Dvoje njemačkih turista ostalo je zaglavljeno u stijeni između Bogotovog kuka i Bezimenog vrha. Gorska služba spašavanja Crne Gore otpočela akciju spašavanja na Durmitoru.
Poziv za pomoć, kako je saopšteno iz Gorske službe spašavanja Crne Gore, upućen je putem OKC-a 112 Direktorata za zaštitu i spašavanje Ministarstva unutrašnjih poslova.
- Akcija je u toku, a više informacija biće dostupno naknadno - poručili su iz GSS.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 640px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 133.3333%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fgss.crnegore%2Fposts%2Fpfbid02Fb6unMNi6X5myM5QwikrvriLsH2ikeRjiVjzivVTW2M1anAoAzYpw7rRbyFGK212l&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Njemački turisti zaglavljeni u stijeni na Durmitoru, u toku akcija spašavanja

Skijališta Crne Gore, nekada rentabilno i &nbsp;stabilno preduzeće, danas je dovedeno na ivicu opstanka. Upravljanje koje je obilježeno nestručnošću, partijskim zapošljavanjem i potpunim odsustvom vizije pretvorilo je državni resurs u lični bankomat pojedinaca - ocijenili su u Opštinskom odboru Demokratske partije socijalista (DPS) u Kolašinu.
Godinama se, cijene oni, sistemski srozava sve ono što je stvarano planskom vizijom njihove politike.
- Broj partijski uhljebljenih višestruko je porastao, a rezultat toga su dugovi, haos, nestručnost i sramota. Posljedica toga je apsurd, da su pojedini zaposleni branili osnježavanje, a onda isti ti štrajkovali i tražili državnu pomoć, kad su shvatili da su sebi isjekli granu na kojoj sjede - naveli su u kolašinskom DPS-u.
To, poručuju oni, više nije ni ironija - nego karikatura upravljanja.
- Država, kao i obično, ćuti. Projekat osnježavanja je propao, izvođač je raskinuo ugovor, a odgovorni se i dalje bave samopromocijom. Sjetite se priče da će sjedište preduzeća biti prebačeno u Mojkovac? Kancelarije su i dalje u Podgorici, a službena vozila svakog dana krstare na relaciji Kolašin - Podgorica o trošku građana. I kao da to nije dovoljno, vozila i dalje pored silnih obećanja nose civilne tablice, dok se građanima serviraju priče o “transparentnosti” - naglasili su u kolašinskom DPS-u.
Vrhunac svega, prema njihovim riječima, je što se hvale projektom osvjetljavanja staza vrijednim 1.200.000 eura (bez PDV), dok ni sami ne znaju hoće li se sezona uopšte desiti.
- Danas je Skijalište Crne Gore privatna karijerna poligon-igra pojedinaca koji se kriju iza državnih funkcija. Od firme koja je trebala biti žila kucavica razvoja Kolašina i simbol turističke privrede Crne Gore, ostao je samo prazan vagon teretnog voza koji stoji na slijepom kolosijeku - naveli su u saopštenju.
Oni poručuju da je dosta bilo prevara, lažnih obećanja i partijskog parazitiranja.
- Vrijeme je da se Skijalište Crne Gore vrati građanima, stručnjacima i onima koji žele da rade. Turizam nije privatna prćija, već krvotok razvoja &nbsp;sjevera Crne Gore. Ne smijemo dozvoliti da Skijalište propadne, već pozivamo sve društveno političke činioce na hitnu reakciju, jer opstanak turističke privrede Kolašina zavisi od ovog preduzeća - zaključili su u kolašinskom DPS-u.

DPS Kolašin: Skijališta Crne Gore pred bankrotom, partijski nepotizam uništio preduzeće

