Nakon što je predsjednik DPS-a Danijel Živković na sjednici Skupštine, raspravljajući o izmjenama Zakona o javnim okupljanjima koje predviđaju drakonske kazne, argumentovano ukazao na bezobzirnost vlasti prema porodicama i sjenama nevinih žrtava koje mjesecima protestuju tražeći pravdu – a koje vladajuća većina vidi tek kao „problem“ – te razotkrio njihovu perfidnu namjeru da ovim zakonom ućutkaju nezadovoljne građane i produže trajanje svojih fotelja, uslijedila je ekspresna reakcija poslaničkog kluba Demokrata.
Ovoga puta, u prvi plan su isturili potpredsjednicu Skupštine Zdenku Popović. Povod: Živkovićeva opaska, nakon što mu je uskratila pravo na repliku, da će imati problem ako nastavi da krši Poslovnik i uskraćuje javnosti priliku da čuje i vlast i opoziciju. Popović je u toj konstataciji „prepoznala“ elemente kriminalne prijetnje, doživjela „neopisiv strah za sopstveni život“, a – što da ne?! – uočila i potencijal za finansijsku nadoknadu. Uslijedila je prijava policiji protiv predsjednika najveće opozicione partije.
Namjera ovakvog poteza, međutim, očigledno je višestruka. Fokus javnosti će, barem narednih nekoliko dana, biti preusmjeren sa skandaloznog objavljivanja snimka ubistva mladića na portalu IN4S – čime su grubo prekršene sve zakonske i etičke norme – na apsurdnu, vještački konstruisanu aferu oko navodne prijetnje Zdenki Popović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.56%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fpopovic-zivkovic-prijetio-da-cu-imati-ogroman-problem-zivkovic-imace-problem-jer-cu-uvijek-traziti-repliku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
A možda je ovo tek uvertira u novi talas prikrivanja – ne pukotina, već kratera – u bezbjednosnom sektoru. Da je bilo imalo moralne i ljudske odgovornosti, Bečić i Šaranović bi već odavno bili prošlost na čelnim pozicijama sektora bezbjednosti. No, jedina konstanta njihove politike ostaje – dubina i udobnost fotelje.
Do koje su mjere Demokrate spremne ići u manipulaciji, fabrikovanju optužbi i besprizornom licemjerju, najbolje svjedoči slučaj Zdenke Popović. Podsjetimo: prošle godine, neposredno nakon što nije podržala Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici, otputovala je, o trošku građana, sa državnom delegacijom u Potočare – da se pokloni žrtvama (!?).&nbsp;
Da se u Demokratskoj Crnoj Gori granice cinizma stalno pomjeraju, pokazuje i reakcija budvanskog odbora te partije povodom jučerašnjeg fizičkog napada na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića. U saopštenju kojim navodno osuđuju napad, Demokrate ne propuštaju priliku za diskreditaciju, pa Jovanovića "podsjećaju" da je vlast formirao sa "najvećom batinaškom partijom" pokušavajući da brutalni čin nasilja predstave kao politički bumerang. "Vjerujemo da će nadležni organi utvrditi sve činjenice i rasvijetliti okolnosti ovog događaja. To što je Nikola Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je i donijela i afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega", poručile su Demokrate Budva – i time, kao i mnogo puta do sada, relativizovale nasilje i zloupotrijebile ga za dnevnopolitičku borbu.
„Stid i sram – što to bješe? Mi se vlasti nećemo odreći, nikada i ni zbog čega, sada kada smo njen dio!“ – čini se da ova poruka funkcioniše kao svojevrsni „očenaš“ Demokrata. Po nalogu partijskog stratega Borisa Bogdanovića, postala je njihova svakodnevna mantra. A znamo: dovoljno puta ponovljena, svaka laž u njihovim redovima dobija status istine.
Obraz, čast i moral? – Za Demokrate, izgleda, trajna nepoznanica.

