Crna Gora može biti članica Evropske unije u planiranom roku, ali se postavlja pitanje da li to želi. U turbulentnim, sistemskim i vrijednosnim krizama, vrijeme je majstorsko rešeto, u kojem se pokazuje ko zaista čemu teži, ko se na što oslanja i ko u šta vjeruje. Bojim se da trenutno Crna Gora promoviše nekonzistentnu, izrazito transakcionu, materijalističku politiku, koja se ne bazira na principima vrijednosti. Kada politička elita dobije šansu da se pridruži Evropskoj uniji i ispuni određene kriterijume po lakšim oklnostima, a istovremeno se ogluši o procedure, zakone, Ustav, krši formu koja ne treba da se krši, šalje se signal da joj je EU prioritetna samo onoliko koliko će je održavati na vlasti, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji "24 sata" naTelevizije E profesor na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu, Siniša Vuković.
<h2>Pozicija Zapadnog Balkana&nbsp;</h2>
Pozicija Zapadnog Balkana u geopolitičkim previranjima predstavlja interesantnu studiju slučaja, a teren koji je podložan malignom uticaju trećih strana može biti pogodan za devijantno ponašanje i skretanje sa zacrtanog zapadnog i transatlantskog kursa, objašnjava profesor Vuković. Smatra da su signali koje Vašington šalje Zapadnom Blakanu nedvosmilseni.
- Prije svega milslim na Bosnu i Hercegovinu. Signali su sve učestaliji, sve nedvosmisleniji, sve precizniji i sve konkretniji. Vidimo da postoji određena vrsta kako nervoze, tako i razočarenja upravo onih koji su očekivali da će admnistracija američkog predsjednika Donalda Trampa biti neka vrsta slamke spasa, kako bi se zadržale autoritarne pozicije, prije svega u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, a možda i šire - kaže Vuković.
Dodaje da, ni na nivou principa, ne postoji podrška američke administracije autoritarnim režimima Zapadnog Balkana, iako se tako nešto očekivalo.
- Očekivanje je bilo da će američki izolacionizam, protekcionizam, etnonacionalizam potencijalno biti karika koja je nedostajala kako bi se održale i očuvale autoritarne vlasti na Zapadnom Balkanu. Zapadni Balkan trenutno nije prioritet, nije u ključnom fokusu, ne koristi se kao moneta za potkusurivanje. Mogu se primijetiti politike kontinuiteta, koje frustriraju upravo one aktere koji su očekivali da će mnogo više dobiti od promjene vlasti u Vašingtonu - ocijenio je Vuković.
<h2>Odnos Vašingtona prema Podgorici</h2>
Govoreći o odnosu nove američke administracije prema Crnoj Gori, Vuković kaže da je riječ o politici kontinuiteta, karakterističnoj za tradicionalne republikanske partije, bez većih odstupanja, drugačijih očekivanja ili novih principa.
- Samim tim, može se reći da ohrabruje upravo to što ništa novo nije dovedeno u prvi plan, a što bi moglo biti remetilačko ili stvorilo okolnosti neizvjesnosti. Najveće iznenađenje je upravo za one koji su imali mnogo drugačija očekivanja od Trampove administracije. Da li to znači da se ta očekivanja dugoročno neće ispuniti, veoma je teško predvidjeti. Ali, s obzirom na to da se, u ovom trenutku, Zapadni Balkan ne tretira kao korisna meta za potkusurivanje u transaltantskom odnosu, Zapadni Balkan se i dalje može oslanjati na podršku kako Brisela, tako i Vašingtona, koji su međusobno kompatibilni i konzistentni - smatra Vuković.
<h2>Crna Gora, susjedi, šanse i želje</h2>
Heterogena vlast u Crnoj Gori narušila je odnose sa susjedima – Hrvatskom, BiH, Kosovom, iako se, deklarativno, vodi dobrosusjedskom vanjskom politikom. Vuković objašnjava da to ne može voditi u eru stabilnosti i pouzdanosti.
- Crna Gora postaje slaba karika na Zapadnom Balkanu i nepouzdan partner. Treba postaviti stvari na svoje mjesto. Crna Gora i Hrvatska nijesu samo komšijske zemlje, koje su nekada bile u državnoj zajednici već su, prije svega, i vojni saveznici. Odraz je vlasti u Crnoj Gori to što odnosi sa Hrvastskom mogu biti narušeni do krajnjih granica. Jer, koristi im politički, to je ono čime mogu da hrane svoje glasačku bazu, opravdavaju nepopularne poteze. Skreće se tema sa egzistencijalnih, prioritetnih pitanja na ona koja nikada ne bi trebalo da budu otvorena. Tako se otvaraju teme koje ne zaslužuju pažnju, otvaraju motivi koji, zapravo, ne postoje. Riječ je o devijantnom, remetilačkom ponašanju koje krajnji cilj ima blokadu Crne Gore na putu ka Evropskoj uniji - istakao je Vuković.
Ne treba, kaže, zaboraviti da Crna Gora ima istorijsku šansu, a da su evropski zvaničnici pokazali jasnu političku volju o pitanju proširenja kao geopolitičkom i geostrateškom, a prvenstveno, političkom.
- Nije riječ o tehničkom pitanju. Vlast u Podgorici i dalje želi tako da ga tretira, ne želi da prihvati geopolitičke, geostrateške, političke odgovornosti i principe koji se nameću u ovom trenutku. Maskirajući formu tehničkih pitanja, prikrivaju suštinu da se njima ne žuri u Evropsku uniju, na onaj način na koji to od njih očekuje Brisel - objašnajva Vuković.
Smatra da je važno da se u procesu evropskih integracija potenciraju pojedinačni primjeri i doprinosi država koje teže zapadnoj agendi, a ne da se govori o paketu - Zapadni Balkan.
- Mislim da trenutne vlasti u Podgorici nerijetko insistiraju na tom narativu, u kojem se Crna Gora gura u kolektivni paket Zapadnog Balkana i traži se neka konzistentnost, do koje se nikada neće doći, jer je previše otvorenih i nerazriješenih pitanja, previše tinjajućih konflikata sa kojima ne mora Crna Gora da se nosi. Crna Gora je samostalna, suverena država koja ima svoj geopolitički pravac i mora ga se držati, unutar tog konfuznog mozaika. Poruka za elite u Crnoj Gori, koje dolaze sa različitih strana, je da prestanu sa insistiranjem kolektivnog odnosa prema zapadnim, istočnim ili drugim integracijama. Treba da se postave samostalno i autonomno i kažu čemu teže - poručuje Vuković.
<h2>EU i protesti u Srbiji</h2>
Vjeruje da Evropska unija nije do kraja definisala stratešku poziciju u odnosu na višemjesečne studnetske proteste u Srbiji. Podsjeća da je tek nedavno stigla jasna poruka od komesarke za proširnje Marte Kos, koja je rekla da Evropska unija od vlasti u Srbiji očekuje isto što i studenti. Vuković ukazuje i na to da u okviru samih protesta u Srbiji postoji, kako kaže, zbunjujuća antievropska retorika.
- Ta retorka odbacuje simboliku Evropske unije i pravi otklon od Zapada od kojeg, istovremeno, traži podršku. Ostaje da se vidi da li će u okviru protesta evropske poruke imati primat u odnosu na one etnonacionalističke, čija se koreografija nerijetko može vidjeti. Teško je u Srbiji zauzeti decidan stav, jer populacija u velikoj mjeri mora proći kroz jednu vrstu detoksikacije od etnonacionalističkog narativa, narativa autoviktimizacije, koji dominiraju srpskim javnim mnjenjem makar trideset godina unazad - zaključio je Vuković.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DTBzsqrFz5Ak&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Vuković: Crna Gora postaje slaba karika na Zapadnom Balkanu i nepouzdan partner

