Mitropolit Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikije Mićović posjetio je večeras nedavno uhapšenu bivšu ministarku prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesnu Bratić kojoj je krivično vijeće Višeg suda danas ukinulo pritvor i odredilo mjeru kućnog nadzora.
Kako se navodi u <a href="https://mitropolija.com/2026/02/20/mitropolit-joanikije-posjetio-vesnu-bratic/">objavi </a>na sajtu Mitropolije crnogorsko-primorske, Mićović je izrazio zabrinutost zbog „načina njenog pritvaranja i svega što se ovih dana desilo sa Vesnom Bratić“, ocjenjujući da takva dešavanja ne doprinose opštem povjerenju u vladavinu prava.
- Nije lijepa poruka koju šaljemo, da jedna univerzitetska profesorka bez ikakve mrlje u životu, koju nadležni organi ne terete da je za svoj interes pribavila bilo kakvu korist na štetu ni države ni naroda, bude tretirana kao najveći kriminalac i zločinac - navodi se u objavi na sajtu MCP.
Istaknuto je i da, „bez namjere miješanja u pravosudni postupak, nesrazmjerno postupanje često dovodi do osuđivanja prije presude“.
- Što ne može biti cilj društva koje jača svoje institucije i baštini značajnu pravnu tradiciju - dodaje se u objavi.
Mićović je, ističe se u objavi, izrazio nadu da će „nastavak suđenja biti pošten i da će se kroz dostojanstven i pravedan postupak u najkraćem roku utvrditi istina“. Vesni Bratić poželio je dobro zdravlje, strpljenje i vjeru, poručivši da je za svakog čovjeka najvažnija čista savjest, slobodno i dostojanstveno stajanje pred Bogom i pred ljudima.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Joanikije posjetio Vesnu Bratić nakon što joj je ukinut pritvor

Smjena arhivske savjetnice Jadranke Selhanović iz ključnih stručnih komisija bila je unaprijed isplaniran korak u širem scenariju kojim je omogućeno angažovanje tzv. volontera Srpske pravoslavne crkve u Državnom arhivu Crne Gore, saopštila je danas organizacija Stega, upozoravajući da je riječ o ozbiljnom narušavanju profesionalnih standarda, institucionalne autonomije i zaštite kulturne baštine.
Na <a href="https://www.antenam.net/clanak/stega-smjena-jadranke-selhanovic-dio-plana-za-ulazak-spc-u-drzavni-arhiv">konferenciji za medije</a>, generalna sekretarka Stege Dragana Sekulić kazala je da nadležne institucije već duže od mjesec ne odgovaraju na upozorenja stručne i šire javnosti o “aferi popovi u Državnom arhivu”, te da izostanak reakcije dodatno produbljuje sumnju u politički i ideološki motivisanu pozadinu slučaja.
Poseban akcenat stavljen je na smjenu Jadranke Selhanović, prve arhivistkinje u Crnoj Gori koja je stekla najviše stručno zvanje - arhivski savjetnik - iz Komisije za dodjelu stručnih zvanja u arhivistici i Komisije za polaganje stručnog ispita iz arhivistike i arhivskog zakonodavstva.
Sekulić je navela da je Selhanović krajem prošle godine uklonjena iz obje komisije bez ikakvog formalnog rješenja ili obrazloženja, te da je o tome obaviještena tek posredno, nakon formiranja novih komisija.
- Ta informacija, koju javnost danas prvi put čuje, jasno ukazuje da je riječ o planskom potezu čelnih ljudi u resoru kulture, koji su unaprijed pripremali teren za nezamislivo - da se zaštita arhivske građe i kulturne baštine podredi dnevno-političkim i klerikalnim interesima - poručila je Sekulić.
Ona je direktno pozvala na odgovornost ministarku kulture i medija Tamaru Vujović i direktora Državnog arhiva Danila Mrvaljevića ističući da je njihova obaveza bila da zaštite instituciju, a ne da relativizuju, kako je kazala, „gaženje njenog dostojanstva i zdravog razuma građana“.
Stega smatra da angažovanje tzv. volontera SPC u Državnom arhivu nije administrativni propust, već „perfidno i plansko zadiranje u arhivsku i istorijsku građu države“.
- Državni arhiv nije ničija prćija, niti prostor za ideološke, crkvene ili političke eksperimente. Odbrana Državnog arhiva nije dnevno-političko pitanje, već pitanje opstanka kulturne baštine i državnog identiteta Crne Gore - naglasila je Sekulić.
Koordinator redakcije za kulturu Stege Danilo Marunović kazao je da javnost do danas nije dobila nijedan ozbiljan odgovor rukovodstva Državnog arhiva i Ministarstva kulture, iako su se o ovom slučaju oglašavali zaposleni u Arhivu, stručna javnost, nevladine organizacije i politički subjekti.
On je podsjetio da Srpska pravoslavna crkva ima sopstveni arhiv, u kojem po zakonu može organizovati volontiranje, ali da je, uprkos tome, insistirala da njeni volonteri budu angažovani u državnoj instituciji.
- Arhivisti Državnog arhiva ponudili su SPC da organizuju obuku u okviru njihovog arhiva, ali je to odbijeno. Insistiranje da se po svaku cijenu uđe u Državni arhiv pali sve crvene lampice - rekao je Marunović.
Stega je najavila da će podržati sve građane, istraživače i mlade ljude koji namjeravaju da, u skladu sa zakonom, podnesu zahtjeve za volontiranje u Državnom arhivu, ali i za pristup arhivu SPC na Cetinju, kako bi se, kako navode, testirali kriterijumi jednakosti, zakonitosti i reciprociteta.
Iz Stege su poručili da neće odustati od zahtjeva da se javnosti objasne razlozi smjene Jadranke Selhanović i da se utvrdi puna odgovornost za, kako su ocijenili, „institucionalni i profesionalni skandal bez presedana“.
Marunović je najavio i da će Stega prema parlamentu uputiti incijativu za pokretanje interprelacije odgovornih u nadležnim institucijama.

1250x600

1084x550

STEGA: Smjena Jadranke Selhanović dio plana za ulazak SPC u Državni arhiv

Piše: Bojan Jovanović
Dok se svet trese od afere Epstajn, dok se u najmoćnijim državama planete preispituju imena, institucije i decenije sistemskog zataškavanja pedofilije i trgovine decom, postoji jedno mesto koje ostaje netaknuto. Ne zato što je nevino - već zato što je gluho. Srbija.
Ovde je afera Epstajn prošla kao loša vest iz sveta slavnih. Jedan usputni komentar predsednika, u kojem se čak i ta globalna trauma relativizuje teorijom da bi Amerika mogla da započne rat kako bi prikrila činjenice o pedofiliji i podvođenju dece - i tišina. Medijska, institucionalna, društvena.
U isto vreme, domaća predstava: „istorijska zaplena droge“, kamere, slikanje, zezanje, smene kao nagrada i na kraju - proces bez procesa. Sve po starom ritualu srpske normalnosti, gde se spektakl nudi umesto odgovora, a sistem ostaje netaknut.
Ali Epstajn nije izolovana priča. On je simbol.
Simbol mreže. Simbol elite. Simbol sistema u kojem deca nestaju, a institucije gledaju na drugu stranu.
Pre nekoliko godina u srpskoj štampi moglo se čitati o centrima prostitucije i pedofilije. Osim Beograda, targetirane su okolina Subotice, Palić, okolina Šapca, Jagodina i jug Srbije, odakle su devojke organizovano odvožene na Kosovo. Niko od autora tih tekstova nikada nije pozvan u Tužilaštvo. Ne da dostavi dokaze - nego da objasni zašto piše.
To je, možda, najglasniji dokaz da sistem nije bio radoznao. A kada država nije radoznala prema zločinu nad decom, to nije propust - to je odluka.
Poseban sloj ove tišine postaje još uznemirujući kada se u obzir uzmu tvrdnje koje su se pojavile u američkom medijskom prostoru, van domašaja srpske javnosti. U jednom od najuticajnijih političkih podkasta u Sjedinjenim Američkim Državama, u emisiji Aleksa Džonsa, gost je izneo tvrdnje da je Ričard Grenel, bivši visoki američki diplomata i specijalni izaslanik za dijalog Beograda i Prištine, tokom boravaka u Beogradu imao seksualne odnose sa maloletnim dečacima uzrasta 14 i 15 godina, kao i da ruske bezbednosne službe navodno poseduju kompromitujuće video-zapise.
Važno je naglasiti: ove tvrdnje nikada nisu proverene pred sudom, ali nikada nisu ni demantovane kroz institucionalni proces. A to je suština problema.
Jer, ako je činjenica - a jeste - da je Grenel zvanično i višestruko boravio u Beogradu, ako je činjenica da se u američkim medijima pojavljuju tvrdnje da strane službe raspolažu kompromitujućim materijalom, onda se nameće pitanje koje niko u Srbiji ne postavlja: Kako je moguće da ruske službe „znaju“, a srpske ne?
Ili znaju - ali ćute.
Ili ne znaju - pa se postavlja pitanje čemu služe.
U obe varijante, ishod je isti: država ne reaguje ni na najteže moguće sumnje koje uključuju decu, strane diplomate i međunarodne ucene. Kada se takve teme prepuštaju podkastima i stranim medijima, dok domaće institucije ostaju u stanju potpunog mirovanja, više ne govorimo o nedostatku dokaza - već o nedostatku volje.
U javnom prostoru se u međuvremenu pojavljuju i podaci da je veliki broj devojaka sa Balkana završio u takozvanom „Sotonističkom raju“, što se direktno uklapa u šire obrasce međunarodne trgovine ljudima. Opet - bez reakcije. Bez istrage. Bez pitanja.
Ne sme se izostaviti ni Srpska pravoslavna crkva. Ne zato što je jedina - već zato što je najzaštićenija. Dugogodišnji slučajevi podvođenja, sistematsko zataškavanje, premeštanje sveštenika, ćutanje hijerarhije i napadi na one koji pitaju postali su obrazac. Zvanični podaci iz međunarodnih registara lica povezanih sa pedofilijom u verskim zajednicama pokazuju da SPC zauzima drugo mesto, odmah iza Ruske pravoslavne crkve, sa 32,2 odsto učešća u registrovanim slučajevima seksualnog zlostavljanja u pravoslavnom svetu.
Svaki put isti mehanizam: negiranje, relativizacija, pozivanje na „napad na veru“, dok žrtve ostaju same.
Ako je tačno da je preko Balkana prošlo, ili nestalo, na stotine hiljada, a možda i više od milion dece u mrežama trgovine ljudima, da li je moguće da srpske službe to nisu znale?
Ako nisu znale - čemu služe?
Ako jesu - za koga rade?
Epstajn nije pao s neba. Takve mreže ne postoje bez logistike, granica, pasoša, policije, obaveštajnih službi, crkava i, pre svega, tišine.
A tišina u Srbiji traje predugo da bi bila slučajna.
Krug se polako zatvara. Ne zato što je pravda neumoljiva - već zato što istina uvek na kraju pokuca.
Pitanje je samo jedno: kad je već pokucala - da li će Srbija ikada reći: uđi?