Danijela Jovanović

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Anatomija jedne vladavine: Zdenkina drama, budvanski cinizam i bježanje od istine

- Najmoćnija umjetnost je ona koja vas natjera da se zapitate - šta bih ja uradio na njegovom mjestu?- kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) crnogorski reditelj Nikola Vukčević opisujući srž svog novog filma "Obraz".
Radnja filma iz Drugog svjetskog rata, zasnovana na istinitom događaju, prati dječaka koji pronalazi utočište u kući Albanca Nura Doke pred kojim je teška odluka - predati dijete neprijatelju i tako sačuvati svoju porodicu, ili rizikovati sve kako bi zaštitio dječaka i sačuvao obraz.
Film, inspirisan pričom crnogorskog akademika Zuvdije Hodžića, osvojio je nagradu za najbolju režiju i scenario na međunarodnom filmskom festivalu u Saragosi.
Za Vukčevića, kako kaže, to nije samo film, već "lična, profesionalna i umjetnička misija."
- Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme i prostor- ističe reditelj.
U razgovoru otkriva zašto ga je ova priča privukla, kako je gradio "Obraz", koje sličnosti uočava sa savremenim društvom ali i šta je za njega umjetnost "koja ne žmuri pred istinom".
RSE: Kada ste došli u kontakt sa pričom akademika Zuvdije Hodžića i šta Vas je motivisalo da od nje napravite film 'Obraz'? Jeste li "na prvu" odlučili ili je trebalo da sazri?
Vukčević: Ono što me privuklo ovoj priči o čojstvu i junaštvu jeste njena univerzalna poruka: čovjek i čovjekoljublje kao temeljne vrijednosti, posebno u vremenima razaranja i rata.
U njoj sam prepoznao jezgro antičke tragedije, duboko ukorijenjeno u balkansku stvarnost, kao i snažan, autentičan glas humanosti iz našeg kulturnog prostora.
Put do ove priče bio je neobičan. Prvo sam je čuo, a ne pročitao, uvjeren da je riječ o istinitom događaju iz ratnih devedesetih. Bila je to gotovo mitološka pripovijest o čovjeku koji, vođen kodeksom časti, štiti dijete druge vjere i nacije, po cijenu uništenja sopstvene porodice.
Tek nekoliko godina kasnije, zahvaljujući prijatelju iz Zagreba, Danilu Iveziću, došla mi je u ruke knjiga Zuvdije Hodžića, u kojoj sam pročitao Obraz, priču smještenu u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali sa istim sadržajem.
Tada mi je postalo jasno koliko moralne dileme iz prošlosti i dalje snažno odjekuju u našem vremenu.
To nije samo priča o pojedincu, već i o zajednici, nasljeđu i složenim moralnim pitanjima koja oblikuju čovjekovu suštinu. Njena univerzalna tema, čast, porodica, odgovornost, u okviru naše tradicije, činila mi se i relevantnom i duboko potresnom.
Htio sam da napravim film koji će govoriti iz cijelog mog bića - bića jedne osakaćene jugoslovenske generacije koja vapi za tolerancijom.
Ova priča je nosila poetsku snagu i sirovu istinu. To sam želio prenijeti na filmsko platno- da publika ne posmatra, već osjeti težinu izbora s kojima se likovi suočavaju.
RSE: U središtu priče je Nur Doka, Albanac koji za vrijeme Drugog svjetskog rata pruža utočište pravoslavnom djetetu. Kako bi danas ljudi reagovali na takvu dilemu?
Vukčević: Danas, iako živimo u drugačijim okolnostima, pitanje da li sačuvati tuđi život po cijenu nesigurnosti vlastite porodice, ali uz očuvanje moralnog mira budi snažne emocije i otvara duboke dileme.