Hrvatska nije usamljena unutar Evropske unije (EU) u kalkulaciji da se trenutne vlasti u Crnoj Gori ne mogu tolerisati u svom destruktivnom ponašanju, koliko god Unija željela da od Crne Gore napravi pozitivan primjer, smatra profesor na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu, Siniša Vuković.
- Stiče se utisak da se pokušava poslati poruka Pokretu Evropa sad (PES) i (Milojku) Spajiću da se što je moguće više ograde od destruktivnog uticaja bivšeg Demokratskog fronta (DF), jer je koaliranje sa njima pogubno po dalji evropski put Crne Gore - rekao je Vuković u intervjuu Agenciji Mina komentarišući odluku zvaničnog Zagreba da blokira zatvaranje jednog pregovaračkog poglavlja.
On je kazao da je jedini razlog zbog kojeg se danas o Crnoj Gori uopšte priča u kontekstu evropskih integracija potreba EU da od Crne Gore napravi privid pozitivnog primjera kojim želi održati privid da politika proširenja nije mrtvo slovo na papiru.
Vuković je rekao da je svima odavno poznato da je ruska invazija na Ukrajinu pokrenula ozbiljne rasprave unutar EU da se politika proširenja mora oživjeti.
- Crna Gora, je samo bila prva u redu, jer je do sad uradila formalno najviše u odnosu na konkurenciju na Zapadnom Balkanu - naveo je Vuković.
Kako je dodao, ovo je prvi put da se otvaraju evropska vrata na način na koji postoji jasna volja da se pošalje geopolitička poruka da evropski projekat nije zamro, i da je i dalje atraktivan za potencijalno proširenje.
- Međutim, ako u takvom ambijentu vi uspijete zavrijediti blokadu otvaranja poglavlja, to bez ikakve sumnje samo govori da smo došli u apsurdnu situaciju gdje EU više želi vidjeti Crnu Goru kao uspješnu priču, nego što to žele crnogorske vlasti - rekao je Vuković.
<h2>Kulminacija poteza</h2>
On je kazao da je odluka zvaničnog Zagreba da Crnoj Gori blokira zatvaranje jednog pregovaračkog poglavlja bila očekivana i planirana.
- Očekivana, jer se ne radi o izolovanoj odluci, već o kulminaciji slijeda poteza koji su prethodno preduzeti kojima su se slale jasne poruke o problematičnoj prirodi politika koje je Crna Gora sprovodila u prethodnom periodu - naveo je Vuković.
On je kazao da od početka zatezanja odnosa sa Hrvatskom nije postojala ni jedna istinska inicijativa za smirivanjem tenzija, i to na način koji bi zaista bio suštinski i dobronamjeran.
Naprotiv, kako je dodao, stiče se utisak da se kod vlasti u Crnoj Gori ovom problemu pristupilo na jedan, prije svega simboličan i površno-transakcionalan način, koji se ogleda u nekim inicijativama o očuvanju postojeće ploče u Morinju ili ustupanju Hrvatskoj doma kulture u Tivtu.
- Kao što vidimo, takvi potezi su neučinkoviti, što se moglo i pretpostaviti, jer suština problema je upravo u veoma dobro promišljenoj strategiji da se na talasu istorijskog revizionizma i anti-hrvatizma blokira dalji put Crne Gore ka EU - rekao je Vuković.
Kako je rekao, da se radi o simbolici, onda bi te inicijative vlade možda imale nekog efekta u smirivanju tenzija.
- Ali ovdje se ne radi o simbolici, već o anti-zapadnoj tendenciji koja se samo manifestovala kroz autodestruktivne inicijative koje su rezultirale odgovorom Hrvatske - dodao je Vuković.
Vuković je kazao da je sasvim izvjesno da Hrvatska nije usamljena unutar EU u svojoj kalkulaciji da se trenutne vlasti u Crnoj Gori ne mogu tolerisati u svom destruktivnom ponašanju, koliko god EU željela da od Crne Gore napravi pozitivan primjer.
- Stiče se utisak da se pokušava poslati poruka PES-u i Spajiću da se što je moguće više ograde od destruktivnog uticaja bivšeg DF-a, jer je koaliranje sa njima pogubno po dalji evropski put Crne Gore - rekao je Vuković.
On je kazao i da je odavno lako uočljiva diskrepanca između retorike i forme koja postoji na crnogorskoj političkoj sceni, naročito kada su u pitanju vanjskopolitički prioriteti.
Vuković je rekao da Crna Gora trenutno prolazi kroz veoma složen politički period kojim, kako je naveo, preovladava zaprepašćujući stepen beskrupuloznosti vladajućih struktura.
- Stiče se utisak da je stvoren implicitan konsenzus među njima da su svima date odriješene ruke da provode kako svoje usko-partijske interese, tako i nerijetko interese oblikovane ličnim afinitetima i animozitetitma, bez obzira na štetu i destruktivnost po institucionalni okvir i društvo u cjelini - kazao je Vuković.
On je rekao da se taj konsenzus odražava manipulativnom taktikom koja u engleskom jeziku ima naziv gaslighting, kojom političari na vlasti neumorno koriste spinove i dezinformacije kojima ubjeđuju cjelokupno društvo da je realni društveni doživljaj stanja samo varka, navodno posljedica zloćudnih i zluradih interesnih grupa koje žele da uruše progres koji samo što nije došao, i da je stvarnost zapravo ono što im oni svakodnevno serviraju kroz svoja sapoštenja.
Na taj način se, prema riječima Vukovića, obesmišljavaju trendovi koji su objektivno dokazivi, od urušavanja finansijske sigurnosti, urušavanja energetske sigurnosti, vanjsko-političke orijetacije, institucionalnog integriteta, pa sve do dramatične polarizacije u društvu.
On je istakao da je odlika ozbiljnih demokratija da se u situacijama kada postoje ozbiljni indikatori da dolazi do negativnih trendova, poput prethodno pomenutih, da se donosioci odluka postave kao odgovorni pojedinci i prihvate političku odgovornost za učinjeno.
<h2>Problemi se ignorišu</h2>
Vuković je naveo da je u Crnoj Gori već neko vrijeme stvorena uhodana praksa da se problemi ignorišu ili obesmišljavaju time što će se samo pojačati sa besmislenim obećanjima i slatkorječivim vizijama koje nemaju realan plan, program i analizu kojim bi se mogli sprovesti u djelo.
On je podsjetio da je u julu prošle godine aktuelna Vlada najavila veoma ambicioznu viziju da će Crna Gora za dvije godine zatvoriti deset poglavlja u procesu pregovora, dok je uspjela da za jednu godinu zatvori samo tri i da istovremeno bude upoznata da joj je zatvaranje jednog poglavlja formalno blokirano.
Ta činjenica, kako je rekao Vuković, nije uznemirila nikog iz vlasti da preuzme odgovornost za neučinjeno i neostvareno.
- Da stvar bude gora, jasno je da je blokada došla isključivo zbog aktivnosti i djelovanja upravo partija na vlasti koje su bez ikakvog ustručavanja revnosno radile na urušavanju bilateralnih odnosa sa jednom državom članicom, gurajuči joj prst u oko, očekivajući upravo ishod kao što je blokada pregovora - naveo je Vuković.
On je kazao da se Spajić i njegov kabinet utrkuju da objasne da je zatvaranje tri poglavlja uspjeh, i da blokada ne treba nikoga da brine, i da su svi i dalje nedvosmisleno usredsređeni na evropske integracije.
- Da su partije na vlasti iskreni u svojoj namjeri da Crna Gora nastavi svoj put ka EU, ovakav ishod pregovora bi minimalno rezultirao padom vlade i raskidanje koalicionog sporazuma sa onim političkim subjekima koji su izazvali ovu krizu svojim činjenjem - smatra Vuković.
Kako je rekao, odavno je bilo jasno da sa euro-skeptičnim, desno-konzervativnim, anti-zapadnim, iliberalnim i pro-ruskim partijama koje su nekada činile Demokratski front (DF) ne može se očekivati ništa svrsishodno na putu ka EU.
- Samim tim, odgovornost za činjenicu da je Crnoj Gori sad blokiran evropski put, da su ugrožene integracije, da su bilateralni odnosi sa jednom zemljom članicom EU dovedni do nivoa duboke krize, ne treba traziti u onima koju su je prouzrokovali, jer su to uradili upravo onako kako se i znalo da će uraditi, već je odgovornost prvenstveno na onima koji uporno zamajavaju (gaslighting) crnogorsko društvo da je sa tim destruktivnim snagama i dalje moguće graditi bilo kakvu evropsku priču - rekao je Vuković.
<h2>Politička simbioza</h2>
On je kazao da je njihova politička simbioza dovedena do kraja, i samim tim se kod PES-a, Demokrata, i bivšeg DF-a ne mogu naći razlike u suštinskoj anti-evropskoj formi.
- Jedino u čemu se razlikuju je retorika, od demagoške pro-evropske retorike PES-a i Demokrata do ciničnog i farsičog narativa lidera bivšeg DF-a koji se sad slavodobitno rugaju time da su oni perjanice pro-evropskog puta Crne Gore - rekao je Vuković.
On je kazao da sve opstrukcije koje su se mogle vidjeti prethodnih mjeseci, "od insistiranja na aspolutno samoubilačkoj rezoluciji o Jasenovcu, do zatezanja odnosa između ministarstava odbrane Crne Gore i Hrvatske, su samo bile početak onoga što će postati trend i tendencija".
- Ovim presedanima se otvara mogućnost da se još dublje uđe u otvaranje još kompleksnijih tema, poput morskog razgraničenja, jačanja istorijskog revizionizma i samo-viktimizirajućih narativa o ratovima 90ih - ocijenio je Vuković.
On je rekao i da su donosioci odluka na zapadu svjesni da je Crna Gora u prethodne četiri godine izgubila ogromno vrijeme, da je u dubokoj institucionalnoj krizi.
Prema njegovim riječima, urušavanje autoriteta i nezavisnosti Ustavnog suda je samo jedan u nizu primjera te institucionalne krize, i metoda kojim se te krize stvaraju i održavaju.
- Kriza je posljedica svjesnog zanemarivanja procedura i kršenja postoječih praksi, kako bi se isprovocirala reakcija koja sama po sebi stvara krizu. Zatim se donosi neko ad hoc rješenje, kojim se navodno sve vraća u redovne procedure, međutim jedini ostvareni efekat je da oni koji su prekršili proceduru ostaju nekažnjeni, a samim tim ohrabreni da to isto ponove prvom prilikom - naveo je Vuković.
Prema njegovim riječima, već odavno svjedočimo da se procedure prvo krše, pa se onda prilagođavaju, kako bi se imenovali partijski kadrovi koji nijesu kvalifikovani, i kako bi se stvarale ili gasile institucije mimo postoječih procedura.
- Stvara se realnost da su institucije prolazne i potrošne, da su slabije od političke volje onih koji su na vlasti, i da je snaga političkog raskusurivanja zapravo konačna mjera institucionalno prihvatljivog - rekao je Vuković dodajući da je takav sistem osuđen da ostane hibridni antiliberalni partitokratski sistem.
<h2>Blokada parlamenta</h2>
Na pitanje da li Crna Gora u ovom trenutku smije dozvoliti blokadu parlamenta i kako bi to uticalo na evropski put države, Vuković je istakao da je svaka institucionalna kriza prepreka daljem evropskom putu.
- Izgledno je da ne postoji inicijativa da se iz krize izađe - rekao je Vuković.
On smatra da je, s obzirom da je Crnoj Gori data prilika da po ubrzanoj proceduri pristupi EU, najveća odgovornost na onim političkim snagama koje imaju izvršnu i zakonodavnu vlast da država što prije izađe iz krize.
Vuković je kazao da ova kriza najviše odgovara trenutnim vlastima, jer na taj način svu krivicu za dalju blokadu institucija i zaustavljanju evropskog puta mogu svesti na opoziciono djelovanje.
- I njihova nespremnost da nađu rješenje zapravo govori da oni ni ne žure sa evropskim procesima, jer na papiru im je dana šansa, a druge mogu da krive za ono što zaista i žele, a to je institucionalno blokiranu državu koja kao takva ne može dalje napredovati na putu integracija - rekao je Vuković.
<h2>Protesti u Srbiji još nijesu politički oblikovani</h2>
Govoreći o protestima u Srbiji i o tome kako bi se potencijalna smjena vlasti u susjednoj zemlji mogla odraziti na Crnu Goru i region, Vuković je kazao da je još teško razumjeti u kom pravcu će se odvijati situacija u Srbiji, jer su trenutni protesti masovni ali politički još uvijek nijesu jasno oblikovani.
- U takvim okolnostima, ukoliko zaista dođe do nekog revolucionarnog zaokreta, poluge moći će preuzeti oni koji već imaju jasne političke i organizacione sposobnosti, a koji su se vješto infiltrirali u masu i čekaju pogodan trenutak - naveo je Vuković.
Pitanje je, kazao je on, ko može kapitalizirati od trenutne situacije u Srbiji, i koje političke organizacije čekaju svoju priliku.
Vuković je rekao da se, za sada, vidi da su sve teme ili inicijative koje na bilo koji način mogu profilisati te proteste kao pro-evropske ili pro-zapadne u startu ugušene.
- S druge strane, masa već uveliko flertuje sa desno-konzervativnim, klerikalnim, i etno-nacionalističkim narativima. Ako takve snage kapitaliziraju od eventualnog revolucionarnog obrta, ne vidim da će to suštinski na bilo koji način poboljšati odnose u regionu ili doprinijeti rješavanju niza otvorenih pitanja - naveo je Vuković.

