Kako se Crna Gora bude približavala Evropskoj uniji (EU) - sve priče na kojima su Andrija Mandić, Milan Knežević i Demokratski front (DF) gradili svoju političku strukturu - nestaće, prije svega, za građane Crne Gore koji se osjećaju Srbima. Tu leži glavna politička prijetnja Andriji Mandiću - ocijenio je istoričar Miloš Vukanović.
On je, gostujući u Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ocijenio da srpski građanski korpus unutar Crne Gore više neće glasati za njega.
- Samim tim - on u kontinuitetu mora da podgrijava revizionističke teme uz jednu dosta veliku napomenu da i to podgrijavanje postaje po malo nervozno i amaterski - ocijenio je Vukanović.
<h2>ČEKA NAS 65 ODSTO POGLAVLJA</h2>
Zatvaranje pet poglavlja je, kaže Vukanović, lijepa vijest - ali ukazuje da je to tek nekih 35 odsto pregovaračkog procesa u 14 godina pregovaranja.
&nbsp;- Što znači da se u preostalom periodu do godinu i po dana mora zatvoriti 65 odsto suštinski najkomplikovanijih poglavlja - ističe Vukanović.
On cijeni da je geopolitička situacija omogućila Crnoj Gori da plovi ka Evropskoj uniji, ali podvlači da period koji slijedi do zatvaranja pregovaračkog procesa zavisi isključivo od Crne Gore.
- Svaki građanin može da se sjeti ko nama sjedi u Vladi, kakvu sve administraciju imamo. Imamo veoma kvalitetnih, sposobnih, posvećenih ljudi, ali i određenih ministara koji daleko od toga da imaju kapacitete da pokrivaju te funkcije. Samim tim to znaju i naši evropski partneri koji su nam rekli: ,,izvolite, otvorena su vrata”... Ali sad je sve na nama, pa bih samim tim izrazio opreznost, skepsu i nadu da će se ljudi na čelu Vlade konačno posvetiti tome da aktiviraju sve ono što ova država ima. Trenutno se ne osjeća da su svi kapaciteti ovoga društva usmjereni ka tome što nas očekuje - ocijenio je Vukanović.
<h2>SITUACIJA SLIČNA ONOJ IZ 2016. GODINE</h2>
On je ustvrdio da strani maligni uticaj nije nastao odjednom, već da se dugo gajio. Zato cijeni da je trenutna situacija u Crnoj Gori slična onoj iz 2016. godine i periodu pred pristup u NATO savez.&nbsp;
- Sad je situacija koliko-toliko drugačija, niti Beograd, niti Moskva mogu da budu toliko fokusirani na nas... Daleko od toga da plodovi njihovog sjemena ne postoje u Crnoj Gori, da ne sjede u našoj Vladi, univerzitetima ili drugim institucijama. Daleko od toga da Srpska pravoslavna crkva (SPC) ne gospodari značajnim dijelom crnogorskih procesa. Samim tim treba biti oprezan, a nadam se da su predstavnici Vlade, a i opozicije svjesni nekih stvari: da su ljudi, sa kojima bi trebalo da uđemo u EU, ipak došli na te pozicije zagovarajući dijametralno suprotne stavove. Ipak ti ljudi treba da dokažu da je vizija i njih i njihovog okruženja u Evropi, a ne negdje kod nekog satrapa koji tamo bombarduje ukrajinske gradove - istakao je Vukanović.
<h2>MANDIĆ MORA DA PODGRIJAVA</h2>
Obilježavanje 120 godina od donošenja Ustava Knjaževine Crne Gore bio je, cijeni on, marginalni skup i predstava za lokalnu upotrebu - a ne produkt nekih važnih procesa.&nbsp;
Vukanović smatra da Mandić to radi jer mora na neki način da se opravda svojoj bazi - pa shodno takvom stremljenju mora konstantno neke teme držati podgrijanim.
- Kako Crna Gora bude napredovala ka Evropskoj uniji, ili postala dio Evropske unije, ove priče će postati apsolutno nebitne. Sve priče na kojima su &nbsp;Mandić , Knežević i DF gradili &nbsp;svoju političku strukturu nestaće, prije svega za građane Crne Gore koji se osjećaju Srbima, e tu leži glavna politička prijetnja Andriji Mandiću - srpski građanski korpus unutar Crne Gore koji više neće glasati za njega, samim tim on u kontinuiteti mora da podgrijava ove teme uz jednu dosta veliku napomenu da i to podgrijavanje postaje po malo nervozno i po malo amaterski - naglasio je Vukanović.
<h2>IZA SVIH EKSTREMISTIČKIH STRUJANJA STOJI MANDIĆ</h2>
Iza svih ekstremističkih strujanja koje se dešavaju u posljednjih nekoliko godina stoji, smatra on, upravo predsjednik Skupštine koji se, kako kaže, igra „mirotvorca neke centralističke umjerene građanske struje“.
- Sve ekstremističko koje naginje ka velikosrpskom revizionizmu u Crnoj Gori iza toga stoji kancelarija predsjednika Skupštine. Postoje razno razne priče da postoje frakcije unutar crkve, unutar njih, i to nas ne zanima jer su generalno svi usmjereni ka istom pravcu. A koji je to pravac?! Uz konstantno potenciranje pitanja mauzoleja na Lovćenu, u organizovanim revizionističkim sistemima cilj toga bi bio da oni promijene identitetsku strukturu Crne Gore, oni nemaju kapaciteta to da rade, tako da oni to rade iz dva cilja, prvi je pokušaj da Crnu Goru etno federalizuju i da u tom etno federalističkom korpusu oni imaju svoje biračko tijelo. Drugi je mnogo oportuniji, a mislim i za njih mnogo važniji, a to jeste da se društvo u Crnoj Gori konstantno drži pod nekom tenzijom i konstantno okupirano ovim temama da ne možemo da se fokusiramo na neke druge teme - istakao je Vukanović.
<h2>REVIZIONIZAM I PRIMITIVIZAM</h2>
Sagovornik Televizije E se osvrnuo i na sjutrašnji protest na brdu Gorica kod spomen- obilježja Partizanu borcu, na Dan oslobođenja Podgorice i istakao da svaka akcija izaziva reakciju.&nbsp;
- Sve ono što smo vidjeli u prethodnih godinu dana izaziva u crnogorskom društvu određenu reakciju, možda ne i toliko koliko bi određeni aktivisti proevropske, prograđanske i pro crnogorske strane voljeli, ali ipak izaziva - podsjetio je Vukanović.&nbsp;
Naglašava da je pored revizionizma u velikoj mjeri prisutan i primitivizam, za koji smatra da je posljedica nekompetentnosti vladajućih struktura.
- Mi nijesmo imali nikakvo procesuiranje, ili ja ne mogu da se sjetim, za govor mržnje i veličanje ratnih zločinaca, sve ono što smo vidjeli, a imamo procesuiranje ljudi koji su apsolutno imali pravo da se okupe i da demonstriraju protiv onoga što se tamo dešavalo. Samim tim u društvu jedina gora stvar od nepostojanja pravde je selektivna pravda i to bih napomenuo ljudima koji se bave tom sferom u Crnoj Gori da zapamte, jer svaki sljedeći put kada budu probali to da rade reakcija će biti samo još veća - zaključio je Vukanović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Vukanović: Glavna politička prijetnja Mandiću je približavanje EU, zato mora da podgrijava revizionističke teme

U Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, u 19 sati, pogledajte: 
 
Tema dana: Reakcije iz Beograda na crnogorski EU napredak
Dok iz Brisela stižu poruke ohrabrenja i podrške integracijama Crne Gore u EU, iz susjedstva kritike. Srbija nezadovoljna napretkom Crne Gore koja je zatvorila pet poglavlja u pregovaračkom procesu. Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić optužila je Crnu Goru da podržava kriminalne klanove, ističući aferu Tunel. 
 
Razgovaramo o društveno-političkoj atmosferi u susret članstvu Crne Gore u EU. Kome odgovaraju podjele, revizionističke ideje, urušavanje građanskog i antifašističkog karatkera društva i države?
Govorimo i o problemu izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu; kakva su očekivanja mještana nakon referenduma, nove poruke gradske vlasti, kakav scenario se može očekivati...
Gost večerašnje emisije je istoričar Miloš Vukanović.
Informativnu emisiju 24 sata večeras vodi Amra Tahirović.

500x500

1250x600

1084x550

Informativna emisija 24 sata: Gost Miloš Vukanović

Posljednja decenija XX vijeka za savremenu Crnu Goru i region je period bez premca. Godine raspada države, ratova, zločina, razaranja, izbjeglica, ekonomskog kolapsa, poniženja, bijede i redova za osnovne namirnice. Iako su ratovi, ratni zločini i razaranja najizraženiji dio kolektivnog pamćenja, ekonomske i kulturne posljedice tog perioda podjednako su duboke, oblikujući i danas živote miliona građana. Generacije rođene nakon 1995. ili 2000. godine često nesvjesno žive u svijetu ograničenja koja im je stvorila ta decenija.
&nbsp;Možda i najmračnija faza te decenije za Crnu Gori i Srbiju, period hiperinflacije, uništio je životni standard i ušteđevine građana. Osnovne namirnice postale su luksuz, a UN sankcije gotovo potpuno izolovale zemlju. Scene praznih polica i redova postale su svakodnevnica. Fabrike su stale, radna mjesta nestala ili fiktivno održavana, dok se industrija koja je povezivala republike raspala u haosu. Milioni ljudi su potražili spas u inostranstvu, a odliv kvalifikovanih radnika i intelektualaca usporio je obnovu i razvoj. Dijaspora se rasula širom svijeta, noseći priče, sjećanja i kulturu koja je polako brisana sa zajedničkog prostora.
&nbsp;U haosu i borbi za preživljavanje, ispod radara je prošla činjenica da je kulturni život pretrpio teške udarce. Zajednički jugoslovenski kulturni prostor se fragmentisao, a mediji, književnost i umjetnost preplavili su nacionalistički narativi. Finansiranje univerziteta, pozorišta, muzeja i filmskih produkcija gotovo je nestalo, dok su mnogi umjetnici i nastavnici napustili zemlju. Biblioteke, arhivi i kulturna dobra su uništeni ili opljačkani, nestajali su dijelovi zajedničke istorije... Čak su i simboli poput muzike, festivala i običaja reinterpretirani kroz etničku prizmu, produbljujući podjele i nepovjerenje.
&nbsp;Ekstremizam se spojio sa nacionalnim tumačenjima obnovljene vjere, dok se nasilje sa fronta relativno brzo prelilo na ulice. Nemaština i kriminal amputirali su generacije od osnovnih vrijednosti ljudskosti i zajednice. Trauma se neprimjetno uvukla u svaki aspekt života. Djeca su odrastala okružena nasiljem, oskudicom i propagandom, stvarajući „izgubljenu deceniju“ u obrazovanju i društvenoj povezanosti. Decenijama građeno povjerenje među etničkim grupama nestalo je za par mjeseci, dok su nacionalizam i vjerski fanatizam oblikovali politiku i identitet.
&nbsp;Ipak, iz najtežih perioda rađali su se i najsvjetliji primjeri junaštva, otpora i stvaralaštva, a 90-e nijesu izuzetak. Od umjetničkog izraza do političkih pokreta, brojni su bili otpori ludilu i nasilju. Mnogi segmenti današnjih društava koji njeguju, i dalje manjinsku, zdravorazumsku politiku potekli su upravo iz borbe protiv mržnje i agresije tog doba.
&nbsp;