Jedan broj građana koji su u nedelju došli da podrže Dijanu Hrku, majku Stefana koji je stradao u padu nadstrešnice, proveli su noć sa njom ispred Skupštine Srbije u Beogradu gdje je juče započela štrajk glađu.
U noći između nedjelje i ponedeljka bilo je privođenja u Beogradu. Kako je MUP saopštio iza dva sata, u službene prostorije doveli su 37 osoba. Među uhapšenima i aktivista Vladimir Štimac.&nbsp;
Cijelo veče u nedelju bilo je napeto ispred Skupštine, jer su se, nasuprot ljudima koji podržavaju Dijanu Hrku, pojavili i oni koji podržavaju vlast i popunili Ćacilend. Nasuprot bolu jedne majke, puštali su patriotske pesme i kolo. U jednom trenutku došlo je do bacanja pirotehnike.
Dijana Hrka, majka Stefana, jedne od žrtava pada nadstrešnice, započela je u nedjelju u 11:52 sati štrajk glađu. Nije joj dozvoljen pristup prostoru ispred Skupštine, pa su se građani polako okupljali kako bi joj pružili podršku.&nbsp;
Međutim, počeo je da se puni i tzv. Ćacilend, u koji su ubrzo počele da dolaze velike grupe pristalica vlasti. Došla je i policija za razbijanje demonstracija, stala između dve grupe okupljenih, ali sa štitovima okrenutim ka onoj koja je došla da podrži Hrku. To je izazvalo negodovanje te strane. Zabilježeni su incidenti sa pirotehnikom, za koju MUP i BIA optužuju građane (kako bi oni rekli "blokadere"), dok reporteri N1 navode, a i snimci pokazuju, da je došla iz smjera Pionirskog parka.
<h2>Bez straha</h2>
Hrka je jutros kazala za N1 da nije uplašena, da nastavlja štrajk glađu i da zna zašto je tu gdje je.
- Najbitnija mi je podrška, to znači da smo složni i da se držimo zajedno, i mislim da srušimo ovu vlast - u smislu raspisivanja izbora i da ispune studentske zahtjeve - kazala je Hrka.
Hrka ističe da je njoj najgore što je policija dozvoljavala ljudima iz "Ćacilenda" da napadaju narod.
- Meni je najgore da je pored onoliko policije, pet Ćacija napalo narod, a pritom je i jedan policajac povrijeđen. Da se okrenu našem narodu, da kažu vi ste krivi i da krenu na narod - e, to je najgore. Ja sam se poslije obratila megafonom i rekla da će policija odgovarati. Hajde, neka rade svoj posao iskreno. Koga oni čuvaju? Ćacilend. Vučića i Dačića treba da bude sramota i cijeli rukovodeći kadar - dodala je ona.
<h2>Sporne izjave s vrha</h2>
Na prorežimskim medijima pojavili su se predsjednik Aleksandar Vučić, njegova savjetnica Suzana Vasiljević i ministar zdravlja Zlatibor Lončar koji su umanjivali komemorativni skup u subotu, proglašavajući ga čak debaklom, i iznosili svoje teorije, a predsjednik Srbije je one koji podržavaju Hrku nazvao kukavicama.
Predsjednik Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević izjavio je da "nema potrebe" da Dijana Hrka štrajkuje glađu "jer tako nećemo doći do istine, do pravde i prije svega do pravične presude".
Vučević je, za TV Pink, rekao i da ne podržava poslanika SNS Uglešu Mrdića da nastavi štrajk glađu, koji je započeo prije četiri dana na skupštinskim stepenicama, jer to "ne bi bilo hrišćanski i ljudski", ali da razumije njegovo "razočarenje neefikasnošću dijela pravosuđa".
<h2>Podrška</h2>
Sa druge strane, Zborovi Novog Sada pozvali su Novosađane da se upute danas u Beograd, kako bi dali podršku Dijani Hrki.
Kako je navedeno u pozivu zborova, okupljanje građana koji žele da idu u Beograd je zakazano za 17 sati, na parkingu kod Kineske četvrti.
- Novosađani, u auto kolonu, odredište je samo jedno - navodeno je.
Pozvani su da dođu i oni koji nemaju prevoz, jer će biti obezbijeđena mjesta u vozilima.
Neformalna grupa građana "Građani Čačka u blokadi" takođe je pozvala sugrađane da danas krenu za Beograd kako bi podržali Dijanu Hrku koja štrajkuje glađu.
- Okupićemo se na parkingu kod Osnovne škole "Vuk Karadžić" u 17 sati i krenuti za Beograd ispred Narodne skupštine, "kako bismo podržali Dijanu Hrku, koja traži pravdu za svoje poginulo dijete, kao i žrtvu svih studenata u prethodnih godinu dana - navedeno je u objavi "Građana Čačaka u blokadi" na društvenim mrežama.
Studenti Fakulteta tehničkih nauka u Čačku, koji su se sinoć vratili sa komemorativnog protesta u Novom Sadu, do koga su pješačili sedam dana, noć su proveli ispred zgrade čačanske Gradske uprave u znak podrške Dijani Hrki.

Mirno ispred Skupštine Srbije: Policija obezbeđuje Ćacilend, Dijana Hrka nastavila štrajk i poručila da nije uplašena

Organizacioni odbor Festivala umjetnosti, nauke i kulture Univerziteta Crne Gore raspisao je književni konkurs „FUNK knjiga – priče“ za najbolje neobjavljene priče (pripovjetke) u Crnoj Gori. Konkurs je otvoren do 31. januara 2026. godine, a pravo učešća imaju državljani Crne Gore i studenti Univerziteta Crne Gore. Članovi Organizacionog odbora FUNK-a i žirija nemaju pravo učešća na Konkursu.
Uslovi konkursa: svaki autor može prijaviti najmanje tri, a najviše pet priča; priča ne bi trebalo da sadrži više od 10.000 karaktera sa razmacima.
• &nbsp;Svaka priča mora biti dostavljena kao zaseban dokument (štampano u pet primjeraka ili u PDF formatu) – format A4, font Times New Roman, veličina 12 pt; priče moraju biti potpisane isključivo šifrom&nbsp;
Rješenje šifre podnosi se u posebnom dokumentu, sa naznakom RJEŠENJE ŠIFRE, u kojem se navode sljedeći podaci autora: šifra, naslovi kandidovanih priča, ime i prezime, datum rođenja, adresa stanovanja, broj telefona i e-mail.
Rukopis koji je napisan na albanskom jeziku mora biti predat i u prevodu na službeni ili jedan od tri druga jezika u službenoj upotrebi. Prijave se šalju putem pošte na adresu: Cetinjska br. 2, 81000 Podgorica, ili elektronski na e-mail: <a href="mailto:funk.konkurs@ucg.ac.me">funk.konkurs@ucg.ac.me</a>, uz naznaku: „Konkurs FUNK knjiga – priče“.
Nagada za najbolji rad iznosi 800 eura, drugoplasinari će dobiti 600, a trećeplasirani 400 eura.
Stručni žiri će do 31. marta 2026. godine objaviti izbor od najmanje 15 a najviše 25 priča koje će biti objavljene u publikaciji pod nazivom „FUNK priče“. Imena članova žirija biće objavljena po završetku konkursa.