Vuković: Koaliranje sa destruktivnim snagama pogubno po evropski put Crne Gore

Postoje naznake što se može očekivati od drugog mandata Donaldna Trampa kao predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, kako od njegovog štaba, tako i od onih koji slave njegovu pobjedu koji očekuju da će imati veći manevarski prostor da u svojim državama organizuju sistem shodno svojim očekivanjima, a ne shodno demokratizaciji društva, kazao je profesor na Univerzitetu Džons Hopkins, Siniša Vuković, za 24 sata Televizije E.&nbsp;
U tranzicionim društvima, navodi profesor, kakva su na Zapadnom Balkanu, najviše vjetra u leđa dobiće autoritativne i antiliberalne snage, koje su zadovoljne činjenicom da se međunarodni i regionalni odnosi baziraju isključivo na ekonomiji i kojima nije bitno da li će društva biti demokratska, bazirana na vladavini prava, poštovanju manjina, različitosti, prihvatanju opozicionog djelovanja, medijskih sloboda...
Vuković smatra da je Tramp vjerovatno mnogo spremniji i odlučniji za neke radikalnije poteze u SAD, jer je to čest slučaj kada je riječ o drugom mandatu. Predsjednici su, kaže, nerijetko pragmatični i praktični, sami sebe ograničavaju sa eksperimentalnim politikama, a u drugom mandatu budu mnogo hrabriji, odlučniji da se rvaju sa politikama koje su nerijetko i nepopularne.
- U Sjedinjenim Američkim Državama već se priča o tome da će Trampov drugi mandat biti mnogo ekstremniji. Ako je vjerovati onome što je govorio, Tramp će biti mnogo odlučniji kada je riječ o ilegalnoj imigraciji. Planovi o masovnim deportacijama već postoje. To je u koliziji sa pravnim normama u SAD, ali je Tramp spreman to da uradi preko izvršne odluke, koje je spreman odmah da potpiše - kaže Vuković.
<h2>Na što je Tramp spreman</h2>
Tramp je, objašnjava Vuković, spreman i da uvede carinske stope, što može imati dalekosežne posljedice na standard američkog društva, dovesti do ozbiljnog inflatornog skoka. Dodaje da Tramp nikada do kraja nije definisao vanjsko političke stavove, odnosno, što je to što bi uradio drugačije od Džozefa Bajdena, ili u odnosu na svoj prvi predsjednički mandat.
- Puno je nepoznanica, jer je Tramp često bio kontradiktoran, a prema određenim temama svjesno ambivalentan. Naravno, nikad njie krio nedvosmislenu podršku Izraelu i premjeru Benjaminu Netanjahuu u njegovoj ofanzivi u pojasu Gaze, i sada Libanu. Kada je riječ o Ukrajini, uvijek je govorio da rat treba zaustaviti “u ovom trenutku”. To može imati dalekosežne posljedice po međunarodni pravni poredak, mir i bezbjednost na globalnom nivou. Jer, zaustaviti konflikt “u ovom trenutku” zapravo znači da se predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu ne samo legitimiše, nego i legalizuje okupacija, što je nečuveno. Takav potez ne postoji od kraja Drugog svjetskog rata - objašnjava Vuković.
Legitimisanje i legalizovanje okupacije ne postoji od uspostavljanja sistema Ujedninjenih nacija, kaže profesor Vuković, i dodaje da to može probuditi bezbroj revizionističkih tendencija širom svijeta, prekrajanja granica, mijenjanja međunarodnih odnosa, normi.
- To može probuditi Kinu da napravi odlučniji korak prema Tajvanu, što bi bila tačka pucanja međunarodnog mira i bezbjednosti, jer bi takav potez na globalnom planu u potpunosti redefinisao bezbjednosne i ekonomske prioritete - ističe Vuković.
Ukoliko se Rusiji dozvoli legalizacija okupacije, objašnjava profesor Univerziteta Džons Hopkins, Evropa neće biti mirna, jer bi to značilo da ne postoji granica, međunarodna norma koja bi ograničila agresiju i aneksiju. Napominje da bi se isti scenario mogao očekivati u Moldaviji, Gruziji, ali u baltičkim zemljama, jer je Tramp signalizirao da za njega NATO nije prioritet, odnosno član pet (član pet podrazumijeva kolektivni odgovor vojnog saveza, uključujući i vojni, ako je neka članica NATO napadnuta).
- Da li je Tramp to govorio samo da bi bio bombastičan, na neki način aktuelan, ili zaista nosi te ideološke matrice kojima bi se projektovao tektosnki preokret u međunarodnim odnosima, ostaje da vidimo. Sve će zavisiti od toga ko će biti članovi Trampovog najužeg kabineta i njegovi najbliži savjetnici za nacionalnu bezbjednost. Od tih ljudi zavisiće prioriteti i politike kojima će se ti prioriteti tretirati - smatra Vuković.
<h2>Ko slavi Trampovu pobjedu</h2>
Vjeruje da će svijet uskoro vidjeti da li će Tramp biti odlučni izolacionista, kao što to vjeruju oni koji slave njegovu pobjedu. Njihova očekivanja su, dodaje Vuković, da će Amerika biti drugačija u odnosu na to kakva je, sa svim svojim manama, bila decenijama - okosnica liberalno demokratskog međunarodnog poretka.
- Odnose sa drugim državama, prvenstveno regiona jugositočne Evrope, Zapadnog Balkana, Amerika je bazirala na politici kondicionalnosti, u nadi da će se zemlje u tranziciji, jačanjem odnosa sa SAD, dodatno demokratizovati. Dakle, postojala je određena vrsta uslovljavanja, da poboljšanje odnosa sa SAD proizvodi demokratizaciju društava. Oni koji sad slave, slave upravo činjenicu da je Tramp bio veoma oštar prema liberalno demokratskom pogledu na svijet, jer je govorio da Amerika ne treba više da se bavi ljudskim pravima, vladavinom prava, medijskim slobodama, manjinskim slobodama, da to sve treba ostaviti državama da same odlučuju, unutar svojih granica. Za Zapadni Balkan, koji teži ka Zapadu i liberalno demokratskim vrijednostima, to znači gubitak podrške i smjernica koje dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država - kaže Vuković.
Takve okolnosti najviše idu na ruku, objašnjava profesor Vuković, onima koji ne žele da budu pod pritiskom da se njihova društva dalje demokratizuju, već da samoinicijativno odlučuju što je mjera demokratije. U tranzicionim društvima, kakva su na Zapadnom Balkanu, najviše vjetra u leđa, smatra Vuković, dobiće autoritativne i antiliberalne snage koje su zadovoljne činjenicom da se međunarodni i regionalni odnosi baziraju isključivo na ekonomiji, a kojima nije bitno da li će društva biti demokratska, bazirana na vladavini prava, poštovanju manjina, različitosti, prihvatanju opozicionog djelovanja, medijskih sloboda.
- To vidimo u Mađarskoj, to smo u jednom trenutku vidjeli i u Poljskoj. To su antiliberalna, ili antidemokratska prestrojavanja. Oni koji slave Trampa očekuju da će njegov dolazak upravo njima dozvoliti veći manevarski prostor, kako bi u svojoj državi organizovali sistem shodno svojim očekivanjima, a ne shodno procesima dalje demokratizacije. Da li će to probuditi određene revizionističke snage na Balkanu, da li će to dati vjetar u leđa određenim recidivima prošlosti da se redefinišu granice, da se redefinišu odnosi, da se teži etnonacionalnom ključu mijenjanja granica i teritorija na Zapadnom Balkanu zavisiće, ponavljam, od toga ko će biti u Trampovom timu i od načina na koji će gledati prioritete na Zapadnom Balkanu - istakao je Vuković.
<h2>Tramp, NATO i Crna Gora</h2>
Crna Gora, kao i cijeli evropski kontinent, smatra Vuković, ulazi u period neizvjesnosti, jer je većina bezbjednosnih aranžmana bila bazirana na dubinskom odnosu sa Sjedinjenim Američkim Državama. NATO je koalicija koja je mnogo kompleksnija od hirovitog ponašanja bilo kojeg lidera u ovom trenutku, ali je pitanje, dodaje Vuković, koliko je NATO koherentan bez jake uloge Sjedinjenih Država.
- Ostaje da se vidi do koje mjere je Tramp spreman da zadrži odnose na postojećem nivou, ili će nastaviti tamo gdje je stao tokom prvog mandata, da ih dovodi u pitanje i ide konkretnim koracima koji bi demontirali bezbjednosne strukture u okviru NATO. Nisam sklon spekulacijama - kaže Vuković.
Smatra da je Crnoj Gori veći problem pitanje unutrašnje bezbjednost.
- Član pet, sam po sebi, ne znači da će se NATO miješati u unutrašnja pitanja države članice. Države članice su suverene i očekuje se od njih da se same nose sa unutrašnjim bezbjednosnim izazovima, a NATO je tu da pomogne. Crnoj Gori je ključno da razumije da u ovom preslojavanju, koliko god izgledalo oportuno da se slavi jedna nova paradigma, isčekuje možda popustljivost u demokratskim standardima, na dugom štapu to za Crnu Goru nije dobro. Jer, ako se Crna Gora dodatno ne demokratizuje, čitavo društvo će, pa čak i oni koji slave (Trampovu pobjedu), na koncu izgubiti. Ovim želim da kažem da oni koji trenutno slave Trampovu pobjedu su isti oni koji veličaju ulogu Vladimira Putina. Za njih je mjera vladanja i društvenih odnosa ona koja postoji u Rusiji. Dakle, to je tvrdo autoritarno vladanje, đe ne postoji nijedna međunarodna norma, nijedan standard koji je po automatizmu primjenljiv na unutrašnjem planu, već svaka država postane samostalni feud, u okviru kojeg oni koji su na vlasti imaju pravo da odlučuju kako će se društveni odnosi oblikovati - poručio je Vuković.
Dodaje da u društvima koja su prepuštena snagama unutar države, bez potrebe da se regionalno ili međunarodno sinhronizuju potezi, jačaju autoritarne tendencije. Takava društva postaju zatovrenija, isključivija.
- Ne želim da vjerujem da je to put koji bi bilo ko u Crnoj Gori izabrao, pa čak ni oni najdesno konzervativni. Ne želim da vjerujem da bi to prihvatili kao mjeru organizacije društva, jer je makar na retoričkom planu - da žele da budu dio Evropske unije, ipak, nešto internalizovano. Možda je ovo primjer kada Crna Gora i ostatak evropskog kontitnenta treba da pokažu – evo, na koji način smo u stanju da nastavimo evropsku priču, iako se kontekst mijenja - zaključio je Vuković.

1250x600

1084x550

Vuković: Trampova pobjeda je vjetar u leđa autoritativnim i antiliberlanim snagama

Zapadni Balkan je na jednoj vrsti klackalice kada je u pitanju politika novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trampa i moguća su dva scenarija njegovog odnosa prema ovom regionu - da se i dalje tretira sa manjkom hitnosti i prioriteta, ili projektovanje etno-nacionalističke i transakcione vizije MAGA vanjske politike, u kom slučaju ne treba isključiti dominaciju veoma opasnih tema poput redefinisanja granica, razmjene teritorija i jačanje etno-nacionalnih ekspanzionističkih politika, ocijenio je za Portal ETV profesor na američkom univerzitetu Džons Hopkins Siniša Vuković.
Republikanac Donald Tramp porazio je trenutnu potpredsjednicu SAD-a Kamalu Haris na predsjedničkim izborima nakon pobjeda u nekoliko ključnih saveznih država.
Uoči osvajanja drugog mandata, četiri godine nakon što ga je Džozef Bajden izbacio iz Bijele kuće, Tramp je dao velika obećanja, a obraćajući se juče pristalicama najavio je "novo zlatno doba Amerike".
Dan nakon proglašenja rezultata izbora u SAD-u, Vuković za Portal ETV komentariše šta se može očekivati od Trampove nove administracije i kakve će implikacije njegova četvorogodišnja vladavina imati na globalne prilike, te šta je dominatno doprinijelo njegovoj pobjedi nad kandidatkinjom Demokratske stranke.
<h2>Alarm za Demokrate</h2>
Ako se fokus stavi na do sada prikupljenim podacima o izlaznosti i podršci na izborima, Vuković kaže da ćemo vidjeti nekoliko veoma interesantnih trendova i pokazatelja koji su apsolutno promakli istraživanjima javnog mnjenja tokom prethodne kampanje u SAD-u.
- Prije svega, već sada se može nedvosmisleno reći da su Trampa glasali i oni koji ga nikad ne bi javno podržali, ali su se odlučili za njega kao reakcija na konfuznu i neubjedljivu političku ponudu koja je dolazila iz Demokratske stranke. Ovdje se prvenstveno govori o onim glasačima srednjeg i nižeg staleža koji su se teško pronalazili u postmodernoj i apstraktnoj političkoj tematici koju je forsirala Demokratska stranka, a koja se za prosječnog glasača iz tih slojeva društva čini da je isuviše ljevičarska i elitistička - ocijenio je Vuković.&nbsp;
On je mišljenja da Demokratska stranka nije imala jasne odgovore za glasače iz ruralnih, ili pak manje obrazovanih sredina, kao i većine manjinskih i vjerskih zajednica koje su pitanja transrodnih prava doživljavale kao udar na njihova tradicionalna shvatanja društvenih odnosa.&nbsp;
S druge strane, Demokrate su ignorisale temu inflacije koja je bila dominantna kod Republikanske stranke, a ta problematika je, napominje Vuković, bila izuzetno upotrebljiva kod mlađih generacija, koji su zbog visokih kamatnih stopa bili spriječeni da ostvare svoju verziju američkog sna i kupe svoju prvu nekretninu.&nbsp;
Vuković dodaje i da je, prema postojećim podacima, Haris ostvarila napredak samo kod bijelih žena sa visokim obrazovanjem, i tu je očigledno tema odbrane reproduktivnih prava imala svoj uticaj.&nbsp;
- Međutim, ta tema je bila samo bitna kod 14 odsto ukunog biračkog tijela, dok su teme poput stanja o demokratiji i ekonomija bile mnogo dominantnije, kod više od 65 odsto birača - istakao je naš sagovornik.
Ocjenjuje i da se Demokratska stranka vrlo nespretno u kampanji bavila temom ilegalne imigracije, braneći takve pojave pozivajući se prvenstveno na principe odbrane ljudskih prava.
- Te poruke odjeknule su samo kod visokoobrazovanih bijelih glasača, dok je kod većine manjinskih zajednica, kao i glasača iz skromnijih ekonomskih slojeva, takav pristup bio apsolutno u koliziji sa njihovim očekivanjima, jer su kod njih te teme bile prvenstveno vezane za bezbjednosne prilike i oduzimanje ekonomskih šansi koje su legalni imigranti ostvarili svojim mukotripnim radom i praćenjem procedura - ocijenio je Vuković.
Sve u svemu, Vuković je stava da je ovo jedan veoma interesantan ishod koji mora biti alarm za Demokratsku stranku za temeljnim preispitivanjem dominantne političke ponude.&nbsp;
- Treba uvijek imati u vidu, da teme koje su aktuelne u velikim urbanim sredinama, kod intelektualnih elita, možda vam mogu donijeti pobjedu u Kaliforniji i Njujorku, ali sigurno neće u pojasu između Pensilvanije, Mičigena i Viskonsina, ili u sunčnom pojasu Džordžije, Arizone i Nevade, đe su te teme ili neprihvatljive ili irelevantne - smatra on.
<h2>Period duboke neizvjesnosti</h2>
Govoreći o budućoj spoljnoj politici Amerike sa Donaldom Trampom na čelu i kako se njegov povratak u Bijelu kuću može nafestovati na geopolitičku sliku, Vuković kaže da njegova pobjeda donosi mnogo neizvjesnosti, jer je drugi mandat tradiciolano za sve predsjednike bio mnogo lakši za neke vanjsko-političke eksperimente i radikalne odluke.&nbsp;
Podsjeća da Tramp nije krio svoje viđenje stvari kada su u pitanju tri ključna geopolitička žarišta u ovom trenutku.
- Vrlo je jasan bio da ne podržava dalju vojnu potporu Ukrajine, i da je njegova vizija da se pregovori moraju voditi odmah sa trenutnih pozicija i na transakcionom nivou. U konkretnom slučaju, to znači da bi se eventualni pregovori vodili u korist Rusije čiji bi se osvajački poduhvat takvim pregovorima, ne samo legitimisao, već i legalizovao, što bi imalo nesagledive posljedice po međunarodni sistem jer bi se po prvi put nakon Drugog svjetskog rata legalizovala aneksija neke teritorije od strane okupacione sile - stava je Vuković.
Ovo treba očekivati i kada je u pitanju situacija na Bliskom istoku, gdje bi se, ističe Vuković, takođe išlo na radikalne mjere kojima bi se izraelska aneksija Zapadne obale do kraja formalizovala i legalizovala, a palestinsko pitanje ponovo pretvorilo u Arapsko pitanje.
- Time bi se zatvorila mogućnost formiranja održive palestinske države. Istovremeno, njegov fokus bi bio na disciplinovanju Irana, koji bi bio pod još većim pritiskom od združenog dejstva ohrabrenog Izraela pod vođstvom Benjamina Netanjahua i mnogo agresivnije Amerike - kazao je Vuković.
Prema njegovim riječima, ključni fokus treba tražiti i u Trampovom odnosu prema Kini i neskrivenoj želji da se okrenu leđa Tajvanu i ostalim saveznicima iz istočne Azije, ukoliko nijesu spremni da bespogovorno prate interese Amerike. &nbsp;
- Prethodno pomenuta legalizacija ruske okupacije i aneksije ukrajinskih teritorija bi bile signal Kini da je pravo vrijeme da se anektira Tajvan, što bi bila i geopolitička i geoekonomska tačka pucanja sa nesagledivim posljedicama - naveo je Vuković.
Nezadovoljstvo novog predsjednika SAD-a odnosima unutar NATO-a mogao bi, smatra Vuković, biti i dovoljan signal da je Amerika po strani, koja ne ispunjava stavke iz člana 5, dovoljna prilika za Rusiju da djeluje u pravcima svojih daljih interesa u Moldaviji, Gruziji, a u nekom ekstremnom scenariju i ka pojednim Baltičkim zemljama.&nbsp;
- Sve ovo jasno govori da je period duboke neizvjesnosti pred nama, i da će se mnogo toga znati kada Tramp bude birao kadrove u svom kabinetu, naročito u Nacionalnom savjetu za bezbjednost - naglašava sagovornik Portala ETV.
<h2>Frojdovski lapsus Spajića</h2>
Od toga ko će biti desna ruka Donalda Trampa zavisiće i odnos prema regionu Zapadnog Balkana.&nbsp;
- Uvijek treba imati u vidu da je cjelokupni region Zapadnog Balkana na jednoj vrsti klackalice kada je u pitanju Trampova politika. Opet, mnogo će toga zavisiti od odluke ko će biti njegovi prvi savjetnici i saradnici, i koliko će oni imati interesa i volje da se bave Zapadnim Balkanom. Dva scenarija su moguća. S jedne strane da se i dalje region tretira sa manjkom hitnosti i prioriteta, kao što je to bio slučaj za vrijeme Bajdenove administracije, i u tom scenariju održavanje statusa quo je najizglednije. S druge, ukoliko se neko od njegovih bliskih saradnika odluči da projektuje etno-nacionalističku i transakcionu viziju MAGA vanjske politike, ne treba isključiti da će u tom slučaju dominirati veoma opasne teme poput redefinisanja granica, razmjene teritorija, kao i jačanje etno-nacionalnih ekspanzionističkih politika - istakao je Vuković.
Brojne čestitke upućene su Trampu od crnogorskih zvaničnika, među kojima se istakla ona premijera Milojka Spajića koji je Program Evropa sad poistovjetio sa MAGA politikom.
- Time je, možda, frojdovskim lapsusom potvrdio da je Evropa sad zapravo anti-liberalna, etno-konzervativna, i anti-evropska agenda što su sve epiteti koje MAGA s ponosom ističe. Fascinantno je da postoji tolika doza otvorene kontradiktornosti kod donosioca odluka u Crnoj Gori, što i ne iznenađuje jer su to imanentne forme populističkim platformama - konstatovao je Vuković, poručujući da je još rano govoriti o tome kako će se četvorogodišnji mandat Trampa odraziti na prilike u Crnoj Gori.

