Desio se Maksimir. Bila je ovo jedna od omiljenih novinarskih poveznica kojom su počinjali svaku priču o raspadu bivše, antifašističke, socijalističke i naše Jugoslavije. Taj sukob navijača, a kasnije i igrača na stadionu zagrebačkog Dinama je zaista, i ne samo žargonski, bio početak kraja.
Kraja koji je donio patnju, zlo i suze svima koji su imali nesreću da budu rođenjem osuđeni da svjedoče povampirenom nacional-šovinizmu u svojoj domovini. I, nije zaobišlo baš nikog. Naravno, najviše su propatili oni čije su se kuće i porodice našle u vatrenom okruženju i silini međunacionalne i međuvjerske mržnje. Ali, nije zaobišlo ni ove druge, koji su samo prividno bili van stvarnih sukoba.&nbsp;
Nije ih zaobišlo jer im nije sačuvao razum, uništio je taj rat svaki racio u ljudima na ovim prostorima do mjere da ni danas, trideset i pet godina poslije tog Maksimira, mi ništa ne shvatamo. Pa, da ste svih ovih godina pred slikama užasa građanskog rata držali kamen, i on bi naučio nešto iz toga. Mi, Jugosloveni, smo samo naučili da mrzimo još jače, sočnije i grublje.
I, ne mrzimo samo tuđe, mrzimo i svoje - njih možda i najviše.
Nacionalista ne mrzi samo pripadnike drugog naroda, on još više mrzi pripadnike svog naroda koji ne mrze pripadnike drugog naroda. Ovo je rekao Bogić Bogićević, bosanskohercegovački političar, poznat po tome što je prvi našao snage i hrabrosti da kaže NE balkanskom zlotvoru – Slobodanu Miloševiću.
Nažalost, po desetine hiljada pobijenih i stotine hiljada unesrećenih ljudi, Bogića je bilo suviše malo. Malo, ali ipak nije bio sam.
Upravo te godine kada se on usprotivio uvođenju vojne diktature u Jugoslaviji, na njenom jugu, u kotlini omeđenoj kršom i dračom, zaštićenoj od vjetrova planinom mramora i kostiju koje su položene za njenu slobodu, usnuloj u beskrajnom mirisu lipe i mora, u dolini bogova – rodio se ponos i rekao: „Mi nećemo da mrzimo jer nam nije dato i nije nas imao ko tome naučiti, mi umijemo samo ovako pa dokle se bude moglo. A, moći će se do u pjesmu.“
Kada se jednom upali vatra, ona se teško gasi. Kada jednom udar nađe iskru u kamenu, ona tinja s pokoljenja na pokoljenje – zato Cetinje i Crnogorci okupljeni, kao i vazda oko njega, tih devedesetih nisu mogli i znali drugačije.&nbsp;
Dok su u Ovčari, pored Vukovara, u jednom danu zvjerski pobili 260 ljudi, većinom civila, ili dok se u Foči sprovodilo sistematsko etničko čišćenje, i dok je počinjala opsada i ubijanje cijelog jednog grada, ili dok je međunarodna zajednica mukom, bez glasa gledala kako pada granata na sarajevske Markale i ubija 68 civila, većinom žena koje su došle da kupe gladnoj đeci struk luka ili kilo krtole… na Cetinju se okupilo nekoliko stotina ljudi, nekoliko stotina preostalih pravih građana bivše Jugoslavije, i kao odgovor na zvjersko bombardovanje ponosa Jadrana, zapjevali:
„Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam, Dubrovniče!“
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DM5xmTJ-JxzY&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
I dok se iz slobodnih grla i umova neotrovanih nacionalizmom i zlom Cetinjem prolomio taj jedinstveni poklič otpora, ali i nacionalnog stida zbog onog što se dešava, prema njima su bile uprte puške Pjekovićeve policije i Kadijevićeve vojske. Ništa nije marilo jer se znalo da je glas jači od plotuna, čuje se dalje i traje dugo – ovaj cetinjski će trajati vječno! 
I, opet Maksimir. Ovoga puta više od tri decenije kasnije. Sve je isto, osim ovoga što je drugačije – osim njih koji su cio život kontra svega. Kontra ustaljenih pravila, kontra društvenih normi, često kontra svojih familija, nerijetko kontra svojih karijera – ali nikada kontra časti!
To su crnogorski ultraši. Crnogorski navijači koji su svojim djelima sebi ispleli vijenac slave.
I, baš me više briga što je ko i đe je ko, i koliki je Crnogorac i je li Crnogorac, i šta mu ono reče, kako mu bješe bastalo da podvikne sa sve poslaničkim imunitetom. Baš me briga za sve njih. Od sada si Crnogorac ako to pokažeš – nema više deklarativnih i umivenih formi. Evo ti: imaš đe, imaš i protiv koga, pa pokaži od čega si. Ako uopšte i jesi?
Ovi su momci to pokazali stotinama puta. Malo se koja reprezentacija u Evropi može pohvaliti da nijednu utakmicu na strani njen tim nije odigrao a da nije imao podršku navijača. Navijača koji su, da bi vidjeli kako se na grudima uzdiže sveti grb i kako se prolama najljepša himna na svijetu, prelazili hiljade kilometara. Imaju oni kilometara na svojim leđima taman koliko da se obiđe svijet po nekoliko puta, i to ne čarterima i prvim klasama, već autobusima, vozovima, često gladni i žedni – ma vazda srećni i ponosni.
Tako smo ponosni i beskrajno zahvalni što ih imamo, bili svi mi kojima je njihova pjesma na Maksimiru dotakla ono mjesto u srcu koje čuva tajnu ljudskosti. Rekoh, sve je isto, osim ovoga što je drugačije. 
U istom tom trenutku dok su oni pjevali pjesmu naučenu od svojih očeva, vječnim ponosom – vječnom Dubrovniku, na stadionima širom Balkana su se čule neke druge pjesme: „Leleču Turci, kukaju bule…“, „Nož, žica, Srebrenica…“, „Ubij, zakolji da Srbin ne postoji…“ Sve je isto kao devedesetih, samo što nema rata – još uvijek. A ako ga bude, plašim se da ćemo zaboraviti devedesete pri ovolikoj koncentraciji mržnje koja se svih ovih godina samo taložila i rasla.
I, sve je isto, osim đe je drugačije i đe je kontra svih.
Navijači koji danas savezu i raznim Đurđevcima čine teret a ne ponos – a biće njega ova pjesma posebno pogodila i zaboljela, no neka je i opet će – su, da ne zaboravite, prije tri godine bosanskim navijačima na provokacije odgovorili pjesmom „Burek sa sirom“. I ovim oduševili cijeli građanski region, ali i ono mnogo bitnije – utemeljili bratski odnos sa bosanskim narodom i navijačima. Jednim činom uradili su mnogo više i snažnije nego svi političari od rata do danas – više, jer je bilo iskreno.
Dok drugi u pjesmama kolju, leleču i ubijaju, naši sokoli pjevaju Dubrovniku. Još jednom pjevaju, i pjevaće sve dok oni koje ta rana boli do srži ne shvate da nismo svi bili isti tih godina. Bilo je i nas koji smo znali drugačije. Zato – pjevaće se dok se ne oprosti, a ako i ne bude, pjevaće se i dalje.
Predložio bih vas za Trinaestojulsku nagradu da nije uprljana prethodnih godina, a ove posebno. Predložio bih vas i za Njegoševu, da nije i ona oskrnavljena šapama koje su pale na nju. Umjesto toga ja vas predlažem za nagradu koju niko ne može ni dodijeliti ni oduzeti. Predlažem vas za nagradu srca svakog poštenog čovjeka, za odlikovanje urezano u pamćenje generacija koje će tek doći. Jer vaša pjesma na Maksimiru nije bila samo pjesma – ona je bila zavjet da u ovom moru mržnje još uvijek ima ostrvo dostojanstva.&nbsp;
Ona je bila dokaz da nijesu svi klečali pred idolima krvi i tla, da se našlo onih koji su imali snage da stanu uspravno i zapjevaju umjesto da pucaju. I zato, kad jednom istorija opet bude vagala koliko smo ljudi bili, biće zapisana i ova istina: dok su drugi sijali smrt, Crnogorci su pjevali Dubrovniku. A pjesma je ostala, i ostaće duže od svake mržnje.
Ako vas ko pita, ko su bili oni koji su rušili Dubrovnik i krali po Konavlima, pronađite nastavak ove pjesme, oni će vam sve reći.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