Tišina u Srbiji traje predugo da bi bila slučajna

<a href="https://www.portalanalitika.me/clanak/plivanje-za-gvozdeni-krst">Srpska pravoslavna crkva, Crkva Srbije, Beogradska patrijaršija, kako je kome milije, tj. njena ispostava u Crnoj Gori, još jednom nam je pokazala koje su njene tekovine i njena vjerovanja</a>. Osam decenija nakon poraza naci-fašizma, nikako da se odvoje od te ideologije koja je iza sebe ostavila milione i milione ubijenih.&nbsp;
Toliko su uspjeli da nacizam vežu za dogmu, da se svakom normalnom vjerujućem čovjeku gadi njihovo djelovanje. Međutim, nije to ništa začuđujuće, štaviše, očekivano je. Što bi naš narod rekao - od koga je dosta je. Uspjeli su izgleda da sveti bogojavljenski krst zamijene Hitlerovim gvozdenim. Očigledno da im je taj miliji, a bio je mio i Pavlu Đurišiću, onomad kad je sa njim zakitio prsi.
Umjesto poruka mira, ljubavi, praštanja, čišćenja od grijeha i svega ostalog pozitivnog što uranjanje u vodu toga dana treba da prikazuje, dobili smo još jedno nacionalističko „orgijanje“ i klicanje ratnim zločincima. Neđe je neko rekao da srpsku crkvu više ne zove srpskom, nego četničkom, budući da je ona agresivno zauzela taj stav.
U osnovi, pravoslavna crkva bi trebala da je saborna, da okuplja vjerujući narod bez obzira na različite političke stavove vjernika. Međutim, srpska crkva je postala crkva samo četnika. Nije ni crkva Srba, jer svaki časni i pošteni Srbin koji ne pristaje na ovu nacionalističku hajdučiju biva prognan kao i ja koji sam Crnogorac.&nbsp;
Da su crkva četnika nisam rekao ja, to govore njihova djela, iako i danas ima onih koji pokušavaju da ubijede crnogorsko građanstvo da je SPC crkva i Crnogoraca. Nije. Nit je bila niti će ikada biti. Crnogorci i ono što srpska crkva baštini i sprovodi ne mogu u istu gajbu. Uz sve svoje probleme, smatram da je crnogorska ideja još uvijek neukaljana, pogotovo jer nikad nije sprovođena preko zločina i na neljudski način.
Ne mogu a da ovo ne povežem sa Botunom, tom nesrećnom pričom 30. avgusta potonulog u bazene neizgrađenog kolektora. Kneževićeva stranka je podnijela uslove u kojima traže da se uvede trobojka, srpski jezik i dvojno državljanstvo, a kako bi se smanjile tenzije oko Botuna. Ako ja dobro kapiram, ako se uvedu trobojka i srpski, fekalije neće smrđeti? Recimo, da sprovođenje mojih političkih i ideoloških nauma zavisi od ucjenjivanja oko kolektora, vjerovatno bih batalio svu moguću politiku. Bilo bi mi to poniženje vlastite ideje. Međutim, ima nas svakakvih.
Traži se i da se Mujović zakune na ikonu da kolektor neće smrđeti, iako smo već utvrdili da je trobojka filter za neprijatne mirise, poput jelkice na retrovizoru. Ta zakletva bi komotno mogla da bude izvršena na ikoni svetog Popa Mace, koji je u ime srpstva i gvozdenog krsta čekićem razbijao glave pljevaljskih domaćica.
Volio bih da se neki istoričar zakopa i vidi da li je i pop Maca u svojem peru plivao za krst. Plivao ili ne, utabao je puteve ovih modernih plivača i bacača.&nbsp;