Mnogi bi se divili takvoj vrsti hrabrosti, ali pitanje rizika je izuzetno kompleksno, jer svijest o sopstvenim odgovornostima često biva potisnuta savremenim društvenim pritiscima i interesima.
U našem filmu, tu složenost nastojali smo prikazati kroz dileme svih članova porodice, dajući emocionalnu i psihološku punoću nizu detalja koji su mi bili i tematski i vizuelno inspirativni.
Kada kažem mi, mislim prvenstveno na autorke scenarija – Anu Vujadinović i Melinu Pota Koljević – koje su izuzetno studiozno preuzele taj ključni dio stvaralačkog procesa, artikulišući svijet priče kroz niz važnih i precizno razrađenih dodatnih linija radnje.
Put do ove priče bio je dug i zahtjevan.
Na filmu smo strpljivo radili još od 2016. uključujući i izazovni period pandemije tokom kojeg se odvijao veći dio snimanja i to s budžetom znatno ispod potrebnog da se ostvari zamišljeni kvalitet.
Ipak, zahvaljujući posvećenosti cijelog tima, upornosti i vjeri u važnost ove priče, uspjeli smo da joj udahnemo život i da na filmskom platnu otvorimo dijalog o toj univerzalnoj dilemi: kako bi ljudi danas reagovali na istu situaciju?
RSE: I koliko je realno očekivati pojedinca koji će napraviti izbor poput Nurovog?
Vukčević: Takvi herojski izbori, poput onog koji donosi Nur Doka zaista su rijetki ali nisu nemogući. Film nas podsjeća da je ljudskost u vremenu nasilja i rata najhrabriji čin koji pojedinac može učiniti.
Upravo zato ova priča ima univerzalnu vrijednost: ne idealizuje heroizam, već ga smješta u realan kontekst ljudske slabosti, straha, dilema – i hrabrosti da se uprkos svemu postupi ispravno.
Rizik o kome govorimo, onaj da neko rizikuje život svoje porodice zbog djeteta koje nije njegovo, predstavlja srž moralne dileme u filmu.
Glavna radnja filma se odvija u intenzivnih 36 sati, ali u tom kratkom periodu publika ulazi duboko u unutrašnji svijet glavnih likova, posebno Nura Doke. Bilo mi je važno da publika ne samo razumije, već i osjeti težinu njegove odluke – da dijeli njegove sumnje, strahove, ali i impuls ljudskosti koji u njemu raste.
Trudio sam se da balansiram između lične drame i šireg istorijskog konteksta, bez da jedno zasjeni drugo.
Istorija je tu kao pozadina, kao pritisak koji oblikuje okolnosti, ali u fokusu su ljudi sa svojim slabostima i vrlinama. To su likovi koji se ne doživljavaju kao simboli ili ideali, već kao stvarni ljudi, zahvaljujući izuzetnim glumačkim interpretacijama koje donose emocionalnu dubinu i nijansu.
Svi glumci, predvođeni Edonom Rizvanollijem i mladim Elezom Adžovićem, donijeli su vjerodostojne, snažne i ranjive izvedbe koje nas podsjećaju da su ovakve priče moguće i da ih trebamo čuti.
Emocionalna uvjerljivost, tišina između replika, pogledi koji govore više od riječi – sve doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj publika počinje vjerovati da su takvi izbori, iako rijetki, istinski mogući.
Na kraju, najvažnije pitanje koje film postavlja nije "da li je realno", već "šta bi ja uradio?".
Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme ili mjesto. To je ono što ga čini živim u svakoj kulturi u kojoj je prikazan do sada, jer pitanja savjesti, hrabrosti i ljudskosti prevazilaze granice jezika, nacije ili religije.
RSE: Radnja filma je smještena u Drugi svjetski rat. Kakav efekat može imati u današnjem društvu koje se suočava sa pokušajima revizionizma?
