Presuda Suda pravde Evropske unije (CJEU) protiv Malte predstavlja dodatnu potvrdu štetnosti tzv. programa ekonomskog državljanstva, ocijenili su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), uz podsjećanje da su godinama upozoravali na negativne posljedice ovakvih šema.
- Potvrda tog našeg stava je i današnja presuda Suda pravde Evropske unije (CJEU), u predmetu Komisija protiv Malte, kojom je utvrđeno da je šema ekonomskog ili investicionog državljanstva nesaglasna sa pravom Evropske unije - navodi se u saopštenju CGO-a koje potpisuje Aleksa Janković, asistent na projektima u toj NVO.
Podsjećaju da je u Crnoj Gori 2019. godine uspostavljen Posebni program ulaganja od posebnog značaja za privredni i ekonomski interes države, kojim je omogućeno stranim državljanima da investiranjem u prioritetne projekte steknu crnogorsko državljanstvo.
- Program je bio predmet kontinuiranih kritika institucija Evropske unije i zvanično je okončan 31. decembra 2022. godine, ali time nijesu okončani svi postupci po aplikacijama - navodi CGO.
Podaci te organizacije pokazuju da su od 1. januara 2019. do 22. septembra 2024. godine dodijeljena ukupno 2.074 ekonomska državljanstva, „od čega najviše u vrijeme Vlade Dritana Abazovića“.
U presudi, Sud pravde EU je naglasio da je određivanje uslova za dodjeljivanje i gubitak državljanstva u nadležnosti država članica, ali da se ta nadležnost mora praktikovati u skladu s pravom Evropske unije.
Evropska komisija je, kako se podsjeća, više puta upozoravala da izmjene Zakona o državljanstvu Malte iz 2020. godine – kojima je omogućena tzv. naturalizacija za izuzetne zasluge putem direktnih investicija – predstavljaju kršenje odredbi prava EU, posebno člana 20 Ugovora o funkcionisanju Unije. Mehanizam zasnovan isključivo na unaprijed definisanim finansijskim doprinosima ocijenjen je kao sporan jer ne obezbjeđuje stvarnu vezu sa državom.
Sud je u obrazloženju naveo i da se sticanjem državljanstva države članice automatski stiče i državljanstvo EU, što podrazumijeva garantovana prava i slobode, uključujući slobodno kretanje unutar prostora slobode, bezbjednosti i pravde. „Dodjeljivanjem državljanstva isključivo po osnovu unaprijed definisanih finansijskih doprinosa podrivaju se ti temelji i narušava princip lojalne saradnje među državama članicama“, navodi se u presudi.
CGO smatra da ova odluka jasno potvrđuje obavezu ne samo država članica EU, već i kandidata za članstvo, da svoje zakonodavstvo i prakse usklade s temeljnim vrijednostima Unije.
- Crna Gora, kao država kandidat, mora se nedvosmisleno distancirati od svih inicijativa koje bi mogle dovesti do obnove ovog ili sličnih programa, kako isti nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU, niti sa vrijednostima koje promovišu solidarnost, integritet i povjerenje unutar Evropske unije - poručuju iz CGO-a.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fekonomija%2Feu-sud-osporio-malti-zakonitost-zlatnih-pasosa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Presuda Suda pravde nova potvrda štetnosti programa ekonomskog državljanstva