Nažalost, najtrajnije nasljeđe posljednje decenija XX vijeka jesu ideje koje su uvele šest republika, a danas sedam država, u rat. One i dalje dominiraju, držeći društva u nacionalizmom izazvanoj anesteziranoj tranziciji. &nbsp;Osnovna zabluda većine, u Crnoj Gori i regionu, jeste uvjerenje da su 90-e prošlost, a istina ne može biti dalje.
&nbsp;Iste političke strukture, ili njihovi nasljednici, koje su vladale u 90-im suštinski vladaju i danas. Iste politike, populizam i medijske manipulacije. Razlika je što određene kočnice koje su nekad postojale, čak i tokom ratova, danas ne postoje. Populizam i ekstremizam postali su društvene norme, dok partitokratija i kleptokratija bujaju uz minimalan otpor. Ovaj period je rodno mjesto otvorene simbioze nacionalističke propagande, vjerske manipulacije i medijskog i kulturnog zatupljivanja – oruđa koje već tri decenije održava tranzicionu pljačku.
&nbsp;Zašto treba 90-e staviti u muzej? Obrazovni i politički sistemi većine država nijesu uspjeli da odvoje društva od nasljeđa 90-ih. Neprestane „reforme“ dovele su do stanja bez stvarnih promjena, uskraćujući generacijama šansu da grade novi sistem. Muzeji, inače, treba da budu mjesta čuvanja i preispitivanja istorije. U ovom slučaju, muzej 90-ih bio bi prozor kroz koji možemo da vidimo tešku prošlost i ogledalo njenog ružnog, ali i svijetlog nasljeđa.
&nbsp;U nedostatku slobode da se 90-e objektivno prikažu izvan magle ratne traume i nacionalističkih narativa, ali i zbog kompleksnosti samog perioda, muzej je najbolji medij za njihovu prezentaciju. Suprotno uvriježenom mišljenju, &nbsp;muzej nije samo skladište predmeta, već i prostor dijaloga, obrazovanja i novog doživljaja.
&nbsp;Muzej 90-ih, kao nezavisna produkcija, otvoren je u Beogradu 1. jula 2025. godine, nakon godina rada, privremenih postavki, foruma i interakcije sa publikom iz regiona. Zadržavši formu lavirinta, uspio je u svojoj stalnoj verziji da spoji inovativnost i smjelost da zadrži provokativnu kompleksnost sadržaja i ideja. Teško je opisati samu postavku koja obuhvata skoro sve aspekte života 90-ih, kombinujući koloritnost života i kulture sa političkim, građanskim i medijskim nasljeđem, uz stručni prikaz ključnih istorijskih događanja, ličnosti i zločina.
&nbsp;Za mlađe generacije, Muzej 90-ih predstavlja uvod u razumijevanje svijeta u kojem žive. Anegdota o izjavi studenata, koji već godinu protestvuju na ulicama Srbije, da nijesu skoro ništa nisu znali o velikim studentskim protestima 90-ih dovoljno pokazuje njegovu svrhu. Ostaje nada da će makar neke crnogorske školske ekskurzije koje se upute ka Beogradu posjetiti muzej umjesto obilaženja vulgarnog tranzicionog nasljeđa poput Cecine kuće.
&nbsp;Nakon Sarajeva, crnogorska premijera ove izložbe organizovana je u Muzeju grada Podgorice 13. maja ove godine i trajala je do 13. septembra, dok su manje verzije bile izložene u Budvi i na Cetinju. Svaka izložba nosi lični pečat, ali su i kreirane i predstavljene objektivno, bez prikrivanja činjenica, manipulacija ili eufemizama koji ublažavaju odgovornost bilo koje strane.
&nbsp;Kako su izložbe organizovane tokom opšte revizionističke, a u pripremnom periodu antiturske histerije, makar kratko su kreirana razumna ostrva koja su prepoznala iste šablone djelovanja istih politika iz 90-ih. Pokazala su da kontinuirano pokretanje određenih tema, od rehabilitacija četnika do negiranje Srebrenice, drže društvo u stalnoj napetosti, dok se ne rješavaju problemi uništene socijalne „sigurne mreže“, stabilnosti i standarda. &nbsp;Izložbe su novim generacijama omogućile da uoče sveobuhvatni napad na društveni napredak, čak i kroz održavanje „mejnstrim“ muzičke i kulturne scene zasnovane na najprizemnijim porivima.
&nbsp;Stavljanje 90-ih u muzej treba da simbolizuje društvenu evoluciju koja podrazumijeva prekid veza sa političkom klasom i njihovim nasljednicima. Konačan izlaz iz tranzicije ne mogu voditi oni koji ne shvataju pogubnost nasljeđa ove decenije, a takva se sjenka, kako pokazuju događaji proteklih dana, makar djelimično krije u svima nama.

