Poslanik Pokreta Evropa sad, Miloš Pižurica, poručio je da se protivi svakom pokušaju istorijskog revizionizma i naglasio potrebu da se Crna Gora okrene budućnosti, a ne prošlosti.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - rekao je Pižurica gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E.
Komentarišući sve učestaliju pojavu govora mržnje, relativizaciju zločina, istorijski revizionizam i vjersku netrpeljivost, Pižurica je ocijenio da se radi o temama koje pripadaju prošlosti, te da ih tamo treba i ostaviti.
- Da budem potpuno jasan, i nekoliko puta sam javno reagovao, kako u Skupštini tako i u svojim nastupima, i Pokret Evropa sad kome pripadam, apsolutno ne podržavam bilo kakav istorijski revizionizam, koji pokušava da se napravi. To je zaista jedan čvrst stav koji mi imamo i toga ćemo se uvijek držati - poručio je on.
Pižurica smatra da obje strane crnogorske političke scene veličaju svoje kolaboracioniste, što, kako kaže, daje jedni drugima za pravo da u tom veličanju nastave.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - ponovio je Pižurica.
On je podsjetio da je u Skupštini javno osudio govor mitropolita SPC Joanikija Mićovića, te se jasno ogradio od njegovih stavova. Dodaje i da u ponašanju opozicije, posebno tokom nedavne posjete mitropolita Budvi, vidi političko licemjerstvo.
Upitan da prokomentariše izjavu sveštenika SPC Metodija Ostojića, koji je uporedio Njegoša sa Dražom Mihailovićem, Pižurica kaže da niko u Crnoj Gori ne bi trebalo da pravi takva poređenja.
- Njegoš je jedna univerzalna ličnost, jedna ličnost koja će ostati zapamćena za vijeke vjekova takvom kakva jeste, potpuno neuporediva sa bilo kim, i van granica Crne Gore - zaključio je Pižurica.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Drplw69DFTjM&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Pižurica: Apsolutno ne podržavam istorijski revizionizam

Samo narcisoidna osoba, ili ona koja ničim potvrđena veliča i hvali sebe, ne vidi svoj odraz u ogledalu onakvim kakav zaista i jeste. I sve dok mu neko ne saspe istinu u lice neće ni imati pojma. A, istina zna jako da zaboli.&nbsp;
Nego, čemu sve ovo?
Crna Gora je danas u nekim elementima identična sa susjednom nam Hrvatskom. I, oni kao i mi imaju premijera i predsjednika države koji se, najblaže rečeno, ne vole i koji jedan drugome kažu toliko ružnog da biste češće pomislili da ste na nekoj buvljoj pijaci nego li na visokoj političkoj sceni jedne zemlje Evropske unije.&nbsp;
Bilo je tu raznih epiteta, poput šmrkavaca, jazavaca, hijena i raznih drugih životinja, ali nije, koliko se dalo ispratiti, bilo svinja. A, kada se naučite na takav narativ onda ne birate ni mjesto, ni vrijeme, a ni osobu kojoj ćete reći nešto slično.
Svinje je, makar na nivou simbolizma ili diplomatske packe, hrvatski predsjednik ostavio za nas.
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.– Petar Petrović Njegoš
Tokom protekle nedjelje Crnu Goru je posjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović i sastao se sa našim visokim političkim predstavnicima u vidu predsjednika i premijera države, ove naše.&nbsp;
I, bilo je tu svega. No, glavna priča je bila o tome šta je sve Crnoj Gori potrebno da bude nova članica Evropske unije, koja nas čeka raširenih ruku, a mi nikako da pohrlimo u njen zagrljaj jer nama se više dopada ona druga “komšinica” koja je puno ljepša i prpošnija od “stare dame”, i kako tu može da nam pomogne iskusnija i starija “sestra” Hrvatska. A, starija sestra ko svaka sestra voli da zavali i po neki šamar mlađem bratu. I sve je to valjda normalno, jer sestra to radi iz čiste ljubavi i, naravno, u bratovljevu korist.
“Ošamario” je Milanović, diplomatski naravno, našeg predsjednika Milatovića, čim se za to ukazala prva prilika, a uključene kamere su bile savršen tajming za tako nešto, jer ipak on kao iskusniji zna da će se u toj prilici puno bolje snaći od našeg, još uvijek predsjednika-pripravnika.
Savjetovao je Milanović našeg Jakova da nauk i putokaz za svoju politiku nađe u Njegošu i njegovim stihovima, za koje je izgleda hrvatski predsjednik puno veći poznavalac od ovog našeg deklarativnog ljubitelja njegoševske Crne Gore.&nbsp;
Nego, ne bi ođe bilo ništa sporno da mu je savjetovao da se ponaša poput vladike Danila, Vuka Mićunovića ili Vuka Mandušića, ajde nekako bi mu “progledali kroz prste” i da je izabrao popa Mića, ili čak i onu babu, ali nije.
Milanović je savjetovao Milatovića da prouči i izvuče pouke iz Njegoševe pjesme “Orao i svinja”.
Meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam. - Petar Petrović Njegoš
Aluzija koju mu je uputio Milanović je bila jasna svima, pardon, bila je jasna onima koji su znali ovu pjesmu, što izgleda nije slučaj sa našim predsjednikom. Jer, ne znam kako bih drugačije protumačio odustvo bila kakve reakcije na ovu izjavu.&nbsp;
On, izgleda nije skontao da mu Milanović jasno poručuje da mora izabrati, ukoliko želi biti državnik za kojeg se izdaje, hoće li cijeli život provesti u blatu pred punim koritom (koje mu, pogodite ko puni) ili da se poput orla vine u visine i dokaže svoju samostalnost.&nbsp;
Dobro, Milatović se za samostalnost nije ni borio, uvijek mu je nakako bila bliža filozofija “punog korita” i nenadležnosti, ali istorijski moment je bio drugačiji i on je sada tu đe jeste. Slučajno, ali ipak jeste. I, na toj funkciji, koja sobom nosi i veliku odgovornost, mora se reagovati na ove više nego direktne prozivke susjeda nam Milanovića. Ali nije, jer ili nije znao šta mu zbori ili prosto ne umije i ne smije. Što god da je od to dvoje nije dobro za predsjednika jedne države, jer prozivke na njegov račun, pa bile i lične prirode, su prozivke svima nama.
Ali, kako se u životu uvijek mora biti optimista i nadati se najboljem, tako smo se i mi ponadali da će mu, kada ovom prvom nije bastalo, ovaj drugi (premijer) odgovoriti, ako ne direktno kako bi to morao prijemijer-domaćin, a onda makar sa nekom japanskom haiku pjesmicom.&nbsp;
No, mjesta za optimizam nije bilo, kako ono kaže stara poslovica – tresla se gora, rodio se miš.&nbsp;
Od lava ili orla ni traga ni glasa. Možda je Milojko i htio nešto reći u odbranu našeg kolektivnog dostojanstva, znate svi kakva je to “britva” kada hoće, ali je izgleda onaj udarac u čelo na premijerskom satu bio suviše jak i ostavio posljedice mnogo veće nego što je to u početku izgledalo.
Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života – Petar Petrović Njegoš
I, nikako da se otmem jednom utisku, ili bolje reći poređenju, sa onim animiranim filmom koji smo kao djeca rado gledali. Sjećate li se one čuvene replike: Đole, zašto si sam sebe udario po glavi, je li Đole?
A, dok nam “Đole” ne odgovori na to pitanje, ostaje nam nada da neće pogrešno pročitati riječ B E N Z I N, misleći da je voda i da nam neće užditi ovo malo što je ostalo od one “spržene zemlje”, koja nam u ovom trenutku zaduženja od pet milijardi, izgleda posve lijepa i zelena.

