Tribina „Njegoš i italijanska kultura“ koju je organizovala Matica crnogorska Ogranak Nikšić kao dio novembarskog obilježavanja Njegoševog dana, praznika crnogorske kulture, održana je sinoć u Nikšiću. Na tribini je govorila prof. dr Vesna Kilibarda koja je decenijama proučavala Njegoševe veze s italijanskom kulturom. Program je moderirala predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević.&nbsp;
Kad se govori o korpusu tema koje se mogu nasloviti kao što je naslovljena i tribina, i jedna njena knjiga, onda se tu misli na dva komplementarna segmenta, istakla je Kilibarda.&nbsp;
– Jedan je Njegoševo poznavanje italijanskog jezika, Njegoševa veoma bogata biblioteka u kojoj je do danas sačuvano oko pedesetak knjiga na italijanskom jeziku i nekoliko časopisa, i govori se u tom korpusu i o jednom naučnom pitanju koje je šezdesetak godina bilo prisutno u jugoslovenskoj njegošologiji i zatvoreno je, a ticalo se uticaja „Božanstvene komedije“ najčuvenijeg djela najvećeg italijanskog pjesnika Dantea Aligijerija na Njegošev religiozno-filozofski spjev „Luča mikrokozma“ – rekla je Kilibarda.
Ona je dodala da tom korpusu pripada i Njegoševo neposredno poznavanje Italije, njegovi boravci na teritoriji današnje Italije.&nbsp;
– Njegoš je kao raskrsnicu svojih puteva imao Trst grad koji je bio dominantno italijanske kulture bez obzira što je u to vrijeme pripadao Habsburškoj monarhiji – rekla je Kilibarda.
Ona je istakla da je, mapirajući njegova kretanja, izračunala da je Njegoš u Trstu boravio petnaestak puta, tri puta u Veneciji gdje je istraživao građu za djelo „Lažni car Šćepan Mali“ u Venecijanskom državnom arhivu i konačno u zadnjoj godini života dva puta je prošao kroz Veneciju na putu za Napulj gdje je u posljednjoj godini boravio tri mjeseca. Dva puta je odatle išao u Rim.&nbsp;
Kad je u pitanju odnos italijanske kulture prema Njegošu, jedno od prvih svjedočanstava koje je predstavilo Njegoša na stranom jeziku je putopis Bartolomea Bjazoleta, botaničara koji je u pratnji saksonskog kralja Fridriha II došao na Cetinje u maju 1838. godine i tu zatekao mladog Njegoša.
– &nbsp;Iako su oni putovali i kroz Dalmaciju i Istru, epizoda o Crnoj Gori je najzanimljivija jer su se suočili sa njima nepoznatim svijetom o kome je austrijska štampa pisala vrlo loše u smislu da je riječ o varvarskom narodu<s> </s>– rekla je Kilibarda.
Ona je dodala da je to bila prva posjeta jednog suverena Crnoj Gori.&nbsp;
– Oni su tu bili dva dana i jednu noć i Njegoš se tu pokazao kao dostojanstven domaćin. Pokazao im je rustikalni dio Crne Gore ali je zabilježeno i da je tokom večere u manastiru, jer se Biljarda tek gradila, bila ponuda i sladoleda i francuskog šampanjca i svi su bili fascinirani knjigama njegove bibliotelke, tomovima francuske enciklopedije – objasnila je Kilibarda.&nbsp;
Na tribini je bilo riječi i o tome kako je Njegoš postao književni lik u djelima italijanske književnosti, ali i o njegovoj tršćanskoj pjesmi i prevodiocima njegovih djela na italijanski jezik.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DBMXUiyFgBHE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Njegoš kao snažna veza crnogorske i italijanske kulture

