U objavi koja sadrži mješavinu patetike, istorijskog revizionizma i političke manipulacije, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) i poslanik u Skupštini Crne Gore Milan Knežević pokušava da zabranu preleta Vučićevog aviona od strane Letonije pretvori u globalni simbol moralnog posrnuća Zapada. Pritom koristi retoriku koja opasno relativizuje fašizam i svjesno zamagljuje razliku između istorijske borbe protiv nacizma i današnjeg političkog konteksta.
Knežević piše da su “lakše i bezbjednije Čerčil, Staljin i Ruzvelt stigli u Teheran 1943. nego što je Vučić danas doputovao u Moskvu”, kao da je riječ o državniku koji učestvuje u formiranju antifašističke koalicije, a ne o predsjedniku koji ide na proslavu Dana pobjede u zemlji koja brutalno vodi agresorski rat u Ukrajini. Tako grubo izjednačavanje savremene Rusije s antifašističkom borbom iz Drugog svjetskog rata nije samo istorijski neprecizno, nego je i duboko neetično.
Uz to, ovo poređenje je istorijski i moralno besmisleno. Teheranska konferencija bila je ključni saveznički susret u borbi protiv nacizma, na kojem je dogovoreno otvaranje zapadnog fronta i buduće poslijeratno uređenje Evrope. Nasuprot tome, Vučić u Moskvu ne ide da planira otpor fašizmu, već da učestvuje u paradi države koja danas brutalno krši međunarodno pravo, bombarduje ukrajinske gradove i guši demokratiju.&nbsp;
Još opasnije, Knežević evocira slike Jasenovca, Aušvica, Dahaua kako bi insinuirao da današnja zabrana Vučićevog preleta vodi prema ponavljanju istih — kao da su Letonija i druge baltičke zemlje dio nekakvog novog nacističkog saveza. U tom pokušaju dramatizacije i viktimizacije, on zapravo instrumentalizuje žrtve fašizma i koristi ih za dnevnu političku propagandu.&nbsp;
Posebno licemjerje izbija iz pokušaja da se Vučićevo prisustvo vojnoj paradi u Moskvi prikaže kao simbol otpora fašizmu, dok istovremeno Rusija ubija civile u Ukrajini, a sama parada predstavlja vojnu demonstraciju agresorske sile. Knežević se time jasno svrstava — ne uz antifašizam, već uz imperijalni revizionizam.
Na kraju, poruka da će “naši mrtvi” zamjeriti ako “ih ubiju još jednom” i da “nijesmo dostojni da budemo njihovi očevi”, nije ništa drugo nego manipulativni pokušaj da se čitava javnost emocionalno ucijeni — u funkciji opravdavanja vlastitog nacionalističkog, proputinovskog narativa.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMilanKnezevic80%2Fstatus%2F1920160921667748193&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Vjera Ljuljđuraj

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Istorija kao oružje: Knežević i politička zloupotreba antifašizma

Potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, Aleksa Bečić, i danas je iskoristio akademski momenat Forum „Pitaj ministra“ kako bi studentima u uvodnom izlaganju, između ostaloga, kazao kako su za vrijeme vladavine Demokratske partije socijalista (DPS) stipendije, studentski domovi, laboratorije pretvarane u novac za finansiranje mafije.&nbsp;
Iako je Forum organizovan kao platforma za dijalog između studenata i predstavnika vlasti, bez političke agende, Bečićevo izlaganje poprimilo je snažan politički ton, usmjeren na borbu protiv bivših struktura vlasti koje, kako je rekao, više ne upravljaju strahom građana.
On je kazao da je Crna Gora zemlja koja je izgubila 500 miliona eura u posljednjih deset godina od neplaćenih akciza za švercovane cigarete, i dodao da je to više od budžeta za obrazovanje za tri godine.&nbsp;
- Zemlja u kojoj su ključne institucije sistema bili i uhapšeni i procesuirani direktori i pomoćnici direktora policije, najviši policijski funkcioneri, direktori ANB-a, specijalni državni tužilac, predsjednica Vrhovnog suda, predsjednik Privrednog suda, ministri i brojni drugi koji su sada već od strane nadležnih optuženi za stvaranje teških krivičnih djela – kazao je Bečić.&nbsp;
Studentima je u uvodnom izlaganju kazao i da je Crna Gora zemlja u kojoj su milijarde eura opljačkane kroz šverc cigareta, šverc oružja i opojne droge, te da su to desetine hiljada eura za svakog studenta u Crnoj Gori.&nbsp;
- To su vaši startapovi, programi mobilnosti, vaše stipendije, otete, pregažene - pretvorene u jahte i blindirane automobile - naglasio je Bečić.&nbsp;
Potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku je mišljenja da su studenti u Crnoj Gori vrednovani po prezimenu, ne i po znanju, ističući da je došlo vrijeme da se to promijeni.&nbsp;
- Neću vas lagati... Nije lako, borimo se protiv onih koji imaju duboke džepove, jake kontakte i strašnu naviku nekažnjivosti - kazao je Bečić tokom izlaganja.&nbsp;
Posebno kontadiktorno je zvučala njegova izjava: "Znate šta više nemaju - strah građana, vas i nas, i zato vam danas govorim kao neko ko zna da se preokreti ne dešavaju kad promijeniš vlast nego kad se probudi generacija, a vi ste ta generacija.
Upravo je "probuđenu generaciju" okupljenu oko pokreta Kamo śutra, koja je tražila njegovu i ostavku njegovog partijskog druga Danila Šaranovića, njegova partija satanizovala u jednoj od najbesprizornijih medijskih kampanja viđenih na ovim prostorima od 90-ih godina prošlog vijeka.
Neformalna studentska grupa "Kamo śutra?" formirana je kao reakcija na društvene i političke okolnosti u Crnoj Gori, nakon masakra na Cetinju u koji se dogodio 1. januara ove godine, kada je ubijeno 13 osoba, među kojima dvoje djece. Njihov izlazak u javni prostor i protesti bili su pokušaj da se izvrši pritisak na institucije i političke lidere, za koje su smatrali da ne preuzimaju odgovornost za sistemske propuste.