1250x600

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Njegoševa pojava i djelo, kojom su Crnogorsci sudbinski obilježeni, posljednjih 150 godina je sredstvo za realizaciju monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, publicista, novinar i istraživač Slobodan Čukić.
U crnogorskoj javnosti Njegoš je obično poznat kao filozof i pjesnik, kaže Čukić, dok je njegova državnička uloga i doprinos koji je dao na tom polju manje poznat.
- Kod nas se uvode neka dosta komična mjerila, tipa eto nije ništa osvojio poput nekih drugih, nije vodio velike bitke i tako dalje, što samo govori o neznanju tih procjenitelja. Recimo, niko neće pominjati da je on taj koji je definitivno ukinuo krvnu osvetu, koja je bila jedna guba na crnogorskom nacionalnom biću. O tome svjedoči Henri Lejard 1839.godine. Parafraziraću šta je tada Njegoš rekao, do prošle godine je u Crnoj Gori svake godine od krvne osvete ginulo između 300 i 600 ljudi, ali nikad ispod 300 - podsjetio je on.
Ako se, kako kaže Čukić, ide iz godine u godinu, dođe se do tri hiljade ljudi za deset godina.
- Raščistiti društvenu situaciju u tome smislu, pa bi već bio veliki i dostojan divljenja, a za to praktično niko ne zna - rekao je on.
Njegoš je, prema njegovim riječima, ostavio iza sebe jedno grandiozno djelo, a Crnogorci su sudbinski predodređeni, da su obilježeni njegovom pojavom i djelom.
- Nama se Njegoš krade. Njegoš je u tih 140, 150 godina postao sredstvo za realizaciju jednoga monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak. U takvom svjetlu i takvoj perspektivi mi smo suočeni sa krivotvorenjem, krivokletstvom, falsifikovanjem Njegoša, sa stavljanjem Njegošu u usta stihova koje nikad nije rekao, ili izjava koje nikad nije saopštio - podsjetio je Čukić.
Dok se, kako kaže, pronađe kroz tu šumu falsifikata i krivotvorenja onoga pravoga Njegoša potrebno je napraviti veoma veliki napor, jer je se danas, dodaje Čukić, mnogi izdaju za poznavaoce Njegoša.
- Zapravo su samo sprovodioci i propagatori jedne ideologije, jedne lažne njegošologije. Do pravoga Njegoša, preporučujem svakome, da se izbori velikim naporom i da spozna ono što je istinska Njegoševa izvorna misao, a na raspolaganju ima knjige od velikih crnogorskih istoričara književnosti. Uostalom o tome i danas na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost može se naći veliki broj kvalitetnih studija - istakao je on.
Sadašnja strategija vezana za Dan Njegoša, smatra on, je neka vrsta pomirenja, jer će na jednoj strani, kako objašnjava, neki veliko srpski autori da falsifikuju Njegoša, ali će se dopustiti i crnogorskoj strani da i ona, kako kaže, održi koje predavanje.
S umjetničke strane, smatra Čukić, Njegoš je dobro zaštićen jer postoje desetine slika i vajarskih djela koji ga prikazuju, a generacije su rasle uz Njegošev spomenik.
- Kao dijete sam živio preko puta stare Pobjede, a tamo je na travnjaku bio postavljen jedan fenomenalan spomenik Njegošu u komadu mermera, djelimično iz profila. Ne znam gdje je danas ta skulptura, ali to je bila izvanredna stvar. Njegoš u likovnoj umjetnosti, još u njegovo vrijeme ima nekoliko portreta izvanrednih, kao što je onaj od Tominca. Njegoš je vječita inspiracija. Pomenuću još jedno djelo, koje je meni lično veoma drago, to je skulptura, Njegoševa bista, koju je izradio malo poznati crnogorski vajar Marko Borozan. Jedna izuzetno lirski intoniran prikaz Njegošev, on je tu sav u nekoj dubokoj misaonosti - podsjetio je Čukić.
Navodi da je pišući eseje o Njegošu dao skroman doprinos okeanu njegošologije.
- Rado koketiram sa tom idejom da je Njegoš kao duhovnik, kao pjesnik, on nije bio ratnik, bio odabran od Lovćenske vile, on ima čak i pjesmu gdje vila zavodi čobanina u pećinu. Veoma mi je draga ta slika o Njegošu koga kao dijete zavodi Lovćenska vila i koja mu zapravo došapne taj amanet da se kopa na vrh Lovćena. I niko me uvjeriti ne može da nije bilo tako - rekao je Čukić.
Njegoš je bio beskrupulozan kad bi osjetio izdaju, kaže on, i objašnjava da je to bila ta kontroverzna strana njegove ličnosti, jer je opšte poznato, dodaje, da Njegoš izdaju i intrigu nije opraštao.
