Odvikli smo se od dekadentnog običaja da sudovi rade svoj posao, pa nam svaka poštena presuda dođe kao melem na ranu, potvrda da ipak ima pravde, te da ne možete baš svakog ubediti da ništa nije tako crno kao bela boja. Ili da su antifašisti i borci za ljudska prava, kritički nastrojene novinarke – ekstremni desničari, a ateistkinje koje kritikuju SPC – verske ekstremistkinje.
Pred Osnovnim sudom u Sarajevu okončan je prvi proces zbog klevetanja i targetiranja crnogorskih novinarki, građanskih aktivista i boraca za demokratiju. BIRN i direktor ove organizacije Denis Džidić proglašeni su krivim za klevetugrađanskog aktiviste Nebojše Mrvaljevića, a vodi se još sedam procesa po istoj pravnoj stvari, koji će se, po svemu sudeći, takođe završiti osuđujućim presudama. Sarajevski sud je počeo da skida ljagu sa časnih Crnogoraca i Crnogorki, potvrđujući da je sve ono što su pisali i govorili kritičari BIRN-ove nazovi mape desnog ekstremizma, uključujući i potpisnika ovih redova, očigledna istina.
<h2>Sudski utvrđena kleveta</h2>
U novembru 2022. na meti svojevrsnog lova na veštice našle su se dve tadašnje novinarke “Pobjede” Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević, te građanski aktivisti i borci za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković, Predrag Peđa Vušurović, Nebojša Mrvaljević, Draško Martinović, Tanja Knežević-Perišić, Maja Miličković i Tijana Lopičić. Oni su u aljkavom, dozlaboga glupom uratku novinarke “Vijesti” Jelene Jovanović označeni kao ekstremni desničari, verski fanatici, nacionalisti.
U presudi Osnovnog suda u Sarajevu od tih optužbi - koje su svakom razumnom od početka izgledale kao čista budalaština, koještarija, besmislica, nebuloza, apsurd, nesuvislost, idiotarija, gluparija, nonsens, bezvezarija, bezumnost, kretenarija, idiotluk, baljezgarija, brbljarija, bedastoća i podla izmišljotina – nije ostao kamen na kamenu.
Sud je utvrdio da tuženi nisu izneli nijedan relevantan dokaz, “što je sasvim i razumljivo, jer dokaza da je tužitelj pripadnik ekstremističke grupe i nema”. Dakle, autori takozvanog istraživanja su bez ikakvih dokaza časnim ljudima prilepili etikete desničarskog ekstremizma. “Navode tuženih da navedene podatke, a vezane za tužitelja nijesu objavili namjerno ili bez krajnje nepažnje, smatra paušalnim i neosnovanim ponovo ističući da ni na te okolnosti tuženi nijesu izveli niti jedan dokaz”, piše u presudi.
U presudi još piše: “Da se očito radilo o podacima koji nijesu tačni i nijesu zasnnovani na bilo kakvom istraživačkom radu i metodologiji vidljivo je iz činjenice da su tuženi nakon reakcije javnosti u korigovanoj objavljenoj mapi brisali i izostavili sve podatke vezano za Crnu Goru, a za BiH prvobitno objavljene podatke korigovali na način da su iste redukovali za oko 75 posto prvobitno objavljenih podataka”.
Pored pomenutih procesa u Sarajevu, sudski sporovi se vode i u Podgorici, porotv Jelene Jovanović i nekadašnje urednice BIRN-ovog sajta Balkaninsight Dušice Tomović, koje su direktno odgovorne za pisanje i objavljivanje pomenutog klevetničkog izveštaja. Sud u Sarajevu jasno je dao smernicu i utvrdio okvir ukojem bi trebalo da se rešavaju i ovi sporovi.
<h2>Sud kao deo zavere</h2>
Čitava stvar je od početka svakom s pola mozga bila toliko besmislena, očigledno apsurdna, jezivo kretenska i uvredljiva za zdrav razum da to prosto boli. Mislim, kad neko optuži ateistkinje za verski ekstremizam, to u društvu koje ima sačuvane dve-tri moždane vijuge može da izazove samo salve smeha, surovo ruganje, te preporuku da nadležni organi provere poslovnu sposobnost autora takvih difamacija. To nigde ne bi trebalo da bude predmet ozbiljnih rasprava, polemike, razmene argumenata i sličnih aktivnosti. Međutim, u našim trulim društvima neophodno je neprestano, iznova i iznova, objašnjavati da je nebo plavo, a trava zelena, prođe nam život u izricanju truizama.
Mene sad zanimaju odgovori na sledeća pitanja. Da li je i presuda deo “napada, brutalne kampanje” protiv BIRN-a? Da li je i Osnovni sud u Sarajevu deo svetske zavere protiv časnih autora i urednika mape desnog ekstremizma? Da li su se možda i pravo, zakoni, pravda i slične zaludice na koje očigledno ne dajemo ni pet para – zaverili protiv ovih stručnjaka za prepoznavanje ekstremnih ideologija tamo gde ih nema? Da li bi i ova presuda mogla da se uvrsti u “huškačke reakcije” na mapu, o kojima su onomad, tobože ozbiljno, govorili predstavnici BIRN-a?
Prema njihovim kriterijumima, presuda svakako ne spada u “konstruktivne kritike”, da se poslužim terminom ondašnje regionalne direktorke BIRN-a Marija Ristić koja je ubrzo nakon objavljivanja sporne mape prešla u Amnesty International. Pretpostavljam da je i izrada dotične mape spadala u reference za dobijanje novog posla, šteta što sud u Sarajevu nije to uzeo kao olakšavajuću okolnost.
