Predmet koji se tiče napada na fotoreportere i uništavanje njihove opreme u Gornjem Zaostru, tokom postavljanja spomenika četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže kako Crkva Srbije nije iznad države i zakona.
To je, gostujući u Informativnoj emisiji „24 sata“ na Televiziji E, ocijenio istoričar Vukota Vukotić.
Navikli su građani, kaže Vukotić, da je Crkva Srbije iznad države - a posebno iznad sudskih organa.
- Pa je suđenje napadačima na novinare i snimatelje u Gornjem Zaostru pravi test za državu. Na ovom primjeru crnogorsko sudstvo ima veliku šansu da stane na put takvoj praksi i da se jedan put pokaže da Crkva Srbije ne može biti iznad države - naglasio je on.
<h2>POKUŠAJ PRANJA BIOGRAFIJE SRBIJE</h2>
Izjave svjedoka u ovom slučaju su, cijeni Vukotić, potpuno besmislene.
- Jer je potpuno nelogično da su novinari i snimatelji pili i veselili se na radnom zadatku, to je potpuno nemoguće jer bi onda to povlačilo njihovu krivicu, makar disciplinsku. Samim tim vidimo da su to izgovori kojima se služe zato što su ponovili riječi mitropolita broj dva – Metodija. Tako da je teško komentarisati takve stvari, ali u svakom slučaju jedna velika šansa da se takvoj praksi stane na put, da se jednom sudskom presudom Crkva Srbije postavi na svoje mjesto - rekao je Vukotić.
On smatra da se veličanjem presuđenog četničkog komandanta zločinca Pavla Đurišića pokušava oprati biografija Srbije – što, kako je rekao, konkretno nema veze sa tim dokazanim ratnim zločincem.
- Postoji bezbroj arhivskih dokumenata, svjedočenja, i stav istorijske nauke o njemu i njegovom djelovanju tokom Drugog svjetskog rata... Međutim ovdje je u pitanju jedan pokušaj promjene narativa koji se nameće u Crnoj Gori, i ne samo kod nas, jer vidimo da je takvo nešto prošlo u Srbiji. Pretpostavljamo da prolazi i u onom dijelu Bosne i Hercegovine i sada nekako mi dolazimo na red. Stvar je u tome što će oni stalno insistarati na tome, u stvari to već rade godinama - naveo je Vukotić.
<h2>BESMISLENE TEZE KOJE NAMEĆE AUTORITET</h2>
To su, ukazuje on, besmislene teze, ali je problem u tome što se pokušavaju nametnuti putem autoriteta.
- E tu je problem, da se odmaknemo od autoriteta i dođemo na polje činjenica takve politike nemaju nikakvu šansu - istakao je Vukotić.&nbsp;
On cijeni i da ideja Crkve Srbije o rehabilitaciji četničkog pokreta nigdje nije naišla na veći otpor nego u Crnoj Gori.&nbsp;
- Čega su duboko svjesni i zbog toga ulažu iznimne napore. Zbog toga su ovi spomenici od tone, ikonografija... To godinama već traje, a nažalost smo dobili „oslobodilačku vlast“ koja oslobađa istoriju od činjenica i prilagođava narativ svojim političkim potrebama – naglasio je istoričar.
To je, decidan je on, nešto što crnogorsko društvo ne može da dopusti sebi.
- Jer ako tu pokleknemo: mi bukvalno gubimo pravo postojanje. To je ta posljednja stepenica na kojoj se brani crnogorski identitet koji se zasnivao na antifašizmu - jasan je Vukotić.
<h2>BRUTALNO PREKRAJANJE ISTORIJE</h2>
Osvrnuvši se na Rezoluciju i glasanje u Ujedinjenim nacijama (UN) o fašizmu, neonacizmu, nacizmu i rasizmu, ukazuje na postojanje dva antifašizma.
- Jedan je evropski, afirmisan posle 1941. godine i na kojem počiva današnje savremeno društvo i drugi - sumanuti program Rusije iz glave Dugina, čiji su sljedbenici na vlasti u Crnoj Gori – naveo je on.
Dodaje da se u Crnoj Gori ne radi o klasičnom revizionizmu, jer ne postoji revizija istorije koja bi podrazumijevala drugačiji pogled na osnovu novih činjenica.
- Mi ovdje imamo brutalno prekrajanje istorije, neko pokušava da nas ubijedi da nešto jeste, a svi znamo da nije - iako ne postoji nikakav dokaz to se pokušava uraditi samo na osnovu autoriteta – rekao je Vukotić.
Te stvari su, upozorava istoričar, izuzetno opasne za svako društvo.
- Ne postoji društvo koje može sebi da dozvoli takvo što za bilo koji segment istorije sa se tako brutalno prekraja. Nažalost, mi vidimo ovdje da se radi o prekrajanjima koja nijesu ni konkretno naša, ona su nama nametnuta spolja, to dolazi iz druge države, od nekih drugih ljudi i institucija druge države, što je još opasnije - rekao je Vukotić.
<h2>PREKO ŽRTAVA NE MOŽEMO DA PREĐEMO</h2>
Ističe primjer prijedlog Pokreta Evropa sad (PES) da se iz Zakona o distaniji Petrović ukloni riječ „nasilna“ u odnosu na aneksiju 1918. godine.
- Nijesu sve aneksije nasilne, postoje i nenasilne: a primjer je BiH 1908. godine koja je nenasilno anektirana od Austrougarske. To je bila potpuno nenasilna, jer je Austrougarska bila donosilac modernosti u odnosu na Osmansko carstvo koje je zvanično di tada bilo. Ima i drugih primjera, naravno, međutim stvar je u tome što se i to iskrivljuje i savija istina - i nekako upodobi prema trenutnim političkim potrebama - istakao je Vukotić.
Decidan je da se 1918. godine desila okupacija - i to je, poručuje on, pravi termin.
- Jer je došla od strane srpskih trupa kojima su pomagale francuske trupe, pa su nakon toga te okupacione vlasti održale neku veliku narodnu skupštinu i to srpskog naroda. Na samoj toj skupštini jedan od delegata Savo Fatić kaže ,,mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi”. Samo učesnici te skupštine priznaju da je postojao crnogorski narod, a sa druge strane isti taj narod nije pitan, nego je to izjašnjavanje srpskog naroda u zgradi opkoljenoj srpskim bajonetima pa su oni svi jednoglasno glasali – naveo je Vukotić.
Problem brisanja riječi „nasilna“ aneksija je, kaže on, cilj da se potre ono što je bilo posle toga - svi zločini koji su napravljeni u Crnoj Gori.
- Drugom dijelu vlasti ni taj prijedlog nije bio dovoljan, već ne smije ni da stoji aneksija, nego mora da bude dobrovoljno ujedinjenje, da smo sve dočekali raširenih ruku. Ali, šta ćemo sa žrtvama, preko žrtava ne možemo da pređemo, to je ono što pamtimo - zaključio je Vukotić.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DIC-85Fvpv_o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Slučaj napada na fotoreportere u Gornjem Zaostru je veliki ispit za sudstvo koje bi trebalo da pokaže da Crkva Srbije nije iznad države i zakona

