Nevjerovatna je lakoća sa kojom pojedini javni funkcioneri posežu za najtežim optužbama, bez ijednog dokaza, bez imalo odgovornosti i sa očiglednom namjerom da diskredituju, ućutkaju i zastraše - poručili su u NVO „35mm“ nakon što se poslanik i generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović u parlamentu <a href="https://etv.me/politika/bogdanovic-targetirao-novinare-televizije-e-m-portala-i-portala-analitika-tvrdi-da-kriminalni-klanovi-placaju-po-tekstu-i-do-8-000-eura">beskrupulozno i bez jednog jedinog valjanog argumenta obrušio</a> na novinare Televizije E, M portala i Portala Analitika optužujući ih da im kriminalni klanovi po tekstu, koji njegovoj političkoj frakciji ne idu u prilog, plaćaju i do 8.000 eura. 
Ovakve tvrdnje, ocjenjuju oni, predstavljaju opasan i nedopustiv pokušaj da se profesionalni novinari kriminalizuju, a mediji koji ne pristaju na političko dirigovanje proglase za neprijatelje države. 
- Ovo nije politička neodgovornost - ovo je direktna prijetnja po bezbjednost novinara i redakcija, kao i brutalni napad na osnovne temelje slobodnog društva. Optužiti novinare da su "na platnom spisku kriminalnih klanova" bez ijednog jedinog dokaza, nije samo bestidna kleveta. To je pokušaj da se novinarima na čelo nacrta meta. To je poziv na linč, verbalni barut koji neko drugi lako može da upali - decidni su oni.
NVO 35mm najoštrije osuđuje ovakav govor koji, kako su kazali, više podsjeća na metode autokratskih režima nego na standarde jedne evropske demokratije. 
- Gospodin Bogdanović je, kao izabrani predstavnik građana, u obavezi da čuva dostojanstvo javne riječi, a ne da je koristi kao sredstvo za širenje neutemeljenih optužbi i politički obračun sa neistomišljenicima. U zemlji sa već ozbiljno narušenim medijskim ambijentom, u kojoj su novinari godinama meta pritisaka, prijetnji i nasilja - svaka ovakva izjava dodatno podstiče atmosferu linča. Umjesto da radi na jačanju vladavine prava i zaštiti slobode izražavanja, Bogdanović svojim riječima direktno doprinosi njenom urušavanju - istakli su u NVO 35mm.
Oni izražavaju punu solidarnost sa kolegama iz pomenutih medija i poručuju da novinarstvo nije, i nikada neće biti, kriminal. 
- Ako gospodin Bogdanović posjeduje bilo kakve dokaze za svoje tvrdnje, neka ih hitno dostavi nadležnim organima. Ukoliko ne posjeduje - minimum političke i moralne odgovornosti zahtijeva da se javno izvini - dodali su oni.
NVO „35mm“ poziva i Ministarstvo kulture i medija, kao i sve relevantne domaće i međunarodne institucije, da zaštite slobodu medija i jasno osude ovakve pokušaje targetiranja novinara.
- Za kraj: podsjećamo da je kritički i nezavisni medij temelj svakog demokratskog društva. U svakom pokušaju da se ta sloboda uguši - NVO 35mm će biti uz kolege, novinare i sve koji 'nerviraju' vlastodršce - zaključili su u NVO 35mm.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

NVO 35mm: Optužiti novinare da su na platnom spisku klanova je bestidna kleveta i pokušaj da im se na čelo nacrta meta, Bogdanović poziva na linč