Tamara Klikovac

Vuković: Trampov plan za Zapadni Balkan - status quo ili jačanje etno-nacionalnih ekspanzionističkih politika

Prijedlog zakona o stranim agentima je smislen okvir kroz koji se targetiraju neistomišljenici i ućutkuje svaki vid odgovora i kontra argumenta, kazao je u razgovoru za Antenu M profesor na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu Siniša Vuković.
Govoreći o tome da li se isti ili sličan prijedlog zakona primjenjuje u drugim državama, Vuković kaže da je takvo rješenje u direktnoj koliziji sa bilo čim što se može nazvati Evropska agenda Crne Gore.&nbsp;
- Sličan zakon je donešen u Gruziji i zbog tog zakon je Evropska unija zatvorila bilo kakav vid pregovora sa Gruzijom. Takav zakon u sličnoj formi postoji u Mađarskoj, koji je pao na Evropskom sudu pravde. Nakon toga vi imate u Slovačkoj zakon koji je sličan takav u pripremi i već postoji signal iz Brisela da će Slovačka zbog toga bitii sankcionisana. Ovo je signal u kojem se pokazuje da postoji mehanizam unutar vlasti u Crnoj Gori kako bi se što efekasnije blokirao Evropski put Crne Gore - kazao je Vuković.
PES, Demokrate, Bošnjačka stranka i Albanski forum su najavili da neće podržati prijedlog zakona koalicije za Budućnost Crne Gore. Na pitanje da li je očekivao takvu reakciju vladajuće većine, sagovornik Antene M odgovara da nema komunikacije unutar vladajućih struktura nego da oni moraju to u javnosti da objavljuju.
- Bivši DF javno istakne svoju nameru, pa onda PES kaže da je protiv toga i onda se PES na taj način pozicionira kao da su oni proevropski, a DF da je istinski i dalje konzervativan, desno-orijentisan, zagledan ka istoku. Oni su i dalje ista vlast, oni zajedno zadržavaju poluge vlasti i samo u neozbiljnim državama se može desiti da partije koje su u koaliciji i koje su u vlasti šalju tako disonantne tonove. Ovdje se radi o nečemu drugom, a to je da svako kupuje sopstvenu podršku, kako na domaćen, tako i na međunarodnom planu - ocjenjuje Vukopvić.
On smatra da će bivši DF tražiti neki vid kompezacije kako bi odustali od prijedlog zakona.
- Ko zna šta će biti ta kompenzacija, šta će biti koncesija, koju je PES spreman da da, zato što i PES isto razmišlja, jer kod njih je sve transakciono, tu ne postoji nikakav sistem vrijednosti koji bi mogao da se pronađe, ne postoji crvena linija o stvarima o kojim oni ne žele ni da razgovaraju. Ako ste zajedno u vlasti, vi makar morate imati neke crvene linije na osnovu koje bi glasači i javno mnjenje znalo šta je prihvatljivo, šta je neprihvatljivo. U ovom trenutku, za ovu vlast, sve teme su prihvatljive, što je po automatizmu apsolutno neprihvatljivo ponašanje Vlade - zaključio je Vuković.

Vuković: ZBCG će za Prijedlog zakona o stranim agentima tražiti kompezaciju

Ukrajinski premijer Denis Šmigalj je 10. septembra izrazio nadu u drugi mirovni samit sa mnogo većim brojem zemalja učesnica nego na sličnom skupu u Švajcarskoj prije tri mjeseca, a s ciljem okončanja rata s Rusijom.
Na svojoj prvoj konferenciji za novinare nakon rekonstrukcije Vlade prošle sedmice, Šmigalj je rekao novinarima da se nada da bi sljedeći mirovni samit mogao biti organizovan do kraja godine i privući najmanje 150 zemalja.
U okviru nastojanja za prekidom vatre otkako je početkom 2022. počela odbrana od potpune ruske invazije, na zahtjev Kijeva u junu je održan švajcarski samit na koje, je 80 zemalja pozvalo da teritorijalni integritet Ukrajine bude temelj svakog eventualnog mirovnog sporazuma.
Ruski zvaničnici, koje je Kijev optužio da su nespremni i neozbiljni u pogledu mogućih mirovnih pregovora, nisu bili pozvani na taj skup.
Kina, koja je diplomatski podržala Rusiju otkako je njeno partnerstvo sa Moskvom "bez ograničenja" potpisano u sedmicama prije nego što su ruske trupe masovno ušle u Ukrajinu, odbila je prisustvovati.
Prije švajcarskog događaja, ruski predsjednik Vladimir Putin iznio je oštre uslove za prekid vatre koji su uključivali potpunu primopredaju četiri regiona za koje Rusija tvrdi da ih je anektirala 2022. godine.
Navodi se da ruske invazijske snage kontrolišu oko jedne petine Ukrajine, uključujući poluostrvo Krim okupirano i aneksirano 2014. godine. U nekoliko navrata su organizovali međunarodno nepriznate izbore u okupiranim dijelovima Ukrajine, uključujući i prošli vikend.
Ukrajina je preuzela kontrolu nad oko 1.200 kvadratnih kilometara ruske teritorije otkako je početkom avgusta pokrenut iznenadni upad u rusku oblast južnog Kurska.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski rekao je prošle sedmice da im "ne treba njihova zemlja", ali da upad omogućava potencijalne pregovaračke pare u obliku zarobljene zemlje i trupa.
Zelenski je više puta odbijao izvještaje o međunarodnom pritisku koji bi mogli podstaknuti Kijev da odustane od nade da će povratiti kontrolu nad cijelom svojom teritorijom u zamjenu za mir.
Ruski mediji 10. septembra citiraju bivšeg ruskog ministra odbrane i sadašnjeg sekretara Vijeća sigurnosti Rusije Sergeja Šojgua koji je rekao da je napad na Kursk trebao odvratiti Moskvu od njenih ciljeva u istočnoj Ukrajini. Ali, rekao je, ruske snage nastavljaju svoju ofanzivu.
Na konferenciji za novinare u Kijevu, Šmigalj je rekao da je Ukrajina značajno povećala proizvodnju oružja u prethodnoj godini i da se nada da će proizvesti milion dronova - ključnog alata za odupiranje većim ruskim snagama - do kraja godine.
- U prvih osam mjeseci 2024. udvostručili smo našu proizvodnju oružja u odnosu na 2023. Napredujemo. Proizvodnja dronova nastavlja da raste - rekao je on.
Šmigalj je takođe istakao relativni uspjeh ukrajinske privrede u vidu rasta od 3,7 odsto u drugom kvartalu i skromne inflacije. Tvrdio je da se ukrajinski izvoz približava predratnom nivou.
Međutim, Šmigalj je priznao da su razgovori sa posmatračkom misijom Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) bili "teški" i da su puni izazova.

