Nevladine organizacije LGBT Forum Progres i Socijalni Centar su, u partnerstvu sa poslanicom Skupštine Crne Gore Jevrosimom Pejović, pokrenuli kampanju "Bol nije sramota" koja poziva na usvajanje zakonskog rješenja o menstrualnom odsustvu za žene koje pate od sekundarne dismenoreje.
Kako navode u saopštenju, svaki mjesec hiljade žena u Crnoj Gori prima injekcije protiv bolova prije odlaska na posao.&nbsp;
- Sekundarna dismenoreja - bolna menstruacija uzrokovana organskim razlozima kao što su endometrioza, miom ili polip materice - znači nesanicu, vrtoglavicu i nesvjestice. Žene gube svijest na radnim mjestima, ali ne mogu tražiti odsustvo jer se prirodni proces u našem društvu još uvijek smatra sramotom - ističu u saopštenju.
Posljedice su, kako dodaju, fatalne.
- Prema podacima Kliničkog centra Crne Gore, tokom 2023. godine u 61 odsto slučajeva rak grlića materice je otkriven u inoperabilnom stadijumu. Strah od gubitka posla sprečava žene da idu na redovne ginekološke preglede. Ćutanje i neznanje ubijaju žene - navode u saopštenju.
Zakon o menstrualnom odsustvu predviđa pravo na dva dana mjesečno plaćenog odsustva uz medicinsku dokumentaciju i obavezu redovnih ginekoloških pregleda.
- Sedamdesetih godina, u pojedinim preduzećima u Crnoj Gori žene su imale ovo pravo. Naše bake su se izborile za prava koja mi danas nemamo. Pozivamo poslanike Skupštine, poslodavce i sve građane da podrže inicijativu za usvajanje zakonskog rješenja o menstrualnom odsustvu - poručili su u saopštenju i dodali da "bol nije radna obaveza".
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FhQxW6A2EHB0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

"Bol nije sramota": Pokrenuta inicijativa za usvajanje zakonskog rješenja o odsustvu za žene sa bolnom menstruacijom

Svakako moramo napomenuti PMS sindrom, predmenstrualni sindrom, gdje žena može da se suočava sa nekim emotivnim, psihološkim poteškoćama, kao neka vrsta i fizičkih poteškoća, gdje je više razdražljiva, sklona promjeni raspoloženja, gdje ima glavobolje, gdje ima neke druge fizičke simptome, koje mogu da joj isto tako otežavaju proces rada - kazala je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, specijalistkinja ginekologije i akušerstva dr Željka Ralević.
Menstrualni bolovi i tegobe mogu značajno uticati na svakodnevne aktivnosti i radnu sposobnost žena, ali se o ovoj temi još uvijek rijetko govori u javnosti i na radnim mjestima. Sve više zemalja razmatra ili uvodi menstrualno odsustvo kao pravo zaposlenih žena.
Dismenoreja ili bolna menstruacija, kaže Ralević, i menometroragija, menoragija ili menstruacija koja je obilna, ili menstruacija u produženom trajanju kose sa uobičajenim fiziološkim procesom.
- Bolna menstruacija obično nije duža od jednog ili dva dana, kasniji tok krvarenja koji se dešava u menstrualnom ciklusu nije toliko bolan i u najvećem procentu slučajeva ako je ta menstruacija bolna ona traje jedan ili dva dana. Što se tiče produženog krvarenja ako je duže od deset dana možemo reći da se radi o nekom poremećaju menstruacije, ili ukoliko je ta menstruacija kraća nego na 21 dan, onda možemo reći da ta krvarenja su neka krvarenja u produženom intervalu dobijanja, na primjer, na dvadeset dana, neki duži vremenski period od nekoliko mjeseci, mogu ženu uvesti u anemiju i potencijalne probleme te vrste. Sve ostalo se smatra fiziološkim menstrualnim ciklusom koji traje, zavisno od žene, od tri do sedam dana, i dolazi u periodu od 21 do 35 dana, to smatramo normalnim menstrualnim ciklusom - rekla je Ralević.