Kroz teška je vremena naša Crna Gora stvarala svoje hiljadugodišnje istorijsko trajanje. Neka od njih su bila takva da je opstati i ime sačuvati bilo sasvim neobjašnjivo iz ove savremene perspektive. Između mita i stavarnosti, fakata i fantazije ovaj narod pisao je svoju istoriju. Mitološku u svom nevjerovatnom davanju i žrtvi, a stvarnu i istinitu kao kod rijetko koga đe drugoga. 
Pokoljenje za pjesmu stvoreno
vile će se grabit o vjekove
da vam v'jence dostojne sapletu
vaš će primjer učiti pjevača
kako treba s besmrtnošću zborit
I, dobro je što su baš takvi Crnogorci i Crnogorke stvarali ovu državu, jer iako bih volio da vjerujem, iskreno sumnjam da bi ova naša, današnja generacija, bila kadra sve to izdržati i izboriti se protiv jedne od najvećih vojnih sila koje je Evrope zapamtila. Protiv sile, a pomeđu bratskih naroda i susjeda koji su nam vječiti prijatelji i dobromislitelji sve do onog trenutka dok nam glavu mogu slomiti. 
Rijetko su koja zemlja i narod na ovome svijetu na svojoj koži, i to više puta, stravično spoznali onu veliku istinu da na svijetu nema bratskih naroda i vjekovnih prijatelja, već samo interesa. Nekada bratskih, a nekad i vjekovno bratskih. 
No, ima jedan moment koji nije samo nama svojstven, već je utkan u vaskoliko ljudsku prirodu i predstavlja animalni refleks u čovjeku. To je da se usljed velike opasnosti koja nadolazi ili se nadvija nad nama mi pokažemo bratske osobine. Ujedinimo se, zbijemo, ponašamo poput jednog i borimo se za opšte dobro. Pa u toj vjekovnoj borbi za opstanak upravo smo bili takvi. Jaki u svom jedinstvu i pravični u odlukama – jer dugačije se nije moglo opstati.
Svaka pozicije u toj i tadašnoj Crnoj Gori dobijala se žestokim zalugama koje su se uvijek i iznova sticale i potvrđivale samo na jednom mjesto – na stratištu, prsa u prsa, pa što ko ponese. I, tu nije bilo prevare i podmetanja. Na tom mjestu đe se u trenu stiče i slava i vječna sramota nije se moglo trgovati. Tamo se nisu kupovale diplome, lažno zaklinjalo i nezasluženo uzdizalo. Tamo su se istinski planine pomjerale, ali ne snagom volje ili nekom mantrom, već snagom jedinstva i bratske ljubavi.
Takvi su nas Crnogorci predvodili, a nećete vjerovati iz ove današnje prespektive, tada je i crkva bila uz narod, uz svoj narod, ne neki tuđi, tuđu sreću i iz tuđeg korita – bila su to viteška vremena.
Uvijek smo mi znali i umjeli da se borimo protiv neprijatelja za kojeg znamo da je neprijatelj. No, protiv ovih „prijatelja” to nikada nismo naučili.
Ne bojim se vražijega kota,
Neka ga je ka' na gori lista, 
No se bojim od zla domaćega.
A, zla domaćeg se nakotilo taman ka' na gori lista. Do te mjere da su prestali i da se sakrivaju. Valjda ih je u masi manje strah, poput onih junačnih zabjelske „kristalne noći”. I možda je tako i bolje, da se pogledamo u oči i vidimo ko je đe, sve ostalo će biti lakše. 
U ovim danima kada slavimo neponovlji um pjesnika i filozofa, kojeg brat od nedostojnog Mićovića nazva provodnikom, gledamo kako svako, za svoj groš, tumači njegove misli. Od znavenih do ovih drugih (ili prvih u ovom pasusu), svako kako mu odgovara. Neki, poput Bečića prošle godine, vole da njegove stihove javno izgovore i umetnu u svaku moguću priliku. A kakve prilike, takvi i recitatori.
Podsjetimo se: 
Tvrd je orah voćka čudnovata,
Polomi mi ga al' zube na slomi.
I nije, čini mi se, ovaj lapsus posve slučajan, ima on u sebi toliko simbolike i istinitosti da može predstavljati paradigmu današnje Crne Gore i onoga šta žele napraviti od Njegoša. Polomiti „orah” (Crnu Goru) a sačuvati zube i lijep osmijeh za narod i svijet je izgleda upravo ono čemu se teži i što je konačni cilj.
A u lomnjenje Crne Gore i Njegoša bi prvo preko mauzoleje. Da njega prvo sruše, pa će poslije sve ići samo od sebe, tako ih je valjda „đedo” učio dok je sebi za života podizao mauzolej. 
No, gospodo, ima tu jedan problem. Svi putevi do Lovćena, sa ove ili one strane, vode preko Cetinja i Stare Crne Gore. A tuda, do njega nikada nije moglo!