Zašto staviti 90-e u muzej?

Povodom godišnjice početka opsade Dubrovnika, Akcija za ljudska prava objavljuje <a href="https://www.hraction.org/wp-content/uploads/2025/10/Dubrovnik_1.pdf" target="_blank">tekst trojice istoričara – Tvrtka Jakovine iz Zagreba, Dragana Popovića iz Beograda i Miloša Vukanovića iz Podgorice –</a> koji analizira političku pozadinu napada, mehanizme nacionalizma, medijsku propagandu i političke manipulacije koje su dovele do agresije JNA na Hrvatsku, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Iz HRA Podsjetili su da je na današnji dan prije 34 godine počela je opsada Dubrovnika, koja je trajala od 1. oktobra 1991. do kraja maja 1992.&nbsp;
- Tokom opsade stradalo je 116 civila, 194 hrvatskih branilaca i 165 vojnika JNA iz Crne Gore. Grad je bio 138 dana bez struje i vode, pod pomorskom i vazdušnom blokadom. Napad na Dubrovnik 1991. godine jedna je od najmračnijih epizoda ratova devedesetih, a međunarodna javnost ga je opisala kao sukob civilizacije i varvarstva. Grad bez vojnog značaja, ali neprocjenjive kulturne i simboličke vrijednosti, postao je meta Jugoslovenske narodne armije pod kontrolom Srbije i Crne Gore - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Kako je pojašnjeno, u tekstu su posebno istaknuti antiratni protesti u Srbiji i Crnoj Gori koji su predstavljali važan glas manjinskog otpora mobilizaciji i ograničili zloupotrebu JNA.&nbsp;
Takođe, prikazan je život u opkoljenom gradu – razrušeni domovi, skloništa i svakodnevica pod granatiranjem, dok je staro gradsko jezgro, dio svjetske kulturne baštine, trpjelo stalna razaranja.
- Posljedice napada bile su teške: smrt civila i vojnika, razaranje kulturne baštine, međunarodna izolacija i sankcije protiv Srbije i Crne Gore. Iako je Haški tribunal osudio dvojicu komandanata, mnogi zločini počinjeni na dubrovačkom ratištu ostali su nekažnjeni. Objavljivanjem ovog teksta podsjećamo na odgovornost, suočavanje i pamćenje. Samo istina i prihvatanje grešaka iz prošlosti mogu izgraditi trajan mir i saradnju u zajedničkoj evropskoj budućnosti - zaključuje se u saopštenju HRA.