Portal ETV

1250x600

1084x550

Bečić studentski forum iskoristio za političku propagandu

Građani/ke Crne Gore u zabrinjavajuće visokom broju vjeruju u teorije zavjere i propagandne narative, poput toga da globalne elite namjerno izazivaju zdravstvene krize ili da je homoseksualnost bolest. To pokazuje istraživanje javnog mnjenja koje je za potrebe Centra za demokratsku tranziciju (CDT) sproveo Institut Damar u periodu od 22. februara do 4. marta ove godine na uzorku od 1.008 ispitanika, saopšteno je iz CDT-a.
U okviru istraživanja, tražili su od građana da niz ponuđenih tvrdnji ocjene kao istinite ili lažne, i iz podataka se jasno vidi prevalencija teorija zavjera.
- Čak 54,1 odsto građana/ki smatra da globalne elite žele da smanje svjetsku populaciju, svega 15,5 odsto smatra da je to laž, a čak 30,4 odsto je kazalo da ne može da procijeni. Takođe, svaki drugi građanin/ka (50,2 odsto) kaže da globalne elite planiraju novu pandemiju, to ne smatra njih 14,9 odsto, dok nešto više od trećine (34,9 odsto) kaže da ne može da ocijeni je li to istina ili laž. Da je pandemija korona virusa bila izmišljena smatra 44,7 odsto građana/ki, spram njih 38,5 koji se sa tim ne slažu, a 16,8 odsto nema stav. Oko trećine građana smatra da se Donald Tramp bori protiv globalne duboke države (31,1 odsto), sa tim se ne slaže više od trećine (36,2 odsto), a preostalih 32,7 odsto kaže da ne zna - saopštila je izvršna urednica portala Raskrinkavanje.me Jelena Jovanović.
Iako najveći broj građana/ki (47,7 odsto) ocjenjuje kao laž tvrdnju da nema klimatskih promjena, već da ih globalne elite lažiraju, Jovanović kaže da zabrinjava što gotovo trećina građana (32,1 odsto) vjeruje u to, a njih 20,2 odsto kaže da ne zna je li to tačno.
- Kada je riječ o propagandnim narativima i teorijama zavjere iz oblasti međunarodne politike, podaci pokazuju da 39,6 odsto građana smatra da nas EU primorava da se odreknemo tradicionalnih vrijednosti, to ne smatra njih 36 odsto, a gotovo četvrtina (24,4 odsto) nema stav. Da EU ugrožava pravoslavlje smatra 37 odsto građana/ki, spram 41,9 odsto koji to ne smatraju. Petina (21,1 odsto) nema stav o tom pitanju. Većina građana (48,7 odsto) kaže da je Rusija otela djelove Ukrajine, četvrtina (25,3 odsto) kaže da je to laž, a četvrtina (26 odsto) kaže da ne zna. Gotovo jednak broj građana/ki kaže da je istina (30,4 odsto) da se Rusija bori protiv imperijalizma, odnosno da je to laž (30,2 odsto), a 39,4 odsto nema stav - ističe Jovanović.
Visok broj građana/ki (81,3 odsto) je ocijenilo kao istinitu tvrdnju da postoje samo dva pola (muški i ženski) i da je to jedina biološka podjela, dok svega 10,8 odsto kaže da je to lažna tvrdnja, a 7,9 odsto je odgovorilo da ne zna.
Takođe, navodi Jovanović, čak 64,6 odsto smatra da je homoseksualnost bolest, 12,3 odsto to ne smatra, a 23,1 odsto je kazalo da ne zna. 
- Da feminizam ima za cilj razbijanje porodice smatra 41,2 odsto građana/ki, sa tim se ne slaže njih 34,9 odsto, dok 23,9 odsto kaže da ne zna - rekla je Jovanović.
Ovo su, dodaje, neki od narativa sa kojima se redakcija Raskrinkavanja susreće na društvenim mrežama i portalima, a rezultati istraživanja mogu se direktno dovesti u vezu sa ogromnim problemom dezinformisanja javnosti koji je prisutan u Crnoj Gori.
- Podsjećamo, crnogorske institucije i zakoni i dalje ne prepoznaju dezinformacije niti se njima bave na bilo koji način pa ne čudi da ovako veliki broj građana/ki vjeruje u neistine koje se serviraju bez ikakvih prepreka - kaže Jovanović.
I dalje dominiraju negativne ocjene po pitanju rada institucija u borbi protiv dezinformacija. Oko 60 odsto građana/ki smatra da državne institucije u većoj ili manjoj mjeri izbjegavaju efikasnu borbu protiv dezinformacija jer mogu imati političku ili društvenu korist od njih.
- Nasuprot tome, manje od petine (19,3 odsto) smatra da to nije slučaj, dok 21,3 odsto građana/ki nema stav o tom pitanju. Na pitanje kakav je rad državnih institucija u borbi protiv dezinformacija, više od polovine, 58,5 odsto građana/ki, kaže da je rad institucija loš ili veoma loš, svega 16,3 odsto kaže da je izuzetno dobar i dobar, dok četvrtina (25,2 odsto) kaže da ne zna. U poređenju sa istraživanjem sa 2023, procenat građana/ki koji rad institucija ocjenjuje kao loš ili veoma loš je nešto niži (65,2 odsto u 2023), međutim istovremeno je pao i udio onih koji rad institucija pozitivno ocjenjuje (20 odsto u 2023), ali se znatno povećao broj onih koji to ne znaju da ocijene (14,9 odsto u 2023) - saopštila je Jovanović.
Veliki broj građana/ki (85,1 odsto) podržava ideju veće državne regulacije društvenih mreža kao mjeru borbe protiv dezinformacija, dok svega 14,9 odsto se u manjoj ili većoj mjeri ne slaže sa tim.
- Većina građana/ki se nije izjasnila pozitivno u ulozi globalnih tehnoloških kompanija u kontroli dezinformacija. Naime, 30 odsto građana/ki smatra da globalne kompanije poput Facebook-a i X-a direktno omogućavaju širenje dezinformacija, 10,4 odsto da to čine nenamjerno, i svega 9,3 odsto kaže da one pomažu u suzbijanju dezinformacija. Petina (20,9 odsto) vidi njihovu ulogu kao neutralnu, dok se znatan dio (27,4 odsto) nije mogao opredijeliti po ovom pitanju - zaključila je Jovanović.