Ukrajinski premijer nada se drugom, većem mirovnom samitu

Zapadni Balkan ide u antizapadnom smjeru a Crna Gora je najizraženiji primjer toga, kaže za Radio Slobodna Evropa Siniša Vuković, profesor na Univerzitetu Džons Hopkins u Vašingtonu.
- Od društva koje je bilo dominantno građansko, sekularno, prozapadno, i progresivno, za par godina došli smo u situaciju da su dominantne etnonacionalističke, religiozne, mizogine i antizapadne vrijednosti - navodi Vuković.
Ujedno, dodaje, vlast u Crnoj Gori priča ono što Zapad želi da čuje, a radi ono što Beograd očekuje da se obavi.
Govoreći o odnosu Amerike, kaže da Sjedinjene Države na Crnu Goru gledaju kao sastavni dio regionalnih dinamika, koje su na periferiji ključnih geopolitičkih izazova kojima su vlasti u Vašingtonu opterećene.
Smatra i da su SAD uvjerene da Zapadni Balkan prvenstveno mora biti evropsko pitanje.
RSE: Iako je entuzijazam Brisela po pitanju crnogorskog priključenja kulminirao nakon dobijanja privremenih mjerila, čini se dinamika čitavog procesa usporila. U kom pravcu, po Vama, idu evropske integracije Crne Gore?
Vuković: Nema sumnje da je u prethodnih godinu Evropska unija iskazivala snažnu političku volju i institucionalnu spremnost da proces proširenja dobije kakav-takav pozitivan rezultat. Cilj je bio da se makar formalno i kratkoročno pošalje poruka da proces proširenja nije u potpunosti zamro i da zemlje Zapadnog Balkana i dalje mogu gajiti nadu da će biti članice EU.
Proces proširenja u dubokoj je krizi još od čuvene Junkeroveizjave iz 2016. da ga neće biti makar deceniju. To je bio ključni vjetar u leđa euroskeptičnim, populističkim, antizapadnim i autoritarnim snagama na Zapadnom Balkanu i šire da obesmisle dalji proces reformi i njihovu harmonizaciju sa evropskim sistemima.
Dugo je proces proširenja bio sveden na puku fingiranu formu, lišenu reformskog i transformativnog karaktera, koja je kao takva odgovarala tehnokratama u Briselu, koji nijesu imali jasan politički signal da se ozbiljnije pristupi politikama proširenja.
Mnogim državama je bio blokiran početak pregovora. Onima koji su ih započeli bilo je skoro nemoguće, zatvarati poglavlja. U sred procesa mijenjala su se pravila,uvođene nove metodologije.
S druge strane države zapadnog Balkana redom su postajale nestabilnije, institucionalno slabije, sklonije autoritarnim oblicima vladavine, i lake mete malignog i hibridnog djelovanja trećih strane.
Geopolitička previranja, koja su kulminirala ruskom invazijom na Ukrajinu 2022, ogolili su sav auto-destruktivni karakter takvog poimanja politika proširenja. U takvim okolnostima, Crna Gora je dobila priliku da postane „pozitivan primjer“ koji Evropska unija može koristiti kao simbol reanimiranog procesa proširenja.
IBAR je uzet kao primjer na koji se dugo čekalo.
Međutim, Evropska unija se morala suočiti sa onim istim euroskeptičnim, populističkim, antizapadnim snagama koje su jačale prethodnih par godina u Crnoj Gori. Te snage su odlukom da potpišu Temeljni ugovor eliminisale mogućnost da Crna Gora dobije IBAR još u ljeto 2022.
Drugi pokušaj, dvije godine kasnije je bio uspješniji, ali samo prividno. Jer su iste snage sve učinile da IBAR bude apsolutno obesmišljen, odlučujući se za eskalaciju na međunarodnom nivou.
Sadašnje vlasti insistiraju na otvaranju političkih pitanja kako bi se dodatno isprovocirala reakcija Hrvatske koja neminovno rezultira blokadom daljeg puta Crne Gore ka EU.
Na vlasti u Crnoj Gori je veliki broj političkih činilaca koji su svoj politički identitet gradili na političkoj paradigmi Miloševićeve velikosrpske ideologije koja se nije pomirila sa vojnim porazom koji je doživjela u Hrvatskoj.
Taj bijes i frustracija su očigledni u potrebi sadašnjih vlasti u Podgorici da se naruše odnosi dvije države koje su možda jedine dale primjer kako se u post-konfliktnom periodu mogu graditi konstruktivni i partnerski odnosi.
RSE: Deklarativno, Vlada Crne Gore je za dobrosusjedske odnose sa svima. Međutim, činjenica je da dio vlasti ne priznaje Kosovo, jedinstvenu BiH, već smo pomenuli probleme sa Hrvatskom. Može li to biti jedan od kamena spoticanja na evropskom putu?
Vuković: Apsolutno, i to je očigledno i politički cilj kojem teže današnje vlasti u Crnoj Gori.
Lako je zalagati se za dalji put Crne Gore ka Evropskoj uniji. Međutim, suštinski Crna Gora već par godina za redom dobija izrazito negativne ocjene o napretku.
Nakon dobijanja IBAR-a, koji je bio nedvosmislena politička odluka, crnogorske vlasti su 'bržebolje' usvojile Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen koja je rezultirala time da predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel naprasno otkaže odavno zakazanu posjetu Podgorici čime je poslata poruka da je period medenog mjeseca sa zvaničnom Podgoricom naglo okončan.
Posljedično, Crna Gora se nije našla u zaključcima Evropskog savjeta o napretku zemalja kandidata, koji je ključni dokument koji govori o progresu u prethodnom periodu. To nedvosmisleno govori da će veoma izgledno nastupiti i formalno blokiranje daljeg procesa pristupanja Crne Gore.
IBAR je bio možda i posljednja šansa da Crna Gora iskoristi mogućnost principa regate, i da samostalno vodi proces daljeg pristupanja.
Ovom blokadom Crna Gora će dodatno legitimisati namjere onih koji insistiraju da se sa principa regate pristupi modelu regionalnog paketa.
Time bi Crna Gora trajno bila vezana za region i sve probleme koji dolaze u paketu sa zemljama Zapadnog Balkana.
A u regionalnim okvirima Crna Gora već uveliko poprima karakteristike remetilačkog faktora.
Pored poremećenih odnosa sa Hrvatskom, koja se odlučila na radikalniju mjeru zabrane ulaska predsjedniku SkupštineAndriji Mandićui potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću, prijeteći da neće stati na tome, Crna Gora je svojim diplomatskim šarlatanstvom u vezi Rezolucije o Srebrenici u UN uspjela da iskompromituje diplomatski ugled, i da se kvarnim potezom direktno umiješa u unutrašnje odnose u Bosni i Hercegovini.
Na koncu ne treba zaboraviti da su članovi crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini Savjeta Evrope glasali protiv ili bili uzdržani po pitanju prijema Kosova u tu organizaciju, što nedvosmisleno šalje poruku da se može očekivati dalje zatezanje odnosa dvije države.
Ovakvi potezi imaju samo jedan cilj, a to je ugrožavanje elementarnog pregovaračkog potencijala Crne Gore, da se narušavanjem susjedskih odnosa direktno anuliraju mogućnosti daljeg pristupanja Crne Gore EU.
RSE: Odnosi sa Srbijom su komplikovani. Dio vlasti bespogovorno slijedi politiku Beograda, dok Vlada u određenim situacijama, pod pritiskom međunarodne zajednice, donosi odluke suprotne volji Srbije. U kom pravcu bi ti odnosi mogli ići i u kojoj mjeri zavise od „raspodjele moći“ u Crnoj Gori?
Vuković: Crna Gora samo na nivou forme donosi odluke koje su suprotstavljene volji vlasti u Srbiji.
Dakle, već pomenuta odluka o glasanju članova crnogorske delegacije protiv prijema Kosova u Savjet Evrope, ili uslovljavanje podrške Rezoluciji o Srebrenici kojim se predlagao tekst koji indirektno snaži auto-viktimizirajući narativ zvanične Srbije o navodnoj zavjeri kojom se srpski narod označava genocidnim.
Ili donošenje Rezolucije o Jasenovcu koju ni sama Srbija nije bila spremna da donese jer njene vlasti dobro znaju koliki je auto-destruktivni potencijal takve odluke, zapravo samo govori da su crnogorske vlasti u ovom trenutku samo poslušni trbuhozborci zvanične Srbije.
Crna Gora radi ono što bi Srbija rado uradila, ali ne želi da prlja ruke i narušava sopstveni ugled kod međunarodne zajednice.
Pa nakon što Crna Gora donese takve ishitrene ili diletantske odluke, iskoristi to da domaćoj publici prikaže kako je zapad antisrpski nastrojen, jer vidite kako kritikuju Crnu Goru zbog odluka koje su na fonu sa velikosprskom ideologijom.
Dakle sa jednim potezom Srbija postiže tri cilja: potvrđuje servilnost Crne Gore, jača antizapadni sentiment u domaćoj javnosti, i kupuje poene na međunarodnom planu.
Ono što je već postala ustaljena praksa je da vlasti u Crnoj Gori pričaju ono što zapad želi da čuje, a rade ono što Beograd očekuje da se obavi. I takva vrsta političke ambivalentnosti nerijetko se izvodi veoma uspješno, često uz direktnu potporu tehnokratskih elemenata iz Brisela.
Međutim u ključnim trenucima negativne posljedice se prenose samo na Crnu Goru, kao što se može vidjeti iz trenutne diplomatsko-političke konfrontacije koji Crna Gora ima sa Hrvatskom.
I to odgovara svima onima koji već sad znaju da Crna Gora nema šanse da uđe u Evropsku uniju do 2028, kako je proročanski to istakao predsjednik Srbije u svom "razgovoru" sa predsjednikom Milatovićem na nedavnom GLOBSEC forumu.
RSE: Koliko poziciju Crne Gore određuju regionalna dešavanja? Mislim na odnos međunarodne zajednice prema Srbiji, interesi koje ima u toj državi (litijum), a što se reflektuje i na rješavanje srpsko-kosovskih odnosa.
Vuković: Mnoge zemlje članice Unije vode se prividno pragmatičnom politikom pokušavajući na nivou forme obezbijediti partere, prije svega trgovinske, kad već na njih ne mogu računati kao na istinske saveznike.
Srbija u ovom trenutku koristiti mogućnosti takvog pragmatičnog pristupa nekih članica, i pokušava komercijalnim aranžmanima obezbijediti njihovu naklonost i indiferentnost u odnosu na osnove vrijednosti kojima se Unija vodila, poput liberalne demokratije i vladavine prava.
To su nerijetko truli kompromisi, koji imaju svoju kratkoročnu svrhu kako za vlasti pojedinih članica Unije tako i za vlasti u Srbiji. Međutim, to direktno utiče na kredibilitet tih zemalja a istovremeno, to guši svaki istinski entuzijazam za demokratizacijom i evropeizacijom u samoj Srbiji i ostatku regiona,.
Šalje se slika da je mjera poboljšanih odnosa zapravo transakciona dobit kojom evropske zemlje dobijaju resurse za svoju zelenu tranziciju, a zemlje regiona za uzvrat dobijaju jačanje autoritarnih politika koje sama Unija legitimiše i okreće glavu na sve devijacije takvih režima.
RSE: Neizbježno pitanje za Vas je i odnos američke politike prema Crnoj Gori.
Vuković: Amerika na sreću ili na žalost, Crnu Goru gleda kao sastavni dio regionalnih dinamika, koje su na periferiji ključnih geopolitičkih izazova kojima su vlasti u Vašingtonu opterećene.
Stabilnost je ključni prioritet vanjske politike SAD-a kada je u pitanju zapadni Balkan. I to ne treba da iznenađuje. Uz to SAD su iskreno uvjerene da Zapadni Balkan prvenstveno mora biti evropsko pitanje.
Međutim, manjak progresa, uzrokovan nedostatkom političke volje u mnogim evropskim zemljama da sagleda Zapadni Balkan kao istinsko prioritetno pitanje, dovodi do toga da Vašington u kontinuitetu vodi aktivnu politiku u regionu.
Ta politika je prvenstveno bazirana na viziji da je bolje održavati status kvo, jer postoje prioritetna pitanja, nego se dublje uplitati u rješavanje već uveliko usložnjenih odnosa u regionu.
Jer ta rješenja zahtijevaju jednu dozu eskalacije, jer bi se određeni politički monopoli ugrozili, institucionalni okviri bi se morali redefinisati, a mnoge predatorske političke elite marginalizovati.
Sve to neminovno otvara prostor za političku eskalaciju koja može kulminirati i direktnim nasiljem, koje u ovom trenutku nije poželjno za Vašington.
Sadašnja generacija upravljačkog kadra u vanjskoj i odbrambenoj sferi, nije gradila političku paradigmu za vrijeme 90 tih kada je Amerika između ostalog posredovala u nalaženju rješenja u Bosni, izvela vojnu akciju na Kosovu.
Ona je oblikovana kasnijim dešavanjima koja su pokazala granice američke moći, i neophodnost boljeg promišljanja vanjske politike.
Averzija prema eskalaciji postala je paradigma koja se lako može uočiti i u poimanju prioriteta na Zapadnom Balkanu.
Tu su i odnosi sa Kinom čija politika je egzistencijalna prijetnja slobodnom svijetu a koja ne izvozi vojne revolucije, već se bavi ekonomskim ulaganjima za koje Amerika trenutno nema adekvatan odgovor.
I u tim odnosima, SAD su donijele niz strateških dokumenata u kojima je vanjskopolitički prioritet borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, koji se sagledavaju kao direktna posljedica koruptivnih šema koje Kina nameće zemljama sa kojima sklapa ekonomske aranžmane.
Stabilnost i borba protiv korupcije koje su osnovne ideje vodilje, su nedovoljno definisane pa tako često podložne kreativnim tumačenjima.
U tom kontekstu SAD nerijetko zauzimaju pragmatične pozicije, kojima svjedočimo i u regionu.
Dakle, s jedne strane prihvatanje stabilnosti kao prioriteta, i selektivne borbe protiv korupcije naročito kada su u pitanju oni koji direktno sarađuju sa američkim rivalima poput Kine, Rusije i Irana.
Kad sve ovo uzmemo u obzir jasno je zašto su mnogi američki zvaničnici, naročito oni srednjeg kadra, nerijetko iznosili stavove da je na Zapadnom Balkanu srž svih problema kriminal i korupcija, iz kojih kao nus pojava proizilaze destruktivne etnonacionalističke ideologije.
Ta izvrnuta analiza u kojoj je korupcija bolest a ne simptom, a etnonacionalizam simptom dovodi do toga da zapadna vanjska politika umjesto da liječi region od ključne bolesti - etnonacionalizama, oni se bave korupcijom kao ključnim problemom.
A ona je zapravo samo jedan vidljiv simptom etnonacionalizama na Balkanu.
RSE: Đukanović je nedavno rekao da EU prati američku politiku na Zapadnom Balkanu a koju kreira srednji kadar State Departmenta. Da li je to simplifikovao tumačenje odnosa SAD prema regionu, uključujući i Crnu Goru?
Vuković: Ne vidim nikakav problem u tome da se srednji kadar pita i odlučuje. To je zapravo ustaljena praksa u američkom sistemu.
Holbruk je bio pomoćnik državnog sekretara, istog ranga kao danas Džim O'Brajen, i obojica samostalno donose odluke, iako iznad njih postoji niz nadređenih koji bi se u malim sistemima poput zapadnog Balkanu mnogo više uplitali u posao činovnika ranga Holbruka i O'Brajena.
Ono što treba razumjeti je da upravo ti činovnici srednjeg ranga, koji se svakodnevno bave Zapadnim Balkanom drže ključ u oblikovanju politika i prioriteta koji se ispostavljaju njima nadređenima poput Blinkena ili Salivena.
Iluzorno je očekivati da će se Zapadnim Balkanom baviti i jedan od njih dvojice, kao što je to bio slučaj 90ih.
RSE: Dio javnosti kritički gleda na blizak odnos predstavnika SAD-a i SPC u Crnoj Gori, koja je bliska sa pro-putinovskom ruskom crkvom, ima blagonaklon odnos prema u Hagu osuđenim ratnim zločincima i generalno antizapadne stavove. Kako vi gledate na taj odnos?
Vuković: SAD kao suštinski puritansko društvo, nikada i u ni jednom obliku neće problematizovati i direktno politizovati vjerske organizacije.
Drugim riječima Amerikanci nikada neće direktno ulaziti u bilo kakav sukob sa nekom vjerskom organizacijom, pa čak i kad postoje objektivni razlozi za to.
Dovoljno je vidjeti kako se odnose prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi, koja je nedvosmisleno instrumentalizovana od strane režima u Kremlju.
Amerika nije nikad problematizovala teokratski karakter režima u Iranu, ili budistički nacionalizam u Mijanmaru koji stoji iza genocida nad Rohingama.
Dakle, ne treba očekivati da će Amerikanci biti na bilo koji način javno kritični prema bilo kojoj vjerskoj zajednici, pa samim tim ni prema SPC.
Ono što se može primijetiti iz višedecenijskog djelovanja SAD na Balkanu, je da su nerijetko koristili poseban status koji crkvene organizacije uživaju u svim sistemima regiona, da preko njih ostvare određene strateške ciljeve.
Najbolji primjer za to je Patrijarhovo pismo iz 1995, koje je direktno od Patrijarha Pavla, zatražio Holbruk a kojim bi se Slobodan Milošević delegirao kao legitimni predstavnik svih Srba, u čije ime bi mogao da pregovara u Dejtonu.
U tom trenutku, za Holbruka i američku administraciju bilo je neprihvatljivo da srpsku stranu u pregovorima predstavljaju Karadžić, Mladić, pa čak ni Krajišnik i Plavšić.
Dakle i tada je Holbruku, i njegovom saradniku Hilu, bilo jasno da crkva ima jedinstvenu snagu unutar sistema, koja može biti od velike političke koristi u prelomnim trenucima.
Razumijem da je ovo za mnoge isuviše naivno ili pak razočaravajuće, jer su veze crkve sa destruktivnim politikama i političkim elitama uveliko problematizovane, čak i od same Evropske unije.
Međutim, američka vanjska politika nije sklona takvom pristupu, i teško da će odstupiti od tih polazišta.
RSE: Da li ste saglasni da to što Vašington i Brisel ne uspijevaju, iz bilo kojih razloga, da pomognu rješavanju problema na Balkanu, otvara prostor trećim stranama za ostvarenje uticaja? Mislim na Rusiju i Kinu.
Vuković: Nesumnjivo da Rusija i Kina imaju ogroman manevarski prostor na Zapadnom Balkanu. Ovako nedovršeni procesi post-konfliktne tranzicije, ranjivi institucionalni okviri, i nekonsolidovane demokratije su laka meta malignom uticaju trećih strana.
Treba imati u vidu da ni Rusija ni Kina ne vide region Zapadnog Balkana kao suštinski dio sopstvenih zona uticaja.
Za njih je ovaj region periferno pitanje, koje može vrlo lako poslužiti kao laka zona prodora u sferu uticaja njihovih rivala, prvenstveno Evrope a pored nje i SAD-a.
Dakle, postoji nepisani konsenzus da zapadni Balkan strateški pripada evropskoj zoni uticaja, ali mnogi evropsko ponašanje vide kao manifestaciju „neradog hegemona“, koji nije spreman uložiti neophodne resurse i energiju kako bi konsolidovao uticaj u toj zoni.
I samim tim te treće strane koriste tu "neradost", ulažući minimalne napore koji mogu imati dalekosežne posljedice.
Jer rezultat je jasan: pokazuje se strateška nemoć evropskog projekta, članice se sukobljavaju oko prioriteta u regionu, crpi se energija na smirivanje situacija umjesto da se popravljaju a dugoročno se oblikuju generacije koje će biti euroskeptične, antidemokratske, i sklone autoritarnim oblicima vladavine.
To se već može vidjeti na primjeru novih političkih generacija na zapadnom Balkanu, koje su uprkos mladim godinama sklone najkonzervativnijim, antizapadnim, i autoritarnim politikama.
Populizam postaje mjera prihvatljivog, transakcioni odnosi su prioritet, samoreklamerstvo i improvizacija suština djelovanja.
RSE: Čini li vam se da Zapadni Balkan hoda u antizapadnom smjeru?
Vuković: Nažalost sve više sam sklon tom utisku.
Crna Gora je možda i najeklatantniji primjer toga, jer od društva koje je bilo dominantno građansko, sekularno, prozapadno, i progresivno, za par godina došli smo u situaciju da su dominantne etnonacionalističke, religiozne, mizogine i antizapadne vrijednosti.