I opet Maksimir

Lider Demokratske narodne partije Milan Knežević uputio je otvoreno pismo predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću zbog sinoćnjeg skandiranja navijača na utakmici Hrvatske i Crne Gore. On je upitao predsjednika da li su mu tada pali na pamet "srpski i crnogorski mučenici iz Lore".
Njegovo pismo prenosimo integralno.
"Gospodine Milatoviću,
volio bih da Vas mogu nazvati “predsjedniče”, ali poslije sinoćnjeg ustaškog skandiranja na Maksimiru: “ubij Srbina”, i Vaše šaolin poze u svečanoj loži, mislim da Vam je i ovo “gospodin“ previše od mene. Ne znam da li ste znali da u ovoj našoj Crnoj Gori živi 33% Srba, i to onih Srba koji su Vas u drugom krugu predsjedničkih izbora masovno glasali, i tako bili najzaslužniji što se ste postali predsjednik Crne Gore.
A pošto sumnjam da niste znali, jer ste u međuvremenu pokazali da znate kako se drže motivacioni govori košarkašima, cijepaju drva, bere grožđe, provodi jedan dan s najboljim studentom, sprema teletina ispod sača, zašto sinoć niste napustili Maksimir jer su tribine odzvanjale ustaškim pokličom na ubistvo Srba? Ili smatrate kao i ND(H) “Vijesti” i njihov novinar da se to Vas ne tiče, jer ste Vi Crnogorac. Tako je i onaj vaterpolista Crvene Zvezde bježeći od proustaški raspoloženih navijača Hajduka u Splitu vikao: “Ja sam Crnogorac”, misleći poput Vas da ga se to ne tiče, dok nije završio u moru, i onda shvatio da ga se i te kako tiče.
Za razliku od njega koji je makar bježao, Vi ste u svečanoj loži zajedno sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem mirno slušali kako stadion u Maksimiru poziva na ubistvo 33 % Vaših sugrađana, i svih Srba ma gdje oni živjeli. Ali ubiti Srbina je trend, kao “Black friday” ili žurke u bikiniju. Da su skandirali: ”Ubij foku” ili “Ubij flamingosa”, sigurno bi u ime crnogorskog “ekološkog” sektora u znak nelagode makar prebacili desnu na lijevu nogu. A posle utakmice iskazali i kontrolisanu dozu protesta zbog sudbine jadnih foka i flamingosa. Možda sljedeći put na Maksimiru ili Poljudu, ko zna, u poluvremenu radi zabave pučanstva, zbilja i dovedu živog i vezanog Srbina, koga će maljem ubiti na centru uz neku prigodnu Tompsonovu pjesmu.
I dok gospodine Milatoviću preko lovćenske vile tražite oproštaj za Dubrovnik, da li su Vam sinoć u toku utakmice sa Vama najdražim susjedom, bar jedan sekund pali na pamet oni srpski i crnogorski mučenici iz Lore? Da li znate koliko ih je zvjerski mučeno i ubijeno u tom logoru? Znate li njihova imena? Smijete li pitati Andreja Plenkovića da li će lijepa njihova, a izgleda i Vaša Hrvatska, obeštetiti porodice stradalnika iz nikšićko šavničke grupe? Naravno da ništa od ovog ne znate i ne smijete, jer naša politika prema Hrvatskoj zasnovana je na principu “dubokog grla”, i izgleda da nema toga što nismo spremni progutati u znak dobrosusjedskih odnosa, da bi nam i pokojni Sekula Drljević pozavidio.
I na kraju, gospodine Milatoviću, pošto Vas je Zoran Milanović podučavao Njegošu, ja ću Matiji Bećkoviću, bez ikakve iluzije da ću išta promijeniti :
“Moja Crna i sve crnja Goro
Nema većeg besmisla i žrtve
Nego tvoje za zavjet zaludnji
Strašno li je što te više nema
A još strašnije što i sad postojiš.”
ili kako napisa novinar Vijesti sinoć na Maksimiru: “…sa sjeverne tribine se zaorilo “ubij Srbina.“ Nije to, naravno ni najmanje dotaklo naše navijače i igrače, nije bilo namijenjeno njima.”
I sve dok je namijenjeno nama, a ne Vama, blago nama s Vama!
Ojha!"