Crna Gora napreduje ka postizanju ključnih reformi, od osnaživanja demokratskih institucija do jačanja vladavine prava, ocijenio je predsjedavajući OEBS-u i ministar vanjskih poslova Malte Ian Borž.
On je na konferenciji za novinare, nakon sastanka sa ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem, kazao da njegova posjeta Crnoj Gori naglašava dobro uspostavljeno i efikasno partnerstvo OEBS-a sa Crnom Gorom, jer zajedno rade na većoj stabilnosti i napretku.
- Crna Gora napreduje ka postizanju ključnih reformi, od jačanja demokratskih institucija do jačanja vladavine prava, i mojom današnjom posjetom želim ponovo potvrditi da je OEBS spreman da bude posvećeni partner na svakom koraku na tom putu - istakao je Borž.
Kako je rekao, Misija OEBS-a u Crnoj Gori aktivno je angažovana sa nacionalnim i lokalnim subjektima, donoseći ekspertizu u ključnim oblastima, kao što su angažman mladih i rodna ravnopravnost.
Borž je kazao da su, zajedno sa Državnom izbornom komisijom, posvećeni jačanju transparentnosti tokom izbornih procesa, koji poštuju prava svih birača, uključujući osobe sa invaliditetom.
On je poručio da je OEBS, zajedno sa ODIHR-om, spreman da pomogne u predstojećoj sveobuhvatnoj izbornoj reformi.
Borž je kazao da su se od početka predsjedavanja OEBS-u fokusirali na Jugoistočnu Evropu, gdje ta organizacija ima šest misija i preko hiljadu zaposlenih.
On je rekao da su njihove terenske aktivnosti srž onoga što OEBS radi i da timovi na terenu pomažu da se principi te organizacije pretvore u realni napredak u zajednicama širom regiona.
Borž je pohvalio Misiju OEBS-a u Podgorici i profesionalce koji je čine.
Ibrahimović je naglasio da današnji susret nije samo diplomatski, već simbol zajedničkog opredjeljenja za mir, stabilnost i progres u regionu i šire.
- Ova posjeta ima posebnu važnost i šalje snažnu poruku podrške i prijateljstva - kazao je Ibrahimović.
Crna Gora, kako je istakao, vidi OEBS kao ključnog partnera u promociji mira i sigurnosti u svijetu koji se suočava da sve složenijim izazovima.
- Naša zemlja je nepokolebljiva u podršci Misiji OEBS-a i vjerujemo u snagu ove organizacije da u najtežim okolnostima zadrži i obnovi svoj uticaj - rekao je Ibrahimović, dodajući da, uprkos teškim okolnostima, multilateralizam nije izgubio na snazi, već je danas važniji nego ikada.
Malta je, prema riječima Ibrahimovića, preuzimanjem predsjedavanja pokazala istinsko liderstvo i hrabrost.
- Njena podrška očuvanju i revitalizaciji OEBS-a u ovim vremenima je za nas i cijeli region izuzetno značajna - kazao je Ibrahimović.
On je rekao da su, u kontekstu evropske integracije Crne Gore, razgovarali o zajedničkim naporima i reformama koje sprovode, a koje OEBS, preko svoje misije u Podgorici, u kontinuitetu podržava.
Prema riječima Ibrahimovića, posvećenost države članstvu u Evropskoj uniji nije samo strateški prioritet, nego i vizija budućnosti kojoj Crna Gora teži.
- Zahvalni smo na podršci naših međunarodnih partnera, bez kojih bi finalna faza našeg puta bila znatno teža. Saglasili smo se da su evropske integacije i dobrosusjedska saradnja temelj stabilnosti i napretka u regionu, naročito u kontekstu malignih uticaja kojima smo svi izloženi - naveo je Ibrahimović.
Kako je dodao, današnja posjeta potvrđuje posvećenost saradnji u odgovoru na te prijetnje.
Prema riječima Ibrahimovića, današnji sastanak nije samo susret dvojice kolega, već dokaz da Crna Gora ostaje posvećena promovisanju univerzalnih vrijednosti mira i bezbjednosti.
- Naša istorija multikulturalizma i tolerancije nas obavezuje da budemo glas koji zagovara mir i stabilnost, kako u regionu, tako i na globalnom nivou - istakao je Ibrahimović.

Borž: Crna Gora napreduje ka postizanju ključnih reformi; Ibrahimović: Članstvo u EU vizija budućnosti kojoj težimo