Ukoliko neko smatra da su moje riječi netačne, neka ih demantuje dokazima, a ne praznim frazama o „verbalnim napadima“ - poručio je poslanik i generalni sekretar Demokrata Boris Bogdanović nakon što se u parlamentu <a href="https://etv.me/politika/bogdanovic-targetirao-novinare-televizije-e-m-portala-i-portala-analitika-tvrdi-da-kriminalni-klanovi-placaju-po-tekstu-i-do-8-000-eura">beskrupulozno i bez jednog jedinog valjanog argumenta obrušio</a> na novinare Televizije E, M portala i Portala Analitika optužujući ih da im kriminalni klanovi po tekstu, koji njegovoj političkoj frakciji ne idu u prilog, plaćaju i do 8.000 eura.
On je slobodne medije prvo targetirao tokom izlaganja u Skupštini, a nakon negativnih reakcija u javnosti koje su potom uslijedile, uputio je reagovanje kojim je još jednom potvrdio da za svoje optužbe nema ni jedan jedini argument. Uz sve to se odvažio da od novinara traži ono što se upravo od njega očekuje: dokaze.&nbsp;
Tako je Bogdanović demonstrirao školski primjer psihološke projekcije - mehanizma odbrane u kojem ono što pripada njemu pripisuje drugom: pa dok optužuje medije za navodne veze s kriminalnim strukturama i za plasiranje tekstova po narudžbi, zapravo od njih očekuje ono što sam uporno izbjegava.
- Neka objasni javnosti: Ko je uticao na brojne tekstove koji su pokušavali da diskredituju proces vetinga u policiji? Ko je unajmio pojedince da brane suspendovane policajce protiv kojih su podignute optužnice? I najzad, ko je odlučio da ćuti dok su mafijaši komandovali policijom, a sada se buni kad država pokušava da to promijeni? – naveo je Bogdanović u reagovanju.
On, kaže, ne targetira profesiju nego „štiti građane od laži koje im se serviraju kao informacija“.
- I to ću raditi sve dok se posljednji kriminalni štit ne ukloni iz javne sfere. Sloboda medija ne može biti štit za pranje mafijaških narativa. Nije svako ko nosi mikrofon novinar, niti je svako ko napiše tekst, novinar. Pa tako nijesu novinari oni koji su objavili, bez provjere, informaciju da sam zaposlio svoju suprugu kod jednog policijskog službenika i ako nijesam oženjen. Nijesu novinari oni koji su objavili montiranu forografiju sa zlatnim cipelama koje je navodno nosio ministar odbrane, a koje nikada nije ni vidio sopstvenim očima. Tekstovi koji se pišu po narudžbini nijesu novinarstvo, to je usluga i zna se šta je protivusluga. I to ne tvrdim ja, to govore izvještaji međunarodnih bezbjednosnih službi, istražni predmeti u toku, kao i javnosti dobro poznati kontakti između pripadnika kriminalnih klanova i pojedinih navodno medijskih struktura - naveo je u dijelu reagovanja koje je adresirao na Sindikat medija koji je prethodno osudio njegove optužbe ukazujući da neodgovorno targetiranje novinara ugrožava slobodu medija.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsmcg-osudio-optuzbe-bogdanovica-neodgovorno-targetiranje-novinara-ugrozava-slobodu-medija&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na to su, dodaje on, i ćutali u Sindikatu medija.
- Zbog spinova koje ste i vi kao sindikat preuzeli od ETV, dostaljam vam precizan dio izlaganja, a on glasi: “I znate ko ih štiti? Bemax. M portal. E, televizija. Portal Analitika. Ali iznad svih, štiti ih šef. Ne novinar. Ne urednik. Nego stvarni vlasnik, šef. I oni koji ga zovu: šefe. Oni koji nikada nijesu znali šta je država, jer su uvijek mislili da je njihova. A tekstovi koji se danas pišu u odbranu prljavih policajaca, ne pišu se da bi bili čitani, već da bi bili iskeširani. Jer ih Škaljarski i Kavački klan plaća kod pojedinaca i do 8.000 eura po tekstu. Ne godišnje. Ne mjesečno. Nego po po komadu - naveo je on.
Govorio je, kaže Bogdanović, o „konkretnoj pojavi i konkretnom šefu, koji nije ni urednik, ni novinar, već prikriveni vlasnik“.
- I da postoje pojedinci koji za ozbiljan novac brane interes kriminalnih grupa, i to ne kroz istraživačko novinarstvo, već kroz spin, laž, prikrivanje i kriminalnu logiku “za pare, protiv zakona” – nastavio je Bogdanović.
Divi se, kaže, svim hrabrim novinarima koji se istinom bore za javni interes.
- Čak i kada pogriješe, ako su tražili istinu, provjerili informacije i imali hrabrosti da se izvine, zaslužuju poštovanje. Jer novinar koji traži istinu, čak i kad pogriješi, daleko je bliži profesiji od onih koji znaju da pišu laž i pišu je namjerno. Zato pružam punu podršku slobodnom, profesionalnom i odgovornom novinarstvu. Ali nikad neću ćutati na tekstove koji su naručeni. Ne može se iza slobode medija skrivati prljava propaganda. Jer sloboda nije alibi za laž, nego snaga da istinu kažeš i kad je najteže – zaključio je Bogdanović.
Ovo nije prvi put da politički funkcioneri targetiraju medije i novinare, što je u više navrata osudila domaća i međunarodna javnost, upozoravajući da su takve izjave opasne i podstiču atmosferu linča prema medijima i novinara.
Bogdanović je na isti način targetirao i neformalnu grupu studenata „Kamo śutra“ koju je optužio da je instruisana od kriminalnih klanova zbog organizovanja protesta početkom godine sa kojih su tražene ostavke i smjene njegovih partijskih drugova, ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranoivića i potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost Alekse Bečića, a zbog katastrofalnih propusta policije tokom tragedije na Cetinju 1. januara ove godine.