Budući da je ista osoba onomad tvrdila kako je ton mnogih protestnih pisama samo potvrdio ono što su oni napisali u mapi, “a to je da je diskurs u kojem mi danas postojimo, radimo kao novinari i generalno kao civilno društvo, vrlo polarizovan i ekstreman”, zanima me da li je i ton presude Osnovnog suda u Sarajevu sporan, ekstreman i polarizujući? Možda nije trebalo da budu tako direktni, ipak nije lepo nekog proglasiti za klevetnika samo zato što kleveće ljude. Moglo je to i mnogo finije, u rukavicama, po bon-tonu, onako komifo, što bi rekla Sterijina Fema. Zaista nije lepo nazivati pojave pravim imenom, to nije deo naše tradicije.
Govoriti o ovom slučaju drvenim, birokratskim, administrativnim jezikom (kojim, usput budi rečeno, ChatGPT već vlada suverenije od većine činovnika iz raznih sektora, pa bi uskoro mogli da postanu nepotrebni) – značilo bi izneveriti realnost. Jer se ne može o nečemu što je potpuno sumanuto govoriti kao da je razumno, to bi bio samo nastavak gaslightinga.
<h2>Da li je dozvoljeno kritikovati SPC?</h2>
Podsećao sam se ovih lepih izjava gledajući ponovo emisiju “Načisto sa Petrom Komnenićem” u kojoj su gostovali Srdan Kosović i Dušica Tomović, uz uključivanje u program Marije Ristić i drugih. Da, to su bili dani. Usput, tek sad sam primetio da je Tomović možda aludirala na mene u jednom delu emisije, rekavši: “Postoje nekakvi obrasci ponašanja, javnih izjava koje nekome liče na Pussy Riot, a nekome liče na targetiranje jedne vjerske zajednice ili druge vjerske zajednice po motivima koji su vrlo u ovim kategorijama ekstremizma”.
Pošto sam onomad pisao tekst pod naslovom “Ako su ‘Bogougodnice’ verski ekstremisti, šta li su tek ‘Pussy Riot’ i ‘Šarli Ebdo’?”, moguće je da sam ja meta ovog neuspelog pokušaja da se izrekne nešto suvislo. Pa da ponovimo, za kartografe sa jeftinijim ulaznicama: “Bogougodnice prosto ukazuju na udaljavanje SPC-a od hrišćanske prakse, na skretanje crkve u ekstremni nacionalizam, desničarenje, šovinizam i slične pojave. Kako bi onda trebalo okarakterisati Mirka Đorđevića koji je napisao čitave tomove kritičkih tekstova i eseja o zastranjenjima SPC-a, a pritom je bio pravoslavni hrišćanin? Da li bi to za istraživače BIRN-a bio verski ekstremizam? Šta li bi tek rekli kad bi pročitali poglavlje pod naslovom ‘Kulturno stanje duhovnih staleža’ iz studije ‘Srpska književnost u XVIII veku’ Jovana Skerlića? Taj Skerlić je bio težak verski ekstremista, samo se izvukao jer je umro na vreme”.
Kritika zastranjivanja crkvenog vrha nije targetiranje, a još manje ekstremizam, to je pravo zagarantovano Ustavom. Proglasiti kritiku crkve koju praktikuju ateistkinje - verskim ekstremizmom, to je glupost natprirodnih razmera, neverovatno je da je takva ludorija nekome uopšte pala na pamet. Po toj logici je i Marksova kritika religije – verski ekstremizam. Ne mogu se stvari isterati na čistac prljavim rukama i nečistom savešću. Načisto i nečisto ne znače isto, jedno slovo se razlikuje, pa samim tim i značenje. Uostalom, biće zanimljivo videti šta će sud imati da kaže na tu temu, bojim se da će i sudije braniti prava građana, a ne nepostojeće pravo crkvene hijerarhije na nedodirljivost i izuzetost od kritike.
<h2>Čekajući rasplet</h2>
Da je čitavo ovo zamešateljstvo objavljeno u “Informeru”, “Kuriru”, “Srpskom telegrafu”, “Večernjim novostima”, na RT – Balkanu, Sputnjiku, ili nekoj sličnoj platformi za trovanje javnosti i satiranje sivih ćelija – sve bi bilo na svom mestu. Međutim, BIRN nije bilo ko, već jedna od najozbiljnijih platformi za istraživačko novinarstvo na kojoj rade vrhunski autori. Teško je čak i pobrojati samo glavne afere vlasti koje su razotkrili novinari BIRN-a, vrednost njihovog poštenog, prilježnog, časnog rada nemoguće je preceniti.
Otuda čitav slučaj ostavlja utisak bizarnosti, pogotovo reakcije koje su usledile nakon što je pukla bruka. Umesto da lepo upute izvinjenje oklevetanim ljudima, da sprovedu istragu i utvrde kako je uopšte došlo do ovako bezumnog skandala, iz BIRN-a su uglavnom stizala prećutkivanja, muljanja, izgovori i ostali oprobani metodi izbegavanja odgovornosti. Sve to ne priliči ovakvoj medijskoj organizaciji i mnogo više liči na ponašanje pomenutih medijskih trovačnica. Na kraju, i sama presuda tako deluje – kao da je izrečena Draganu J. Vučićeviću i “Informeru”, a ne uglednoj kući.
Počelo je rasplitanje čitavog slučaja u sudskim procesima, tu će biti rasvetljen jedan deo afere, onaj površinski, izvođački. Međutim, bilo bi značajno da se stvar ispita do kraja, da se utvrde sve okolnosti i raščivija kako je došlo do ove sramote. Ne znam da li je za to nadležan sud, niti kako bi to išlo u pravnom smislu, ali nema ni potrebe da se oslanjamo na pravosuđe.
Pošto je BIRN ozbiljna kuća u kojoj rade brojni vrhunski istraživački novinari, eto im savršene teme za istraživanje. Neka lepo istraže kako je došlo do toga da na mapu desnog ekstremizma budu ucrtani ljudi koji su sve suprotno od te ideologije, ko stoji iza toga, ima li tu neke korupcije, da li se radi o trgovini uticajem, kako se uopšte takav grandiozni skandal dogodio. Pa neka nakon napornog rada svoju istraživačku priču objave na sajtu Balkaninsight. Publika željno iščekuje.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Skidanje ljage sa oklevetanih

