U većini evropskih zemalja univerzitetska diploma znači manju šansu za nezaposlenost, ali Turska je izuzetak, pokazuju podaci koje je analizirao Euronews Business.
Da li vas diploma zaista štiti od nezaposlenosti u Evropi, odgovor je potvrdan jer podaci pokazuju da u svim članicama EU diplomci imaju nižu stopu nezaposlenosti od onih koji nemaju fakultet.
Ipak, ovo ne važi za cijelu Evropu, jer je Turska jedina zemlja gde je situacija drugačija.
Prema Eurostatu, u Turskoj univerzitetski obrazovani ljudi češće ostaju bez posla nego ostali.
I razlika u nezaposlenosti, i odnos diplomaca u odnosu na ukupnu populaciju, znatno se razlikuju od zemlje do zemlje.
Tokom 2024. nezaposlenost u Evropi se kretala od samo 2,6 odsto u Češkoj do 11,4 odsto u Španiji za građane uzrasta od 15 do 74 godine.
Prosječna stopa nezaposlenosti u EU iznosi 5,9 odsto.
Pored Španije, najvišu nezaposlenost imaju i Grčka, Turska, Srbija, Finska i Švedska - sve iznad osam odsto. 
S druge strane, zemlje poput Češke, Poljske, Malte, Njemačke, Islanda, Holandije i Slovenije imaju nezaposlenost ispod četiri odsto.
<h2>Nezaposlenost među diplomcima</h2>
Među visokoobrazovanima, najniža nezaposlenost u 2024. bila je u Češkoj i Poljskoj (1,4 odsto), dok je Turska prednjačila sa čak 9,2 odsto.
Prosječna nezaposlenost među diplomcima u EU je 3,8 odsto.
Odmah iza Turske po nezaposlenosti diplomaca su Grčka (7,3 odsto), Španija (6,9 odsto), Srbija (6,5 odsto) i Francuska (5 odsto).
Stoga, Turska je jedina zemlja gdje diploma povećava šansu za nezaposlenost. Iz OECD-a poručuju da je ovakva situacija uistinu neuobičajena. Najveći jaz bilježi Španija gdje je gotovo duplo manja nezaposlenost među diplomcima u odnosu na ukupnu populaciju.
Turska je jedina sa negativnim odnosom - 0,96, dok u EU prosječno diplomci imaju 55 odsto manju vjerovatnoću da budu nezaposleni.
Najveća razlika između diplomaca i opšte populacije u pogledu nezaposlenosti primijećena je u Rumuniji, Slovačkoj, Bugarskoj i Mađarskoj.
<h2>Bum univerziteta u Turskoj</h2>
Tokom posljednjih 20 godina, Turska je jedina zemlja u kojoj su diplomci čak 12 puta bili nezaposleniji od opšte populacije.
U EU se jaz između diplomaca i ostalih smanjuje, što znači da visoko obrazovanje polako gubi prednost.
Turska je rekorder po broju studenata u odnosu na broj stanovnika - čak 95 na 1.000 ljudi.
Broj javnih univerziteta u Turskoj više se nego udvostručio sa 53 u 2003. na 129 u 2018. godini. Danas, Turska ima ukupno 204 univerziteta (129 državnih i 75 privatnih).
OECD upozorava da broj visokoobrazovanih raste brže nego što tržište rada može da prati, pa ekspanzija obrazovanja ugrožava kvalitet studija i smanjuje vrijednost diplome na tržištu rada.
Stoga, OECD savjetuje da Turska mora da stavi akcenat na kvalitet studija i njihovu primjenu u praksi, prenosi Euronews.
Zabrinjavajuće je i to što je Turska među zemljama sa najmanje diplomaca iz STEM oblasti, odnosno iz oblasti nauke, tehnologije, inženjerstva i matematike.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Jedina evropska zemlja gdje diploma fakulteta smanjuje šanse za posao

Univerzitet Crne Gore i kompanija One potpisali su danas u Rektoratu memorandum o saradnji u okviru inicijative „Stipendije najboljima, posao kod najboljih“. Memorandum su svečano potpisali rektor Univerziteta Crne Gore, prof. dr Vladimir Božović, i izvršni direktor kompanije One Crna Gora, Branko Mitrović.
Cilj ovog memoranduma, kako je saopšteno sa Univerziteta Crne Gore, je pružanje podrške najuspješnijim studentima kroz stipendije, stručnu praksu i mogućnost zapošljavanja.
- Ova saradnja predstavlja važan korak ka unapređenju obrazovnog i profesionalnog razvoja mladih talenata, omogućavajući im da tokom studija dobiju finansijsku podršku i steknu praktična iskustva u kompaniji koja se bavi telekomunikacijama - poručili su oni.&nbsp;

1250x600

UCG i One potpisali memorandum o saradnji u okviru inicijative - Stipendije najboljima, posao kod najboljih

