Nakon što je predsjednik DPS-a Danijel Živković na sjednici Skupštine, raspravljajući o izmjenama Zakona o javnim okupljanjima koje predviđaju drakonske kazne, argumentovano ukazao na bezobzirnost vlasti prema porodicama i sjenama nevinih žrtava koje mjesecima protestuju tražeći pravdu – a koje vladajuća većina vidi tek kao „problem“ – te razotkrio njihovu perfidnu namjeru da ovim zakonom ućutkaju nezadovoljne građane i produže trajanje svojih fotelja, uslijedila je ekspresna reakcija poslaničkog kluba Demokrata.
Ovoga puta, u prvi plan su isturili potpredsjednicu Skupštine Zdenku Popović. Povod: Živkovićeva opaska, nakon što mu je uskratila pravo na repliku, da će imati problem ako nastavi da krši Poslovnik i uskraćuje javnosti priliku da čuje i vlast i opoziciju. Popović je u toj konstataciji „prepoznala“ elemente kriminalne prijetnje, doživjela „neopisiv strah za sopstveni život“, a – što da ne?! – uočila i potencijal za finansijsku nadoknadu. Uslijedila je prijava policiji protiv predsjednika najveće opozicione partije.
Namjera ovakvog poteza, međutim, očigledno je višestruka. Fokus javnosti će, barem narednih nekoliko dana, biti preusmjeren sa skandaloznog objavljivanja snimka ubistva mladića na portalu IN4S – čime su grubo prekršene sve zakonske i etičke norme – na apsurdnu, vještački konstruisanu aferu oko navodne prijetnje Zdenki Popović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.56%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fpopovic-zivkovic-prijetio-da-cu-imati-ogroman-problem-zivkovic-imace-problem-jer-cu-uvijek-traziti-repliku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
A možda je ovo tek uvertira u novi talas prikrivanja – ne pukotina, već kratera – u bezbjednosnom sektoru. Da je bilo imalo moralne i ljudske odgovornosti, Bečić i Šaranović bi već odavno bili prošlost na čelnim pozicijama sektora bezbjednosti. No, jedina konstanta njihove politike ostaje – dubina i udobnost fotelje.
Do koje su mjere Demokrate spremne ići u manipulaciji, fabrikovanju optužbi i besprizornom licemjerju, najbolje svjedoči slučaj Zdenke Popović. Podsjetimo: prošle godine, neposredno nakon što nije podržala Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici, otputovala je, o trošku građana, sa državnom delegacijom u Potočare – da se pokloni žrtvama (!?).&nbsp;
Da se u Demokratskoj Crnoj Gori granice cinizma stalno pomjeraju, pokazuje i reakcija budvanskog odbora te partije povodom jučerašnjeg fizičkog napada na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića. U saopštenju kojim navodno osuđuju napad, Demokrate ne propuštaju priliku za diskreditaciju, pa Jovanovića "podsjećaju" da je vlast formirao sa "najvećom batinaškom partijom" pokušavajući da brutalni čin nasilja predstave kao politički bumerang. "Vjerujemo da će nadležni organi utvrditi sve činjenice i rasvijetliti okolnosti ovog događaja. To što je Nikola Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je i donijela i afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega", poručile su Demokrate Budva – i time, kao i mnogo puta do sada, relativizovale nasilje i zloupotrijebile ga za dnevnopolitičku borbu.
„Stid i sram – što to bješe? Mi se vlasti nećemo odreći, nikada i ni zbog čega, sada kada smo njen dio!“ – čini se da ova poruka funkcioniše kao svojevrsni „očenaš“ Demokrata. Po nalogu partijskog stratega Borisa Bogdanovića, postala je njihova svakodnevna mantra. A znamo: dovoljno puta ponovljena, svaka laž u njihovim redovima dobija status istine.
Obraz, čast i moral? – Za Demokrate, izgleda, trajna nepoznanica.

Danijela Jovanović

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Anatomija jedne vladavine: Zdenkina drama, budvanski cinizam i bježanje od istine