Suđenje po tužbi ugledne novinarke Kaćuše Krsmanović protiv autorke propagandog uratka - skandalozno mape BIRN-a, novinarke koncerna Vijesti Jelene Jovanović i sada bivše urednice sajta BalaknInsight Dušice Tomović danas je u Osnovnom sudu odgođeno za 28. mart zbog nedolaska tuženih.
Krsmanović je tužila Jovanović i Tomović zbog povrede prava ličnosti na čast, ugled, psihički integritet i dostojanstvo. BIRN je sačinio dva skandolozna izvještaja "Mapiranje krajnje desničarskih i ekstremističkih grupa na Balkanu". Objavljeni su 16. i 30. novembra 2022. godine i u njima je Krsmanović i još osam osoba, građanskih aktivista i novinarki, označeni kao krajnji desničari. Advokatica tuženih kazala je da njene branjenice Jovanović i Tomović "nijesu mogle da dođu na današnje ročište".
Sudija Branko Dujović kazao je da će na ročištu koje je zakazao za mart planira njihovo saslušanje, a tada će i iskaz dati i tužilja Krsmanović. Sudija je prihvatio i prijedlog advokatice Kaćuše Krsmanović, advokatice Marijane Laković za izjašnjenje neuropsihijatra doktora Željka Golubovića koji će nakon izjave Krsmanović i uvida u medicinsku dokumentaciju iznijeti mišljenje o pretrpljenim duševnim bolovima.
Advokatica Laković je istakla da sud kao dokaz treba da pribavi ugovor između Jovanović i BIRN-a i izveštaj koji je Tomović odobrila i uputila centrali BIRN-a, uz svu prateću dokumentaciju za taj ugovor.
Advokatica tuženih je saopštila da Jovanović ima ugovor, ali se radi o povjerljivom dokumentu, pa iz tih razloga se protivi tom dokaznom prijedlogu i da ukoliko sud procijeni da je neophodan taj izveštaj da ga zatraži od BIRN-a. Njihova advokatica je rekla da smatra da taj dokaz nije bitan, na što je advokatica Marijana Laković kazala da je to jedan od ključnih dokaza.
Advokatica Laković je ukazala da to ročište može da bude zatvoreno za javnost jer zastupnica tuženih &nbsp;tvrdi da se radi o povjerljivom dokumentu.
- Protivim se pribavljanJu izveštaja od BIRN-a jer će to odugovlačiti postupak jer sud ne može da naredi u drugoj državi dostavljanje dokaza, ali može prvotuženoj - kazala je advokatica Laković.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DKrpi8uhUa1Q&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Marija Žižić