1250x600

1084x550

Knežević pisao Milatoviću: Zašto nijeste napustili Maksimir kad su tribine pozivale na ubistvo Srba?

Podsjetimo, tokom susreta u Zagrebu (4:0), članovi grupe Ultra Crna Gora istakli su poruku "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče".
Crnogorski navijači se na Maksimiru opet izvinili za rat, navodi Index.
<h2>Podsjetili i na stihove Vitomira Nikolića</h2>
- Riječ je o prepjevu stihova iz devedesetih godina, kada se odvijao Domovinski rat - naglasili su oni, pojašnjavajući kontekst povodom napada na Dubrovnik i antiratnih poruka iz Crne Gore iz tog doba.
Podsjetili su i kako je na sličan način nastala pjesma Vitomira Nikolića "Noć sa Dubrovnikom".
<h2>"Emotivna poruka"</h2>
Emotivna poruka - konstatuje Jutarnji list.
- Crnogorci se usred Zagreba izvinili za napad na Dubrovnik. Gest gostujućih navijača pozitivno su propratili i crnogorski mediji, ističući da je atmosfera u Maksimiru bila dostojanstvena i sportska. Posebno je naglašeno intoniranje himni, kada se umjesto zvižduka čuo aplauz sa obje strane - dodali su oni.
"Ovo će oduševiti cijelu Hrvatsku", navodi portal Net.hr.
- Oko 250 ultraša Crne Gore došlo je podržati reprezentaciju na maksimirski jug, a jednim potezom oduševili su sve na zagrebačkom stadionu. Naime, navijači Crne Gore su podigli poruku sa natpisom "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče", kojom su Crnogorci protestovali protiv srpske agresije na Dubrovnik - ističu oni.
Crnogorski navijači oduševili Maksimir, riječi su koje u naslovu donosi Slobodna Dalmacija.
- Najprije su aplauz uputili hrvatski navijači u neposrednoj blizini, a potom se odobravanje proširilo cijelim stadionom - prenose oni detalje sa Maksimira.

Hrvatski mediji: Crnogorci oduševili Maksimir, aplauz se proširio čitavim stadionom

Naša selekcija tako se i definitivno oprašta od šansi da se do kraja umiješa za drugo mjesto.
No, ono što brine jeste da večeras gotovo da nije bilo igre, kada je u pitanju crnogorska reprezentacija. Istina je da smo igrali protiv najjače selekcije u grupi, ali uprkos tome - ostaje utisak o izuzetno blijedom izdanju. Bilo je i pehoda - Vujačić se povrijedio na startu, a Bulatović je u završnici prvog poluvremena dobio crveni karton.
Tokom prvog poluvremena gotovo da smo gledali 'viktoriju' pred našim golom, pri čemu je na samom startu utakmice, usljed povrede, Vujačić morao van igre. Nizali su se pokušaji Hrvata, ali mimo ozbiljnijeg pokušaja Ivanovića, Petković u uvodnih tridesetak minuta nije imao ozbiljnijih intervencija.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsport%2Ftransparent-navijaca-crne-gore-na-maksimiru-sa-lovcena-vila-klice-oprosti-nam-dubrovnice&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Naš je bunker izdržao do 35. minuta. A tada je Jakić dobio loptu po desnoj strani, pa je driblingom 'izbacio' Camaja i Jovetića, a onda sa 18 metara šutnuo u dalji ugao i pogodio – bio je to njegov prvi pogodak za suparničku selekciju.
Nedugo zatim, uslijedio je novi peh po našu selekciju. Bulatović je srušio Modrića uz samu ivicu šesnaesterca i zbog drugog žutog kartona morao je vani. Prvi je, pritom, dobio zbog prigovora.
Nedugo po početku drugog dijela, Hrvatska je udvostručila vođstvo. Strijelac je bio Andrej Kramarić, koji se najbolje snašao u našem šesnaestercu pošto je Modrić izveo korner. Bio je to i plod očajne reakcije naše odbrane.
Ništa drugačije nije bilo do kraja – domaći su neprekidno napadali, a Petković se isticao uz nekoliko odličnih odbrana. O igri naše selekcije najbolje će reći to da smo prvi pokušaj imali u 76. minutu – tada je Lončarev šut bio izblokiran.
Treći gol vidjeli smo u 85. minutu. Majer je šutnuo, Kuč je skrenuo loptu, koja je završila u mreži - nije u toj situaciji ništa mogao da uradi Petković. U drugom minutu nadoknade, u strijelce se upisao i Ivan Perišić, pri čemu je naša odbrana u tim momentima djelovala potpuno nezainteresovano.
Duel na Maksimiru treba što prije zaboraviti i okrenuti se ostatku kvalifikacija, u kojem nas čekaju gostovanja Farskim Ostrvima i Gibraltaru i meč protiv Hrvatske pod Goricom.
U drugom večerašnjem susretu, Farska Ostrva slavila su na gostovanju Gibraltaru (0:1). Tako se selekcija sa arhipelaga u Sjevernom moru bodovno izjednačila sa našom.