U menstrualnom ciklusu nije zabranjena fizička aktivnost, podsjeća Ralević, jer se sportistkinje bave profesionalno sportom i nekim težim, kako navodi, fizičkim aktivnostima i imaju menstruaciju i izlaze na kraj sa tim.
Žene u ciklusu mogu imati poteškoće na poslu, smatra Ralević, u zavisnosti od radnog mjesta i posla koji obavljaju, i pitanje je, ističe ona, kako izlaze na kraj sa svim tim poteškoćama u tom fiziološkom procesu.
- Taj jedan ili dva dana može remetiti svakodnevnu aktivnost, pa tako i na radnom mjestu, ali je pitanje u kojoj mjeri da bi ometala svoj radni proces, to je pitanje radnog mjesta, i pitanje angažmana na radnom mjestu, tu negdje možemo da napravimo distinkciju - istakla je Ralević.
Španija je uvela menstrualno odsustvo i sigurna je, kaže sagovornica Budilnika, da ta zemlja ima mehanizme kontrole, jer mehanizmi kontrole koje Crna Gora ima nijesu adekvatni.
- Nemamo kapacitete da na taj način budemo sigurni da neće doći do zloupotreba. Namjerno govorim ne o menstrualnom bolovanju, nego odsustvu, i hoću da kažem da mi dan danas imamo žene koje dolaze za potvrdu kod ginekologa ako nijesu mogle zbog problema u menstruaciji otići na posao. Kod nas, kod ginekologa, mi to procjenjujemo, vi prosto vidite da li žena ima problem ili nema problem. Na kraju krajeva mi ginekolozi smo jedini koji možemo potvrditi da je ta žena u menstrualnom ciklusu i da svakako ima problem, ne samo da je u menstrualnom ciklusu, nego da ima problem u tom ciklusu, jer moramo reći da samo pet do 15 posto žena ima problematičnu menstruaciju, sve ostalo žene imaju fiziološki proces menstruacije, i nemaju smetnje u menstrualnom ciklusu. Kad žena dođe kod ginekologa ona ima problem i ginekolog može da joj otvori bolovanje, koje je na produženo krvarenje od nekih 3 do 7 dana, ili taj dan može da dobije potvrdu, ukoliko nije bila sposobna da ode na posao. Kako bismo mi to regulisali da poslodavac zna kad je svaka zaposlena &nbsp;žena u menstrualnom ciklusu, kada će ona dobiti, jer neke žene dobijaju po dva puta mjesečno, neka dobija jednom u tri mjeseca, pa će biti u njenoj glavi možda diskriminisana u odnosu na ovu koja dva puta u toku mjeseca koristi odsustvo. Ti mehanizmi kontrole kod nas, mislim da nijesu toliko jaki, i da možda treba poraditi na tome - zaključila je Ralević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fu_oqswmEgCE%3Fsi%3DJ_WmsM-rGCh7GnLq&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Ralević: Samo pet do 15 odsto žena ima problematičnu menstruaciju, sve ostale imaju normalan fiziološki proces

Zatvorenice u Bjelorusiji ne samo što su lišene medicinske njege iza rešetaka - nego su uskraćene i za osnovne menstrualne proizvode. Situacija u tom pogledu je postala još gora prošlog ljeta - kad su na snagu stupila nova pravila koja isporuku tampona i uložaka ograničavaju na samo dva puta godišnje.
Prodemokratski protesti koji su potresli Bjelorusiju 2020. godine eskalirali su hapšenjima, a u istražnim pritvorskim centrima poput „Valadarke“ i „Okrestine“, pojedinci koji su uhapšeni zbog protivljenja izbornoj prevari i protesta protiv režima Aleksandra Lukašenka mlaćeni su i mučeni. Bjeloruske vlasti do danas nastavljaju da progone neistomišljenike, a zatvorenici suđenje čekaju u ćelijama bez dušeka i ćebadi, tuševa i bilo kakve mogućnosti da im se dostave paketi sa potrepštinama.