Najava legalizacije crkve na Rumiji je druga vrsta nemoći države i podilaženja svakome ko vam može donijeti politički profit, nevezano za to što se time urušava, ocijenio je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji "24 Sata", na Televiziji E, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica. 
Koprivica je kazao da je crkva na Rumiji legalna od 2005. godine.
- Imamo tu igrariju prethodne i sadašnje vlasti ko će iskoristiti crkvu na Rumiji za bolje odnose sa SPC, koja zapravo može da donese neke političke poene. Ono što je bilo od 2005. do 2020.godine je takođe prikazivanje nemoći države - istakao je on.
Ukazuje i na ekspanziju istorijskog revizionizma i aktuelnu izjavu mitropolita SPC Metodija da su samo dvije partizanske brigade bile crnogorske, na šta je CDT odmah reagovao i objavio tekst. 
- Prijatelj mi šalje poruku u kojoj kaže da je super tekst, a ja kažem da mi je gotovo bilo neprijatno da pišem o tako očiglednim stvarima, da je to tako očigledna laž i on mi kaže “bolje to da pišeš, nego za pola godine da ubjeđuješ ljude da je zemlja okrugla”. Ako im se pušti i ako se ne budemo borili protiv toga dešavaće nam se to ono što nam se dešava - ocijenio je Koprivica.
<h2>"Trebaju nam ljudi koji će razmišljati svojom glavom"</h2>
Koprivica je konstatovao i da borba za pravu građansku državu, kakva je u Ustavu, tek predstoji. Kazao je da će biti vrlo teško i naporno,da je ključni motiv da Crna Gora bude nezavisna, država stvarne različitosti, bez floskula, a da se za taj cilj moraju okupiti svi ljudi, nebitno da li je riječ o slobodnim pojedincima ili onih koji su u partijama. 
Centar za demokratsku tranziciju (CDT) je u publikaciji analizirao Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore i ukazao na političke pritiske u donošenju odluka, slučaj Ustavnog suda, zarobljeni Javni servis čiji je direktor na tom mjestu nezakonito i izostanak imenovanja članova Savjeta Agencije za audiovizualne medijske usluge.
Trenutno stanje, kaže Koprivica, podsjeća na ranije izgubljene finalne bitke za prostor koji se otvarao za članstvo u EU, što se dešava u situacijama kad partitokratija treba da se odrekne monopola i neograničene moći. 
- Koju god nezavisnu instituciju uzmete, a koja se bira politički, odnosno u parlamentu, tamo postoje problemi, zastoji i opstrukcije i što je najvažnije to se posmatra kao jedan obični štrik i pokušavaju se silom na sramotu uvaliti neki ljudi koji niti imaju kompetencija, a što je najvažnije nemaju integriteta da se bave tim poslom. Nama trebaju nezavisne institucije, ljudi koji će razmišljati svojom glavom, a to baš i ne prolazi u crnogorskoj partitokratiji - rekao je on. 
Koprivica je izbran za člana Komisije za izbor predsjednika i članova Centralne izborne komisije, ali, kako kaže, o tome nije dobio nikakav zvaničan dokument.
Dodaje da su u Komisiji stručni ljudi koji znaju šta je transparentan postupak i da bi izbor članova CIK-a trebao da bude zakonit i da mogao da vrati povjerenje i motiviše kvalitetne kadrove da se prijave.
- Imali smo danas sastanak gdje smo “nacrtali” kako bi taj procest trebao da izgleda. Usaglasili smo se da treba da bude otvoren i transparentan, da svima budu dostupne sve informacije i da ta komisija proba da vrati vjeru da u Crnoj Gori može postojati pošten proces. Ovo su samo naznake koje nijesmo skroz precizirali, ali možemo očekivati sljedeće nedjelje raspisivanje konkursa za predsjednika i članove CIK-a, a onda dalji postupak kako ga reguliše zakon - istakao je Koprivica.
<h2>Mekši put za motivaciju</h2>
Govoreći o pozitivim impulsima iz Izvještaja EK poručuje da u oblastima kojima se bavi CDT, poput demokratije, ljudskih prava, dezinformacija, transparentnosti vlasti, govora mržnje, ne vide napredak.
- Vlast ima pravo na svoju propaganda i mogu da drve pet godina kako smo mi lideri i kako napredujemo - rekao je Koprivica. 
Dodaje da Evropska unija zna gdje nije napravljen napredak, ali nije odgovorna, već su odabrali, uslovno rečeno, mekši put kojim pokušavaju da motivišu Crnu Goru.
- Prije svega zato što njima treba, a onda zato što i Crnoj Gori to treba, ali ono što me malo ohrabruje, je to, da kako proces odmiče oni su sve jasniji. Vjerujte ko zna da čita taj Izvještaj u njemu su bili prilično jasni. Crnoj Gori se gleda kroz prste, to je jasno, sad je samo pitanje hoće li Evropska unija dobro iznijeti tu igru da to gledanje kroz prste zaista bude i motivacija, odnosno neki podstrek da nešto promijenimo- naveo je Koprivica. 
Na pitanje da prokomentariše to što se u Izvještaju EK pominje da su čelnici odbrane i bezbjednosti targetirali medije i civilni sektor, Koprivica kaže da su to ocjene, ali da ga interesuje šta će EU uraditi po tom pitanju. 
Podsjeća da je EU u nekim kritičnim i dramatičnim situacijama stala u zaštitu onoga kome je ta zaštita tada bila potrebna, medija ili civilnog društva ili nekoga ko kritički posmatra na procese u Crnoj Gori. 
<h2>Poruke upozorenja</h2>
- Ako imamo dio vlast koji je preuzeo retoriku autoritarnih sistema ne treba Evropska unija da im kaže ništa. Oni možda misle da sada imaju neki sitan politički profit od toga, možda im se povećala podrška u istraživanjima javnog mnijenja 0,5 odsto, ali ko uzme tu politiku, ko uzme taj pravac, a to znamo od prethodne vlasti, gotov je dugoročno. Koliko će to trajati, godinu, dvije ili tri, uopšte nije važno. Ko misli da se sa nekim neistonišljenikom treba obračunavati podmetanjima, uvredama, prijetnjama i slično, završiće prije ili kasnije na smetlištu političke istorije i to je sigurno. Nadam se da ove poruke treba tim ljudima da budu neka vrsta upozorenja da stave prst na čelo i da se zamisle šta oni zapravo rade i liči li to na vlast jedne demokratske države ili na nešto sasvim drugo - poručio je Koprivica.

1250x600

1084x550

Koprivica: Najava legalizacije crkve na Rumiji druga vrsta nemoći države i podilaženja zarad političkog profita