Vukčević: U vremenu kada se istorijske činjenice sve češće relativizuju, preispituju, pa i svjesno revidiraju, ovaj film ipak ne može igrati važnu ulogu u očuvanju kolektivne svijesti i poštovanja prema istini, jer ovo više nije vrijeme ni sovjetske rane ere, niti doba Leni Rifenštal.
Takođe, jer film je fikcija. Ali njegova emotivna i empatijska snaga je ono što daje važnost kinematografiji u okolnostima pitanja koje ste postavili.
"Obraz" se ne bavi ideologijama, vojnim formacijama ili velikim bitkama. To je film o ličnoj hrabrosti, o moralnoj snazi čovjeka koji se suprotstavlja nasilju i snazi jačeg, uprkos cijeni koju zbog toga plaća.
Ovo je ratna priča bez partizana i četnika; dakle, jako smo daleko od bilo kakvog pogleda na pojam revizije istorije u današnjim tokovima, niti je to naš predmet pažnje.
Mi smo iz tog narativa izuzeli simbole koji su decenijama dominirali našim predstavljanjem rata i u centar priče stavili čovjeka, pojedinca. Njegovu dilemu, njegovu čast, savjest.
Vjerujem da "Obraz" neće samo evocirati prošlost, već će podstaći i savremeni dijalog o tome šta znači biti čovjek u vremenu kada ljudskost nije popularna vrijednost.
I vjerujem da upravo ta univerzalna poruka može da čini ovaj film važnim u kontekstu današnjeg društva, gdje je potreba za empatijom, odgovornošću i otporom prema manipulaciji možda veća nego ikad.
RSE: Je li slučajno što se vaš film desio u vrijeme sve češćeg vraćanja tim temama i to u jednoj netolerantnoj atmosferi? Da li je ovo doprinos toleranciji?
Vukčević: Na ovom filmu radio sam osam godina, i mnoge stvari koje danas oblikuju društveni i politički kontekst nijesam mogao da predvidim kada smo počinjali.
Ipak, čini se da je film svojim temama, možda i nesvjesno, stigao u pravi trenutak – u vrijeme kada nas sve glasnije stare podjele, istorijski revizionizam i netolerancija podsjećaju koliko je važno govoriti o ljudskosti.
Duboko vjerujem da su primjeri hrabrosti, empatije i moralne postojanosti koje ova priča donosi snažan odgovor na atmosferu netrpeljivosti.
Film ne nudi proklamacije, već podsjeća na vrijednosti koje nadilaze ideološke, etničke i političke okvire – i upravo u tome vidim njegov doprinos kulturi tolerancije i pomirenja u regionu, i šire.
RSE: Da li ljudi iz različitih korpusa( nacionalnih, vjerskih ...) različito reaguju na film?
Vukčević: Film je pogledala raznolika publika, od Njemačke, preko Bliskog istoka i Indije, dijela Balkana na Sofia Film Festivalu, pa do Španije, Mađarske, a uskoro i Italije i Argentine.
Ponosan sam jer svjedočim da film dosljedno ostvaruje misiju: uspijeva da probudi empatiju i razumijevanje, prelazeći granice etničkog, vjerskog i kulturološkog identiteta.
Uprkos različitim istorijskim i društvenim iskustvima publike, film funkcioniše kao most koji povezuje različite perspektive i podstiče dijalog i upravo je to razlog mog dubokog zadovoljstva.
Vjerujem da, zahvaljujući univerzalnosti i svevremenoj aktuelnosti, može doprijeti do različitih ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili društvenu pripadnost.
Ta sposobnost da se empatija prepozna i doživi širom različitih kulturnih konteksta predstavlja dodatnu vrijednost "Obraza" što su i dosadašnje projekcije na različitim stranama svijeta jasno potvrdile.