Popularna izreka kaže da čovjek ne bi trebalo da živi da bi radio, već da radi da bi živio. Osim što je za većinu ljudi u moderno vrijeme egzistencijalna, mnogi psiholozi smatraju da je potreba za radom svojstvena ljudskoj prirodi, piše Euronews, a prenosi RTCG.
Društvo počiva na radu jer je to temelj za ostvarivanje materijalnog napretka i rasta kvaliteta života. Najbogatije države su one koje su oplemenile ljudski rad ili, ekonomskim rečnikom, povećale kvalitet ljudskog kapitala, što im često omogućuje da i bez obilja prirodnih sirovina na svojoj teritoriji stvaraju i održavaju najbogatije ekonomije na svijetu.
Međutim, ljudi zahtjevaju i aktivnosti koje ne podrazumijevaju rad. To ne znači da ništa osim rada nije produktivno ili ekonomski i društveno korisno. Upravo suprotno – briga za djecu, volontiranje, potrošnja te održavanje društvenih i porodičnih odnosa neke su od aktivnosti koje stvaraju veliku dodatnu vrijednost u društvu, a da nisu rad. Iz toga proizlazi da manje vremena utrošenog na rad ostavlja više vremena za slobodne, ali društveno i individualno jako vrijedne aktivnosti.
Rad je ipak nužnost koja se ne može ignorisati. Zadovoljavanje primarnih ljudskih potreba, poput hrane, kuće, odjeće i obuće uveliko zavisi od materijalnih mogućnosti koje proizilaze iz rada.
Bitan je balans između rada i slobodnog vremena, a idealno maksimizovanje vrijednosti rada da bi se minimizovala potreba za potrošenim vremenom na njega. U suštini se postavlja pitanje kako raditi što manje, a imati što više koristi od rada. Glavni je način za to na većem nivou da se država sve više ekonomski razvije. Jednostavno rečeno, stanovnici bogatijih država rade manje nego stanovnici siromašnih država. Kako to?
Najmanje sati nedjeljno odrade stanovnici Holandije
Ne mora da se posmatra globalna slika da bi se došlo do zaključka da je ekonomski razvoj najbolji put za ostvarivanje manje potrebe za radom. To se vidi već na nivou Evrope. Na zapadu Evrope se samo u jednoj državi radi više od 37 sati nedjeljno, Portugalu (37,5 sati). Najmanje sati nedjeljno odrade stanovnici Holandije, tek 32,1 sat. Manje od 34 sata nedjeljno radi se još u Njemačkoj (33,9 sati), Austriji (33,9 sati), Danskoj (33,9 sati) i Norveškoj (33,7 sati).
Na istoku Evrope radi se između 37 i 43,1 sat nedjeljno, s izuzetkom Estonije (36,5 sati). Najdužu satnicu u nedjelji odrade stanovnici Turske (43,1 sata), Srbije (41,3 sata) i Grčke (39,8 sati). U Sloveniji se nedjeljno radi 38 sati, a u Hrvatskoj 37,8 sati. Već je na prvi pogled vidljivo kako postoji negativna korelacija između visine BDP-a po stanovniku i prosječnog broja radnih sati nedjeljno. Okvirno, što je država više razvijena, to njeni građani nedjeljno rade manji broj sati.
U Adria regionu radi se sve manje
Ne radi se samo o zakonitosti koja postoji kada se države upoređuju međusobno nego i za svaku državu pojedinačno važi da što se više ekonomski razvija, to njeno stanovništvo manje radi. Prošle godine su zaposleni između 20 i 64 godine u Hrvatskoj radili 0,5 sati nedeljno manje nego 2015. To je još uvijek iznad prosjeka EU, u kojem je prosječni broj nedjeljnih radnih sati pao sa 36,9 2015. na 36 2024.
Još veći pad u tom razdoblju zabilježile su Slovenija i Srbija, sa 39 na 38, odnosno s 42,3 sata na 41,3 sata. Iako su podaci nepotpuni, BiH, Sjeverna Makedonija i Crna Gora bilježe sličan trend. Ekonomski rast dovodi do smanjenja broja nedjeljnih stvarnih radnih sati.
Siromašni moraju da rade mnogo više od bogatih
Podaci OECD-a dokazuju pravilo da siromašniji više rade od bogatih, na globalnom nivou. Od država za koje organizacija prikuplja podatke, najviše stvarnih radnih sati odrade zaposleni u Peruu, Meksiku i Kostariki, njih više od dvije hiljade.
S duge strane, u bogatim državama Evrope, poput Njemačke, Danske, Holandije, Norveške, Švedske, Francuske itd. radi se manje od 1,6 hiljada sati godišnje. Ipak, ne zavisi sve isključivo od visine standarda. Postoje države koje delimično iskaču, tj. rade neobično mnogo s obzirom na nivo ekonomskog razvoja, poput SAD sa 1.799 radnih sati godišnje i Južne Koreje sa 1.872 radna sata godišnje.
Međutim, okvirno pravilo da što je država razvijenija i bogatija, to stanovništvo radi manji broj radnih sati godišnje jako je čvrsto. Primjera radi, iako zaposleni u SAD rade neobično dugo za nivo dostignutog standarda, to je ipak 453 sata manje nego radnici Perua i 498 sati manje od radnika u Kolumbiji.
U cijeloj evidenciji OECD-a postoji samo jedna država u kojoj se 2023. radilo više radnih sati godišnje nego 2010. godine, Velika Britanija. U svim ostalim državama radilo se manje, te je prosječno na nivou cijelog OECD-a broj godišnjih radnih sati pao sa 1.797 2010. na 1.742 2023.
U Hrvatskoj je 2010. prosječni godišnji broj stvarnih radnih sati iznosio 1.942, a 2023. 1.837 sata, a u Sloveniji je prosječni radnik između 20 i 64 godine radio 1.680 stvarnih radnih sati, što je smanjeno na 1.616 sati do 2023.
Raditi kvalitetno, a ne dugo.
Bogatije države mogu da priušte da im stanovništvo radi manje sati i bez obzira na to zadrže visoki standard zato što su im radnici produktivniji nego u siromašnim državama. To je djelimično rezultat “kvalitetnije” radne snage, koja je obrazovanija, kvalifikovanija, zdravija i upotrebljava bolje poslovne procese.
Drugi uzrok je razlika u tipu industrija koje postoje u određenoj državi. Bogatije države imaju kompleksnije industrije koje ostvaruju veću dodatu vrijednost po radniku, kapitalno su intenzivnije (siromašne države oslanjaju se na radno intenzivnu industriju) i generalno su profitabilnije.
Radi se o međuzavisnosti. Industrije visoke dodatne vrijednosti zahtijevaju visokokvalifikovanu radnu snagu, visoka kapitalna opremljenost omogućuje radu veću produktivnost, a sam kapital zahtijeva obrazovanu radnu snagu da bi se mogao efikasno upotrebljavati. Na primjer, mašina koja se koristi u proizvodnji robe visoke dodate vrijednosti ne može biti korišćena ako nema kvalifikovane radne snage u državi.
Zbog toga u državama poput Irske, Norveške, Danske, Belgije i Švajcarske mogu nedjeljno i godišnje raditi manji broj sati, a svejedno da stvore daleko veću vrijednost od radnika u manje razvijenim državama koji vremenski rade mnogo više.
Važne su i institucije, formalne i neformalne. Bogate države imaju zajedničke karakteristike kao što su visoko ulaganje u istraživanje i razvoj, uspješne obrazovne institucije, efikasan pravosudni aparat, niske stope kriminala i korupcije te efikasno zdravstvo. Postoji i snažna pozitivna korelacija između ekonomskih sloboda tog nivoa ekonomskog prosperiteta u državama u smjeru da u bogatijim državama postoje veće ekonomske slobode.
Produktivnost po satu rada u Bugarskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Mađarskoj, Letoniji, Portugalu i Rumuniji se 2023. kretala između 40 i 60 dolara po satu rada, dok je u SAD, Danskoj, Švajcarskoj, Belgiji, Luksemburgu, Norveškoj i Irskoj bila između 90 i 150 dolara.
‘Nova Evropa’ sustiže ‘Staru Evropu’
U cijeloj EU produktivnost raste jako sporo posljednjih godina, prije svega zbog sporog rasta produktivnosti u velikim bogatim državama poput Njemačke, Italije i Francuske. Razvijene države svijeta se već decenijama muče s problemom sporog rasta produktivnosti, uprkos digitalizaciji, automatizaciji, robotizaciji i sličnim procesima koji su revolucionirali modernu ekonomiju. No države tzv. “Nove Evrope”, među kojima je i Hrvatska, ostvaruju bolji rast produktivnosti.
Prošle godine je produktivnost po satu rada u Hrvatskoj bila 16,85 odsto veća nego 2020. godini, u Srbiji 18,26 odsto veća, Bugarskoj 12,57 odsto veća, a Poljskoj 11,93 odsto veća. Na nivou cijelog EU je u posmatranom periodu praktički bila nepromenjena.
Oni koji žele da rade manje prvo moraju postati bogatiji
Kako bi se moglo manje raditi, treba se prvo ekonomski razviti i obogatiti. Koristi od ekonomskog napretka dvostruke su: povećavaju se realne plate i raste standard građana, a istovremeno se može raditi sve manje, što ostavlja više vremena za druge aktivnosti, kao što su volontiranje, briga o djeci, druženje, dodatno obrazovanje i sl.
Odrediti cilj lako je, sve države žele ekonomski napredak. Kako stići do tog cilja na najefikasniji mogući način teško je pitanje. Povećavanjem produktivnosti rada, svakako, ali koje politike i alate koristiti kako bi se to ostvarilo? Kvalitet odgovora na to pitanje stvara razlike u ekonomskim sudbinama država.