Za najbolju neobjavljenu priču 800 eura

Ustavni sud Crne Gore utvrdio je, u dvije najnovije odluke, da crnogorski sudovi ne mogu dopisivati uslove za odgovornost države, pored onih propisanih zakonom. Takvo postupanje, kako se navodi, ograničava pravo građana i pravnih lica na naknadu štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada državnih organa.
U prvom slučaju, sudija Privrednog suda uputio je kompaniju K. iz Podgorice da pokrene posebnu parnicu pred tim sudom, a za njeno vođenje je utrošila nepunih 14,5 hiljada eura, da bi se ispostavilo da je ona bila nepotrebna i suprotna zakonu. Firma je tražila naknadu štete od države, ali su podgorički Osnovni i Viši sud to odbili, sa obrazloženjem da nije bilo namjere da joj se nanese šteta.
U drugom slučaju, kompanija C.K. je kupila zemljište od beogradske firme O, koje se ispostavilo da je u vlasništvu D. iz Goražda. Tužbom tvrdi da je država solidarno odgovorna jer su njeni organi doprinijeli sklapanju ništavog ugovora. Vrhovni sud je potvrdio stav podgoričkog Višeg i Osnovnog suda da u postupanju državnih organa nije bilo nepravilnog ili nezakonitog rada, odnosno “namjere ili nepažnje”.
Ustavni sud je utvrdio da uslov postojanja “namjere ili nepažnje”, koji su zahtijevali sudovi, ne postoji u Zakonu o obligacionim odnosima, podsjećajući da država odgovara za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom državnih organa.
- Takvim tumačenjem bi se prevalio prekomjerni teret na građane, a sa druge strane državi bi bilo omogućeno da izbjegava sve posljedice sopstvenih grešaka - navodi se u odluci Ustavnog suda u slučaju kompanije C.K.
Dodaje se da je obrazloženje sudova da ne postoji odgovornost države Crne Gore jer u postupanju njenih organa nema nepravilnog niti nezakonitog organa, odnosno namjere ili nepažnje, ustavnopravno neprihvatljivo, budući da su sudovi takvim tumačenjem, zapravo, “dopisali” uslove – namjeru i nepažnju, koje zakonodavac nije propisao.
Građani i pravna lica, ističu sudije Ustavnog suda, ne moraju da dokazuju namjeru ili nepažnju, jer se to traži jedino u regresnoj parnici, kada bi državni organ kao poslodavac htio da naknadi štetu od zaposlenog koji ju je prouzrokovao namjerno ili krajnom nepažnjom.
Zaključak suda je da postupci pred redovnim sudovima nijesu vođeni u skladu sa pravom na pravično suđenje koje garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima, odnosno da su odluke bile proizvoljne.
Ustavni sud je usvojio ustavne žalbe i u slučaju kompanije C.K. predmet vratio Vrhovnom sudu, a u slučaju kompanije K. Višem sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Ustavni sud: Sudovi proizvoljno proširili zakonske uslove za odgovornost države