Vuković: Zapadni Balkan ide u antizapadnom smjeru, a Crna Gora je najizraženiji primjer

Inicijativa predsjednika Skupštine Andrije Mandića, da se odluke u Savjetu za odbranu i bezbjednost donose preglasavanjem, nije novina u njegovom političkom djelovanju. U kontinuitetu težnji, Mandić kroz probne balone, plasira određenu, novu viziju društveno pravnih odnosa u Crnoj Gori. Na taj način pokušava da prikaže javnosti alternativne ideje uređenja Crne Gore, kao države - kazao je gostujući u 24 sata Televizije E profesor Univerziteta Džons Hopkins u Vašingtonu, Siniša Vuković.
- Ono što je indikativno je da je u svakom potezu, koji je (Mandić) povlačio u prethodnom periodu, a koji se oslikavao radikalnim idejama, sve ostalo na nivou retorike. Dakle, on je predlagao nešto čisto da bi vidio kakav će biti odjek javnosti, kako će reagovati međunarodna zajednica i kakav je odnos snaga na političkom planu u Crnoj Gori, da vidi koje političke snage će prihvatiti takvu ideju. Dakle, to je opipavanje pulsa - smatra Vuković.
<h2>Mandićevo opipavanje pulsa</h2>
Istovremeno, objašnjava Vuković, Mandić svoje inicijative predstavlja kao kompromisna rješenja, jer je reakcija druge strane uvijek, decidno protiv. Kroz takav narativ Mandić drugu stranu oslikava kao tvrdokornog aktera, koji ne želi kompromis. Dok god se radi o opipavaju pulsa, smatra profesor Vuković, može se govoriti o političkoj taktici, ali i upozorava na posljedice takvog narativna po društvo.
- Ono što više brine je što on (Mandić) normalizuje diskurs u kojem će javnost sve više i više biti zbunjena, a to je najblaži efekat djelovanja. Javnost će, istovremeno, biti rezignirana prema sistemu, koji ne funkcioniše… To su opasne tendencije sa pozicija moći, koje projektuje lider nekadašnjeg Demokratskog fronta. To je bilo i očekivano, zato što Mandić dolazi iz antisistemske partije, koja je dugo takva bila, a ovaj sistem je nešto protiv čega se i te kako borio - istakao je Vuković.
Crna Gora je, smatra, pogođena opasnim talasom populizma, koji dominira političkom scenom i političkim diskursom.
- Sistem nije srušen ali je umnogome urušen, okrnjen. U okolnostima prethodne četiri godine, pogotovu posljednje dvije, ne postoji vizija na sistemskom planu kako Crna Gora treba da ide naprijed. Talas populizma doveo je u prvi plan snage bez vizije, bez ideje, a prije svega plana. I kada se pričalo o planu, taj plan nije postojao, samo u retoričkoj formi. Ni za poziciju, ni za opoziciju, nije širok manevarski prostor. Teško je boriti se protiv nepostojećeg plana, jer se veoma lako mijenja, ambivalentan je i niko nema potrebu da stoji iza njega i adaprita se. Tek onoga trenutka kada javnost postane zasićena improvizacijom, nepodnošljivom lakoćom manipulisanja javnim disukrsom, moći ćemo da pričamo o radikalnijim potezima kako opozicije, tako i vlasti - ocjenjuje Vuković.
<h2>Izazovi na političkoj sceni Crne Gore</h2>
Dodaje da su i opozicija i vlast pred ključnim izazovom u, kako kaže, okoštalim političkim okolnostima.
- Onog trenutka kada se neko iz sadašnje pozicije, ili neko ko se odvaja od pozicije, usudi da sarađuje sa onima za koje su govorili da su neprihvatljivi, sistem će se rasčepiti, profunkcionisati. Doći će do velikih, novih promjena i dodatne vrijednosti na političkoj sceni Crne Gore. Do tada je Crna Gora zaglavljena u populizmu, koji odgovara samo radikalnim desnim snagama, koje su bazirane na njemu – poručuje Vuković.
<h2>ODNOS VAŠINGTONA PREMA PODGORICI</h2>
Govoreći o odnosu zvničnog Vašingtona prema Podgorici, Vuković objašnjava da Sjedinjene Američke Države posmatraju Crnu Goru kao dio regionalnog konteksta koji zauzima, kao kaže, perifernu ulogu u odnosu na krupna geopolitička dešavanja kojima svjedočimo.
- Održavanje statusa quo koji ne eskalira je ono na čemu se bazira trenutna vizija SAD-a, a i Evropske unije. Samim tim prihvataju se određeni truli kompromisi kojima se jačaju retrogradne snage, koje uživaju u statusu quo. Region je, na neki način, zaglavljen u datom trenutku, prioritetima koji su negdje drugo, kako na Dalekom istoku, tako i na Bliskom istoku, Ukrajini i u ostatku zapadne hemisfere - objašnjava profesor Univerziteta Džons Hopkins.
Dodaje da region zahtjeva stabilnu situaciju, dok se ostale ne riješe.
- Mislim da nije dovoljno jasno prihvaćena poruka iz Vašingtona, i iz ambasade SAD-a u Podgorici, ko su prihvatljivi, a neprihvatljivi partneri za Vašington. Kada se ta poruka pošalje to ne znači da će uvesti sankcije ili nekoga hapsiti. Riječ je, prije svega, o hlađenju odnosa, u najgorem slučaju, ili o kočenju određenih procesa koji neće dobiti puni zamah koji bi imali da su okolnosti drugačije, da su akteri na političkoj sceni prihvatljiviji za SAD - poručio je Vuković.
<h2>Organski produkti</h2>
Smatra da su svi politički akteri u Crnoj Gori organski produkt crnogorskog društva, jer su dio stvarnosti kao zajednice. Političke snage, koje su radikalno desno, etno nacionalističke, klero nacionalističke – dio su stvarnosti Crne Gore.
- U Crnoj Gori imate nove, mlade snage, žao mi je što tako moram da ih definišem, koje su došle na talasu populizma. Nemaju nikakvog političkog iskustva, ni sistemskog, nemaju dovoljnu razradu, ni pripremu, baziraju sav svoj nastup na medijskoj promociji i improvizaciji. Prvi put u istoriji, čini mi se, Ujedinjenih nacija, je premijer koji je tada bio u tehničkom mandatu, govorio iz glave za govornicom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. To je nečuveno, ali to je normalnost u Crnoj Gori. Crnogorsko društvo prihvata to kao normu. Normalizovala se jedna nepodnošljiva doza površnosti i improvizacije - naglasio je Vuković.
<h2>Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama</h2>
Govoreći o kampanji uoči predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, Vuković kaže je iznenađenje za sve zamah koji je dobila Kamala Haris, kandidatkinja Demokrata.
- Ako pogledate trendove, koji su postojali od početka Bajdenove kampanje, u odnosu na Trampa, Bajden je uvijek bio u zaostatku. Nije bio značajan zaostatak, ali je bio. Nerijetko je to pravilo u političkoj kampanji, da predsjednik, koji je trenutno na vlasti uvijek zaostaje za onima koji su alternativa. Zato što oni snose posljedice svojih odluka u tom trenutku, a bilo koji alternativni glas čini se da je prihvatljiviji… Niko nije očekivao da će Kamala Haris imati takav nastup, i da će je prihvatiti neke marginalizovane grupe u biračkom tijelu, tu najprije govorim o mladima. Mladi su bili najveća nepoznanica Bajdenovoj kampanji, pogotovu nakon svega što se dešavalo od 7.oktobra prošle godine, i izraelske invazije na Gazu. Mladi su, u većini, tražili progresivnije mjere i politike, što Bajdenova administracija nije bila spremna da ponudi - zaključio je Vuković.