Ekonomska tajna bogatih zemalja: Manje rada, više novca

Predsjednik Opštine Pljevlja dr Dario Vraneš, kako su javili pljevaljski mediji, primio je danas Emira Loja, mladića koji je u četvrtak, 24. oktobra, bez straha za svoj život, na vapaj medicinske sestre – upomoć, utrčao u ordinaciju u Domu zdravlja, gdje je zatekao ljekara u krvi, sa nožem pod grlom i napadač koji je prijetio da će da ga zakolje. Predsjednik Opštine je, kako prenose lokalni mediji, izrazio duboko poštovanje i zahvalnost mladom heroju za njegovu hrabrost i odlučnost. - Ovaj čin je primjer kako pojedinac može da utiče na život drugih. Tvoja hrabrost zaslužuje sve pohvale, i mi smo ponosni što imamo ovakve ljude u našem gradu - rekao je Vraneš. On je, sudeći prema saopštenju sa ovog sastanka, Loju obećao posao. Iako diplomirani ekonomista ovaj maldić, kako smo pisali, od 2019. godine u Pljevljima ne može naći posao i sakupio je desetine odbijenica. Konkuriše i na oglase sa nižim kvalifikacijama, ali uzalud.&nbsp; Vraneš je danas rekao Loju da je sa ministrom zdravlja dr Vojislavom Šimunom razgovarao o mogućnostima rješavanja njegovog zapošljenja. Mladom heroju Vraneš je uručio simboličan poklon, a, kako je saopšteno, razgovaralo se i o mogućim inicijativama za promovisanje sigurnosti na radnom mjestu i podršku zdravstvenim radnicima. - Ovaj događaj podsjeća sve nas na važnost solidarnosti i hrabrosti u teškim trenucima. Opština Pljevlja će nastaviti da radi na unaprjeđenju uslova rada i sigurnosti za sve naše građane, a istinske heroje će uvijek ponosno isticati – zaključio je Vraneš. Portal ETV prvi je medij koji je ispričao priču o heroju iz Pljevalja Emiru Loju, u subotu, 26. oktobra, kada smo istakli upravo sramotnu činjenicu da ga do objavljivanja tog teksta niko od lokalnih i državnih zvaničnika nije pozvao da mu, makar, zahvali na herojskom činu.&nbsp; Do informacije smo došli zahvaljujući Fejsbuk objavi Pljevljaka Pavla Čolovića koji je napisao da je dr Tursumović živ zahvaljujući Loju i apelovao na državne i lokalne vlasti da zaposle ovog mladića. Lojo je tada za Portal ETV ispričao da je u hodniku čekao red da ovjeri ljekarsko uvjerenje koje je trebalo da preda uz ostalu dokumentaciju za oglas za vozača u Domu starih, kada je istrčala medicinska sestra dozivajući upomoć. Bez razmišljanja je utrčao u ambulantu i savladao napadača koji je doktoru držao nož pod grlom. Napisali smo da je rizikovao život, jer dok se rvao sa napadačem u pokušaju da mu otme nož, oštrica je bila tik uz njegov stomak. - To je slika koju nikada neću zaboraviti. Napadač je doktoru držao nož tačno pod grkljanom, a doktor sav u lokve od krvi – ispričao je Lojo za naš portal Na dr Tursumovića, poznatog neuropsihijatra, u ordinaciji je nasrnuo šezdesetpetogodišnji Pljevljak Dušan Vukašinović. Došao je u ambulantu, naoružan nožem, a pošto je ovaj ljekar dan ranije odbio da mu izda ljekarsko uvjerenje za oružni list. - Začuo se krik. Bila je to medicinska sestra koja je radila sa doktorom Tursumovićem... Vikala je: „Upomoć, neka mi neko pomogne! Čovjek je nožem napao doktora Tursumovića!“... Onda je zavikala: „Lojo, molim Vas, pomozite“! I ja sam pojurio. Ušao u prostoriju i imao sam što vidjeti. Bez razmišljanja sam krenuo prema napadaču i uhvatio ga za ruku. Nekako mu oteo nož, savladao ga i bacio na krevet. U to su još dvojica momaka ušla da mi pomognu da ga zadržim. On je samo ponavljao: „Pustite me da ga zakoljem! Pustite me da ga zakoljem!“... Vikao je: „Polomi mi ruku!... Pustite me, pustite me!“... To je trajalo jedno pet-šest minuta, a meni je to bila vječnost. To je scena koja će mi za čitav život ostati. Držali smo ga dok je došla policija. Nož sam spustio na radijator. Sav od krvi – prisjeća se Lojo. On je i dalje u šoku zbog svega što se dogodilo prošle sedmice, a prema informacijama Portala ETV, do danas ga nijesu nazvale kolege dr Tursumovića – direktor Opšter bolnice Pljevlja Saša Grbović i direktorica Doma zdravlja Brankica Stanković. Bolnica i Dom zdravlja su u istoj zgradi.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241028201024_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241028201024_d37842aff022c75e26a9f05810bc2e40a16d10e734d5137723ff35b4810645c6" data-rendition-name="original" width="800" height="600" loading="lazy" alt="Zgrada Opšte bolnice i Doma zdravlja Pljevlja"> <figcaption>Zgrada Opšte bolnice i Doma zdravlja Pljevlja(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U subotu smo objavili i kako je poziv izostao sa adresa predsjednika Opštine Vraneša i ministra zdravlja Šimuna... Nakon našeg tekst, prvo je Šimun, u neđelju, tokom obilaska u bolnici dr Tursumovića, zahvalio Loju na na hraborom činu, a juče ga je ugostio i Vraneš. Loja, u saopštenjima, nijesu pomenuli ni policija ni tužilaštvo, iako bi i on trebalo da se tretira kao, kako oni kažu, oštećeni. Niko nije pomenuo da je život ljekaru spasio čovjek koji se zatekao u hodniku Doma zdravlja i koji je napadača, zajedno sa još dvojicom momaka, kako nam je ispričao, držao dok nije stigla policija – pet-šest minuta kasnije. A policija je saopštila da su uhapsili napadača, ne pominjući da ga je, ugrožavajući sopstveni život, savladao Lojo i da su oni stigli na „gotov posao“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241028201024_7b2a25d0d091fa01ec902a0668ead313e5cf0fe703a2099f2418d92610a7ad00.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241028201024_7b2a25d0d091fa01ec902a0668ead313e5cf0fe703a2099f2418d92610a7ad00" data-rendition-name="original" width="750" height="430" loading="lazy" alt="Šimun u neđelju posjetio dr Tursumovića"> <figcaption>Šimun u neđelju posjetio dr Tursumovića(Photo: Ministarstvo zdravlja)</figcaption> </figure>  Dr Tursumović uspješno se oporavlja u pljevaljskoj bolnici. Imao je više ubodnih rana u na leđima, grudnom košu i po rukama. Pokušao je da otme nož napadaču, ali bezuspješno. Da nije bilo Loja i njegovog herojskog čina, dr Tursumović danas, vjerovatno, ne bi bio živ. Vukašinović se tereti za krivična djela - ubistvo u pokušaju u sticaju sa krivičnim djelom nasilničko ponašanje.