1250x600

1084x550

Jovanović i Tomović nijesu došle na ročište, sudija naredio njihovo saslušanje 28. marta

Građanski aktivista i izvršni direktor NVO „Forum Luča“ Nebojša Mrvaljević juče je u Osnovnom sudu, na suđenju protiv autorke propagandnog uratka - skandalozne mape BIRN -a, novinarke koncerna Vijesti Jelene Jovanović i sada bivše urednice sajta BalkanInsight Dušice Tomović, kazao da je svoje angažovanje u toj NVO posvetio ljudskim pravima i poštovanju građanskog društva, te i da u njegovim tekstovima nikada nije bilo ekstremističkih i nacionalističkih izjava.&nbsp;
On je Jovanović i Tomović tužio zbog povrede prava ličnosti na čast, ugled, psihički integritet i dostojanstvo. BIRN je sačinio dva sramna izvještaja „Mapiranje krajnje desničarskih i ekspremističkih grupa na Balkanu“ objavljenih 16. i 30. novembra 2022. godine, u kojima su Mrvaljević i još osam osoba, građanskih aktivista i novinarki, označeni kao krajnji desničari i vjerski esktremisti.
<h2>PROBLEMI ZBOG MAPE&nbsp;</h2>
Mrvaljević je kazao da ga je zbunilo, a poslije i uplašilo, to što je stavljen u kontekst djelovanja ultra desničara i nacionalista.
- Bilo mi je nepojmljivo da moj rad može da bude prepoznat na takav način. Radio sam dvadeset godina u policiji i bio svjestan da pojavljivanje na spisku jedne od ovakvih organizacija, kao što je BIRN, može imati za posljedicu probleme lično za mene - u situacijama prelazaka državne granice, te angažovanja na projektima koji se tiču EU. BIRN je do tog momenta bila jedna od kredibilnih organizacija, što je moglo da ima za posljedicu da prilikom svakog mog pojavljivanja na državnoj granici može doći do aktiviranja određenog upozorenja u bazama podataka – kazao je Mrvaljević.
On je nagalsio da je NVO „Luča“ usmjerena prema građanima, bez obzira na naciju, vjeru i društveni status. Nakon objavljivanja skandalozne mape javno mnjenje je, kako kazao, počelo da izbjegava komunikaciju i saradnju sa tom NVO, a sve je to bila posljedica objavljivanja spiska na sajtu BIRN-a.
- U ime Udruženja sam imao pripremne sastanke u procesu dobijanja podrške za projekte, pred Delegacijom EU u Podgorici. Ti procesi su duži i obavljaju se provjere odgovornih lica u udruženjima. Dobio sam nezvaničnu informaciju da moje aplikacije za tri projekta neće biti ni razmatrane, dok se ova situacija sa BIRN-om ne razriješi. Takođe, 2023. godine sam konkurisao za poziciju oficira za sigurnost misije OHDR za posmatranje izbora u Crnoj Gori – ispričao je Mrvaljević.&nbsp;
Nakon intervjua i predaje dokumenata u drugom razgovoru sa njima, kako je naveo, saopšteno mu je da zbog pojave njegovog imena na određenim sajtovima, među kojima se podrazumijevao BIRN, ne mogu da prihvate njegovu aplikaciju, iako je ušao u uži izbor među dvoje kandidata.
Mrvaljević je saopštio da je imao problema i u Nikšiću, gradu u kojem živi, jer se u principu poznaju skoro svi i više puta je na ulici ili na nekim okupljanjima imao neprijatnosti da mu neko priđe, prekine razgovor i kaže: „Ti si ekstremista i nemaš što da komentarišeš“.&nbsp;
Mrvaljević je ispričao i da ga je iz dobre namjere njegov brat od ujaka, član NVO Tvrdoš, upozorio da pripazi na sebe jer su neke njegove kolege i prijatelji komentarisali da postoji način da bude ućutkan.
On je ispričao i da je objavljivanje njegovog imena na sajtu BIRN -a uticalo i na porodicu, te i da njegov sin u Nikšiću nije mogao da nađe posao, iako je imao dest intervjua.&nbsp;
Mrvaljević je na pitanje advokatice tuženih Jovanović i Tomović kazao da je na skupovima na kojima je javno govorio uvijek potencirao održavanje javnog reda i mira, podržavao građanske stavove i vrijednosti i pozivao se na Ustav i zakonitost, te poštovanje različitosti na kojima se zasniva građansko društvo. On je saopštio i da je njegov građanski aktivizam počeo kada je otišao u penziju.&nbsp;
Na pitanje drugog advokata, Aleksandra Đurišića, koji brani tužene, Mrvaljević je odgovorio da je on nikada nije zastupao političke stavove, te i da smatra da jedan građanski skup ne treba to da dozvoli. Naglasio je da od 1991. godine nije bio član nijedne partije.
Na pitanje sudije Sima Rašovića Mrvaljević je rekao da nikada nije osuđen za bilo koje krivično djelo zbog izgovorene riječi. Takođe, Mrvaljević je na pitanje suda naveo da je kasnije povlačenje te mape sa sajta BIRN-a jasno pokazalo da autorke nijesu imale racionalan metodološki pristup prilikom njene izrade za Crnu Goru. Prema njegovim riječima, prepoznato je da čitav rad vezan za Crnu Goru nije održiv, te da je to razlog povlačenja sa sajta.&nbsp;
Zastupnica Mrvaljevića, advokatica Marijana Laković ukazala je da je mapa sa sajta povučena nakon deset mjeseci.&nbsp;
Suđenje se nastavlja 18. decembra.
<h2>POKRENUTI POSTUPCI</h2>
Osim Mrvaljevevićeve tužbe, pred Osnovnim sudom u Podgorici se vode još četiri postupka protiv Jovanović i Tomović zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva.&nbsp;
Njih su tužile ugledne novinarke Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević, zatim građanski aktivisti Draško Martinović i Maja Miličković. Početak ovih procesa obilježila su brojna odgađanja, a odbrana je koristile sve „trikove“ kako bi se postupak odugovlačio, uključujući i mijenjanje advokata, ali je bilo i drugih oblika opstrukcije.
Takođe, Krsmanović, Pavićević, Mrvaljević, Martinović, Miličković, Tatjana Perišić Knežević, Aleksandar Saša Zeković i Predrag Vušurović su, sredinom februara prošle godine, preko svog zastupnika, sarajevskog advokata Senada Pećanina podnijeli Sudu u Sarajevu tužbu protiv BIRNA i Denisa Džidića - izvršnog direktora BIRN-a za BiH - za naknadu štete zbog klevete nanešene objavljivanjem skandaloznog uratka novinarke Jovanović, koja ih je targetitrala kao krajnje desničare i religiozne ekstremiste.
Tuženi BIRN i Džidić su propagandni pamflet autorke Jovanović, koji je naišao na jednodušnu osudu građanskih aktivista i profesionalnih novinara u Crnoj Gori i regionu, ali i zapadnih diplomatskih misija, predstavili javnosti na konferenciji koju su organizovali u Sarajevu u novembru 2022. godine pod naslovom: „Krajnji desničarski ekstremizam na Balkanu: grupe, trendovi i politička podrška“.
Jovanović i Tomović su u odgovorima na tužbe namjerno prećutkivale činjenice kako bi targetirane dodatno klevetale i diskreditovale, pa su tako, iako su se u danima nakon objavljivanja propagandnog uratka „klele“ u metodologiju i istraživačke mehanizme, u maju na pripremnim ročištima besramno targetiranje aktivista i novinarki predstavile kao vrjednosni sud.
Na taj način, između ostalog Jovanović i Tomović, pokušavaju izbjeći odgovornost za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo.
Osim toga, pokušale su i dodatno obmanuti Osnovni sud u Podgorici tvrdeći da targetirani nikada BIRN-u nijesu uputili demanti.
No, činjenice ipak govore drugačije. Devetoro targetiranih su se, osim mnogobrojnih pisama i reakcija upućenih odgovornima u BIRN-u koje su oni objvaljivali u rubrici „pisma čitalaca“, još u novembru i decembru &nbsp;2022. godine otvorenim pismima obraćala i njihovim donatorima, ali i tadašnjoj regionalnoj direktorki BIRN-a Mariji Ristić koja je ubrzo nakon skandala sa uratkom Jovanović, napustila tu nevladinu organizaciju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fugovor-i-izvjestaji-kljucni-dokazi-sud-od-birn-a-trazi-da-dostavi-dokumentaciju&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 64.8924%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fbirn-nije-predlozio-ni-jedan-dokaz-ni-svjedoka-da-bi-negirao-klevetu-prema-crnogorskim-aktivistina&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Mrvaljević: U mojim nastupima nikada nije bilo ekstremističkih i nacionalističkih izjava