RSE: Koje se paralele mogu izvući sa današnjim vremenom ?
Vukčević: Paralele između tadašnjih i današnjih vremena postoje, posebno kroz prizmu rastućih tenzija, jačanja nacionalizama i duboke društvene polarizacije.
Svijest o tome koliko samo jedan snažan negativni uticaj može duboko posijati razdor i mržnju među ljudima zaista izaziva zabrinutost.
Ipak, vjerujem da dobro, kroz vrijednosti kao što su hrabrost, empatija i solidarnost, ima svoju trajnu i ključnu ulogu. Upravo one su snaga koja može prevazići sukobe i podjele, i zato vjerujem u njihovu moć da donesu promjenu - na ličnom i društvenom nivou.
Moja nada leži u toj mogućnosti da se upravo kroz umjetnost, dijalog i razumijevanje - njeguju vrline, i da nas one podsjete da, bez obzira na izazove, zajedništvo i ljudskost ostaju naš najvažniji putokaz.
RSE: Koliko je važno da se u Crnoj Gori i regionu više snimaju filmovi koji se bave pozitivnim ličnim pričama?
Vukčević: U regionu duboko opterećenom ljudskim žrtvama i krvlju nevinih ljudi, prošlošću, traumama i složenim istorijskim nasljeđem, filmovi koji kroz lične, priče promovišu ljudskost, vrlinu, toleranciju, misli oslobođene predrasuda i nadu, imaju posebnu važnost.
Takve priče pomažu nam da bolje razumijemo sebe, ali i druge i da gradimo mostove razumijevanja.
Svjestan sam da su mnoge rane i dalje otvorene, da su devedesete još žive u našim sjećanjima, i da mnogima zbog ličnih i porodičnih gubitaka nije lako.
Još pamtim rat, izbjeglice, žrtve, ali i nemaštinu, kao i ratne profitere koji su se prvi uzdigli iznad vjerskog i nacionalnog, samo na pogrešnim moralnim premisama.
Nisam siguran koliko umjetnost zaista može zaliječiti te rane ili dati glas onim tišinama koje istorija ponekad zanemaruje. Današnja dešavanja u svijetu me navode na sumnju u tu snagu.
Ipak, izabrao sam da se bavim ovom temom kroz "Obraz" i uložio sam u taj film osam godina svog života, vjerujući u njegovu važnost.
Vjerujem da pozitivne, humane priče nisu samo putokaz već i lijek. One nas podsjećaju da je moguće pronaći ljepotu i snagu u ljudskosti, čak i u najtežim okolnostima.
Smatram da je njihov značaj u Crnoj Gori i cijelom regionu ogroman - kroz njih gradimo budućnost zasnovanu na razumijevanju, solidarnosti i zajedničkoj odgovornosti.
Vidjećemo da li sam bio u pravu, ali znam da sam se trudio najbolje što mogu, sa svim mojim saradnicima i prijateljima bez kojih se ovaj film ne bi mogao iznijeti.
RSE: Da li Vam je bila namjera da kroz film podstaknete prevazilaženje religijskih i nacionalnih razlika?
Vukčević: Namjera filma je upravo bila da istakne kako su naše zajedničke ljudske vrijednosti mnogo snažnije od svih religijskih i nacionalnih razlika koje nas često dijele.
Kroz priču želimo pokazati da samo kroz razumijevanje, empatiju i poštovanje jednih prema drugima možemo graditi društvo u kojem razlike ne predstavljaju prepreku, već bogatstvo.
Film poziva na prevazilaženje podjela i na pronalaženje zajedničkog jezika u humanosti jer je to jedini put ka miru i istinskom napretku.
RSE: Film je već prikazan na međunarodnim festivalima i osvojio nagradu. Kako vidite njegov dalji život u regionu i šire?
Veoma nam je važno što je film već ostvario dio svoje misije na međunarodnim festivalima, što mu daje snagu i kredibilitet da dopre do šire publike, naročito kod nas.