Poraz Crne Gore na Maksimiru uz izdanje koje treba što prije zaboraviti

Naši fudbaleri večeras gostuju Hrvatskoj u okviru 5. kolo kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a navijači Crne Gore bodriće naše momke sa tribina stadiona Maksimir u Zagrebu.
Na tribinama su naši navijači i razvili transparent i pjevali: "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče", što je pozdravljeno velikim aplauzom, prenosi Antena M.
Takođe, sjajan doček za našu ekspediciju, spiker je pozdravio gost iz Crne Gore i hrvatske vatrogasce koji su pomagali oko gašenja požara u Crnoj Gori, a sve je pozdravljeno velikim aplauzom.&nbsp;

Transparent navijača Crne Gore na Maksimiru: "Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče"

Ministar sporta i mladih, predsjednika Savjeta za prava djeteta i lidera Pokreta narodnog povjerenja, Dragoslav Šćekić, reagovao je povodom slučaja vršnjačkog nasilja u Podgorici
- Uznemirujući događaj među maloljetnicama u Podgorici još jednom nas podsjeća koliko su djeca danas izložena pogrešnim uzorima i koliko nam kao odraslima ne smije nedostajati pažnje i odgovornosti. Nasilje koje se planira, snima i dijeli ne može se posmatrati kao nestašluk, već kao ozbiljan problem koji zahtijeva zajedničku reakciju - naveo je on.
Dodao je da ovo nije trenutak za osudu djece, već za preispitivanje našeg odnosa prema njima.
- Roditelji, društvo u cjelini i svi koji učestvuju u odrastanju djece moraju više razgovarati sa mladima, učiti ih kako da se nose sa konfliktima i prepoznaju granicu između zabave i ozbiljnog problema. Umjesto brzih etiketa i osuda, djeci treba jasno postaviti granice, ali i pružiti podršku da shvate posljedice svojih postupaka. Ako želimo manje nasilja, moramo biti prisutniji u životima svoje djece – i kao autoriteti i kao sagovornici - poručio je ministar i dodao:
"Ministarstvo sporta i mladih i Savjet za prava djeteta nastaviće da kroz preventivne programe, edukaciju i saradnju sa nadležnim institucijama rade na stvaranju sigurnijeg okruženja za djecu i mlade, jer je borba protiv vršnjačkog nasilja zajednička odgovornost svih nas."

Šćekić: Nasilje koje se planira, snima i dijeli ne može se posmatrati kao nestašluk, već kao ozbiljan problem

Tri državljanke Kine protjerane su iz Crne Gore nakon što su uhvaćene u aktivnostima povezanim s prostitucijom, saopštila je Uprava policije.
Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Ulcinj, u okviru akcije “Liberterra III”, pretresli su stan koji koriste W.R. (41), L.M. (40) i L.K. (43). Pretresom je oduzet novac u različitim valutama, i to: 2.345 eura, 50 bosanskih konvertibilnih maraka, 50 makedonskih denara, 20 švajcarskih franaka i pet američkih dolara, za koji se sumnja da potiče iz nezakonitih aktivnosti povezanih sa prostitucijom.
- Nakon prikupljenih obavještenja, tri Kineskinje su ihapšene zbog prekršaja iz člana 27 Zakona o javnom redu i miru – prostitucija na javnom mjestu ili radnje koje podstiču na prostituciju. Na sudu za prekršaje kažnjene su novčanim kaznama od po 1.000 eura, nakon čega su inspektori za strance preduzeli mjere i izdali rješenja o njihovom protjerivanju sa teritorije Crne Gore - zaključuje se u saopštenju policije.

Ulcinj: Tri Kineskinje protjerane zbog prostitucije, pronađen novac u različitim valutama

Vijeće Vrhovnog suda Crne Gore usvojilo je predlog Višeg državnog tužilaštva u Podgorici od 18. novembra 2025. godine i donijelo rješenje kojim se okrivljenom Lindgzimu Bislimaju produžava pritvor za dodatnih mjesec, odnosno do 29. decembra 2025. godine.
Pritvor je produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je okrivljeni počinio krivično djelo razbojništvo, kao i zbog opasnosti od bjekstva.
Prema navodima iz naredbe o sprovođenju istrage i spisa predmeta, L. B. se osnovano sumnjiči da je 8. marta 2025. godine u Podgorici, zajedno sa još tri lica, po prethodnom planu i dogovoru, uz upotrebu fizičke sile i prijetnju nožem, izvršio krivično djelo razbojništvo na štetu strane državljanke E. E. C. Tom prilikom oštećenoj su nanijete teške tjelesne povrede, a iz iznajmljenog stana otuđeni su 1.900 eura, dva mobilna telefona i dva zlatna prstena.
Sud je ocijenio da postoji realna opasnost od bjekstva okrivljenog, imajući u vidu da je državljanin Republike Kosovo, kao i da su ostali saizvršioci i dalje u bjekstvu. Dodatno, sud je cijenio i činjenicu da je L. B. prilikom kontrole na graničnom prelazu pokušao da pobjegne od policijskih službenika.
Okrivljenom je pritvor prvobitno određen rješenjem sudije za istragu Višeg suda u Podgorici od 1. jula, zatim produžen rješenjem Krivičnog vijeća od 24. jula i rješenjem Vrhovnog suda od 25. septembra. Po najnovijoj odluci, pritvor može trajati do 29. decembra 2025. godine.

Bislimaju produžen pritvor za još mjesec

Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative i poslanik u Skupštini Crne Gore, danas je u Zagrebu imao sastanak s predsjednikom Vlade Hrvatske Andrejem Plenkovićem.
Iz HGI je saopšteno da je Vuksanović zahvalio Plenkoviću na rješavanju statusa Doma kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi, te na sveukupnoj potpori koju Republika Hrvatska pruža hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori.
Navodi se da je posebno istakao zadovoljstvo što mladi Hrvatske građanske inicijative sve redovitije odlaze na stažiranje kod evropskih parlamentaraca u Brisel, što predstavlja vrijedno profesionalno iskustvo i doprinos jačanju političke strukture HGI.
- Premijer Plenković pokazao je posebno zanimanje za položaj Hrvata u Crnoj Gori, naglasivši da će Vlada i dalje biti snažan oslonac hrvatskoj nacionalnoj manjini. Sugovornici su razgovarali i o odnosima dviju država, evropskoj integraciji Crne Gore te regionalnoj sigurnosti.
Predsjednik Vlade istakao je da će hrvatska zajednica u Crnoj Gori i ubuduće imati podršku kroz brojne projekte usmjerene na očuvanje i promociju hrvatske kulture te jačanje zajedništva.
Na kraju susreta, Vuksanović je zahvalio premijeru Plenkoviću na redovitoj komunikaciji i razumijevanju koje Vlada Republike Hrvatske pokazuje prema izazovima s kojima se Hrvati u Crnoj Gori suočavaju u očuvanju svoga identiteta i jačanju europske perspektive Crne Gore - navela je Hrvatska građanska inicijativa u saopštenju.