U Opštinskom sudu u Sarajevu danas je održana glavna rasprava po tužbi crnogorske novinarke Kaćuše Krsmanović protiv Balkanske informativne mreže (BIRN) i njenog direkora Denisa Džidića zbog klevete koju su počinili objavljivanje navodne mape desničarskih i ektremističkih organizacija i pojedinac na Zapadnom Balkanu, među kojima su u crnogorskom odjelu svrstali devet uglednih aktivistkinja i aktivista građanskog pokreta u Crnoj Gori. &nbsp; -Na današnjem ročištu po tužbi ugledne crnogorske novinarke Kaćuše Krsmanović, kao i na ročištu prije sedam dana po tužbi građanskog aktiviste Nebojše Mrvaljevića održana je glavna rasprava. Nastavak je zakazan za nekih četrdeset dana, a u dosadašnjem toku postupka, tuženi, BIRN mreža i njen direktor Denis Džidić, nijesu predložili niti jedan materijalni dokaz niti jednog svjedoka za dokaze u psotupku za iznošenje klevete, kazao je za Portal ETV Senad Pećanin, pravni zastupnik novinarke Krsmanović.&nbsp; U uratku novinarke koncerna Vijesti Jelene Jovanović, objavljenom u novembru 2023. godine, u sklopu BIRN-ovog projekta „Mapiranje ekstremističkih grupa u regionu“, kao krajnji desničari i vjerski fanatici su označene dvije novinarke Pobjede, Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević, i građanski aktivisti i borci za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković, Predrag Peđa Vušurović, Nebojša Mrvaljević, Draško Martinović, Tanja Knežević-Perišić, Maja Miličković i Tijana Lopičić. Protiv BIRN-a je, prema informacijama Portala ETV, do sada predato osam tužbi za klevetu zbog skandoloznog targetiranja crnogorskih novinarki i građanskih aktivista i boraca za ljudska prava koje je ova mreža u novembru prošle godine označila kao ekstremne desničare i vjerske fanatike. U Osnovnom sudu u Podgorici predata je i prva tužba za naknadu nematerijalne štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva protiv autorke spornog izvještaja za Crnu Goru, novinarke koncerna Vijesti Jelene Jovanović i urednice BIRN-ovog sajta Balkaninsight Dušice Tomović, kao direktno odgovornih za sačinjavanje i objavljivanje neistinitog i zlonamjernog izvještaja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241014171020_691338a851bb225b99d34fff2d2e6cbaabe785723b007c93e94aa3334d43bc0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241014171020_691338a851bb225b99d34fff2d2e6cbaabe785723b007c93e94aa3334d43bc0f" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Sramna BIRN-ova mapa ekstremista u Crnoj Gori "> <figcaption>BIJEDAN POKUŠAJ KOMPROMITACIJE: BIRN-ova mapa ekstremista u Crnoj Gori(Photo: Sramna BIRN-ova mapa ekstremista u Crnoj Gori)</figcaption> </figure>  Nakon velikog pritiska javnosti, apsolutnog ćutanja BIRN-a koje traje do danas, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, ali i namjere, te ostavke regionalne direktorice BIRN-a, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta. Ćutanje BIRN-a na brojne reakcije iz Crne Gore i sa Zapadnog Balkana navode na zaključak da targetiranje građanskih aktivista i antifašista u Crnoj Gori nije bio plod slučajnosti.