Jovanović: Građani masovno vjeruju u propagandu i teorije zavjere

Napuštio sam društvenu mrežu X nakon pobjede Trampa na američkim izborima i zloupotrebe te društvene mreže od strane vlasnika, Ilona Maska, iz principijelnih razloga, jer kao nepopravljivi demokrata nijesam u stanju da svarim taj komplot primitivizma, skorojevštine, populističkog patosa, jednako kao što mi je nesvarljivo srozavanje Crne Gore po drugi put na nešto još gore u nešto više od tri desetljeća.&nbsp; Nekako je do mene stigao komentar moje dugogodišnje „prijateljice“ sa X mreže, koji zavrijeđuje da se prenese čitateljstvu: „Opozicijo Srbije, stidiš li se bar malo zbog bezdušne podrške 'veličanstvenim' litijama u Crnoj Gori koje su urnisale susede, povampirile četrničku ološ i narušile međunacionalne odnose? Dok sada tvoji favoriti drže stranu onih koji ti piju krv 12 godina, tzv 'milogorci' te ljudski podržavaju“. Naravno, gospođa je onaj dio Srbije koji je jednako dobronamjeran prema Crnoj Gori, kao i prema svojoj rodnoj Srbiji. Istina, ta Srbije je više nego malobrojna, no njene riječi govore više nego hiljadu riječi o suštini odnosa Srbije prema Crnoj Gori i obratno.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241229081216_be3ce3a2b1ccee7b2d6f81f2a24d18138c04f17da1fa1959458992ec4798f741.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241229081216_be3ce3a2b1ccee7b2d6f81f2a24d18138c04f17da1fa1959458992ec4798f741" data-rendition-name="original" width="1049" height="1898" loading="lazy" alt="Objava na X mreži koja je izazvala pažnju"> <figcaption>Objava na X mreži koja je izazvala pažnju(Photo: X - stop kadar)</figcaption> </figure>  <h2>Kuhinja Vijesti&nbsp;</h2> Nedavno je potpredśednik najveće opozicione partije, Stranke slobode i pravde, Borko Stefanović, izjavio da Aleksandar Vučić preko Mila Đukanovića destabilizuje Crnu Goru i onemugućava je u nastojanju da pristupi Evropskoj uniji, što, takođe, govori u kojoj mjeri opozicija u Srbiji naglavačke posmatra situaciju u Crnoj Gori. Takvu glupost je prestao da rabi i Željko Ivanović, suosnivač Vijesti, koji je dugo vremena uobrazio da je sve moguće u Crnoj Gori objasniti njegovim otvorenim neprijateljstvom prema Milu Đukanoviću.&nbsp; Sumnjam da bar građanski opredjeljeni opozicionari u Srbiji ne znaju ko je istinska proevropska, građanska, demokratska opcija u Crnoj Gori. Ono što njima smeta u svemu tome je što je to i procrnogorska opcija. Ali srpstvo je iznad svega. I kad śutra dođu na vlast, ako dođu, ista će se pjesma pjevati sa Miloradom Dodikom i o Kosovu. I to je taj glib u koji su odavno zapali točkovi Srbije i oni tako šlajfuju desetinama godina, sa vjerovatnoćom da će šlajfovati još najmanje toliko. Jednako kao što su svi Srbi, koji žive mnogo bolje i u mnogo demokratskijim uslovima u drugim zemljama (izuzev BiH) nego u Srbiji, naučili da jadikuju o ugroženosti i obespravljenosti, ne želeći da prihvate zemlje u kojima žive kao svoje i ne želeći da budu ravnopravni sa ostalim narodima u tim zemljama.&nbsp; Iz već pomenute kuhinje Vijesti, ovaj put televizijske, iz nekih čudnih razloga, pojedine emisije su dobile kultni status. Među prvima politički talk show „Načisto“, kojem više priliči ime nečisto, koju vodi Petar Komnenić. U principu, područje Balkana je daleko od informacionih društava i njihovi glavni izvori nijesu internet i raznorazni izvori informacija, posebno oni koje imaju edukativni karakter, koji objašnjavaju razlike između normalnosti i devijacija, već i dalje bulje u tv ekrane sa kojih im ispiraju mozak i gebelsovskim ponavljanjem ispravljaju moždane vijuge. Naročito onima koji imaju koju vijugu više od kokošaka.