Plenković - Vuksanović: Hrvatska uz Hrvate u Crnoj Gori

Miodrag Novaković osuđen je danas u kolašinskom Osnovnom sudu na devet mjeseci zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke Televizije E Itane Kaluđerović. Presudu je donio sudija Arsen Popović.
Novakoviću je izrečena i mjera liječanja zavisnosti od alkohola.
On je 26. maja uputio prijeteću poruku novinarki Kaluđerović na njenom Fejsbuk nalogu. Novaković je napisao „Pazi ti, na metak“. Komentar je ostavljen ispod fotografije snimljene na Cetinju na kojoj je novinarka Kaluđerović u crnogorskoj košulji.
Optuženi pred sudom nije iznosio odbranu, već je ostao pri iskazu koji je dao u Tužilaštvu. Novinarka Kaluđerović je rekla da nema što da doda u odnosu na izjavu koji je dala tužiocu.
U završnim riječima tužiteljka Maja Šćepanović tražila je od suda da Novakovića osudi na godinu zatvora zbog prijetnji upućenih novinarki Kaluđerović.
- Optužni akt je u cjelosti potvrđen sprovedenim dokazima. Okrivljeni je priznao da je na Fejsbuku ostavio komentar prijeteće sadržine: „ pazi ti na metak“. Da je Klauđerović nakon toga imala osjećaj straha i nesigurnosti utvrđuje se iz njenog svjedočkog iskaza, ali ne samo verbalnog kazivanja već i navođenja konkretnih razloga zbog čega je osjećaj lične nesigurnosti prisutan – kazala je tužiteljka Šćepanović.
Ona je obrazložila i da smatra da bi kazna od godinu zatvora uticala na okrivljnog koji ranije nije osuđivan. Prema stavu tužiteljke, visina te kazne ne bi bila samo u svrhu specijalne nego i generalne prevencije s obzirom da je Kaluđerović novinarka i da radi posao od javnog interesa.
- Ovakvim prijetnjama šalje se opasna poruka svim novinarima koji su svakodnevno suočavaju sa prijetnjama. Istovremeno predstavljaju pritisak na slobodno i nezavisno izvještavanje što direktno ugrožava osnovne demokratske vrijednosti – obrazložila je Šćepanović.
Obaveza države koju ovdje predstava sud, prema riječima Šćepanović, jeste da kaznenom politikom stavi do znanja da se napadi na novinare neće dolerisati i da će biti adekvatno sankcionisani.
Kaluđerović je u završnoj rijeći navela da se pridružuje krivičnom gonjenju optužnog. Novaković nije iznosio zaršne riječi već je ostao pri iskazu koji je dao ranije.

Novakoviću devet mjeseci zatvora zbog prijetnji novinarki Televizije E Itani Kaluđerović