U regionu bivše Jugoslavije, gdje su rane i dalje svježe, želja sa ovim filmom je da on postane platforma za otvoreni razgovor o prošlosti, ali i o zajedničkoj budućnosti.
Film podstiče ljude da razmotre svoju ulogu u izgradnji tolerantnijeg društva. "Obraz" ne promoviše samo ove vrijednosti – on je nastao na njima, kroz dugogodišnji rad ljudi koji su učestvovali u projektu.
Okupiti tako raznovrsnu i talentovanu ekipu u vrlo skromnbim finansijskim uslovima bio je izazov, ali i proces ispunjen velikim entuzijazmom i međusobnim povjerenjem.
Kada imate priču koja nosi univerzalnu snagu i dubinu, ona prirodno privuče ljude koji žele da doprinesu nečemu značajnom. "Obraz" je od samog početka prepoznat kao projekat koji istražuje univerzalne teme kroz specifičnu i autentičnu regionalnu perspektivu, što je privuklo saradnike iz različitih krajeva regiona pa i Evrope.
Imali smo privilegiju da radimo s vrhunskim profesionalcima iz regiona i šire, kako ispred, tako i iza kamere.
Među glumačkom ekipom su crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković, doajen crnogorske glume Zef "Bato" Dedivanović (antologijski Joksim iz Živkove Đekne) u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi.
Glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli (Kosovo/Holandija), dok su tu i Nikola Ristanovski (Sjeverna Makedonija), Igor Benčina (Srbija), Alban Ukaj (Kosovo/BiH), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo)
Uloge djece tumače Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović.
Sniman je pretežno u Baru i na rijekama oko Skadarskog jezera.
Prije premijernih festivalskih projekcija u Kotbusu, Kairu i Goi – koje su sve bile u novembru 2024, "Obraz" je predstavljen i na filmskom festivalu u Kanu (Marche du Films 2023) sa dvije zatvorene projekcije, a zatim je selektovan i u posebnu selekciju filmova u produkciji (Work in Progress International) na festivalu u Talinu – u grupi od samo pet filmova iz cijelog svijeta.
RSE: Kakav prijem očekujete kod mlađe publike, posebno imajući u vidu predrasude prema drugim vjerama i nacijama?
Vukčević: Iz mog iskustva, mladi su mnogo otvoreniji i oslobođeniji predrasuda nego što to često mislimo. Njihove misli i stavovi su često svježiji, tolerantniji i spremniji za prihvatanje različitosti, što me iskreno raduje i daje nadu za budućnost.
Ono što mladi ljudi u Srbiji artikulišu budi nadu i raduje. Nadam se da će "Obraz" probuditi radoznalost i empatiju, te pomoći da kroz priču koju pričamo razbijemo predrasude i shvatimo koliko je važna zajednička ljudskost temelj za mirnije i složnije društvo.
Vjerujem da je film moćan medij koji može doprijeti do mladih na emotivnom i intelektualnom nivou, produbiti njihovo razumijevanje i prenijeti poruku ovog filma novim generacijama.
Za mene je "Obraz" bio prilika da umjetnički progovorim o temama koje se često prećutkuju, ali i da dam glas običnim ljudima i njihovim borbama, koje ostaju nezabilježene u zvaničnoj istoriji.
Reakcije publike na međunarodnim festivalima, posebno među mladima, kao i pozitivni tekstovi kritike, potvrđuju da smo uspjeli uspostaviti snažnu komunikaciju i razumijevanje.
To me ispunjava i daje mi vjeru da će film imati uticaj i kod mlađe publike, koja je ključna za izgradnju društva bez predrasuda.