&nbsp; Kažu da je aktuelni predśednih Srbije u mladosti pomno proučavao djelo Jozefa Gebelsa, što liči na tačan podatak obzirom na njegov način vladavine i svakodnevne medijske nastupe, praćene crnokapuljašima, nasiljem i zastrašivanjem neposlušnih građana. Ako uzmemo kao glavnu Gebelsovu maksimu „Ako izgovorite dovoljno veliku laž i nastavite da je ponavljate ljudi će na kraju u nju povjerovati“, na neki način bi mogli ustanoviti i djelimičnu vezu voditelja emisije „Načisto“ sa gebelsovštinom, s tim što, ruku na srce, postoje i njegova non-stop ponavljanja koja nijesu uvijek laž i u kojima ima i istine. Ali činjenica da svaki gledalac te emisije bolje upozna stavove samog Petra Komnenića nego njegovih gostiju, govori da cilj emisije nije da rasvijetli aktuelne društvene teme, već obična propagandna lakrdija koja treba da usmjeri gledaoca kako treba da misli i razmišlja. Jer, zaboga, Petar će vas usmjeriti na pravi put.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241229081216_91e1ad152dec138032d3085c4a82a578a8934c566bed4bf7206ebd84afcb5d72.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241229081216_91e1ad152dec138032d3085c4a82a578a8934c566bed4bf7206ebd84afcb5d72" data-rendition-name="original" width="1600" height="1200" loading="lazy" alt="opozicija"> <figcaption>SRPSKI OPOZICIONARI ZNAJU KO JE ISTINSKA PROEVROPSKA OPCIJA U CRNOJ GORI, SMETA IM ŠTO JE I PROCRNOGORSKA: Crnogorska opozicija(Photo: Skupština Crne Gore)</figcaption> </figure>  Ono što radi Petar Komnenić u svojim emisijama to rade apologete Aleksandra Vučića u Srbiji. Za sve što je loše u Crnoj Gori, a mnogo toga je lošeg, kriva je vlast koja je smijenjena 2020. godine, jednako kao što su glavni krivci u Srbiji „žuti lopovi“. Istina je da su vlast u Crnoj Gori prije 2020. godine i „žuti lopovi“ mnogo toga propustili da učine, posebno u jačanju institucija, ali je svako poređenje sadašnje vlasti u Crnoj Gori i u Srbiji sa vlašću čija je okosnica bio DPS i „žuti lopovi“ više nego neumjesna, u bilo kojem pogledu. Posebno je degutantno kad se pominju devedesete godine prošlog stoljeća, kojih su se odrekle bivše vlasti i pokajale, dok trenutno vladaju oni koji nemaju ośećaj stida, iako su mnogi bili predvodnici tadašnjih ratnih pokliča. Kao neko ko je bio veeeeliki protivnik velikosrpske politke Beograda i Podgorice vrlo sam sposoban da razlikujem ko je sebe reformisao, a ko je ostao na pozicijama devedesetih i ondašnjih „vrijednosti“.&nbsp; <h2>Civilno društvo</h2> Crna Gora je od 2000. godine imala različite faze. Ako ste zlonamjerni odabraćete faze koje su bolovale od svih bolesti tranzicionih društava. A ako hoćete da budete dobronamjerni viđećete da je Crna Gora vremenom uspješno usklađivala svoje zakonodavstvo sa evropskim, da se mijenjala u poštovanju ljudskih prava, prava manjinskih grupa, te da je sve procese vodila u saradnji sa Venecijanskom komisijom i nevladinim sektorom, otvarajući javne rasprave i konsultujući kvalifikovane pojedince i organizacije. U pravosuđu je uveden princip izbora dvotrećinskom većinom, što je sada ukinuto kad je u pitanju tužiulaštvo. Sa većim pritiskom EU i civilnog društva Crna Gora se mogla urediti, uz sve mane, u pristojno, demokratsko društvo, sposobno da bude dio EU. Međutim, što je uradilo tzv. civilno društvo? Iskoristilo violentan velikosrpski nacionalizam beogradskih proksija, njihovo ogoljeno nasilje i uticaj SPC u rušenju bivše vlasti? Da stvari budu još gore, postali su većinom dio te vlasti sa svim nedemokratskim odlikama koje je imala ta vlast. Nije im smetao ni politički karakter velikosrpskih nacionalista, niti direktno miješanje SPC u politiku Crne Gore, izbor vlade i sl. Toliko o demokratskom i evropskom karakteru nevladinih organizacija, koje su imale ogroman uticaj u crnogorskom društvu i u međunarodnoj zajednici u vrijeme „bivše“ vlast.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241229081220_cef4c3d26b812357bfe18d988cf2addbce8de022d41a7d152fd4c74ec45f2b8a.