HRA objavila "Napad na Dubrovnik iz pera trojice istoričara iz zagreba, Beograda i Podgorice"

Političke strukture koje su nas uvele u rat i dalje vladaju, prije svega u Srbiji, odakle sprovode torturu Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore. Od 2020, prije svega od 2023. godine te strukture gospodare Crnom Gorom - rekao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E istoričar, Miloš Vukanović.
Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, region ima priliki da vidi što će se dešavati ako političke i vojne vođe ne izađu pred Sud pravde, kaže Vukanović.
- Da budemo jasni, odgovornost je utvrđena u Haškom tribunalu. Ali, sljedeći korak je da se ta odgovornost prebaci na politički, društveni i obrazovni nivo, kao i na izgradnji kulture sjećanja. Nakon jednog poleta u prvoj deceniji ovog vijeka, politička kriza i situacija dovele su do toga da političke strukture, koje su nas uvele u rat i dalje vladaju, prije svega u Srbiji, odakle sprovode torturu Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore. Od 2020, prije svega od 2023. godine te strukture gospodare Crnom Gorom - rekao je Vukanović.
Smatra da je pozitivno nasljeđe Haškog tribunala uništeno.
- Haški tribunal imao je oročeni rok trajanja. Nasljeđe Haškog tribunala trebalo je da nastave i usvoje lokalne institucije. Do toga nije došlo, jer političke strukture u našim državama tome nijesu bile vične, niti su imale volje. Zašto? Prije svega zbog sopstvene odgovornosti, kao i zbog toga što su političke strukture profitirale od haosa, od sukoba i zašto bi iz svojih ruku ukidale karte koje im omogućavaju vlast - istakao je Vukanović.
Govoreći o uslovnom minutu ćutanja za žrtve genocida u Srebrenici u Skupštini Crne Gore, i porukci njenog predsjednika Andrije Mandića da to bude bude „za sve žrtve građanskog rata“, istoričar Vukanović kaže da je riječ o relativizaciji, manipulaciji i povlađivanju biračkom tijelu.
- Nikad nijesu imali hrabrosti, ali ni političke volje da saopšte istinu - da to nije bio građanski rat, već agresija, i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Zaprešćujuće je da će ta politička struktura u Crnoj Gori progutati i NATO, i Kosovo, ali Srebrenicu nikada. Zašto? Zato što je Srebrenica najveći poraz te ideologije… Kada se u našim institucijama tako nešto dešava, jasan je i otvoren kukavičluk (premijera i predsjednika države) da protivrječe predsjedniku Skupštine, da neko napokon kaže - prekinite više sa tim nazadnim, nakaradnim, destruktivnim idejama - naglasio je Vukanović.
Na vlasti su, kaže Vukanović, političke korporacije čiji je jedini cilj - profit, a ukoliko dođe do kontaminacije i urušavanja svih vrijednosti koje čine savremenu Crnu Goru to će im, smtra, biti samo plus.
- To su štetočine, čiji je cilj bogaćenje. Vidjećemo kakvi će izaći iz ovog političkog ciklusa. Ukoliko mogu da unize sve ono što temeljno mrze to je samo dodatna vrijednost za njih - istakao je Vukanović.
Dodjela Trinaestojulske nagrade svela se, smatra, na unižavanje.
- Ovo je, prije svega, partijsko potkusurivanje. Sad smo na vlasti i sad treba naše članstvo da podmirimo, pa čak i ovakvim priznanjima kao što su najveće državne nagrade. Sve je ovo čisto politikanstvo! Ukoliko je dio građana zgrožen time što ti ljudi predstavljaju, oni (vlast) će to da slave. U noći dodjele nagrada, dok je policija tukla značajan dio starijih građana Crne Gore, oni su se smijali, bili su zadovoljni, jer se taj cirkus desio. Ali, ključno je pitanje - kakvo smo mi to društvo zapravo – naveo je Vukanović.
Vjeruje da je većina građana Crne Gore umjerenih shvatanja i da se s pravom može postaviti pitanje - gdje su umjereni građani srpske nacionalnosti da se pobune.
- Ovo nije samo unižavanje Trinaestog jula, već svakog građanina Crne Gore koji se osjeća kao Srbin. Vidjeli smo nemile scene ispred Vile Gorica, policiju kako koristi silu… Očigledno je da se to čini onda kada je sistem pri kraju, kada se trese. To vidimo i u Srbiji, režim se privodi kraju, nasilja će biti sve više. Mislim da je u Crnoj Gori to oličenje njihove politike agresivnosti, neprincipijelnosti, netaktičnosti, sve, sad i odmah, što agresivnije, brutalnije, nakaradnije. Ima jedna scena koja opisuje situaciju u kojoj Slaven Radunović, nekada poslanik a sada ministar, koji je za Radovana Mladića govorio da je heroj, slavi to što se dešavalo na ulicama (ispred Vile Gorica) - podsjetio je Vukanović.
Objašnjava da je na vlasti politička cjelina koja se sastoji iz više partija, a koje bezuspješno vode državu.
- Oni ne umiju da vode ovu državu. Ne umiju da vode svoje resore. Neofašizam, ili klerofašizam je skretanje s tema, da se javnost ne bi zapitala šta to oni rade po ministarstvima. To je mehanizam za očuvanje moći. Upravo toga moraju da budu svjesni njihovi koalicioni partneri, jer u toj igri – gube. Na koncu, gubi cijelo crnogorsko društvo…Ti ljudi zaslužuju da im se svakog dana smijemo i sprdamo, jer nijesu za bolje. Ali, bojim se da će, kako vrijeme prolazi, ukoliko Pokret Evropa sad nešto ne preduzme, cijelo društvo kliziti u radikalizaciju, koja ne može nikako drugačije da se završi bez nasiljem. To je ono što ova gospoda (na vlasti) žele - zaključio je Vukanović.