500x500

1084x550

Provodnici, proroci i ostali slučajni recitatori

Generacije rođene devedesetih godina Njegoša poznaju jednoobrazno, kroz mim kulturu, kroz citate, nerijetko i pogrešne, koji se objavljuju na društvenim mrežama, i taj odnos prema djelu jednog od najvažnijih crnogorskih književnika je ogledalo njihovog stanja svijesti - ocijenjeno je sinoć na tribini „Njegoš kao inspiracija umjetnika“ koju je organizovala Matica crnogorska u susret Njegoševom danu, prazniku crnogorske kulture.&nbsp;
Brojni su umjetnici uhvatili dio Njegoševe ličnosti i stvarali svoja djela inspirisani njegovim zapisima, slavili su ga književnici, ali i kompozitori, slikari i vajari, slavili su ga pozorišni i filmski reditelji na svoj način posvećujući mu svoj rad, fragmentarno ili u potpunosti.&nbsp;
Matica crnogorska je ove godine pozvala da o najvećem liriku među Petrovićima kao inspiraciji govore umjetnici mlađe generacije.&nbsp;
Pjesnik i novinar Andrija Radović rekao je da je epika za ljude njegovih godina zastarjela.
- Mi smo daleko od deseterca, daleko od junačkih pjesama, a tek od tumačenja Njegoša, ali su prepuna usta Njegoša - rekao je Radović.
Reditelj i scenarista Sead Šabotić je rekao da je Njegoš vladar koji i danas pomjera granice i podstiče polemike, te da je bilo raznih zloupotreba njegovog djela i ličnosti.&nbsp;
- Posebno od 2020. godine naovamo vi imate mlade političare koji citiraju Njegoša, a nijesam siguran da li su ti ljudi uopšte pročitali njegova djela, a kamoli razumjeli. Stvar je u tome da su te mlađe generacije poučene nekim ideološkim matricama. Njegoša treba izučavati isključivo sa naučnog aspekta - rekao je Šabotić.&nbsp;
Na pitanje što je to u Njegošu bilo toliko izazovno da ga uporno dovodimo u fokus i oko njega pletemo dodatne mreže i zašto mu se umjetnici toliko dive, istoričar umjetnosti Miloš Marjanović istakao je da je sve to počelo još za vrijeme života Petra II Petrovića.&nbsp;
- Već sa njegovom popularizacijom, njegovim odlascima u inostranstvo, poznavanjem velikog broja ljudi, djelima koja su objavljena za života, već je bio poželjna tema kod umjetnika, a kasnije je prevazišla sve granice. Sve moguće karakterne osobine koje mogu da se prepoznaju su se sastavile u njemu - rekao je Marjanović.&nbsp;
On se osvrnuo na Njegoševe portretiste, na vajare koji su ga ovjekovječili, s posebnim akcentom na Pera Počeka koji je išao u širinu i ilustrovao brojne scene iz „Gorskog vijenca“, te na spomenik u Podgorici u Njegoševom parku i mnoge druge po svijetu.&nbsp;
- Svim tim spomenicima se ne poklanja manje pažnje nego im se poklanjalo ranije. Ne vidim grafite po tim spomenicima, vrlo su česti selfiji oko tih spomenika, kako vani tako i ovdje, tako da Njegoš živi u skladu s ovim vremenom u kom smo - rekao je Marjanović.&nbsp;
Radović je istakao da nema ličnosti kojoj je toliko književnih tekstova posvećeno i u takvim se slučajevima nerijetko skreće u banalnost.&nbsp;
- Pogotovo jer on piše o univerzalnim vrijednostima i stvarima koje su iskonske. On je nama ono što je Dante Italijanima ili Gete Njemcima, prosto neki stub i nešto toliko klasično što je teško dostići, tako da je pritisak ogroman - rekao je Radović.&nbsp;
Na pitanje u kolikoj mjeri se manipuliše Njegoševim likom i djelom i kako ga odbraniti, Šabotić je rekao da je posljednja ozbiljna odbrana Njegoša bila 1993. godine na Cetinju kad su Liberali rekli da je Njegoš Crnogorac, a ne Srbin.
- Njegoš je naš pjesnik, vladar i o njemu treba da govorimo neopterećeni bilo kakvim ideološkim matricama već isključivo u istorijskom smislu o njegovoj vladavini i u književnom smislu spram književne nauke. Ozbiljnim intelektualnim pristupom ćemo doći do toga da ova vrsta ideoloških podvala neće funkcionisati - rekao je Šabotić.&nbsp;
Bilo je riječi i o filmu „Otapanje vladara“ Ivana Salatića koji tematizuje jednog crnogorskog vladara veoma nalik Njegošu, te o tome kakav bi Njegoš bio da je zahvatio digitalno doba. Kompletan snimak tribine dostupan je na Jutjub kanalu Matice crnogorske.&nbsp;