Otvaranjem istrage o ,,safari snajperistima” koji su sijali smrt tokom skoro četvorogodišnje srpske opsade Sarajeva, Tužilaštvo u Milanu otvorilo je i Pandorinu kutiju iz koje bi mogli da iskoče mučni, užasavajući detalji. I veoma neprijatne istine za neke bogate biznismene sa Zapada koji su plaćali velike sume novca da bi dolazili na srpske položaje iznag grada i snajperom ubijali civile po ulicama Sarajeva. &nbsp; Osim moćnih biznismena koji su išli u lov na ljude kao na divljač, nemirne snove bi mogao da ima i jedan balkanski moćnik – Aleksandar Vučić. &nbsp; RATNE GODINE &nbsp; Te 1992. godine, kada se kao član Srpske radikalne stranke, prijavio kao dobrovoljac za ratovanje na strani Srba u Bosni i Hercegovini, dvadesdvogodišnji Aleksandar Vučić je tek započinjao političku karijeru. Zato se trudio da bude u blizini svog političkog idola – Vojislava Šešelja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709" data-rendition-name="original" width="800" height="350" loading="lazy" alt="VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva"> <figcaption>VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Tako je, negdje u kasnu jesen 1992. godine, mladi Vučić usnimljen na položajima iznad Sarajeva, kod Jevrejskog groblja. Kamera je zabilježila kako pozamašni Vojslav Šešelj u prvom planu obilazi paravojnu SRS jedinicu srpkog četničkog vojvode Slavka Aleksića. Tada je oko kamere zabilježilo i Aleksandra Vučića, u braon jakni i kariranoj košulji. U desnoj ruci, kako se vidi na snimku, Vučić drži predmet koji je teško identifikovati. &nbsp; Snimak je, nakon otvaranja istrage u Milanu, rasplamsao stare vatre optužbi da je upravo Vučić učestvovao u besprizornim snajperskim napadima na građane Sarajeva... &nbsp; Stvarno, što je sve radio Aleksandar Vučić tokom opsade Sarajeva? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24" data-rendition-name="original" width="1020" height="651" loading="lazy" alt="VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo"> <figcaption>VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo(Photo: Foto: MARIO BOCCIA)</figcaption> </figure>  ,,PRANJE” RATNE BIOGRAFIJE &nbsp; Neki su detalji poznati i utvrđeni. Kao član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, mladi Vučić bio je, po soptvenom priznanju, tokom 1992. i 1993. godine pripadnik dobrovoljačkog paravojnog odreda zloglasnog komandanta Slavka Aleksića, koja je uglavnom djelovala u rejonu Jevrejskog groblja iznad Sarajeva, gdje je bilo smješteno i jedno od mnogih snajperskih gnijezda. &nbsp; Svojevremeno se i sam Vučić hvalisao ,,ratnom biografijom”. &nbsp; U intervjuu za beogradski magazin ,,Duga”, Vučić se 6. avgusta 1994. godine hvalisao kako je u vrijeme sarajevskih ,,ljudskih safarija” bio na lokaciji Jevrejskog groblja, upravo tamo gdje su dolazili bogati lovci na ljude snajperom ubijali ljude, kao da je u pitanju sport. Naravno, Vučić ne otkriva te mračne detalje, već govori o svojem mladalačkom doprinosu ,,srpskom intersu u Bosni”. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7" data-rendition-name="original" width="676" height="380" loading="lazy" alt="NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV "> <figcaption>NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV(Photo: Screenshot Face TV )</figcaption> </figure>  Kasnije, kada su optužbe za učešće u beskrupuloznom ubijanju civila na ulicama Sarajeva počela da se vežu za njegovo ime – oštro je negirao. Tako je marta 2021. godine, u razgovoru za Fejs TV Senada Hadžifejzovića, Vučić odbacio priče o njegovom učešću u snajperskom safariju i ustvrdio da su to - bestidne laži. I -Da vam ja nešto kažem dobijam ja to kako sam snajperom ubijao ljude po Sarajevui čitam gluposti svakog dana nikad snajper nisam uzeo u životu u ruku. Ajde molim vas, ne mogu gluposti i laži da slušam – odbrecnuo se Vučić tokom razgovora. &nbsp; Hažifejzović nije odustajao, ponovio je pitanje:,,Jeste li pucali na Sarajevo?” -Nisam pucao, ali sam bio na Palama, radio i radio svoj posao – odgovorio je Vučić, ne objašnjavajući koji je posao radio kao tadašnji dobrovoljac u paravojnoj jedinici. &nbsp; NOVI DOKAZI Pitanje je da li će, nakon otvaranja istrage u Milanu - ali i nastavka istrage u Sarajevu - predsjednik Srbije, moći ponovo lakonski da odbacuje nezgodna pitanja. Jer, sada se pojavljuju novi optužujući dokazi i svjedočanstva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar"> <figcaption>INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Javnom tužilaštvu u Milanu 14. novembra ove godine hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić je priložio informacije o, kako je nazvao, ,,povezanosti trenutnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu”. &nbsp; -Upravo je Jevrejsko groblje u Sarajevu, dakle borbena pozicija na kojoj je kao dobrovoljac 1992. i 1993. godine bio Aleksandar Vučić, bila položaj u stravičnoj ,,turističkoj” ponudi ljudskog safarija imućnim i utjecajnim ljudima iz Italije i bio poznat kao jedna od najluksuznijih, najtraženijih i najskupljih lokacija za ljudski safari, za lov na ljude u Sarajevu, posebno za safari ubijanja djece u naručju majki u Sarajevu – piše Margetić, između ostalog, u prijavi Javnom tužilaštvo grada Milano. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31" data-rendition-name="original" width="1197" height="790" loading="lazy" alt='DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"'> <figcaption>DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  HELEZ: POSTOJE SVJEDOČANSTVA! Nije novinar Margetić jedini koji tvrdi da je aktuelni predsjednik Srbije pucao na Sarajlije tokom opsade grada. &nbsp; U izjavi za Televiziju E, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez govori da postoje takva svjedočanstva:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb" data-rendition-name="original" width="768" height="476" loading="lazy" alt="BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine"> <figcaption>BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Vučić je više puta dolazio u okolinu Sarajeva po ratištima. To je bio njegov politički početak. Imao sam priliku, sad u Sarajevu imate priliku da razgovarate sa ljudima koji su bili u ratu na strani Srba i u toj srpskoj vojsci, ljudi koji kažu da su bili s njim i da je pucao sa Trebevića da se iživljavao iz različitih oružja po Sarajevu. Naravno, ljudi su me molili da ostanu anonimni, jer znate i sada kakvo je okruženje i izlaskom u javnost njihovih imena ljudi bi mogli tragično završiti -kazao je Helez. &nbsp; Ministar odbrane Bosne i Hercegovine je i ranije javno ukazivao da ima direktna saznanja od više bivših srpskih vojnika i oficira o povezanosti Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima na sarajevskom Jevrejskom groblju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu"> <figcaption>JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ČEKAJUĆI PARVDU POSLIJE TRI DECENIJE... Istražitelje u Milanu, kao i one u Sarajevu koji su nakon 2022. godine obnovili istragu po prijavi bivše gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, svako će intersovati da čuju nove pojedinosti, kao i imena onih koji su učestvovali u bestijalnoj akciji koja je trajala tokom čitave opsade Sarajeva. &nbsp; Za sada je jedino utvrđeno, pa i zabilježeno kamerom, kako je ruski književnik Eduard Limonov, u društvu Radovana Karadžića, pucao na Sarajevo. Na snimku se prvo vidi politički vođa bosanskih Srba kako priča telefonom sa nekom osobom kodnog imena ,,Orao”, dok se u pozadini vidi kako srpski vojniuci ,,obučavaju” Limonova. A onda Limonov ,,ponosno” ispaljuje rafal iz puškomitraljeza po Sarajevu... &nbsp; Eduard Limonov nikada nije procesuiran. I neće biti: preminuo je 2020. u 77 godini. Njegovog domaćina, Radovana Karadžića, ratnog zločinca, Tribunal za ratne zločine u Hagu, osudio je na doživotnu kaznu zatvora. &nbsp; Niti jedan "snajperista” za protekle tri decenije nije procesuiran. Tokom četvorogodišnje opsade ubijeno je više od 11 hiljada ljudi, od čega 1.600 sarajevske đece. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. &nbsp;

Aleksandar Vučić i ,,Sarajevo Safari"