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20241229081220_cef4c3d26b812357bfe18d988cf2addbce8de022d41a7d152fd4c74ec45f2b8a" data-rendition-name="original" width="1023" height="575" loading="lazy" alt="Hram u Podgorici"> <figcaption>NVO SEKTORU NIJE SMETALO DIREKTNO MIJEŠANJE SPC U POLITIKU CRNE GORE: Hram u Podgorici(Photo: Predrag Milić/VoA)</figcaption> </figure>  Ne smeta im ni danas da ćute dok se krše osnovna ljudska prava, dok se ljudi pritvaraju bez ikakvog razloga na višemjesečne i višegodišnje pritvore, suprotno međunarodnim poveljama da se osobe pritvaraju samo ako ne postoji drugi način dostupnosti vlastima, da pritvor mora biti što kraći i imati prioritet u brzini sudskog epiloga, itd. Petru Komneniću je to odbrana optuženih, a ne odbrana ljudskih prava. Komnenić valjda misli da je normalno ljude u ozbiljnim godinama hapsiti kao da su čelnici kolumbijskih narkokartela? Tolika je njegova mržnja da je nesposoban da vidi kako se radi o svjesnoj namjeri da se određeni ljudi što više ponize. Čak i žena čiji je stravičan zločin što je podijalila varijabile za prekovremeni rad hapšena je dugim cijevima, maskiranim policajcima pod punom ratnom spremom? Ali, očito, za Komnenića su svi koji su bili bilo što u „bivšoj“ vlasti zaslužili tretman zatvorenika u Putinovim sibirskim kazamatima. <h2>Nejaki Jakov</h2> Izgleda da nikome ne smeta ni užasan i neljudski pritisak na predśednika Crne Gore Jakova Milatovića, poruke mržnje, prijetnje litijama, prijetnje eskomuniciranjem iz crkve, prijetnje smjenom (iako za to ne postoji nijedan osnov, ali većina je više puta pokazala da mogu izglasati da je zemlja ravna), zbog formiranja vlasti u Podgorici. Ne znam da li je Milatović prihvatio da pojede sve ono što su on i njegove pristalice izgovarale o vlastima u Podgorici iz straha za sebe i porodicu, ili je to uradio, što sumnjam, što je grešan bio prema Milojku i Andriji i njihovim kadrovima u Podgorici, ali građani Podgorice su dali svoj ne mali novac za izbore koji nijesu promjenili ništa. Nemam saośećanja prema Jakovu Milatoviću. Ako je vjerovao u mnogo toga što je rekao u potonje vrijeme, posljednji sa kojima bi trebalo da bude su oni koji su bili predmet njegovih kritika. Biti predśednik zemlje obavezuje svakoga da reprezentuje svoju zemlju na pravi način. Uspravno! Ovo savijanje kičme, bez obzira na neprimjerene pritiske, svojstvene tom političkom soju, koji i po Beogradu prebija pod kapuljačama mirne građane i gazi ih kolima, govori da Jakov Milatović nije dostojan da bude predśednik Crne Gore. Čojske Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241229081220_b42dfab4172edef1044fd7fc2a2d42e7116d1a6682ab33619ad3e7171ab0d02e.webp" data-media-id="editor_3" data-image-id="20241229081220_b42dfab4172edef1044fd7fc2a2d42e7116d1a6682ab33619ad3e7171ab0d02e" data-rendition-name="original" width="921" height="681" loading="lazy" alt="Jakov Milatović"> <figcaption>SAVIJANJE KIČME: Jakov Milatović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  P. S. Komnenića, da je novinar i da ga je zanimalo mogao je dobiti informacije o pokušaju terorizma 2016. godine, postoje i u BIA profesionalci koji su mu mogli reći koji su sve podaci prikupljeni na terenu. Uključujući i prisluškivane razgovore u kojima se pominje satelitsko praćenje i ubistvo bivšeg predśednika vlade. Čuo bi i da je jedan od kodiranih telefona, koji je komunicirao sa grupom Rusa na Zlatiboru uvijek bio u blizini telefona jednog od poslanika, osuđenog u prvostepenom postupku. No, njega to nije zanimalo, nije ga pokolebao ni iznenadni dolazak Patruševa u Beograd, iako i oni sa brojem vijuga već pomenute kokoške mogu zaključiti v čem delo. Kao što mu ni danas nije jasno zašto su Milivoje Katnić i Saša Čađenović politički zatvorenici. &nbsp;