1250x600

Crnogorski pjesnik, vladar i vladika izazov za umjetnike u 21. vijeku

Poslanik Pokreta Evropa sad, Miloš Pižurica, poručio je da se protivi svakom pokušaju istorijskog revizionizma i naglasio potrebu da se Crna Gora okrene budućnosti, a ne prošlosti.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - rekao je Pižurica gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E.
Komentarišući sve učestaliju pojavu govora mržnje, relativizaciju zločina, istorijski revizionizam i vjersku netrpeljivost, Pižurica je ocijenio da se radi o temama koje pripadaju prošlosti, te da ih tamo treba i ostaviti.
- Da budem potpuno jasan, i nekoliko puta sam javno reagovao, kako u Skupštini tako i u svojim nastupima, i Pokret Evropa sad kome pripadam, apsolutno ne podržavam bilo kakav istorijski revizionizam, koji pokušava da se napravi. To je zaista jedan čvrst stav koji mi imamo i toga ćemo se uvijek držati - poručio je on.
Pižurica smatra da obje strane crnogorske političke scene veličaju svoje kolaboracioniste, što, kako kaže, daje jedni drugima za pravo da u tom veličanju nastave.
- Mislim da sa tom praksom treba da se završi, da istoriju ostavimo istoričarima, da se okrenemo stvarima koje znače budućnost i za državu Crnu Goru i za njene građane, da 1945. godinu ostavimo tamo gdje joj je mjesto, a da gledamo u 2045. najranije - ponovio je Pižurica.
On je podsjetio da je u Skupštini javno osudio govor mitropolita SPC Joanikija Mićovića, te se jasno ogradio od njegovih stavova. Dodaje i da u ponašanju opozicije, posebno tokom nedavne posjete mitropolita Budvi, vidi političko licemjerstvo.
Upitan da prokomentariše izjavu sveštenika SPC Metodija Ostojića, koji je uporedio Njegoša sa Dražom Mihailovićem, Pižurica kaže da niko u Crnoj Gori ne bi trebalo da pravi takva poređenja.
- Njegoš je jedna univerzalna ličnost, jedna ličnost koja će ostati zapamćena za vijeke vjekova takvom kakva jeste, potpuno neuporediva sa bilo kim, i van granica Crne Gore - zaključio je Pižurica.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Drplw69DFTjM&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pižurica: Apsolutno ne podržavam istorijski revizionizam

Samo narcisoidna osoba, ili ona koja ničim potvrđena veliča i hvali sebe, ne vidi svoj odraz u ogledalu onakvim kakav zaista i jeste. I sve dok mu neko ne saspe istinu u lice neće ni imati pojma. A, istina zna jako da zaboli.&nbsp;
Nego, čemu sve ovo?
Crna Gora je danas u nekim elementima identična sa susjednom nam Hrvatskom. I, oni kao i mi imaju premijera i predsjednika države koji se, najblaže rečeno, ne vole i koji jedan drugome kažu toliko ružnog da biste češće pomislili da ste na nekoj buvljoj pijaci nego li na visokoj političkoj sceni jedne zemlje Evropske unije.&nbsp;
Bilo je tu raznih epiteta, poput šmrkavaca, jazavaca, hijena i raznih drugih životinja, ali nije, koliko se dalo ispratiti, bilo svinja. A, kada se naučite na takav narativ onda ne birate ni mjesto, ni vrijeme, a ni osobu kojoj ćete reći nešto slično.
Svinje je, makar na nivou simbolizma ili diplomatske packe, hrvatski predsjednik ostavio za nas.
Jednom svinja iz puna korita
pred vratima imućnoga doma,
ka umije, po svinjski lokaše.– Petar Petrović Njegoš
Tokom protekle nedjelje Crnu Goru je posjetio hrvatski predsjednik Zoran Milanović i sastao se sa našim visokim političkim predstavnicima u vidu predsjednika i premijera države, ove naše.&nbsp;
I, bilo je tu svega. No, glavna priča je bila o tome šta je sve Crnoj Gori potrebno da bude nova članica Evropske unije, koja nas čeka raširenih ruku, a mi nikako da pohrlimo u njen zagrljaj jer nama se više dopada ona druga “komšinica” koja je puno ljepša i prpošnija od “stare dame”, i kako tu može da nam pomogne iskusnija i starija “sestra” Hrvatska. A, starija sestra ko svaka sestra voli da zavali i po neki šamar mlađem bratu. I sve je to valjda normalno, jer sestra to radi iz čiste ljubavi i, naravno, u bratovljevu korist.