Ima jedan stari vic o Old Šeterhendu, Vinetuu i Muju, kad se kreću kroz mrkli mrak i kad naprijed ide Old Šeterhend. Začuje se u mrklom mraku „tup!“, nakon čega se Old Šeterhend vraća sa masnicom na desnom oku. Pođe Vinetu naprijed, opet se začuje „tup!“ i Vinetu se vraća, takođe sa masnicom na oku. Pođe Mujo naprijed u mrkli mrak i začuje se „tup, tup!“, dva puta. Vraća se Mujo sa masnicama na oba oka. Vinetu ga začuđeno pita: „Kako moj bijeli brat uspjeti stati dva puta na ista grabulja?“ Mujo je još dobar, predobar. Narod u Crnoj Gori staje na te iste grabulje po hiljadu puta i nema problem da stavi prst na čelo i da se zapita „pa jesam li ja normalan?“. U Srbiji je postojala medijska mreža pod imenom „Istinomjer“, čiji su novinari predano zapisivali sve laži i neispunjena obećanja srpskih političara. A bilo ih je na tone. Zamislite samo da u Crnoj Gori postoji takva medijska evidencija, koliko bi samo posla imali za Milojka Spajića?! „Pustite me da radim“! Pa što radiš? „Dovodim investitore“! Pa đe su? Doveo je Alabara kojeg može dovesti ko god hoće, samo mu daj najbolje lokacije, lex specijalis da ne mora da poštuje domicilne zakone i da gradi i prodaje stanove. To jest, da okreće brzu lovu. Lako ti ga privuć', sve uz lažljivu patetiku o majci i njenim savjetima. CRNI ĐAVO Slijepac vidi da se Crna Gora raspada po svim šavovima, da ne postoji iole suvisla koncepcija što su planovi države za narednih mjesec dana, ne daj bože za duži period. Pardon, ako zanemarimo ideju da se pohapse i procesuiraju svi koji mogu ugroziti sadašnju vlast. Pa ako treba smislićemo i nove pravne pojmove, poput „vanknjižnog vlasništva“ i dati ogroman doprinos istoriji svjetskih gluposti, samo da stavimo iza brave svakoga ko predstavlja bilo kakavu opasnost, da uništimo svaku kompaniju koja nije pod kontrolom sadašnje vlasti, dovesti svoje i uvesti ih u njihove poslove, te tako riješiti i pitanje kritičkih medija. Ostaviti ih na suvo, bez sponzora. Stvoriti informativni raj za idiote svih vrsta i ispirati im ono malo mozga koji im još mrda. Śetite se kokaina u kontejneru „Volija“? Da nijesu bili na oprezu, znajući sa kakvom mafijom imaju posla, odavno bi vlasnik „Volija“ svirao klavir u Spužu, a neki „bizmismen“ nove vlasti držao najveći maloprodajni lanac. Sada je na redu Bemax, kompanija koja bi bila ponos svake normalne zemlje, sa kapacitetima kojima raspolaže, profesionalizmom u pripremi poslova, projektnim zadacima itd. Ne bi bila prva zdrava kompanija koju su uništile „postavgustovske vlasti“. A onda dovedu kadrove koji nijesu sposobni trafiku da vode, ako ne računamo da su ih obijali u mladosti. Kadrove kojima je to prvo zapošljenje u životu. Tako da se ostvaruje san voditelja propagandne emisije „Nečisto“, na TV Vijesti, o crnom đavolu. Zaista su se svojski potrudili da nam podare tikve sađene sa najcrnim đavolom.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110121118_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110121118_f045970845a0e3f0683c9c4b217f83aff4bcd69c1306771fb20f0ce845ce09b3" data-rendition-name="original" width="600" height="337" loading="lazy" alt="sdt"><figcaption>META SVI KOJI MOGU UGROZITI VLAST: Specijalno državno tužilaštvoetv</figcaption></figure>  Zanimljivo da se sadašnje vlasti ne trude ni da stvore privid demokratije. Direktno saopštavaju da bi najradije na mjestu glavnog tužioca postavili Lavrentija Pavloviča Beriju i „stare šifonjere“ bacili u najdublji podrum. Nešto slično kao što su Crnogorce, njihove žene i đecu, bacili u podzemlje zatvora u Zenici da skapavaju do smrti. Kakvi dokazi i bakrači? Koga to interesuje? Ovamo mjere promile ljubitelja krnjojelskog genija, sinovca mu proganjaju, iako se radi o „divnom i poštenom momku“. za kojeg oni koje je upucao ne smiju da kažu da ih je upucao, dok sa druge strane ne strijeljaju one koje bi narod, čuveni naaaarod, rado vidio da vise na Trgu Nezavisnosti, koji je dobio ime zahvaljujući njima. Ali i to će oni promjeniti. Recimo, u Trg Marka Radovića! Baš adekvatno. Da se lijepo ozvaniči da su ideološki nasljednici najvećih baraba u istoriji Crne Gore, koji su ubijali na ulici svakoga za koga su mislili da nije njihov. Zna li crni Rajo koliko Crnogoraca bi ga rado viđelo sa lisicama na rukama? Ako su za njega Crnogorci uopšte naaaarod? Daće bog! Možda Rajo misli da je regal, vara se, on je tek stara raspala škrinja sa neke divlje deponije. EU KAO DEMOKRATE Što je najgore, mene EU sve više podśeća na Demokrate, a komesarka EU i vrh administracije na Aleksu Bečića i Borisa Bogdanovića. Riješili ljudi da pokazno prime Crnu Goru u EU iz „političeskih“ razloga, što bi rekao Sv. Petar Cetinjski, čuveni izdajnik srpstva po Andriji Luburiću, pa su slijepi na sve što se događa u Crnoj Gori. Ćeraju jednu te istu izanđalu priču, tu su pohvale za napredak, sve cvjeta, milina božja. Čitav život sam mislio da sam dijete zapadne kulture, zapadnih vrijednosti, ponašao se anticrnogorski prema iskonskoj ljubavi prema Rusiji, tri puta i tri hiljade puta mi otpadalo meso zbog toga, kad ono vojvoda Rajo, magistarski plagijator Laljo i vunderkind sa Megatrenda, Boris Bogdanović, ispadoše slika i prilika evropske vizije Ursule fon der Lajen, dok ja postadoh kočničar Crne Gore u svijetlu četničku, evropsku budućnost! Nema, mijenjaju se vremena. Pa normalno je. Ako je jedna Amerika, u koju smo mi svi koji ne poštujemo tradicuju Crne Gore po vojvodi Raju, gledali kao u zaštitnika svjetske demokratije, čije smo institucije posmatrali kao primjer nezavisnosti i pravde, promjenila sve svoje temeljne vrijednosti, pretvorila se u pokušaj narandžaste kraljevine i samovolju narandžaste kose, ko smo mi, šaka jada, da se mi sad prsimo sa demokratijom?