- Najmoćnija umjetnost je ona koja vas natjera da se zapitate - šta bih ja uradio na njegovom mjestu?- kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) crnogorski reditelj Nikola Vukčević opisujući srž svog novog filma "Obraz".
Radnja filma iz Drugog svjetskog rata, zasnovana na istinitom događaju, prati dječaka koji pronalazi utočište u kući Albanca Nura Doke pred kojim je teška odluka - predati dijete neprijatelju i tako sačuvati svoju porodicu, ili rizikovati sve kako bi zaštitio dječaka i sačuvao obraz.
Film, inspirisan pričom crnogorskog akademika Zuvdije Hodžića, osvojio je nagradu za najbolju režiju i scenario na međunarodnom filmskom festivalu u Saragosi.
Za Vukčevića, kako kaže, to nije samo film, već "lična, profesionalna i umjetnička misija."
- Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme i prostor- ističe reditelj.
U razgovoru otkriva zašto ga je ova priča privukla, kako je gradio "Obraz", koje sličnosti uočava sa savremenim društvom ali i šta je za njega umjetnost "koja ne žmuri pred istinom".
RSE: Kada ste došli u kontakt sa pričom akademika Zuvdije Hodžića i šta Vas je motivisalo da od nje napravite film 'Obraz'? Jeste li "na prvu" odlučili ili je trebalo da sazri?
Vukčević: Ono što me privuklo ovoj priči o čojstvu i junaštvu jeste njena univerzalna poruka: čovjek i čovjekoljublje kao temeljne vrijednosti, posebno u vremenima razaranja i rata.
U njoj sam prepoznao jezgro antičke tragedije, duboko ukorijenjeno u balkansku stvarnost, kao i snažan, autentičan glas humanosti iz našeg kulturnog prostora.
Put do ove priče bio je neobičan. Prvo sam je čuo, a ne pročitao, uvjeren da je riječ o istinitom događaju iz ratnih devedesetih. Bila je to gotovo mitološka pripovijest o čovjeku koji, vođen kodeksom časti, štiti dijete druge vjere i nacije, po cijenu uništenja sopstvene porodice.
Tek nekoliko godina kasnije, zahvaljujući prijatelju iz Zagreba, Danilu Iveziću, došla mi je u ruke knjiga Zuvdije Hodžića, u kojoj sam pročitao Obraz, priču smještenu u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali sa istim sadržajem.
Tada mi je postalo jasno koliko moralne dileme iz prošlosti i dalje snažno odjekuju u našem vremenu.
To nije samo priča o pojedincu, već i o zajednici, nasljeđu i složenim moralnim pitanjima koja oblikuju čovjekovu suštinu. Njena univerzalna tema, čast, porodica, odgovornost, u okviru naše tradicije, činila mi se i relevantnom i duboko potresnom.
Htio sam da napravim film koji će govoriti iz cijelog mog bića - bića jedne osakaćene jugoslovenske generacije koja vapi za tolerancijom.
Ova priča je nosila poetsku snagu i sirovu istinu. To sam želio prenijeti na filmsko platno- da publika ne posmatra, već osjeti težinu izbora s kojima se likovi suočavaju.
RSE: U središtu priče je Nur Doka, Albanac koji za vrijeme Drugog svjetskog rata pruža utočište pravoslavnom djetetu. Kako bi danas ljudi reagovali na takvu dilemu?
Vukčević: Danas, iako živimo u drugačijim okolnostima, pitanje da li sačuvati tuđi život po cijenu nesigurnosti vlastite porodice, ali uz očuvanje moralnog mira budi snažne emocije i otvara duboke dileme.
Mnogi bi se divili takvoj vrsti hrabrosti, ali pitanje rizika je izuzetno kompleksno, jer svijest o sopstvenim odgovornostima često biva potisnuta savremenim društvenim pritiscima i interesima.
U našem filmu, tu složenost nastojali smo prikazati kroz dileme svih članova porodice, dajući emocionalnu i psihološku punoću nizu detalja koji su mi bili i tematski i vizuelno inspirativni.
Kada kažem mi, mislim prvenstveno na autorke scenarija – Anu Vujadinović i Melinu Pota Koljević – koje su izuzetno studiozno preuzele taj ključni dio stvaralačkog procesa, artikulišući svijet priče kroz niz važnih i precizno razrađenih dodatnih linija radnje.
Put do ove priče bio je dug i zahtjevan.
Na filmu smo strpljivo radili još od 2016. uključujući i izazovni period pandemije tokom kojeg se odvijao veći dio snimanja i to s budžetom znatno ispod potrebnog da se ostvari zamišljeni kvalitet.
Ipak, zahvaljujući posvećenosti cijelog tima, upornosti i vjeri u važnost ove priče, uspjeli smo da joj udahnemo život i da na filmskom platnu otvorimo dijalog o toj univerzalnoj dilemi: kako bi ljudi danas reagovali na istu situaciju?
RSE: I koliko je realno očekivati pojedinca koji će napraviti izbor poput Nurovog?
Vukčević: Takvi herojski izbori, poput onog koji donosi Nur Doka zaista su rijetki ali nisu nemogući. Film nas podsjeća da je ljudskost u vremenu nasilja i rata najhrabriji čin koji pojedinac može učiniti.
Upravo zato ova priča ima univerzalnu vrijednost: ne idealizuje heroizam, već ga smješta u realan kontekst ljudske slabosti, straha, dilema – i hrabrosti da se uprkos svemu postupi ispravno.
Rizik o kome govorimo, onaj da neko rizikuje život svoje porodice zbog djeteta koje nije njegovo, predstavlja srž moralne dileme u filmu.
Glavna radnja filma se odvija u intenzivnih 36 sati, ali u tom kratkom periodu publika ulazi duboko u unutrašnji svijet glavnih likova, posebno Nura Doke. Bilo mi je važno da publika ne samo razumije, već i osjeti težinu njegove odluke – da dijeli njegove sumnje, strahove, ali i impuls ljudskosti koji u njemu raste.
Trudio sam se da balansiram između lične drame i šireg istorijskog konteksta, bez da jedno zasjeni drugo.
Istorija je tu kao pozadina, kao pritisak koji oblikuje okolnosti, ali u fokusu su ljudi sa svojim slabostima i vrlinama. To su likovi koji se ne doživljavaju kao simboli ili ideali, već kao stvarni ljudi, zahvaljujući izuzetnim glumačkim interpretacijama koje donose emocionalnu dubinu i nijansu.
Svi glumci, predvođeni Edonom Rizvanollijem i mladim Elezom Adžovićem, donijeli su vjerodostojne, snažne i ranjive izvedbe koje nas podsjećaju da su ovakve priče moguće i da ih trebamo čuti.
Emocionalna uvjerljivost, tišina između replika, pogledi koji govore više od riječi – sve doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj publika počinje vjerovati da su takvi izbori, iako rijetki, istinski mogući.
Na kraju, najvažnije pitanje koje film postavlja nije "da li je realno", već "šta bi ja uradio?".
Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme ili mjesto. To je ono što ga čini živim u svakoj kulturi u kojoj je prikazan do sada, jer pitanja savjesti, hrabrosti i ljudskosti prevazilaze granice jezika, nacije ili religije.
RSE: Radnja filma je smještena u Drugi svjetski rat. Kakav efekat može imati u današnjem društvu koje se suočava sa pokušajima revizionizma?
Vukčević: U vremenu kada se istorijske činjenice sve češće relativizuju, preispituju, pa i svjesno revidiraju, ovaj film ipak ne može igrati važnu ulogu u očuvanju kolektivne svijesti i poštovanja prema istini, jer ovo više nije vrijeme ni sovjetske rane ere, niti doba Leni Rifenštal.
Takođe, jer film je fikcija. Ali njegova emotivna i empatijska snaga je ono što daje važnost kinematografiji u okolnostima pitanja koje ste postavili.
"Obraz" se ne bavi ideologijama, vojnim formacijama ili velikim bitkama. To je film o ličnoj hrabrosti, o moralnoj snazi čovjeka koji se suprotstavlja nasilju i snazi jačeg, uprkos cijeni koju zbog toga plaća.
Ovo je ratna priča bez partizana i četnika; dakle, jako smo daleko od bilo kakvog pogleda na pojam revizije istorije u današnjim tokovima, niti je to naš predmet pažnje.
Mi smo iz tog narativa izuzeli simbole koji su decenijama dominirali našim predstavljanjem rata i u centar priče stavili čovjeka, pojedinca. Njegovu dilemu, njegovu čast, savjest.
Vjerujem da "Obraz" neće samo evocirati prošlost, već će podstaći i savremeni dijalog o tome šta znači biti čovjek u vremenu kada ljudskost nije popularna vrijednost.
I vjerujem da upravo ta univerzalna poruka može da čini ovaj film važnim u kontekstu današnjeg društva, gdje je potreba za empatijom, odgovornošću i otporom prema manipulaciji možda veća nego ikad.
RSE: Je li slučajno što se vaš film desio u vrijeme sve češćeg vraćanja tim temama i to u jednoj netolerantnoj atmosferi? Da li je ovo doprinos toleranciji?
Vukčević: Na ovom filmu radio sam osam godina, i mnoge stvari koje danas oblikuju društveni i politički kontekst nijesam mogao da predvidim kada smo počinjali.
Ipak, čini se da je film svojim temama, možda i nesvjesno, stigao u pravi trenutak – u vrijeme kada nas sve glasnije stare podjele, istorijski revizionizam i netolerancija podsjećaju koliko je važno govoriti o ljudskosti.
Duboko vjerujem da su primjeri hrabrosti, empatije i moralne postojanosti koje ova priča donosi snažan odgovor na atmosferu netrpeljivosti.
Film ne nudi proklamacije, već podsjeća na vrijednosti koje nadilaze ideološke, etničke i političke okvire – i upravo u tome vidim njegov doprinos kulturi tolerancije i pomirenja u regionu, i šire.
RSE: Da li ljudi iz različitih korpusa( nacionalnih, vjerskih ...) različito reaguju na film?
Vukčević: Film je pogledala raznolika publika, od Njemačke, preko Bliskog istoka i Indije, dijela Balkana na Sofia Film Festivalu, pa do Španije, Mađarske, a uskoro i Italije i Argentine.
Ponosan sam jer svjedočim da film dosljedno ostvaruje misiju: uspijeva da probudi empatiju i razumijevanje, prelazeći granice etničkog, vjerskog i kulturološkog identiteta.
Uprkos različitim istorijskim i društvenim iskustvima publike, film funkcioniše kao most koji povezuje različite perspektive i podstiče dijalog i upravo je to razlog mog dubokog zadovoljstva.
Vjerujem da, zahvaljujući univerzalnosti i svevremenoj aktuelnosti, može doprijeti do različitih ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili društvenu pripadnost.
Ta sposobnost da se empatija prepozna i doživi širom različitih kulturnih konteksta predstavlja dodatnu vrijednost "Obraza" što su i dosadašnje projekcije na različitim stranama svijeta jasno potvrdile.
RSE: Koje se paralele mogu izvući sa današnjim vremenom ?
Vukčević: Paralele između tadašnjih i današnjih vremena postoje, posebno kroz prizmu rastućih tenzija, jačanja nacionalizama i duboke društvene polarizacije.
Svijest o tome koliko samo jedan snažan negativni uticaj može duboko posijati razdor i mržnju među ljudima zaista izaziva zabrinutost.
Ipak, vjerujem da dobro, kroz vrijednosti kao što su hrabrost, empatija i solidarnost, ima svoju trajnu i ključnu ulogu. Upravo one su snaga koja može prevazići sukobe i podjele, i zato vjerujem u njihovu moć da donesu promjenu - na ličnom i društvenom nivou.
Moja nada leži u toj mogućnosti da se upravo kroz umjetnost, dijalog i razumijevanje - njeguju vrline, i da nas one podsjete da, bez obzira na izazove, zajedništvo i ljudskost ostaju naš najvažniji putokaz.
RSE: Koliko je važno da se u Crnoj Gori i regionu više snimaju filmovi koji se bave pozitivnim ličnim pričama?
Vukčević: U regionu duboko opterećenom ljudskim žrtvama i krvlju nevinih ljudi, prošlošću, traumama i složenim istorijskim nasljeđem, filmovi koji kroz lične, priče promovišu ljudskost, vrlinu, toleranciju, misli oslobođene predrasuda i nadu, imaju posebnu važnost.
Takve priče pomažu nam da bolje razumijemo sebe, ali i druge i da gradimo mostove razumijevanja.
Svjestan sam da su mnoge rane i dalje otvorene, da su devedesete još žive u našim sjećanjima, i da mnogima zbog ličnih i porodičnih gubitaka nije lako.
Još pamtim rat, izbjeglice, žrtve, ali i nemaštinu, kao i ratne profitere koji su se prvi uzdigli iznad vjerskog i nacionalnog, samo na pogrešnim moralnim premisama.
Nisam siguran koliko umjetnost zaista može zaliječiti te rane ili dati glas onim tišinama koje istorija ponekad zanemaruje. Današnja dešavanja u svijetu me navode na sumnju u tu snagu.
Ipak, izabrao sam da se bavim ovom temom kroz "Obraz" i uložio sam u taj film osam godina svog života, vjerujući u njegovu važnost.
Vjerujem da pozitivne, humane priče nisu samo putokaz već i lijek. One nas podsjećaju da je moguće pronaći ljepotu i snagu u ljudskosti, čak i u najtežim okolnostima.
Smatram da je njihov značaj u Crnoj Gori i cijelom regionu ogroman - kroz njih gradimo budućnost zasnovanu na razumijevanju, solidarnosti i zajedničkoj odgovornosti.
Vidjećemo da li sam bio u pravu, ali znam da sam se trudio najbolje što mogu, sa svim mojim saradnicima i prijateljima bez kojih se ovaj film ne bi mogao iznijeti.
RSE: Da li Vam je bila namjera da kroz film podstaknete prevazilaženje religijskih i nacionalnih razlika?
Vukčević: Namjera filma je upravo bila da istakne kako su naše zajedničke ljudske vrijednosti mnogo snažnije od svih religijskih i nacionalnih razlika koje nas često dijele.
Kroz priču želimo pokazati da samo kroz razumijevanje, empatiju i poštovanje jednih prema drugima možemo graditi društvo u kojem razlike ne predstavljaju prepreku, već bogatstvo.
Film poziva na prevazilaženje podjela i na pronalaženje zajedničkog jezika u humanosti jer je to jedini put ka miru i istinskom napretku.
RSE: Film je već prikazan na međunarodnim festivalima i osvojio nagradu. Kako vidite njegov dalji život u regionu i šire?
Veoma nam je važno što je film već ostvario dio svoje misije na međunarodnim festivalima, što mu daje snagu i kredibilitet da dopre do šire publike, naročito kod nas.
U regionu bivše Jugoslavije, gdje su rane i dalje svježe, želja sa ovim filmom je da on postane platforma za otvoreni razgovor o prošlosti, ali i o zajedničkoj budućnosti.
Film podstiče ljude da razmotre svoju ulogu u izgradnji tolerantnijeg društva. "Obraz" ne promoviše samo ove vrijednosti – on je nastao na njima, kroz dugogodišnji rad ljudi koji su učestvovali u projektu.
Okupiti tako raznovrsnu i talentovanu ekipu u vrlo skromnbim finansijskim uslovima bio je izazov, ali i proces ispunjen velikim entuzijazmom i međusobnim povjerenjem.
Kada imate priču koja nosi univerzalnu snagu i dubinu, ona prirodno privuče ljude koji žele da doprinesu nečemu značajnom. "Obraz" je od samog početka prepoznat kao projekat koji istražuje univerzalne teme kroz specifičnu i autentičnu regionalnu perspektivu, što je privuklo saradnike iz različitih krajeva regiona pa i Evrope.
Imali smo privilegiju da radimo s vrhunskim profesionalcima iz regiona i šire, kako ispred, tako i iza kamere.
Među glumačkom ekipom su crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković, doajen crnogorske glume Zef "Bato" Dedivanović (antologijski Joksim iz Živkove Đekne) u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi.
Glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli (Kosovo/Holandija), dok su tu i Nikola Ristanovski (Sjeverna Makedonija), Igor Benčina (Srbija), Alban Ukaj (Kosovo/BiH), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo)
Uloge djece tumače Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović.
Sniman je pretežno u Baru i na rijekama oko Skadarskog jezera.
Prije premijernih festivalskih projekcija u Kotbusu, Kairu i Goi – koje su sve bile u novembru 2024, "Obraz" je predstavljen i na filmskom festivalu u Kanu (Marche du Films 2023) sa dvije zatvorene projekcije, a zatim je selektovan i u posebnu selekciju filmova u produkciji (Work in Progress International) na festivalu u Talinu – u grupi od samo pet filmova iz cijelog svijeta.
RSE: Kakav prijem očekujete kod mlađe publike, posebno imajući u vidu predrasude prema drugim vjerama i nacijama?
Vukčević: Iz mog iskustva, mladi su mnogo otvoreniji i oslobođeniji predrasuda nego što to često mislimo. Njihove misli i stavovi su često svježiji, tolerantniji i spremniji za prihvatanje različitosti, što me iskreno raduje i daje nadu za budućnost.
Ono što mladi ljudi u Srbiji artikulišu budi nadu i raduje. Nadam se da će "Obraz" probuditi radoznalost i empatiju, te pomoći da kroz priču koju pričamo razbijemo predrasude i shvatimo koliko je važna zajednička ljudskost temelj za mirnije i složnije društvo.
Vjerujem da je film moćan medij koji može doprijeti do mladih na emotivnom i intelektualnom nivou, produbiti njihovo razumijevanje i prenijeti poruku ovog filma novim generacijama.
Za mene je "Obraz" bio prilika da umjetnički progovorim o temama koje se često prećutkuju, ali i da dam glas običnim ljudima i njihovim borbama, koje ostaju nezabilježene u zvaničnoj istoriji.
Reakcije publike na međunarodnim festivalima, posebno među mladima, kao i pozitivni tekstovi kritike, potvrđuju da smo uspjeli uspostaviti snažnu komunikaciju i razumijevanje.
To me ispunjava i daje mi vjeru da će film imati uticaj i kod mlađe publike, koja je ključna za izgradnju društva bez predrasuda.