“Ošamario” je Milanović, diplomatski naravno, našeg predsjednika Milatovića, čim se za to ukazala prva prilika, a uključene kamere su bile savršen tajming za tako nešto, jer ipak on kao iskusniji zna da će se u toj prilici puno bolje snaći od našeg, još uvijek predsjednika-pripravnika.
Savjetovao je Milanović našeg Jakova da nauk i putokaz za svoju politiku nađe u Njegošu i njegovim stihovima, za koje je izgleda hrvatski predsjednik puno veći poznavalac od ovog našeg deklarativnog ljubitelja njegoševske Crne Gore.&nbsp;
Nego, ne bi ođe bilo ništa sporno da mu je savjetovao da se ponaša poput vladike Danila, Vuka Mićunovića ili Vuka Mandušića, ajde nekako bi mu “progledali kroz prste” i da je izabrao popa Mića, ili čak i onu babu, ali nije.
Milanović je savjetovao Milatovića da prouči i izvuče pouke iz Njegoševe pjesme “Orao i svinja”.
Meni na dan tri korita daju,
sve punije jedno od drugoga;
pa cio dan u glib do ušiju,
prevraćam se, na svijet uživam;
ni što mislim, ni glavu razbijam. - Petar Petrović Njegoš
Aluzija koju mu je uputio Milanović je bila jasna svima, pardon, bila je jasna onima koji su znali ovu pjesmu, što izgleda nije slučaj sa našim predsjednikom. Jer, ne znam kako bih drugačije protumačio odustvo bila kakve reakcije na ovu izjavu.&nbsp;
On, izgleda nije skontao da mu Milanović jasno poručuje da mora izabrati, ukoliko želi biti državnik za kojeg se izdaje, hoće li cijeli život provesti u blatu pred punim koritom (koje mu, pogodite ko puni) ili da se poput orla vine u visine i dokaže svoju samostalnost.&nbsp;
Dobro, Milatović se za samostalnost nije ni borio, uvijek mu je nakako bila bliža filozofija “punog korita” i nenadležnosti, ali istorijski moment je bio drugačiji i on je sada tu đe jeste. Slučajno, ali ipak jeste. I, na toj funkciji, koja sobom nosi i veliku odgovornost, mora se reagovati na ove više nego direktne prozivke susjeda nam Milanovića. Ali nije, jer ili nije znao šta mu zbori ili prosto ne umije i ne smije. Što god da je od to dvoje nije dobro za predsjednika jedne države, jer prozivke na njegov račun, pa bile i lične prirode, su prozivke svima nama.
Ali, kako se u životu uvijek mora biti optimista i nadati se najboljem, tako smo se i mi ponadali da će mu, kada ovom prvom nije bastalo, ovaj drugi (premijer) odgovoriti, ako ne direktno kako bi to morao prijemijer-domaćin, a onda makar sa nekom japanskom haiku pjesmicom.&nbsp;
No, mjesta za optimizam nije bilo, kako ono kaže stara poslovica – tresla se gora, rodio se miš.&nbsp;
Od lava ili orla ni traga ni glasa. Možda je Milojko i htio nešto reći u odbranu našeg kolektivnog dostojanstva, znate svi kakva je to “britva” kada hoće, ali je izgleda onaj udarac u čelo na premijerskom satu bio suviše jak i ostavio posljedice mnogo veće nego što je to u početku izgledalo.
Mož se hvalit ka pošteno živiš
pred svinjama, ali ne pred nama,
jerbo naše pleme ponosito
takvoga se gnušava života – Petar Petrović Njegoš
I, nikako da se otmem jednom utisku, ili bolje reći poređenju, sa onim animiranim filmom koji smo kao djeca rado gledali. Sjećate li se one čuvene replike: Đole, zašto si sam sebe udario po glavi, je li Đole?
A, dok nam “Đole” ne odgovori na to pitanje, ostaje nam nada da neće pogrešno pročitati riječ B E N Z I N, misleći da je voda i da nam neće užditi ovo malo što je ostalo od one “spržene zemlje”, koja nam u ovom trenutku zaduženja od pet milijardi, izgleda posve lijepa i zelena.