Anja Ivanović

1250x600

PROJEKCIJA ODGOVORNOSTI: Bogdanović nastavlja da targetira novinare bez argumenata, a od njih traži da se ne brane „praznim frazama“ nego da dokažu da govori neistinu

Nedoučeni i neobrazovani poslanik želi da se ponaša kao da je Lavrentij Berija ili Andrej Višinski u Staljinovom režimu - poručio je predsjednik Crnogorske evropske partije (CEP), akademik i potpredsjednik DANU Novak Adžić nakon što je poslanik Demokrata i generalni sekretar te partije Boris Bogdanović u parlamentu skandalozno targetirao novinare Televizije E, M portala i Portala Analitika navodeći da im kriminalni klanovi po tekstu plaćaju i do 8.000 eura.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fbogdanovic-targetirao-novinare-televizije-e-m-portala-i-portala-analitika-tvrdi-da-kriminalni-klanovi-placaju-po-tekstu-i-do-8-000-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Adžić je konstatovao da Bogdanović ne postupa tako samo prema novinarima - nego i uopšte.
- Sebi daje za pravo da u političkim isprazmim tiradama želi da kontroliše pravosudne organe i da preuzima njihovu nadležnost i vrši politički pritisak sa ciljem da pokuša klevetama ućutkati medije koji objavljuju činjenice koje mu se ne sviđaju - istakao je Adžić.
To, kako je podvukao, nije demokratija - nego zloupotreba i uzurpacija prava i odraz totalitarističke političke svijesti i prakse.
- Takav pristup u politici treba odbaciti jer je negacija evropskih vrijednosti i tekovima savremene civilizacije i političke kulture - naveo je predsjednik CEP-a.
Bogdanoviću je poručio da bi mu poštenije bilo da javnosti objasni je li, kako i kad je završio fakultet.
- Poštenije bi bilo generalnom sekretaru tzv. Demokrata, najlicemjernije i najnesposobnije uhljeb političke partije, g. Borisu Bogdanoviću da javnosti objasni kako je i da li je, kada i đe regularno završio fakultet ili ga kupio, nego što demagoški i bez osnova napada crnogorske demokratske i slobodne medije i hrabre novinare koji izražavaju kritičku misao prema politici aktuelnog nesposobnog režima - zaključio je Adžić.

Adžić: Bogdanović želi da se ponaša kao Lavrentij Berija ili Andrej Višinski u Staljinovom režimu, klevetama pokušava da ućutka slobodne medije

Još jedna u nizu izjava poslanika i funkcionera vladajuće koalicije Borisa Bogdanovića, u kojoj je bez ikakvih dokaza i elementarne odgovornosti danas optužio Portal Analitika, Televiziju E i M portal da su „na platnom spisku kavačkog i škaljarskog klana“ predstavlja drastičan primjer brutalnog targetiranja medija i novinara, koji ozbiljno ugrožava našu bezbjednost i profesionalni integritet.
Ne moramo podsjećati javnost da javne optužbe izrečene u Skupštini, i to bez ijednog iznesenog dokaza, grubo krše osnovna pravila demokratskog društva i slobode medija. Ove izjave nijesu samo klevetničke, već su prije svega opasne, jer dolaze iz usta javnog funkcionera sa imunitetom, koji koristi skupštinsku klupu da diskredituje i kriminalizuje novinare, bez ikakve pravne ili moralne odgovornosti.
Takva vrsta neargumentovanog etiketiranja, bazirana na, najblaže rečeno, političkoj paranoji, predstavlja najprizemniji oblik propagande i pokušaj da se novinari pretvore u mete, a profesionalni mediji u neprijatelje države.
Izmišljanjem brojki, navodnih relacija nepodobnih medija i kriminala, "šefova" i motivacija, Bogdanović je svjesno posegnuo za mehanizmima verbalnog linča, u nadi da će zaplašiti spriječiti novinare da njima postavljaju “nezgodna” pitanja ili da se bave istraživačkim novinarstvom koje očigledno smeta Demokratama.
Podsjećamo javnost da nije prvi put da predstavnici vlasti pokušavaju da uguše kritičku riječ naših novinara i profesionalno izvještavanje fabrikovanjem skandala i etiketiranjem neistomišljenika. Međutim, kada se novinari proglašavaju kriminalcima, a mediji predstavljaju kao produžena ruka mafije, bez ijednog materijalnog dokaza, tada više nije riječ samo o prepoznatljivom političkom folkloru, već o direktnoj prijetnji koja može imati ozbiljne posljedice po bezbjednost redakcija i novinara koji čine te redakcije.
Kompletna redakcija Analitike, uredništvo i menadžment portala, odbacuju i ove lažne tvrdnje koje je danas Bogdanović iznio, a da trepnuo nije. Naš rad je, podsjećamo još jednom one koji bi da nas unize, utemeljen na profesionalnim standardima, snažnoj novinarskoj etici i javnom interesu.
Svaki pokušaj da se novinarstvo izjednači sa kriminalom, a nezavisni mediji predstave kao "prepreka oporavku države", pokazuje duboko nerazumijevanje osnovnih postulata slobodnog demokratskog društva i ukazuje na autoritarne impulse onih koji bi da vladaju bez kontrole i odgovornosti.
Pozivamo sve domaće i međunarodne organizacije za zaštitu novinara i slobodu medija, diplomatski kor i građansku javnost da osude ovakvu vrstu diskreditacije medija i da zaštite ono što je suština svakog demokratskog poretka, a to je pravo novinara da slobodno i bez straha pišu.
Očekujemo da se oglasi i ministarka za kulturu i medije Tamara Vujović, kojoj smo ovim povodom uputili i zvanična pitanja, tražeći da se jasno izjasni šta misli o ovakvim neutemeljenim optužbama partijskog kolege na račun medija i novinara.&nbsp;
Dok čekamo odgovore, da ne bude da ga nijesmo ohrabrili - ako gospodin Bogdanović posjeduje bilo kakav dokaz za svoje tvrdnje, neka ga dostavi nadležnim institucijama. Ako ne, jedini minimum političke i ljudske odgovornosti bio bi da javno uputi izvinjenje zbog gnusnih laži izrečenih s mjesta koje bi trebalo da bude simbol pravde i zakonitosti, a ne mržnje i progona.
U suprotnom, zbog svega navedenog, iskoristićemo sve raspoložive pravne mehanizme kako bismo zaštitili sebe, naše novinare i redakciju od ovakvih opasnih napada, a od gospodina Bogdanovića zahtijevaćemo da za svaku izgovorenu neistinu snosi odgovornost pred nadležnim institucijama.