Sada je sve jasno: ministarka kulture i medija Tamara Vujović ne usuđuje se da javno uputi kritiku Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj Srpske pravoslavne crkve zbog brojnih nelegalnih radova koji su sprovedeni bez saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Umjesto kritike i jasnog stava da je nedopustivo degradirati i devastirati naše sakralno nasljeđe, ministarka i specijalista fizikalne medicine ponovo je iz Skupštine crnogorskoj javnosti ponudila oblogu od blata kako bi izliječila terminalnu fazu institucionalnog odnosa prema baštini.
Blatom (čitaj: neistinama) ministarka je pokušala da zamaskira suštinu: Mitropolija i Eparhija ruše, razgrađuju, grade i zidaju već decenijama bez ikakve saglasnosti Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ali i bez bilo kakvog započinjanja zakonske procedure kod nadležnih organa. To bi značilo da je ministarkina „blatna obloga“ koju je nazvala „ćutanjem administracije“ apsolutno neodrživa u vezi sa brojnim slučajevima nelegalne gradnje u posljednjih pet godina, a neodrživa je takođe i za brojne primjere u minulih nekoliko decenija.
<h3>IMPROVIZACIJE</h3>
Iako je ministarka pored sebe imala direktoricu Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petru Zdravković, koja joj je, po svemu sudeći, pripremila odgovore na poslanička pitanja, ministarka je sebi dozvoljavala nedopustive improvizacije samo kako bi pokazala i da ona tu nešto zna i razaznaje, pita se i odlučuje. No, kad god bi podigla glavu sa papira, prestala da čita sterilno upakovan administrativni tekst, Vujović bi otišla u improvizacije koje bi je odmah odvele u neistine. Braneći se od komentara poslanice Aleksandre Vuković-Kuč, koja je potencirala skandalozan odnos države i vjerskih zajednica prema sakralnom nasljeđu, Vujović je ustvrdila da su se Mitropolija i Eparhija, sirote, obraćale Upravi za zaštitu kulturnih dobara kako bi im ovaj organ izdao konzervatorske uslove, na osnovu kojih bi izradili konzervatorski projekat i započeli legalne radove. No, kako tvrdi ministarka, Uprava bi ćutala i ne bi odgovorila na njihove zahtjeve, a ova dva vjerska subjekta su samoinicijativno započinjali radove jer, kako reče Vujović, život mora da se odvija. Ovo je, naravno, daleko od istine, jer samo u posljednjih pet godina novinar Pobjede je otkrio, prijavio nadležnim organima i potom napisao brojne istraživačke članke o nelegalnim radovima na manastirima Ćelija piperska, Duga, Moračnik, Župa, Vranjina, Samograd i Kosijerevo. Samograd je, čak, proglašen i za novo kulturno dobro zbog pravovremenog, temeljnog, kritičkog i kontinuiranog pisanja Pobjede i spremnosti Uprave da započete nelegalne radove iskoristi za donošenje Rješenja o prethodnoj zaštiti i da u roku od godinu valorizuje dobro i donese Rješenje o zaštiti, dok se i ono ne pokaže, kao mnogo puta do sada, samo kao „mrtvo slovo na administrativnom papiru“.
Mitropolija i Eparhija su, dakle, rušile stare zidove, pregrađivale, proširivale ili u cjelosti zidale glomazne konake, zidale moderne garaže, oslikavali freske i dodavale brojne neprimjerene elemente poput laminata, mermera, radijatora, utičnica ili klima uređaja po zidovima vjerskih objekata koji su decenijama pod zaštitom države. Za sve ove radove, u Upravi za zaštitu kulturnih dobara nije registrovan nijedan zahtjev za izdavanje konzervatorskih uslova, niti ima saglasnosti na bilo koji konzervatorski projekat, što je Pobjeda objavila i dokazala u više navrata objavljujući detalje zvanične dokumentacije koju je novinar dobio preko Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ili, kada bi ova vjerska zajednica dobila konzervatorske uslove, a potom ne bi dobila saglasnost na konzervatorski projekat koji nije poštovao uslove, Mitropolija i Eparhija bi, bez zadrške i ne mijenjajući projekat, nelegalno zidale onako kako su u startu i zacrtali (primjer: konak u Manastiru Duga).
Istina je, naravno, da su u pojedinim slučajevima postojali periodi administrativnog ćutanja – spora reagovanja nekadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture i današnje Uprave, preklapanja nadležnosti i formalnih zastoja. Ali to ćutanje nikada nije bilo razlog zbog kojeg su započinjani najveći i najproblematičniji radovi. Sjetimo se samo devastacije (u pravom smislu riječi) Manastira Beška, o kojem je Pobjeda prije koju godinu objavila serijal istraživačkih tekstova i dokazala skandalozno i nelegalno postupanje Mitropolije prema tom našem izuzetno vrijednom nasljeđu, zatim objavila i sva ključna postupanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture, ali i ukazala na odsustvo bilo kakve reakcije političkog vrha koji je tada predvodila Demokratska partija socijalista, zajedno sa premijerom, predsjednikom i svim ministrima.
Dakle, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka vrlo dobro znaju šta im Uprava za zaštitu kulturnih dobara može, a šta ne može odobriti. I upravo zato, kada unaprijed znaju da njihovi megalomanski planovi ne bi prošli stručnu i zakonsku proceduru, radove jednostavno započinju samoinicijativno - bez ijednog zahtjeva, bez ijedne saglasnosti. Uvjereni da ih građevinska inspekcija nikada neće zaustaviti, a da s državnog vrha neće doći nikakav znak političke volje da se zakon sprovede, oni rade ono što hoće, dok institucije poslušno glume nemoć.
<h3>DISHARMONIJA</h3>
Dok ministarka govori o „ćutanju administracije“, stvarnost, dakle, pokazuje nešto drugo. Uprava za zaštitu kulturnih dobara i građevinska inspekcija nijesu nijeme - one su u potpunoj institucionalnoj disharmoniji. U praksi to znači da država istovremeno donosi rješenja o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje i dozvoljava (preko građevinske inspekcije) da se isti ti radovi završe, dok inspekcija za kulturna dobra ne podnosi krivične prijave već sve „završava“ preko prekršajnih naloga. Najbolji primjer toga je slučaj izgradnje konaka u Manastiru Kosijerevo, o čemu je Pobjeda u više navrata pisala posljednjih mjeseci i godina. I dok se u Skupštini govori o „temeljima identiteta“, po Crnoj Gori se ruše temelji onoga što je taj identitet stvaralo. Kosijerevo je dokaz da su zakoni izgubili snagu, a institucije smisao.