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110121118_6ba074d5fa34f8285f541f8328902b9116febfb2255c09434a1b7965444abe29.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110121118_6ba074d5fa34f8285f541f8328902b9116febfb2255c09434a1b7965444abe29" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="demokrate"><figcaption>EVROPSKA UNIJA SVE VIŠE LIČI NA DEMOKRATE: Boris Bogdanović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  Završih ja davno Ekomićeskij fakultet, onako, sa prośečnim ocjenama, zeznuo me nedostatak ambicija, počeo da radim u spoljnoj trgovini. Naravno, bijah u prednosti u odnosu na one sa srednjom školom ili drugim fakultetima. Radili smo mi na fakultetu doznake, akreditive, CMR-ove, Bill of ladinge, paritete, razne vrste ugovora, učili klauzule o arbitraži, višoj sili, itd, da vam ne nabrajam. Ali džaba, trebale su mi godine kroz iskustvo da polako učim svoj posao, da sagledavam sve zamke posla i kako ih izbjeći, kako ostvariti profit i ne pojesti ga svojom greškom... Jednom riječju, shvatio sam da je iskustvo sto puta važnije od onoga što si učio na fakultetu. Zamislite da su me odmah po završetku fakulteta postavili za direktora? Što bih ja kukavac radio? Lako je ovima danas. Da im daš avion pun putnika da voze, iako ga nikada nijesu vozili, pristali bi iz taka. Eeee, druga su vremena bila nekad. Morao si dobro da se pokažeš da bi dobio mjesto višeg referenta, a do rukovodećeg mjesta već si morao biti poveći znalac posla. Današnju Crnu Goru vodi balavurdija bez dana radnog iskustva, sa završenim lijevim fakultetima, odmah śeli da voze avion, što ih briga, da neće nekome odgovarati? BERZANSKI MEŠETAR Beskrajno mi je zanimljivo da su građani Crne Gore dali svoju budućnost u ruke jednom bivšem brokeru, ili, kako se neđe kaže, berzanskom mešetaru, koji se nikada nije bavio makroekonomijom i koji se obučavao za jedan uskospecijalizovani brokerski posao. U svojoj karijeri sam sreo dosta brokera, bilo da su se bavili berzom novca, obojenih metala ili drugih roba. Ispod milijarde dolara oni ne umiju da razgovaraju! Imali smo jedan naziv za njih, „avioni, kamioni“. Zato neka vas ne čudi što Miloko dolazi iz Japana sa milijardama investicija National Panasonica, Mitsubishija, ... Em lijepo zvuče milijarde, em lijepo zvuče giganti japanske industrije, od kojih je National panasonic ponos Japana i garancija najvećeg kvaliteta. Mi nebrokeri smo godinama radili kao mravi da bi ugovorili neku crkavicu od investicije od 150, 200 miliona dolara, a Milojko, TUP, pa u sekundi sredi milijarde investicija. Ili, što bi Milojko rekao, PAF, PAF. Milojko će ući u anale ekonomske nauke rečenicom da povećanje plata, odnosno potrošnje, ne utiče na inflaciju. Odmah mu treba dati Nobelovu nagradu za ekonomiju, jer to još niko nije otkrio. A mi učili o inflacionoj spirali u kojoj se smjenjuju rasta plata i rast cijena? Budale!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251101211112_ad8fc32d493ae1d2246ee1aa1b6558b19496198972e10f4fa0b924f92469e828.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251101211112_ad8fc32d493ae1d2246ee1aa1b6558b19496198972e10f4fa0b924f92469e828" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="spajić"><figcaption>GRAĐANI CRNE GORE BUDUĆNOST PREDALI BERZANSKOM MEŠETARU: Milojko Spajićetv</figcaption></figure>  Samo narod koji je neznanca proglasio za ruskog cara može državu dati u ruke ljudima bez političkog i životnog iskustva. Kao da je država igračka pa đeca mogu da se igraju sa njom do mile volje. Pa i ako je razbiju, velika šteta. Neće im sigurno zamjeriiti vojvoda Rajo i onaj talentovani performer seljačkog humora iz Zete dok se bude kupao u kolektoru u Botunu. Pa se pitamo koji ideološki predznak ima država koju smatramo otadžbinom? Jesmo li se to vratili na idološke junačke matrice Pavla Đurišića ili smo dio savremene evropske civilizacije? Štiti li vlast svoje biračko tijelo premlakom i neprofesionalnom reakcijom policije oko postavljanja spomenika dražesnom Pavlu i oko premlaćivanja novinara, ili dok su bili kohorta potkosovskim bojovnicima dok su uzvikivali „smrt Turcima“? Ne śećam se da je neko rekao - pa što ako pogine deset njih dok su orgijali pred Vladom u huliganskoj ikonografiji, sa maskama, bejzbol palicama i sličnim rekvizitima i ikonografijom koja je superevropska. Kad bi se zezali. Ono, nije da i Evropa sve više kači Musolinijeve slike na zidu i umnožava Orbane i Fice. Valjda im zato neće smetati ni Crna Gora Pavla Đurišića. Još jedna fekalijica na evropskom podu neće mnogo ostaviti traga na đonovima nekada velike ideje o ujedinjenoj Evropi.