Plivanje za gvozdeni krst

Predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković poručio je da ta stranka nije promijenila svoj kritički odnos prema djelovanju Srpske pravoslavne crkve, koje već godinama izlazi iz okvira djelovanja primjerenog ustavnom i sekularnom uređenju.&nbsp;
Živković je <a href="https://standard.co.me/politika/zivkovic-za-standard-dps-nije-promijenio-kurs-prema-spc-podrska-budzetu-u-budvi-nije-ustupak-crkvi-vec-potez-u-interesu-grada">u intervjuu za Portal Standard</a> objasnio razloge odluke da DPS podrži budžet Opštine Budva, odbacujući optužbe o promjeni političkog kursa, uz poruku da DPS ostaje dosljedan građanskom, sekularnom i državotvornom karakteru Crne Gore.
U razgovoru za ovaj medij, Živković govori i o širem političkom kontekstu u kojem je donesena odluka u Budvi, odnosu DPS-a prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, izazovima koalicionog upravljanja, ali i o aktuelnim krizama vlasti u Podgorici, Botunu i Bijelom Polju. Poseban fokus stavlja na sve izraženija identitetska pitanja, spoljne političke uticaje na Crnu Goru, evropske integracije i poziciju DPS-a u slučaju mogućih promjena vlasti na lokalnom i državnom nivou, uz poruku da je stabilna, proevropska i državnički odgovorna politika jedini izlaz iz dugotrajne političke nestabilnosti.
Kako komentarišete odluku DPS-a u Budvi da odbornici te partije podrže budžet grada koji predviđa i donaciju od milion eura Srpskoj pravoslavnoj crkvi, imajući u vidu da je SPC više puta okarakterisana kao faktor koji djeluje protiv interesa države Crne Gore? Da li je ta odluka u Budvi u suprotnosti sa ranijim političkim stavovima DPS-a kada je riječ o ulozi SPC u Crnoj Gori, i kako to objašnjavate biračima?
ŽIVKOVIĆ: Podsjetiću vas da su u Budvi lokalni izbori održani 2024. godine, nakon kojih je koalicija okupljena oko DF, poslije deset godina vršenja neuspješne i nefunkcionalne vladavine, poslata u opoziciju.
DPS je dala ključan doprinos smjeni te i takve vlasti, i kao što vidimo danas – godinu dana kasnije, imamo funkcionalu lokalnu samoupravu i stabilne političke prilike koje omogućavaju povratak Budve na one pozicije koje joj pripadaju kao metropoli crnogorskog turizma.
Glasanje za ovogodišnji budžet izazvalo je dileme u jednom dijelu građanske javnosti koja je, s pravom, postavila pitanje – da li je DPS promijenila kurs u svom političkom djelovanju. Odgovor je precizan i jasan, ne.
Podsjetiću vas da je upravo Demokratska partija socijalista pokrenula pitanje izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, vrlo svjesno kalkulišući rizik gubitka vlasti koji se i desio – 30. avgusta 2020. godine. Takođe, podsjetiću vas da je DPS srušio Vladu Dritana Abazovića koju smo manjinski podržali nakon samo 100 dana, jer smo smatrali da je potpisani Temeljni ugovor izdajnički i suprotan državnim interesima. Vjerujem, dakle da se slažemo – iako je javnost sklona brzom zaboravljanju, u situaciji kada smo svjesno rizikovali gubitak vlasti, i napustili Vladu nakon povratka na vlast poslije samo godinu dana, da nema osnova sumnjičenju Demokratske partije socijalista kada je u pitanju odnos prema SPC ili odnos prema vrijednostima koji su temelj naše politike – antifašizam, građanski koncept i evropska budućnost naše zemlje.
Dozvolite da sada nešto direktnije odgovorim vezano za odluku o podršci budvanskom budžetu.
Demokratska partija socijalista nije saglasna sa dijelom budžeta koji je, po našem mišljenju, neprimjereno izdašan prema jednoj vjerskoj zajednici, jer mislimo da to nijesu ni nadležnosti lokalne samouprave niti pitanja kojima ona treba da se bavi. Vjerujemo da je taj novac mogao i da se bolje potroši – za ono što su konkretne potrebe građana u vidu saobraćajne, obrazovne ili zdravstvene infrastrukture.
Ipak, ono što je stvarno pitanje u konkretnoj situaciji je sljedeće – da li je zbog te budžetske stavke bilo vrijedno rušiti započeto partnerstvo sa liderom srpskog nacionalnog predznaka, koji je prvi u posljednjih nekoliko decenija, pokazao rezistentnost u odnosu na političko-obavještajno-kriminalni uticaj zvaničnog Beograda i od kog otvoreno, po prvi put kada je u pitanju taj pol političke scene, možemo čuti da je Crna Gora njegova kuća?
Smatrali smo da nije.
<h3>"NIJESMO ŽELJELI VANREDNE IZBORE ILI RUŠENJE PARTNERSTVA KOJE ZVANIČNI BEOGRAD NIJE USPIO DA ” REŠI”"</h3>
Dodatno, Demokratska partija socijalista je dio koalicione vlasti koja o mnogim pitanjima ima različite stavove, koji su i prirodni s obzirom na to da je ovakvo partnerstvo prvo takve prirode na političkoj sceni Crne Gore. Ne bi se ipak bilo loše podsjetiti da je zbog tog partnerstva Budva po prvi put nakon 10 godina proslavila obnovu crnogorske nazavisnosti i najviše državne praznike, a da umjesto ambijenta Guče koji se bio uselio u metropolu crnogorskog turizma sa redovnim trubačkim predstavama, danas ponovo ima povratak kulture i obrise modernog, savremenog i crnogorskog grada.
U finalu, sa tim razlikama koje jesu krupne odlučeno je da ova koalicija nastavi sa radom do vanrednih lokalnih izbora u 2027. godini. Nijesmo željeli vanredne izbore ili rušenje partnerstva koje zvanični Beograd nije uspio da ,,reši” svjestan da bi ovaj primjer, ukoliko bi se u perspektivi preslikao na državni nivo, bio trajni kraj snova o tretiranju Srba u Crnoj Gori kao dijaspore i uticaja preko poslušnih i instaliranih vlasti što je slučaj od 2020. godine do danas.
Svjesni smo, dakle, da ova odluka jeste izazovna i da će jedini sud o njoj dati test vremena. Ipak, uvjereni smo u njenu ispravnost. Sigurno je i da će se koalicija u Budvi i u narednom periodu nalaziti pred određenim izazovima koji će se, vjerujem, uz međusobno razumijevanje i mudrost, prevazilaziti.
Na kraju, ovakva odluka nije skopčana sa potrebom da se bude vlast po svaku cijenu kako nam se želi pripisati, već da se obezbijedi mogućnost uspostavljanja dugoročnije stabilnosti i saradnje koja će počivati na poštovanju Crne Gore kao nezavisne i samostalne države sa evropskom perspektivom. Dakle, svjesni smo i rizika ovakve odluke, ali vjerujemo da možda može i da otvori šansu da se pomjerimo iz rovova koji traju decenijama i pokušamo kroz politički napor da prevladamo crnogorsko-srpski jaz koji istorijski okiva Crnu Goru nepremostivim podjelama i obesmišljavanju dometa svakog pokušaja jačanja njenog demokratskog i ekonomskog napretka. Vjerujemo da vrijedi pokušati. Vrijeme će svakako suditi o dometima tog pokušaja. &nbsp;
<h2>"BOTUN I EKOLOŠKI IZAZOVI: KAKO IDENTITETSKA PITANJA POSTAJU IZGOVOR ZA BLOKADE"</h2>
Kako komentarišete aktuelnu situaciju oko izgradnje kolektora u Botunu i postupke lokalne i državne vlasti u tom procesu? Kakav je vaš komentar da se sa ekoloških tema preko noći prešlo na identitetska pitanja i da li su upravo ova identitetska pitanja DNP-a glavni razlog njihove opstrukcije u Botunu?
ŽIVKOVIĆ: Rekao bih da je situacija u Botunu očekivana. Naime, više puta smo ukazivali da u Crnoj Gori i na državnom, i na lokalnom nivou, imamo nefunkcionalnu i neodrživu parlamentarnu većinu koja prirodno porađa probleme u praksi. Nekada su ti problemi na lokalnom nivou, zbog čega smo imali više vanrednih lokalnih izbora i zbog čega danas u nekoliko Opština imamo nefunkcionalnu lokalnu vlast. Nekada su ti problemi i na državnom nivou. Ovo je vlada blokada, koja u kontinuitetu proizvodi štete na svim nivoima i unosi nesigurnost u život građana. Trenutno u fokusu je, kao posljedica tih okolnosti, pitanje Botuna. Što se tiče dodatnih zahtjeva DNP-a, vjerujem da oni imaju cilj da kupe određeno vrijeme Milanu Kneževiću za realizaciju odluke o napuštanju vlasti sa jedne strane, a da sa druge kroz tkz. srpsko pitanje otežaju ostanak toj vlasti Kneževićevim koalicionim partnerima. Sve u svemu, politikantski, jeftino i već viđeno. Ipak, to je pitanje za premijera Spajića i za one koji participiraju u ovakvoj nesrećnoj većini.
Kako mislite da će dešavanja oko kolektora u Botunu uticati na vlast u Podgorici, ali i na vlast na državnom nivou i kako komentarišete da uprkos prijetnjama DNP-a da će napustiti vlast na lokalnom i državnom nivou, oni to i dalje ne čine?
ŽIVKOVIĆ: Crnom Gorom trenutno upravlja dualitet populizma i nacionalizma. Iz našeg ugla svaki dan trajanja ovakvog savezništva poguban je i za Crnu Goru i za sve lokalne samouprave u kojima je on dominantan. Mi vjerujemo da je Crnoj Gori na svim nivoima potrebna ozbiljna proevropska i stabilna vlast koja će završiti pregovore sa EU, ubrzati ekonomski rast, stabilizovati javne finansije i nastaviti borbu za unapređenje vladavine prava. Apsolutno je jasno da takve vlasti nema bez DPS-a. Spremni smo u smislu postizanja ovih ciljeva na tu temu da razgovaramo ukoliko se pokaže ozbiljnost i druge strane političke scene. Ono na šta nijesmo spremni jesu bilo kakvi truli kompromisi, kratkoročni dogovori i neprincipijelni savezi, koji ne počivaju na viziji i dugoročnosti saradnje. Što se tiče prijetnji o izlasku iz vlasti, vrlo brzo ćemo vidjeti koliko ko drži do riječi, a na osnovu prethodnih iskustava ni zaklinjanje u parlamentu nije obezbjeđivalo poštovanje onoga što se obeća.