Kaćuša Krsmanović

Vraneš i ministar Šimun obećavaju Loju posao

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić izjavio je da srpski narod u Crnoj Gori ne želi osvetu već pomirenje i ravnopravnost sa drugim narodima. 
 
- Danas smo kao narod jedinstveniji nego ikada, ali ne želim da bilo ko ovu poruku pogrešno shvati. Za razliku od DPS-a koji je vladao 30 godina, mi ne tražimo nikakvu osvetu, niti ćemo bilo kome biti gospodari. Mi samo želimo da budemo ravnopravni sa drugim narodima u Crnoj Gori - rekao je Mandić u intervjuu za dnevni list Politika.&nbsp;
On je ocijenio da „ideja pomirenja, koja je temelj današnje Crne Gore, nije nastala 2023. godine“.&nbsp;
- Za tu ideju sam se zalagao zajedno sa kolegama iz nekadašnjeg Demokratskog fronta, zalagao sam se i kao predsjednik nekadašnje Srpske narodne stranke, a i ranije - rekao je Mandić.
On je naveo i da će se o „ključnim društvenim pitanjima, kao što je pitanje statusa većinskog srpskog jezika, voditi najširi mogući dijalog“ i da je uvjeren da će se „u adekvatnom momentu to pitanje riješiti na ponos srpskog naroda i uz podršku svih drugih naroda u Crnoj Gori“.
Govoreći o odnosu dvije države, istakao je da „Crna Gora istorijski nema bliže zemlje od Srbije“.
- Vjerujte mi kada kažem da i drugi narodi u Crnoj Gori tu činjenicu znaju i prihvataju. Naše zemlje se nalaze u Evropi i verujem da je naša sudbina i najbolja ekonomska vizija za buduće generacije – da budemo zajedno u Evropskoj uniji -naglasio je Mandić.

Mandić: Nema nam bliže zemlje od Srbije, u adekvatnom momentu riješiće se pitanje statusa srpskog jezika

Televizija E širi tim! Otvorena je pozicija za mjesto montažera.&nbsp;
Pošalji CV na redakcija@etv.me ili nas kontaktiraj na 067 990 134.
Pridruži se ekipi Televizije E!

Televizija E širi tim: Zapošljavamo montažera

Prolongiranje dostavljanja odgovora imalo bi daleko ozbiljnije posledice pa pozivam premijera i sve zainteresovane strane da zajedno uložimo maksimalne napore da u narednim danima obezbijedimo sve preduslove nadležnom ministarstvu za odlučivanje i konačno izjašnjenje, saopštio je za „Dan“ Aleksandar Nišavić, direktor Vodovoda.
To je kazao komentarišući pomjeranje roka za izdavanje građevinske dozvole za gradnju kolektora u Botunu.
Glavni grad i Vodovod su 22. septembra Ministarstvu prostornog planiranja predali zahtjev za građevinsku dozvolu i prvobitni rok do kojeg je ovaj državni organ trebao da se izjasni bio je 22. oktobar. Međutim, ministarstvo je 30. septembra tražilo dopunu dokumentacije što je investitor dostavio 16. oktobar, pa je novi rok do kojeg ministarstvo treba da odluči 16. novembar.
– Uvažavajući činjenicu da je u prethodnom periodu došlo do izmjene zakona, javila se potreba da se izvrši dopuna dokumentacije za izdavanje građevinske dozvole, na koju smo reagovali ažurno i u najkraćem roku dostavili potrebna dokumenta. S obzirom na to da se radi o veoma obimnoj i specifičnoj dokumentaciji i crtežima, određeno vrijeme za kompletiranje zahtjeva utrošeno je i u usaglašavanju načina dostave i pristupa dokumentaciji u nadležnom ministarstvu, na šta nismo mogli značajnije uticati – saopštio je Nišavić.
On navodi da su se nakon stava ministarstva pojavile određene nedoumice.
– Iako ni na koji način ne želimo da utičemo na proces izdavanja građevinske dozvole, postoje određene nedoumice nakon objavljene izjave nadležnog ministarstva, a koje se prije svega odnose na slanje zahtjeva na saglasnost Sekretarijatu susjednoj Opštini. Vlasnik parcele u listu nepokretnosti u svojstvu svojine je Glavni grad, u obimu 1/1, bez tereta i ograničenja – kaže Nišavić.
Nišavić dodaje da su u novembru 2023. godine ministarstvu dostavili zahtjev za uklanjanje dalekovoda sa parcele na kojoj je planirana gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
– Ni nakon evo dvije godine nismo dobili odgovor, a svi smo upoznati koji su predviđeni rokovi za odgovor. Prolongiranje dostavljanja odgovora u ovoj situaciji imalo bi daleko ozbiljnije posledice, pa i ovim putem apelujem na nadležne institucije da zahtjeve ministarstva u ovom predmetu uzmu kao prioritet u razmatranju – poručio je Nišavić.