"Udri", Milanoviću, kad nema muške glave u kuću

Njegoševa pojava i djelo, kojom su Crnogorsci sudbinski obilježeni, posljednjih 150 godina je sredstvo za realizaciju monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, publicista, novinar i istraživač Slobodan Čukić.
U crnogorskoj javnosti Njegoš je obično poznat kao filozof i pjesnik, kaže Čukić, dok je njegova državnička uloga i doprinos koji je dao na tom polju manje poznat.
- Kod nas se uvode neka dosta komična mjerila, tipa eto nije ništa osvojio poput nekih drugih, nije vodio velike bitke i tako dalje, što samo govori o neznanju tih procjenitelja. Recimo, niko neće pominjati da je on taj koji je definitivno ukinuo krvnu osvetu, koja je bila jedna guba na crnogorskom nacionalnom biću. O tome svjedoči Henri Lejard 1839.godine. Parafraziraću šta je tada Njegoš rekao, do prošle godine je u Crnoj Gori svake godine od krvne osvete ginulo između 300 i 600 ljudi, ali nikad ispod 300 - podsjetio je on.
Ako se, kako kaže Čukić, ide iz godine u godinu, dođe se do tri hiljade ljudi za deset godina.
- Raščistiti društvenu situaciju u tome smislu, pa bi već bio veliki i dostojan divljenja, a za to praktično niko ne zna - rekao je on.
Njegoš je, prema njegovim riječima, ostavio iza sebe jedno grandiozno djelo, a Crnogorci su sudbinski predodređeni, da su obilježeni njegovom pojavom i djelom.
- Nama se Njegoš krade. Njegoš je u tih 140, 150 godina postao sredstvo za realizaciju jednoga monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak. U takvom svjetlu i takvoj perspektivi mi smo suočeni sa krivotvorenjem, krivokletstvom, falsifikovanjem Njegoša, sa stavljanjem Njegošu u usta stihova koje nikad nije rekao, ili izjava koje nikad nije saopštio - podsjetio je Čukić.
Dok se, kako kaže, pronađe kroz tu šumu falsifikata i krivotvorenja onoga pravoga Njegoša potrebno je napraviti veoma veliki napor, jer je se danas, dodaje Čukić, mnogi izdaju za poznavaoce Njegoša.
- Zapravo su samo sprovodioci i propagatori jedne ideologije, jedne lažne njegošologije. Do pravoga Njegoša, preporučujem svakome, da se izbori velikim naporom i da spozna ono što je istinska Njegoševa izvorna misao, a na raspolaganju ima knjige od velikih crnogorskih istoričara književnosti. Uostalom o tome i danas na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost može se naći veliki broj kvalitetnih studija - istakao je on.
Sadašnja strategija vezana za Dan Njegoša, smatra on, je neka vrsta pomirenja, jer će na jednoj strani, kako objašnjava, neki veliko srpski autori da falsifikuju Njegoša, ali će se dopustiti i crnogorskoj strani da i ona, kako kaže, održi koje predavanje.
S umjetničke strane, smatra Čukić, Njegoš je dobro zaštićen jer postoje desetine slika i vajarskih djela koji ga prikazuju, a generacije su rasle uz Njegošev spomenik.
- Kao dijete sam živio preko puta stare Pobjede, a tamo je na travnjaku bio postavljen jedan fenomenalan spomenik Njegošu u komadu mermera, djelimično iz profila. Ne znam gdje je danas ta skulptura, ali to je bila izvanredna stvar. Njegoš u likovnoj umjetnosti, još u njegovo vrijeme ima nekoliko portreta izvanrednih, kao što je onaj od Tominca. Njegoš je vječita inspiracija. Pomenuću još jedno djelo, koje je meni lično veoma drago, to je skulptura, Njegoševa bista, koju je izradio malo poznati crnogorski vajar Marko Borozan. Jedna izuzetno lirski intoniran prikaz Njegošev, on je tu sav u nekoj dubokoj misaonosti - podsjetio je Čukić.
Navodi da je pišući eseje o Njegošu dao skroman doprinos okeanu njegošologije.
- Rado koketiram sa tom idejom da je Njegoš kao duhovnik, kao pjesnik, on nije bio ratnik, bio odabran od Lovćenske vile, on ima čak i pjesmu gdje vila zavodi čobanina u pećinu. Veoma mi je draga ta slika o Njegošu koga kao dijete zavodi Lovćenska vila i koja mu zapravo došapne taj amanet da se kopa na vrh Lovćena. I niko me uvjeriti ne može da nije bilo tako - rekao je Čukić.
Njegoš je bio beskrupulozan kad bi osjetio izdaju, kaže on, i objašnjava da je to bila ta kontroverzna strana njegove ličnosti, jer je opšte poznato, dodaje, da Njegoš izdaju i intrigu nije opraštao.
- Na dušu mu se stavlja izvjestan broj ubijenih ljudi. Imate jednu stvar koju je opisao vojvoda Ilija Plamenac u memoarima, naime Njegoš se pobratimio sa Ali pašom Rizvanbegović u Dubrovniku, septembra 1842.godine, od toga pravi se jedna sentimentalno romantičarska slika. Međutim, vojvoda Ilija Plamenac piše kako je prije susreta sa Ali pašom, Njegoš od jednoga perjanika tražio da ide sa Filipom Vukovićem i kad uđe u šator da ubije Ali pašu. To se nije dogodilo, izgleda se perjanik kome je to bilo naloženo prepao. Njegoš se već bio osvetio za pogibiju na Grahovu, kad je osam Petrovića nastradalo, već je bio posječen Smail aga, ali je Njegoš očigledno htio da i Ali pašu eliminiše. Hoću da kažem, samo nekoliko dana posle toga, oni su se pobratimili. Ovo je filmska priča i neki crnogorski reditelj bi konačno morao da razmisli o tome da snimi film o Njegošu - zaključio je Čukić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D5jq6COgWM_Q&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Čukić: Nama se Njegoš krade, krivotvori i falsifikuje