Ovi neuslovi naročito teško padaju ženama koje su pritvorene, a bjeloruska novinarka Jevgenija Dolgaja prikupila je, na zahtjev nezavisnog medija „Meduza“, svjedočenja iz prve ruke od onih koje su preživjele ovu brutalnost.&nbsp;
<h2>JEDAN ULOŽAK DNEVNO</h2>
Alena (promijenjeno ime) pritvorena je nakon protesta 2022, a puštena na slobudu iduće godine. Bila je u „Valadarki“ i „Okrestinu“, kao i Ženskoj kaznenoj koloniji br. 4 u gradu Gomelju.
- Kada su me zatvorili, imala sam menstruaciju. Prvo su me doveli do kuće i pretresli, pa su me odveli u kancelariju GUBOPiK-a. Kod kuće sam uspjela da se presvučem i uzmem nekoliko stvari: tri para donjeg veša, pet pari čarapa i pakovanje uložaka. Uzela sam neke četkice za zube, ali su ih, naravno, odmah zaplijenili. Čvrsto sam stezala taj paket uložaka, držeći ga zajedno sa pasošem. Držala sam ga svuda sa sobom: prvo na ispitivanju u GUBOPiK-u, zatim u okružnom odeljenju policije - ispričala je Alena.
Nakon toga su je, kaže, odveli u „Okrestinu“.
- Sve su zaplijenili. Ali privila sam te uloške na grudi i rekla im: „Ne mogu - krvariću po vašoj ćeliji. Vratite ih“. Vratili su mi uloške, ali mi ništa drugo nijesu dali - dodala je ona.
Poslije suđenja odvedna je na izdržavanje administrativne kazne.&nbsp;
- Doveli su nas u pritvorski centar i strpali u ćeliju. Naravno, u ćeliji nije bilo ničega - čak ni toalet papira. Unutra je bilo osam devojaka. Jedna od njih je imala plastičnu flašu vode od litar i po, i to nas je spasilo. Prvo smo pili iz nje, a onda smo je koristili za sve druge potrebe - nas osam. U ćeliji je bilo vode, ali to je bila samo slavina koja je virila iz zida - bez lavaboa. Da bismo ga uopšte koristili, kantu za smeće smo stavljale ispod slavine. Pokušale bismo da koristimo tu hladnu vodu da operemo tijela; nije nas bilo briga u tom trenutku - ispričala je Alena Jevgeniji Dolgaja.
U jednom trenutku je shvatila da joj je preostalo samo pet uložaka.
- Znala sam da moram da nađem način da ih učinim potrajnim. Bio je februar, a mi smo spavale na podu ćelije, zbijene. Pod je bio betonski. Počele smo da shvatamo da nam se bubrezi smrzavaju. Dakle, uzele smo mojih posljednjih pet uložaka i zalijepile ih na donji dio leđa da bismo imali bar malo zaštite za naše bubrege - jer nijesmo imale viška odjeće: već smo nosile sve što smo imale jer je bilo tako hladno. Tako su potrošeni moji posljednji ulošci - povjerila se jedna od zatvorenica.
Ponekad bi, kaže, kad bi svratila medicinska sestra, one uglas kazale da sve imaju menstruciju.
- Dala bi nam, mislim, po jedan uložak dnevno. Sakupile bismo ih i dale onoj ili onima kojima su najpotrebniji. Dijeleći tako, nekako smo se snašle - zaključila je Alena.
<h2>KUPOVINA - ALI JEDNOM U DVIJE SEDMICE</h2>
Volha Loika (promijenjeno ime) uhapšena je u maju 2021. U „Valadarki“ je bila do marta 2022. Ona je ispričala da su se ulošci u zatvoru prodavali - ali da nijesu smjele prečesto da ih kupuju.