Crna Gora odlučno korača ka članstvu u Evropskoj uniji (EU), a podrška prijateljskih država članica je snažna i nedvosmislena, kazao je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović. Kako je saopšteno iz Ministarstva vanjskih poslova, Ibrahimović je to kazao u razgovoru sa ministrom vanjskih poslova Malte Ianom Boržom, tokom zvanične posjete toj državi. - Crna Gora odlučno korača ka članstvu u EU, a podrška prijateljskih država članica je snažna i nedvosmislena - rekao je Ibrahimović. On je ocijenio da Crna Gora i Malta, kao mediteranske države, imaju mnogo prostora da bliže sarađuju, naročito u oblastima ekonomije i turizma. - Moja današnja posjeta izraz je posvećenosti intenziviranju kontakata i jačanju političkog dijaloga, koji će uticati i na dinamiku sektorske saradnje - rekao je Ibrahimović. Kako je dodao, Crna Gora i Malta imaju mnogo sličnosti i taj potencijal žele da iskoriste. Ibrahimović je zahvalio na kontinuiranoj podršci Malte reformskim i integracionim procesima i na aktivnoj ulozi u promociji evropske perspektive Zapadnog Balkana. On je ukazao na predsjedavanje Malte Savjetu EU, 2017. godine, kada je Crna Gora, kako je podsjetio, zabilježila odlične rezultate u procesu pregovora. Ibrahimović je rekao da je uvjeren da će podrška država članica biti od krucijalne važnosti da se taj proces održi živim. - Što će dodatno motivisati Crnu Goru i druge kandidate za članstvo da nastave sa ispunjavanjem obaveza iz evropske agende - rekao je Ibrahimović. U saopštenju Ministarstva vanjskih poslova navodi se da je Ibrahimović sa malteškim kolegom razgovarao je i o dobroj saradnji na multilateralnom planu, s posebnim osvrtom na aktuelno predsjedavanje Malte OEBS-u, članstvo u Savjetu bezbjednosti EU u kapacitetu nestalne članice, kao i na predsjedavanje Komitetu ministara Savjeta Evrope u 2025. koje će prethoditi crnogorskom predsjedavanju 2026/2027. Ibrahimović je zahvalio i na podršci Malte kandidaturi Crne Gore u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija za period 2026/2027 i spremnosti da sa Crnom Gorom podijele iskustva iz kandidature i aktuelnog članstva. Borž je istakao da će Malta nastaviti da pruža punu podršku Crnoj Gori, navodeći da o napretku Crne Gore najbolje govore rezultati koje je ostvarila. - Kao država koja je na poziciji veoma napredovala, Crna Gora zaslužuje da bude prva naredna članica Unije i to će biti dobra vijest za sve nas - poručio je Borž. Kako je istakao, Malta je snažan zagovornik proširenja, a Zapadnom Balkanu je mjesto u EU". Borž je rekao i da je Malta zainteresovana za uspostavljanje dinamičnije saradnje u oblasti turizma, dodajući da je Crna Gora država izuzetnih investicionih potencijala. On je naglasio značaj boljeg saobraćajnog povezivanja i zajedničkih napora ka uspostavljanju direktne avio linije. Kako je saopšteno, Ibrahimović razgovarao i sa predsjednicom Malte Mirijam Spiteri Debono, kao i sa predsjednikom Predstavničkog doma Anđelom Faruđom. - Susret sa predsjednicom bio je prilika da ukaže na odlične međudržavne veze, kao i spremnost da se dodatno unaprijede, kroz posjete na najvišem nivou - navodi se u saopštenju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024101120104_5966746589b255cfdffcf7ba307733fcc91a942155b3a033d53651a62758ba5e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2024101120104_5966746589b255cfdffcf7ba307733fcc91a942155b3a033d53651a62758ba5e" data-rendition-name="original" width="1280" height="914" loading="lazy" alt="Ibrahimović"> </figure>  Debono je kazala da je Crna Gora zemlja na koju Malta gleda kao na partnera i buduću članicu EU, sa kojom dijeli demokratske vrijednosti i posvećenost miru i stabilnosti. Kako je dodala, Malta će nastaviti da se snažno zalaže za što skorije pristupanje Crne Gore EU. Debono je ukazala na važnost sprovođenja neophodnih reformi i očuvanja političke stabilnosti. U saopštenju se navodi da je u razgovoru Ibrahimovića sa Faruđom ocijenjeno da bilateralnim odnosima značajno doprinosi i sve intenzivnija parlamentarna saradnja. - Koja je važna sa aspekta institucionalnog povezivanja, ali i u kontekstu prenošenja ekspertize iz evropske agende - kaže se u saopštenju. Kako se dodaje, sagovornici su ukazali i na važnost parlamentarne diplomatije, posebno značajne danas, u odnosu na aktuelne, geopolitičke prilike.