Slobodan Jovanović

„Veličanstveni“ litijaši

Hiljade Mađara okupilo se u Budimpešti 5. oktobra da protestuju protiv, kako su naveli, "fabrike propagande" koju vodi državna televizija autoritarnog premijera Viktora Orbana.
Lider opozicione partije desnog centra Tisa Peter Mađar pozvao je demonstrante da se okupe kod sjedišta državne televizije MTVA u glavnom gradu Mađarske.
Demonstranti su, između ostalog, zahtijevali demontažu "fabrike propagande" i obnavljanje pravih javnih medija, uz momentalno smjenjivanje šefa MTVA Danijela Papa.
- Dosta nam je zlobe, laži, propagande, ponestalo nam je strpljenja. Mediji javnog servisa u Mađarskoj danas su međunarodni skandal. Dosta nam je - rekao je Mađar okupljenima.
Otkako je preuzeo vlast 2010. godine, Viktor Orban je ograničio građanska prava i veliki dio medija ima pod svojom kontrolom.
Tokom proteklih mjeseci, Mađar je od nepoznatog supruga bivše ministarke pravde postao velika nova nada mađarske opozicije. On je takođe vjerovatno najopasniji protivnik sa kojim se Orban suočio otkako je preuzeo vlast.
"Human Rights Watch" je saopštio da je sloboda medija "na udaru u Mađarskoj" otkako je Orban preuzeo vlast u zemlji.
- Miješanje mađarske vlade u slobodu i pluralizam medija dio je njenog sistematskog napada na vladavinu prava, kojim ometa rad nezavisnih novinara u pozivanju vlasti na odgovornost i sprečava javnost da pristupi informacijama - navodi se u saopštenju.

Protest u Budimpešti protiv "fabrike propagande" državnih medija

Crnogorski košarkaši u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo igraće u grupi B zajedno sa Grčkom, Portugalom i selekcijom iz pretkvalifikacija, poznato je nakon žrijeba u Dohi.
Crna Gora je rivale čekala iz trećeg šešira, a kako je žrijeb bio poluautomatski bilo je jasno i prije izvlačenja kuglica da naš nacionalni tim u prvoj fazi neće moći da igra protiv selekcija iz iz prvog, četvrtog, petog i osmog šešira.
Ukoliko naš nacionalni tim nastavi kvalifikacije, kroz drugu rundu će se za kartu koja vodi u Katar boriti protiv tri najbolje iz grupe Au kojoj su Španija, Gruzija i dvije ekipe koje će stići iz pretkvalifikacija..
U grupi C su Srbija, Turska, BiH i jedan tim iz pretkvalifikacija, u D grupi su V. Britanija, Italija, Island, Litvanija, u grupi E su Njemačka, Izrael, Kipar i jedan tim iz pretkvalifikacija, u grupi F su dva tima iz pretkvalifikacija, Letonija i Poljska, u grupi G Francuska, Belgija, Finska i jedan tim iz pretkvalifikacija, dok grupu H čine Slovenija, Češka, Švedska, Estonija.
U prvoj rundi kvalifikacija u osam grupa će biti po četiri reprezentacije, a tri selekcije iz svake grupe prolaze dalje i kvalifikacije nastavljaju u drugoj fazi.
U drugoj fazi će biti 24 reprezentacije, koje će biti smještene u četiri grupe. Timovi iz A i B formiraju novu grupu I, selekcije iz C i D će biti u grupi J, ekipe iz E i F će činiti grupu K, a timovi iz G i H formiraju novu grupu L.
U drugoj fazi će u četiri grupe biti po šest timova, a po tri tima iz svake grupe će izboriti plasman na Mundobasket.
Kvalifikacije počinju 24. novembra ove godine, nastavljaju se u februaru 2026, a prva faza se završava u julu 2026. godine.
Druga faza startuje u avgustu 2026. godine, mečevi će se igrati i u novembru 2026, a kvalifikacije se završavaju u martu 2027. godine.
Mundobasket je na programu od 27. avgusta do 12. septembra 2027. godine u Kataru.