Portal ETV

Vukčević: ''Obraz'' je ogledalo naše savjesti

Dugometražni igrani film „Obraz“ ("The Tower of Strength"), crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, uvršten je u takmičarsku selekciju „Best Balkan Film Award“ na 29. Međunarodnom filmskom festivalu u Sofiji. U ovoj kategoriji takmiči se dvanaest balkanskih filmova, prenosi Antena M.
Međunarodni filmski festival u Sofiji („Sofia International Film Festival“) održaće se od 13. do 23. marta 2025. godine, a Vukčević će predstaviti film publici 20. i 21. marta.
U filmu igraju Edon Rizvanolli, Nikola Ristanovski, Igor Benčina, Alban Ukaj, Selman Jusufi, Xhejlane Terbunja, Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i Zef Bato Dedivanović.
- Film je inspirisan istinitim događajem prema motivima koje je napisao akademik Zuvdija Hodžić, po scenariju Ane Vujadinović i Meline Pote. Produkciju filma potpisuje Milorad Radenović („Galileo production Montenegro“), uz koproducente iz Srbije, Hrvatske i Njemačke- prenosi Antena M.
„Obraz“ je nastao uz podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG i CEKUM-a.
Podsjećaju da je film „Obraz“ prethodno &nbsp;imao svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Kotbusu (Njemačka), nakon čega je prikazan na festivalima u Kairu, Goi, Daki i Džaipuru. Na 17. Jaipur International Film Festival-u, direktor fotografije Đorđe Stojiljković osvojio je nagradu za najbolju kameru.
Ovo je treći dugometražni film reditelja Nikole Vukčevića, nakon filmova „Pogled sa Ajfelovog tornja“ (2005) i „Dječaci iz Ulice Marxa i Engelsa“ (2014), koji je bio crnogorski kandidat za Oskara.