Vukanović: Strukture koje su dovele do krvavih ratova gospodare Crnom Gorom

Istoričar Miloš Vukanović održao je sinoć u Matici crnogorskoj predavanje pod nazivom „Pred izazovima revizionizma – 80 godina pobjede nad fašizmom“ u susret sjutrašnjem jubileju, kojem je prisutnima govorio o tome što znači 9. maj, kako se obilježavao do 90-ih godina, a kako nakon, kako je došlo do evolucije obilježavanja 9. maja u Evropi, te koji će biti izazovi očuvanja tekovina pobjede nad fašizmom 1945. godine. Posebno se osvrnuo na odnos prema proučavanju antifašizma u crnogorskom obrazovnom sistemu i zanemarivanju lokalne antifašističke istorije. 
Razlika između zapadne i istočne Evrope po pitanju obilježavanja jednog od najznačajnijih datuma u istoriji zavisila je od broja žrtava koje su države dale. 
– Zapadne zemlje jesu podnijele značajne žrtve, ali se to ne može porediti sa kataklizmom koja se desila na istoku. Sovjetski savez je morao 9. maj da projektuje kao značajan datum da bi se obilježilo desetine miliona žrtava koje su dali – rekao je Vukanović i dodao da je Evropa napravila zaokret i posvetila se ujedinjenju s klauzulom iz Šumanove deklaracije koja je ujedinjenje predstavila kao potrebu da nikad više ne dođe do sličnog sukoba. 
Ujednjenje Evrope uslovilo je promjene u kulturi sjećanja, te do izjednačavanja komunizma i nacizma. 
– Sve ovo govorim zbog priče koja je trenutno aktuelna da komunizam koji je pobijedio u Crnoj Gori nije kompatibilan sa evropskim vrijednostima – rekao je Vukanović i dodao da su počeci ovoga otvaranje Muzeja terora u Mađarskoj, kad je u Poljskoj otvoren Muzej poljskog ustanka, te je nakon dugo vremena 9. maj postao nepoželjan u brojnim zemljama Evrope. 
Odnos prema spomeničkom nasljeđu iz II svjetskog rata u Crnoj Gori mijenjao se, istakao je Vukanović. Sačuvali smo imena škola, ulica i trgova, ali smo u obrazovnom sistemu omanuli, tamo gdje je trebalo da se više govori o antifašizmu. 
– Imali smo i te kako pogrešan pristup nastavi gdje smo se i dalje trudili da objasnimo Sutjesku i Neretvu, ali smo zaboravili na Pet Danica, Košćele, Barutanu, Kolašinski zatvor, zaboravili smo na lokalnu antifašističku istoriju. Antifašizam se ne uči samo kroz velike bitke, uči se kroz lokalne primjere. A svako selo, svaka ulica, svaki grad, svako naselje u Crnoj Gori ima spomenik posvećen nekom velikom djelu iz tog perioda. Samo entuzijastični profesori slali su đake da nađu ispred svojih kuća ploču ili da pođu u Momišiće da vide kome je posvećen spomenik. Država jeste imala ideju da sačuvamo naš antifašizam, ali nije imala dovoljno jaku inicijativu da se posveti tome u obrazovnom sistemu, da nove generacije razumiju da antifašizam nijesu samo partizani koji su pobijedili Njemce, već ideja koja je pobijedila kolaboraciju i zlo – rekao je Vukanović i dodao da smo podbacili i da smo morali više da ulažemo u lokalnu antifašističku propagandu.