Vuković: Mandić opipava puls, kroz probne balone plasira određenu, novu viziju, društveno pravnih odnosa

Aerodromi Crne Gore nijesu na prodaju, i o njihovoj eventualnoj koncesiji treba da odluče građani na referendumu, zaključak je sa današnje konferencije koju je organizovala Unija slobodnih sindikata.
- Unija slobodnih sindikata Crne Gore još od početka godine vodi određenu kampanju na implementaciji rezolucije koja je donijeta sa rada 350 delegata na Četvrtom kongresu Unije slobodnih sindikata Crne Gore, a koja je nosila radni naziv Rezolucija o zaštiti privrednih subjekata od posebnog nacionalnog interesa. Upravo se Aerodromi Crne Gore nalaze možda na prioritetnoj listi tih preduzeća, te u okviru kampanje koju sada vodimo pod nazivom Nije sve na prodaju, pokušavamo da prikupimo 55.000 potpisa punoljetnih građana i građanki, da iskoristimo pravo na građansku inicijativu koje nam daje Ustav Crne Gore i da u okviru toga obavežemo Skupštinu da raspiše državni referendum sa jednim referendumskim pitanjem: da li ste za to da Vlada Crne Gore i Skupština donesu Zakon kojim će se garantovati da određena preduzeća – koja smo naveli u predlogu za raspisivanje referenduma – ostanu trajno u većinskom vlasništvu države- kazao je predsjednik USSCG Srđa Keković.
On je istakao da nijesu protiv privatno-javnog partnerstva.
- Ali generalno smatramo da subjekti od nacionalnog interesa moraju uvijek, u interesu građana i građanki Crne Gore, kao i budućih generacija, ostati u vlasništvu naše države- naveo je on.
Keković je kazao da u samoj inicijativi za davanje aerodroma pod koncesiju nijesu ispoštovani principi transparentnosti ni inkluzivnosti.
Predsjednik Sindikata saobraćajnih djelatnosti Veselin Partović kazao je da zaista čudi i odluka i namjera Vlade Crne Gore da ovako značajne kapacitete, koje su izgradile ranije generacije, otuđi iz državnog vlasništva i da ih da na upravljanje drugim entitetima.
- Ovih dana mogli smo da čujemo izjavu aktuelnog ministra saobraćaja, gospodina Filipa Radulovića, da je podjela i prodaja dijela Luke Bar bila velika greška, i da će Vlada učiniti sve da tu grešku ispravi. Međutim, ta greška je nepopravljiva. Zato ne smijemo dozvoliti da kroz 15 godina neki novi ministar saobraćaja u Vladi Crne Gore opet dođe do zaključka da je izdavanje Aerodroma pod koncesiju bila greška- istakao je on.
Predsjednik Sindikata Aerodroma Crne Gore Damjan Radulović izrazio je veliko nezadovoljstvo načinom na koji su i taj sindikat, ali i Nezavisni sindikat Aerodroma Crne Gore, tretirale i bivša i sadašnja vlast.
- U smislu toga da zaposleni, koje se ovo pitanje najdirektnije tiče, nijesu imali priliku da iskažu svoje mišljenje, da učestvuju u javnim raspravama, da budu pozvani i da u okviru jednog transparentnog procesa iznesu svoj stav- istakao je on.
Kazao je da je neophodno da se sadašnja vlast, kao i svaka buduća, odnosi prema tom pitanju sa dužnom pažnjom.
- I da, koliko sjutra, organizuje i uspostavi socijalni dijalog na tu temu, da pokaže odgovornost kako bismo došli do konsenzusa o pitanju – da li treba dati aerodromsku koncesiju ili ne. Kada pričamo o aerodromima, odnosno o modelima koncesije generalno, pitanje je šta se tačno predlaže i zbog čega se takvo rješenje nameće- dodao je on.
Pozvao je sve odgovorne političke subjekte u Crnoj Gori da se obrate sindikatu.
- I da pokušamo da nađemo zajednički jezik, da naše argumente – zbog kojih smatramo da Aerodromi ne treba da idu u koncesiju, jer smo savršeno sposobni da ih razvijamo iz sopstvenih resursa – još jednom izložimo kao naš zahtjev, i nadamo se da će neko pokazati volju za dogovor. U suprotnom, ako nam se niko ne odazove po ovom pitanju, to ćemo smatrati potpunom neodgovornošću i odnosom koji je u suprotnosti sa nacionalnim interesima Crne Gore. Tada ćemo, koristeći sve institucionalne i vaninstitucionalne mehanizme borbe, nastojati da to spriječimo- poručio je Radulović.

Keković: Aerodromi, kao subjekti od nacionalnog interesa, moraju ostati u vlasništvu države

Najpoznatije univerzalne vrijednosti čovječanstva, kao što su disciplina, snaga, hrabrost, skromnost, finoća i na kraju prijateljstvo je nešto što će djeca sigurno usvojiti kroz džudo. Naučiće da pobijede sami sebe, svoj strah, naučiće se samokontroli, osjetiće svu slast pobjede, ali i svu gorčinu poraza, tako da su to neke stvari koje mogu da dobiju kroz džudo i džudo će ih sigurno spremiti i obučiti za budući život - kazao je proslavljeni crnogorski džudista Srđan Mrvaljević, u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E.
Prošlog vikenda, kaže Mrvaljević, klub ,,Ippon” je učestvovao na međunarodnom turniru ,,Trofej Beograda", jednom od jačih u regionu, i tom prilikom osvojili osam zlatnih, četiri srebrne i dvije bronzane medalje.
- Mogu reći da sam prezadovoljan ostvarenim rezultatima u generalnom plasmanu. Sa 13 takmičara bili smo 3. ispred su bili samo Zvezda i Partizan, ali oni su nastupili sa 50, 60 takmičara, što nije sigurno ravnopravna borba. Biti treći u generalnom plasmanu, sa tako malim brojem takmičara, na tako jakom turniru je sigurno nešto što nas ohrabruje, što nas motiviše da nastavimo dalje da radimo još jače i još više - rekao je Mrvaljević.
Odlazak na prestižno &nbsp;takmičenje, objašnjava Mrvaljević, predstavlja jednu vrstu pritiska na djecu, ali to je bogatstvo koje pruža borilački sport i način na koji se djeca uče da pobjede pritiske i strahove.
- Naravno da je vrlo stresno izaći na strunjaču, ring, oktagon, baviti se borilačkim sportom, ali isto tako to je jedna vrsta psihološke borbe, pripreme za život, jer moraju da savladaju strah &nbsp;i želja za pobjedom mora kod njih da bude mnogo jača od straha od poraza. To je ono što moraju da usvoje, sa čime moraju sami da se izbore i to je velika stvar u džudo borilačkom sportu. Uopšte nije bitno ko ti je mama, ko ti je tata, jednostavno kad izađeš sam si sa trenerom, moraš da daš sve od sebe i pobijediš - poručio je Mrvaljević.
Djevojčicama je zanimljiv džudo, kaže Mrvaljević, i dodaje da djevojčice nijesu slabije od dječaka, čak naprotiv disciplinovanije i fokusiranije.&nbsp;
- Djevojčice su zaista prave lavice, tako se i bore, i veliko je zadovoljstvo gledati ih, pogotovu što su sitnije i manekenske građe, a u stvari veoma borbene i veoma jake - naglasio je Mrvaljević.
Od 3 do 5 godina je škola sporta, objašnjava Mrvaljević, a posle toga se vrši tranzicija u džudo početnike, te smatra da djeca u što ranijem periodu trebaju da se dovode u sale i na terene.
- Djeca što ranije da krenu sa sportom, da usvoje neke od univerzalnih vrijednosti koje sport daje, to će im sjutra pomoći u tranziciji za budući život šta god da budu radili. &nbsp;Preporučio bih roditeljima da već od treće - &nbsp;četvrte godine aktivno isprate svoje dijete i da ih podrže u tome da počnu da se bave sportom. Džudo je najbolja moguća aplikacija uma i tijela, i sigurno najbolja platforma za razvoj djece, ali i odraslih. Najpoznatije univerzalne vrijednosti čovječanstva, kao što su disciplina, snaga, hrabrost, skromnost, finoća i na kraju prijateljstvo je nešto što djeca moraju veoma rano da usvoje, a to će sigurno učinitii kroz džudo. Naučiće da pobijede sami sebe, svoj strah, naučiće se samokontroli, osjetiće svu slast pobjede, ali i svu gorčinu poraza, tako da su to neke stvari koje mogu da dobiju kroz džudo i džudo će ih sigurno spremiti i obučiti za budući život - zaključio je Mrvaljević.

Mrvaljević: Džudo je najbolja moguća aplikacija za razvoj uma i tijela

Polaganjem vijenaca na spomen-obilježja „12 ruža“ u Bijelom Polju i „Anđeli sa Lima“ u Gostunu, danas je obilježena 21. godišnjica od stravične saobraćajne nesreće u kojoj je život izgubilo 12 bugarskih đaka. Delegacija Opštine Bijelo Polje, predvođena predsjednicom Skupštine Selmom Omerović, te potpredsjednicima Nerminom Bećirovićem i Tufikom Bojadžićem, odala je počast stradalima u tragediji koja se dogodila 4. aprila 2004. godine u mjestu Gostun, nadomak granice sa Srbijom, kada je autobus s bugarskim učenicima sletio s puta u povratku sa ekskurzije. Komemoraciji su prisustvovali i ambasador Republike Bugarske u Crnoj Gori Stefan Dimitrov, ambasador Bugarske u Srbiji Petko Dojkov, kao i predsjednik Opštine Prijepolje Drago Popadić. Posebno je istaknuta uloga mještana okolnih sela, kao i pripadnika vatrogasnih jedinica iz Bijelog Polja i Prijepolja, koji su tog kobnog dana pokazali izuzetnu hrabrost i humanost. Zahvaljujući njihovom podvigu, iz autobusa potonulog u hladni Lim spašeno je 38 bugarskih đaka. Mještani i vatrogasci su, ne štedeći sebe, ulazili u ledenu rijeku i izvlačili djecu iz olupine autobusa. Ova tragedija, koja je duboko potresla i Crnu Goru i Bugarsku, ostavila je neizbrisiv trag u kolektivnom sjećanju građana Bijelog Polja, koji svake godine izražavaju saosjećanje i solidarnost sa porodicama nastradale djece. - Ovo nije samo dan tuge, već i podsjetnik na ljudskost, prijateljstvo i snagu zajedništva. Veze između Bijelog Polja i bugarskog grada Svištova, koje su nastale nakon ove tragedije, do danas su ostale snažne i pune poštovanja - poručeno je tokom obilježavanja.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250404130448_9553923c07249b463b60265a49e61a9fb4596eeae34e614adf3e69d969248735.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250404130448_9553923c07249b463b60265a49e61a9fb4596eeae34e614adf3e69d969248735" data-rendition-name="original" width="1600" height="739" loading="lazy" alt="Obilježena godišnjica stradanja đaka u BP"></figure>

U Bijelom Polju obilježena 21. godišnjica stradanja bugarskih đaka

Suspendovani policajac Petar Lazović kategorično je negirao navode optužnice da je mučio Jovana Mrvaljevića i Mila Jovanovića krajem 2020, a kako je to predstavljeno optužnicom.
- Razumijem pozadinu progona protiv mene. Hoće da kriminalizuju Sektor gdje sam radio i da se relativizuju uspješni rezultati rada. Za to smo dobili priznanje i od Evropske komisije. Paradoksalo je da oni koju su planirali najteža djela predstavljaju kao žrtve. Dolazimo u situaciju da je navodno bitnije mučenje koje se nije desilo, a ne ono što su oni planirali da urade - kazao je Lazović.
Namjera Tužilaštva, prema riječima Lazovića, nije bila da se utvrdi istina nego da se on optuži.
Dodao je da mu je "milije što je na optuženičkoj klupi nego da su se pod zemljom našli oni koju su navodno oštećeni iz ovog postupka planirali da ubiju.
- Niko ne pominje navodno oštećene, koja djela su planirali da izvrše i postupke koji se protiv njih vode - kazao je Lazovića.
Na pitanje advokata Borivoja Borovića kazao je da su u vozilu Mrvaljevića i Jovanovića pronašli oružje sa brušenim brojevima, kombinezone, rukavice, maske.
Na pitanje advokata Martinovića, Lazović je objasnio da je u odnosu na Mrvaljevića raspolagao podacima da je član jedne kriminalne grupe i da je spreman za izvršenje najtežih krivičnih djela.
Lazović je objasnio da su oni u Sektoru uvijek nosili fantomke prilikom privođenje.&nbsp;
- Nijesam skidao fantomku pred Jovanovićem - kazao je Lazović.
Objasnio je da svi u Sektoru kada postupaju obučeni su u istu ili sličnu garderobu, bez obilježja.
Unutrašnja kontrola je, kako kaže Lazović, pregledala snimke i utvrdila da nema prekoračenja ovlašćenja u postupanju.
Osim Lazovića na optužnici je i suspendovani policaja Jugoslav Raičević.
Optuženi Jugoslav Raičević kazao je da razumio optužnicu ali ne priznaje krivicu.
- Sud će vjerujem utvrditi da nijesam kriv - kazao je Raičević.
Raičević je kazao da je tog dana prvi put u životu vidio Jovana Mrvaljevića.
- Požalio nam se da ima zdravstveni problem i odveli smo ga u bolnicu. Postupili smo ljudski i pošteno &nbsp;- kazao je Raičević.
Nikada, kako je istakao, nikog nije mučio.
On je ispričao da je čuo da se protiv Mrvaljevića vode postupci za teška djela.
- On gleda da mi napakosti i diskredituje - naveo je Raičević.
Prije iznošenja odbrane, sud je odlučio je da je skaj materijal dokaz.
Sudija Ilija Radulović kazao je da se radi o digitalnoj ispravi i da se skaj komunikacije mogu koristiti kao dokaz.
Jedan od branilaca Lazović, advokat Nikola Martinović kazao je da je sud napravio korak naprijed saopštivši da se radi o digitalnoj ispravi.
Martinović je zatražio da im sud dostavi kompletnu Skaj komunikaciju.
Advokat Borivoja Borović koji zastupa takođe Lazovića istakao je da je sud donio preuranjenu nezakonitu odluku.
- Koristite elektronsku ispravu kao dokaz, kako to tvrdi tužilaštvo, iako ni u jednom prvostepenom sudskom postupku ta isprava nije korišćena kao dokaz - rekao je Borović.
Sudjenje se nastavlja 7.maja i tada će biti saslušani svjedoci.