Tup, tup, tup...

Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- kazala je u informativnoj emisiji ''24 sata'' na Televiziji E crnogorska novinarka Tanja Šuković.
- Čitav javni prostor pretvorio se u jedan veliki reality, sve manje smo ljudi sa onim osobinama i vrijednostima koje bi trebalo da nas krase i ovo što se dešava porodicama žrtava masakara na Cetinju je jedna velika mrlja na svima nama, &nbsp;kazala je Šuković, ističući da postajemo društvo bez empatije.&nbsp;
Osvrćući se na činjenicu da porodice žrtava u cetinjskim masakrima još uvijek čekaju pravdu, te da je jedan od preživjelih u masakru u Medovini tužio državu i Cetinje i zbog štete koju je pretrpio, Šuković je kazala da to potvrđuje sramni nedostatak odgovornosti.
- Čuli smo u ovom prilogu da advokat pominje odgovornost. Odgovornosti nema, ni objektivne ni lične. Ja bih rekla da je ono što je strašno i što nas ljudski najviše pogađa to da postajemo društvo bez empatije. Vidjeli smo da je gospodin Milojko Spajić tek poslije dužeg vremena primio porodice žrtava, obećao im ponovni susret za petnaest dana do kojeg nije došlo. Mislim da je takvo izigravanje sa patnjom i dostojanstvom ovih ljudi sramno- kazala je Šuković.&nbsp;
<h2>Sektor bezbjednosti apsolutno nesposoban</h2>
Izlive ksenofobije i mržnje prema turskim državljanima, kao posljedice incidenta na Zabjelu, te reakciju ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića, hapšenje pogrešnih ljudi i uvođenje privremenog viznog režima, Šuković vidi kao rezultat apsolutne nesposobnosti sektora bezbjednosti što se vidjelo i brojnim ranijim, kao i ovom slučaju.&nbsp;
Takođe, smatra da postoji mogućnost da je nekome nije odgovaralo da se ovo spriječi, jer kako kaže, prosto je nemoguće da ne možete da spriječite nešto što se danima unaprijed najavljuje.&nbsp;
- Mnogo je čudno da kad neko iznese lažni podatak da u Crnoj Gori ima 110 000 Turaka vi odmah ne izađete sa pravom informacijom koliko tih ljudi ima u Crnoj Gori. Mnogo stvari se dešavalo, koje ukazuju na to da sektor bezbjednosti jednostavno nije u stanju da se nosi sa ovim izazovima, kao ni sa mnogim drugim i ja stvarno mislim da je ovo moglo da se spriječi, ali da nije. Iz kojih razloga- da li je u pitanju nesposobnost, želja da se ne spriječi, ili kombinacija tih stvari, pokazaće vrijeme- smatra Šuković.
<h2>Separacioni strah od fotelje</h2>
Osvrnula se na ponašanje političkih elita u Parlamentu.
- Gledala sam zasijedanje Skupštine kada je bio premijerski sat i na mene je snažan utisak ostavilo obraćanje potpredsjednika Skupštine, gospodina Nurkovića, koji je imao potrebu da kaže nešto o prijetnjama na račun reisa Fejzića. Nakon toga se obratio Aleksa Bečić koji je, svojim poznatim birokratskim rječnikom, iznio niz frazetina koje ne znače ništa. Poslije toga je gospodin Nurković imao potrebu da se zahvali gospodinu Bečiću, a ja sam se pitala na čemu mu on to zahvaljuje: zato što su optužili pogrešne ljude; zato što je bio haos na ulicama; zato što je zemlja mogla da sklizne u haos- upitala je Šuković.
Smatra da je takvo ponašanje bilo jako tužno i nedostojanstveno.
Izostanak adekvatne reakcije ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića kada je ukinut bezvizni režim za državljane Turske, sagovornica Televizije E posmatra kroz problem koji ima većina u vladajuim strukturama (gospodin Bečić, gospodin Šaranović i Šćepanovič), a to je separacioni strah od fotelje.
- Oni ne bi htjeli, nijesu spremni da prihvate odgovornost i posljedice za činjenje ili nečinjenje. Takvo stanje stvari je opisao Džoni Štulić ''meni se dušo od tebe ne rastaje'', što je mislim slučaj sa Ibrahimovićem i pomenutom gospodom.
<h2>Opasne poruke u javnosti</h2>
Misli da je sve što se dešavalo prethodnih dana bilo organizovano, jer ovdje se vrlo malo stvari dešava spontano.
&nbsp;- Poruke koje smo čuli one noći bile su užasne, izazivale su stid kod dobronamjernih građana stid, uplašenost, zabrinutost i potrebu da se izvinimo turskim državljanima. Bilo je mnogo poruka, prvenstveno na društvenim mrežama, u javnim nastupima političara, koji su se utrkivali ko će više da potpiruje. Bilo je mnogo ružnih poruka na tzv. trovačnicama, tj. internet platformama koje se predstavljaju kao portali. Jedna od poruka koja mi je zapala za oko je da su ti mladići vaspitavani u duhu tradicionalne Crne Gore i da ne mogu da dozvole nekom da im napada sestre i majke. Pritom su oni mislili da turski državljani napadaju sestre i majke- upozorila je Šuković.
Šuković bi zato, kao sestra i majka, koja prati šta se dešava u Crnoj Gori, poručila toj zabrinutoj gospodi, da sestrama i majkama ovdje veća opasnost prijeti od domicilnog stanovništva.
- &nbsp;Neka se ta gospoda potrude da budu dobri sinovi, očevi, muževi, jer kako gledamo u crnim hronikama, svakog dana neka sestra i majka je žrtva porodičnog nasilja, maltretiranja i zlostavljanja, a to nije uradio niko sa strana, već ljudi iz njihovog okruženja- naglasila je Šuković.
<h2>''Neoosmanizam'' kao uvod u haos</h2>
Digitialni forenzički centar objavio je analizu kako su mediji i političari govorili o stranim državljanima, iz koje se vidi da se antiturski narativ pojavio mnogo prije samog incidenta u Crnoj Gori, u čijem kreiranju su učešća imali i političari i javne ličnosti.
- Meni to govori vrlo mnogo. Sami znamo da je prije izvjesnog vremena Turska prodala ili poklonila Kosovu neke dronove, a sjutradan je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pomenuo termin ''neoosmanizam'', koji se proširio preko srpskih tabloida, i koji &nbsp;je vrlo brzo stigao i do nas. I ovdje kod nas se mnogo pričalo o ''neoosmanizmu'' kao nekakvoj islamizaciji Crne Gore i opasnosti od turskih državljana. Meni to govori da nekom odgovara da ovu zemlju gurne u haos. Meni to govori da je vrlo lako i jednostavno, da ova zemlja potpuno potone u haos. Iako se svi deklarativno zalažu da mi uđemo u EU, nekom mnogo odgovara i da mi ne uđemo u Evropsku uniju- poručila je sagovornica Televizije E.
Šuković ističe da se boji od uticaja sa strane, jer smo mi jako podložni tome, kao mala sredina koja nema tu snagu.&nbsp;
- Ako neko pogura sa strane i odluči da ovu zemlju gurne u haos, bojim se da sa ovakvim strukturama vlasti, koje su nesposobne, neznavene i bahate, nemamo mnogo šansi. Zbog toga moramo svi pojedinačno, kao građani, da budemo pametni, mudri i da ne dozvolimo da zarad nečijih tuđih interesa izgubimo mir u ovoj zemlji- poručila je Šuković.