Da stvar bude apsurdnija, ministarka je u izlaganju konstatovala da je „komunikacija sa vjerskim zajednicama u velikoj mjeri unaprijeđena“ i da danas „nema mnogo inspekcijskih prijava“. To bi, po logici zdravog razuma, moglo značiti samo jedno: da Ministarstvo i Uprava nijesu prisutni na terenu i da degradacija i devastacija prolaze neprimijećeno - ne zato što ih nema, već zato što ih niko ne želi vidjeti. Nema prijava, jer nema nadzora. Nema nadzora, jer nema političke volje. A nema volje, jer su institucije koje bi morale da reaguju pretvorene u servise političke poslušnosti i straha od reakcije Srpske pravoslavne crkve. Kako u vrijeme Demokratske partije socijalista, tako i danas kada vedre i oblače – tzv. oslobodioci. Da nije tako, ne bi novinar Pobjede, umjesto nadležnih organa, sam razotkrivao brojne slučajeve degradacije i devastacije našeg sakralnog nasljeđa, slučajno ili namjerno obilazeći naša kulturna dobra posljednjih godina.
Zato su danas sakralni spomenici pretvoreni u poligon građevinskog i estetskog nasilja, gdje se pod izgovorom obnove ruši autentičnost, mijenja vizura i briše slojevitost istorije. I to ne čine anonimni preduzimači, već organizovana crkvena struktura koja već decenijama djeluje mimo zakona, dok Ministarstvo kulture – po ustaljenom obrascu – ćuti, uz administrativne floskule o „komunikaciji i procedurama“.
<h3>PARALIZA</h3>
Da rezimiramo, istina je da u Crnoj Gori nije na snazi „ćutanje administracije“, kako tvrdi ministarka, već paraliza institucija – uzrokovana strahom da se zaštita kulturne baštine ne protumači kao „napad na crkvu“. I dok se manastiri pretvaraju u građevinske hibridne komplekse, Uprava za zaštitu kulturnih dobara i Ministarstvo kulture i medija pretvaraju se u posmatrače sopstvene nemoći.
Zato, gospođo Vujović, problem nije u „blatu“ kojim pokušavate da umirite javnost, već u činjenici da institucije koje vodite tonu u to isto blato - između kompromisa i ignorisanja zakona. A kad država ne brani sopstveno nasljeđe, onda ono više i ne pripada državi.
Stoga, umjesto Vaše „blatne obloge“, ovoj državi je potrebna hirurška intervencija odgovornosti - jer sistem zaštite kulturnog nasljeđa više nije bolestan, nego mrtav! 
&nbsp;

„Ćutanje administracije“ još jedna obloga od blata ministarke Vujović

Nakon generalne probe, koju je na otvorenoj sceni izveo tzv. pokret „Odupri se“, počela je uobičajena priprema za centralnu i ključnu predstavu. Za razliku od junaka probe, odbjeglog tajkuna koji se okupljenoj masi obraća na glavnom gradskom trgu, ispovijedajući svoju istinu iz disidentskog londonskog stana, dok masa ćuti i zuri u veliki ekran, junaci glavne predstave sebe su podredili višem cilju. Komad „Litije“, po tekstu Amfilohija Radovića, a u režiji i dramaturgiji beogradske vlasti i srpskih tajnih službi 2020. premijerno je prikazan publici.
Iako su mnogi, sudeći po naslovu predstave, očekivali tekst o religijskim procesijama, o Bogu, o jevanđelju, dobili su goli politički igrokaz, s jasnim namjerama, i još jasnijim ciljem. Nije tu bilo nikakve katarze, tog uzvišenog pročišćenja i oslobađanja od nečistoće, putem samilosti i straha, koje gledalac doživljava kroz iskustvo viđenog. Bila je to obična politička i ideološka agenda, koja je za cilj imala uspostavljanje klerofašizma. Bio je to mučan prizor, u kojem su ogrezli u grijehu nosili najveći krst i zlatom optočenu ikonu. Gotovo šest godina od veličanstvenih litija, koje je odigrala umjetnička trupa SPC, i cijelih pet od početka vladavine klerofašizma, ispostaviće se da je ideja autora projekta u potpunosti uspjela. Iako su mnogi od nas, koji su svjedočili uvodu u slobodan pad, uvodu u anticivilizaciju, govorili da je ono što gledamo sve samo nije religija, i nije vapaj za slobodom, drugi su nam pak govorili da smo u krivu, i da je to što vidimo i čujemo pank, koji će konačno emancipovati i osloboditi posrnulu i zarobljenu zemlju. Govorili su da je konačno kucnuo toliko prizivani čas pomirenja. O litijama su pisali kao o Vudstoku. U njihovoj prozi sljedbenici ravnogorskog pokreta bili su hipici. I cijelom projektu, čini se, nedostajao je samo Miloš Forman, i nova adaptacija mjuzikla „Kosa“.
Reditelji i scenaristi iz filmskog studija „Vijesti“ uvjeravali su gledaoce da je fantastika stvarnost, da je stvarnost fantastika, a da je laž istina. No, kako izgleda pank-rok emancipacija pet godina kasnije? Ko to poje umjesto Džoa Kokera i Karlosa Santane? Je li to gitara Džimija Hendriksa, ili su ratne trube, ipak? „Je li prizor zaista ružan, ili je naše oko rđavo?“
Bilo kako bilo, svi koji nijesu uživali u prizoru proglašavani su nedobronamjernima, plaćenicima, i antihristima. Silni pisari branili su očigledan politički performans jedne parareligijske organizacije. Bili su medijski sponzori, i medijska fabrika propagande, čiji je zadatak manipulacija stvarnošću. Manipulacija javnošću. Manipulacija hipnotisanom masom. Danas se davimo u korovu koji nije pośečen dok je mogao biti pośečen, dok nije bio tako duboko u zemlji.
Ipak, nema razloga za likovanje nad proročanstvom koje se, nažalost, obistinilo. A i zar je neko morao biti prorok pa da vidi ono pred očima? Nema razloga za likovanje nad ponorom za koji smo znali da će početi gledati u nas. Jer, toliko je sve obesmišljeno, da će tad prevareni opet vjerovati onima koji su ih lagali. Zapravo, već im i vjeruju. Kad god varalice kobajagi kude svoje saveznike, iznevjereni frenetično aplaudiraju. Kad god medij svih režima i nagovijesti da bi mogao prestati da laže i da učestvuje u razoru jedne zemlje, iznevjereni ustaju i pozivaju na bis. Grobarima Crne Gore jednostavno se ne može vjerovati. Ma koliko opozicija bila pogrešna, opozicija ne odlučuje o budućnosti Crne Gore. No ipak, meta je uvijek opozicija. Kad ćuti, „Zašto ćuti?“ Kad govori biva optužena za govor mržnje. Zar je odgovor na mržnju govor mržnje? Opozicija se ne iživljava nad virtuelnim nalozima na društvenim mrežama, gotovo ga svakodnevno saslušavajući i vršeći torturu nad čovjekom koji golom istinom ismijava one koji ne vole smijeh. To čini režim, ne opozicija. Kudiće opoziciju, ali slaviće naši komentatori premijera koji je, kako oni kažu, pokazao zube Rami. Preporučiće premijeru da to isto učini i kad se nađe oči u oči s Aleksandrom Vučićem. Iako znaju da sluga nikad ne kidiše na svoga gospodara. I neće naši puritanci uprljati hartiju pišući o ulozi premijera u svemu što se događa. Jer Spajić je samo premijer, pobogu. Nosilac najveće političke moći u državi. No, strasno će kritikovati opozicione poslanike i proglasiti ih govornicima mržnje. Tako vam je to u svijetu licemjera.
Stomak ispunjen strahom, ili viskijem, svejedno je stomak koji se samozadovoljno gladi, i živi u iluziji da se javnost može varati do u beskonačno. Kao što smo znali da je pank s početka teksta neonacizam, znamo i da skupe navike traže bogate sponzore.
Kad odlučimo da se suočimo s istinom o svima nama, onda, možda, i završi predstava koja igra cijelih pet godina. Na nama je kako će izgledati potonji čin.