500x500

1250x600

1084x550

''Obraz'' Nikole Vukčevića u takmičarskoj selekciji za najbolji balkanski film

Uprava policije saopštila je da je saobraćajna policija u Baru uhapsila više osoba zbog vožnje pod dejstvom alkohola i droga.
- Saobraćajna policija u Baru je uhapsila S.G. (31) iz Nikšića koji je upravljao vozilom pod dejstvom droge. Kažnjen je sa 15 dana zatvora - napisali su na mreži X.
Kako su dodali, uhapšen je i M.V. (26) iz Srbije koji je upravljao vozilom pod dejstvom alkohola i droge.
- Kažnjen je novčanom kaznom od 800 eura - istakli su.
Iz policije su kazali da je zbog upravljanja biciklom pod dejstvom kokaina uhapšen R.Š. (45) iz Bara, povratnik u izvršenju prekršaja.
- Zbog prekoračenja maksimalne dozvoljene brzine uhapšeni su i M.Č. (21) i Đ.M. (48) iz Bara - zaključili su.

Zbog vožnje pod dejstvom alkohola i droga, Nikšićaninu 15 dana zatvora, državljanin Srbije kažnjen 800 eura

Odbor medicinskih sestara i tehničara Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) organizuje danas u 15.30 časova protest ispred Vlade Crne Gore.
Protest organizuju zbog ignorisanja njihovog zahtjeva za povećanje plata za 15 odsto u odnosu na zaposlene u drugim javnim zdravstvenim ustanovama.
Sindikat slobodnih radnika KCCG pozvao je svoje članove da podrže protest, jer je to, kako ističu, borba za KCCG, da bude zakonski prepoznat kao ustanova od najvećeg javnog značaja.
Odbor medicinskih sestara i tehničara KCCG ističe da se okupljaju jer premijer Milojko Spajić i nadležne institucije ponovo nijesu odgovorili na njihov zahtjev da ih prime na razgovor.&nbsp;
Oni su pozvali sve kolege i koleginice da im se pridruže i daju podršku zajedničkom cilju, za dostojanstvo profesije i poboljšanje uslova rada.&nbsp;

Medicinske sestre i tehničari danas protestuju ispred Vlade

Vladimir Putin specijalnom operacijom naziva bezobzirnu i neljudsku agresiju. Aleksandar Vučić junacima naziva one koji studentkinjama lome vilice. A njihova agentura, crkvena, politička i nadasve medijska, ima sasvim druge zadatke. Ali je u njima, sve, ali baš sve specijalno, do nivoa da su za rubriku vjerovali ili ne. Krenimo redom. Vazda kad otpadne i neki od posljednjih komadića nesrećnog nam bezbjednosnog sektora, tužilaštvo pritiče u pomoć. Jer to je jedina svrha proevropskih pravosudnih imenovanja čiji mi hvalospjevi podižu dijafragmu do neizdržljivosti. No, SDT je, ipak, samo egzekutor. Planeri su na većim i ozbiljnijim funkcijama, u državi i izvan nje.
Jedno je jasno – JJ žarko želi da bude detektivka, da otkriva uljeze i državne neprijatelje. Nijesu je sputale ni silne optužnice, ni presude na njenu štetu. Traženje ekstremista joj je, izgleda, novinarski fetiš. Mada, svako ko iole drži do sopstvenog integriteta, shvatio bi da nema tu vrstu istraživačkog kapaciteta, već svoje pamflete samo prilagođava željama političkih naredbodavaca.
Analizom BIRN-ove mape, bavila sam se politikološki, što mi je i profesija. A da budem do kraja iskrena, nepostojeću metodologiju nije ni bilo teško razobličiti. Jer – šta istraživati, kad nemate materiju, osim ukazivanja na neznanje o premisama, istraživačkoj terminologiji, kompleksnosti procesa i slično.
Analizom uratka objavljenog u ponedjeljak neću se detaljno baviti, jer su jj podatke koji već tada nijesu bili tajni, a da mi za to nijesmo ni znali, dostavili njeni saborci. Biću principijelna i poštovati kodekse, moralne i ljudske, ono što JJ prečesto ne čini.
Elem, nakon saopštenja SDT-a- slagalica je sklopljena. Da JJ samo dan kasnije nakon skidanja objave tajnosti postupka nije objavila tekst, možda bismo se i mogli ponadati da specijalni izvori i doušnici nijesu baš iz tužilaštva. I još pride Demokrate, kojima je ovaj pamflet bliži autokratskim nego ikakvim novinarskim standardima, od toga dana omiljena knjižica. Dobro, možda jedino od partijske nije važnija.
I tako, reče nam SDT, nemaju oni pojma šta je potkopavanje i gušenje medijskih sloboda. Ne sprovode oni hajke, samo profesionalni lov na nepodobne i nevaljale. A to smo mi, mediji i intelektualci, koji se njihovom ropstvu nikada predati nećemo, jer nam je naša sloboda milija, pa makar nas i danonoćno progonili. Koncern Vijesti je, zamislite, prekršio pretpostavku nevinosti, ali taj segment kršenja tužilaštvo sasvim namjerno ne spominje. Nadalje, bez ikakvih dokaza, koncern Vijesti, osokoljen specijalnim informacijama specijalnog tužilaštva i nadasve migom specijalaca iz bezbjednosnog sektora, eksplicitno crta mete čitavim redakcijama, njihovim novinarima i novinarkama, kolumnistima i kolumnistkinjama, pa čak i sagovornicima, jer nam ih je, kako napisa JJ određivao isti biznismen koji nam je određivao šta ćemo objaviti i koliko klikova, kako znamo i umijemo, moramo dobiti. Jednostavno se piše i bez zadrške – laž.
Ali, zapravo, nema ništa čudno u tome što sluge beščašća napadaju časne i hrabre novinare, intelektualce, građanske aktiviste, mimere... Brutalnom zamjenom teza, udruženim snagama, istim formulacijama, od nas koje sramotnim &nbsp;optužbama pokušavaju da diskredituju, Brane crkvu i političke ešalone koji nas vraćaju u '90e,, kad su vodeća medijska Pera bili Emilo Labudović i Perica Đaković &nbsp;koji vaskrsavaju upravo zahvaljujući perjanicama koji su se politički kalili na idolopoklonstvu tome zlom vremenu. Smeta im što smo prozreli njihov političko-prevarantski brlog. Smeta im što znamo da ih nije briga za bezbjednost građana i građanki ove zemlje. Smeta im što znamo da ne strahuju od novih leševa i tragedija, jer osim prljavim poslovima stečenih privilegija za njih ništa nema vrijednost. Jesu li, možda, pomislili kako su se osjećale porodice koje su svoje najmilije izgubile u dva masakra na Cetinju, dok je jedina tužiteljka koja se borila za njihovu pravdu filmski privođena. Nijesu – već su nam, kao i u slučaju hapšenja Jelene Perović, visokomoralni borci protiv nasilja iznova pokazali kako se oni koji bi to najmanje trebali i smjeli, lako i bez zere stida iživljavaju nad ženama. Toliko o Spajićevim obećanjima, pardon, kukavičluku. Krivica se, gospodo, dokazuje pred sudom, a rijaliti privođenja zarad marketinga Demokrata, bruka su za svakog policajca koji je na to pristao pod krinkom unapređenja po završetku procesa odmilošte nazvanog veting.
Nadalje, bizarni razlozi za hapšenje i saslušavanje nekadašnjih funkcionera, otkrivaju nam stvarnu pozadinu – riješiti se politički nepodobnih po svaku cijenu. Ne ide to tako lako, združena specijalizovana ekipo.
Dok Duško Stjepović maše uratkom JJ, za autokrate unaprijed napisanom optužnicom u kojoj se, kako reče ne pjeva a Boris Bogdanović objavljuje klipove skupštinskih monologa u kojima proziva medije, jer mu je prozivanje kritičara najveća politička strast – ipak, sačekajmo malo.
Previše ste se zaigrali glumeći nekakve balkanske Čaušeske i služeći se metodama staljinističke diktature. Probali ste jednom, sa prisluškivanjem komunikacija i analizom novinarskih razgovora sa Milivojem Katnićem. Šta ste dobili – ništa. Katnić je i dalje politički zatvorenik po diktatu DF-a.
Sjećamo se i kad ste progonili kolumniste zbog vaših velikodostojnika i vaših akademika, rektorovih izdanaka. Kako ništa nije uspjelo, a da upotrijebim rimu „strahovlada pada“, krenuli ste u konačni obračun sa, kako reče tužilaštvo, sredstvima javnog informisanja. Kad smo već kod javnog informisanja, moglo bi se skoknuti do Javnog servisa, ali ozbiljno, bez cirkuzantskih predstava, jer tu medijsku skalameriju pretvorenu u crkveno-agenturni satelit plaćaju građani ove države.
Analizom morbidnih marketinških objava Demokrata, porast svih oblika nasilja, zaista, nije za čuđenje.
Na kraju, JJ se ponovo zalud trudi da bude specijalna agentica. Ne ide, pa ne ide. A ako bezbjednosni sektor i njihovi poslušnici misle da će nas tako lako ućutkati, grdno su se prevarili. Kafkijanski procesi, protiv svih nas, vode se bez suđenja i presuđivanja. Ali će slobodna riječ živjeti, jer se njome brane čast i dostojanstvo. Jer se slobodom čuva obraz, ono čega žvrljači meta nemaju. Mi živimo za istinu, a oni za popeke, koljenice, do vrha napunjena službena vozila i luksuzna putovanja o trošku građana. Tu je razlika civilizacijska.
Nije nas se ticao Katnić, nije nas se ticala Jelena Perović. Uđimo u borbu koja nas se svih podjednako tiče. Jer drugog izbora nema. Mi smo mete danas, sjutra je neko drugi, a samo nezaustavljivim otporom možemo zaustaviti ovu nacifašističku lavinu koja bi da nas proždere, doslovno, ne birajući sredstva. I neka bude borba neprestana, jer je to jedini ispravan odgovor na nepravdu a u skladu sa ustavno zagarantovanim pravima i pravdom. Evropo, čujemo li se? Ako ovo nije vrijedno ne samo diplomatsko-retoričke, već ozbiljne reakcije, svjesno ili nesvjesno priznajete – Crna Gora je tek trofej za preživljavanje unije, a vrijednosna osnova na kojoj je građena u potpunosti obesmišljena.
&nbsp;