Doskorašnja urednica Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore Mila Vuković saopštila je da joj je urednik Prvog programa Bojan Terzić rekao da direktor TVCG Milan Knežević želi da pokrene njenu smjenu jer je uoči utakmice sa Hrvatskom emitovana epizoda „Perspektive“ koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije.
Mladi u ovoj epizodi, kako je pojasnila Vuković, na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma.
- I to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan. Usljed tehničkog problema, emitovanje je prekinuto nakon 13 minuta, a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“: „Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?“ - navela je ona.
Otkako je prije četiri godine Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme raspoređena na radno mjesto urednika Dokumentarnog programa, sadržaj koji je stvarala sa kolegama je, kaže, nagrađivan i prepoznat kao primjer profesionalnih i etičkih standarda Javnog servisa.&nbsp;
- Dvoumila sam se da li ovu informaciju javno da podijelim, jer nijesam obznanila ni kada sam raspoređena na mjesto urednika Dokumentarnog programa, ali zbog načina na koji mi je menadžment posredstvom Arhive RTCG, poslao ponudu za zaključivanje Aneksa Ugovora o radu, koju potpisuju direktor TVCG Milan Knežević i generalni direktor RTCG Boris Raonić, bez prethodnog postupka, bez obrazloženja i bez ijednog zakonski propisanog koraka, sa zadovoljstvom ću to da uradim i odmah im poručim, naravno da ću pokrenuti zvaničan spor, jer je njihovo postupanje nezakonito! - navela je ona.
<h2>POKUŠAJ DISCIPLINOVANJA I POTČINJAVANJA RTCG</h2>
Vuković je istakla da po zakonu ne može biti smijenjena, jer nije ni izabrana u mandatnoj funkciji i ni na osnovu „želje“ ili impresija bilo kog pojedinca.
- Dakle, bez ijednog zakonski propisanog koraka, bez postupka utvrđivanja odgovornosti, bez pisanog upozorenja, obrazloženja i bez odluke o povredi radne obaveze. Ovo nijesu samo profesionalni pritisci, već i pokušaj uređivačkog disciplinovanja i potčinjavanja Javnog servisa ličnim ukusima i političkim očekivanjima – napisala je Vuković u objavi na Fejsbuku.
Pojasnila je da već drugu godinu zaredom, na Televiziji Crne Gore ponedjeljkom u 12.15 sati emituju Dokumentarni serijal „Perspektiva“ koji realizuju Radio Slobodna Evropa i The National Endowment for Democracy (NED).&nbsp;
- Shodno potpisanom ugovoru, Javnom medijskom servisu RTCG ustupljen je uz prava na emitovanje bez naknade i ograničenja. Serijal prenosi više od 30 televizija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Namijenjen je mladima i pruža im prostor za dijalog i javnu debatu, o zidovima koje su među njima stvorili ratna prošlost, obrazovni sistem i mediji. Mladi u „Perspektivi“ imaju priliku da čuju jedni druge, slobodno razgovaraju o aktuelnim temama, debatuju o ljudskim pravima, multikulturalnosti, nasilju, opštim i ličnim vrijednostima, radikalizaciji, slobodi… U ponedjeljak 17. 11 2025. emitovana je epizoda koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije. Mladi u ovoj epizodi na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma i to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan - pojasnila je Vuković.
Usljed tehničkog problema emitovanje je, prema njenim riječima, prekinuto nakon 13 minuta - a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“ : “Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?.
- Nakon svega tri sata, portal „Pobjeda“ objavljuje tekst sa senzacionalističkim naslovom „TVCG danas emitovala emisiju koja prikazuje Hrvate kako veličaju ustaše i NDH“, navodeći u posljednjem pasusu „da su uredništvu TVCG poslali pitanja“ - navela je Vuković.
Tekst je, kaže, svega nekoliko sati uoči utakmice, sa istim naslovom, objavljen i na zvaničnom Fejsbuk nalogu „Pobjede“ uz osamdesetak komentara.
- Koji obiluju govorom mržnje, satanizacijom, diskreditacijom i ličnim uvredama na račun uredništva i menadžmenta Javnog servisa, uz tek poneki glas razuma, u kojima između ostalog korisnici društvenih mreža ukazuju da su komentatori samo pročitali naslov „Pobjede“. Iako gledaoci nijesu mogli odgledati emisiju do kraja, jer je bila prekinuta, širi auditorijum imao je priliku da je vidi i ranije, jer je „sporna“ epizoda već emitovana u regionu i dostupna je na vebsajtu RSE - dodala je Vuković.
<h2>TEHNIČKI PROBLEMI</h2>
Urednik Prvog programa je, kaže, u poneđeljak prvi put obavjestio o tehničkom problemu - neposredno nakon prekida emitovanja emisije, ne zahtijevajući njeno izjašnjenje kao urednika Dokumentarnog programa u čijem se Programsko-produkcionom planu nalazi dokumentarni serijal „Perspektiva“.
- U tom razgovoru prvi put saznajem, da su i prethodne tri epizode prekinute, i da kao urednik Prvog programa nije dobio objašnjenje iz tehničko-produkcijskog lanca, kako i zašto dolazi do prekida u emitovanju. Za sve vrijeme, kao urednik Dokumentarnog programa svakog petka uredno dobijam najave za svaku od epizoda serijala „Pesrpektiva“ od strane njihovog produkcijskog tima i upoznata sam sa sadržajem emisija, te stoga nijesam ni dovodila u pitanje da će u ponedjeljak 17. novembra biti emitovana najavljena epizoda koja je snimljena u Podgorici, niti me je iko iz Koordinacije programa obavijestio da će biti emitovana epizoda od 20. jula. Za preuzimanje sadržaja „Perspektive“ sa Ftp servera RTCG, zadužen je sektor Koordinacije i realizacije programa, od kojih u međuvremenu nijesam informisana da postoje smetnje u emitovanju serijala, niti je na moje upite iko od kolega koje sam kontaktirala u ponedjeljak, znao da objasni o čemu je riječ – istakla je Vuković.
Tek u korespondenciji sa produkcijskim timom „Perspektive“ saznaje ono o čemu je RTCG već informisana - da se tehnički problemi u emitovanju na TVCG javljaju zbog promjene formata dsitribucije.