Ne bavi se Bogdanović samo klevetanjem: Zaplašiti nas nećete, ali ćete optužbe morati da dokažete

Novinarima je potrebno podsticajno okruženje koje im omogućava da rade bezbjedno i sigurno, bez straha od uznemiravanja, političkog pritiska, cenzure ili progona - poručili su iz Evropske komisije nakon što je poslanik Demokrata Momčilo Leković Televiziju E, Portal Analitku, Antenu M i M portal targetirao nazivajući ih „slugama i zaštitnicima mafije“.
Iz Evropske komisije su, na pitanja Antene M ovim povodom, poručili da Crna Gora mora da riješi nedostatke u oblastima slobode medija, jer od toga zavisi i napredak države u procesu integracija.
- Novinarima je potrebno podsticajno okruženje koje im omogućava da rade bezbjedno i sigurno, bez straha od uznemiravanja, političkog pritiska, cenzure ili progona. Ukupni napredak u pregovorima o pristupanju zavisi od napretka u oblasti vladavine prava. U tom kontekstu, Crna Gora mora da riješi sve preostale nedostatke u oblastima slobode izražavanja i slobode medija - naveli su oni.
Kao zemlja kandidat za članstvo u EU, zaključuju oni, Crna Gora bi trebalo da obezbijedi institucionalnu zaštitu novinara od svih oblika nasilja, uključujući punu i efikasnu sudsku obradu starih kritičnih slučajeva.
To što su brojne nevladine organizacije ukazale da je su Lekovićeve riječi, koje je uputio na Dan slobode medija, opasna i nedopustiva retorika koja, osim direktnog pritiska na slobodu medija, predstavlja i potencijalni atak na bezbjednost novinara, Demokrate, koje inače rukovode sektorom bezbjednosti, nijesu uzele u obzir, već su danas personalizovale napad: targetirajući lično glavnog i odgovornog urednika Televizije E Draška Đuranovića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fdemokrate-otisle-korak-dalje-u-crtanju-meta-objavili-fotografiju-draska-duranovica-uz-gnusne-optuzbe-i-pokusaj-diskreditacije-osnovnih-postulata-medija&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

EK povodom Lekovićevog targetiranja medija: Novinari da rade bez političkog pritiska, cenzure ili progona