Crnogorski košarkaši saznali rivale u kvalifikacijama za Mundobasket

Vaterpolisti Jadrana pobijedili su danas u Kotoru, nakon peteraca, ekipu Primorca 15:14 i poveli 2:0 u finalu plej-ofa prventva Crne Gore.
Utakmica je u regukarnom toku završena neriješeno 9:9.
Jadran je i prvi duel pred svojim navijačima dobio nakon boljeg izvđenja peteraca 16:14.
Primorac je pred svojim navijačima vodio tokom cijelog meča, više puta imao je prednost od dva gola, dok je tri minuta prije kraja treće četvrtine vodio 8:5.
Najefikasniji u kotorskom timu, u regularnom toku, bio je Đorđe Stanojević sa tri, Nika Šušiašvili postigao je dva, a po gol Srđan Janović, Luka Murišić, Balša Vučković i Draško Brguljan.
U ekipi Jadrana istakao se Matija Sladović sa tri gola, dok su se po jednom upisali Strahinja Gojković, Dmitri Holod, Danilo Radović, Jovan Vujović, Danilo Stupar i Vasilije Radović
U penal seriji precizni za Jafdran bili su Aleksandar Ivović (2), Danilo Radović, Dmitri Holod, Strahinja Gojković i Matija Sladović.
U ekipi Primorca pogađali su Dragan Drašković, Balša Vučković, Nikola Brkić, Savo Ćetković i Đorđe Stanojević.
U finalu igra se na tri pobjede.