Ibrahimović: Podrška članica EU snažna i nedvosmislena

Potpredsjednik Vlade za međunarodne odnose i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović boraviće sjutra, 11. oktobra, u zvaničnoj posjeti Malti.
Ibrahimović putuje na Maltu na poziv zamjenika premijera i ministra vanjskih i evropskih poslova i trgovine te zemlje Iana Borga.
- U fokusu razgovora biće evropska integracija Crne Gore, kao i dalje jačanje bilateralnih odnosa i saradnje na multilateralnom planu - najavljeno je iz Ministarstva vanjskih poslova.

Ibrahimović sjutra na Malti, u fokusu EU integracije i jačanje saradnje

Skoro svakog dana mediji su prepuni izjava ljudi bez biografija, koje je avgustovska poplava izbacila sa prljavom vodom na površinu. Kako objasniti toj pustokupljevini, kojoj je šlepanje jedini način da se dokopaju privilegija i moći u svojim malim životima, da ono što oni svakodnevno javno saopštavaju nema nikakve veze sa tzv. evropskim vrijednostima, za koje se, tobože, zalažu. Baviti se hapšenjima, pa ih i najavljivati, optužbama, presudama, ne poštovati presumpciju nevinosti, povezivati političke protivnike sa mafijom bez ikakvih činjenica, ili iskrivljenim argumentima, spada u arsenal autokratskih i diktatorskih režima, poput onih u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji, Mađarskoj, a polako i u Slovačkoj, u kojima ne postoji nezavisno pravosuđe i u kojima je izvršna vlast preuzela kontrolu nad svim inastitucijama države.&nbsp; Zaista nemam namjeru da pamtim ta beznačajna imena, tu partijsku boraniju, koja misli da se politička karijera stiče što bombastičnijim idiotizmima, pa ću se baviti samo glupostima koje izgovaraju, iz razloga da ljudi vide sa kakvim bezveznjakovićima imaju posla. A poneki čak i glasaju za njih. Upravo zbog takvih, politika je dobila onaj zasluženi atribut o nečasnom poslu.&nbsp; &nbsp;Ideologija četništva Jedna od članica PES-a nedavno je izjavila da je PES partija koja vodi politiku pomirenja, da je podjele na partizane i četnike upravo potencirala „bivša vlast“, jer je, kako kaže dotična, DPS opstajao na takvim podjelama. Tako je to kad polu ili neobrazovane osobe dobiju funkcije, pa umisle da mogu nekome da drže predavanja. Pitanje partizana i četnika nije pitanje navijača Budućnosti i Sutjeske, već je to duboko etičko, ideološko i pitanje elementarne pristojnosti. Ako je meni potreban DPS da bih shvatio što podrazumjeva četnička ideologija, onda bih sebe smatrao totalnim idiotom. To je kao da kažete u Hrvatskoj da joj je potrebno pomirenje partizana i ustaša, ili Njemcima pomirenje SS-ovaca i antifašista. Umjesto stida što koaliraju sa baštinicima četničke, anticrnogorske i antihumane ideologije, PES nam nudi da prihvatimo idologiju Homogene Srbije, koju danas najbolje reprezentuje upravo vojvoda Vojislav Šešelj. Da ne pomenem još nekog vojvodu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051808058_573cdac7846b28e137b47e283638bc015933fec1ed431ac03da0c8e4844e5be1.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051808058_573cdac7846b28e137b47e283638bc015933fec1ed431ac03da0c8e4844e5be1" data-rendition-name="original" width="1142" height="628" loading="lazy" alt="Poslanički klub PES-a"> <figcaption>Poslanički klub PES-aFoto: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>  Pa da dotičnu malo upoznamo što je ideologija četništva, zašto je ona etički zločin, antihumana, fašistička, velikosrpska i anticrnogorska! Za početak da joj objasnim da je, u svom „Političkom programu“ od 28. septembra 1941. godine, Draža Mihailović postavio političke i vojne ciljeve: „...B) omeđiti de fakto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj, V) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjavanje srpskim elementom, G) izraditi plan čišćenja ili pomeranja seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice, D) u srpskoj jedinici, kao naročito težak problem, uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi“... Mihailović je nešto kasnije usvojio kao ideološke osnove svog pokreta memorandum dr Stevana Moljevića, predratnog advokata iz Banja Lukle, koji je izradio juna 1941. godine pod nazivom Homogena Srbija. Moljević, između ostalih gadosti, piše: „... Preseljavanje i zamena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu, a naročito u ovom sadašnjem, na području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani po planu išli za istrebljenjem Srba“...&nbsp; Prema zamislima dr Moljevića teritorija tzv. Velike Srbije obuhvatala bi ne samo teritorije bivše Kraljevine Jugoslavije, već i teritorije Mađarske (Pečuj), Bugarske (Ćustendil i Vidin), Rumunije (istočni Banat i Rešice) i Albanije, śeverni dio sa Skadrom. Pored teritorije Srbije i Makedonije , obuhvaćena je i Crna Gora, cijela Bosna i Hercegovina, Dalmacija od ušća Neretve do blizu Šibenika, zajedno sa Dubrovnikom, veći dio Like, Korduna i Banija, teritorija istočno od Pakraca do mađarske granice (Daruvar, Grubišno polje, Slatina, Nova Gradiška i Slavonska Požega), dio Slavonije sa Vukovarom, Osijekom i Vinkovcima i Baranja... &nbsp;Izvrtanje činjenica Nemojte da vas lažu, gospodo iz PES-a, taj dokument nije bio tajan, on je javno objavljen. Pitajte Šešelja! Još da vas obavjestim da je za taj projekat trebalo, što pobiti, što raseliti, preko dva miliona stanovnika! Je li vam potreban DPS da ośetite gađenje prema takvoj ideologiji? Meni sigurno ne! Zato nije ni čudo što brkate Srbe i poklonike četničke ideologije kad govorite o nekoj mržnji prema Srbima. Da, istina je ośećam gađenje prema svakome ko baštini četničko nasljeđe i ideologiju, bez obzira na njegovu nacionalnost, taman kao prema svakom Hrvatu koji veliča ustaštvo, ili Njemcu, Britancu, Amerikancu, ili pripadniku bilo koje nacije, koji veličaju nacizam i Hitlera. Jer ih ima u mnogim zemljama. Nažalost i u Izraelu. Na isti način ośećam gađenje i prema Putinu i agresiji Rusije na Ukrajinu. Pripisivati DPS-u tu vrstu podjele je kompliment, jer je pitanje čovječnosti osuditi sve one koji danas mašu zastavama sa mrtvačkom glavom. Možda poneko nije znao što su bili četnici u vrijeme rata, danas biti poklonik četničke ideologije je sociopatski. Zanimljivo je da su promoteri četničke ideologije danas u Crnoj Gori sve bivši članovi KPJ. Mnogi su bili i funkcioneri. I Crnogorci, da ne zaboravim. Pronađite zahtjeve za članstvo u SK Emila Labudovića, Zdravka Krivokapića, Marine Jočić, Gorana Danilovića i mnogih, mnogih drugih veličatelja Pavla Đurišića. Valjda je to ta potreba da pereš svoju biografiju kao da postoje na svijetu samo dvije ideologije: komunistička i četnička. Ne čudi ni što su se braća Mićovići preobratili iz porodičnog partizanskog i komunističkog nasljeđa, jer je pripadnost SPC i veličanje Pavla Đurišića kompatibilno sa „srbovanjem“, pa se čovjek pita kad su to shvatili da su potomci zločinaca, kako pokušavaju da predstave NOP i njihovu časnu borbu za slobodu Crne Gore i Jugoslavije. Još jedan bivši komunista, Goran Danilović, non-stop pokušava da nam objasni kako smo imali „dva antifašistička“ pokreta. Nemam namjeru da polemišem sa tim umišljenim izvrtačem činjenica, samo ću mu navesti Čerčilovu depešu kralju Petru 13. aprila 1944. da će, ukoliko ne ukloni Dražu Mihailovića iz emigrantske vlade, Velika Britanija početi da tretira jugoslovenskog kralja i njegovu vladu kao saradnike Osovine. Par dana nakon što je Mihailovićeva ponuda o naoružavanju JVUO (Jugoslovenska vojska u otadžbini) od strane