<h3>IDENTITETSKA PITANJA I STRANI UTICAJI: CRNA GORA MORA SAMA DA ODLUČUJE</h3>
Kako vidite ovo novo potenciranje identitetskih pitanja i da li se ono radi po političkim instrukcijama koje dolaze van Crne Gore? Da li je ovo primjer hibridnog uticaja drugih država?
ŽIVKOVIĆ: U trenutku kad Brisel pokazuje interesovaanje da Crna Gora postane prva sljedeća članica EU i kad bi Crna Gora s jednakim entuzijazmom trebalo da odgovori kroz brz hodogram aktivnosti na planu zatvaranja poglavlja, očigledna je namjera dijela političkih partija vlasti da zaustave evropski put po instrukciji prvo skoči pa reci hop. &nbsp;NIje ni prvi ni posljednji put da nam se sa trećih adresa sugeriše kako nijesmo sposobni da sami upravljamo svojom sudbinom a kamo li postanemo članica EU. Vjerujem da zbog toga sami moramo pokazati otpornost na pokušaje takve destrukcije. Ne smijemo imati očekivanja da će uticaj Beograda, u prvom redu, ili nekih trećih strana prestati. Prirodno je da će svako nastojati da ostvaruje svoj interes. Tim prije je i veća odgovornost na političkoj eliti u Crnoj Gori da artikuliše crnogorski interes i da se za te interese zajednički beskompromisno borimo. Nekad to može biti i kroz saradnju koja znači vlast, a nekad to znači i kroz djelovanje na suprotstavljenim političkim pozicijama. Ali, i u jednom, i u drugom slučaju, vjerujem da je naša obaveza da te dogovore gradimo unutar Crne Gore. Nažalost, djeluje da u ovom trenutku fali zrelosti i partnera za takav dijalog. Što se DPS-a tiče, mi smo svojim pristupom tu zrelost i pokazali. Ne samo da smo u parlamentu pretpostavili državni interes partijskom, zbog čega smo i često kritikovani od strane dijela javnosti, već smo na svim krupnim pitanjima u proteklih nekoliko godina, počevši od popisa, preko IBAR zakona, izbornog zakonodavstva, pa do brojnih drugih pokazali da nam je državni interes prioritet, da smo spremni da donosimo teške odluke za čije potvrđivanje je potrebno određeno vrijeme i da smo spremni da kratkoročno žrtvujemo nekoliko procenata podrške kako bi ostvarivali viziju. Mi smo otvorili evropsku perspektivu Crnoj Gori nakon obnove nezavisnosti, otvorili sva pregovaračka poglavlja i tri privremeno zatvorili, čime smo završili najveći dio posla kako bi naredna vlast nastavila započeto. Naš rukopis što se tiče evropskog puta vidi se iz opozicije, kroz otvorenu spremnost za podršku u parlamentu u nastavku integracionog procesa. &nbsp;Nažalost ne vidim takvu odgovornost i državničku zrelost na strani vlasti. &nbsp;
<h3>"STIČE SE UTISAK DA SMO POD STALNIM PATRONATOM"</h3>
U kojoj mjeri, po vašem mišljenju, postoje uticaji drugih zemalja na političke procese u Crnoj Gori danas, da li ti spoljni uticaji predstavljaju opstrukciju evropskih integracija Crne Gore i iz kojih centara, odnosno država, ti uticaji dominantno dolaze?
ŽIVKOVIĆ: Uticaji drugih država na oblikovanje političke situacije u Crnoj Gori učestali su, snažni i mnogo izraženiji nego prije 2020. godine. &nbsp;I ti uticaji u značajnoj mjeri prevazilaze okvire regiona. Stiče se utisak da smo pod stalnim patronatom, bez sposobnosti da sami realizujemo strateške ciljeve i ono što vidimo kao prioritete u državnoj politici. To je prvi znak nedostatka državnog dostojanstva, hrabrosti i odlučnosti da se ne mora po svaku cijenu slijediti svaka sugestija koja ne odgovara onome što je naš državni interes. Tipično za ovu vlast, servilnost i snishodljivost su odlike koje ne idu ruku pod ruku sa onim na šta se često pozivaju, razboritost i hrabrost predaka i našu hiljadugodišnju istoriju borbe za slobodu. Kada nemate upravljanje državom koje je odgovorno, treće strane na prvom mjestu Rusija će uraditi sve da nanese štetu EU i spriječi širenje na Zapadni Balkan smatrajući ovaj prostor njenom legitimnom zonom interesa. Nažalost, ne može se očekivati drugačiji pristup od ove vlasti kada u njoj i dalje imamo političke subjekte koji Crnu Goru ne smatraju državom i one koji bi nas u skladu sa religijskim dogmama rado vratili u srednji vijek. Trećim stranama je to dovoljan signal da ostvare svoje naume, jer će im iznutra biti otvorena vrata da umarširaju bez ikakve borbe. Zbog toga ponavljamo tezu o neophodnoj proevropskoj vladi koje će biti spremna da pruži otpor svakom pokušaju destrukcije ili zaustavljanja evropskog puta. Za sada ne prepoznajem smjelost na drugoj strani da se obavi bilo kakav ozbiljan razgovor ili osim stalne kalkulacije i straha od povratka DPS na vlast. &nbsp;&nbsp;
<h3>"KRIZA VLASTI U PODGORICI: DPS SPREMAN DA ZAŠTITI STABILNOST DRŽAVE"</h3>
U slučaju krize vlasti u Podgorici, kao i na državnom nivou kakav bi stav i poziciju zauzeo DPS?
ŽIVKOVIĆ: Čini mi se da smo više puta odgovarali na ovo i slična pitanja. DPS je partner za ozbiljne razgovore koji bi rezultirali stabilnom vlašću i njenom dugoročnom održivošću. Ne interesuju nas partikularni, privremeni, jednokratni dogovori koji nemaju nikakvu perspektivu i koji služe ostvarivanju ličnih ambicija. Partnere za takav razgovor za sada smo imali u Budvi. Da li će to biti slučaj i u Podgorici ili u nekim drugim sredinama, i na državnom nivou, ostaje da se vidi. U ovom trenutku ne bih licitirao dalje od toga.
<h3>BIJELO POLJE: DUGOGODIŠNJE PARTNERSTVO DPS-A I BOŠNJAČKE STRANKE NA TESTU</h3>
Povodom krize vlasti u Bijelom Polju, gdje je DPS dio lokalne vlasti – da li ste vodili razgovore sa Bošnjačkom strankom i kakvi su rezultati te komunikacije?
ŽIVKOVIĆ: Znate da DPS i BS imaju tradicionalno političko partnerstvo i savezništvo na gotovo svim nivoima koje traje već skoro 20 godina. Čini mi se da je to partnerstvo posebno bilo uspješno u Bijelom Polju. Prirodno je da povremeno dođe do određenih razlika ili neslaganja, ali ipak vjerujem da sa Bošnjačkom strankom i dalje imamo saglasnost oko onoga što su ključne vrijednosti na kojima treba da počiva vlast u Bijelom Polju. Prema tome, vjerujem da će se trenutni nesporazumi prevazići i da će postojeća koalicija nastaviti uspješno da upravlja najvećom opštinom na sjeveru i da bude primjer kako jedna uspješna i funkcionalna lokalna samouprava treba da izgleda
I pored brojnih političkih izazova, rejting DPS-a ostaje stabilan i pokazuje da ste i dalje najjača politička partija u Crnoj Gori. Kako komentarišete tu činjenicu i šta je, po vašem mišljenju, ključ opstanka i stabilnosti DPS-a i kako ste uspjeli da zadržite povjerenje birača uprkos promjeni vlasti i snažnim političkim pritiscima?
ŽIVKOVIĆ: Vjerujem da se to povjerenje zasniva na činjenici da je Demokratska partija socijalista pokazala i potvrdila viziju razvoja Crne Gore, kao i spremnost da donosi teške odluke u skladu sa državnim interesima koje su izdržale test vremena. Nikada u fokusu našeg djelovanja nije bio populizam niti smo se vodili linijom manjeg otpora. Donosili smo teške, ali ispravne odluke i vjerujem da to građani prepoznaju. Stabilnost, ozbiljnost i odgovornost, sinonimi su Demokratske partije socijalista. Period iza nas i proteklih 5 godina djelovanja u opoziciji, potvrdili su da DPS nije klijentelistička stranka, već stranka ideje koju aktivno zastupa, brani i podržava gotovo 100 hiljada građana Crne Gore. I u pravu ste, naš rejting je u porastu. Podsjetiću vas da smo na parlamentarnim izborima 2023. godine u koaliciji sa Socijaldemokratama, Liberalnom partijom i Demokratskom unijom Albanaca ostvarili rezultat od 23%. Možemo, dakle, reći da je rezultat DPS na tim izborima iznosio oko 20% podrške. Danas, i po najkonzervativnijim procjenama koje su nedavno javno prezentovane uprkos djelovanju iz opozicije, vidite da je naš rejting iznad 25%. Vjerujem da to dovoljno govori o povjerenju građana. Razlog za to jeste aktivna komunikacija sa građanima, sa članstvom i biračima – onim ljudima, koji su u jednom trenutku bili nepravedno zanemareni i zaboravljeni, dok su neki drugi, koji su u DPS-u vidjeli samo i isključivo šansu da ostvare svoje lične ambicije, svoje interese dobili priliku da budu u prvom planu. I s ove tačke gledišta – razumijem i što su se ljudi koji istinski žive za politiku DPS-a, koji su mnogo propatili u periodu od smjene vlasti do danas, trpjeli pritiske i revanšizam, ljutili na Demokratsku partiju socijalista. Ti iskreni, dobronamjerni podržavaoci naše politike su danas u fokusu naše pažnje, zbog njih vjerujem da se za Crnu Goru, bez obzira na svu hajku koja se vodi protiv nas vrijedi pregorno i još jače boriti. I zbog njih nećemo stati, ni prestati, dok god Crnu Goru ne vratimo sebi, dok ne zaustavimo njeno političko, kulturno, pa i moralno propadanje. Trend rasta povjerenja će se nastaviti, a naša obaveza je da opravdamo povjerenje i obezbijedimo sprovođenje ciljeva sa pozicija vlasti.

