili razum.
- Ali tu smo. Zbog toga moram ponovo krenuti na turneju, da kontekstualiziram ono što se dešava kod nas trenutno. Vi to još ne vidite u Evropi, ali u Americi su ljudi prestrašeni. Svi se pitamo šta će nam se sjutra desiti, niko ne zna. S obzirom na to da je čovjek koji je naš predsjednik neuravnotežena osoba, jedna stvar je sigurna - naša neposredna budućnost će biti jako komplikovana - ocijenio je Springstin.

Tramp odgovorio na prozivke Springstina: On je precijenjeni, naporni kreten

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: logor-lora