Njemačke i saradnja sa njemačkim jedinicama proslijeđena Hitleru preko Fon Vajhsa i Nojbahera, 29. avgusta 1944. godine jugoslovenski kralj Petar II Karađorđević je smijenio generala Mihailovića sa mjesta načelnika štaba JVUO. Naravno, Mihailović je to predstavlja svojima kao komunističku podvalu i propagandu. Liči na ove današnje, je l' da? Plus je kralj Petar II Karađorđević 12. septembra 1944. godine pozvao sve četnike da pristupe Narodnooslobodilačkoj vojsci, a one koji to odbiju osudio kao izdajnike koji „zloupotrebljavaju ime kralja i autoritet krune“ radi pravdanja saradnje sa neprijateljem. Dakle, osudio je Mihailovića kao izdajnika, jer je nastavio saradnju sa neprijateljem. &nbsp;Sumnjive diplome Još jedna izjava, sada iz redova „crkvenih Kmera“, zabola mi se u oko. Svršeni student prava na Sorboni, ... uh, pardon, greška, na čuvenom Megatrendu, đe se doktorira bez završenog fakulteta i završava fakultet, a da nemaš pojma đe se nalazi, Boris Bogdanović, objasni da se „ne treba držati zakona kao pijan plota“. Naime, radi se o samovoljnoj izradi amblema specijalnih jedinica policije, na kojima se nalazi, srećom bivša, kapela Karađorđevića na Lovćenu, koju je Bogdanović propratio riječima: „Udara na pamćenje. Na temelj. Na dostojanstvo. Udara na Crnu Goru koja ne zavisi od političke rotacije, već od vjekovne vertikale“. Biće da je to ona Moljevićeva vertikala, koju promoviše Bogdanović. Je li to naučio na Megatrendu da policijske jedinice mogu samovoljno stavljati na svoj amblem što im padne na pamet? Mogu li muslimani staviti džamiju? Ili komunisti crvenu petokraku? Ili čede mrtvačku glavu?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051808058_5db8f945d67c78320040e4fc825ce773413c851832d5f140d6e3ef83a3feeb61.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051808058_5db8f945d67c78320040e4fc825ce773413c851832d5f140d6e3ef83a3feeb61" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Boris Bogdanović"> <figcaption>Boris Bogdanović (Foto: Skupština Crne Gore)Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>  Biće da je Bogdanović malo putovao za Beograd čim je propustio toliko mnogo predavanja o ustrojstvu države, poštovanju zakona i znamenja države. On može kod svoje kuće da na fasadi nacrta taj spomenik srama i okupacije Crne Gore, njenog nestanka, kao svoju vertikalu, ali ne može je crtati po državnim institucijama. Ta nekadašnja kapela mu ne bi omogućila da danas glumata velikog oratora, jer ne bi bilo parlamenta u kojem bi se kočio i kokotio. A i pokazivao da o pravu zna taman koliko moja pokojna baba. Da ne pominjem grotekstna saopštenja, koja liče na pokvarene ploče, prepuna izanđalih fraza, populističkih podmetanja i vrijeđanja političkih protivnika. Ta saopštenja će ući u svjetsku knjigu besčašća.&nbsp; Bješe li njegov šef ekonomista? Magistar sa optužbom za plagirani rad? Onaj što podvaljuje da je Upravni sud presudio da se ne radi o plagijatu? Upravni sudovi ne presuđuju da li je nešto plagijat ili ne, nijesu nadležni za to. Oni se bave samo proceduralnim radnjama. Tako da optužba za plagijat još stoji. Ne znam zašto nije obnovljena od nadležnog organa, uz poštovanje procedure po presudi Upravnog suda? Da je Bečić izistinski zagrijao stolicu, umjesto što je prepisivao, znao bi da nije njegov posao da najavljuje hapšenja, ili čestita hapšenja i slične bestijalnosti. Mogao je bar toliko da nauči da izvršna vlast ne smije zloupotrebljavati sudske postupke, komentarisati ih, a, daleko bilo, tek ne smiju najavljivati hapšenja. To se radi samo u despotskim režimima, kao što su ruski, bjeloruski, srpski, mađarski, a polako ka tome ide i slovački. Feršten, vajni Evropejci? O onome sa imidžom her Flika drugom prilikom.