Zla opozicija i govor mržnje

Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu i šire dugo je bila taboo. U Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer se Srpska pravoslavna crkva (SPC) doživljava kao politički faktor. Zato se, kaže u intervjuu za Televiziju E Bojan Jovanović, bivši sveštenik SPC, danas generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske, odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i crkve.
U Crnoj Gori, kaže, žive oni koji su bili organizatori seksualnih zlostavljanja unutar SPC. Sveštenik, koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima u kojima se prikazuje kako episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom, sada služi u Crnoj Gori.
- I vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju - tvrdi Jovanović.
TVE: &nbsp;Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je odlikovao mitropolita Amfilohija Radovića najvišim državnim odličjem. U otvorenom pismu Milatoviću upozoravate, između ostalog da je Amfilohije Radović dugi niz godina prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po manastirima. Pominjete Cetinjski manastir i manastir Dajbabe. Zbog čega ste se odlučili da to uradite i kakve dokaze imate za to što govorite u otvorenom pismu?
Jovanović: Ove godine sam napisao preko 200 tekstova na temu Srpske pravoslavne crkve (SPC) i ti tekstovi su objavljeni od Njujork Tajmsa pa do Australije, davao saopštenja za 30 medija, od čega su 16 u Sjedinjenim Američkim državama, u Austriji, Njemačkoj i tako dalje. Ovo pismo upućeno gospodinu Milatoviću nijesam napisao radi neke lične afirmacije, već isključivo zbog moralne obaveze. Odluka da se Amfilohije Radović posthumno odlikuje najvišim državnim odlikovanjem bila je udarac na mnoge žrtve koje su decenijama pokušavale da progovore. Radi se o čovjeku koji je godinama imao vrhunski autoritet u SPC i koji je prema svjedočanstvima, koje sam prikupio od strane sveštenika i žrtava, prikrivao slučajeve pedofilije, podvođenja i seksualnog nasilja u manastirima. Naveo sam Cetinjski manastir i manastir Dajbabe, međutim to nije sve, ima toga još o čemu ćemo pričati. Konkretno sam spomenuo manastir Dajbabe, tu je pokojni iguman Teodosije dovodio momke tu sam bio dvorski đakon, tako da je to jedan od primjera za koje sam siguran da se desio, da ne pričamo o istrazi u Cetinjskom manastiru koja je takođe kasnije vođena. Dokazi o kojima govorim nijesu senzacionalni, postoje svjedočanstva bivših sveštenika, sadašnjih sveštenika, izjave žrtava, postoje zapisi sa komisija koje su vođene i koje su služile za razotkrivanje svih tih stvari, međutim, institucije nažalost nijesu nikada to procesuirale. Dio tih informacija već je objavljen u međunarodnim dokumentarnim filmovima, koje emitovao BBC na srpskom, Al Jazeera Balkans i druge. Tema seksualnog zlostavljanja unutar vjerskih zajednica pravoslavne orijentacije u regionu &nbsp;i šire dugo je bila taboo tema, u Crnoj Gori je to dodatno osjetljiva stvar jer SPC se doživljava kao politički faktor, zato se i odlikovanje Amfilohiju tumači kao politička poruka u kontinuitetu saradnje države i Srpske pravoslavne crkve.
TVE: Jeste li očekivali bilo reakciju predsjednika Milatovića na vaše otvoreno pismo, ali i na apel desetina nevladinih organizacija da ne dodjeljuje odlikovanje Amfilohiju Radoviću i ako nijeste zašto?
Jovanović: Iskreno da vam kažem, ja to pismo nisam napisao da očekujem neku reakciju. Znao sam da će bilo kakva reakcija da izostane. Gospodin Milatović je svjestan političke težine odnosa sa crkvom i nadam se makar da će ga savjest natjerati da pocrveni i da shvati da ćutanje o zločinima ne znači pomirenje, već produžava patnju samih žrtava. Ipak izostanak bilo kakve reakcije pokazuje da vlast još nije spremna da se suoči sa odgovornošću u crkvenim institucijama i sa zločinima u njima. Gospodin Milatović je pristao da balansira između građanskog i tradicionalnog dijela biračkog tijela i kritika SPC mogla bi da ga politički oslabi, što njemu apsolutno ne ide u prilog, pa se nažalost odlučio za tišinu. Međutim, to produbljuje nepovjerenje civilnog sektora prema državnim institucijama. Prije dvije godine sam gospodinu Milatoviću uputio pismo, poslije jednog samita koji je organizovala nevladina organizacija Eka global iz Sijetla, koji je održan u Rimu, Vatikanu, Ujedinjenim nacijama u Ženevi i Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu. Uputio sam molbu da mu pošaljemo zaključak koji je sertifikovan od strane američkih advokata, a u čijem stvaranju su učestvovali i građani Crne Gore. Nikada nije odgovorio ne na zahtjev, nego na molbu. Tako da ne očekujem ja za sada ništa da će državni organi ne samo Crne Gore, nego bilo koje &nbsp;države u okruženju da pokrenu nešto dok ne budu na to primorani.
TVE: U otvorenom pismu takođe pišete da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru Srpske pravoslavne crkve i da mnogi, "putevi i putići vode u Crnu Goru“. Gdje i do koga vode ti putevi?
Jovanović: Prije nekoliko mjeseci, posle dugogodišnje borbe i kucanja na mnoga vrata, dobio sam poziv da dođem u policiju u Beogradu, gdje danas živim. Oni su me pitali da li znam zašto sam došao i ja sam rekao da ne znam, rekli su mi da su me zvali po nalogu tužilaštva, da je Interpol pokrenuo istragu o pedofiliji u SPC i ubistvu djeteta u manastiru te crkve. Svjedočio sam tri sata i 15 minuta, dobio sam pohvale od policijskih organa za iznalaženje dokaza, istrajnosti i sami su rekli da je to bio policijski posao, a ne posao jednog sveštenika i pojedinca. Sada čekam dalje korake Interpola i tužilaštva, nastavak razgovora, a to je jako bitno jer se ne radi o pojedinačnim slučajevima, nego se radi o cjelokupnoj mreži u SPC koja vodi i do Crne Gore. Da znate doći će trenutak kada će i državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu, da izvrše radnje po nalogu Interpola, ali ću vam reći da će se tu uključiti druge policije iz regiona i šire, jer ta priče ide čak i u Evropsku uniju i kad bude počela kompletna istraga o svemu tome znajte da će to uzdrmati veoma srpsku vlast, a i samu SPC. Vi u Crnoj Gori imate ljude koji su bili organizatori svega toga. Sveštenik koji je uhapšen u Beogradu sa filmovima gdje episkop SPC seksualno opšti sa maloljetnikom. Postoji izjava tog djeteta, on je sada punoljetan, postoje svi dokazi, postoji film. Taj čovjek je uhapšen kada je pokušao meni da proda te filmove. To je vjerovatno jedinstveni primjer u istoriji policije, da nakon takve akcije svi dokazi nestanu. Nikad nijesu stigli u tužilaštvo, a počiniocu je dopušteno da ode iz pritvora i da napusti zemlju. Taj čovjek sada služi u Crnoj Gori i vašoj djeci pripovijeda o hrišćanstvu, ljepoti vjere, krsti, predaje im vjeronauku. To je apsurd. U toku te istrage prikupili smo i druge dokaze i druge svjedoke. Mnogi putevi vode do sadašnjeg takozvanog mitropolita Joanikija i nadam se da će uskoro svi odgovorni sjesti pred policijske organe i reći ono što znaju.
TVE: Da se vratimo dvadeset godina unazad u Bosnu i Hercegovinu, tačnije Bijeljinu i slučaj tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende. Vi ste sa slučajem Kačavende pokrenuli priču o zlostavljanju pod okriljem Srpske pravoslavne crkve. Međutim, Vasilija Kačavendu, bez obzira na snimke koje ste objavili 2011. kada ste ga i optužili za pedofiliju, razvrat i umiješanost u ubistvo, Sinod SPC nije kaznio. Šta vama to govori i kakav je stav tada bio mitropolita Amfilohija Radovića prema tome?
Jovanović: Slučaj Kačavenda je ogledalo sistema koji štiti moćne, a kažnjava one koji o tome govore. U saradnji sa policijom, tužilaštvom i sa samom SPC sam radio na tom slučaju, prikupljao dokaze i na kraju smo objavili i film o tome svemu. To je samo jedan djelić filma koji je zarobila srpska policija i Sinod je stao u njegovu odbranu. Amfilohije Radović, koji je prvo pričao da on treba da bude kažnjen izašao je iz te cijele priče i počeo da brani samu instituciju - SPC. Nije stao na stranu žrtava. Time je poručio da je crkveni autoritet iznad pravde i da se zločini mogu skrivati ako neko ima mantiju. Slučaj vladike Vasilija Kačavende bio je prvi ozbiljan test moralne odgovornosti SPC i umjesto transparentne istrage uslijedilo je njegovo povlačenje i njegov odlazak u penziju. Takav pristup pokazuje obrasce. Reći ću vam da su takve istrage vođene i prije i poslije slučaja Kačavende i da to nije jedini i najgori slučaj. Upravo ti novi slučajevi, gdje su cjelokupni papiri kod mene, što ćemo priložiti Interpolu i nadležnim organima, otvoriće širom tu već otvorenu Pandorinu kutiju. Oni su samo pokušavali na neki način da zataškaju, a možda je i bolje što taj slučaj Kačavenda tada nije završen do kraja, jer bi oni tada uspjeli da zatvore neke stvari. Ovako smo dobili mnogo veću i širu sliku i uspjećemo da razotkrijemo kompletnu veliku mrežu koja se već godinama, odnosno decenijama bavi tim stvarima. Imam dokaze od 1978.godine do današnjeg dana na preko šest hiljada strana.&nbsp;
TVE: Već godinama se borite protiv zlostavljanja i pedofilije u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na sve to SPC, ali i pravosudne institucije u regiji ćute. Šta to govori i vjerujete li da će zločini o kojima govorite ikada biti kažnjeni?
Jovanović: Ćutanje je saučesništvo, to su ljudi koji prikrivaju zločin i oni će zajedno sa Kačavendom i sa svim drugim ljudima biti kažnjeni. To što ćute naše institucije to nije pitanje jedne korumpirane birokratije, to je pitanje zločinačkog sistema. SPC i srpska Vlada to prikrivaju zajednički. Međutim cijela ta priča je došla na međunarodni nivo. Strani mediji već dosta pričaju o tome, a ja sam prošle godine učestvovao u stvaranju jednog registra osoba koje su povezane sa pedofilijom i seksualnim zlostavljanjem u vjerskim organizacijama pravoslavne orijentacije. &nbsp;Prijavi se samo pet odsto slučajeva - to je preko 17.000 žrtava. Na drugom mjestu posle Ruske pravoslavne crkve je Srpska pravoslavna crkva sa 21,3 odsto učešća. To je ogroman broj ljudi koji su prošli seksualno zlostavljanje, psihološka vještačenja. Svi imaju najteža psihička oštećenja, to su takozvane F dijagnoze. Država na njih uopšte ne obraća pažnju, sjutra kad se ti ljudi nađu u nekom od krivičnih djela niko ne obraća pažnju da se to desilo zbog nekih posljedica. Već dva puta sam bio u Istanbulu kod ljudi koji su ugledni u turskom društvu i koji su saradnici vaseljenskog patrijarha. Napisao sam pismo i dato je direktno vaseljenskom patrijarhu na ruke, o ovim stvarima na Balkanu. Apelovao sam da se on uključi u sve te slučajeve i evo sada čekam prijem i u Evropski parlament, gdje ću široko otvoriti tu polemiku i nadam se da će oni imati instrumente kojima ćemo moći da sve te slučajeve privedemo kraju.&nbsp;

Jovanović: Doći će dan kad će državni organi Crne Gore morati da pokrenu istragu po nalogu Interpola o pedofiliji i seksualnom zlostavljanju u SPC