Jadran nakon peteraca dobio i drugi meč finala

Jedan od najpopularnijih trendova na TikToku danas je Dubai čokolada punjena kadaifom – tradicionalnim bliskoistočnim dezertom koji datira još iz srednjeg vijeka. Iako je ova poslastica generacijama krasila trpeze u zemljama Bliskog istoka, Generacija Z joj je sada udahnula novi život – i to u viralnoj formi.
Dubai čokolada je zbog Tik Toka toliko postala popularna u svijetu, da je čak zbog nje nastala nestašića pistaća. Ipak, riječ je o slatkišu koji nije nov, postoji već vjekovima.
Sve je počelo kada je ukrajinska influenserka Marija Vehera krajem 2023. na TikToku podijelila snimak u kojem lomi čokoladicu punjenu kadaifom.
Video je ubrzo postao globalni hit, sa više 122 miliona pregleda, a svijet je poludio za spojevima prhkog kadaaifa, rastopljenog sira, pistaća i sirupa.
Dezert koji danas svi znamo, u stvari je arapska verzija slatkog „cheesecake“-a – hrskava spolja, meka i sočna iznutra, zalivena sirupom od ružine vode ili narandžinog cvijeta, i posuta mljevenim pistaćima, piše smithsonianmag.com.
Tradicionalno se priprema u velikim tepsijama i služi topla, dok se sir još rasteže.
U Dubaiju, prodavnica Fix Dessert Chocolatier lansirala je čokoladicu simboličnog naziva „Can’t Get Knafeh of It“, koja je momentalno planula. Aplikacija Deliveroo proglasila ju je najtraženijim proizvodom 2024. godine.
Cijena ove poslastice u Dubaiju ide i do 20 dolara.
Uslijedio je talas inspiracije: luksuzni britanski lanac Harrods lansirao je kroasan sa knafom, dok je Lindt, poznati švajcarski brend, izbacio čokoladu sa ukusom knafe. Ljubitelji su otišli i korak dalje – na TikToku se pojavila verzija matcha latte napitka sa pistać kremom i čokoladnom pjenom koju nazivaju „Dubai Chocolate drink“.
Uprkos modernim varijacijama, svaki dio Bliskog istoka ima svoju verziju knafe. Sirijci koriste ružinu vodicu, Libanci narandžin cvijt, dok Egipćani umjesto sira često koriste kajmak. Riječ „knafa“ potiče od koptskog izraza kenefiten, što znači – torta.
Palestinski kuvar Fadi Katan, autor kuvara Bethlehem: A Celebration of Palestinian Food, prisjeća se porodičnih okupljanja uz knafu.
U domu njegovog djeda jela se verzija iz Vitlejema bez sira, sa pinjolama i cimetom, dok su u roditeljskom domu uživali u poznatijoj nabulskoj varijanti sa slanim sirom od ovčijeg mlijeka. „To je dezert koji se jede brzo – prije nego što se sir stvrdne - kaže Katan, koji danas vodi restorane u Londonu i Torontu.
<h2>Kratka istorija knafe</h2>
Legenda kaže da je Muavija I, osnivač Omejadske dinastije u VII veku, prvi uživao u knafi tokom ramazanskog posta.
Najstariji zabiljeleženi recept potiče iz kuvara Kitab al-Tabikh, koji je u 13. vijeku napisao Hasan al-Bagdadi u Bagdadu. Rani recepti su podrazumijevali pržene trakice testa sa puterom, šećerom i orašastim plodovima.
U otomanskom periodu, ljekar na dvoru Muhammad bin Mahmud Širvani preveo je kuvar na turski i modifikovao recept – tijesto se sipalo u tankim nitima na vruću ploču, pa posipalo bademima, ružinom vodom i pistaćima. Taj oblik najviše podsjeća na današnju knafu.
Prvi recept sa sirom pojavio se u štampanoj kuvarskoj knjizi u Bejrutu 1885. godine, iako su slatke palačinke punjene sirom bile poznate još u 15. vijeku.
Grad Nablus, po kojem je nabulska knafa i dobila ime, poznat je kao kolijevka ovog dezerta, a 2009. godine ušao je u Ginisovu knjigu rekorda za najveću knafu na svijetu – dugačku čak 74 metra.
<h2>Viralni preobražaj: od tradicije do luksuza</h2>
Danas, zahvaljujući britansko-egipatskoj preduzetnici Sari Hamudi, osnivačici Fix Dessert Chocolatier, knafa dobija luksuzne, Instagram-prijateljske forme. Njena čokoladica postala je globalni fenomen, a kopije i varijacije ne prestaju da se pojavljuju.
U Njujorku, poslastičarnica Strawberro prodavala je “Dubai Chocolate Cup” sa jagodama, belgijskom čokoladom i kataifi testom za 25 dolara, dok se u Singapuru pojavio tiramisu sa hrskavom knafom. Čak je i londonska radionica kolača Anges De Sucre lansirala „Mile High“ tortu sa šest slojeva pistać biskvita, čokoladnim kremom i knafom.
Ali, iako mnogi prave moderne verzije, tradicionalisti poput Kattana podsećaju: „Kada počnete da dodajete čokoladu, to više nije knafa. Inspiracija – da. Ali knafa je jedna i jedina.“
Palestinski poslastičar Omar Odali uverio se da klasika i dalje privlači mase – tokom Ramazana otvorio je pop-up restorane sa tradicionalnom knafom iz Nablusa, pečenom na žaru, koja je privukla i princa prestolonasljednika Dubaija.

Dubai čokolada je zaluđela svijet: Slatkiš iz Dubaija vodi porijeklo još iz 13. vijeka

Studenti maratonci koji su na put ka Briselu krenuli 25. aprila sinoć su stigli u Brisel gdje im je na trgu Šuman, na kojem je sjedište glavnih instititucija EU, priređen doček. Pozdravili su ih poslanici Evropskog parlamenta, predstavnici gradskih vlasti Brisela i ljudi iz srpske dijaspore u Belgiji i okolnim zemljama.
Delegaciju studenata u četvrtak će zajednički primiti Evropska komesarka za proširenje Marta Kos i komesar za omladinu sport i međugeneracijski dijalog Glen Mikalef.
Inače, Odbor za ljudska prava Evropskog parlamenta u srijedu će održati raspravu o „stanju ljudskih prava u Srbiji u kontekstu studentskih protesta“, na kojoj će, prema najavama, govoriti i predstavnici studenata.
<h2>Ko je Glen Mikalef?</h2>
Glen Mikalef, rođen je 30. jula 1989. godine je malteški državni službenik koji je bio šef kabineta premijera Malte, Roberta Abele, od 2020. do 2024. godine.
Od decembra 2024. godine obavlja funkciju evropskog komesara za omladinu sport i međugeneracijski dijalog.
Diplomirao je na Univerzitetu na Malti trgovinu i ekonomiju, a masterirao je evropsko prava.
Radio je u Ministarstvu spoljnih poslova, gdje je bio na čelu Odeljenja za koordinaciju sa EU i Jedinice za Bregzit da bi u januaru 2020. bio imenovan za savjetnika za evropske poslove premijera Malte.
Bio je predsjednik Fondacije katedrale Svetog Jovana od 2020. do 2024. godine.

„Komesar sa Malte“: Ko je Glen Mikalef, koji će razgovarati sa studentima maratoncima u Briselu?

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: propaganda