- Samo otprilike jednom u dvije sedmice, a ponekad i manje. Izbor je bio veoma ograničen: bilo je nekoliko puta kada su noćni ulošci bili dostupni. Ostatak vremena, jedine druge opcije bili su oni tanki - označeni sa dvije kapi. Jedini način da nabavite uloške za noć ili tampone bio je preko paketa spolja. Za one koji nijesu dobili pakete ili su ih dobijali samo rijetko, to je bio pravi problem - navela je ona.
<h2>MAJICA KAO IMPROVIZACIJA</h2>
Tatsiana (promijenjeno ime) uhapšena je u zimu 2023. zbog pretplate na „ekstremistički“ Instagram nalog. Ona je bila u „Okrestinu“.
- Nakon hapšenja, odveli su me pravo u policiju da popunim zapisnik o hapšenju. Nagovorila sam jednu službenicu da me odvede u toalet i zamolila je da uzme uložak iz mojih ličnih stvari. Znala sam da me čeka, u najboljem slučaju, dan zatvora, a u najgorem krivična prijava. Tražila sam od oficira da mi daju još jedan blok da ponesem sa sobom (prije prebacivanjana Okrestinu), ali su oni odbili. Počela sam da paničim: znala sam da će mi menstruacija početi u narednih nekoliko dana - ispričala je ona.
Osuđena je, kaže, na 10 dana zatvora.
- U ćeliji je bilo osam žena. Jedna od njih je bila beskućnica; po njoj su gmizale vaške. Nijesmo imale ćebad ni dušeke. Naši rođaci nijesu mogli da isporuče ništa što nam je bilo potrebno, tako da smo ostale u odjeći u kojoj i zatvorene. Imala sam crnu duksericu, farmerke i bijelu majicu - navela je Tatsiana.
Nosila je, kaže, uložak - koji je eventualno postao beskoristan.
- Morala sam da biram: ili da se smrznem u ćeliji ili da pocijepam svoju majicu i iskoristim je kao improvizovanu podlogu da mi ne bi procurilo. Odlučila sam da pocijepam majicu. Sjećam se koliko sam se bespomoćno osjećala kada sam cijepala majicu, a odškrinuo se otvor za hranu. Policajac me pogledao, nasmijao se i rekao: „Šta radiš, a?“ - istakla je Tatsiana.
Majica joj, kaže, nije mnogo pomogla - svakako je procurilo.
- Pokušala sam da tražim uloške, ali čuvari su rekli da ih zatvor nije dao. Pitala sam i zatvorsku ljekarku. Ta starija žena, kovrdžave kose, je došla i pitala u čemu je problem. Zamolila sam je da mi donese bar malo pamuka, ali nije ni slušala - dodala je Tatsiana.
Nije bilo, prisjeća se ona, ni načina da se pravilno okupa u ćeliji: bilo je samo hladne voda.
- Mala krpa koja mi je ostala od majice poslužila mi je kao tuš: namočila bih je vodom i pokušala da se tako očistim. Kada sam izašla, zadnji dio mojih farmerki bio je u krvi. Izašla sam plačući i postiđena. Činilo se kao da svo osoblje pokazuje na mene i smije mi se - zaključila je Tatsiana.
<h2>NEKI KRADU, DRUGI DIGNU RUKE</h2>
Alena je osuđena zbog protesta u jesen 2022. godine. Provela je dvije godine u „kazneno-popravnom domu za žene“ u Gomelju.
Ona je pojasnila da politički zatvorenik može iznenada da izgubi pravo na prijem paketa u bilo kojem trenutku - zbog izmišljene prijave prekršaja.
- Zatvor dozvoljava zatvorenicima da jednom mjesečno podnesu zahtjev za higijenskim potrepštinama: komadić sapuna za veš, mali komad običnog sapuna, jednu rolnu najjeftinijeg toalet papira i jedno pakovanje uložaka - kazala je Alena.&nbsp;
Toalet papir je, dodaje, tako lošeg kvaliteta.