Bio je jedna izuzetno mudra, talentovana glava u stvaralačkom naboju među ljudima koji uopšte nijesu bili pismeni. Sama ta činjenica ga čini već fascinantnim. Mislim da su njegovi stihovi jako važni da nam opišu i vrijeme i prostor u kome je stvarao, iako su duboko, duboko ispred svog vremena bili - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, organizatorka programa u Matici crnogorskoj Dragana Erjavšek.
Okean besmrtnosti je naziv tribine o Njegošu, kaže Erjavšek, a sam naziv je proizašao iz Njegoševe pjesme ,,Crnogorac svemogućem bogu”, i, dodaje ona, &nbsp;a fokus tribine je bio na Njegoševim refleksivnim pjesmama.
- Njegova moć da nam predstavi Crnogorce onakvima kakvi jesu, čak i da ih kritikuje, a da se oni ne uvrijede kad ih kritikuje, to je Njegoševa najveća odlika, nešto najbolje što nam je on predstavio. Ovakvi programi su zato vrlo bitni da se konačno maknemo od toga da je samo Gorski vijenac i Luča mikrokozma nešto što Njegoša definiše, i da nije ona jedna pjesma ljubavna, to po čemu ga djeca znaju, nego da im pokažemo.da je on stvarao i nešto drugo i da ima divnih refleksivnih pjesama - rekla je Erjavšek.
Tribina Matice crnogorske ima za cilj da približi djeci i mladima Njegoša, objašnjava Erjavšek, što je potrebno da bi razumjeli arhaični jezik kojim je pisao, ali, naglašava, na tribinama uvijek ima najviše onih koji znaju i, kako kaže, razumiju Njegoša.
- Mi smo duboko u fusnotama, što se tiče i međuratne književnosti, a ne samo Njegoša. Sva sreća pa postoje neki krajevi Crne Gore gdje se održao taj stari govor i onda, kažem, dajemo sve od sebe, ali što se tiče fusnota sve ih je više i biće ih sve više - naglasila je Erjavšek.
Njegoš je bio vrlo usamljen u vremenu u kome je pisao, objašnjava Erjavšek, i to je zaključak svih koji razmišljaju o Njegošu, ističe ona, jer je bio mudri stvaralac u, kaže, nepismenom okruženju.
- Bio je jedna izuzetno mudra, talentovana glava u stvaralačkom naboju među ljudima koji uopšte nijesu bili pismeni. Sama ta činjenica ga čini već fascinantnim. Mislim da su njegovi stihovi jako važni da nam opišu i vrijeme i prostor u kome je stvarao, iako su duboko, duboko ispred svog vremena bili - ističe Erjavšek.
Sagovornica "Budilnika" podsjeća da je nedavno u organizaciji Matice crnogorske održana i tribina o obrazovanju.
- Ono što posle praznika planiramo je naša izložba Ćirilsko štamparstvo 15.i16.vijeka. Prošli smo mnoge gradove i države &nbsp;sa njom, a 19.novembra ćemo je otvoriti u Nikšiću, nakon toga slijedi promocija knjige političkih eseja Radovana Radonjića na Cetinju 27.novembar, Suverena Crna Gora. Decembar ćemo početi predavanjima o Mihailu Laliću , tako da ima svakog mjeseca po četiri, pet značajnih programa, nadam se da će biti i malo više posjećeni - zaključila je Erjavšek.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dwj5xbNM2gDc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Erjavšek: Njegošev okean besmrtnosti

Snijeg je tokom noći prekrio Lovćen, donoseći pravi zimski ugođaj ovom planinskom području.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026010817014_e5c465a7c6a8e80b47c9352dc84cd659f0740c03c468086c157f852bb7626306.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2026010817014_e5c465a7c6a8e80b47c9352dc84cd659f0740c03c468086c157f852bb7626306" data-rendition-name="original" width="930" height="607" loading="lazy" alt="Snijeg na Lovćenu"> </figure>  Prema podacima meteorologa, temperature su se spustile ispod nule, a snježni pokrivač zadržao se na višim nadmorskim visinama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026010817014_5425b743f99455987c07771cd019db8e53a7d87258cb60b25c091aeecc43ef67.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026010817014_5425b743f99455987c07771cd019db8e53a7d87258cb60b25c091aeecc43ef67" data-rendition-name="original" width="922" height="626" loading="lazy" alt="Snijeg na Lovćenu"> </figure>  Vozačima se savjetuje oprez zbog mogućih poledica na putu ka Njegušima i Ivanovim koritima.