JJ, Demokrate i SDT u specijalnoj operaciji

Navršilo se trideset sedam godina od kako je Miloševićev antijugoslovenski i nacionalistički režim prvi put nasrnuo na ustavno-pravni poredak i suverenitet Crne Gore, saopšteno je iz GI 21. maj.
- Ono što nije uspio tada pošlo mu je za rukom tri mjeseca kasnije. Osim katastrofalnih državnih i društvenih posljedica pučističko rušenje tadašnje crnogorske vlasti proizvelo je i devastaciju pravnog poretka od čega se Crna Gora do danas nije oporavila. Politika jedinstvenog DPS-a i tzv. prosrpskih stranaka, osim što je bila podanička i saučesnička u zločinačkim poduhvatima Miloševićevog režima, dugoročno je kriminalizovala i korumpirala društvo i obesmislila ideju, praksu i razvitak pravne države - navodi se u saopštenju.
To je, kako kažu, obuhvatilo partijsko i koruptivno premrežavanje policije, tužilaštva i sudstva.
- Sve je počelo devedesetih, sve se nastavilo decenijama nakon toga i sve je isto ili slično i danas. Nikada se pravosuđe nije umjelo nositi sa &nbsp;kriminalizovanom državom, još manje sa višedecenijskim raspirivanjem neofašizma i šovinizma od strane velikosrpskih političkih, crkvenih i medijskih ispostava. To potvrđuju i najnoviji sudski epilozi, tužilačke ćutnje i sporni postupci, kao i policijska nemoć u eliminaciji kriminalnih grupa. Dodatno o tome govori i aktuelni diskreditujući pritisak specijalnog tužilaštva na niz antivladinih medija - &nbsp;kažu u saopštenju.
Crnoj Gori je, ističu, potrebno tužilaštvo koje će goniti počinioce krivičnih djela sa fokusom na organizovani kriminal i korupciju u vlasti, kao i šoviniste bili oni u mantijama ili bez njih.
- Kada je riječ o medijima, portalima i društvenim mrežama onda bi tužilački organi mogli konačno da se posvete i propagandnim punktovima koje finansira Vučićev režim da bi se podrivala nacionalna suverenost, podržavao dio potkupljene vlasti, obesmišljavala proevropska politika po moskovskom receptu ili širila mržnja motivisana neočetničkom genocidnom i asimilatorskom ideologijom - zaključeno je u saopštenju.

GI „21. maj“: Vrijeme je da se tužilaštvo pozabavi propagandnim punktovima pod uticajem Vučićevog režima

Izjava poslanice Pokreta Evropa sad Jelene Nedović viralna je na internetu. Naime, na jučerašnjoj sjednici Ustavnog odbora potegla se rasprava oko nacionalnosti sudija pri njihovom izboru.
Pitala se Nedović treba li da pita postojeće sudije Ustavnog suda, da "pođe tamo i prebroji im krvna zrnca".
Nedovićku, koja je rođena 1989. godine, tačnije ima 36 godina, izgleda od adolescencije muči ovaj problem. Naime, ona je tako kazala da je ovo pitanje tišti od 16. godine.
"Da li su Crnogorci, da li su Srbi, da li se osjećaju kao Bošnjaci, da li se osjećaju kao budisti, da li su ateisti, pa ćemo mi ovdje danas da se dogovorimo kako ćemo mi da popunjavamo Ustavni sud. Ovo je pitanje koje mene tišti sigurno zadnjih 15, 20 godina. Jer sam ja sita toga...", rekla je ona.
Poslanik PES-a, Boris Pejović iznio je zapažanje da je Crna Gora heterogena i da se nerijetko dešava, kaže on, da brojni pripadnici koji su islamske vjeroispovijesti na primjer, osjećaju se kao Crnogorci, kao muslimani, kao bošnjaci, ima i albanaca.
"Ima i Albanaca islamske vjeroispovijesti, kao što je konkretno čovjek, pa je dva u jedan", dodala je Nedović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fnekboa%2Fstatus%2F1975652884328161412%3Fs%3D54&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
 
Poslanik Bošnjačke stranke Admir Adrović im je odgovorio da ga nijesu ni pitali koga će podržati, pa otkrio da je u pitanju Nerma Dobardžić koja, kako je kazao, ima izuzetne reference.
Na kraju, sjednica je okončana izborom dvoje kandidata za sudiju Ustavnog suda i to Jovan Jovanović i Mirjana Radović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 49.6146%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fodbor-izabrao-kandidate-jovan-jovanovic-i-mirjana-radovic-bice-predlozeni-za-sudije-ustavnog-suda&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