Živković: Artikulisati crnogorski interes i dogovore graditi unutar države, nijesmo saglasni sa izdašnom donacijom za SPC, ali vjerujemo u započeto partnerstvo u Budvi

Gotovo trećina novca opredijeljenog Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara završila je kod jedne vjerske zajednice. Prema odluci Ministarstva kulture i medija o raspodjeli sredstava za 2025. godinu, organizacione jedinice Srpske pravoslavne crkve (SPC) – Mitropolija crnogorsko-primorska i dvije eparhije – dobile su ukupno 250.000 eura od 917.000, koliko iznosi budžet konkursa za 64 prihvaćena projekta, <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/za-radove-i-projekte-spc-opredijeljeno-250000-eura">piše Pobjeda</a>.
Time je SPC i pred kraj 2025. godine postala pojedinačno najveći dobitnik državnog novca za zaštitu kulturne baštine, ispred svih opština, javnih ustanova i ostalih vjerskih zajednica, nastavljajući obrazac raspodjele koji je i ranijih godina izazivao ozbiljna pitanja o kriterijumima, prioritetima i uvažavanju stručnih procjena u oblasti zaštite kulturnih dobara.
<h2>DVANAEST PROJEKATA</h2>
Najviše novca dodijeljeno je Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, kojoj je kroz osam projekata opredijeljeno ukupno 155.000 eura. Sredstva su raspoređena na sanacije, konzervatorske i restauratorske radove na više crkava i manastira na teritoriji Crne Gore.&nbsp;
Najveći pojedinačni iznosi odnose se na Crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Manastiru Savina u Herceg Novom, za koju je izdvojeno 35.000 eura, te Manastir Morača (konzervatorske mjere na živopisu), koji je dobio 30.000 eura. Za sanaciju Crkve Rođenja Presvete Bogorodice u Perastu opredijeljeno je 20.000 eura, dok je za radove na Preobraženskoj crkvi na Ivanovim Koritima izdvojeno 15.000 eura. Po 15.000 eura dobile su i Crkva Svetog Đorđa u Podgorici, kao i dvije crkve na teritoriji Zete – u Grbavcima i Vukovcima. Za sprovođenje konzervatorskih mjera na zvoniku Crkve Rođenja Presvete Bogorodice Cetinjskog manastira opredijeljeno je dodatnih 10.000 eura.
Eparhiji budimljansko-nikšićkoj dodijeljeno je ukupno 45.000 eura za tri projekta. Najveći iznos, 18.000 eura, opredijeljen je za sanaciju Crkve Svetog Spasa u Dragovoljićima, na teritoriji opštine Nikšić. Za konzervatorski tretman starih knjiga, ikona i arhivske građe Eparhije budimljansko-nikšićke izdvojeno je 12.000 eura, dok je za konzervaciju ikona iz Crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću opredijeljeno 15.000 eura.
Treća organizaciona jedinica SPC u Crnoj Gori, Eparhija mileševska, dobila je ukupno 50.000 eura. Sredstva su namijenjena radovima na manastirskoj Crkvi Svete Trojice u Pljevljima, i to za izradu drenažnog sistema oko objekta, kao i za sanaciju krovnog pokrivača, čime se zaokružuje još jedan višegodišnji ciklus ulaganja u sakralne objekte ove eparhije.
<h2>DRUGE VJERSKE ZAJEDNICE</h2>
Pored organizacionih jedinica Srpske pravoslavne crkve, sredstva iz Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2025. godinu dodijeljena su i drugim vjerskim zajednicama, ali u znatno manjim iznosima i kroz ograničen broj projekata.
Najviše sredstava među njima dobio je Biskupski ordinarijat Kotor, kojem je za četiri projekta opredijeljeno ukupno 57.000 eura. Riječ je o konzervatorskim mjerama na Crkvi Porođenja Blažene Djevice Marije u Prčanju, za koje je izdvojeno 15.000 eura, zatim o rekonstrukciji Crkve Svetog Franja u Starom gradu Kotoru, u svrhu smještaja bibliotečke građe Kotorske biskupije, takođe u iznosu od 15.000 eura, kao i o nastavku konzervatorskog tretmana Moscatelijevih orgulja iz BDM crkve Pomoćnice Kršćana na Mulu, za što je izdvojeno 15.000 eura. Takođe, za konzervatorski tretman ikona i slika iz više katoličkih crkava na području Kotora, Herceg Novog i Perasta Biskupskom ordinarijatu je opredijeljeno dodatnih 12.000 eura.
Islamskoj zajednici u Crnoj Gori, odnosno Mešihatu Islamske zajednice, dodijeljeno je 25.000 eura za izradu konzervatorskog projekta i sprovođenje prve faze konzervatorskih mjera na Kučanskoj džamiji u Rožajama. To je jedini projekat iz Programa za 2025. godinu koji se odnosi na islamsku sakralnu baštinu. Osim ovih sredstava, u odluci se ne navode drugi projekti čiji su nosioci vjerske zajednice mimo SPC, što znači da se finansijska podrška države ostalim konfesijama u okviru ovog konkursa svodi na ukupno 82.000 eura. U poređenju sa ukupnim iznosom od oko 250.000 eura, koliko je kroz tri organizacione jedinice dodijeljeno Srpskoj pravoslavnoj crkvi, jasno je da su ostale vjerske zajednice višestruko manje zastupljene u raspodjeli sredstava. Dok SPC dobija oko 27 odsto ukupnog budžeta Programa, Katolička crkva i Islamska zajednica zajedno učestvuju sa nešto manje od devet odsto ukupno opredijeljenog novca.&nbsp;
<h2>OPŠTINE I USTANOVE</h2>
Kada se iz ovogodišnje raspodjele sredstava iz Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara izdvoje isključivo opštine kao organi vlasti, te javne ustanove i institucije koje djeluju u njihovom sastavu, a izuzmu vjerske zajednice i drugi subjekti, dobija se znatno drugačija slika raspodjele državnog novca.
Najviše sredstava među opštinama i njihovim institucijama dobila je Opština Bar, odnosno JU Kulturni centar Bar, kojoj je za dva projekta sanacije i konzervacije objekata u Starom gradu opredijeljeno ukupno 75.000 eura. Riječ je o nastavku radova na objektima 112 (ulazna kula sa crkvom) i 160 (vojna zgrada, 15-19. vijek).
Na drugom mjestu nalazi se Opština Ulcinj, kojoj je opredijeljeno ukupno 60.000 eura, najvećim dijelom za izradu konzervatorskog projekta i sprovođenje hitnih mjera zaštite na srednjovjekovnom gradu Svaču (30.000 eura). Nešto manje novca, 25.000 eura, izdvojeno je za konzervatorski projekat sanacije krova objekta Crkve-Džamije i Carinarnice, u sklopu Zavičajnom muzeja u Ulcinju, a 5.000 će otići na snimanje stanja i oštećenja bedema Starog grada.&nbsp;
Slijedi Prijestonica Cetinje sa ukupno 55.000 eura za tri projekta, među kojima se izdvajaju mjere zaštite bedema i objekata na lokalitetu Žabljak Crnojevića, kao i adaptacija objekta u neposrednom okruženju bivšeg Austrougarskog poslanstva. Dio sredstava opredijeljen je i za nastavak aktivnosti na Crkvi Svetog Đorđa na Predišu, pri čemu je korisnik Prijestonica Cetinje, a ne vjerska zajednica.
Glavni grad Podgorica dobio je ukupno 54.000 eura, dominantno za arheološka istraživanja i konzervatorske radove na dva značajna lokaliteta – Medunu i Duklji.
U sredini rang liste nalazi se Opština Nikšić, kojoj je zajedno sa JU Muzeji i galerije Nikšić opredijeljeno ukupno 36.000 eura. Najveći dio odnosi se na nastavak arheoloških istraživanja praistorijskih lokaliteta Vrbička pećina i Crvena stijena, dok je manji iznos dodijeljen za konzervatorski tretman muzejskih predmeta.
Slijedi Opština Danilovgrad sa 35.000 eura za sanaciju Adžijinog mosta i konzervatorski tretman muzejskih predmeta u Zavičajnom muzeju, dok je Bijelom Polju kroz projekte JU Zavičajni muzej opredijeljeno ukupno 32.000 eura, uglavnom za arheološka istraživanja i sanaciju Crkve Svetih Petra i Pavla. Među tim programima je i izrada konzervatorskog projekta sanacije i prezentacije arheološkog lokaliteta Samograd (12.000 eura), u kojem je Eparhija budimljansko-nikšićka, na temeljima stare crkve, bespravno započela izgradnju novog objekta krajem 2023. godine. Radove je razotkrila Pobjeda, te je Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela Rješenje o prethodnoj zaštiti i u roku od godinu proglasila Manastir Samograd novim kulturnim dobrom Crne Gore.&nbsp;
Opština Kotor dobila je ukupno 26.000 eura, što samostalno što kroz projekte opštinskih ustanova, dok su Pljevlja sa 25.000 eura i Mojkovac sa 24.000 eura svrstani u donji dio srednjeg ranga dobitnika. Među opštinama sa manjim iznosima nalaze se Berane i Herceg Novi, čije su javne ustanove dobile po 19.000 eura, zatim Žabljak sa 13.000 eura, te Zeta i Andrijevica sa po 10.000 eura.
Najmanje sredstava opredijeljeno je za Petnjicu, Rožaje i Tivat, kojima je dodijeljeno po 5.000 eura, što jasno ukazuje na neravnomjernu teritorijalnu raspodjelu sredstava i ograničen domet Programa u manjim sredinama. Ovakav presjek pokazuje da su, čak i kada se iz raspodjele izuzmu vjerske zajednice, sredstva snažno koncentrisana u manjem broju opština i ustanova, dok je veći dio lokalnih samouprava ostao na simboličnim iznosima, nedovoljnim za ozbiljnije zahvate na ugroženim kulturnim dobrima. Sa druge strane, ovakva raspodjela svjedoči i manjem interesovanju vlasnika/držalaca kulturnih dobara iz pomenutih opština da iskoriste mogućnosti na konkursu Progama zaštite i očuvanja.&nbsp;
<h2>PREZENTACIJA&nbsp;</h2>
Za projekte prezentacije i popularizacije kulturne baštine Ministarstvo kulture i medija je u 2025. godini opredijelilo ukupno 109.000 eura, što je znatno manje u odnosu na sredstva namijenjena arheološkim istraživanjima i konzervatorskim mjerama. U ovom segmentu podržano je 13 projekata, koji se odnose na muzejske postavke, nematerijalnu baštinu, izdavaštvo, edukativne programe i savremene oblike interpretacije kulturnog nasljeđa.
Najveći pojedinačni iznos u ovoj kategoriji dodijeljen je Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore, kojem je opredijeljeno 25.000 eura za projekat „Istorija crkve“. Slijedi Univerzitet Crne Gore – Fakultet likovnih umjetnosti, koji je za projekat „Obrazovanje i kulturna baština – savremene metode u konzervaciji i restauraciji i njihova primjena“ dobio 16.000 eura. Znatan dio sredstava usmjeren je na projekte vezane za nematerijalnu kulturnu baštinu. Za očuvanje i promociju tradicionalnog načina prerade i bojenja vune u Opštini Žabljak izdvojeno je 13.000 eura, dok je za projekat „Kolo Bokeljske mornarice – odore i oružje Bokeljske mornarice“ opredijeljeno 10.000 eura, a korisnik sredstava je nosilac, odnosno čuvar ovog nematerijalnog kulturnog dobra. U istom iznosu od 10.000 eura finansirana je i „Vještina izrade čunova“ Janka Brnovića. Za izdavačke i izložbene projekte opredijeljeni su manji iznosi. JU Zavičajni muzej Pljevlja dobio je 5.000 eura za nastavak aktivnosti na izradi muzejskih kopija narodnih nošnji, dok je Opština Rožaje dobila 5.000 eura za izložbu 3D Zavičajnog muzeja „Ganića kula i arheološki lokalitet ‘Izlit’“.
Među projektima sa manjim budžetima su i edukativni televizijski program „Tvrđave su naše blago“, za koji je produkcijskoj kući „Media lab“ iz Podgorice opredijeljeno 7.000 eura, zatim zaštita arhivske građe i rijetkih knjiga Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore, za što je izdvojeno 7.000 eura, te OJU Muzeji Kotor, kojima je za unapređenje savremenih pristupa u prezentaciji opredijeljeno 4.000 eura.
Najmanje novca u ovoj kategoriji dobili su „Uvodni kulturni predjeli Crne Gore“, projekat Univerziteta Crne Gore, finansiran sa 2.000 eura, zatim JU Muzeji i galerije Nikšić, kojima je za prezentaciju arheološke zbirke „Sjaj oštrice“ dodijeljeno takođe 2.000 eura.&nbsp;