Partijska boranija

Žalosno je što je već četvrt XXI vijeka za nama, a i dalje razgovaramo o veliko-nacionalističkim projektima. Nacionalizam današnjih političkih elita, kroz Evropsku uniju, pa do jugositočne Evrope, je truo, a njihov patriotizam lažan i služi samo za sticanje vlastitih materijalnih koristi - kaže istoričar, Edin Omerčić. On je jedan od učesnika konferencije „Granice u Jugoistočnoj Evropi: geografija ili imaginacija“ u Podgorici, a koja je okupila istoričare iz čitave Jugoistočne Evrope, kako bi se istražilo kako istorija može pomoći u razumijevanju sadašnjosti i oblikovanju budućnosti.&nbsp;
Istoričar Omerčić je, gostujući u 24 sata Televizije E, govorio o opasnostima koje nosi istorijski revizonizam. Objašnjava da je počeo sredinom osamdesetih godina XX vijeka, populističkim talasom kroz književnosti i bio je brži od istoriografije.&nbsp;
- Istoriografije prostora bivše Jugoslavije nijesu bile spremne da se naučnim metodama bave temama bratoubilačkog rata, međunacionlanih sukoba. Ali, književnost je bila brža i produkt je veliki negativni emocionalni naboj. Taj veliki, negativni nacionalni naboj koristio se u ratovima devedesetih… Revizionizam kreće početkom '90. godina, kada se u Srbiji pokušava izjednačiti četnički sa partizanskim pokretom. U Bosni i Hercegovini je izražen kroz umanjivanje značaja zločina ustaške vojske koji su počinjeni nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata - objašnjava Omerčić.
Napominje da istoričarima treba ostaviti da se bave istorijom, kao i da političke elite ne treba da se bave prošlošću, jer je su za tako nešto potrebne, isključivo, naučne metode.
- Posao političara bi bio da se bave sadašnjošću i budućnošću, a prošlost nam ništa neće biti bolja ako je iskrivimo i prećutimo neke zločine. Ne treba nam bolja prošlost, nego bolja budućnost - naglasio je Omerčić.
Podsjeća da je početak novog milenijuma izgledao kao da će situacija u regionu krenuti na bolje, ali se izborom loših političara ponovo došlo do suočava sa kriminalom i sveprisutnim nasiljem.&nbsp;
- Problem je političkih elita što žele sakriti, prećutati ili uljepšati određene zločine ili politike čiji su sami sljedbenici, a koje su bile loše ne samo po onog drugog, nego po vlastiti narod - ističe Omerčić.
Komentarišući to što je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Joanikije nedavno za četničkog komadanta Pavla Đurišića kazao da je riječ “o velikom junaku nepobjedivog karaktera”, zanemarujući činjenice o hiljadama ubijenih koje su Đurišićeve jedinice ostavile u Drugom svjetskom ratu, u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, Omerčić je kazao da i dalje traje proces povratka SPC-a i vjerskih zajednica, sa marginalnih pozicija, u društvo u koje će imati moć.
- Crkva je kroz taj proces uvijek željela da bude nadstranačka, nadpolitička i nadnacionalna organizacija koja će imati glavnu ulogu u društvu. U Bosni je to bilo uspješno tokom '90. godina kada Srpska pravoslavna crkva počinje saradnju sa političkom elitom u Republici Srpskoj. Zapravo, crkva bila taj neki vjerski kapelan u sukobu, davala je zločinima opravdanje, davala im je značenje u kojem zločinac postaje heroj. Stalno se vrtimo u tom istom krugu smrti, iz kog teško izlazimo. Kad su nam zločinci heroji, mi kroz te zločine i stalno ponavljanje da smo samo mi žrtve, da smo mi ti koji su teško prolazili kroz istoriju, želimo da pokažemo da imamo prava na to da budemo slavljeni, glorifikovani i dobijemo poziciju kroz koju ćemo upravljati ekonomskim sredstvima jedne zemlje. To je taj problem iz kojeg nikako ne možemo da izađemo - zaključio je Omerčić.
&nbsp;