Portal Analitika večeras je u Kristalnoj dvorani Hotela Hiltona, u prisustvu brojnih uglednih zvanica iz političkog, kulturnog i javnog života Crne Gore, te prijatelja i saradnika naše medijske kuće, obilježio značajan jubilej, 15 godina postojanja. <h2>Đuranović: Današnja Analitika je preispitujuća i samosvjesnija</h2> - Slaveći 15 godina ekipa Analitike potvrđuje novinarski profesionalizam i etičnost, preispitujući svakog dana, bez izuzetka i svoju posvećenost tome. Jer, koliko god tehnologije napredovale, novinarski izrazi se mijenjali, u borbi za opstanak medija, kroz nepopularnu borbu za čitanost i impresije, važno je da se nikada ne izgubi nit ljudskosti i odgovornosti za napisanu riječ - poručila je izvršna direktorica Analitike Tinka Đuranović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241212211244_723d9e8ce6ac2444db2821bb9aa7a5595c1305b28a5755f76e669729055bf78a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241212211244_723d9e8ce6ac2444db2821bb9aa7a5595c1305b28a5755f76e669729055bf78a" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Tinka Đuranović"></figure>  Naglasila je da Analitika ostvaruje rast čitanosti trudeći se da bude drugačija, uz održavanje mape koja je od početka zaštitni znak: to su glavna tema svakog dana i autorski tekstovi koje realizuje redakcija. - Portal Analitika je takođe i glas progresivnih ličnosti iz svih oblasti društva, glas građanskih aktivista. Okupili smo ekipu mladih kolumnistkinja i kolumnista koji su nerijetko zbog svojih stavova prozivani i našli se na udaru nekih „moćnika“. Jedan smo od oslonaca društva i makar mala luča koja osvjetljava put mučnog unutrašnjeg putovanja ka boljem društvu -- naglasila je Đuranović poručujući da je današnja Analitika - preispitujuća i samosvjesnija. Đuranović je zahvalila poslovnim saradnicima i prijateljima Analitike za brojne čestitke, ali i za prisustvo kojim je uveličavana proslavu jubileja. „Uspjeh što trajemo već 15 godina je naš zajednički – bez vas, naših poslovnih partnera, naših prijatelja, čitalaca, građanskih aktivista ne bismo uspjeli - poručila je ona. U ime ekipe Analitike, Đuranović je posebnno zahvalila velikom čovjeku, humanisti Blažu Sredanoviću, Crnogorcu koji iz daleke Amerike podržava nezavisne crnogorske medije, a koji je donacijom omogućio da naš portal obilježi ovaj značajni jubilej. <h2>Mučalica: Stojimo uspravno među vodećim medijima u zemlji</h2> Glavna i odgovorna urednica Portala Analitika Rosanda Mučalica poručila je da trajati 15 godina na crnogorskoj medijskoj vjetrometini nije zanemarljiv uspjeh, posebno ako se ostane dosljedan visokim standardima novinarske profesije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241212211244_31aff62c46d4c7b922db437c47a71f8ca7f2dbc96a59ce641555c3c013b33cc8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241212211244_31aff62c46d4c7b922db437c47a71f8ca7f2dbc96a59ce641555c3c013b33cc8" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Rosanda Mučalica"></figure>  - Prepoznati po profesionalnosti, posvećenosti i aktuelnim temama, svih ovih godina gradili smo i izgradili zavidnu reputaciju, uprkos izazovima i iskušenjima pred kojima smo se nalazili, istovremeno dajući doprinos snaženju medijske scene Crne Gore. Mi, u stvari, imamo jako dobre temelje, postavljene kako treba, decembra 2009, i to je jedan od ključnih razloga zbog kojih i danas stojimo uspravno među vodećim medijima u zemlji - ocijenila je ona. Kako je dodala, Analitika je svih ovih godina rasla i prolazila izazove zajedno sa Crnom Gorom. - Zato današnja Analitika ima odgovornost da nastavi još posvećenije da njeguje vrijednosti savremene Crne Gore i njenog identiteta kroz pravovremeno i objektivno izvještavanje u svim oblastima. Sve to ne bi bilo moguće da nije ovog malog kruga velikih ljudi koji čine motor pokretač Analitike. Godina za nama bila je izazovna i turbulentna, ali trud, posvećenost, rad i, ispostaviće se, snažan tim Analitike učinio je 2024. jednom od naših najproduktivnijih godina - naglasila je Mučalica. Poručila je da će Analitika nastaviti da i u vremenu koje dolazi bude objektivna i svestrana, da uspješno odolijeva pritiscima i nerealnim očekivanjima, da plasira sadržaje prepoznatljivog i nespornog kvaliteta, ali i da zavrijedi veću pažnju čitalaca podižući kvalitet sadašnjih i novih rubrika. - Iako za ovu profesiju danas ono svijetlo na kraju tunela možda izgleda daleko, moramo vjerovati da dolaze neka bolja vremena i za medije i za novinare. U to ime, profesionalnost i kompetentnost i dalje će biti naše vodilje i potvrda kvaliteta Analitike. To vam obećavamo - poručila je Mučalica. Na početku svečanosti prikazana je kratka video animacija kojom je predstavljen aktuelni tim Portala Analitika. Muzički dio svečanosti upotpunila je violinistkinja Verica Čuljković. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DGdOpPgD6bYo&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Analitika obilježila jubilej: Novinarska luča koja osvjetljava mučno putovanje ka boljem društvu