Za radove i projekte SPC opredijeljeno 250.000 eura

Budalaština je povezivati Ivana Meštrovića sa ustašama, jer je bio dvorski umjetnik, vajar i tvorac Spomenika neznanom junaku na Avali, od koga je Aleksandar Karađorđević tražio da napravi mauzolej na Lovćenu, a koji je malo "stisnuo kesu" i nije htio da finansira to - rekao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, publicista i kolumnista Slobodan Jovanović.
- Inače ne znam šta bi tada rekli Joanikije i sva gospoda koja govore da to nije crkveni objekat, šta bi rekli da je tada podignut mauzolej Ivana Meštrovića, a to mogu da pronađu na internetu - postoji - kazao je Jovanović.
Ne sjeća se da je ikad vidio ili čuo od starijih da je u Crnoj Gori bila tradicija plivanja za časni krst u januaru, iako se to pokušava predstaviti kao tradicija.&nbsp;
- Bilo bi dobro da nam srpski istoričari iz Crne Gore objasne od kad je ta tradicija u Crnoj Gori, mene isto zanima. Mada moram reći da to nešto duže kupanje u januaru traje i u Srbiji iako to ni u Srbiji nije tradicija, ne znam tačno koje godine, ali siguran sam da to ni u Srbiji ne traje preko 10 - 15 godina - rekao je Jovanović.
Vjeruje da je svima poznato da sam termin svetosavlje datira od polovine četrdesetih godina prošlog vijeka, a takođe i predavanje koje je držao, podsjeća on, vladika SPC Nikolaj Velimirović u Kolarcu.&nbsp;
- Na tom predavanju je uporedio Svetog Savu sa Adolfom Hitlerom, jer je pravoslavlje ideologija koja je stvorena na nepostojećem nacionalizmu Svetog Save, jer Sveti Sava nikad se nije bavio u svojim tipicima nacionalizmom, niti je pominjao uopšte Srbe termin, tako da je to potpuno jedna izmišljena konstrukcija da je Sveti Sava bio nacionalista i da je svetosavlje nastalo na osnovu njegovog nacionalizma. Poznato je takođe da je Nikolaj Velimirović, koji se smatra jednim od glavnih duhovnika crkve Srbije, da je bio ideolog pokreta Dimitrija Ljotića i Najdanović koji je bio tvorac tog termina svetosavlje. U toku Drugog svjetskog rata crkva Srbije je apsolutno podržala četnički pokret, radi se o nečemu što mi u žargonu zovemo nokat i meso, tako da nimalo ne čudi što se pjevaju četničke pjesme, što se pjevaju pjesme koljačima - istakao je Jovanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZkOiDUfFTlc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jovanović: Šta bi rekli Joanikije i ostala gospoda da je Karađorđević podigao mauzolej na Lovćenu