Omerčić: Crkva je bila kapelan u sukobu devedesetih, davala zločinima opravdanje

Kremlj je potvrdio da će se održati telefonski razgovor između Vladimira Putina i Donalda Trampa.
- Razgovor se priprema- izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, prema navodima ruskih novinskih agencija.
Trump je ranije danas na platformi Truth Social objavio da će u ponedjeljak telefonski razgovarati s Putinom. A nakon toga i sa Zelenskim.
<h3>"Nadam se da će dan biti produktivan"</h3>
- Predmet razgovora će biti zaustavljanje krvoprolića u kojem stradava u prosjeku 5000 ruskih i ukrajinskih vojnika nedjeljno, ali i trgovina- napisao je Tramp na svojoj mreži Truth Social.
Dodao je da će nakon toga razgovarati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i određenim članicama NATO-a.
- Nadam se da će to biti produktivan dan, da će doći do primirja i da će ovaj nasilni rat, rat koji nikada nije trebao izbiti, završiti- napisao je Tramp.
<h3>Razgovarali Rubio i Lavrov</h3>
Uoči razgovora između Trumpa i Putina, američki državni sekretar Marko Rubio razgovarao je s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim, saopštio je Stejt Dipartment.
Rubio je pozdravio razmjenu ratnih zarobljenika koja je dogovorena na pregovorima između Rusije i Ukrajine u Turskoj, rekla je portparolka ministarstva.
Državni sekretar takođe je ponovio poziv Trampa za trenutnim primirjem i okončanjem nasilja u ruskom ratu u Ukrajini, navodi se u saopštenju.

Kremlj potvrdio: Pripreme za razgovor Putina i Trampa su u toku

U Nišu su večeras, tokom i nakon Svenarodnog sabora, u organizaciji Srpske napredne stranke, napadnuti ekipa Televizije Nova- novinarka Ivana Marković i snimatelj Dejan Marković, kao i novinarka Južnih vesti Tamara Radovanović. 
 
Ivana Marković kaže da su ih napala dvojica nepoznatih muškaraca oko 18 časova u centru grada, izvan metalne ograde kojom je Trg kralja Milana, gdje se održavao centralni događaj Sabora, „odvojen“ za posjetioce skupa.
&nbsp;Muškarci su ih fizički gurali, vređali, vikali na megafonu.
- Jedan od njih mi je rekao: ‘marš odavde’, gurajući me, ali sam ja odbila da odem jer smo bili na javnoj površini i pitala ga ko je on. Drugi je snimatelju Dejanu vikao da je ‘ustaša’. Zvala sam policiju da prijavim napad, ali je u blizini bio jedan policijac, kome smo mahali, a on nas srećom vidio, i odveo do Foruma u Obrenovićevoj, kako bismo produžili na studentski protest- kaže Ivana Marković za Danas.
&nbsp;Ona dodaje da je veliki problem što novinari nezavisnih medija nisu mogli da uđu na ograđenu lokaciju na Trgu na kojoj se održava Sabor, pošto su novinarske akreditacije, na kojima je inače pisalo „Srbija ne smije da stane“, dobili samo oni koji rade u &nbsp;prorežimskim kućama.
Južne vesti su, takođe, na svom nalogu na društvenoj mreži Iks objavile snimak na kome se vidi kako je jedan od okupljenih građana gura ruku i pokušava da novinarki Radovanović pomjeri mobilni telefon, kojim je snimala odlazak pristalica SNS posle Svenarodnog sabora.
&nbsp;Udruženje novinara Srbije je ranije danas protestovalo zbog privođenja dopisnika australijskog radija SBS Nikole Doderovića, dok je izvještavao sa mitinga Pokreta za narod i državu na Trgu kralja Milana.
U Nišu je danas održan centralni skup Svenarodnog sabora, u organizaciji aktuelne vlasti, na kojem je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Istovremeno je na Trgu kralja Aleksandra, nekoliko stotina metara dalje, organizovan studentski protest „Izbori(mo) se“, na kojem je zahtijevano raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
&nbsp;

Niš: Napadnuti ekipa Televizije Nova i novinarka Južnih vesti

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: malta