VIDEO - Novi gaf Nedovićke: Čovjek je dva u jedan - Albanac islamske vjeroispovijesti

Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da policija nastavlja mobing njegovoga klijenta – bivšeg načelnika Centra bezbjednosti Tihomira Goranovića od kojeg je u petak uzeta izjavu u svojstvu građanina a u sklopu akcije koju je SDT pokrenulo kada je uhapsilo šest osoba, među kojima su službenici policije, viša državna tužiteljka, biznismen i bivši ministar odbrane i funkcioner DPS.
U petak je privedeno pet osoba – biznismen Aleksandar Mijajlović, bivši šef kontraobavještajne službe Drago Spičanović, viša državna tužiteljka Andrijana Nastić, &nbsp;bivši načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević i visoki policijski funkcioner Vladan Lazović. U ponedjeljak je uhapšen i Predrag Bošković. Odlukom sudije za istrage sa slobode se brane Pavićević, Nastić, Lazović i Bošković.
Goranović je u petak u nikšićkoj policiji dao izjavu u svojstvu građanina ali mu nije saopšten razlog i, prema riječima Radulovića, inspektori su počinili niz nezakonitih radnji.
- On je u petak pozvan u svojstvu građanina i uredno se javio radi prikupljanja obaveštenja. U policiji mu nije saopšten razlog saslušanja a što je obaveza kada pozivaju nekog u svojstvu građanina. Postavljeno mu je jedno jedino pitanje koje je glasilo: „da li je on ikada odavao tajne podatke nekom neovlašćenom licu“ i on je naravno odgovorio da nije i razgovor se završio na tome – kazao je Radulović.
Dodao je da su Goranoviću oduzeli telefon i da su mu tražili pristupne šifre za mobilni i on im je dao. Radulović ukazuje da su telefon, prema njegovom mišljenju, oduzeli nezakonito jer ga nisu obezbjedili na adekvatan način.
- Telefon su stavili u kovertu koja nije pečatirana na odgovarajući način da bi se spriječilo da neovlašćene osobe imaju pristup podacima iz telefona i nakon dva dana u nedjelju je vršen pretres u Specijalnom državnom tužilaštvu – rekao je Radulović.
Osim Goranovića u nedjelju je bio prisutan i advokat Radulović, stručni saradnik iz Tužilaštva i policijska službenica iz Specijalnog policijskog odjeljenja.
Advokat smatra da je to obavljeno korektno i u skladu sa zakonom, ali je problem bio a što je on istakao u zapisniku sve ono što je prethodilo toj radnji. Ističe da je telefon više od dva dana bio dostupan neovlašćenim licim, da se u tom telefonu nalaze privatne i lične stvari uglavnom, da su to u tom telefonu nalazi i komunikacija sa njim kao advokatom vezano za više postupaka u kojima ga zastupa. Ta komunikacija, prema riječima Radulovića, treba da ima posebnu zaštitu iako sam sasvim siguran da u njoj nema ništa inkriminišuće za bilo koga. Problematično je, ponavlja, da je policija imala uvid u tu komunikaciju.
Advokat naglašava da Goranović imao status građanina pa su tim prije morali voditi računa da se njegova osnovna ljudska prava ne narušavaju i da mu ne narušavaju prvenstveno pravo na privatnost i pravo na povjerljivost razgovora sa svojim advokatom.
Goranoviću, kako navodi advokat Radulović, ni naknadno nije rečeno, niti ga je bilo ko pitao bilo što vezano za druge osobe koje su uhapšene u tom postupku ili za bilo koga drugog.
- Sve ovo ne mogu drugačije protumačiti već kao nastavak mobinga i eventualno pokušaj da se kroz pretres njegovog telefona dođe do nekih podataka koji bi koristili kasnije u pokušaju njegove kompromitacije ili ucjene. U svakom slučaju to nije dozvoljeno raditi nije zakonito raditi ako je postojala potreba da se on ili
bilo koje lice sasluša odnosno da da obavještenja policiji vezano za neko krivično djelo policija je morala poštovati zakone – kazao je Radulović.
Goranović je smijenjen 2021.godine i od tada nije imao nikakva zaduženja u policiji. Radulović smatra da on od tog prioda nema pristup bilo kakvim podacima koji bi mogli biti označeni stepenom tajnosti i sve to govori u prilog ovome što je naveo da postoji puno razloga za sumnju da je ovo nastavak jedne vrste mobinga i pritiska na Goranovića.

Radulović: Nastavljaju pritisak, Goranoviću oduzeli telefon, nijesu mu saopštili razlog saslušanja