- Na dušu mu se stavlja izvjestan broj ubijenih ljudi. Imate jednu stvar koju je opisao vojvoda Ilija Plamenac u memoarima, naime Njegoš se pobratimio sa Ali pašom Rizvanbegović u Dubrovniku, septembra 1842.godine, od toga pravi se jedna sentimentalno romantičarska slika. Međutim, vojvoda Ilija Plamenac piše kako je prije susreta sa Ali pašom, Njegoš od jednoga perjanika tražio da ide sa Filipom Vukovićem i kad uđe u šator da ubije Ali pašu. To se nije dogodilo, izgleda se perjanik kome je to bilo naloženo prepao. Njegoš se već bio osvetio za pogibiju na Grahovu, kad je osam Petrovića nastradalo, već je bio posječen Smail aga, ali je Njegoš očigledno htio da i Ali pašu eliminiše. Hoću da kažem, samo nekoliko dana posle toga, oni su se pobratimili. Ovo je filmska priča i neki crnogorski reditelj bi konačno morao da razmisli o tome da snimi film o Njegošu - zaključio je Čukić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D5jq6COgWM_Q&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Čukić: Nama se Njegoš krade, krivotvori i falsifikuje

Bio je jedna izuzetno mudra, talentovana glava u stvaralačkom naboju među ljudima koji uopšte nijesu bili pismeni. Sama ta činjenica ga čini već fascinantnim. Mislim da su njegovi stihovi jako važni da nam opišu i vrijeme i prostor u kome je stvarao, iako su duboko, duboko ispred svog vremena bili - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, organizatorka programa u Matici crnogorskoj Dragana Erjavšek.
Okean besmrtnosti je naziv tribine o Njegošu, kaže Erjavšek, a sam naziv je proizašao iz Njegoševe pjesme ,,Crnogorac svemogućem bogu”, i, dodaje ona, &nbsp;a fokus tribine je bio na Njegoševim refleksivnim pjesmama.
- Njegova moć da nam predstavi Crnogorce onakvima kakvi jesu, čak i da ih kritikuje, a da se oni ne uvrijede kad ih kritikuje, to je Njegoševa najveća odlika, nešto najbolje što nam je on predstavio. Ovakvi programi su zato vrlo bitni da se konačno maknemo od toga da je samo Gorski vijenac i Luča mikrokozma nešto što Njegoša definiše, i da nije ona jedna pjesma ljubavna, to po čemu ga djeca znaju, nego da im pokažemo.da je on stvarao i nešto drugo i da ima divnih refleksivnih pjesama - rekla je Erjavšek.
Tribina Matice crnogorske ima za cilj da približi djeci i mladima Njegoša, objašnjava Erjavšek, što je potrebno da bi razumjeli arhaični jezik kojim je pisao, ali, naglašava, na tribinama uvijek ima najviše onih koji znaju i, kako kaže, razumiju Njegoša.
- Mi smo duboko u fusnotama, što se tiče i međuratne književnosti, a ne samo Njegoša. Sva sreća pa postoje neki krajevi Crne Gore gdje se održao taj stari govor i onda, kažem, dajemo sve od sebe, ali što se tiče fusnota sve ih je više i biće ih sve više - naglasila je Erjavšek.
Njegoš je bio vrlo usamljen u vremenu u kome je pisao, objašnjava Erjavšek, i to je zaključak svih koji razmišljaju o Njegošu, ističe ona, jer je bio mudri stvaralac u, kaže, nepismenom okruženju.
- Bio je jedna izuzetno mudra, talentovana glava u stvaralačkom naboju među ljudima koji uopšte nijesu bili pismeni. Sama ta činjenica ga čini već fascinantnim. Mislim da su njegovi stihovi jako važni da nam opišu i vrijeme i prostor u kome je stvarao, iako su duboko, duboko ispred svog vremena bili - ističe Erjavšek.
Sagovornica "Budilnika" podsjeća da je nedavno u organizaciji Matice crnogorske održana i tribina o obrazovanju.
- Ono što posle praznika planiramo je naša izložba Ćirilsko štamparstvo 15.i16.vijeka. Prošli smo mnoge gradove i države &nbsp;sa njom, a 19.novembra ćemo je otvoriti u Nikšiću, nakon toga slijedi promocija knjige političkih eseja Radovana Radonjića na Cetinju 27.novembar, Suverena Crna Gora. Decembar ćemo početi predavanjima o Mihailu Laliću , tako da ima svakog mjeseca po četiri, pet značajnih programa, nadam se da će biti i malo više posjećeni - zaključila je Erjavšek.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dwj5xbNM2gDc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Erjavšek: Njegošev okean besmrtnosti