- Da se bukvalno raspada u vašim rukama. Kada ove zalihe ponestanu, svako mora da se snađe najbolje što može. Neki kradu od drugih, a neki ljudi se jednostavno osjećaju na mokraću – kazala je ona.
<h2>BESKRAJNO PONIŽENJE</h2>
Hana (promenjeno ime) je pritvorena u jesen 2022. godine i osuđena zbog učešće u protestima. Na slobodu je puštena ovog proljeća.
&nbsp;I ona je ustvrdila da mjesečna dodjela higijenskih potrepština za žene u bjeloruskim zatvorima nije dovoljna.
- U mojoj jedinici, čarape su stalno nestajale sa stalka za sušenje. U početku nijesam razumjela zašto - ali onda sam shvatila. Žene ih bukvalno korise kao improvizacija za uloške – rekla je ona.
Higijenska situacija je, podvlači ona, užasna.&nbsp;
- To je jedno beskrajno poniženje. U zatvoru se smijete kupati samo jednom sedmično i nemoguće je da se pravilno operete. Imaš sreće ako uspiješ da se opereš preko toaleta u ćeliji pomoću flaše. Zamislite samo da se perete preko toaleta, dok gomile ljudi prolaze pored vas. To je jedna od mnogih stvari na koje morate da se naviknete u zatvoru – kazala je ona.
<h2>LJEKOVI ZA BOLOVE SAMO NA RECEPT</h2>
Darja Afanasjeva je bjeloruska feministkinja i aktivistkinja za LGBT prava. Privedena je nakon protesta 2021, a puštena na slobodu ove godine. Kaznu je služila u „kazneno-popravnom domu za žene“ u Gomelju.
- Nijesam imala bolne menstruacije sve dok nijesam bila u zatvoru. Prije toga, moj ciklus je uvijek bio redovan, menstruacije su mi trajale samo tri dana i nikada nijesam osećala nelagodu - ali kada sam počela da živim iza rešetaka, moji ciklusi su postali nepredvidivi: mogli su da nestanu na nekoliko meseci, a zatim da se vrate, bez prestanka, po dvije sedmice. Prvi i posljednji dan postali su nevjerovatno bolni. Sjećam se da sam jedva uspjela da se ispravim tokom prozivke jer me je stomak toliko bolio - istakla je Darja Afanasjeva u svjedočenju.
Kada bi se to dogodilo - išla bi do dijela gdje dijele tablete - ali bezuspješno.
- Tražite ublažavanje bolova i objašnjavate da je to za vašu menstruaciju - ali oni odbijaju jer vam je potreban recept, a potrebno je nedelju dana da dobijete pregled kod ljekara. Doktor će vas uputiti kod ginekologa, što znači još nedjelju dana čekanja. I oni (zatvorsko osoblje) znaju sve ovo. Dakle, tu ste, raspadate se od bolova, buljite u ljekove protiv bolova, ali ih ne možete uzeti, a bol vas ne oslobađa dužnosti kao što su čišćenje prostorija, istovar kamiona punog džakova krompira ili čišćenje terena - ispričala je ona.
Jednom je, kaže, prvi dan ciklusa imala kad je počeo da pada snijeg.
- U zatvoru je zabranjen snijeg: sve mora da se očisti, do asfalta. Dakle, počevši odmah poslije doručka, provela sam sate lopatajući snijeg. Satima sam nosila snijeg u vrećama, osjećajući se kao da umirem od bola, i shvatajući da sam iskrvarila kroz odjeću. Imala sam samo jednu suknju, i ako je krv dospjela na nju, morala bih nekako da nađem vremena da je operem prije posla - da ne bih upala u nevolje - povjerila se Afanasjeva.