Vukanović: Trudili smo se da objasnimo Sutjesku i Neretvu, a zaboravili Košćele, Pet Danica, Barutanu, nove generacije ne uče u školi pravo značenje antifašizma i lokalne antifašističke istorije

Vizija Crne Gore u Evropskoj uniji (EU) sistemski se podriva, a ni sama EU u tom djelu nije od pomoći građanski orijentisanom dijelu Crne Gore, ocijenila je izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević na panelu „Skriveni uticaj i vidljive posljedice - strano miješanje u Crnoj Gori“, u sklopu &nbsp;godišnje konferencije Digitalnog forenzičkog centra.
Ona se kritički osvrnula na proces dobijanja IBAR-a, naglašavajući da su se, realno, Potemkinova nova sela prihvatila kao najmodernije neboderi.&nbsp;
- Kriterijumi su sniženi do nedopustivog nivoa, a svi mi koji se isto tako zalažemo za evropeizaciju Crne Gore i koji taj proces gledamo kao neodvojiv od demokratizacije, ne vidimo da je Crna Gora postala novo društvo dan &nbsp;nakon što smo dobili IBAR – kazala je ona.
Takođe, navodi Uljarević, demonstrira se jedna kranja neozbiljnost vlasti, pa smo imali tada da se „odmah i sada“ mora usvojiti novi Zakon o sprečavanju korupcije, a nakon ljetnjeg raspusta je raspisan oglas za radnu grupu da se ponovo prave izmjene i dopune.
- To je nešto što EU ne smije da prihvati - da je ona u nekom trenutku na taj način izigrana. Da ne govorimo o onome što je bilo pod plaštom IBAR-a, da se nacrtao zakon kako bi stari postao novi direktor Radio-televizije Crne Gore. Ovo je proces koji zahtijeva zaista punu posvećenosti svih aktera. Evropska unja ni sebe ni nama neće pomoći ako bude u nastavku na isti način gledala na stvari. Na žalost, živimo u regionu gdje političari i donosioci odluka uopšte ne razumiju kada im date vjetar u leđa, ili ih pohvalite da su nešto dobro uradili. Mnogo bolje razumiju kritiku, onaj štap, nego šargarepu – kazala je Uljarević.&nbsp;
Istoričar Miloš Vukanović, govoreći o stranom malignom uticaju, kazao je da je ono što se dešava u Crnoj Gori odjek nečega što je počelo da se razvija u Rusiji prije destak godina gdje je istorija u potpunosti usmjerena u kreiranje i održavanje autoritarnog sistema.
- Prije svega, ruski obrazovni sistem je usmjeren na taj način da propagira samo jake autoritarne vladare, ignorišući vladare reformatore. Drugi stepen je bio apsolutna negacija bilo kakvog kulturnog nasljeđa, ne samo ukrajinskog naroda, već i mnogih naroda oko njih i aproprijacija njihove kulture. Tako se kreirao narativ da Rusija ima pravo na određene geografske prostore. Treći je bio možda malo iznenađujući, a to je negacija bilo kakve pomoći saveznika u mnogim ratovima koje je Rusija vodila, prije svega u Drugom svjetskom ratu – kazao je Vukanović.&nbsp;
On navodi da je ovaj model pratio tendenciju ruske vlasti od 2014. godine do same invazije na Ukrajinu, a generalno su se ti modeli prelili na populističke i autoritarne vlasti u Evropi, &nbsp;prije svega u Beogradu i &nbsp;Budimpešti.&nbsp;
- Mi, nažalost, živimo i pod uticajem smo tog modela koji se iz Beograda preliva na Crnu Goru, to jeste modela koji je u Beogradu razvijen već krajem osamdesetih godina, koji je i te kako osnažen 2012. godine kada je na vlast došla Srpska napredna stranka, gdje je Crna Gora i interesna, kulturna, a očekivano i svaka druga zona uticaja Beograda – istakao je Vukanović.&nbsp;
Prema njegovom mišljenju, u posljednje četiri godine pojačana je manipulacija istorijskim činjenicama sa ciljem da stvori određeni prostor u Crnoj Gori koji će biti lojalniji Beogradu, nego Podgorici i Cetinju.