Naredba o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića, kao šefa kriminalne grupe, kojoj su navodno pripadali i bivši policijski funkcioneri Milovan Pavićević i Vladan Lazović, nekadašnji šef kontraobavještajne službe ANB-a Drago Spičanović, viša državna tužiteljka Andrijana Nastić, kao i nekadašnji funkcioner DPS-a Predrag Bošković – primjer je opskurne podmetačine, montiranog tužilačkog procesa. &nbsp; To proizilazi iz analize tužilačkog podneska Višem sudu koji potpisuju čak troje tužilaca - specijalni tužilac Miroslav Turković, državna tužiteljka upućena u Specijalno državno tužilaštvo Ivana Petrušić Vukašević i državni tužilac upućen u Specijalno državno tužilaštvo Jovan Vukotić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251008181020_b2a0411f418044e9be90d67a5df092856d62f543e74a86de3fe5781018a5a718.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251008181020_b2a0411f418044e9be90d67a5df092856d62f543e74a86de3fe5781018a5a718" data-rendition-name="original" width="4000" height="2795" loading="lazy" alt="PROBLEMATIČNA NAREDBA: Potpisi troje tužilaca "> <figcaption>PROBLEMATIČNA NAREDBA: Potpisi troje tužilaca(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  ,,NAJVEĆA AKCIJA IKAD” &nbsp; Tročlani tužilački tim SDT-a na čijem je čelu Vladimir Novović tim uspio je na 82 strane da spoji nevjerovatne i neodržive konstrukcije, sa ciljem diskreditacije okrivljene šestorke, sedam kritičkih medija, ali i najjače opozicione stranke Demokratske partije socijalista. Valjda u cilju pritiska na istražnog sudiju koji je trebalo da odlučuje o tužilačkom zahtjevu za pritvor, Naredba za sprovođenje istrage, za koju je advokatima okrivljenih rečeno da je tajna, osvanula je dijelom u uslužnom mediju – koncernu Vijesti. &nbsp; Redakcija tog medija je odmah akciju SPO i SDT ocijenila ,,najvećom ikad”. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251008181024_a487f87bafc0e8fce4bd4b7ad3b481d263307f31d19083f1cafd40d8721b5a04.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251008181024_a487f87bafc0e8fce4bd4b7ad3b481d263307f31d19083f1cafd40d8721b5a04" data-rendition-name="original" width="961" height="707" loading="lazy" alt="USLUŽNI SERVIS SDT-A: Naslovnica Vijesti 6. oktobra "> <figcaption>USLUŽNI SERVIS SDT-A: Naslovnica Vijesti 6. oktobra(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  Da sve bude zanimljivije, u danu hapšenja na portalu Vijesti je osvanula informacija o hapšenju Milovana Pavićevića, iako je u tom času bio ispred jednog lokala u ,,Master kvartu” u Podgorici?! Koliko je zahtjev za pritvaranjem “opasne šestorke” bio osnovan, pokazuje i odluka sudije Gorana Šćepanovića: pritvor je određen Mijajloviću i Spičanoviću, kućno zadržavanje Pavićeviću i Lazoviću, dok su Nastić i Bošković pušteni na slobodu, uz obavezu da se jednom mjesečno javljaju policiji. Teško da djeluje kao da je riječ o ,,najvećoj akciji SDT-a i SPO ikad”. &nbsp; No, kada se pročita sadržaj naredbe, kada se sagledaju sve protivrječnosti, netačnosti, iskonstruisane, lažne, veze sa uređivanjem profesionalnih medija, onda trojka tužilaca iz SDT-a može biti zadovoljna - što svi okrivljeni nijesu pušteni da se brane sa slobode. &nbsp; ZAVJERENIČKA ŠESTORKA I ZAVJERENIČKI MEDIJI &nbsp;&nbsp; U naredbi SDT-a targetira se sedam medija. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251008181028_c71bda246dcd7a943822885f7debeac90b9c49c2e1e7e24a90df30c24df7a6ab.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251008181028_c71bda246dcd7a943822885f7debeac90b9c49c2e1e7e24a90df30c24df7a6ab" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="NA METI VLASTI: Sedam kritičkih medija "> <figcaption>NA METI VLASTI: Sedam kritičkih medija(Photo: Ilustracija: T.METĐONAJ )</figcaption> </figure>  -Aleksandar Mijajlović ,,kroz formiranje ili neformalno upravljanje mrežom medija utiče, kao organizator kriminalne organizacije, radi realizacije kriminalnog plana da kroz protivpravno iskorišćavanje položaja i ovlašćenja lica koja su zaposlena u državnim organima ili su nosioci javnih funkcija na uređivačku politiku “Mportala”, Portala “ETV”, “CDM”, “Standarda”, “Portal Analitike”, “Antene M”, koristi tako dobijene podatke radi sticanja nezakonite dobiti i moći za sebe i kriminalnu organizaciju, kreirajući javno mnjenje...” &nbsp; Još je opasniji nastavak optužbe za što su mediji trebalo da posluže: ,,u cilju suzbijanja konkurencije, lične i profesionalne diskreditacije svih lica, vjerskih, političkih i privrednih organizacija, čije je djelovanje u suprotnosti sa ciljevima i interesima kriminalne organizacije”. &nbsp; Nije eksplicitno rečeno, ali tužilačka trojka podstiče na takav zaključak – šestočlana kriminalna organizacija, koristeći sedam uticajnih medija, ima namjeru da promijeni političku i društvenu scenu. &nbsp; Samo je falilo da se navede – državni udar. &nbsp; Naredba za sprovođenje istrage se bazira, najvećim dijelom, na porukama iz telefona Aleksandra Mijajlovića. Koje baš i ne liče na poruke kojima se otkriva pokušaj destabilizacije države. &nbsp; Naprotiv: Mijajlovićevo propitivanje Spičanovića o identitetu ženskih osoba “čiji mi se izgled dopao” ili traženje adrese djevojke koja je vozila golf registracije PG K* **- &nbsp;ne djeluje baš kao neka zavjerenička aktivnost. &nbsp; U narednim danima Portal ETV će detaljno razotkriti tužilačku konstrukciju... &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251008181028_18309ddc919803365e5046e3168cfb7c71dff5ad9f8f5fd43e5bc69bd32d381e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251008181028_18309ddc919803365e5046e3168cfb7c71dff5ad9f8f5fd43e5bc69bd32d381e" data-rendition-name="original" width="1458" height="1458" loading="lazy" alt="KAD TUŽILAŠTVO LETI KROZ VRIJEME: Logo Portala ETV "> <figcaption>KAD TUŽILAŠTVO LETI KROZ VRIJEME: Logo Portala ETV(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  PORTAL ETV: POVRATAK U PROŠLOST &nbsp; No, već sada je izvjesno: uplitanje sedam crnogorskih medija bila je jasna namjera Specijalnog državnog tužilaštva da se ograniči sloboda govora, diskredituju i kriminalizuju kritički mediji, da im se uruši kredibilitet – time i da se finansijski destabilizuju. &nbsp; &nbsp;I to – lažnim konstrukcijama. &nbsp; U Naredbi za sprovođenje istrage se navodi da je Aleksandara Aco Mijajlović stvorio kriminalnu organizaciju u periodu 2018. do 2024. godine, među kojima je i ostvario uticaj na mrežu medija. &nbsp; Među sedam medija navodi se i “Portal ETV”, dio grupacije Televizije E, koju u nabrajanju tužioci iz nekog razloga - ne pominju. &nbsp; Bilo bi dobro da tužiteljska ekipa Turković, Petruđić-Vukašević i Jovan Vukotić objasne kako je moguće da je Aleksandar Mijajlović mogao uticati na uređivačku koncepciju Portala ETV kada portal nije postojao! Mijaloviću je telefon, na osnovu kojeg je i sročena Naredba, oduzet 19. februara zbog jednog drugog predmeta. Portal ETV je počeo da radi 5. septembra 2024. godine na treću godišnjicu građanskog protesta na Belvederu. &nbsp; Uprkos tome, tužioci terete Mijajlovića da je februara 2024. uticao na uređivačku politiku Portala ETV osnovanog septembra iste godine?! Nije šala, tako ispada iz Naredbe o sprovođenju istrage. Ali, to je – što se tiče ,,krivice” medija - tek dio tužilačke farse koja se zove Nardeba o sprovođenju istrage. &nbsp; ,,DJELUJE KAO DA JE JEDAN PUTNI PRAVAC... &nbsp;U Naredbi se, od 28 strane tužilačka trojka počinje baviti porukama koje je Aleksandar Mijajlović slao čelnim osobama u sedam medija: ,,CDM BORIS”, ,,ANALITIKA DJURANOVIC TINKA”, ,,STANDARD JASMINA”, ,,ANTENA SUKOVIĆ DARKO”, ,,POBJEDA DJURANOVIC”. Oznake ljudi iz medija su u Naredbi očito ubilježene shodno tome kako ih je memorisao Aleksandar Mijajlović. Sadržina koja se nalazi u Naredbi djeluje – prilično jasno i ne tako kriminalno ili zavjerenički. No, tužiocima je sve sumnjivo. &nbsp; Pa i sljedeća razmjena poruka koju, na primjer šalje Sonja Drobac vajberom Aleksandru Mijajloviću: ,,me-portla.me meportal.me mportal.me m-portal.me... Glasaj za ime portala”. Nakon toga Drobac dobija odgovor: ,,bez crtica. Ne vole ih ljudi. Ostalo koji hoćeš...”  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251008181028_0603a39788caed4884be5768b07165a6b7a59efb2883d76284aa076cccd9ce4b.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251008181028_0603a39788caed4884be5768b07165a6b7a59efb2883d76284aa076cccd9ce4b" data-rendition-name="original" width="3455" height="2162" loading="lazy" alt="KAD SERVISNE PORUKE POSTANU PREDMET KRIVIČNOG DJELA: Screenshot Naredbe "> <figcaption>KAD SERVISNE PORUKE POSTANU PREDMET KRIVIČNOG DJELA: Screenshot Naredbe(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Djeluje li ovo biranje domena kao zavjerenička igra? &nbsp; Ili, recimo, poruka ,,CDM BORIS” koji Mijajloviću šalje, obavještavajući ga o tekstu na portalu: ,,eo smo ga objavili kretena...” Ne djeluje zastrašujuće ni poruka, kako to opisuju tužioci, ,,lica koje koristi telefonski broj +382 67***935, memorisano pod imenom ,,STANDARD JASMINA” koja šalje Mijajloviću poruku – Ovo smo juče objavili”. &nbsp; Jednako opasno je i obavještenje vajber porukom ,,ANALITIKA DJURANOVIC TINKA” koja 23. marta 2020. godine Mijajlovića pita: ,,Da objavimo na Analitici... djeluje kao da je samo jedan pravac”. &nbsp; Ni komunikacija Mijajlovića sa ,,licem memorisanim kao ,,ANTENA SUKOVIC DARKO” ne otkriva detalje zavjere, kad 23. aprila 2021. godine ,,ovo lice šalje okrivljenom Mijajloviću poruku: Objavili Pipuna”. Nema naznaka neke organizacije državnog udara i kada ,,POBJEDA DJURANOVIC” šalje poruku Mijajloviću: ,,Ide ujutro u Pobjedi, izvini tek sad vidjeh poruku”. &nbsp;&nbsp; Ovo je samo dio poruka koje obesmišljavaju svaki pokušaj kriminalizacije pomenutih crnogorskih medija. U Naredbi koja ima 82 strane ima još sijaset poruka koji upravo pokazuju da su urednici ili direktori medija razgovarali sa Aleksandrom Mijajlovićem o regularnim objavama servisnih informacija ili je, rjeđe, Mijajlović kao izvor obavještavao novinare o informacijama koje su mu dostupne, uglavnom vezane za ekonomiju ili građevinske radove, ponekad i za politička dešavanja, ali bez nekih ,,eksluzivnih” informacija. &nbsp; STATISTIKA KOJA RAZOTKRIVA &nbsp; O zloćudnosti tužilačke konstrukcije kojom se žele uvući mediji u neku zavjerničku priču, govori i prosta statistika razmijenjenih poruka. &nbsp; Tako je u naredbi zabilježeno da je, da se izrazimo tužilačkim rječnikom, ,,STANDARD JASMINA” od 27. agusta 2021. godine do 23. novembra 2023. godine razmijenila ukupno 18 poruka. Dakle: za dvije godina i dva mjeseca, ni jedna poruka mjesečno. &nbsp; Slična se situacija pokazuje i upoređenjem broja poruka između Aleksandra Mijajlovića i Darka Šukovića, glavnog urednika Antene M, koji su u periodu 23. april 2021. godine – 8. novembar 2022. razmijenili 17 poruka, statistički gledano nešto više od jedne &nbsp;mjesečno. &nbsp; Glavni urednik Pobjede Draško Đuranović je takođe komunicirao vajber porukama sa Aleksandrom Mijajlovićem, sudeći po Naredbi, od 17. jula 2022. do 18. septembra 2023. godine, ukupno 13 poruka u oba pravca – po jednu poruku mjesečno. &nbsp; Ne mora se biti medijski ekspert, čak i tužioci su lako mogli da naprave sličnu blic-analizu: nemoguće je Aleksandra Mijajlovića optuživati da je uređivao sedam crnogorskih medija ako je razmjenjivao jednu ili dvije poruke mjesečno sa urednicima ili čelnim ljudima medija. &nbsp; Svi ovi podaci, koje su tužioci samostalno prezentirali, ruše konstrukciju moguće optužnice. Istovremeno, Naredba o pokretanju istrage je i najbolji dokaz da se &nbsp;Specijalno državno tužilaštvo pretvorilo u političku batinu vladajućih struktura, instrument za obračun sa opozicijom, ali i sredstvo za ograničenje slobode izražavanja i gušenje medija. &nbsp; I da, to nije više ponavljanje logike 1948. godine, ili progona staljinističkog tužioca Lavrentija Berije. Ovo je Crna Gora 2025. godine, imamo malog Beriju Bogdanovića na putu ka Evropskoj uniji. Putuj Evropo! &nbsp;&nbsp; &nbsp;