Šuković: Ako neko sa strane gura ovu zemlju u haos, sa ovakvim neznavenim i bahatim vlastima nemamo puno šansi

Sa ulaza u prostorije Fakulteta primijenjene fizioterapije Univerziteta Crne Gore u Igalu uklonjena je državna zastava Crne Gore, kako se vidi na fotografiji koju je Portalu ETV juče proslijedio naš čitalac.
- Ovo je neprihvatljivo. Zašto nema zastave – ogorčen je pratilac našeg portala.
Posljednjih godina, nažalost, česta je pojava da crnogorske zastave ili nema na zgradama državnih ili lokalnih institucija i ustanova, ili su pocijepane.
Ova ružna slika odnosa prema državnom obilježju, nažalost i slika je odnosa proruskih i prosrpskih vlasti naše zemlje prema Državi Crnoj Gori.
Nakon izbora u avgustu 2020. godine vlast su preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite predvođene Crkvom Srbije, vjerskom organizacijom koja je ključni nosilac velikodržavnog projekta susjedne Republike Srbije – „srpski svijet“.&nbsp;
Nove vlasti predano rade na reviziji crnogorske istorije, kulture, identiteta, urušavanju antifašističkih temelja naše države.
A jedan od glavnih stratega proruskih i prosrpskih vlasti je rektor Univerziteta Crne Gore prof. dr Vladimir Božović, osnivač ogavnog portala IN4S, koji mu služi kao batina za obračun sa građanskom Crnom Gorom, te osnivač Matice srpske.
Na poziciju rektora došao je ubrzo poslije promjene vlasti u Crnoj Gori.&nbsp;
- Da li znate za zemlju u kojoj su posljednjih 20 godina inženjeri novog identiteta osmislili i novi jezik i ime novog jezika, samo da bi se time udaljili od suštine istorijskog bića i nasljeđa njenog naroda? Da li ste čuli za zemlju u kojoj je tradicionalna crkva napadnuta od pseudoreligioznih organizacija koje su sponzorisane sa Zapada, a maskirane u formi pravoslavlja? Da li vam je poznata takva zemlja? Koje je njeno ime, Ukrajina ili Crna Gora – govorio je, pored ostalog, aktuelni rektor Univerziteta Crne Gore 2015. godine u Beogradu na konferenciji „Borba Rusije i Srbije juče idanas, Drugi svjetski rat, Jugoslavija 1991-1999, Ukrajina 2014-2015“.
Božović je na toj konferenciji predstavio svoju „Analizu vektora meke moći u Crnoj Gori“ kada je istakao da je „Srpska pravoslavna crkva najznačajniji i najvitalniji proruski društveni organizam u Crnoj Gori i ima ogromni potencijal koji Rusija nije u potpunosti iskoristila“.&nbsp;
- Crna Gora je u istorijskom smislu zemlja srpske pravoslavne, proruske i panslovenske duhovne suštine, ali su se ti slojevi pod dejstvom različitih uticaja polako trošili - kazao je tada, uz konstataciju i da su „socijalizam, američki filmovi i muzika krivi što Crnogorci više nijesu većinom proruski Srbi“.
Crnogorsku državnu zastavu sa jarbola ispred zgrade Rektorata UCG Božović, do sada, nije uklonio.
Prema dostupnim informacijama sa Portala UCG rukovodilac Studijskog programa Primijenjena fizioterapija je dr Dušan Mustur. Na lokalnim izborima u Herceg Novom 2021. godine Mustur je podržao listu proruske i prosrpske koalicije „Za budućnost Herceg Novog i Boke“.&nbsp;

Zašto nema zastave na zgradi Fakulteta primijenjene fizioterapije UCG?!