Dok romske organizacije i aktivisti svake godine podsjećaju na važnost očuvanja jezika kao temelja identiteta, institucije u Crnoj Gori na ovaj dan ćute - poručio je izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Elvis Beriša povodom Dana romskog jezika.
On je ukazao da se ovaj dan danas obilježava širom svijeta, te da je ustanovljen s ciljem očuvanja i promocije jednog od najstarijih i najbogatijih evropskih jezika, koji i dalje ostaje na marginama institucionalne podrške u Crnoj Gori. No, kako je istakao, u Crnoj Gori nema obilježavanja, nema programa u školama, nema medijskog prostora - kao da romski jezik ne postoji.
- Upravo je to i problem na koji često podsjećamo kroz aktivnosti i projekte - nepostojanje romskog jezika u obrazovnom sistemu, u kulturnim institucijama i javnim politikama - podvukao je Beriša.
Romski jezik, kao i svaki drugi, je, poručuje on, nosilac kulture, tradicije i identiteta.
- Zato očekujemo da država prepozna važnost njegovog očuvanja i uvrsti ga u obrazovne programe, barem kroz izborne predmete ili sekcije u školama - istakao je Beriša.
Iako je Crna Gora potpisnica brojnih međunarodnih dokumenata o zaštiti manjinskih jezika, romski jezik, ustvrdio je on, i dalje nema status koji zaslužuje.
- Ne postoje udžbenici, nema obučenog nastavnog kadra, a kao posljedicu često imamo djecu iz romske zajednice koja odrastaju bez mogućnosti da čitaju i pišu na svom maternjem jeziku - dodao je izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih.
U Izvještaju Evropske komisije koji je juče predstavljen prepoznat je, kaže on, značaj njegovog imenovanja za prvog sudskog tumača za romski jezik u Crnoj Gori.
- Ali se naglašava nedostatak u činjenici da romski jezik još nije dio obrazovnog sistema i preporučuje se jačanje promocije i institucionalne podrške romskom jeziku i kulturi - naveo je Beriša.
Phiren Amenca, kako je rekao, podsjeća da je jezička raznolikost bogatstvo društva, a ne prijetnja.
- Očuvanje romskog jezika mora postati zajednička odgovornost - institucija, obrazovnih ustanova, medija i civilnog sektora. Ovaj dan ne smije biti samo datum u kalendaru, već podsjetnik da je svaki jezik vrijedan i da njegovo postojanje zavisi od toga koliko smo spremni da učimo jedni od drugih - podvlači Beriša.
Nadaju se, kaže, da će sljedećeg 5. novembra moći da istaknu pomak i da će ponosno pohvaliti zajednički trud svih nas, a koji se tiče odavanja priznanja romskom jeziku.
- Čestitamo Dan romskog jezika! - Baxtalo o đive amare romane čhibako! - zaključio je Beriša.

Beriša: Kao da romski jezik ne postoji - nema obilježavanja, programa u školama, medijskog prostora...