Nišavić: Očekuje se i da premijer preduzme korake za Botun

Da me dragi Bog otpremio na ahiret prije no se vojvoda Mandić ispeo na Krnovo, s dunjaluka bih otputio u grdnome neznanju. Naime, tek sam blagodareći Vojvodinom objašnjenju da je avgusta 1944. godine na tom mjestu stradalo "trista golobradih mladića od bratske ruke, nenaoružano i ne opalivši jednog metka, samo zbog toga što su vjerovali u zapadne saveznike" pronikao u svu složenost civilizacijsko-geografskog određenja Zapada.
Jer da me neko koji dan prije ove epifanije upitao o čemu govorim kad govorim o Zapadu, bez da trepnem ispucao bih da je riječ o kulturnom i političkom kompleksu prvobitno vezanom za prostor Zapadne Evrope i SAD-a koji danas reprezentuju pojmovi poput demokratije, liberalizma, pluralnosti, slobode govora, multikulturalnosti, vladavine prava... Ali, vidiš, ima raznih zapada.
Tako je, po Vojvodi Mandiću, i naci-fašizam nekakav Zapad. Jer kako drugačije objasniti njegovu konstrukciju da su golobradi Mladići na Krnovu izginuli vjerujući u zapadne saveznike, ako se zna da su bili angažovani u sklopu Đurišićevog Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa (dijela Ljotićevog Srpskog dobrovoljačkog korpusa) i da na Krnovu nijesu planinarili, nego bili dio pomoćnih trupa Vermahta u okviru Operacije Ribecal, kojom su nacisti pokušali da slome otpor partizanskih snaga?
Dakle, kad govori o nedužnim žrtvama stradalim zbog vjere u zapadne saveznike, Vojvoda pod Zapadom misli na naciste kojima je Đurišićeva "omladina" služila. Na repu tih "zapadnih saveznika" Đurišićeva će "rulja koja zaudara na rakiju" - kako ih je nazvao njihov ideolog Stevan Moljević - koji mjesec kasnije krenuti na zli put prema Zidanom mostu.
Eto, samo u tom mandićevskom značenju pojma Zapad moguće je razumjeti i hajku pokrenutu protiv direktora Antene M Darka Šukovića. Kao dosljedni borac protiv nasljeđa naci-fašizma Šuković je - kod onih kojima je Zapad ono isto što i vojvodi Mandiću - morao dobiti atribut antizapadnjaka zbog kritike upućene ambasadorima Kvinte.
U svim drugim semantičkim vrijednostima pojma Zapad sve je dramatično obrnuto u odnosu na značenje koje mu pripisuju Vojvoda i Šukovićevi hajkači. Zato kad Vojvodu sljedeći put čujete da se zalaže za priključenje Zapadu, znajte da pod tim podrazumijeva ne Crnu Goru u EU već crnju i goru utopljenu u Srpski svet, savremenu pseudodržavnu emanaciju ideologije krvi i tla.
No zašto bi se aktuelni premijer i njegova PES-tokupljevina uopšte bavili time što im koalicioni partner, pritom predśednik Skupštine Crne Gore a suštinski lider parlamentarne većine, odaje počast nacističkoj vojsci kad je Krnovo u eparhiji Budimljansko-nikšićkoj, dakle izvan pravnog poretka države Crne Gore?
Zašto bi se uopšte bavili kampanjom Rektorove trovačnice In4S protiv ulaska Crne Gore u EU, kao jasnog odraza politike odlučujućeg dijela vladajuće većine, kad mogu mnogo lagodnije da od istinski prozapadnih novinara prave mete za progon?
Toj su družini ovo seoske teme za seoske istoričare, a samo onima koji to ne žele viđeti nije već postalo jasno da ovo naše selo gori dok se Milojko češlja.