“I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, četnik Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran Temeljnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi. To je javno korištenje pravnog oružja koje je Crkvi Srbije, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem izdajnički dokument.“
Da li iko u Crnoj Gori shvata šta se zapravo desilo u Gornjem Zaostru?
Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije, pod plaštom liturgije i osveštanja, pred okupljenim poštovaocima lika i “djela” četničkog komandanta i zločinca Pavla Đurišića, izgovorio je rečenicu koja je srž kapitulacije jedne države: “Spomenik ćemo staviti u crkvu, pa neka dođu da ruše crkvu.”
To nije samo bahata prijetnja, to je javno korištenje pravnog oružja koje mu je, na tacni, predao Dritan Abazović tog 3. avgusta 2022. godine, potpisavši s patrijarhom Porfirijem Temeljni ugovor – dokument kojim je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori dobila ne samo privilegije, nego i faktički status države u državi.
Jer, član 7 tog ugovora je pravna tvrđava za ovakve poteze: nepovredivost crkvenih objekata, zabrana ulaska policiji bez odobrenja crkvenih vlasti, obaveza države da uknjiži crkvenu imovinu čak i bez dokaza o vlasništvu. Ukratko – SPC može u svoje zidove unijeti šta hoće, od oltara do biste ratnog zločinca, a država – ako nije neposredna opasnost po život i zdravlje – može samo da stoji i gleda.
I upravo to se i dogodilo. Policija je, po zakonu, morala ukloniti nelegalno postavljeni spomenik. Mještani i okupljeni “četnički simpatizeri” navodno su pristali da ga uklone nakon osvještanja. I umjesto uklanjanja, Đurišić je “ukazom oltara” preseljen u crkvu. Misija završena. Država – šah-mat.
Ovo nije izolovan incident. Ovo je dokaz funkcionalne nemoći Crne Gore kada SPC odluči da koristi privilegije iz Temeljnog ugovora kao politički alat. I nije SPC ta koja se krije – ona otvoreno preko svojih emisara kaže: “Dođite, rušite crkvu ako smijete.” To je političko reketiranje I sprdnja sa državom upakovano u kanonsko pravo.
Pavle Đurišić nije bilo ko iz prošlosti. On je komandovao formacijama koje su tokom Drugog svjetskog rata izvršile masovne zločine nad muslimanima, Hrvatima i antifašistima. Čovjek koga je i Hitler odlikovao. A danas, zahvaljujući članu 7 Temeljnog ugovora, njegov spomenik postaje “nepovrediv” jer se nalazi unutar crkvenih zidina.
Da budemo jasni – ovo je pravna perverzija. Temeljni ugovor se u javnosti prodavao I predstavljao kao “regulacija odnosa Crne Gore i SPC-a” i “pravna sigurnost za vjerske zajednice”. U stvarnosti, on je otvorio Pandorinu kutiju: crkva može, mimo volje i zakona države, postati skladište političkih i ideoloških simbola – od postamenta četnika do zastava koje negiraju ustavni poredak.
Još je strašnije što se ovo radi s punom sviješću o pravnim posljedicama. Mitropolit Metodije nije govorio u afektu – on je svjesno demonstrirao pravni imunitet SPC-a. A taj imunitet je potpisao, legalizirao i u Ustavni sud ugurao tadašnji premijer Dritan Abazović. Ustavni sud je odbacio inicijative za poništavanje ugovora, iako su sudije Đuranović i Šćepanović otvoreno rekli da je riječ o neustavnom aktu koji podriva sekularni poredak.
Ovo je klasičan primjer države koja se odrekla svog suvereniteta. Država koja, ako se i pokuša suprotstaviti, mora prvo da pita crkvu da li smije. Država koja na vlastitoj teritoriji ima enklave gdje zakoni ne vrijede, jer “viši kanoni” kažu drugačije. I što je najgore, država je bila ta, koja je preko svojih emisara potpisala svoju, na dobrom dijelu teritorije, kapitulaciju.
I tako, u 2025. godini, u “oslobođenoj” Crnoj Gori, Pavle Đurišić ne samo da ima spomenik, nego ga čuva pravni kišobran jednog interdržavnog ugovora. To je groteskna slika: oltar iza koga stoji bronzani zločinac, a ispred koga stoji država koja se pravi da ga ne vidi.
Budimo posve iskreni, država je ta koja svojim potpisom garantuje Đuirišićevu bronzanu nepovredivost iza crkvenih zidova.
Pitanje više nije pravno, nego civilizacijsko: da li Crna Gora ima snage da raskine ovakav ugovor i vrati državu narodu i građanima još više iz kandži SPC-a? Ili će SPC nastaviti da diktira šta se smije, a šta ne smije ukloniti ili zaštititi – od krsta do spomenika Hitlerovom savezniku i odlikovaniku?
Jer, kad crkveni zidovi postanu posljednje utočište četništva, to nije samo problem zakona. To je pitanje obraza jedne države. A obraza, bojim se, Temeljni ugovor ne poznaje.
Zato i jeste napravljen i potpisan da stvori državu u državi kao posljednje utočište hulja!