U dvorani „Napredak“ u Zagrebu održana je međunarodna konferencija posvećena jednoj od najmračnijih tema postjugoslovenskog prostora – nestalim bebama, a događaj je organizovao Savez hrišćana Hrvatske. Kako je saopšteno, konferencija je okupila roditelje, stručnjake i istraživače iz regiona, odlučne da otkriju istinu koju sistemi decenijama prikrivaju. <h2>&nbsp;PRIKRIVANJE ISTINE</h2> U uvodnom obraćanju, ističe se u saopštenju, predsjednik Saveza mr Damir Katulić naglasio je da istina o nestalim bebama prevazilazi nacionalne i vjerske granice, to je, kazao je on, pitanje savjesti čitavog društva. - Konferenciji su prisustvovali i brojni roditelji čija su djeca nestala neposredno nakon rođenja, a njihova svjedočenja odjekivala su salom kao bolni podsjetnik da borba nije završena – piše u saopštenju. Među govornicima iz Srbije bili su Ana Pejić, majka nestalog đeteta i osnivačica Udruženja roditelja nestalih beba Vojvodine, dr Gordana Radelić, majka nestalog đeteta, te prof. dr Goran Belojević, profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu. Dan prije ove konferencije, dodaju u saopštenju, 29. oktobra u Londonu je troje stručnjaka iz različitih oblasti predstavilo naučni rad o otmicama beba na prostoru bivše Jugoslavije, čime je tema prvi put dobila i naučni temelj.&nbsp; - Taj trenutak mnogi nazivaju prekretnicom, jer borba roditelja od tog dana više nije samo vapaj, već argumentovana, dokumentovana istina – saopšteno je nakon Konferencije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025110307110_162524f9cfef83e8a4825d54685b7920656b852a5b0aa07717adb353960b6314" data-rendition-name="original" width="1042" height="496" loading="lazy" alt="Sandi Dizdarević"> <figcaption>Sandi Dizdarević</figcaption> </figure>  Putem video-bima obratio se i profesor kriminalističke psihologije Sandi Dizdarević, član međunarodnog istraživačkog tima koji učestvuje u pronalaženju nestalih beba.&nbsp; - Njegove riječi, izrečene s oprezom ali odlučno, potvrdile su ono što roditelji već dugo znaju – istina postoji, ali se sistemski prikriva – piše u saopštenju. Podsjećaju da je nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u Srbiji usvojen zakon koji, kako poručuju roditelji, nije donio pravdu, već pokušaj zataškavanja.&nbsp; Majke iz Hrvatske su se, poput majki iz Srbije, obratile istom sudu i dobile presudu u svoju korist.&nbsp; - Ana Pejić je u Zagrebu izrekla rečenicu koja je odzvanjala poput zavjeta: „Nemojte dozvoliti da majke Hrvatske prođu kao majke Srbije. Ispunite presudu, dajte nam odgovor - gdje su naša djeca“ – poručila je ona. <h2>&nbsp;DAVID PROTIV GOLIJATA</h2> U saopštenju se naglašava da je posebno emotivan trenutak tokom konferencije bio kada je jedan od očeva objavio da je, vjerovatno, pronašao svog sina.&nbsp; - To nije bio samo trenutak emocije - to je bio trenutak sudara dvije sile: roditeljske vjere i sistemske tišine. Borba ovih roditelja, koja traje više od tri decenije, više se ne može opisati kao epska. Ovo je biblijska borba Davida protiv Golijata – borba malih, golorukih ljudi protiv nevidljivog, hladnog sistema moći. David danas nema praćku ni kamen, već dokumenta, presude, DNK analize i glas koji više niko ne može ućutkati. Golijat više nije vojnik, već birokratski zid, lažna dokumentacija, izgubljeni spisi i institucije koje ćute. Ali istorija nas uči: Golijat uvijek djeluje nepobjedivo – sve dok David ne ustane. Ti roditelji jesu taj David. I dok im svijet okreće leđa, oni ne odustaju. Dok institucije odlažu, oni ne prestaju. Dok vlasti traže načine da zataškaju, oni traže samo jedno - istinu i ime svog djeteta – naglašava se u saopštenju koje je Portalu ETV dostavio sekretar Saveza hrišćana Hrvatske Bojan Jovanović. Njihova borba, dodaje se, nije politička, nije nacionalna, nije vjerska, već borba za osnovni smisao postojanja – za istinu, za pravdu, za dijete koje je negdje, možda još živo, možda izgubljeno u nečijem tuđem životu. - U vremenu kada su mnogi pristali na ćutanje, ovi ljudi su izabrali da govore. I zato ova borba nije samo hrvatska, srpska, ni regionalna – ona je ljudska. Ona prevazilazi granice, zakone i sisteme, jer dodiruje ono što nijedna vlast ne može kontrolisati: ljubav majke i oca prema djetetu koje traže. Istina je krenula. I neće stati dok posljednje ime ne bude izgovoreno, dok posljednje dijete ne bude pronađeno i dok pravda ne nadvlada strah – zaključeno je u saopštenju, Konferenciju u Zagrebu pratila je državna njemačka televizija, koja, kako je Portalu ETV kazao Jovanović, priprema dokumentarni serijal od šest epizoda, čime slučaj nestalih beba ulazi u evropski medijski i istraživački fokus. Sljedeća konferencija, u organizaciji Saveza hrišćana Hrvatske, biće održana u Bosni i Hercegovini, a već se planira i nova – u Crnoj Gori. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025110307110_11ad3163e117336a23a2f938af0e9dcfc1e38846315bd821920539d860b5a729" data-rendition-name="original" width="770" height="513" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"> <figcaption>Bojan Jovanović(Photo: Al Jazeera)</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;TRGOVINA BEBAMA</h2> Tema nestalih beba iz porodilišta u nekadašnjoj SFRJ decenijama je aktuelna u Srbiji, a pokrenuta je i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Hiljade žena tvrde da su njihove bebe bile žrtve trgovine ljudima. Majkama je saopštavano da su im bebe umrle, a one su završile u dobro razrađenom i širokom lancu trgovaca ljudima i prodavane su. Dojčevele objavio je 2019. godine priču muškarca iz BiH koji tvrdi kako mu je ljekara Ginekološke klinike Kliničko-bolničkog centra Zvezdara u Beogradu 1998. godine u prostoriji punoj novorođene djece rekao da odabere jednu bebu.&nbsp; - Biraj - tvrdi Marko Ivić da mu je rekao ljekar.&nbsp; On i supruga decenijama žive i rade u Njemačkoj, ali nijesu mogli da imaju djecu, pa su se odlučili na usvajanje. - Željeli smo usvojiti napušteno dijete iz sirotišta. Igrom slučaja upoznao sam čovjeka iz Bugojna koji mi se predstavio kao Dragan i on mi je kazao da ima rješenje za mene u Beogradu. Otputovali smo u Beograd i jako sam se iznenadio kada mi je rekao da parkiramo vozilo pored porodilišta. Mislio sam da ćemo otići u sirotište - ispričao je Ivić 2019. za Dojčevele. Medicinska sestra mu je dala bijeli mantil i sa ljekarom je krenuo u obilazak porodilja, a dodirivanje kreveta trebalo je da bude znak doktoru koja porodilja liči na njegovu suprugu. - Pitao me kako izgleda moja žena, a ja sam odgovorio da je crnka. Poslije me je odveo u boks sa bebama i rekao mi da izaberem bebu. Doslovno mi je rekao: „Biraj“. Rekao je da se po djetetu plaća 10.000 DEM, a ako želim blizance, onda 15.000 DEM, da će sve papire srediti kao da je moja žena rodila. Čak mi je govorio da i mojim njemačkim prijateljima, ali i našim ljudima, kažem da u tom porodilištu mogu dobiti dijete ako to žele. Kada je to govorio, predstavljao se kao veliki humanista, jer su to, navodno, djeca iz siromašnih porodica ili studentkinja koje nijesu znale što bi s njima. Znao sam da to nikako ne može biti u redu. Rekao sam da ću razgovarati sa ženom i otišao – ispričao je Ivić, koji je sa suprugom odlučio da neće uzeti bebu iz tog porodilišta. Odlučio je da progovori kada je 2017. na jednoj reginalnoj televiziji vidio prilog o nestalim bebama, a govorile su đene iz Udruženja nestalih beba Srbije.&nbsp; - Supruga i ja gledali smo tu emisiju i ja sam samo kazao: Ane moja, to smo mi mogli biti. Mi smo mogli to ukradeno dijete kupiti. Mi smo mogli biti kupci. Ostali smo šokirani. Vidio sam te majke i rekao da neću ćutati – ispričao je on 2019. U Beogradu je, na poziv majki iz ovog udruženja, svjedočio o svom iskustvu. - Trgovina bebama je bila sistemski organizovana u lancu ljekata, preko matične službe centara za socijalni rad i policije. Očito su te strukture i danas jake – rekla je 2019. Ana Pejić za Dočevele. Prije dvije godine snimljena je i mini serija „Kalup“ na osnovu svjedočanstava roditelja nestalih beba.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025110307110_74dac77071bf15e7b04839edb157a01ecbc1f97b45603cee9118b22fec9bff6c" data-rendition-name="original" width="621" height="502" loading="lazy" alt="Ana Pejić"> <figcaption>Ana Pejić</figcaption> </figure>  Prvi put i majke iz Hrvatske progovaraju i tvrde da su im djeca oteta. Nedavna vijest o majci koja je nakon 40 godina u Srbiji pronašla svog sina za kojeg su rekli da je umro tijekom porođaja, samo potvrđuje da su se u tim godinama događale nevjerojatne stvari. Sve žene s kojima je razgovarala ekipa emisije Provjereno, imaju gotovo identičnu priču - uredan porođaj nakon kojeg je u prvim danima sve bilo u redu. Odjednom se stanje pogoršava, nastaju komplikacije s bebom zbog koje djecu premještaju u druge bolnice. Čak i druge gradove. Prije tri godine u Srbiji je odjeknula vijest da je majka, kojoj je nakon porođaja saopšteno da je beba umrla, pronašla svoga sina poslije 40 godina. On je usvojen, takođe, u Srbiji. U potrazi za sinom pomoglo joj je Udruženje za istinu i pravdu o bebama. DNK analiza potvrdila je njihovu kevnu vezu. Prema istraživanju Ane Pejić u bivšoj Jugoslaviji, kasnije i u državama nastalim iz nje, u razdoblju od 1960. do 2003. iz porodilišta je ukradeno pola miliona đece.

Tag: njemacki-turisti

Njemački turisti zaglavljeni u stijeni na Durmitoru, u toku akcija spašavanja

DPS Kolašin: Skijališta Crne Gore pred bankrotom, partijski nepotizam uništio preduzeće

Mirno ispred Skupštine Srbije: Policija obezbeđuje Ćacilend, Dijana Hrka nastavila štrajk i poručila da nije uplašena

Za najbolju neobjavljenu priču 800 eura

Ustavni sud: Sudovi proizvoljno proširili zakonske uslove za odgovornost države

PRATITE TVe UŽIVO