Najnoviji Izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori, prema riječima predsjednika Socijaldemokrata i jednog od lidera Evropskog saveza Damira Šehovića, potvrđuje da u našoj zemlji postoji formalan napredak u pregovaračkom procesu, ali i suštinsko političko i vrijednosno nazadovanje.
– Taj napredak je rezultat profesionalnog rada državne administracije, a ne političke volje vlasti. Još je očiglednije da Crna Gora, iako formalno korača ka Evropskoj uniji, u mnogim segmentima zapravo stagnira ili nazaduje – ocijenio je Šehović.
On ističe da su upozorenja iz Brisela, uključujući izjavu komesarke Marte Kos o mogućnosti uvođenja prelaznog perioda za nove članice ili čak njihovog privremenog isključenja iz Unije, jasna poruka Crnoj Gori da trenutni kurs može dovesti do statusa „novog trojanskog konja“ unutar EU, poput Mađarske.
– Evropska unija više ne želi retrogradne režime pod svojim krovom, niti one koji se samo deklarativno pozivaju na evropske vrijednosti, a u praksi promovišu proruske narative, relativizuju ratne zločine, negiraju genocid u Srebrenici, rehabilituju fašističke saradnike i podgrijavaju nacionalne i vjerske podjele. Unija ne želi one koji pod plaštom evropskih integracija otkrivaju spomenike ratnim zločincima poput Pavla Đurišića, niti one koji ćute na ksenofobne poruke poput „ubij Turčina“ – poručio je Šehović.
On podsjeća da vlast već duže od godinu dana opstruira izbor sudija Ustavnog suda, mjesecima odlaže izbor Savjeta Agencije za elektronske komunikacije, gotovo dvije godine ne bira viceguvernere i članove Savjeta Centralne banke, te ignoriše mišljenje Venecijanske komisije u slučaju nezakonitog penzionisanja sutkinje Ustavnog suda.
– Sve to jasno pokazuje zašto Brisel danas šalje oštrije poruke nego ikada ranije. Umjesto euforičnog slavljenja izvještaja i samohvala, vlast bi morala da se ozbiljno zamisli nad njegovim stvarnim sadržajem. Jer, između redova stoji upozorenje da Crna Gora može formalno stići do evropskih vrata, ali suštinski ostati van njih – naglasio je lider Socijaldemokrata.
Prema njegovim riječima, činjenica da se po prvi put u evropskoj retorici pominju izrazi poput „članstva bez prava glasa“ i ograničenog pristupa institucijama EU nije birokratska već politička poruka – da se u Uniju neće ulaziti sa autoritarnim refleksima i lažnim proevropskim maskama.
– Crna Gora mora odlučiti da li želi biti dio evropske porodice naroda po vrijednostima, a ne samo po geografiji. Ako nastavimo putem licemjernog proevropejstva, postaćemo primjer zemlje koja je propustila istorijsku šansu jer su je vodili oni koji Evropu vide kao paravan za suprotne interese – zaključio je Šehović.
Šehović poručuje da je sada važnije nego ikad „sići sa proruskog trojanskog konja“ i okupiti sve istinski evropske i građanske snage u Crnoj Gori.
– Podsjećam, upravo su članice današnjeg Evropskog saveza, tada okupljene u Savezu reformskih snaga, bile utemeljivači evropske ideje u Crnoj Gori, u vrijeme kada je ta ideja bila u manjini. Danas, kada ona predstavlja ubjedljivu većinu, Evropski savez nastavlja da brani viziju evropske, građanske i dostojanstvene Crne Gore – poručio je dr Damir Šehović.

Šehović: EU izvještaj razotkriva suštinsko nazadovanje Crne Gore

Crnogorski umjetnik i grafički dizajner Dejan Batrićević izabran je da učestvuje na Međunarodnom festivalu dizajna u Dubaiju, gdje će predstaviti pakat "Palestine Will Be Free" ("Palestina će biti slobodna"), snažnu vizuelnu kompoziciju u crveno-zelenim tonovima koja u centru nosi arapski natpis „Filastin“ (Palestina).
Djelo je, kako se navodi u saopštenju, zamišljeno kao umjetnički čin solidarnosti s palestinskim narodom i kroz apstraktnu formu izražava bol, otpor i dostojanstvo u borbi za slobodu.&nbsp;
- Dizajn ne treba da bude nijem pred patnjom, već može postati prostor saośećanja i moralne odgovornosti - poručio je Batrićević.
Poziv mu je uputio član međunarodnoga žirija Laze Tripkov, istaknuti makedonski grafički dizajner, profesor i istraživač vizuelnih komunikacija, poznat po bogatoj međunarodnoj karijeri i učešću na brojnim svjetskim festivalima dizajna.&nbsp;
Tripkov je istakao da Batrićevićev rad „dosljedno inspiriše dijalog i refleksiju“ te da će „značajno doprinijeti ovogodišnjoj temi festivala“.
Batrićević je poznat po radu koji spaja savremeni grafički izraz s crnogorskom kulturnom baštinom. Tokom 2024. godine predstavio je samostalnu izložbu „Grafički dizajn i crnogorska kulturna baština“ na Ondokuz Mayıs Univerzitetu u Samsunu u Turskoj, gdje je izložio 50 radova, uključujući cikluse „8-bitomansko Carstvo“ i „Monte Bianco Negro“.
- Ovim učešćem crnogorski dizajn dobija još jednu priliku da bude predstavljen na značajnoj međunarodnoj sceni, dok umjetnost postaje glas solidarnosti i otpora nepravdi - istaknuto je u saopštenju.
Na festivalu u organizaciji "Emirates Design Association", od 3. novembra do 31. decembra, na temu "Dizajn povezuje: spajanje kultura, izgradnja zajednica", okupiće se više od 70 država svijeta i predstavlja jednu od najznačajnijih manifestacija posvećenih savremenom plakatu i vizuelnoj komunikaciji na Bliskom istoku.&nbsp;
- Ove godine EIPF se održava u okviru Godine zajednice UAE 2025, s fokusom na međukulturni dijalog, pripadnost i društvenu inkluziju kroz dizajn - navodi se u saopštenju.
Pored Batrićevića, iz regiona na festivalu učestvuju i istaknuta bosanskohercegovačka ilustratorka i grafička dizajnerica Aleksandra Nina Knežević, te profesor Eduard Čehovin iz Slovenije, renomirani dizajner i dugogodišnji predavač na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani.
- Svi odabrani radovi biće prikazani u Dubaiju i objavljeni u katalogu festivala, čime se promoviše globalni dijalog među umjetnicima i dizajnerima - navodi se u saopštenju.