Draško Đuranović

PEĆANIN: BIRN nije predložio ni jedan dokaz ni svjedoka da bi negirao klevetu prema crnogorskim aktivistina

Suđenje po tužbi građanskog aktiviste i izvršnog direktora NVO „Forum Luča“ Nebojše Mrvaljevića protiv autorke crnog propagandnog uratka - skandalozne mape BIRN -a, novinarke koncerna Vijesti Jelene Jovanović i sada bivše urednice sajta BalkanInsight Dušice Tomović, juče je u Osnovnom sudu odgođeno za 29. oktobar. Do odgađnja je došlo jer tužena Jovanović nije dostavila ugovor sa BIRN-om, kao ni izvještaje koje je proslijedila Dušici Tomović na odobrenje, a ona dalje centrali Balkanske istraživačke mreže, na osnovu čega su sačinjena dva izvještaja „Mapiranje krajnje desničarskih i ekspremističkih grupa na Balkanu“ objavljenih 16. i 30. novembra 2022. godine, u kojima su Mrvaljević i još osam osoba, građanskih aktivista i novinarki, označeni kao krajnji desničari i vjerski esktremisti.&nbsp; Sudija Simo Rašović zatražiće od BIRN-a da mu dostave ta dokumenta. <h2>Ključni dokazi&nbsp;</h2> Advokatica Jelene Jovanović juče je na ročištu saopštila da se radi o povjerljivim podacima, te i da je to razlog nedostavljanja ugovora i izvještaja, pa ukoliko sud smatra da je ta dokumentacija neophodna, može je zatražiti od BIRNA. Zastupnica Mrvaljevića, advokatica Marijana Laković smatra da su upravo to ključni dokazi i da su neophodni. Ona je istakla da nema ništa protiv da sud zatraži od BIRN-a ugovore i izvještaj, iako bi to odugovlačilo postupak, jer su od velike važnosti. Ona je predložila da se saslušanje Mrvaljevića obavi nakon dostavljanja dokumentacije. - I pored činjenice da je Osnovni sud naložio da tužena Jovanović, odnosno njena advokatica, dostavi ugovor sa BIRN-om, kao i izvještaje na osnovu kojih je BIRN obajvio skandaloznu mapu, Jovanović je nije dostavila u roku koji je sud odredio, a ni na jučerašnjem ročištu uz izgovor da se radi o povjerljivom ugovoru. Sud će zatražiti od BIRNA dostavljanje ugovora i spornih izvještaja – kazala je advokatica Laković za portal ETV.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241001201056_8fa4c48d42b3d50a51c873ed07ded0ca920ffccbca17c814ca6909f91544fe07.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241001201056_8fa4c48d42b3d50a51c873ed07ded0ca920ffccbca17c814ca6909f91544fe07" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Marijana Laković"> <figcaption>Marijana Laković(Photo: Pobjeda)</figcaption> </figure>  <h2>Odugovlačenje postupka</h2> Mrvaljević je za Portal ETV rekao da nedostavljanje ugovora i izvještaja jasno ukazuje na nepoštovanje suda i namjeru da se postupak odugovlači. - Ovim izvještajima i ugovorima jasno bi se vidjela relacija između autorke Jovanović i nalogodavca – BIRN-a i time nepobitno ukazalo da je Jovanović odgovorna za sadržaj, dok je Tomović svojim potvrđivanjem traženih izvještaja postala aktivni saučesnik u etiketiranju građanskih aktivista i novinara. Pokušaj da se sloboda govora i izražavanje političkih uvjerenja predstavi kao krajnji ektremizam je u stvari pokušaj odbrane centara moći koji su namjeravali da upravljaju društveno - političkim procesima u Crnoj Gori – istakao je Mrvaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241001201056_2fcb527d65a8cefffb64d44747da7b2d0d6ffbf5718eccafafe1444c6ce601aa.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241001201056_2fcb527d65a8cefffb64d44747da7b2d0d6ffbf5718eccafafe1444c6ce601aa" data-rendition-name="original" width="770" height="513" loading="lazy" alt="Nebojša Mrvaljević"> <figcaption>Nebojša Mrvaljević</figcaption> </figure>  On je Jovanović i Tomović tužio zbog povrede prava ličnosti na čast, ugled, psihički integritet i dostojanstvo. U tužbi se navodi da je novinarka Vijesti zaključila autorski ugovor sa Udruženjem balkanske istraživačke regionalne mreže (BIRN) sa sjedištem u Sarajevu, koju zastupa direktorica Marija Ristić da obavi poslove istraživačice u okviru projekta „Mapiranje krajnje desničarskih i ekstremističkih grupa na Blakanu“ u dijelu koji se odnosi na Crnu Goru. Uspješnost obavljenog posla u skladu sa ugovorom određuje i potvrđuje direktni menadžer nadzornog organa nakon pregledanog materijala dostavljenog od izvršioca posla odnosno drugotužene - Tomović. -Drugotužena je na čelu Balkan Insight Crne Gore, koji je dio mreže. Ona je i urednica BIRN-a, zadužena za pregled i potvrđivanje materijala dobijenog od prvotužene Jovanović – navodi se u tužbi.