Kad predsjednik Crne Gore kaže da je Amfilohije Radović zaslužan za smjenu vlasti, on priznaje političku ulogu crkve. Takav čin nije poštovanje vjerskog subjekta - nego direktan udar na ustavni poredak i sve građane koji vjeruju u građansku i sekualrnu, a ne teokratsku Crnu Goru - poručila je novinarka Tanja Pavićević osvrnuvši se na odluku Jakova Milatovića da bivšem mitropolitu posthumno dodijeli najviši državni orden.
Pavićević je, gostujući u Informativnoj emisiji 24 sata na Televiziji E, ocijenila da je ova odluka primjer promjene vrjednosnog sistema u Crnoj Gori i ustvrdila da je Milatović u pravu samo u jednoj stvari: da lideri nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević nijesu bili sposobni da smijene vlast, te da je zato Amfilohije stvar uzeo u svoje ruke.
- On je i posthumno promijenio kompletno biće i bit Crne Gore - dodala je Pavićević.
<h2>LITIJE OTVORILE VRATA REVANŠIZMU</h2>
Litije, kako je naglasila Pavićević, nijesu bile građanski pokret - iako smo u tom periodu slušali navode o njihovom emancipatorskom karakteru.
- Pokrenute su da bi se odbranio interes crkvene zajednice čije je sjedište u drugoj zemlji. Ti događaji su otvorili vrata revanšizmu. On je bio jedan od stubova narativa koji je dubinski promijenio Crnu Goru i mijenjao njen sekularni i građanski karakter - navela je Pavićević.
Nakon smrti Amfilohija sva njegova, kako je kazala, „silna đeca“ nijesu se pobunila kada su zgaženi njegovi amaneti.
- Postoji kod njega i nešto pozitivno: dva puta je držao pomen srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću koji je živ - i koji nije mogao da zakorači u Crnu Goru. Vidjeli ste što su radila njegova đeca poslije njegove smrti: dozvolili su da se na njegovoj sahrani pojavi upravo Vučić. Oni vrlo rado baštine njegovo najgore nasljeđe: pravljenje jedne teriotrije, jednog naroda i jedne crkve - što je ustvari fašizam - jasna je Pavićević.
Ocijenila je da partije koje su se 2020. godine dohvatile vlasti sada samo mijenjaju uloge.
- Demokrate sada rade ono što je nekad radila Ura. Kada se potroši njihov kapacitet, to će nastaviti da radi Pokret Evropa sad (PES) - a sve se radi da bi jačao nekadašnji Demokratski front (DF) i Andrija Mandić bio premijer 2027. godine - ocijenila je Pavićević.
<h2>RESOR KULTURE KAPITULIRAO PRED CRKVOM</h2>
Odluka ministarke kulture i medija Tamare Vujović da podrži podizanje spomenika Amfilohiju pokazuje, stava je Pavićević, koliko je kulturni resor kapitulirao pred crkvom.
- Amfilohije nije govorio o pravoslavlju &nbsp;i ljubavi, bavio se desničarskim pitanjima. Vujović nikad nije reagovala na krađu baštine Crne Gore, ali reaguje kad dodatno treba udariti po ruci medija koji su kritički nastrojeni prema vlasti - ukazala je Pavićević.
Podsjećajući na nedavno podizanje spomenika Pavlu Đurišiću - četničkom komandantu, zločincu i koljaču u Gornjem Zaostru kod Berana, te dodjeljivanje najviših državnih nagrada njenim negatorima poput Bećira Vukovića i Milutina Mićovića, Pavićević je ocijenila da je sve sinhronizovano.
- To je ista rijeka koja vodi ka istom cilju. Država ne samo da toleriše nego i nagrađuje pojave koje negiraju njen identitet. Svjedočimo sistemskom pokušaju da se negiranje istorije predstavi kao pomirenje - naglasila je Pavićević ističući da država time postaje saučesnik u fabrikovanju i relativizaciji zločina.
Riječ je, kako je dodala, i o svjesnom urušavanju povjerenja građana u institucije.
- Istorijski fakti su fakti - ne može ničiji narativ da ih mijenja. Svjedočimo vremenu u kojem je talas revizionizma krenuo. Za pola godine će vjerovatno donijeti zakon o rehabilitaciji četničkog pokreta što je u Srbiji učinjeno 2004. godine - navela je Pavićević.
<h2>VUČIĆEVA RECEPTURA</h2>
Konstatovala je da na čelu države trenutno imamo ljude koji ne znaju da rade svoj posao i da su upravo zato tu i postavljeni.
- Kada ministarka medija podrži napade na medije - to znači da se Ministarstvo kulture i medija, a samim tim i država, odreklo svoje obaveze da štiti slobodu izražavanja, a ministarka da učestvuje u gašenju slobodne riječi - poručila je Pavićević.
Sve što se dešava u Crnoj Gori od ranije se, podvlači novinarka, dešava u Srbiji.
- Od gušenja slobode medija, kontrolisanja medijskog prostora, držanja društva u mraku... To je receptura Aleksandra Vučiča. Oslobodioci su preuzeli taj model - decidna je Pavićević.

Anja Ivanović

Pavićević: Milatović odlikovanjem Amfilohija priznaje političku ulogu crkve, to je direktan udar na ustavni poredak, građansku i sekularnu Crnu Goru

Izuzetan značaj prekida vatre u Gazi - poruka je sa sastanka mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija Mićovića sa ambasadorkom Izraela u Crnoj Gori i u Srbiji Avivit Bar-Ilan.
Oni su, kako se navodi na sajtu Mitrpolije, istakli „značaj dobrih odnosa između naša dva naroda, kako u prošlosti, tako i danas“.
Dodaju kako je istaknuto da „mnogi pravoslavni hrišćani iz Crne Gore i regiona rado posjećuju Svetu Zemlju, a takođe i da je Crna Gora jedna od omiljenih destinacija turista iz Izraela“.
- Sagovornici su se saglasili o izuzetnom značaju prekida vatre u Gazi, povratku taoca i prestanku stradanja na obje sukobljene strane, sa nadom da će postignuti mir uticati na smirivanje neprijateljstava i u drugim djelovima svijeta - ističe se u saopštenju..
Susret je, kažu, okončan uz očekivanje da će se „odnosi između Izraela i Crne Gore i naših naroda i dalje unaprjeđivati“.

Joanikije s ambasadorkom Izraela: Izuzetan značaj prekida vatre u Gazi

Gubitak povjerenja Crkve Srbije (SPC) od 3,4% u javnome mnjenju Crne Gore bilježi se u najnovijem istraživanju CEDEM-a. Prema specifikovanim rezultatima, koje je CEDEM juče objavio na svome sajtu, odogovori anketiranih glase u odnosu na SPC: - visoko povjerenje: - 27.3 odsto - ima povjerenje: - 20.6 odsto - ima nepovjerenje: - 9.0 odsto - ima visoko nepovjerenje: - 19.9 odsto - bez procjene: - 23.3 odsto. Zbirno, trend odgovorâ „uglavnom imam povjerenje” i „imam povjerenje” u Crkvu Srbije u cnogorskoj je javnosti opao u odnosu na mjerenje od prošle godine: - sa 51.3 odsto u 2024. - na 47.9 odsto u 2025. U ukupnom rejtingu, SPC je na trećem mjestu povjerenja u kategoriji „institucije”, iza sistema obrazovanja (63,9 odsto) i zdravstvenoga sistema (54 odsto). Crnogorska pravoslavna crkva ima podršku 13,7 odsto ispitanika (u odnosu na 10,4 odsto prošle godine).  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251017151048_fd0e47e6b5f410b88951483c0e64cae11afd9df0182df6f2274d804d8b224bc3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251017151048_fd0e47e6b5f410b88951483c0e64cae11afd9df0182df6f2274d804d8b224bc3" data-rendition-name="original" width="1555" height="509" loading="lazy" alt="istraživanja "></figure>  Za pohvalu, CEDEM je sada u projektu „Političko javno mnjenje u Crnoj Gori 2025. godine” pokušao da izmjeri i procjene o „braku” politike i SPC. Na pitanje — Postoje mišljenja da Srpska pravoslavna crkva ima uticaj na političke prilike i politička pitanja u Crnoj Gori. Kakav je Vaš stav o tome? — anketirani su dali sljedeće odgovore: - Ne, SPC ne utiče na političke prilike u Crnoj Gori: - 30.9 odsto - Smatram da SPC ima veliki uticaj na politička pitanja u Crnoj Gori: - 28.5 odsto - Smatram da SPC ima uticaj na političke prilike, ali da se taj uticaj precjenjuje: - 19.0 odsto - Ne znam, ne mogu da procijenim: - 21.6 odsto.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251017151048_b9c7f84e31a741d6bb364a843019c2403a2e025993a5a0c9d71bcd3f74a8ca84.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251017151048_b9c7f84e31a741d6bb364a843019c2403a2e025993a5a0c9d71bcd3f74a8ca84" data-rendition-name="original" width="1386" height="767" loading="lazy" alt="istraživanja "></figure>  Povezani s gornjim rezultatima su i trendovi koji izazivaju zabrinutost u javnome mnjenju. Nakon partijskoga zapošljavanja 50.6 odsto, ekonomske nestabilnosti 46.4 odsto, revanšizma prema političkim neistomišljenicima 32.5 odsto (u prošloj godini 20.9 odsto), jačanja uticaja Srbije na Crnu Goru 29.2 odsto (u prošloj godini 23.6 odsto) —— jačanje uticaja SPC na državu kao razlog zabrinutosti smatra 25.9 odsto aketiranih (u prošloj godini 24.5 odsto). S obzirom da su uzastopni pokušaji rehabilitacije četničkoga kvislinškog pokreta dio svetosavlja, ideologije i prakse Crkve Srbije, tj. da su obilježili nastupe njezine ovdašnje jerahije kako posljednje tri i po decenije tako naglašenije i ove godinu — od značaja je i percepcija javnosti o tome. Na pitanje — Drugi svjetski rat je bio davno, ali ko su prema Vašem mišljenju bili borci protiv fašizma? — u anketi CEDEM-a dobijeni su sljedeći odgovori: - Partizani: - 37.9 odsto - I jedni i drugi: - 14.0 odsto - Niti jedni, niti drugi: - 8.8 odsto - Četnici: - 8.7 odsto - Ne znam, nemam stav: - 30.6 odsto.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251017151048_576ce5e0cc5b66c0a3f200d1a66c8675519d9802475189ea87ef848bcc4437b3.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251017151048_576ce5e0cc5b66c0a3f200d1a66c8675519d9802475189ea87ef848bcc4437b3" data-rendition-name="original" width="1371" height="756" loading="lazy" alt="Istraživanja "></figure>  Crkva Srbije je orkestrirala pokušaj podizanje spomenika četničkom zločincu Đurišiću. Na upit — Nedavno je podignut spomenik Pavlu Đurišiću, i oko tog pitanja bilo je mnogo problema u javnosti. Kakav je Vaš stav o tome? — dobijeni su od anketiranih u istraživaju CEDEM-a ovi rezultati: - Protiv sam podizanja spomenika: - 39.9 odsto - Svejedno mi je, ne mislim da je to pitanje važno: - 25.3 odsto - Podržavam podizanje spomenika: - 13.5 odsto - Nemam stav: - 21.3 odsto. * * * Sumarno, slični nalaz istraživanja — da Crkve Srbije u našoj javnosti nema podršku apsolutne većine — objavila je u avgustu ove godine i agencija IPSOS.