- Drugi cilj je razjedniti one ideje na kojima smo napravili naše društvo od 2006. godine, a to je kulturna i mutinacionalna tolerancija, gdje nije bitno koje ste vjere ili nacije, već da svi pripadamo jednoj državi, gdje imamo zajedničko istorijsko iskustvo. Samim tim, sve istorijske manipulacije poslednjih četiri godine zapravo su usmjrene da razlože te kolektivne veze između nas i da od Crne Gore naprave male feudalne posjede disfunkcionalnu državu – kazao je Vukanović.
On je ukazao na još jednu pojavu koja, prema njegovom mišljenju, građane Crne Gore mnogo ne zanima, a to je vezano za crnogorsko kulturno blago.&nbsp;
- Već tri decenije u Crnoj Gori se dešava sistematsko uništenje crnogorskog sakralnog, pravoslavnog, kulturnog blaga koje predstavlja nasljeđe i ključni dokaz višeslojnih kulturnih uticaja koji su kreirali crnogorsku naciju, crnogorsku crkvu i sve ono što čini Crnu Goru kao državu. Već tri decenije, pod plaštvom revolucije, vi imate temeljnu destrukciju svega onoga što se ne uklapa u jedan sterilisan narativ kreiran u Beogradu – navodi Vukanović.
Samim tim, kako kaže, sve ono što je stvarano hiljadama godina uništava se da bi se samo jedan mali segment crnogorske prošlosti istakao – onaj koji može da se veže za nečiji kreirani narativ.&nbsp;
On je ukazao na još jedan mehanizam i nazvao ga „pričom u tri slike“.
- Svi smo primijetili da je prošle nedjelje izašao članak koji je govorio o tome da Podgorici prijeti mogućnost islamizacije. I svi smo bili šokirani da neko može tako da pomene Podgoricu, koja je četiri vijeka bila u sklopu Osmanskog carstva i svi smo to odbacili kao ekstremistički nonsens. To je prva slika koja kontaminira. Onda smo imali nastup potpredsjednika Vlade (Budimir Aleksić) u Beogradu, koji smo svi šokantno doživjeli zbog rasporeda zastava iza njega, a još uvijek nijesam vidio kriku onoga što je on rekao - da su Crna Gora i Srbija isključivo pravoslavno-kulturne dvije zemlje, što nije talno. E, treća slika je došla sa adrese koja može iznenaditi, a to je u dnevnim novinarima Vijesti, od njihovog kolumniste – kazao je Vukanović.
Istakao je da je kolumnista prozapadni, eurocentrično i integracijski nastrojen.
-Taj kolumnista rekao da je prethodna vlast vršila kroatizaciju i mediteranizaciju Crne Gore. Ta kategorizacija da netko pokušava da izvrši mediteranizaciju Crne Gore je opasna, jer je Crna Gora dio mediteranskog, kosmopolitskog, multikulturalnog, multislojnog prostora i to je ono što nas čini. Ako netko smatra da se mi nasilno mediteranizujemo, a ta osoba je navodno prozapadno nastrojena, to su opasni elementi istorijske negacije i revizionizma na koje mi moramo da pazimo. Proći će mnoge političke strukture, proći će mnoge političke organizacije, ali Srpska pravoslavna crkva, koja postoji od 1921.godine, će ostati da širi, da devastira svaku unikatnost hrišćanskog pravoslavnog nastojanja na prostoru Crne Gore i da širi nešto što suštinski nije ni klero-nacionalizam, već jedna ekstremna ideologija zasnovana na nasljeđu Nikolaja Velimirovića, koja je anti-zapadna, anti-naučna, anti-integraciona i anti-tolerantna. To je ideologija koja je u svojstvu Srpske pravoslavne crkve i koja se širi i mrvi Crnu Goru – zaključio je Vukanović.

Duško Mihailović

Dok SPC mrvi Crnu Goru, EU nije od pomoći njenom građanski orjentisanom dijelu

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Tag: milos-vukanovic