Seoska idila Milojka Spajića

Piše: Stevo Vučinić Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, usvojenog 2011. godine, podnešen je sa zadnjim namjerama – pravna etapa puzajuće aneksije koja prijeti Crnoj Gori. Kao jedna od ključnih izmjena, ističe se brisanje termina „nasilna“, koji se odnosi na formulaciju o aneksiji iz 1918. godine. Brisanjem termina „nasilna“ stvaraju se pravne pretpostavke da se imovina dinastije Karađorđevića u Crnoj Gori, koju su već tražili, povrati u njihovo vlasništvo – dvorac Miločer i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića. I to je jedini smisao predloženih izmjena. U prijedlogu citiranoga Zakona piše, termin „nasilna aneksija“, nosi duplo značenje. Jer, sama riječ aneksija podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa ga smatraju „suvišnim“. Naravno, da pojam aneksija ne nosi duplo značenje, već je vrlo jednoznačan – aneksija bez upotrebe oružane sile i posijedanja teritorije okupacionim sredstvima. Primjer je nenasilna aneksija Bosne i Hercegovine 1909. godine. Bila je rezultat političkih kalkulacija, operacionalizovana diplomatskim dogovorom Rusije i Austrougarske. Austrougarska je u Bosni i Hercegovini već imala vojnu i administrativnu kontrolu od 1878. godine. Pa nije bilo potrebe da se akt formalizovanja aneksije sprovodi nasiljem, sem što je izazvala političku krizu u zemlji. Zato je nužno da se u crnogorskom slučaju koristi termin „nasilna“. <h2>IMOVINA STEČENA PLJAČKOM</h2> Jer, on implicira da je izvršena upotrebom oružane sile i podrazumijeva da je Crna Gora prvo oružanim putem nasilo okupirana, a onda anektirana. Iz takvoga reda stvari, po međunarodnom pravu slijedi, da lica koja oličavaju okupacioni poredak i njegovi nasljednici, dakle, Karađorđevići, ne mogu da polažu pravo na nasljeđe na teritoriji Crne Gore koju su svojevremeno okupirali. Inače, ukoliko se ta imovina vrati u vlasništvo Karađorđevićima, a intencija predoženoga Zakona usmerena je u tom pravcu, i u stvarnom i u simboličnom smislu, Crna Gora će biti okupirana teritorija. A onda, po drugi put, slijedi stvarna aneksija. Tih posljedica treba da budu svjesne sve crnogorske opozicione partije, ako se uopšte mogu častiti pridjevom crnogorske. Zato se moraju oduprijeti izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine U daljem tekstu ćemo izložiti osnov sticanja imovine dinastije Karađorđevića u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i imovinu u Crnoj Gori. Jedan od najvećih jugoslovenskih pravnika, Milan Bartoš, nakon Drugoga svjetskoga rata napisao je knjigu kojom je opisao način sticanja bogatstva dinastije Karađorđević. Zaključio je: „Nasilje, bahatost i razmere korupcije i pljačke kraljevske kuće u Jugoslaviji zaista moraju da zaprepaste svakog racionalnog čoveka. Usuđujem se da tvrdim da ni pre ni kasnije pljačka naroda nije bila tako brutalna i tako širokih razmera, koja mu je pribavila imovinu stečenu u međuratnom periodu, na krajnje sporan i kolosalno nemoralan način“. Svojevremeni zahtjev potomaka dinastije Karađorđevića, da im se vrati imovina koju su pośedovali u Crnoj Gori do 8. marta 1947. godine (vila Miločer s parkom i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića), koja im je odlukom Narodne skupšine FNRJ oduzeta, je neosnovan. Pripadala je porodici, koja je svoje bogatstvo stekla zloupotrebom moći, korupcijom i pljačkom, za čije je ime vezana propast Crne Gore 1918. godine, s nesagledivim posljedicama i štetama koje još nijesu obračunate. Najteže posljedice bile su: građanski rat s velikim žrtvama i mnogo popaljenih domova, opšte zaostajanje zemlje u obrazovnom, kulturnom i privrednom smislu, bespoštedna pljačka svih crnogorskih resursa, jezička, kulturna i politička denacionalizacija stanovništva i njegovo masovno iseljavanje, s ciljem da se zemlja liši Crnogoraca, a oni posluže kao ratnički elemenat u graničnom pojasu. Što se tiče međuratnih investicija u Crnoj Gori, eksponenti dinastije Karađorđevića investirali su u izgradnju puta od Peći do Andrijevice, puta od Pljevalja do Žabljaka i mosta na Tari, pred Drugi svjetski rat izgradili su prugu za vojne potrebe od Nikšića do Bileće, izgradili su zgrade opštine i „Banske stanove“ u Cetinju, u Podgorici zgrade Finansijske direkcije (današnja Opština) i Direkcija carina (Privredni sud i MONSTAST), banovinski hotel „Jadran“ u Ulcinju, oko 100 žandarmerijskih stanica, podigli su spomenik kralju Aleksandru na Cetinju, porušili Njegoševu kapelu na Lovćenu i u blizini nje sagradili kapelu Karađorđevića. <h2>BOGATSTVO KRALJA ALKESANDRA</h2> Za desetak poslijeratnih godina, nasljednik kralja Petra, koji nije raspolagao imovinom, stasao je u jednoga od najbogatijih evropskih monarha. Korupcijom i zloupotrebom vlasti i moći, naveo je korumpiranu administraciju, zaštićenu njegovim autokratskim autoritetom, da mu izgradi ili pokloni dvorce, lovišta i imanja, neka s vinogradima, poljoprivrednim dobrima i šumama: - Dvorac na Bledu otkupila je država od princa Vindišgerca, opremila i poklonila kralju Aleksandru. Vojska ga je održavala, a država snosila troškove i izdatke. - Dvorac u Han Pijesku mu je poklonila država, koja ga je i održavala na račun budžeta. - Dvorac u Zagrebu, na Tuškancu, kupila je zagrebačka opština i poklonila ga kralju. Održavan je iz državnoga budžeta. - Dvorac nadvojvode Fridriha u Belju mu je kupilo i poklonilo Ministarstvo finansija. - Dvorac s 500 hektara vinograda i zemljišta u Demir-kapiji kupljen je iz državnoga budžeta. Održavale su ga mjesne vlasti. - Lovište u Moroviću, od Petrovaradinske opštine, kupila je država, i njegovo održavanje stavila na državni budžet. - Bijeli dvor je malim dijelom finasiran iz kraljevog dužeta, a većim iz državnoga. - Ljetnjikovac u Miločeru sagrađen je na zemljištu koje je kupila država, manjim dijelom o trošku dinastije, a većim, iz budžeta i upotrebom vojne inžinjerije. Projektant nije uspio da naplati projekat i nadzor radova. Za održavanje svih ovih dvoraca, poljoprivrednih dobara i lovišta na račun države plaćani su upravnici dvorske ekonomije, njihovi pomoćnici, lovočuvari, inspektori, upravnici dvorskih šuma, administracija i posluga. Za vrijeme šestojanuarske diktature, dvojica njegovih prijatelja dobili su pravo istraživanja rudnika zlata u Neresnici, koji je nakon atentata u Marseju, na volšeban način preveden u ostavinsku masu kralja Aleksandra, i uprava kraljevskih dobara je preuzela njegovo vođenje, kao kraljevog dobra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt="Aleksandar Karađorđević"> </figure>  <h2>ŠPEKULACIJAMA DO DOBITI</h2> Kralj po zakonu nije plaćao porez, što je on vješto koristio, otvarajući preduzeća za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Ta preduzeća, kao kraljevo dobro, bila su oslobođena poreza, i proizvodi s njih jeftiniji i konkurentniji. Tako je Uprava dvora prodavala velike količine namirnica s deklaracijom za potrebe „dvora njegovog veličanstva“, oslobođene trošarine. Prodaju su vršili vojnici kraljeve garde. Svo dvorsko osoblje, plaćano je s budžeta. Špekulacijama na pariškoj berzi sa akcijama orjentalne željeznice, u iznosu od 300 miliona franaka, koje su plaćane u punom iznosu iako su prodavane za 20 do 25% od nominale, omogućile su, preko Ministarstva finansija, da kralj Aleksandar zaradi oko 240 miliona franaka za pola godine. Pokušaj rješavanja te afere, uzrokovao je raspuštanje narodne Skupštine. Kralj je špekulisao s obveznicama ratne štete, koje su on i neki ministri otkupili od naroda za iznos od 10% od nominalne vrijednosti. A onda su, po dogovoru, banke počele da kupuju te obveznice, čija je vrijednost skočila, i svakodnevno je skakala, dok se sve nijesu našle u rukama banaka i Poštanske štedionice. Za te namjene banke su se kreditno zaduživale kod Narodne banke. Na toj razlici, između cijene po kojima su kupljene i prodate, kralj i neki ministri zaradili su oko 600 miliona dinara. Nakon osnivanja Narodne banke, ministar finansija pozvao je banke koje su je osnovale, da kralju ustupe određenu vrijednost akcija koje su imale u njoj. Tako je kralj postao veliki akcionar Narodne banke i bio jedan od monopolista na njene prihode. Ta banka je imala monopol na emisiju novca i njena politika je kontrolisala tržište kapitala, finasirajući favorizovana preduzeća. Ovim pobrojanim primjerima nije iscrpljena lista špekulacija, kojima se kralj Aleksandar koristio, radi sticanja nezakonite dobiti. Ta imovina stečena je na nezakonit način, i ne može se prevesti u zakonito nasljeđe. A da se istovremeno ne pokrene postupak za utvrđivanje razmjera štete nastale aneksijom Crne Gore Srbiji i račun ispostavi nadležnim adresama u Srbiji, uključujući i potomke dinastije Karađorđevića, kao nasljednika kraljeva Petra i Aleksandra, koji su za nju odgovorni i objektivno i subjektivno. I ovih činjenica treba da budu svjesne crnogorske opozicione partije, ako im je uopšte stalo do Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Skupština"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA INICIRALA DVOJICA POSLANIKA PES-A: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>

Karađorđevićima se utire put za vraćanje dvorca Miločer i kuća na Cetinju i Rijeci Crnojevića