Portal ETV

Vukčević: ''Obraz'' je ogledalo naše savjesti

Dugometražni igrani film „Obraz“ ("The Tower of Strength"), crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, uvršten je u takmičarsku selekciju „Best Balkan Film Award“ na 29. Međunarodnom filmskom festivalu u Sofiji. U ovoj kategoriji takmiči se dvanaest balkanskih filmova, prenosi Antena M.
Međunarodni filmski festival u Sofiji („Sofia International Film Festival“) održaće se od 13. do 23. marta 2025. godine, a Vukčević će predstaviti film publici 20. i 21. marta.
U filmu igraju Edon Rizvanolli, Nikola Ristanovski, Igor Benčina, Alban Ukaj, Selman Jusufi, Xhejlane Terbunja, Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i Zef Bato Dedivanović.
- Film je inspirisan istinitim događajem prema motivima koje je napisao akademik Zuvdija Hodžić, po scenariju Ane Vujadinović i Meline Pote. Produkciju filma potpisuje Milorad Radenović („Galileo production Montenegro“), uz koproducente iz Srbije, Hrvatske i Njemačke- prenosi Antena M.
„Obraz“ je nastao uz podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG i CEKUM-a.
Podsjećaju da je film „Obraz“ prethodno &nbsp;imao svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Kotbusu (Njemačka), nakon čega je prikazan na festivalima u Kairu, Goi, Daki i Džaipuru. Na 17. Jaipur International Film Festival-u, direktor fotografije Đorđe Stojiljković osvojio je nagradu za najbolju kameru.
Ovo je treći dugometražni film reditelja Nikole Vukčevića, nakon filmova „Pogled sa Ajfelovog tornja“ (2005) i „Dječaci iz Ulice Marxa i Engelsa“ (2014), koji je bio crnogorski kandidat za Oskara.

500x500

1250x600

1084x550

''Obraz'' Nikole Vukčevića u takmičarskoj selekciji za najbolji balkanski film

Američki glumac Erik Dejn, najpoznatiji po ulozi doktora Marka Slouna u seriji “Uvod u anatomiju”, preminuo je u 53. godini, potvrdila je njegova porodica.
Dejn je prošle godine javno saopštio da boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), progresivne neurološke bolesti koja utiče na motorne neurone i dovodi do postepenog gubitka mišićne funkcije.
U mjesecima nakon dijagnoze govorio je o značaju podrške oboljelima i potrebi za većim ulaganjima u istraživanja.
Pored „Uvoda u anatomiju“, Dejn je ostvario zapažene uloge i u seriji “The Last Ship”, gdje je tumačio komandanta mornaričkog razarača u postapokaliptičnom okruženju, kao i u HBO ostvarenju “Euphoria”, u kojem je igrao kompleksnu i mračnu očinsku figuru.
Rođen 1972. godine u San Francisku, karijeru je započeo tokom devedesetih, a tokom više od dvije decenije rada ostavio je trag u televizijskoj produkciji i popularnoj kulturi.

Preminuo glumac Erik Dejn, zvijezda serije ''Uvod u anatomiju''