&nbsp; Dodaje se da je Mrvaljeviću nanijeta nenadoknativa šteta objavljivanjem neistinitih i zlonamjernih navoda. Jovanović i Tomović su u Izvještaju projekta „Mapiranje krajnje desničarskih i ekstremističkih grupa na Balkanu“ od 16. i 30. novembra 2022. Mrvaljevića označile kao „nacionalistu i ekstremistu“ i nanijle mu štetu i na porodičnom i na poslovnom planu, iako je Izvještaj uklonjen 13. decembra 2022. godine. Taj podatak, kako se navodi u tužbi, jasno ukazuje da je Izvještaj neistinit i da nema činjenično i formalno uporište. <h2>Tužbe</h2> Osim Mrvaljevevićeve tužbe, pred Osnovnim sudom u Podgorici se vode još četiri postupka protiv Jovanović i Tomović zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva.&nbsp; Njih su tužile ugledne novinarke Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević, zatim građanski aktivisti Draško Martinović i Maja Miličković. Početak ovih procesa obilježila su brojna odgađanja, a odbrana je koristile sve „trikove“ kako bi se postupak odugovlačio, uključujući i mijenjanje advokata, ali je bilo i drugih oblika opstrukcije. Takođe, Krsmanović, Pavićević, Mrvaljević, Martinović, Miliković, Tatjana Perišić Knežević, Aleksandar Saša Zeković i Predrag Vušurović su, sredinom februara prošle godine, preko svog zastupnika, sarajevskog advokata Senada Pećanina podnijeli Sudu u Sarajevu tužbu protiv BIRNA i Denisa Džidića izvršnog direktora za BiH za naknadu štete zbog klevete nanešene objavljivanjem skandaloznog uratka novinarke Jovanović, koja ih je targetitrala kao krajnje desničare i religiozne ekstremiste. Tuženi BIRN i Džidić su propagandni pamflet autorke Jovanović, koji je naišao na jednodušnu osudu građanskih aktivista i profesionalnih novinara u Crnoj Gori i regionu, ali i zapadnih diplomatskih misija, predstavili javnosti na konferenciji koju su organizovali u Sarajevu u novembru 2022. godine pod naslovom: „Krajnji desničarski ekstremizam na Balkanu: grupe, trendovi i politička podrška“. Opštinski sud u Sarajevu odbio je početkom godine zahtjev pravnog zastupnika BIRN-a da osam tužbi crnogorskih građana, među kojima su i dvije novinarke, protiv te NVO i njenog izvršnog direktora za Bosnu i Hercegovinu Denisa Džidića objedini u jedan sudski proces. <h2>Obmanjivanje suda</h2> Jovanović i Tomović su u odgovorima na tužbe namjerno prećutkivale činjenice kako bi targetirane dodatno klevetale i diskreditovale, pa su tako, iako su se u danima nakon objavljivanja propagandnog uratka „klele“ u metodologiju i istraživačke mehanizme, u maju na pripremnim ročištima besramno targetiranje aktivista i novinarki predstavile kao vrjednosni sud. Na taj način, između ostalog Jovanović i Tomović, pokušavaju izbjeći odgovornost za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo. Osim toga, pokušale su i dodatno obmanuti Osnovni sud u Podgorici tvrdeći da targetirani nikada BIRN-u nijesu uputili demanti. No, činjenice ipak govore drugačije. Devetoro targetiranih su se, osim mnogobrojnih pisama i reakcija upućenih odgovornima u BIRN-u koje su oni objvaljivali u rubrici „pisma čitalaca“, još u novembru i decembru &nbsp;2022. godine otvorenim pismima obraćala i njihovim donatorima, ali i tadašnjoj regionalnoj direktorki BIRN-a Mariji Ristić koja je ubrzo nakon skandala sa uratkom Jovanović, napustila tu nevladinu organizaciju. U jednom od tih pisama devetoro targetiranih istakli su da je na toj mapi, kada je Crna Gora u pitanju „napravljena gnusna obmana i plasirana neviđena laž prema međunarodnoj javnosti“. Oni u tom pismu navode da su im zbog toga životi, kao i životi njihovih porodica, ugroženi, te da je pred međunarodnom, regionalnom i domaćom javnošću narušen njihov ugled, lični i profesionalni kredibilitet, kao i da je BIRN-ov izvještaj izazvao lavinu prijetnji i govora mržnje brojnih ekstremista upućenih direktno njima. Potpisnici pisma tada su istakli da ih je BIRN, označavajući ih kao ekstremiste i članove desničarskih organizacija bez ikakvih dokaza, izložio i suprotstavio pravim ekstremističkim organizacijama, među kojima su ljudi sa krivičnim dosjeima poput ratnih zločina, šverca droge i ubistava. &nbsp; - Objavljivanjem imena kao pripadnika krajnje desničarskih i ekstremističkih organizacija narušen je naš ugled, lični i profesionalni kredibilitet, ugrožena bezbjednost kako naša tako i naših porodica i oklevetali ste nas. Zahtijevamo i da uklonite imena neformalne feminističke grupe „Bogougodnice“, kao i nepostojeće organizacije „Komite i patriote Crne Gore“. Zahtijevamo i javno izvinjenje - navodi se u pismu BIRN-u 21. novembra 2022. godine, koje su potpisali Predrag Vušurović, Nebojša Mrvaljević, Tatjana Knežević-Perišić, Draško Martinović, Aleksandar Saša Zeković, Maja Miličković, Tijana Lopičić, Kaćuša Krsmanović i Tanja Pavićević. Kao dokaz sudu je dostavljen email od 21.novembra 2022. godine upućen sa adrese Krsmanović sa zahtjevom, pritužbom i pojedinačnim ovlašćenjima građanki i građana Crne Gore koji su se našli na mapi BIRN-a objavljenoj na njihovom sajtu.