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ponovo je zloupotrijebila položaj i pretvorila se u staljinističku progoniteljku, tužiteljku i presuditeljku kritičkim medijima u Crnoj Gori.&nbsp;
U izjavi za RTV Nikšić, ministarka Vujović je zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju.&nbsp;
Istovremeno, ministarka Vujović je pokazala da iza tužilačkog progona i kriminalizacije kritičkih medija i pokušaja gušenja slobode govora stoje politički interesi stranke Demokatska Crna Gora čija je ministarka Vujović član.&nbsp;
Stavovi ministarke kulture i medija duboko su suprotstavljeni temeljnim vrijednostima Evropske unije. Tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen jasno je naznačila da je sloboda medija kamen temeljac EU. Identičan stav i zaštitu vrijednosti građanskog društva iskazao je i njegova ekselencija, ambasador Johan Satler u ime Delegacije Evropopske unije u Crnoj Gori.&nbsp;
Zbog drastičnog kršenja demokratskih standarda, politizacije ministarske funkcije, glavni urednici crnogorskih medija zahtijevaju od predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića da - ukoliko zaista baštini temeljne vrijednosti građanskog društva - bez odlaganja i trulih političkih kompromisa, razriješi dužnosti ministarku kulture i medija Tamaru Vujović.&nbsp;
U međuvremenu, urednici targetiranih crnogorskih medija preduzeće sve pravne radnje kako bi zaštitili vlastiti integritet i egzistenciju od beskrupuloznih napada i staljinističkog progona pojedinih političara iz vladajuće parlamentarne večine.&nbsp;
Jasmina Muminović (Portal Standard)
Rosanda Mučalica (Portal Analitika)
Danica Nikolić (M portal)
Ana Šofranac (Portal ETV)
Darko Šuković (Antena M)
Draško Đuranović (Televizija E)

Premijer Spajić da bez odlaganja smijeni ministarku kulture i medija Vujović!

Nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora 2023, kada je bilo sasvim izvjesno da će dotadašnji premijer Dritan Abazović ostati bez fotelje, koju će, kako je sve ukazivalo, morati ustupiti Milojku Spajiću, odjeknula je afera Do Kvon. Pet dana uoči izbora, Abazovićeva Vlada proslijedila je tužilaštvu pismo u kojem je Do Kvon, navodno, objašnjavao veze sa Spajićem, te tvrdio da mu je Spajić tražio da učestvuje u finansiranju predizborne kampanje. I ne samo to, prema saznanjima nedjeljnika Monitor, Abazović je na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost tražio Spajićevo hapšenje.
Crnogorska javnost je na tu aferu zaboravila, sve do četvrtka, kada je predsjednik Odbora menadžera Vijesti Željko Ivanović, obrazlažući zašto je uoči izbora trebalo da bude formirana koalicija PES-a, Ure i Demokrata, kazao da se afera Do Kvon ne bi ni dogodila da je ta lista napravljena. 
 
- Ali PES je već bio toliko uzletio, odnosno Spajić i društvo oko njega. Oni su već, kontrovetzni Kotrel je pravio već istraživanja javnog mnjenja đe sam PES ima 43, 46 odsto, da nemamo potrebe da mi šlepamo sad neku Uru i neke Demokrate na leđa, mi ćemo sami da uzmemo, a oni sami neka se izbore za cenzus, a onda ćemo mi opet zajedno imati 50 odsto. Mislim, prvo da je napravljena ta lista, ne bi bilo Do Kvona. Kažem, afere, ne ulazim sad u suštinu - kazao je Ivanović. 
 
Rečenicu u kojoj Ivanović kaže da se afera Do Kvon ne bi dogodila da je napravljena lista PES-a, Demokrata i Ure, a koju je navodno podržavao i predsjednik Jakov Milatović, citirao je poslanik PES-a na X mreži Miodrag Laković, uz komentar da je ovim Željko Ivanović dovoljno rekao.
Izjavu, u kojoj predsjednik Odbora menadžera Vijesti tvrdi da je jedna od najveći predizbornih afera izbila zbog Spajićevog nepristajanja da ide u koaliciju sa GP URA i Demokratama, komentarisao je i izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, u svijetlu činjenice da su upravo Vijesti ovih dana najglasnije kad je riječ o kampanji u kojoj se pokušava targetirati dio medija. 
 
- Mi smo mogli da ispratimo puno tih mediijskih kampanja proteklih godina u Crnoj Gori. Evo, sinoć (u četvrtak, 16. oktobar) smo čuli da je jedna kampanja organizovana zbog afere Do Kvon, navodno zbog toga što URA nije mogla da uđe u koaliciju sa PES-om. Pa sad, kada priznaju tako nešto, onda možete misliti kako se ova kampanja diskreditacije medija organuzuje i ko je taj organizator ili ko je taj autor ovako jedne prljave kampanje. Žalosno je što mediji prednjače i učlestvuju u toj kampanji – kazao je Vujović gostujući u 24 sata Televizije E. 
 
Slučajno ili ne, medij koji je najviše izvještavao o aferi Do Kvon, koja se, kako je javnost čula od Ivanovića – ne bi desila da je Spajić prije izbora otišao sa Demokratama i GP URA, jesu upravo Vijesti.
To pokazuje Izvještaj o medijskom predstavljanju tokom kampanje za izbore za poslanike u Skupštine Crne Gore koji je objavila Agencija za elektronske medije. A ko je od političara bio najglasniji? Prema toj analizi, osim izjava i reakcija PES-a, gotovo trećina izvještaja o aferi "Do Kvon" odnosila na medijske nastupe i izjave političkih predstavnika liste "Hrabro se broji", odnosno koalicije URE i Demokrata.
Dok se intenzivno produkuju nove kampanje, Specijalno državno tužilaštvo se starima ne bavi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DG2MLUblQBic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jedan medij, jedna partija i jedna afera