Crnogorski dizajner Batrićević na Međunarodnom festivalu dizajna u Dubaiju, predstaviće rad "Palestina će biti slobodna"

Sredstva u iznosu od 1.476.791 euro, opredijeljena za ugovore o djelu, korišćena su za angažovanje stručnih saradnika na pomoćnim poslovima koji nijesu mogli biti realizovani postojećim kadrovskim kapacitetima Ministarstva kulture i medija, a koji su bili neophodni za sprovođenje zakonom utvrđenih nadležnosti i programskih aktivnosti resora, kazala je ministarka kulture i medija Tamara Vujović.
Vujović je to saopštila u parlamentu, odgovarajući na pitanje poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) Zoje Bojanić Lalović.
Bojanić Lalović je tražila objašnjenje kako je i za koje potrebe ovoliki novac utrošen, ako je to mnogo više nego što su potrošile svih 12 institucija kulture zajedno.
Vujović je rekla da je važno naglasiti da naveden iznos ne obuhvata samo aktivnosti Ministarstva kulture i medija, kao organa državne uprave već ukupno 112 nacionalnih javnih ustanova kulture čiji se programi i aktivnosti finansiraju iz istog budžetskog okvira.
- &nbsp;Na taj način prikazani troškovi predstavijaju zbir angažovanja koja su sprovedena u okviru cjelokupnog resora kulture, a ne pojedinačno trošenje jednog organa. Ovo iz razloga, jer su i sredstva za rad nacionalnih ustanova kulture, u skadu sa Zakonom o budžetu obezbijeđenja Ministarstvu kulture i medija, kao posebnoj potrošačkoj jedinici - kazala je Vujović.
Ona je rekla da su u 2024. godini, izdaci po osnovu isplate ugovora o djelu bili 1.476.791 eura, od čega za izvršenje aktivnosti Ministarstva kulture i medija iz budžeta i donacija je &nbsp;303.829,69 dok je za aktivnosti javnih ustanova ukupno izvršenje iz budžeta i donacija 1.172.791 euro.&nbsp;
Prema njenim riječima, sredstva za izdatke po osnovu isplate ugovora o djelu korišćena su za angažovanje osoba na pomoćnim poslovima koji nisu mogli biti realizovani redovnim kadrovskim kapaciteima Ministarstva kulture i medija, a koji su, tvrdi, bili neophodni za sprovođenje zakonom utvrđenih nadležnosii i programskih aktivnosli Ministarstva.&nbsp;
- Na ovaj način sredstva su korišćena u skladu sa zakonskim propisima i internim pravilom Ministarstva, a angažovanja po ugovoru o djelu su doprinijela ostvarivanju propisane nadležnosti Ministarstva - naglasila je Vujović.
Kada su u pitanju ustanove kulture sa navedenog izdatka, Vujović kaže da su najvećim dijelom vršene isplate za programske aktivnosti koje se odnose na isplatu autorskih honorara za izvođenje predstava iz redovnog repertoara i premijera koncerata u oblasti umjetničke muzike, realizaciju i produkciju međunarodnih i domaćih izložbi kao angažovanje fizičkih radnika koji su neophodni za sprovođenje arheoloških istraživanja i konzervatorskih mjera.&nbsp;
- U tom smislu iznos koji je naveden predstavlja ukupnu vrijednost angažovanja za čitav resor kulture u okviru nadležnosti Ministarstvaa kulture i medija, a ne samo za rad Ministarstva kao organa državne uprave - zaključila je Vujović.
 
&nbsp;(DPS)
 