Kako je Temeljni ugovor pretvorio SPC u državu u državi – Pavle Đurišić, oltar i kapitulacija Crne Gore

Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Crnogorski PEN centar uputili su poruku dubokog poštovanja prema žrtvama i solidarnosti sa svima pogođenima tragedijama koje su u protekle tri godine obilježile Cetinje i Crnu Goru.
- Hrabrost onih koji, uprkos nezamislivom bolu, istrajno traže istinu i pravdu, obavezuje cijelu Crnu Goru. Istina se mora izgovoriti, odgovorni moraju odgovarati, a nijedna porodica i nijedno dijete nikada više ne smiju proći kroz ono što su oni prošli. Ćutanje institucija ne smije biti odgovor na ljudsku patnju. Kao odgovorno društvo, moramo prekinuti tišinu koja prijeti da preraste u zaborav. Ne smijemo dozvoliti da se tragedije svedu na statistiku, niti da se bol mjeri trajanjem medijske pažnje - navodi se u saopštenju.
Dodaju da sjećanje na žrtve nije samo čin pijeteta, već i jasan izraz otpora ravnodušnosti.
- To je poruka da su životi, dostojanstvo i istina važniji od političkog komfora ili institucionalne šutnje. Zato ćemo 12. avgusta biti na Cetinju – da pokažemo da pamtimo, da stojimo uz porodice stradalih i da potvrdimo da Crna Gora može biti društvo koje život cijeni iznad svega - poručuju iz FCJK i Crnogorskog PEN centra.

FCJK i PEN centar: Istina se mora izgovoriti, odgovorni moraju odgovarati

U zemljotresu jačine 6,1 stepen Rihterove skale koji je u nedjelju veče pogodio provinciju Balikesir u zapadnoj Turskoj, povrijeđene su četiri osobe.
Agencija za upravljanje katastrofama i vanrednim situacijama saopštila je da je epicentar zemljotresa bio je u okrugu Sindirgi, na dubini od 11 kilometara.
Ministar unutrašnjih poslova Turske, Ali Jerlikaja rekao je da nema izvještaja o žrtvama, ali da se nekoliko zgrada srušilo u Balikesiru, prenosi Anadolija.
Ministar zdravlja Kemal Memisoglu kazao je da su četiri osobe povrijeđene i hospitalizovane, ali da nijesu životno ugrožene.
Zemljotres se osjetio i u Izmiru, Kutahji, Jalovi, Istanbulu, Manisi, Ušaku, Ajdinu, Eskišehiru, Sakariji i Tekirdagu.
Guverner Izmira Sulejman Elban rekao je da se zemljotres osjetio i u Izmiru, ali da nijesu otkriveni nikakvi neželjeni događaji.

Zemljotres u Turskoj, srušeno više zgrada

Većina direktora obrazovno-vaspitnih ustanova Crne Gore uputila je zajedničko obraćanje stručnoj i široj javnosti povodom dopisa Sindikata prosvjete Crne Gore od 5. avgusta 2025. godine, koji je elektronskim putem dostavljen školama.
Kako navode, iako dopis nije potpisan od ovlašćenog lica, njegov ton i sadržaj zahtijevaju pažnju zbog poruka koje se odnose na rad obrazovno-vaspitnih ustanova i njihovih rukovodilaca.
- Neprijatno nas je iznenadio način izražavanja, koji značajno odstupa od standarda institucionalne i sindikalne komunikacije. Korišćenje naredbodavnog jezika i pominjanje mogućih sudskih tužbi, posebno prema direktorima škola, predstavlja vid pritiska koji smatramo neprimjerenim i potencijalno nezakonitim - ističu direktori.
Oni podsjećaju da su svi zaposleni – direktori, računovođe i nastavnici – prethodnih mjesec i upoznati sa uvođenjem centralizovanog obračuna zarada, zakonski utemeljenim mehanizmom koji obezbjeđuje pravičnost, transparentnost i jednak tretman svih u obrazovnom sistemu. „Direktori nijesu donosili samostalne ili proizvoljne odluke, već su postupali u skladu sa važećim zakonskim i institucionalnim okvirom“, naglašavaju.
U saopštenju se izražava puno povjerenje u rad Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija i ministarke, „koja je više puta potvrdila da zastupa interese prosvjetnih radnika i javni interes“.
Direktori poručuju Sindikatu da djelovanje usmjeri ka konstruktivnom dijalogu i odgovornom zastupanju prava zaposlenih, uz međusobno uvažavanje i saradnju. „Pritisci na direktore da postupaju mimo zakona i profesionalne etike nijesu prihvatljivi, niti doprinose unapređenju obrazovnog sistema“, navodi se.
- Direktori nijesu servis bilo koje interesne grupe, pa ni Sindikata. Mi smo ljudi od integriteta, koji svakodnevno i odgovorno rade u interesu obrazovnog sistema Crne Gore - poručuju.
Na kraju, direktori zahvaljuju prosvjetnim radnicima na profesionalizmu i pozivaju na organizovanje zajedničkog sastanka između Ministarstva, aktiva direktora i Sindikata prosvjete, ističući da se obrazovanje može unaprijediti samo kroz otvorenu komunikaciju i partnerstvo.