Lazović: Milije mi je što sam na optuženičkoj klupi nego da je neko pod zemljom

Agitatori za listu „Za budućnost Nikšića – zna Nikšić – Marko Kovačević“, koju predvodi Nova srpska demokratija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, a u kojoj su i druge dvije članice nekadašnjeg Demokratskog fronta, Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, u završnici predizborne kampanje u gradu pod Trebjesom krenuli su sa kupovinom glasova - tvrde za Portal ETV sagovornici iz pogranične zone sa Bosnom i Hercegovinom.
<h2>VAUČERI ZA IZBORE</h2>
- Državljani Crne Gore koji žive ili rade u pograničnoj zoni uz Bosnu i Hercegovinu dobili su prvu tranšu vaučera-bonova vrijednosti od po 3.500 konvertibilnih maraka (blizu 1.800 eura), za koje mogu na separacijama i stovarištima u BiH da kupe građevinski materijal. Zauzvrat, naravno, na nikšićkim izborima treba da glasaju za DF (lista „Za budućnost Nikšića“ prim. aut). Ali, nije dovoljno samo da glasaju, već im je naloženo i da počnu sa agitacijom za ovu
koaliciju, da pojačaju terenske aktivnosti i do izbora budu u akciji 24 sata – tvrde naši sagovornici.
Vaučeri su, prema informacijama naših sagovornika, već podijeljeni ljudima koji žive ili rade u mjestima Trnjine (Opština Foča), Bileća, Gacko, a iz pograničnog su područja sa crnogorske strane i imaju pravo glasa u Crnoj Gori.
<h2>,,OSTROŠKI MARATON“</h2>
Osim kupovine glasova ova koalicija, kažu, ima još jedan plan za jačanje svog izbornog rezultata – uvoz birača.
- Na dan izbora, 13. aprila, održava se i ,,Ostroški polumaraton“. Doći će znatan broj učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a upravo ova sportska manifestacija biće alibi i za uvozne birače iz ove dvije zemlje da se pojave toga dana u Nikšiću i glasaju – upozoravaju sagovornici Portala ETV.
Pribojavaju se da će sa tim alibijem u Crnu Goru stići i skupine „opasnih momaka“ zaduženih za zastrašivanje i incidente, ako izborni dan ne bude tekao prema njihovom planu.
- Ako vide da gube, a utisak je da se pribojavaju upravo toga, spremaju se da naprave neki šavnički scenario – kažu naši sagovornici.
<h2>NEDAVNA ISTORIJA PREVARE</h2>
Prethodne izbore u Nikšiću koji su održani 14. marta 2021. godine pratili su skandalozni događaji i otvorena kupovina glasova, te direktni pritisci na građanke i građane da glasaju prorusku i prosrpsku koaliciju koju je i tada predvodila Mandićeva NSD.
Nikšić su te godine „opsadirali“ Vučićevi ljudi za specijalne zadatke, a u agitaciju za ovu koaliciju bile su uključene i kriminalne strukture. Vučićevi izaslanici Vladimir Mandić, Milan Nikolić, Predrag Rajić, te sin Milorada Dodika (predsjednika entiteta BiH – Republika Srpska) - Igor Dodik vodili su kampanju pritisaka i zastrašivanja birača. Prema nezvaničnim informacijama za glas se dobijalo od 100 do 600, ali i više eura.
Aktivno je bila uključena i Crkva Srbije, čije svještenstvo je, takođe, agitovalo za ovu koaliciju.
<h2>PRIVOĐENJA I PUŠTANJA NA SLOBODU</h2>
Nikšićka policija tada je u susret izbornom danu privela devet osoba zbog sumnje u kupovinu glasova, odnosno sumnje da su za te potrebe u Crnu Goru unijeli novac.
Na informativni razgovor privedeni su tadašnji član Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke i bivši rukometni reprezentativac Vladimir Mandić, bezbjednosno interesantna osoba Dane Šijan iz Beograda, zatim Nemanja Bogdanović iz Sarajeva, Aleksandar Jokić iz Beograda, kao i tadašnji poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore Milo Božović, te Slobodan Lalović iz Foče, Dejan Puhalo iz Trebinja, Blagdan Madžić iz Foče i Miroslav Vujović.
Petanestak dana prije ovih privođenja policija je iz Crne Gore protjerala osam državljana i državljanki Srbije koje je zatekla u Nikšiću s ugovorima o djelu za posao naručen od DF-a, a bez dozvole za privremeni boravak i rad i bez potvrde o prijavi rada.
Vučić je uložio u DF stotine hiljada eura, ali njihov izborni rezultat bio je razočaravajući. Ipak, sa ostalim proruskim i prosrpskim partijama formirali su koalicionu vlast u Nikšiću koju je prethodnih četiri godine predvodio tadašnji, ali i sadašnji nosilac njihove liste Marko Kovačević.
Iz Srbije se te godine vodila i brutalna medijska kampanja za DF nazvana „bitka za Nikšić“.
Ove godine nema u toj mjeri otvorenog i brutalnog pritiska iz Srbije na izborni proces u Nikšiću, ali kako se kampanja privodi kraju, novac za kupovinu glasača je, očito, stigao, kako se ništa ne bi prepuštilo slučaju.

Glasačima dijele bonove od po 3.500 KM za trgovinu građevinskog materijala na stovarištima u BiH?

Sukob u Demokratama Alekse Bečića, potpredsjednika Vlade, eskalirao je do tačke bez povratka, tvrde izvori Portala ETV bliski ovoj partiji, ističući da su Bečić i ideolog stranke Boris Bogdanović i njima bliski partijski funkcioneri „pripremili 'svilen gajtan' za Moma Koprivicu, koji već duže vrijeme ne podržava politiku partije“. - Svjesni su da njihov izborni rezultat u Nikšiću neće biti zadovoljavajući i to će iskoristiti da ga se riješe, jer je on insistirao da nosilac njihove liste bude Nemanja Vuković, aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikšić. Planiraju da njega optuže za neuspjeh u Nikšiću i počiste ga. U planiranoj rekonstrukciji Vlade za njega neće biti mjesta, odnosno, oni će insistirati kod premijera Milojka Spajića da poziciju potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju ponudi drugom kandidatu. Zbog toga se i odgađa rekonstrukcija Vlade, čekaju rezultate izbora u Nikšuću – tvrde naši izvori. M portal objavio je 28. februara da je na partijskom sastanku u Nikšiću, povodom izbora u tom gradu, došlo do ozbiljnog sukoba i umalo fizičkog obračuna između Koprivice i Vukovića sa jedne strane i Bečićevih pristalica sa druge.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250403000440_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250403000440_bd614ae8395859c2f15ebb1782981eef1798785b2d4912b046af867602073964" data-rendition-name="original" width="900" height="599" loading="lazy" alt="Bečić i Bogdanović"> </figure>  Upravo te večeri Demokrate su odlučivale o nosiocu liste, a prema pouzdanim informacijama M portala, Koprivici je čak prijećeno i izbacivanjem iz partije i razotkrivanjem njegovih navodnih veza sa ljudima koje Demokrate smatraju političkim neprijateljima. Sukob je izbio jer je Koprivica insistirao da nosilac liste bude Nemanja Vuković, a Bečićeva struja da to bude dr Marko Mitrović, predsjednik OO Demokrata Nikšić. Sastanku nijesu prisustvovali Bečić i Bogdanović. Na kraju je, kako su prenijeli mediji, odlučeno i da Nemanja Vuković bude novi šef Opštinskog odbora, tako što je, kako je pisao Portal Standard, struja Koprivice uspjela preglasavanjem da sa te pozicije smijeni Bečićevog favorita Mitrovića. Koprivica je rođeni Nikšićanin i upravo on je najuticajnija ličnost ove partije u gradu pod Trebjesom. Duže od godine, špekuliše se sa informacijama, da su Koprivica i ministar odbrane Dragan Krapović, takođe funkcioner Demokrata, u sukobu sa Bečićem i Bogdanovićem, ali njih dvojica to negiraju. Uz njih, kako su ranije objavili mediji, i predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, bivši ministar turizma Vladimir Martinović nijesu saglasni sa partijskom politikom koju kreira Bogdanović. U junu prošle godine, Koprivica je negirao da će sa još nekoliko nezadovoljnih funkcionera Demokrata formirati novu stranku Progres. - U potpunosti su netačni i zlonamjerni navodi portala Adria da osnivam politički subjekt koji će nositi naziv „Progres“ – napisao je on tada na mreži Iks. Portal Adria tvrdio je da su uz Koprivicu stali Vladimir Martinović, Nikola Rovčanin i još nekoliko funkcionera. Mediji su i u martu prošle godine objavili da je došlo do raskola u Demokratama i da Koprivica i Martinović napuštaju stranku. Vladimir Martinović i jeste otišao iz partije, ali u julu, nakon što je smijenjen s pozicije ministra održivog razvoja i razvoja sjevera. Saopštio je da stranku napušta zbog načina na koji je smijenjen, jednoumlja i animoziteta jednog čovjeka prema njemu.

Spreman „svilen gajtan“ za Moma Koprivicu

Robert Siništaj, vlasnik lokala "Tasty" u Tuzima koji su večeras demolirali navijači Budućnosti nakon utakmice sa Dečićem, kazao je da je pričinjena materijalna šteta ogromna. On je za Portal ETV kazao i da je u tom događaju povrijeđen jedan gost lokala.&nbsp; Siništaj tvrdi i da policija nije adekvatno reagovala, objašnjavajući kako su "Varvari" ispred njegovog lokala došli privatnim vozilima uz pratnju policijskih službenika.&nbsp; - Oni su demolirali lokal, a policijaci su ih polako ispratili kao da su donijeli poklone a ne vatru - rekao je Siništaj.&nbsp; Prema njegovim riječima, navijače niko nije dirao dok su oni lomili i rušili po objektu.&nbsp; Tvrdi da je policija nijemo posmatrala navijače dok su goste lokala gurali sa štitnicima i prijetili im.&nbsp; - Gosti su bježali na zadnji izlaz. Međutim, kako nijesu svi tako brzo da izađu kroz ta vrata krenuli su ka prednjim - dodaje Siništaj.&nbsp; On kaže i da je bilo dima, vatre, da su kroz lokal letjele baklje &nbsp;zbog čega je zapaljen invertar u lokalu.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250402230436_d4f94575bd1e25ec0688c91df924d7edf61cdb4281a5d2033e313d4fde830e51.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250402230436_d4f94575bd1e25ec0688c91df924d7edf61cdb4281a5d2033e313d4fde830e51" data-rendition-name="original" width="1600" height="721" loading="lazy" alt="Tasty"> <figcaption>Zapaljena garnitura(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250402230436_23168200bdfb83928a08f8784797075f753d9f505878050c7f0c513279404ad9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250402230436_23168200bdfb83928a08f8784797075f753d9f505878050c7f0c513279404ad9" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Demoliran lokal "> <figcaption>Polomljena stakla (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  &nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2F0QzOqrellbY%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> &nbsp; <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2F5bhjxCaPgfk%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

(FOTO,VIDEO) Siništaj: Šteta u lokalu ogromna, policija neadekvatno reagovala

Novoimenovana savjetnica predsjednika Skupštine Biljana Vučurović primila je prvu platu na novoj poziciji. Njoj je za pola mjeseca otkad obnaša tu funkciju (od 17. do 31. marta) isplaćeno 911 eura.
Čelnik parlamenta Andrija Mandić postavio je Vučurović za svoju savjetnicu nakon što je razriješena sa mjesta direktorice u januaru jer nije adekvatno reagovala u slučaju bivše učenice Sare Vujisić koju je, nakon što je završila školovanje u toj obrazovnoj ustanovi, profesor Radoman Čečović seksualno uznemiravao porukama.
Vučurović je Čečovića tada kaznila sa skidanjem 30 odsto sa plate u jednom mjesecu, a kako je utvrdila Prosvjetna inspekcija, nije ispitala sumnje bivše učenice Vujisić da postoji još takvih slučajeva u Gimnaziji, nije prijavila slučaj nadležnima, a profesor je nastavio da radi u toj obrazovnoj ustanovi.
Zbog tog slučaja održana su i dva protesta na kojima je tražena smjena Vučurović, kao i da se Čečoviću zabrani dalji rad u prosvjeti.
Biljana Vučurović je diplomirana profesorica srpskog jezika i književnosti. Supruga je Jovana Vučurovića, poslanika Nove srpske demokratije, čiji je Mandić lider.
<h2>Ostalim savjetnicima skoro 12,5 hiljada eura</h2>
Osim Biljani Vučurović, plate su primili i ostali savjetnici Andrije Mandića - kojima je ukupno isplaćeno blizu 12,5 hiljada eura.
Šef kabineta Mirko Miličić zaradio je 1.996 eura, Gordana Đuračić 1.819 eura, Žana Praščević Milačić 1.759 eura, Želidrag Nikčević 1.838 eura, Matija Medojević 1.781 euro i Janko Milatović 1.706 eura.
Bobanu Stanišiću, koji je u međuvremenu postavljen na mjesto generalnog sekretara Skupštine, isplaćeno je 1.528 eura.

Tag: sinisa-vukovic