<h2>SVE ZAVISI OD RASPOLOŽENJA RADNIKA</h2>
Bivša novinarka Volha Klaskovskaia uhapšena je u oktobru 2022. i skoro pet mjeseci je provela u samici i izolaciji u Ženskom popravnom domu u Gomelju. Dok je bila u pritvoru dobila je abnormalno krvarenje iz materice i imala čak dvije operacije.
- Ne možete da unesete pakovanje uložaka u samicu, čak i ako su iz paketa koji vam je poslat. Ulošci se dijele jedan po jedan, a sve zavisi od raspoloženja zatvorskog radnika: ako žele da vam daju, daće, a ako ne, neće. Moliš ih za sapun i uloške- a onda zatvorsko osoblje kontaktira šefa jedinice, i ako imate sreće, načelnik jedinice to odobrava - ispričala je Klaskovskaia.
Za nju je to, kaže, bila noćna mora.
- Morala sam stalno da molim i ponižavam. Što sam drugo mogla? Imala sam jako krvarenje i morala sam da koristim nekoliko uložaka odjednom. Dozvoljen je samo jedan par donjeg veša, ali sa tako teškim krvarenjem jedan par nije dovoljan. Jedan član osoblja se sažalio i dao mi drugi par. Tako da bih oprala jedan par donjeg veša u hladnoj vodi, okačila ga na radijator, pa bi vikao na mene jer veš smije da se samo na dan pranja veša – ispričala je ona, dodajući da je to bio „pakao“.
Kada je iz bolnice prebačena nazad u jedinicu zabranili su joj dostavljanje paketa.&nbsp;
- Sa samo dvije osnovne jedinice (oko 24 dolara) ne možete sebi priuštiti kupovinu mnogo uložaka. A njihov kvalitet svakako nije sjajan. Tako da sam morala da koristim krpe da olakšam patnju. Vidjela sam i druge zatvorenice kako rade istu stvar jer zaista nema druge opcije – istakla je ona.
Osjećala se, kaže, potpuno poniženo, beznadežno, frustrirano i bezvrijedno.&nbsp;
- Sjećam se da sam stajala sa krvlju koja mi je tekla niz gole noge i krvlju po podu. A osoblje je stajalo smješkajući se i govoreći: „Pa, nije trebalo da kršiš zakon“ – zaključila je Klaskovskaia.
<h2>DIJELJENJE ZABRANJENO</h2>
U Gomelju jedanaestogodišnju kaznu služi i Marija Kalesnikava, jedna od lidera bjeloruske opozicije.
Sve do sredine novembra, kad joj je konačno dozvoljeno da se sastane sa ocem, njena porodica nije imala nikakav kontakt sa njom više od godinu i po dana.&nbsp;
Jedan od najčešćih prekršaja u bjeloruskim kaznenim kolonijama je poznat kao „otuđenje i prisvajanje“. To se odnosi na kršenje zabrane da zatvorenici međusobno dijele bilo kakve predmete, uključujući hranu i sredstva za higijenu. Kršenje pravila može dovesti do kazne, kao što je smještanje u kaznenu ćeliju (ShIZO) ili gubitak prava na primanje paketa, telefoniranje ili primanje posjetilaca.
Skoro svi bjeloruski politički zatvorenici počinju sa ovim već ukinutim privilegijama, pošto su ih bjeloruske vlasti proglasile „ekstremistima“. U ženskim zatvorima, „ekstremisti“ se automatski klasifikuju kao „uporni prekršioci pravila“, što znači da su obavezne da nose uniforme sa žutim trouglovima.
Zatvorski administratori mogu ograničiti telefonske pozive i pakete za „uporne prekršioce pravila“ po sopstvenom nahođenju. Oni takođe mogu nametnuti ograničenje koliko im je dozvoljeno da kupuju. Ograničenje može biti postavljeno na jednu ili dvije „osnovne jedinice“ - koja je otprilike ekvivalentna 40 beloruskih rubalja (oko 12 dolara).&nbsp;
Politički zatvorenici koji ne dobijaju pakete spolja moraju iskoristiti ovaj iznos za kupovinu svega, od toalet papira do uložaka ili tampona do hrane.