Crkva Srbije gubi povjerenje: 39.9 odsto protiv podizanja spomenika Đurišiću, podržava 13.5 odsto

Skoro 50 odsto građana smatra da Srpska pravoslavna crkva ima uticaj na političke prilike, dok 21.6 nema stav. Što se tiče Srbije, 30 odsto ispitanika smatra da vlast u toj zemlji ima veliki utjecaj, 28.7 odsto smatra da nema uticaj, a 20.7 da je uticaj precijenjen.
To je danas rekla danas direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović predstavljajući istraživanje te NVO.&nbsp;
Govoreći o istorijskim temama, Vuksanović je kazala da su građani u većini prepoznali partizane kao borce protiv fašizma (37.9 odsto), dok 30.6 odsto nije imalo stav.
- Ostali odgovori bili su da su borci protiv fašizma bili i jedni i drugi (14 odsto), da nijedni (8,8 odsto) ili četnici (8,7 odsto) - dodala je Vuksanović.
Ona je navela da su građane pitali i za stav povodom podizanja spomenika Pavlu Đurišiću.
- Protiv podizanja spomenika je skoro 40 odsto građana, 25.3 odsto smatra da to nije važno, 13.5 odsto podržava inicijativu, dok gotovo 22 odsto nema stav. Reakciju države na ovo pitanje više od 50 odsto ispitanika nije ocijenilo, dok je protiv državne akcije 27.3 odsto, a 20.4 odsto podržava akciju države - izjavila je Vuksanović.&nbsp;

CEDEM: 37.9 odsto građana smatra da su partizani borci protiv fašizma, 30.6 nema stav

Evropski parlamentarac Tomislav Sokol je, gostujući u emisiji "24 sata" na TV E, kazao da je više poslanika u Evropskom parlamentu izrazilo zabrinutost zbog situacije u kojoj su mediji meta jer se kritički odnose prema vlasti.
- Razgovarao sam sa više kolega u Evropskom parlamentu i svi su zabrinuti zbog situacije. Nije dobro da se stvara percepcija da su mediji koji su kritični prema vlasti meta. Svi treba da imamo slobodu i pravo kritikovati vlast, pisati i objavljivati stvari koje možda nekome nisu po volji – to je temelj medijskog pluralizma - kazao je Sokol.
Bez slobodnih medija, kako je rekao, nema evropskog puta za bilo koju državu.
- Sloboda medija znači pluralizam. Treba da postoje i mediji koji su kritični prema vlasti i oni koji su manje kritični. Bilo kakvo targetiranje medija samo zato što pišu kritički o vlasti ili o jednoj vjerskoj organizaciji nije pozitivno - rekao je Sokol.
On je dodao da Crna Gora ima „vrlo pluralnu medijsku scenu“, ali da EU pažljivo prati sve pokušaje pritisaka na medije.
<h2>Određen napredak ka EU</h2>
Sokol je kazao da je Crna Gora napravila određeni napredak i da je trenutno najbliža Evropskoj uniji iz više geopolitičkih razloga.
- Činjenica da je nakon početka rata u Ukrajini proširenje postalo puno važnija tema za EU, jer se ne želi ostaviti "crna rupa" u jugoistočnoj Evropi na koju će uticaj imati druge sile poput Rusije, Turske, arapskih zemalja, Irana i slično. Tu se otvorio jedan prozor, jedna mogućnost da i te zemlje uđu u EU na ipak lakši način nego što je to bilo prije, kada nije bilo podrške i volje u EU za proširenje - kazao je Sokol.
On je ocijenio da je sada atmosfera povoljnija nego što je bila prije 2022. godine, ali da to ne znači da zemlje kandidati ne treba da ispune uslove.
- Svaka zemlja se treba gledati individualno i isključivo temeljeno na njenim zaslugama. Dakle, nema ulaska preko reda. Vjerujem da će izvještajem biti konstatovano da je Crna Gora ostvarila određeni napredak, ali da je još jako puno toga što treba napraviti. Ima puno problema – od pitanja vladavine prava, do bilateralnih odnosa sa Hrvatskom i rješavanja problema vezanih za agresiju na Hrvatsku i Domovinski rat. Tu je i pitanje odnosa sa Srbijom kao glavnim generatorom nestabilnosti u jugoistočnoj Evropi - rekao je on.
<h2>SPC glavni generator problema</h2>
Sokol smatra da glavni generator političkih procesa u Crnoj Gori nije vlast, već Srpska pravoslavna crkva povezana sa Beogradom, što, kako kaže, predstavlja najveći problem za evropsku budućnost zemlje.
- Mi nismo slijepi, vidimo kakva je situacija, vidimo koliki je uticaj SPC na pojedine stranke vladajuće koalicije i koliko se oni trude da, upravo kroz provokacije prema Hrvatskoj, naprave problem i izazovu percepciju da je Hrvatska ta koja blokira ulazak Crne Gore u EU – što apsolutno nije tako - poručio je on.
Sokol je dodao da Hrvatska vodi izbalansiranu politiku i da joj je u interesu ulazak nezavisne, proevropske i suverenističke Crne Gore u EU, kada ona ispuni sve uslove.
- Naravno, tu se moraju riješiti neka pitanja koja nisu samo bilateralna. Ako govorimo o komemoraciji ratnih žrtava i odšteti porodicama, to je pitanje temeljnih civilizacijskih vrijednosti i vladavine prava, a to je dio pravne stečevine EU koje Crna Gora mora ispuniti - istakao je Sokol.
On je ocijenio da je djelovanje SPC trenutno izuzetno problematično i da ona stvara ozbiljne prepreke za napredak Crne Gore ka EU.
- Političke opcije vezane uz SPC opstruiraju evropski put Crne Gore - naglasio je.
<h2>Uticaj Beograda i SPC na izbore u Crnoj Gori očigledan</h2>
Sokol je podsjetio i na snažan politički uticaj koji, prema njegovim riječima, dolazi iz Srbije.
- Sjetimo se lokalnih izbora u Nikšiću, koji su se u Srbiji predstavljali kao "bitka za Nikšić". Taj strani uticaj apsolutno postoji. Puno je indicija da je SPC igrala veliku ulogu u političkim procesima – od formiranja prve Vlade 2020. godine, pa nadalje. Isto tako i kod zadnjih lokalnih izbora u Nikšiću. To jeste problematično - rekao je Sokol.
On je istakao da su strani i hibridni uticaji povezani s Rusijom izuzetno štetni za evropski put Crne Gore.
- Interes tim prosrpskim krugovima koji su dirigovani iz Beograda jeste da stvore provokacije i sukob između Hrvatske i Crne Gore kako bi se zaustavio evropski put Crne Gore, jer Beograd ne želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije. A Srbija je, realno, vrlo daleko od ispunjavanja evropskih kriterijuma - poručio je Sokol.
<h2>Suverenističke snage treba da budu budućnost Crne Gore</h2>
Sokol je, na kraju, poručio da Crna Gora mora ostati na zapadnom kursu.
- Oni koji gledaju prema Beogradu i Moskvi ne mogu biti dio evropske priče. Hrvatska će nastaviti podržavati Crnu Goru koja je suverenistička, prozapadna i proevropska. Vjerujem da će se u vladajućoj koaliciji naći snage koje će omogućiti da se prepreke otklone. Suverenističke, procrnogorske snage su budućnost Crne Gore – ne samo zbog EU, već i zbog njenog dugoročnog opstanka kao nezavisne države, a ne nečijeg drugog oka u glavi - &nbsp;zaključio je Sokol.