 
Stari grad Bar je složen kulturno-istorijski lokalitet sa velikim brojem objekata koji zahtijevaju pažljiv, stručan i individualan pristup konzervaciji i obnovi. Iako su do sada ostvareni značajni rezultati i obnovljeni pojedini važni objekti, nedostaje sistematičan i planski pristup u cjelokupnoj valorizaciji i uređenju prostora, kazala je ministarka kulture i medija Tamara Vujović.
Vujović je ukazala da je Stari grad Bar zbog posjedovanja izuzetnih kulturnih vrijednosti zakonom zaštićen kao kulturno dobro od nacionalnog značaja, a od 2010. godine zbog prepoznatih univerzalnih vrijednosti nalazi se na Tentativnoj listi UNESCO baštine, što mu, ističe, daje preporuke za potencijalni upis na UNESCO listu svjetske baštine.
Ministarka je rekla da su posljednjih 10 godina od sredstava obezbijeđenih iz inostranih fondova i Opštine Bar, kao i sufinansijskom podrškom Ministarstva kulture i medija, obnovljeni brojni objekti među kojima su Palata 85, koja je dobila funkciju kreativnog haba.
- Arhiepiskopska palata za funkciju arheološkog muzeja, Ljetnja pozornica, crkva Svete Katarine, freskopis crkve Svetog Nikole. Ove godine Ministarstvo kulture i medija je kroz Program zaštite za 2025. godinu sufinansiralo 75.000 eura za dva projekta i to objekat 112, ulazna kula sa crkvom i objekat 160 vojni toranj - kazala je Vujović, odgovarajući na pitanje poslanice Bošnjačke stranke (BSCG) Edine Dešić da li Vlada ima plan da konačno krene u projekat pune valorizacije Starog grada - jednog od najvažnijih turističkih resursa Bara, ali i Crne Gore.
Ono što se prepoznaje kao problem je, ističe ona, nedostatak plana i programa dosadašnjih, ali i daljih intervencija i aktivnosti u Starom gradu Baru.&nbsp;
- Stari grad predstavlja kompleksan lokalitet sa velikim brojem objekata i specifičnih prostora, gdje svaki ponaosob zahtijeva poseban arheološko–konzervatorski pristup. Iako je proizveo značajne rezultate, i neke od najvrjednijih objekata stavio u funkciju, dosadašnjem pristupu nedostaje sistematičnost u kontekstu valorizacije cjelokupnog Starog grada i planiranja adekvatnih sadržaja u okviru istog - ocijenila je Vujović.
Potrebno je, ističe ona, predvidjeti planski pristup intervencijama u Starom gradu, gdje bi prva faza podrazumijevala raščišćavanje prostora, potom analizu stanja svih labilnih partija/objekata i njihova sanacija, da bi se tek nakon toga stekli uslovi za izradu projektne dokumentacije za rekonstrukciju pojedinačnih objekata u okviru kojih bi se planirali sadržaji koji bi unaprijedili naučnu, kulturnu i turističku ponudu Starog grada. Ove procese, kao i sve buduće, pratila bi naučna istraživanja.&nbsp;
- Ovakav sistematski pristup moguće je obezbijediti izradom strateškog dokumenta za njegovo dugoročno upravljanje, Plana upravljanja Starog grada Bara, u kontekstu čega se Ministarstvu kulture i medija krajem 2024. godine obratila Opština Bar inicijativom za izradu Plana upravljanja - kazala je Vujović.
Ona je istakla da je i u 2016. godini ovo Ministarstvo izdvojilo 12.000 eura za izradu menadžment plana urbane cjeline Stari grad Bar, čiji je nosilac izrade bio Arhitektonski fakultet UCG. Izrađen je nacrt ovog dokumenta, a Ministarstvo će, najavila je Vujovič, u saradnji sa Opštinom Bar intenzivirati aktivnosti na realizaciji ovog značajnog strateškog dokumenta, a s ciljem da se u saradnji sa Opštinom Bar i drugim relevantnim subjektima, pokrenu svi procesi u cilju analize mogućnosti i definisanja potrebnih koraka za upis Starog grada Bara na UNESCO listu svjetske baštine.
- Koristim priliku da napomenem da je Zakonom o zaštiti kulturnih dobara u članu 6 propisano da su svi subjekti i držaoci kulturnih dobara, uključujući i vjerske zajednice, dužni da čuvaju, štite, poštuju, održavaju i pravilno koriste kulturna dobra koja posjeduju - zaključila je Vujović.

Vujović: Više od 1,47 miliona eura izdvojeno za angažovanje saradnika na pomoćnim poslovima koje nije mogao realizovati postojeći kadar MKM