,,Odaju podatke, pakuju afere, ruše državu”. Ovaj naslov kao da je skinut sa portala ili novine Vijesti, medija koji u posljednje vrijeme djeluje kao puki, uslužni servis Specijalnog državnog tužilaštva u obračunu sa osam crnogorskih medija. Televizija E i Portal ETV, Portal Analitika, Antena M, Portal Standard, M portal, CDM i Pobjeda – označeni su kao mediji preko kojih je navodno, biznismen Aleksandar Mijajlović i njegova šestočlana grupa, širio uticaj i ugrozio - i to šaljući jednu poruku mjesečno – ustavni poredak i nacionalnu bezbjednost?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001016_2d06b102c85f5766d2d7cb9eb3112c87d55c3e8272c78b5f84c1483ec44c8a4e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018001016_2d06b102c85f5766d2d7cb9eb3112c87d55c3e8272c78b5f84c1483ec44c8a4e" data-rendition-name="original" width="571" height="303" loading="lazy" alt="KAO DA SE GOVORI O CRNOGORSKOM SDT-U I MEDIJIMA: Naslovnica Srpskog Telegrafa"> <figcaption>KAO DA SE GOVORI O CRNOGORSKOM SDT-U I MEDIJIMA: Naslovnica Srpskog Telegrafa(Photo: Screenshot Portal ETV )</figcaption> </figure>  SLIČNI NASLOVI SLIČNIH MEDIJA Dokaza za teške optužbe nema ni u tragovima, ali je samo pominjanje osam medija u Naredbi za sprovođenje istrage poslužilo za sveobuhvatni atak i kampanju usmjerenu na rušenje integriteta novinarki i novinara taregetiranih medija. Zato naslov citiran s početka ovog priloga ne bi bio posebno zanimljiv jer niz sličnih naslova već su objavile Vijesti, kao i brojni registrovani i nerigostrovani srpski portali u Crnoj Gori. Međutim, senzacionalistički naslov ,,Odaju podatke, pakuju afere, ruše državu” nije objavljen u Crnoj Gori, već je dio naslovnice ,,Republike”, portala Srpskog Telegrafa! Tekst su 15. oktobra prenijeli brojni srpski mediji pod kontrolom režima Aleksandra Vučića. Očito s dobrim razlogom: u tekstu se targetiraju mediji koje ne kontroliše vlast - prevashodno N1 i Nova S. Urednici i novinari se optužuju da - po komandi kriminalne grupe koja je umrežena u policiji i studenata blokadera – napadaju poštene policajce i oficire srpskog MUP-a i tako urušavaju bezbjednost Srbije. -Sve kriminalne grupe sortiraju i po tačno određenoj šemi distribuiraju opozicionim medijima, zatim liderima plenuma na fakultetima u blokadi koji ih potom šire preko svojih naloga na društvenim mrežama, a deo logistike obezbeđuju i preko ,,kavačkog klana” kojem dostavljaju razne informacije i podatke iz policije, a zauzvrat bivaju debelo nagrađeni – piše u tekstu Republike, alijas portala Srpski Telegraf.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001020_1c011e44659cde993a5ab750d019e0ea18d637bc8b56806c0cf3573d45e5b785.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018001020_1c011e44659cde993a5ab750d019e0ea18d637bc8b56806c0cf3573d45e5b785" data-rendition-name="original" width="961" height="536" loading="lazy" alt="ISTI MEDIJSKI OBRAZAC U CRNOJ GORI I SRBIJI: Naslovnica Vijesti nakon hapšenja Mijajlovića"> <figcaption>ISTI MEDIJSKI OBRAZAC U CRNOJ GORI I SRBIJI: Naslovnica Vijesti nakon hapšenja Mijajlovića(Photo: Screenshot Portal ETV )</figcaption> </figure>  PONAVLJANJE ISTOGA U RAZLIČITIM DRŽAVAMA ,,Uređivao državu i medije”... ,,Poruke, portali i moć iz sjenke”... ,,Kako SDT vidi neformalni uticaj Mijajlovića na formiranje i rad dijela medija... Ovi naslovi, iz koncerna Vijesti, portala IN4S ili portala Borba, koji su tako slični onim iz Srbije, ukazuju na istu matricu, isti model obračuna sa medijima.&nbsp; Ovđe se u Crnoj Gori, Specijalno državno tužilaštvo se, kao politička batina, stavilo u službu dijela vlasti, prevashodno Demokrata Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića. Zato se kritički mediji se optužuju da su friziranim informacijama pokušali da zaštite nepoštene policajce. Umjesto ispitivanja medijskih navoda, Specijalno državno tužilaštvo je – očito kao neki vid političke vendete, u ime Demokrata - targetiralo pojedine policijske službenike ali i medije koji su o njima izvještavali i povezali ih sa navodnom kriminalnom grupom. Bez traga makar jednog dokaza.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001020_9da16ed43e0ab408d5aac84418a2cf50947ad18f5f09a8f22d5160a29a6afa96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251018001020_9da16ed43e0ab408d5aac84418a2cf50947ad18f5f09a8f22d5160a29a6afa96" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="TANDEM ZA TARGETIRANJE KRITIČKIH MEDIJA: Boris Bogdanovvić i Aleksa Bečić"> <figcaption>TANDEM ZA TARGETIRANJE KRITIČKIH MEDIJA: Boris Bogdanovvić i Aleksa Bečić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  U Srbiji je isti narativ - da kritički mediji, pod kontrolom kriminalnih grupa, služe za napad na bezbjednosni sektor. Samo je inverzija optužbi: tamo se Televizije N1 i Nova S, kao i novine Danas te portali koji su kritički prema Vučićevoj vlasti, besprizorno optužuju da su udruženi sa kriminalnom grupom u napadima na poštene policajce. Kao što je, recimo, Marko Kričak, čovjek osumnjičen za teško maltretiranje studentkine na protestima.&nbsp; I srpska policija i tužilaštvo, kao i u Crnoj Gori, stavilo se u službu institucionalnog napada na medije. Da li isti rukopis obračuna sa medijima u Srbiji i Crnoj Gori ukazuje na istu političku pozadinu, istog tvorca? ,,OSMIŠLJENI PODUHVAT GUŠENJA MEDIJA” Ugledni novinar i vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić je nedavno, u razgovoru za Antenu M, ocijenio da je riječ o, citiramo, ,,osmišljenom poduhvatu gušenju medija”, iza kojeg u Srbiji stoji Aleksandar Vučić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001024_2128fc329e3f20de34efcbc03cef55dc16b1901df5a2b9451c28be693fdbf31b.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251018001024_2128fc329e3f20de34efcbc03cef55dc16b1901df5a2b9451c28be693fdbf31b" data-rendition-name="original" width="697" height="385" loading="lazy" alt='UBJEDLJIVO SVJEDOČENJE: Darko Šuković i Boško Jakšić u ,,Drugačijoj radio vezi" Antene M'> <figcaption>UBJEDLJIVO SVJEDOČENJE: Darko Šuković i Boško Jakšić u ,,Drugačijoj radio vezi" Antene M(Photo: Screenshot Portal ETV )</figcaption> </figure>  -Moj utisak je da je Vučić spreman da odreši kesu i da potroši ako treba I desetine miliona evra ne bi li našao ljude na zapadu koji su spremni da budu korumpiraniu, a naravno da takvih ima i čini mi se da ih je našao. I oni su sada učesnici tog njegovog projekta gašenja ovih televizija a u isto vrijeme on sluša od Ursule fonder Lajen o neophodnosti da se obezbijedi sloboda medija. Čini mi se da će ostati sve na tome. To jako lijepo zvuči – sloboda medija, to zvuči kao kad kažete da je mir bolji od rata. Ali da li će se to u konkretnom slučaju imati neke efekte na ovaj ovu aferu sa Junajted medijima. Mislim da neće – smatra Jakšić.&nbsp; KRIMINALIZACIJA MEDIJA I GUŠENJE SLOBODNE RIJEČI Sasvim sigurno da neće, ni u Srbiji, ali ni u Crnoj Gori. Jer, istovjetna matrica akcije kriminalizacije medija, kao i politička zloupotreba institucija - policije i tužilaštva u Srbiji, kao i Specijalnog tužilaštva u Crnoj Gori - teško da može biti slučajnost. Naprotiv, riječ je sistemu: model kojim Vučićev SNS kriminalizuje novinarke i novinare u Srbiji, uz upotrebu režimskih medija kao ,,Informer”, ponavlja se i u Crnoj Gori.&nbsp; Uz neka prilagođavanja jer je ovđe ulogu političkog instrumenta preuzelo Specijalno državno tužilaštvo, a u ulogu tužilačkog servisa i medijske batine – pojedine novinarke i novinari koncerna Vijesti. &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: posao