There is a real possibility that Montenegro could become a member state in 2028, not only because of the solid progress it has made, but also because the European Union, from a geopolitical perspective, has a need to secure the integration of the Western Balkans - said British historian and professor at De Montfort University in Leicester, Dr Kenneth Morrison, in an interview with Portal ETV. We spoke with Professor Morrison about Montenegro’s progress in European integration and its position within the broader European context, turbulent developments at the global level, as well as his new book „Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce?“, which was recently presented to the Montenegrin public and which he co-authored with Boston University professor Vesko Garčević.&nbsp; Portal ETV: As someone who has closely followed political developments in Montenegro for many years, how would you assess the performance of the current parliamentary majority? Do you see its heterogeneity at this moment as an advantage or a drawback? MORISON: Montenegro faces challenges, like any other European country. However, although internal challenges and political crises of varying intensity are constantly present, Montenegro remains one of the most stable countries in the Western Balkans and the only one with realistic prospects of joining the European Union in the coming years. From the perspective of an external observer, I am optimistic about Montenegro’s future, because if we distance ourselves from the often overheated internal political situations and events, the country’s overall direction of travel is more favourable compared to its neighbours. The heterogeneity of the government is both an advantage and a risk. This government, led by Movement Europe Now (Pokret Evropa sad), is very diverse and difficult to keep together, although it has managed to do so since 2023. The most recent decision by the Democratic People's Party (Demokratska narodna partija) to leave the government and the ruling coalition in Podgorica, over issues such as language, citizenship and state symbols, is nothing particularly new and should be viewed as part of Montenegro’s internal political dynamics, which will remain a permanent factor. Nevertheless, it highlights the difficulties of forming a coalition government composed of parties with quite different political agendas. Governing through coalitions is always demanding, but in the absence of political parties that can independently secure a parliamentary majority, a coalition government remains the only possible path. And while such a model can lead to occasional rifts, it can also encourage better cooperation, compromise and greater transparency - at least in theory. Portal ETV: How do you assess Montenegro’s progress on its path towards membership in the European Union? MORISON: It now appears likely that Montenegro will be the next member of the European Union, and the recent closure of a further five negotiating chapters represents an additional positive step in that direction. The only question is when this will happen. The year 2028 seems the most plausible date, but we have found ourselves in similar situations before, with deadlines continually being pushed into the future. This time, however, I believe there is a real possibility that Montenegro could become a member state in 2028, not only because of the solid progress it has made, but also because the European Union, from a geopolitical perspective, has a need to ensure the integration of the Western Balkans. Montenegro’s success in this process would be a strong signal to other countries in the region aspiring to membership that the enlargement policy is still alive. However, the question remains whether there is genuine readiness among citizens of EU member states for further enlargement at a time when they themselves are facing numerous challenges. Moreover, the European Union that Montenegro may eventually join is significantly different from the one that existed when the Stabilisation and Association Agreement (SAA) entered into force in 2010. In the meantime, Brexit has occurred (with the United Kingdom having been one of the stronger advocates of enlargement within the EU), divisions have emerged within the Union over the war in Ukraine, and anti-EU political parties have strengthened in many member states. Accession to the European Union is the right strategic goal for Montenegro, but it will not be a miracle cure for all the problems the country faces. Portal ETV: You have also extensively researched church-state relations, particularly in the Balkans. How would you define today the relationship between the Church - primarily the Serbian Orthodox Church - and the Montenegrin state? MORISON: The Serbian Orthodox Church represents a significant factor in Montenegrin social and political life, although the degree of its influence has varied over time. During the 2020 religious processions, it played a clearly expressed role in shaping the political climate that led to the fall of the Democratic Party of Socialists (Demokratska partija socijalista) in August of that year. After the death of Metropolitan Amfilohije and the signing of the Basic Agreement in 2022, its activity in the public sphere became somewhat more restrained, although it is not difficult to observe that the influence of the Serbian Orthodox Church in Montenegro has increased in recent years. It is undoubtedly a more visible and assertive institution than it was, for example, two decades ago. At the same time, the influence of the Montenegrin Orthodox Church (MOC) has weakened, which made it particularly interesting to read this week statements by Russia’s foreign intelligence service, the SVR, accusing the Ecumenical Patriarchate and Patriarch Bartholomew of „sowing discord“ within the so-called „Russian Orthodox world“ through cooperation with the governments of the Baltic states, and alleging that the Ecumenical Patriarch is preparing to grant autocephaly to the Montenegrin Orthodox Church as a form of retaliation against the Serbian Orthodox Church. Therefore, although these processes are not always visible in everyday political life, the question of the role of the Serbian Orthodox Church in Montenegro, as well as the issue of the autocephaly of the Montenegrin Orthodox Church, remain extremely important and sensitive topics. Portal ETV: Let us turn briefly to the broader European context. How do you assess the threat that Russia poses to Europe’s stability, and do you see disagreements within NATO itself? MORISON: We are witnessing a period of pronounced geopolitical turbulence, and what we experienced during the first two weeks of 2026 is enough to make even those inclined to a more relaxed view of such situations feel concerned. The threat of a wider European war is probably more pronounced than at any time since the end of the Second World War. A peaceful resolution to the war in Ukraine, despite the efforts of the United States and the European Union, still appears very distant, and Russia has made it clear that it would consider any deployment of European troops in Ukraine to monitor a ceasefire as a hostile act, and that such forces would be legitimate military targets. Furthermore, the ability of European states to enter into an open conflict with Russia is questionable, particularly given the evident tensions within the transatlantic partnership and the views of the U.S. administration on Europe expressed in the recently published National Security Strategy. In addition, the populations of European countries are not sufficiently prepared for such a scenario, although citizens of Poland and the Baltic states may be more aware of the threat and psychologically more prepared than others. Although we all hope that a direct, kinetic war will be avoided, we cannot ignore the fact that NATO, and especially its European members, are already engaged in a kind of „shadow war“ or „grey zone“ conflict with Russia, in which cyberattacks, covert operations, espionage, disinformation campaigns, economic pressure and destabilisation activities have become almost routine. There are also serious concerns about the future of NATO, which would be deeply shaken by any U.S. moves regarding Greenland, given that the Alliance has been the cornerstone of European security for almost eight decades. As for the impact of these processes on Montenegro, it is almost certain that it is not spared, although it is not an exception but part of a broader geopolitical chessboard and a state with a certain geostrategic significance. Accordingly, Montenegro is as vulnerable as other countries, as it cannot remain immune to these global processes. In any case, there are numerous potential flashpoints that could lead to far greater instability, but we must hope that reason will prevail and that a wider, direct war will be avoided. Europe must not, as it did in the summer of 1914, unknowingly step into catastrophe, although the current geopolitical crisis bears more similarities to the 1930s. Still, I hope that the darkest lessons of the conflicts of the 20th century will be taken into account - which is why, as a historian, I cannot stress enough the importance of studying history among younger generations, because, whether we like it or not, we sometimes remain trapped in its patterns.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260116220140_66c3fad336b41b1190d58758323ff4b076afde2c38feb35bffe5a08ef2dc302a" data-rendition-name="original" width="852" height="1278" loading="lazy" alt="KNJIGA"> </figure>  Portal ETV: Your new book, which you co-authored with Professor Vesko Garčević, „Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce?“, was recently presented in Podgorica. Can you tell us more about the book, the period it covers, and the key moments you identify in the turbulent relationship between the two countries? MORISON: The book that Professor Vesko Garčević and I wrote essentially represents an analysis of how Montenegro and Serbia converged and diverged from the late 1980s onward. We address several key moments - from the „anti-bureaucratic revolution“ and the fall of the Montenegrin League of Communists, the breakup of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and the creation of the Federal Republic of Yugoslavia in 1992, through the internal divisions within the Democratic Party of Socialists (DPS) in 1997, to the referendum on Montenegro’s independence in 2006. A significant part of the book focuses on the (often complex) bilateral relations between Podgorica and Belgrade, the divergence of the two states’ foreign policy approaches since then, with particular attention to the recognition of Kosovo, NATO and EU membership, and relations with countries such as Russia and China. The book also includes an analysis of the role played by the Serbian Orthodox Church in Montenegro. As we approach the marking of two decades since the restoration of Montenegrin independence, we considered it necessary to document the trajectory of this relationship and reflect on the turbulent four decades that have shaped both Montenegro and Serbia.

Božena Miljić

Morrison: EU accession is the right strategic goal for Montenegro, but it is not a miracle cure for all the problems the country faces

Kompletna dokumentacija o okolnostima smrti bogoslova u Crkvi Srbije Milića Blažanovića, u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine, dostavljena je na međunarodnu forenzičku analizu – kazao je Portalu ETV bivši đakon ove vjerske zajednice Bojan Jovanović koji se godinama bori da užasavajući slučajevi pedofilije u Crkvi Srbije dobiju sudski epilog. On je kategoričan da je Blažanović od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende i da se tada devetnaestogodišnji mladić nije ubio, kako je to saopštila zvanična istraga, već da je surovo ubijen. <h2>AUTORITET - PARAVAN ZA DUGOTRAJNO ZLOSTAVLJANJE </h2> - Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja paradigmatičan primjer načina na koji institucionalna zatvorenost i autoritet mogu da posluže kao paravan za dugotrajno zlostavljanje i nasilje. Prema raspoloživoj dokumentaciji, dijete je duži vremenski period bilo izloženo kontinuiranom psihičkom pritisku, izolaciji, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, što je stvorilo stanje potpune zavisnosti, straha i nemogućnosti da potraži pomoć – kaže Jovanović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_80550b222afd0482b1c5dc28e4f711a09fae2fcd35a7eced05fd3b5416b8f889.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250517070548_80550b222afd0482b1c5dc28e4f711a09fae2fcd35a7eced05fd3b5416b8f889" data-rendition-name="original" width="952" height="588" loading="lazy" alt="Vasilije Kačavenda"><figcaption>BRUTALNI SILEDŽIJA: Vasilije Kačavenda</figcaption></figure>  Dokumentacija koja je proslijeđena na forenzičko vještačenje, dodaje on, obuhvata i svjedočenja, interne zapise, vremenske linije događaja, kao i materijalne tragove koji omogućavaju rekonstrukciju posljednjih dana i sati života đeteta. - Upravo takva rekonstrukcija razotkriva pokušaje prikrivanja, propuste u reagovanju odgovornih lica i moguće saučesništvo kroz ćutanje ili pasivnost. Upućivanje predmeta na nezavisno forenzičko vještačenje i uključivanje međunarodnih institucija predstavlja presudan trenutak, jer se time slučaj izmješta iz okvira lokalne kontrole i institucionalne samoodbrane. Standardi koji se primjenjuju u saradnji sa međunarodnim istražnim tijelima omogućavaju da se svaki dokaz obradi prema jasnim protokolima, čime se sprječava selektivno tumačenje ili odbacivanje nepovoljnih nalaza – ističe Jovanović. U ovakvim slučajevima, kaže on, forenzika ne razotkriva samo neposrednog izvršioca, već i širi sistem odgovornosti: ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje. <h2>FORENZIKA – GLAS ĐETETA KOJE VIŠE NE MOŽE DA GOVORI</h2> - Upravo ta dimenzija čini ovaj slučaj posebno teškim i društveno relevantnim. U situaciji u kojoj je žrtva ubijena, forenzički dokazi postaju njen jedini glas. Oni svjedoče o trpljenju, vremenu, mjestu i načinu nasilja, ali i o okolnostima koje su omogućile da se ono nastavi. Zbog toga forenzičko vještačenje u ovom slučaju nije samo dokazni postupak, već i moralna obaveza - prema djetetu, ali i prema potencijalno drugoj djeci koja bi mogla biti izložena istom obrascu nasilja – naglašava Jovanović. Ako se ovaj slučaj sagleda kroz Maslovljevu hijerarhiju potreba, objašnjava on, jasno je da su đetetu bile uskraćene najniže i najosnovnije potrebe: fizička sigurnost, zaštita i osjećaj da nije ugroženo.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026011607014_547dc321dc65fe572b4d4915c9dba68c0aa1bf718c9774a32ef1ab3e07767b02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2026011607014_547dc321dc65fe572b4d4915c9dba68c0aa1bf718c9774a32ef1ab3e07767b02" data-rendition-name="original" width="4048" height="2272" loading="lazy" alt="Manastir Papraća u Bosni i Hercegovini"><figcaption>Manastir Papraća u Bosni i Hercegovini (Photo: Dokumentovano.ba)</figcaption></figure>  - Kada dijete bude ubijeno u okruženju koje bi po definiciji trebalo da garantuje sigurnost i brigu, dolazi do potpunog sloma sistema vrijednosti, ne samo pojedinačnog već i društvenog. Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja test zrelosti institucija i društva u cjelini. Forenzičko vještačenje je jedini mehanizam koji može da presiječe lanac poricanja, relativizacije i institucionalne zaštite počinilaca. Istina utvrđena dokazima nije čin osvete, već preduslov pravde i minimalni uslov da se spriječi ponavljanje ovakvih zločina. Društvo koje ne dozvoli da forenzika govori u ime najranjivijih prihvata saučesništvo; društvo koje insistira na dokazima bira odgovornost, čak i kada je istina teška i razorna – zaključio je Jovanović. <h2>INTERPOL ISTRAŽUJE ZLOČIN</h2> Bivši đakon Crkve Srbije Bojan Jovanović duže od decenije pokušava da dokaže da je Blažanović brutalno ubijen. U maju prošle godine je na zahtjev Interpola, o čemu je Portal ETV pisao, dao izjavu u beogradskoj policiji, kada je iskazao nadu da će uznemirujuće informacije koje decenijama zataškavaju Crkva Srbije i pravosudni organi u Srbiji i Bosni i Hercegovini o užasavajućim slučajevima pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici konačno biti rasvijetljene. Prema zvaničnoj verziji, kako smo pisali, tada 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je tadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026011607014_7b36c185cd6aa7710d01bc5f2f539c3c27c6e0be4169a3b8e4dfa1d4c4f96867.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2026011607014_7b36c185cd6aa7710d01bc5f2f539c3c27c6e0be4169a3b8e4dfa1d4c4f96867" data-rendition-name="original" width="468" height="316" loading="lazy" alt="Milić Blažanović"><figcaption>Milić Blažanović(Photo: Dokumentovano.ba)</figcaption></figure>  U to vrijeme, pisali smo, Jovanović je služio upravo kod Kačavende, a nekoliko godina nakon zločina pred srpskim i BiH pravosuđem pokrenuo je više postupaka, ali uzalud. Uzaludni su ostali i pokušaji da privoli velikodostojnike ove vjerske zajednice da reaguju na pedofiliju. U izjavi koju je 12. maja prošle godine dao inspektorima beogradske policije, ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je, kako je kazao, još kao dječak došao u manastir. Svjedočio je da mu je svještenik koji je služio u manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom, kako je ispričao Jovanoviću, začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija... I Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća ubrzo poslije zločina, jer su znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen. Kačavenda je penzionisan tek 2013, iako je Crkvi Srbije 2012. dostavljen video snimak na kojem se vidi kako seksualno opšti sa jednim dječakom. Tek kada su se u javnosti pojavili i drugi snimci on je penzionisan. U junu 2024. godine episkop šumadijski Jovan odlikovao je Kačavendu ordenom šumaričkih mučenika?! Jovanović je tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović. Dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju pedofilije u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije Jovanović je dostavio i crnogorskom tužilaštvu.