Anja Ivanović

Menstruacija kao tortura u bjeloruskim pritvorima: „Sve uloške koje sam imala iskoristile smo da pokrijemo bubrege“

Na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) na Cetinju otvorena je mini-izložba „UNESCO World Heritage in Ukraine“, koja predstavlja ukrajinske lokalitete upisane na Listu svjetske baštine UNESCO-a, uz poseban osvrt na prijetnje i oštećenja nastala usljed ruske oružane agresije. Izložbu su otvorili ambasador Ukrajine u Crnoj Gori Oleg Harasimenko i dekan FCJK-a prof. dr Aleksandar Radoman. Ambasador Harasimenko zahvalio je na gostoprimstvu i kontinuiranoj podršci koju Fakultet, kako je naveo, pruža Ukrajini od početka ruske agresije. Posebno je istakao simbolički čin solidarnosti – ukrajinsku zastavu koja se vijori na zgradi Fakulteta, ocjenjujući to jasnom i principijelnom porukom podrške ukrajinskom narodu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026022514024_a95dfc0853681d24c09079b451441ff3a5e9268bd426ed17fcb34f786098c1ea.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2026022514024_a95dfc0853681d24c09079b451441ff3a5e9268bd426ed17fcb34f786098c1ea" data-rendition-name="original" width="1513" height="1064" loading="lazy" alt="izložba"> </figure>  On je naglasio da je Ukrajina zemlja bogate kulturne i istorijske baštine, čiji su brojni spomenici i lokaliteti prepoznati kao dio svjetskog nasljeđa, ali da su mnogi od njih danas izloženi razaranju i devastaciji. U okviru postavke predstavljeni su UNESCO-zaštićeni spomenici kulture kojima prijeti opasnost od oštećenja, uz ukazivanje na materijalne posljedice, ali i dugoročne rizike po očuvanje kulturnog identiteta. Dekan Radoman zahvalio je ambasadoru što je FCJK prepoznat kao domaćin ove izložbe, ističući da Fakultet kroz akademske i javne programe kontinuirano pruža podršku Ukrajini. Podsjetio je da je ta podrška potvrđena i formalnim članstvom FCJK-a u Globalnoj koaliciji ukrajinskih studija, kao jedine institucije iz Crne Gore u toj mreži, koju čine brojni prestižni svjetski univerziteti i istraživački centri. Izložba je organizovana u saradnji sa Ambasadom Ukrajine u Crnoj Gori i otvorena je za javnost. Postavka, kako je ocijenjeno, afirmiše izuzetnu vrijednost ukrajinske kulturne baštine, ali i podsjeća na značaj međunarodnih napora u zaštiti ugroženih kulturnih dobara.

Na FCJK otvorena izložba o UNESCO baštini Ukrajine: Kulturna dobra pod prijetnjom rata

Predstavnik Evropskog saveza i predsjednik Opštinskog odbora SD Rožaje Alen Kalač poručio je Bošnjačkoj stranci da ne unosi podjele među bošnjački narod, naglašavajući da su Bošnjaci autohton narod u Crnoj Gori i Sandžaku, te da je Crna Gora njihova jedina domovina.
U saopštenju Kalač ističe da bošnjački identitet nije „nastao juče niti je donesen sa strane“, već da je riječ o narodu sa dubokim istorijskim korijenima na ovim prostorima.
– Niko nam ne može osporiti pravo na naše ime, na naš jezik i na naše dostojanstvo. Mi nijesmo došljaci niti privremeni stanovnici, već dio ovog prostora kroz istoriju – navodi Kalač.
On dodaje da je Bosna i Hercegovina duhovni centar Bošnjaka, kao simbol tradicije i kulturnog identiteta, ali da to, kako ističe, ne umanjuje pripadnost državi u kojoj žive.