(FOTO) Snijeg zabijelio vrhove Lovćena

Mađarski premijer Viktor Orban poručio je da Ukrajina u narednih deset godina od Evropske unije traži čak 800 milijardi dolara, što bi, prema njegovim riječima, za Mađarsku imalo teške socijalne posljedice.
Orban tvrdi da bi se tim iznosom u Mađarskoj penzije mogle isplaćivati narednih 40 godina, a sve porodične pomoći čak 60 godina, piše Index.
U objavi na društvenim mrežama Orban je naveo da ukrajinski premijer Volodimir Zelenski taj novac želi da dobije iz Brisela, dok Brisel, kako tvrdi, planira da teret prebaci na države članice Evropske unije, uključujući Mađarsku.
Orban je otkrio da je na jučerašnjoj sjednici mađarske vlade saslušan izvještaj ministra za evropska pitanja Janoša Boke, u kojem je detaljno objašnjeno kako bi Brisel raspodijelio traženih 800 milijardi dolara i iz kojih izvora bi se obezbijedila sredstva.
- Eto, toliko znači tih 800 milijardi dolara koje ukrajinski premijer želi da izvuče iz Brisela. A oni to, opet, žele od nas. Na jučerašnjoj sjednici vlade saslušali smo izvještaj Janoša Boke o tome kako bi Brisel raspodijelio tih 800 milijardi dolara i iz kojih izvora bi se obezbijedila sredstva. Rezultat je krajnje zastrašujući - poručio je Orban.
Prema njegovim riječima, takozvani „briselski ukazi“ za Mađarsku bi značili ukidanje 13. i 14. penzije, postepeno ukidanje porodičnih pomoći, kao i uvođenje progresivnog poreza na dohodak, kojim bi se dodatno opteretili mađarski poreski obveznici.
- Sve to kako bi se imalo čime da se plate ukrajinski režijski troškovi - dodao je on.
Orban je poručio da Mađarska takav scenario odbacuje i najavio da će izvještaj ministra Boke biti objavljen u cjelosti.
- E, to je ono na šta mi, Mađari, ne pristajemo. Izvještaj ministra Boke objavićemo jer mađarske porodice imaju pravo da znaju kakav im se plan iz Brisela želi nametnuti - rekao je Orban.
Dodao je da će građani Mađarske u aprilu, na parlamentarnim izborima, moći da biraju „između briselskog i puta mira“.

Orban: Zelenski želi novac od Brisela, mi ne pristajemo na taj scenario

Hrvatski analitičar Davor Đenero ocijenio je da je opasna odluka da ministar odbrane Dragan Krapović, po dogovoru sa ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem, predvodi crnogorsku delegaciju u pregovorima sa Hrvatskom.
On je u izjavi za Antenu M ocijenio da je Krapović namjerno pravio probleme u odnosima sa Hrvatskom.
Na pitanje kako komentariše to što je odluka donijeta u saglasnosti sa ministrom vanjskih poslova Ervinom Ibrahimovićem, Đenero kaže da je teško procijeniti što se dešava iza zatvorenih vrata i koliki je manevarski prostor Ibrahimovića.
- Bilo kakvo oslanjanje na Demokrate, na Bečića i Krapovića i te ljude oko njih, koji su na kratkoj uzici Beograda, iza kojih stoji "Vučićeva nevidljiva ruka", za Crnu Goru je strašno veliki rizik, pogotovo u godini koja je jedna od najosjetljivijih u njenoj novijoj istoriji - smatra Đenero.
Govoreći o brodu Jadran, za koji je Krapović ponovio da je legalno ilegitimno vlasništvo Crne Gore, Đenero podsjeća da je Hrvatska formirala komisiju za povrat školskog broda i sukcesiju vojne imovine, te da je na njenom čelu šef hrvatske diplomatije Gordan Grlić Radman.
- Garantujem vam da tu komisiju čine neki od najboljih ljudi u Hrvatskoj javnoj upravi, to su ljudi koji savršeno poznaju teme kojim se bave. Ideja da politikante bez ozbiljnog obrazovanja, bez ozbiljne posvećenosti pristupanju EU, postave sa crnogorske strane, kao kontra strana takvoj ekipi, za Crnu Goru može biti silno opasno - ističe sagovornik Antene M.

Đenero: Oslanjanje na Demokrate, iza kojih stoji Vučićeva skrivena ruka, veliki je rizik za Crnu Goru

Najveću nezaposlenost u Evropskoj uniji u novembru imala je Finska sa 10,6 odsto, dok je Španija pala na drugo mjesto sa 10,4 odsto, objavio je danas Eurostat.
Razlika između dvije zemlje nije velika, ali trend ukazuje na izazove u finskoj ekonomiji, prenosi Yle. Švedska se nalazi na trećem mjestu po nezaposlenosti sa 9,1 odsto.
Finska državna podsekretarka za zapošljavanje i privredu Elina Pilkanen navela je da su rast nezaposlenosti u Finskoj djelimično uzrokovale strukturne promjene i težnja ka povećanju produktivnosti kroz smanjenje troškova, što je dovelo do smanjenja broja zaposlenih u privatnom i javnom sektoru.
Povećanje radne snage i priliv imigranata takođe su uticali na tržište rada. U ostatku Evrope nezaposlenost je znatno niža. Holandija je zabilježila stopu od četiri procenta, dok je Njemačka zadržala nisku stopu od 3,8 odsto.
Iako bruto domaći proizvod raste sporo i u Finskoj i u Njemačkoj, stopa nezaposlenosti je u Njemačkoj daleko niža.
Ministarstvo za zapošljavanje i privredu u Finskoj predviđa da bi stopa nezaposlenosti mogla početi da opada tokom ove godine, uz otvaranje novih radnih mjesta u industrijskim sektorima.
Broj zaposlenih u Finskoj već bilježi godišnji rast od oko 25.000.

Tag: petar-drugi-petrovic-njegos