Direktori škola reagovali na dopis Sindikata prosvjete: Mi smo ljudi od integriteta, ne servis interesnih grupa

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Incident koji se odigrao juče u selu Gornje Zaostro kod Berana, tokom uklanjanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, kada su fizički i verbalno zlostavljani novinari imao je elemente linča, a država je pokazala da nema stvarnu kontrolu nad tim prostorom, opisao je Pobjedin novinski fotograf Stevo Vasiljević za Televiziju E dramatične trenutke koje je doživio, zajedno sa kolegama Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem iz Vijesti.
Kako je naveo, jutro na lokaciji proteklo je mirno, uz korektan odnos domaćina. No, po povratku iz Berana, kada je počelo uklanjanje biste situacija je eskalirala.
- Na platou gdje smo ranije normalno radili, masa je krenula ka nama. U jednom trenutku to je bilo na ivici linča. Ljudi su nas vrijeđali, gurali, prijetili. Meni je jedan čovjek razbio kameru pivskom bocom, pa pokušao da me udari po glavi. Drugi, stariji muškarac, zaletio se na mene s nožem. Svi su bili naoružani, masa bez kontrole. U takvim uslovima prestajete da izvještavate i pokušavate da se zaštitite - kazao je Vasiljević.
On tvrdi da je incident mogao da bude spriječen u nekoliko sekundi, jer su, prema njegovim riječima, kontrolu nad događajem imali sveštenici, a ne državne institucije.&nbsp;
- Oni su faktički određivali šta se može, a šta ne. Da je sveštenik, s kojim smo ujutro ljubazno razgovarali, prišao i rekao ‘stanite da vidimo što se dešava’, masa bi stala. Ali on se povukao. Saruman kad kaže ‘kreni’, Orci krenu. Kad kaže ‘stani’, Orci stanu. Tako je to izgledalo - opisao je.
Vasiljević smatra da incident pokazuje ozbiljan problem – da izvršna vlast ne kontroliše dio teritorije Crne Gore, te da se više apsolutno ne osjeća bezbjedno jer predstavnici izvršne vlasti ne mogu garantovati bezbjednost na teritoriji države.
- Ako ja, kao novinar sa decenijama iskustva i akreditacijom u svim državnim organima, treba da tražim od sveštenog lica ‘blagoslov’ da bih radio, onda to znači da oni kontrolišu taj prostor. Država tu ne važi. Pravila ponašanja određuju sveštena lica - rekao je Vasiljević.
On je povukao paralelu sa situacijama u kojima države izgube suverenitet nad dijelom teritorije.&nbsp;
- Kao što Ukrajina nema kontrolu nad Krimom, tako i ovdje, kad prođete tunel kod Kolašina, čini mi se da država više nema kontrolu. To je poraz institucija. Odluke tamo donose druge organizacije, ne izvršna vlast – kazao je Vasiljević.
On je kritikovao i odsustvo policije tokom događaja.&nbsp;
- Na događaju koji je zabranjen, nije bilo nijednog policajca. Kada nema policije kada prijeti ozbiljna eskalacija, To je još jedan dokaz da tamo država nema kontrolu – kazao je on.&nbsp;
Vasiljević je upozorio da situacija u kojoj građani i novinari počinju sami da organizuju svoju zaštitu vodi u anarhiju.&nbsp;
- Ako ja moram da razmišljam kako da se sam zaštitim na događaju u Crnoj Gori, to znači da država ne funkcioniše. Ipak, nastaviću da izvještavam, jer je to jedini način da ti prostori jednog dana postanu sigurni – poručio je Vasiljević.

Vasiljević: Na sjeveru Crne Gore država nema kontrolu, odluke tamo donose druge strukture

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: portal-analitika