- O čemu je njihov tehnički urednik na vrijeme obavijestio RTCG, ali da ta informacija nije proslijeđena unutar tima za realizaciju TVCG, kao što nijesu bili obaviješteni ni da je RTCG promijenila Ftp adresu, usljed čega je i došlo do zaostatka u preuzimanju novoproizvedenih epizoda i prekida emitovanja – navela je Vuković.
Naglasila je da im, uprkos apsolutnom razumijevanju produkcijske kuće „Mebius film“ i njihovom krajnje konstruktivnom pristupu u iznalaženju rješenja u otklanjanju tehničkih propusta do kojih je došlo u Televiziji Crne Gore, javno upućuje izvinjenje zbog kompromitacije superiornog sadržaja serijala „Perspektiva“ na Javnom medijskom servisu RTCG i senzacionalističkih, tendencioznih medijskih interpretacija koje su u potpunosti izvan standarda Javnog servisa.
- Nakon što me je urednik Prvog programa juče telefonom informisao o „želji“ direktora Kneževića da me „smijeni“ zatražila sam da me o tome obavijesti zvaničnim putem. Nakon pola sata, dobila sam poziv iz Arhive RTCG da preuzmem „ponudu“. Ponuda koja se ne odbija, glasi na zaključivanje Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojom me na zahtjev direktora TVCG Milana Kneževića, upućuju za raspored na nižerangirano radno mjesto Urednik emisije 1 TV u Dokumentarnom programu. U ponudi navode da ispunjavam propisane uslove za navedeno radno mjesto, stručna sprema, radno iskustvo itd… Sve u skladu sa potrebama procesa rada, bez stvarnih razloga za premještaj na to radno mjesto i bez prethodno ispoštovane procedure – pojasnila je Vuković.
<h2>KULMINACIJA KONFLIKTA</h2>
Direktorova želja da je smijeni zbog „Perspektive“ takođe je, kaže, ispunjena bez prethodnog postupka utvrđivanja njene odgovornosti za povredu radne obaveze, bez pisanog upozorenja o postojanju razloga za izricanje bilo kakve mjere za povredu radne obaveze, u konačnom bez odluke o povredi radne obaveze.
Ovim je, kaže Vuković, kulminirao latentni konflikt između nje i direktora TVCG koji, prema njenim riječima, tinja godinu i jedanaest mjeseci koliko je prošlo od momenta njegovog dolaska na poziciju direktora TVCG.&nbsp;
- Taj sukob je zasnovan na našim duboko suprotstavljenim stavovima o uređivačkoj autonomiji, primjeni profesionalnih i etičkih standarda i ulozi Javnog servisa. Samo ne znam, kada je tačno donedavni urednik redakcije Dokumentarnog programa Televizije Pljevlja, obećao sebi da će da me „smijeni“ i koga je od svojih projektovao za radno mjesto urednika Dokumentarnog programa? Koje ga je tačno moje reagovanje upućeno lično njemu zaboljelo, koji zvanični dopis, koji zvanični e-mail… Posljednji je bio o razlozima zbog kojih sam insistirala da bi dokumentarnu emisiju o cetinjskoj tragediji nad tragedijama „Ranjeni grad“ trebalo emitovati u „prajm-tajmu“, nije bio ni za emitovanje. Ili je to bio onaj jedan jedini sastanak koji je do sada održao sa urednicima, gdje sam mu povrijedila direktorsku sujetu stavom da se Programsko-produkcioni plan Dokumentarnog programa ne može mijenjati i dopunjavati bez znanja i saglasnosti urednika Dokumentarnog programa, sadržajima poput „Vraneške doline“ recimo... Ili još ne može da mi oprosti dokumentarne filmove o „Gaeti“, „Štrpcima“ ili posljednji o „Deporatciji izbjeglica iz Herceg Novog“ kojeg je nakon emitovanja odćutao. Brzo je podlegao maniru naših „veljih“ urednika koji prema vlastitom priznanju, gle čuda, nikada ne gledaju emisije koje im programski pripadaju. Ali je direktor zato zatražio da radim priče „o zločinima nad Srbima“. Naravno! O Srđanu Aleksiću! Je li problem što njegovo herojstvo i primjer ljudskosti, nadilazi svaki nacionalni predznak?! – navela je Vuković.
Ili je, pita ona, aktuelnije o stradalniku i velikomučeniku Pavlu Đurišiću?&nbsp;
- Kad može spomenik, zašto ne bi i dokumentarac na Javnom medijskom servisu?! Može i to, ali mu se ni to ne bi dopalo! – dodala je ona.
<h2>OSLOBAĐANJE OD SVEGA CRNOGORSKOG</h2>
Pita i „oslobađaju“ li to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog.
- A zašto, direktore, ne bismo i zločine srpskih oficira nad Crnogorkama i Crnogorcima?! Zašto ne o „Bijelom teroru“, o mučenju, ubijanju, klanju i spaljivanju porodice Zvicer: Anđe, Petra, Zagorke, Vidaka, Plane…Petrove babe koju su svezali za trešnju ispred kuće, da gleda kako joj sreća gori…Zašto ne o Savu Otaševiću, Marku Jakovljeviću, o Ružici, Plani, Stanici, Manji, Milici, Petrani Bulatović, o Peru i Radivoju Bulatoviću, zašto ne o proslavljenom komandiru Šćepanu Mijuškoviću? Kako, kad ste mi iz prijedloga PP plana za ovu godinu bez obrazloženja ukolnili sve dokumentarne formate koji su imali crnogorski predznak! Oslobađate li vi to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog? Pa nijeste valjda i na mene „udarili“ jer sam Crnogorka?! Ne, ne vjerujem zlim jezicima… Čak ste nam za sljedeću godinu uklonili i serijal povodom 60 godina Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore, jedinog programa koji u kontinuitetu traje koliko i sama TVCG. A zanimalo Vas je i do kada planiramo da emitujemo serijal „Bella Ciao“? Crna Gora ima 257 narodnih heroja, među njima je osam žena, pa izračunajte! – naglasila je Vuković.
Javni servis, kako je podvukla, nije ničija lična prćija.
- Funkcija direktora TVCG je prolazna. Javna institucija poput RTCG ne može se voditi po modelu lične volje, niti se zaposleni mogu premještati kao predmeti sa police na policu. Kao urednica i kao građanka Crne Gore, dužna sam da zaštitim zakonitost postupanja, profesionalne standarde, uredničku autonomiju, javnost i transparentnost rada Javnog servisa. To ću i uraditi, svim pravnim sredstvima - zaključila je ona.

Knežević bez formalnog obrazloženja pokrenuo smjenu Mile Vuković nakon epizode „Perspektive“ uoči utakmice sa Hrvatskom

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Tag: maksimir