Duško Mihailović

Ugovor i izvještaji ključni dokazi, sud od BIRN-a traži da dostavi dokumentaciju

Beogradska policija uhapsila je noćas Miloša Nilovića, zvanog Runjo, potvrđeno je Insajderu iz Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.
Njemu je, po nalogu Višeg javnog tužilaštva, određeno zadržavanje do 48 sati, u kom roku će biti priveden na saslušanje.
Pripadnici grupe "Vračarci“ su, prema navodima iz optužnice, planirali da ubiju Nilovića u kafiću na Vračaru.
Iako se Nikšićanin Nilović u bezbednosnim krugovima pominje kao pripadnik škaljarskog klana, on to javno demantuje.
Nilovićevo ime spominjalo se u srpskoj javnosti jer je bio jedan od desetorice uhapšenih pripadnika klana u restoranu "Durmitor", njegovo ime se tada našlo na optužnici zbog nedozvoljenog nošenja oružja.

Beograd: Uhapšen Nikšićanin Miloš Nilović

Gosti ovoneđeljne emisije "Život na note" su Ivana Janković i Nebojša Đukanović iz grupe Grimm. 
 
Emisiju možete pratiti na našoj televiziji subotom od 21 sat.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D_fhUVuxlY9M&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Gosti emisije "Život na note" Ivana Janković i Nebojša Đukanović iz grupe Grimm

I komunisti su činili zločine, bez osnova često, tokom rata 1941/45. Svaka čast antifasizmu i NOB-u, ali ne mogu se bez pravičnog i poštenog suđenja i bez neoborivih dokaza, bez suđenja s pravom na odbranu, ubijati ljudi samo radi drugačijeg mišljenja i bez dokazane krivice.
Ubili su oni i Jovana S. Plamenca jula 1944. na pravdi Boga i bacili u jamu, da mu se ni danas ne zna đe su mu kosti u nepoznatoj jami - Riječkoj ili Crmničkoj nahiji.&nbsp;
I to bez ikakve krivice, ubili su Jovana S. Plamenca, profesora, diplomca sa Jenskog Univeriteteta u Njemačkoj, ministra Crne Gore, u doba kralja Nikole, politickog vođu i organizatora Božicnog ustanka 1919, predsjednika crnogorske vlade u egzilu 1919-1921. Vrsnog crnogogorskog rodoljuba Jovana S. &nbsp;Plamenca.&nbsp;
Sa svim greškama koje je imao, kao što svaki javni djelatnik ih je imao, manje ili više. Nesumnjivo, počinjen je ratni zločin njegovim bespravnim ubijanjem 1944, a još veći je, po meni, od toga zločina - zločin što on nema groba, što, makar ja, evo bar više od 30 godina pokušavam da mu kosti nađem, ali za sad zalud, jer ne mogu još dokučiti u koju jamu je bačen i đe nakon zločina njegovog ubistva.

Treba biti objektivan, ubistvo Jovana S. Plamenca 1944. bio je klasičan ratni zločin

Susret predsjednika Rusije Vladimira Putina i predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog "moguć" je isključivo ako Moskva i Kijev prethodno postignu neke "sporazume", rekao je danas portparol Kremlja dan poslije prvih direktnih mirovnih pregovora između dvije strane od proljeća 2022. godine.
- Takav susret, kao plod rada dvije strane, i zaključenje sporazuma je moguće, ali isključivo poslije sporazuma dvije strane - rekao je Dmitrij Peskov.
Na sastanku u Istanbulu juče ukrajinska delegacija predložila je Rusima sastank dvojice predsjednika da bi se našlo rješenje rata, a Moskva je samo saopštila da je to "primila k znanju".
Peskov je rekao da nastavak pregovora sa Ukrajinom neće biti moguć dok se ne sprovede razmjena zarobljenika dogovorena juče na pregovorima u Istanbulu.
- Ostaje da se uradi ono što su se dvije delegacije dogovorile juče. Radi se naravno prije svega sprovođenje razmjene po 1.000 zarobljenika - rekao je Peskov.
Peskov je rekao i da dvije strane treba da razmjene prijedloge uslova za primirje što je isto dogovoreno juče na razgovorima u Istanbulu.
Kako stoje stvari stavovi Moskve i Kijeva su i dalje nepomirljivi.
Pored zahtjeva da Ukrajina ne uđe u NATO, Putin traži demilitarizaciju Ukrajine i da Rusija zadrži ukrajinske teritorije pripojene 2022. godne, plus Krim pripojen 2014.
Još šire, ruski predsjednik traži i opšte preoblikovanje "evropske bezbjednosne arhitekture", smatrajući približavanje NATO ruskim granicama egzistencijalnom prijetnjom za svoju zemlju.
Ukrajina i njeni evropski saveznici čvrsto odbacuju te zahtjeve tvrdeći da ruska vojska koja i dalje okupira gotovo 20 odsto ukrajinske teritorije vodi imperijalistički tip rata u toj bivšoj sovjetskoj republici.
Na razgovorima juče u Istanbulu, prvim dvije države od proljeća 2022. godine, nije dogovoreno primirje kao što su tražili Kijev i njegovi saveznici, već samo objava o velikoj razmjeni zarobljenika, te jaz i dalje dijeli dvije strane.

Kremlj: Susret Putina i Zelenskog moguć ako dvije države postignu prethodne sporazume

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: slucaj-birn