Trampova administracija je obavijestila Kongres o svojoj namjeri da nastavi sa planiranjem mogućeg ponovnog otvaranja ambasade SAD u Damasku, koja je zatvorena 2012. godine tokom sirijskog građanskog rata, izvještava Asošijejted pres.
U obavještenju kongresnim odborima početkom ovog mjeseca, koje je dobila Asošijejted pres, Stejt department je izrazio svoju „namjeru da postepeno pristupi mogućem ponovnom otvaranju ambasade u Siriji". Prema dokumentu od 10. februara, finansiranje ovih planova počeće za 15 dana, odnosno sljedeće nedjelje. Međutim, ne postoji vremenski okvir za njihov završetak, niti za mogući povratak američkog osoblja u Damask sa punim radnim vremenom.
Administracija razmatra ponovno otvaranje ambasade od prošle godine, ubrzo nakon svrgavanja dugogodišnjeg sirijskog lidera Bašara el Asada u decembru 2024. To je bio prioritet za Toma Baraka, ambasadora predsjednika Donalda Trampa u Turskoj i njegovog specijalnog izaslanika za Siriju.
Barak se zalagao za značajno poboljšanje odnosa sa Sirijom i njenim novim rukovodstvom koje predvodi bivši pobunjenički lider Ahmad el Šar. Uspješno se zalagao za ukidanje američkih sankcija i reintegraciju Sirije u regionalnu i međunarodnu zajednicu. Prošlog maja, Barak je posjetio Damask i podigao američku zastavu na kompleksu ambasade, iako još nije bio zvanično otvoren.
Istog dana kada je Kongres obaviješten, Barak je pohvalio odluku Sirije da se pridruži koaliciji koja se bori protiv militantne grupe Islamska država. Ovo dolazi u trenutku kada se američka vojska povukla iz male, ali važne baze na jugoistoku zemlje i još uvijek postoje značajni problemi između sirijske vlade i kurdske manjine.
- Regionalna rješenja, podijeljena odgovornost. Sudjelovanje Sirije na sastanku koalicije protiv ISIL-a u Rijadu označava novo poglavlje u kolektivnoj sigurnosti - izjavio je Barak. Planovi za ponovno otvaranje ambasade su tajni, a Stejt department je odbio komentarisati detalje, potvrdivši samo da je obavijest poslana Kongresu.
Sličan „postupni" pristup Stejt departmentu primijenio je i u planove za ponovno otvaranje američke ambasade u Karakasu u Venecueli, nakon američke vojne operacije kojom je u jahuaru svrgnut bivši predsjednik Nikolas Maduro. Taj pristup uključio je raspoređivanje privremenog osoblja koje je boravilo i radilo iz savremenih objekata.

SAD planira ponovno otvaranje ambasade u Damasku

Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su danas ljudsku, moralnu i političku satisfakciju, poručio je lider SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Kako navodi, odluka Apelacionog suda nije potvrda njihove nevinosti, jer se od prvog dana to znalo, ali je potvrda krivice onih koji su ih progonili.
- Probali su sudovima da ih politički eliminišu, ali je narod na izborima eliminisao progonitelje. Mandiću i Kneževiću želim porodičnu sreću i uspjeh u političkom djelovanju- poručio je Dodik na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fmiloraddodik%2Fstatus%2F2024929467848630695%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Dodik: Odluka Apelacionog suda nije potvrda nevinosti Mandića i Kneževića već krivice onih koji su ih progonili

Crnogorske odbojkaške selekcije do 18 godina ostvarile su polovičan učinak na otvaranju Zimskog kupa nacija u Pordenoneu.
Odbojkaši su savladali Egipat 3:1 (25:17, 23:25, 25:18 i 25:23), dok su odbojkašice selekciju iz iste države pobijedili 3:2 (26:24, 22:25, 25:15, 14:25 i 15:12).
U popodnevnom meču ekipa Miljana Boškovića izgubila je od Njemačke nakon velike borbe i preokreta, 3:2 (25:16, 17:25, 16:25, 25:20 i 15:9), dok su izabranice Milana Miloševića poražene maksimalnim rezultatom od rivalki iz iste države, 3:0 (25:19, 25:18 i 25:23).
U subotu obje crnogorske selekcije igraće sa &nbsp;Hrvatskom i nastaviti borbu za polufinale turnira.

Tag: obraz

Anatomija jedne vladavine: Zdenkina drama, budvanski cinizam i bježanje od istine

Vukčević: ''Obraz'' je ogledalo naše savjesti

''Obraz'' Nikole Vukčevića u takmičarskoj selekciji za najbolji balkanski film

Preminuo glumac Erik Dejn, zvijezda serije ''Uvod u anatomiju''

SAD planira ponovno otvaranje ambasade u Damasku

Dodik: Odluka Apelacionog suda nije potvrda nevinosti Mandića i Kneževića već krivice onih koji su ih progonili

Polovičan učinak crnogorskih selekcija na otvaranju Zimskog kupa nacija u Pordenoneu

Programska šema

PRATITE TVe UŽIVO