Sokol: Više EU poslanika zabrinuto zbog situacije, mediji ne smiju biti meta zato što kritikuju vlast

Predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš, ove godine, za razliku od prethpdne dvije, odlučio je da bojkotuje dan grada na čijem je čelu, pa tako nije prisustvovao svečanoj sjednici Skupštine opštine, objašnjavajući na društvenim mrežama da ne želi da slavi podjele i da je 20. novembar najtragičniji dan 20. vijeka. - ...tadašnje „nove vlasti“ su bez suda i suđenja strijeljale desetine civila – ideoloških neistomišljenika. ...Iz poštovanja prema žrtvama i njihovim porodicama nijesam prisustvovao današnjoj svečanoj sjednici – napisao je on. Poručio je i kako se svaki zločin „mora osuditi bez obzira sa čije strane dolazio“, - Mi želimo istinsko pomirenje a do njega ne možemo doći ako slavimo datume koji vrijeđaju najintimnije emocije bilo kog našeg građanina – napisao je Vraneš.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112213110_79964f7ca69eea5f21147b2c6ffcd5eecee067cb0179ea57e33123c6f9e55c95" data-rendition-name="original" width="810" height="1402" loading="lazy" alt="Sario Vraneš"> </figure>  U drugoj objavi je poručio da je pitanje vremena „koja će vlada, trenutna ili neka iduća, čuti glas svog naroda i dati saglasnost odluci lokalnog parlamenta da dan opštine Pljevlja bude 27. oktobar“... Pitali smo ga koji su razlozi „naknadne pameti“ da za razliku od prethodne dvije godine, ove bojkotuje svečanu sjednicu, ali nije odgovorio. Loklani parlament u septembru 2023. godine usvojio je prijedlog Vraneša da 27. oktobar bude dan opštine, a inicijativu je podržala i Crkva Srbije. Na dan glasanja odbornicima se obratio episkop mileševski Atanasije pozivajući ih da glasaju da se dan kada se praznuje Sveta Petka zvanično proglasi za dan opštine, uz konstataciju da će na taj način „podići ruke za oslobođenje od ostataka bezbožnog komunističkog nasljeđa“. Prijedlog je podržalo 19 odbornika Nove i Demokratske Crne Gore, protiv je bilo devet dok je bio jedan uzdržan odbornik. Pljevlja su u Drugom svjetskom ratu, 20. novembra 1945. godine oslobođena od fašističkog okupatora.&nbsp; Prijedlog za promjenu dana opštine podržali su odbornici Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Pokreta za Pljevlja, Ujedinjene Crne Gore, SNP-a i tri odbornika Demokrata. Jedan odbornik Demokrata bio je uzdržan, dok su protiv bili odbornici DPS-a, Bošnjačke stranke i Građanskog pokreta URA. Odbornici Pokreta Evropa sad sjednicu su napuštili prije glasanja. Do danas, međutim, nijesu dobili saglasnost Vlade za takvu odkuku. - Ništa mi nije jasno ovo saopštenje našeg voljenog preśednika opštine Pljevlja. Čovjek prošle godine ode na Stražicu, položi vijenac, zapali svijeću, stane pred kamere, održi govor, prisustvuje svečanoj sjednici Skupštine Opštine Pljevlja… i sve to povodom 20. novembra. I onda ove godine – kaže da 20. novembar dijeli ljude i da zato neće doći. Pa čekaj, predsjedniče… Ako je 20. novembar dan podjela, šta si radio prošle godine? Ako nije bio dan podjela onda, kada si polagao vijence i slavio, kako je odjednom postao dan podjela danas? A ako jeste, zašto si tada ćutao i učestvovao – napisao je na društvenim mrežama građanski aktivista iz Pljevalja Pavle Čolović. Politika u Pljevljima, kako je napisao, postala je najskuplji teatar apsurda – svake godine nova predstava, novi scenario, isti glumci. - Jedna godina za jedinstvo, druga godina za podjele. Zavisi kako vjetar duva i od koje publike se traži aplauz. A Pljevljima treba jedinstvo, rad i istina - ne dnevno-politička akrobatika – zaključio je Čolović. Vraneš, međutim, u kontinuitetu proizvodi afere kojima pokušava da „saoizuje“ Pljevlja. Izruguje se građanskom, multietničkom, multikulturnom karakteru ovog grada. Urušava antifašističke temelje grada, slavi fašistički četnički pokret, izruguje se Državi Crnoj Gori slaveći i obilježavajući praznike tuđe države – Srbije, provocira organizacijom svečanosti na kojima se slavi i promoviše ta tuđa država – poput svečanog otvaranja prvog kružnog toka u ovom gradu, kada su članice i članovi folklorne grupe bile obučene u srpske nacionalne nošnje... Na brojnim svečanostima, umjesto crnogorske državne himne, intonira se srpska. Otvoreni je obožavatelj četničkog pokreta, sa pozicije predsjednika Opštine čini koliko je u mogućnosti da doprinese reviziji istorije, o čemu svjedoči i inicijativa za izmjenu datuma Dana opštine, a Opština je finansirala i knjigu kojom se veličaju vođe četničkog pokreta... Vraneš matičnom državom smatra Srbiju. Blizak je Crkvi Srbije i redovan je gost u Beogradu, kod srpskih zvaničnika. Vladika Mileševske eparhije Crkve Srbije Atanasije odlikovao ga je prošle godine ordenom „Bijelog anđela“ kada je poručio da je svetosavski jedini put spasenja i zaključio obraćanje riječima: „Dogodine u Prizrenu“. Prizren je grad na Kosovu, a poruka „dogodine u Prizrenu“ je pozdrav srpskih nacionalista koji promoviše težnju velikosrpskog državnog projekta da osvoji dio kosovske teritorije. &nbsp;

Vranešu Dan oslobođenja Pljevalja od fašističkog okupatora najtragičniji dan 20. vijeka

Nadležne inspekcije zabranile su rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju u kojoj je liječen devetogodišnji dječak iz Bara koji je preminuo, saopšteno je iz Ministarstva zdravlja.
Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja je, u saradnji sa Inspekcijom rada, Inspekcijom zaštite na radu i Poreskom inspekcijom, sprovela je zajednički inspekcijski nadzor u privatnoj zdravstvenoj ustanovi – Ambulanta pedijatrije „Unimedica“ u Ulcinju kako bi ispitala okolnosti tragične smrti djeteta uzrasta devet godina.&nbsp;
- Tokom nadzora utvrđen je veći broj nepravilnosti u radu ove ustanove, iz nadležnosti svih uključenih inspekcija - navedeno je u saopštenju Ministarstva zdravlja.
Kako su rekli u tom resoru, na osnovu nalaza, zdravstvenoj ustanovi izrečene su zakonom propisane kazne, a njen rad je zabranjen.
- Ministarstvo zdravlja nastavlja da preduzima sve potrebne mjere radi utvrđivanja svih relevantnih okolnosti i zaštite javnog zdravlja. Javnost će biti blagovremeno informisana o svim daljim koracima i rezultatima postupka - poručeno je iz Ministarstva zdravlja.
Primorski portal objavio je 16. novembra da je dječak preminuo dan ranije, odnosno tri dana nakon što je dobio boginje, imao visoku temperaturu, zbog čega su ga roditelji nekoliko puta vodili kod ljekara.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti devetogodišnjaka u Baru.
Taj medij je objavio da su roditelji dijete poveli na pregled i pedijatru u Opštu bolnicu Bar tokom noći između 14. i 15. novembra, ali da je dežurni pedijatar procijenio da pacijenta te noći ne hospitalizuje. Zdravstveno stanje dječaka se dodatno pogoršalo kroz nekoliko sati, a u subotu ujutro je preminuo.
Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom smrti dječaka.

Ministarstvo zdravlja: Inspekcije zabranile rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj je liječen preminuli dječak

Policija iz Šavnika podnijela je krivičnu prijavu protiv M.Z. (24) zbog sumnje da je počinio šumsku krađu.
M.Z. se sumnjiči da je prevozio bukovo drvo bez potrebne dokumentacije sa čim je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Pljevljima kojem su spisi predmeta dostavljeni na ocjenu i mišljenje.
- Od M.Z je oduzeto vozilo i predmetni sortimenti, dok se postupajući tužilac, nakon uvida u spise predmeta izjasnio da se u radnjama M.Z. stiču elementi krivičnog djela šumska krađa i protiv njega je podnijeta krivična prijava u redovnom postupku - navedeno je u saopštenju Uprave policije.

Šavnik: Mladić osumnjičen za šumsku krađu, oduzeti mu vozilo i bukovo drvo

Protiv operativno interesantnog lica V.S. (43) podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krađu.
V.S. se sumnjiči da je ušao u podrum porodične kuće odakle je ukrao motornu testeru vrijednu oko 500 eura.
- Nakon niza preduzetih aktivnosti iz nadležnosti policije ovo djelo je rasvijetljeno, prikupljeni su potrebni dokazi i protiv osumnjičenog je podnijeta krivična prijava - saopšteno je iz Uprave policije.

Bijelo Polje: Krivična prijava protiv OIL zbog krađe motorne testere

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: spc