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Ne želim da iznosim odbranu i neću odgovarati na pitanja suda i tužilaštva, to je pred podgoričkim Osnovnim sudom istako Danilo Mandić, inače sinovac predsjednika Skupšine Andrije Mandića. On se tereti za teško djelo protiv opšte sigurnosti, laka tjelesna povreda, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Predmet je spojen sa postupkom koji je protiv njega formiran i zbog krivičnog djela oduzimanje vozila.
Optuženi Mandić se tereti da je 19. aprila oko 3 sata i 40 minuta izjutra, vozeći skupštinski džip, „range rover“ u blizini raskrsnice ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića prepriječio put Podgoričanima Darku Peroviću i Arisu Turkoviću.&nbsp;
Nakon toga je Mandić, kako se sumnja, ispalio više hitaca prema njima, a u &nbsp;pucnjavi je ranjen Perović.
Postupak vodi sutkinja podgoričkog Osnovnog suda, Ivana Becić, dok optužnicu zastupa tužilac Ivan Bojović.
Optuženi Mandić je odbio da pred sudom istako da će odgovarati samo pitanja samo svog advokata.
PEROVIĆ: NIJESAM PSIHIČKI DOBRO
Svjedok oštećeni Darko Perović istakao je da za današnje ročište nije dobio poziv &nbsp;i da nije, kako kaže, sposoban psihički da iznosi odbranu, tr da ima psihičkih problema i ne može danas da iznosi ništa.
Na pitanje sudije kakavih psihičkih problema ima i da li je to medicinski evidentirano, oštećeni je rekao da nije medicinski evidentirano i da ima “psihičke probleme sam sa sobom.”
Sutkinja Becić zbog toga pozvala vještaka medicinske struke Željka Golubovića, kako bi utvrdio psihičko stanje oštećenog.
“Ja neću da me vještači niko i neću mu odgovarati na pitanja”, istakao je Perović, nakon odluke suda.
SASLUŠANJE SVJEDOKA
Tokom ročišta saslušan je svjedok Uroš Radusinović.
“Uglavnom ja i drug smo se kretali tom ulicom, gdje smo vidjeli dva zaustavljena vozila i mislili smo da je udes. Prošli smo tu još jednom i vidjeli smo gužvu nakon čega smo čuli nešto nalik na pucanj. Kada smo prolazili tu vidjeli smo da su na jednoj strani tri lica i to na strani napadača, a drugoj strani više lica. Primijetio sam da jedno lice u šarenoj trenerci kleči, nijesam vidio pištolj. Ne bih mogao da opišem ta lica jedino što je jedno lice bilo proćelavo, imao je crni duks i oko 30 ili 40 godina. Od vozila sam vidio džip Rendž Rover kafene boje i narandžastu Škoda Fabiu čini mi se da je bio i jedan Megan ali u prolazu”, rekao je pred sudom Radusinović.
Nakon što ga sutkinja Becić svjedoka upozorila na velike razlike u kazivanju kod tužioca i danas pred sudom, Radusinović je rekao da je dosta vremena prošlo i da je zbog toga zaboravio detalje, a da je pištolj vidio.
Na glavnom pretresu nije pristupio drugi oštećeni Turković.
U svojstvu svjedoka saslušani su i Stefan Kalja i Aleksandar Boričić koji je sa Mandićem u kumovskim odnosima. Oba svjedoka ostala su &nbsp;pri izjavi koju su dali pred tužiocem.
Sljedeće ročište zakazano je za 12. decembar kada je planiran nastavak saslušanja svjedoka među kojima i saslušanje predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, strica optuženog.
Protiv Mandića istragu je vodilo Više državno tužilaštvo ali je nakon ocjene dokaza utvrdilo da je taj slučaj za Osnovno državno tužilaštvo.
U međuvremenu Osnovno državno tužilaštvo je formiralo predmet zboog zloupotrebe automobila najvišeg zakonodavnog doma. Nakon okončane istrage optužni prijedlog je podnijet protiv Danila Mandića zbog sumnje da je ukrao službeno vozilo parlamenta.

Mandić: Neću iznositi odbranu; Perović: Psihički nisam dobro; Na idućem ročištu planirano saslušanje predsjednika Skupštine

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Apelacioni sud Crne Gore ukinuo je i vratio Višem sudu na ponovno odlučivanje oslobađajuću presudu protiv Mitra Kneževića, Stojana Albijanića, Nemanje Miljkovića, Petra Zolaka, Srđana Svjetlanovića, Davida Banjca i Stefana Regojevića za pljačku Pošte u Nikšiću 20. oktobra 2021. godine u kojoj je ubijen radnik obezbjeđenja Ljubiša Mrdak.
- Apelacioni sud je, nakon sjednice vijeća, donio rješenje kojim je uvažio žalbe Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, punomoćnika oštećene porodice Mrdak i ovlašćenog predstavnika oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica i povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje - saopšteno je iz Apelacionog suda. 
Prvostepenom presudom optuženi Mitar Knežević, Stojan Albijanić, Nemanja Kaurin Miljković, Petar Zolak, Srđan Svjetlanović, David Banjac i Stefan Regojević oslobođeni od optužbe da su izvršili krivično djelo razbojništvo u saizvršilaštvu jer nije dokazano da su učinili djelo za koje su optuženi.
Oštećena porodica Mrdak i Pošta Crne Gore AD Podgorica upućeni su na redovnu građansku parnicu radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva. Kako su ukazali u Apelacionom sudu, žalbe protiv prvostepene presude izjavili su u zakonskom roku Više državno tužilaštvo u Podgorici, punomoćnik oštećene porodice Mrdak i ovlašćeni predstavnik oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica.
- U postupku odlučivanja o žalbama, Apelacioni sud je utvrdio da se osnovano žalbama Višeg državnog tužilaštva, punomoćnika oštećene porodice Mrdak i ovlašćenog predstavnika oštećene Pošte Crne Gore AD Podgorica ukazuje da su prilikom donošenja prvostepene presude i u samoj presudi, počinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, koje je utvrdio i ovaj sud, pazeći na iste po službenoj dužnosti - naveli su u Apelacionom sudu.
Bitne povrede se, prema njihovim riječima, odnose na to da u prvostepenoj presudi nijesu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su u potpunosti nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni. 
- Pored navedenog zaključak je Apelacionog suda da se izjavljenim žalbama osnovano ukazuje i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Iz navedenih razloga prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje - naveli su u Apelacionom sudu.

Tag: petar-drugi-petrovic-njegos