– Crna Gora je naša jedina domovina. Podvlačim – jedina. Sandžak je naš dom. Bosna je naš duhovni oslonac. Ta osjećanja se ne isključuju, već se nadopunjuju – poručio je Kalač.
U obraćanju Bošnjačkoj stranci, Kalač navodi da političari treba da pokažu odgovornost i da ne unose podjele među Bošnjake.
– Narodu treba jasnoća, jedinstvo i odgovornost, a ne podjele i lične ambicije – zaključio je Kalač, ističući da je snaga zajednice u jedinstvu, svijesti o sopstvenom identitetu i poštovanju drugih.

Kalač poručio BS-u: Crna Gora je naša jedina domovina, ne unosite podjele među Bošnjake

Predstava „Gidionov čvor“, rađena po tekstu Džone Adams u režiji Ivana Vanje Alača, biće izvedena večeras u 20 časova na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta, a sve ulaznice su rasprodate.
Riječ je o duodrami u kojoj igraju Dubravka Drakić i Kristina Obradović, a koja otvara aktuelna pitanja vezana za školski sistem, slobodu izražavanja, vršnjačko nasilje i odgovornost pojedinca unutar sistema. Glas iz off-a tumači Petar Jovović.
Prevod i adaptaciju potpisuju Mila Jakšić Šajtinac i Uglješa Šajtinac, dramaturg je Stefan Bošković, scenografkinja Ivanka Vana Prelević, a kostimografkinja Gordana Bulatović. Za izbor muzike zadužen je reditelj Alač, dizajn tona potpisuje Mladen Nikčević, dok je izvršna producentkinja Nela Otašević.

CNP: „Gidionov čvor“ večeras na Sceni Studio, ulaznice rasprodate

Istražitelji u Sjevernoj Makedoniji rade na rasvjetljavanju nekoliko ubistava u regiji Kumanova, a policija sumnja da je riječ je o jednom počiniocu, serijskom ubici, koji je uhapšen.
Slučaj mogućeg serijskog ubice otkriven je u Sjevernoj Makedoniji nakon hapšenja 25-godišnjaka T. B. osumnjičenog za ubistvo posljednje žrtve, za koju je tužilaštvo utvrdilo da nije umrla prirodnom smrću već nasilnom, prenosi Srpska info.
Prema navodima kumanovske policije, osumnjičeni je 12. februara ušao u kuću 78-godišnje žene, fizički je napao i ugušio jastukom u njenom domu, prenose mediji.
Osamdesettrogodišnjakinja, koja je živjela tri kuće dalje, takođe je zamalo postala žrtva istog čovjeka, ali se spasila tako što je zvala sina, ponašajući se kao da je bio u kući.
Prema navodima televizije Telma, istražuje se smrt ukupno pet žena koje su pronađene mrtve u svojim domovima, tri iz ove i dvije iz prošle godine. Svima je zajedničko to što su umrle same kod kuće. Samo je jedna, koja je pronađena mrtva, bila mlađa.
- Zbog sličnosti u izboru žrtve i okrutnog načina izvršenja zločina, istražuje se da li se u ovim slučajevima radi o ubistvima koje je počinio isti počinilac. Za jednu od potencijalnih žrtava naložena je ekshumacija i obdukcija, a sa tijela preminule žene prikupljeni su tragovi i DNK koji se analiziraju - naveli su iz makedonskog tužilaštva.
Tužilaštvo je takođe naložilo da tim stručnjaka, sudskih psihijatara iz Instituta za psihijatriju u Skoplju, pregleda osumnjičenog.
Prema riječima stanovnika okolnih sela, osumnjičeni je imao poteškoća sa govorom i komunikacijom sa okolinom.
U Centru za socijalnu zaštitu kažu da nije bio registrovan kao korisnik bilo kakvih prava. Živio je sa majkom i očuhom u velikoj porodici u selu Malotino, koje se nalazi iznad Dragomanca, gdje su pronađene neke od žrtava.

Tag: menstruacija