PODMETAČINA SDT-A: Optužuju Mijajlovića da je februara 2024. uticao na uređivačku politiku Portala ETV osnovanog septembra te godine?!

Biznismen Aleksandar Mijajlović, koji je od 5. oktobra u pritvoru u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija, ne prima neophodnu terapiju, saopštio je za Portal ETV njegov advokat Zoran Piperović. Na pitanja Portala ETV zašto nije dobio neophodnu terapiju, iz UIKS-a su odgovorili da se takvi podaci &nbsp;smatraju ličnim te da „moraju biti zaštićeni u skladu sa propisima o zaštiti podataka“.
Naime, Piperović je kazao da je danas bio u posjeti svom branjeniku Mijajloviću koji mu je saopštio da još nema neophodne ljekove.
- Rekao mi je da još nema ljekova i da terapiju ne uzima peti dan. S obzirom da je srčani bolesnik, a boluje i od dijabetesa, ljekovi su mu nužni svakog trenutka - istakao je Piperović.
Piperović je kazao da je juče tokom dana dobio poziv od službenika UIKS-a koji mu je i sam rekao da „nema liste ljekova i da Mijajlović nije u posjedu istih“.
- Odgovorio sam službeniku UIKS-a da su ljekovi dostavljeni u ponedjeljak na portirnicu i da su tamo, te da se isti mogu preuzeti. Zahvalili su se i završili smo razgovor. Zato sam bio iznenađen, da ne kažem šokiran, kada mi je danas Aleksandar u pritvoru kazao da on još ljekove nije dobio - kaže advokat.
Piperović je uputio molbu upravi UIKS-a da se preuzmu ljekovi kako bi Mijajlović odmah počeo sa terapijom.
- Hvala vam što ste me pozvali da ovo objasnim i javno zamolim upravu UIKS-a da sa prijavnice preuzmu ljekove da bi Mijajlović počeo sa urgentnom terapijom koliko je odmah - poručio je advokat.
<h2>UIKS: Podaci lični, moraju ostati zaštićeni</h2>
Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, na pitanje Portala ETV zašto Mijajlović nije dobio neophodnu terapiju, saopštili su da se ti podaci smatraju ličnim koji moraju biti zaštićeni u skladu sa propisima o zaštiti podataka.
- Iz tog razloga nijesmo u mogućnosti da Vam dostavimo informacije koje se odnose na bilo koje konkretno pritvoreno lice - naveli su u odgovoru.
Međutim, iz UIKS-a tvrde da je zdravstvena zaštita zatvorenika i pritvorenika organizovana u skladu sa zakonom.
- Prilikom prijema u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija, svako lice lišeno slobode prolazi medicinski pregled u roku od 24 sata od prijema u zatvor. Na prava zatvorenika i pritvorenika, a u vezi sa ostvarivanjem zdravstvene zaštite shodno se primjenjuje zakon kojim se uređuju prava pacijenata. Unutar Uprave za izvršenje krivičnih sankcija obezbijeđeni su svi potrebni uslovi za adekvatno pružanje zdravstvenih usluga, uključujući prostor, medicinsku opremu i stručni kadar, a u skladu sa propisima kojima se reguliše zdravstvena zaštita. Kada je priroda zdravstvenog problema takva da se adekvatna zaštita ne može pružiti unutar UlKS-a, pritvorenici i zatvorenici se upućuju u javne zdravstvene ustanove, uključujući Klinički centar Crne Gore, opšte i specijalizovane bolnice - pojasnili su.
Naglašavaju da se u potpunosti poštuju zakonske obaveze u vezi sa pružanjem zdravstvene zaštite licima lišenim slobode, uključujući dostupnost potrebnih ljekova.&nbsp;
- Ljekovi neophodni za terapiju pritvorenika i zatvorenika redovno se nabavljaju i distribuiraju putem zdravstvene službe UlKS-a. U slučaju da ljekovi nijesu dostupni u Upravi, porodice pritvorenika imaju pravo da ih nabave, a isti se dostavljaju pritvorenim licima (u odnosu na koji postupak pritvorena lica imaju pravo žalbe) - zaključuju iz UIKS-a.
Na osnovu podataka koje je saopštio advokat Piperović, Portal ETV ponovo je uputio pitanja UIKS-u, tražeći objašnjenje zbog čega ljekovi nijesu predati s obzirom da su uredno dostavljeni na portirnici.

Tag: obraz