Kaćuša Krsmanović

Jovanović: Saznaće se ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje

Neki inostrani mediji nastavljaju da komentarišu saopštenje ruske Vanjske obavještajne službe (SVR), koja je prekjuče, 12. januara izašla u javnost sa popisom teških diskvalifikacija protiv vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja, te procjenom, između ostalih:
„Kako bi zadao udarac ‘posebno tvrdoglavoj’ Srpskoj pravoslavnoj crkvi, namjerava dati autokefaliju nepriznatoj ‘Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi’”.
„Novi koordinisani i drski napad ruske SVR protiv vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja prevazilazi sve prethodne granice političke vulgarnosti i ‘crkvene’ drskosti. SVR – državno tijelo, koje je očigledno sada preuzelo i ‘crkvene dužnosti’, optužuje Njegovu Svesvetost za navodnu saradnju sa britanskim tajnim službama i organizovanje planova za narušavanje ruskoga crkvenog uticaja u Ukrajini, Baltiku i na Balkanu”, piše „Φως Φαναρίου” (fosfanariou.gr), portal blizak Vaseljenskoj patrijaršiji.
„Ovo nije prvi put da Moskva pokušava da cilja Vaseljenskog Patrijarha grubim lažima, teorijama zavjere i vulgarnim karakterizacijama. Ali ovoga su puta čak i najmračnija vremena crkvenoga raskola prevaziđena. Uključivanje državnih službi u napade na Majku-Crkvu Carigrada upravo pokazuje paniku i pad crkvenoga sistema koji je postao pratnja autoritarnoga režima”.
„Φως Φαναρίου” piše da „Vartolomej, uvijek posvećen cilju pravoslavnog jedinstva, nikada nije djelovao po političkim kriterijumima; on je duhovni otac svih, nepokolebljivi branilac kanoničnosti, slobode pomjesnih crkava i ekumenskoga služenja Fanara, koje ne podliježe pritisku, niti se predaje geopolitičkim interesima”.
„Uprkos kontinuiranim napadima od 2018. godine – kada je kanonska autokefalija data Ukrajinskoj crkvi – Fanar je izabrao tišinu dostojanstva, umjesto puta sukoba. Isto čini i danas! Smiren, ali nepokolebljiv stav patrijarha Vartolomeja ukazuje ne na slabost, već na snagu i herojsku izdržljivost. Istrajnost, koja proizilazi iz Predanja, Vjere i Svjedočanstva Crkve kroz vijekove. Njegova Svesvetost stoji tamo đe ga je Božja Promisao postavila: kao Prvi među jednakima, bez svjetovnih zavisnosti, bez ‘leđa moći’, već po Božjoj milosti i sa svjedočanstvom Krsta”.
„Neka Moskva i njezini dvorjani bjesne”, poručuje „Φως Φαναρίου”.
„Patrijarh Vartolomej, sa svojim nenadmašnim etosom, svojim duhovnim sjajem, svojim univerzalnim prihvatanjem i srcem vazda okrenutim ka jedinstvu i ljubavi, nastaviće da služi Vaseljeni”.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 1223px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 89.6958%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fstorage-dev.medialib.dev%2Fmedia%2Fantenam%2F2026%2F01%2F14%2F1768375445xhatuf61mofh84vn.jpg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
„Napad Moskve na Vaseljenskog Patrijarha je sve samo ne slučajan”, ocjenjuje „Newsbomb” (newsbomb.gr).
U tekstu pod naslovom „Fanar - Moskva: Novi ‘raskol’ u pravoslavlju – Spor oko Crkve u Crnoj Gori” i podnaslovom Prema ruskoj strani, glavna meta Vartolomeja je Srpska pravoslavna crkva”, ovaj grčki portal citira:
„Vaseljenska patrijaršija, kao prva po časti, eksplicitno je priznala autokefaliju (αυτοκεφαλία) Pravoslavne crkve u Crnoj Gori (Ορθόδοξης Εκκλησίας του Μαυροβουνίου), što je dokumentovano u Sintagmi (Σύνταγμα), zvaničnom spisku autokefalnih pravoslavnih crkava, izdatom 1855. godine u Atini: tu je Pravoslavna crkva u Crnoj Gori navedena kao autokefalna sa brojem 9. Taj dokument jasno zahtijeva od Crkve da poštuje kanonska pravila i samostalno reguliše unutrašnju strukturu u oblasti svoje jurisdikcije”.
„Nije malo onih koji vjeruju da će Fanar učiniti u Crnoj Gori ono što je uradio sa Ukrajinskom crkvom, što je izazvalo reakciju Moskve do tačke prekida zajedništva”, piše „Newsbomb”.
---
Razrađujući SVR teze iz prekjučerašnjeg saopštenja, srpske „Вечерње новости”, glasilo Vučićeve propagande, lansiraju „stručnjaka za crkveno pravo” dr Zorana Čvorovića koji – naglašavajući pośete Fanaru dvojice predśednika Crne Gore, Đukanovića i Milatovića – tvrdi da „Fanar, odnosno Zapad kao njegov nalogodavac, nikada nije odustao od ideje formiranja autokefalne Crkve u Crnoj Gori”.
„Uvijek u nekim nezgodnim situacijama, uz podršku lokalnih političkih vlasti u Crnoj Gori, ono što nam se danas čini nemogućim može da postane moguće. SVR Rusije svakako raspolaže sa više podataka nego što mi imamo, tako da ovu informaciju treba uzeti u obzir”, prenose „Вечерње новости”.
---
Prema komentaru koji objavljuje „HuffPost” (huffingtonpost.gr) – još jedan portal na grčkome – „spor oko autokefalije Ukrajinske pravoslavne crkve je dugotrajan i složen, pri čemu Carigrad traži nezavisnost za ukrajinsku crkvenu zajednicu, a Moskva snažno reaguje, smatrajući da gubi kontrolu nad tradicionalnim crkvenim regionima slovenskoga pravoslavlja”.
„Novo saopštenje SVR uklapa se u ovaj širi kontekst i odražava tenzije koje vladaju ne samo na vjerskom nivou, već i na geopolitičkom. Kritike patrijarha (Vartolomeja) uključuju i optužbu da promoviše destabilizaciju u regionima u kojima Moskva održava snažan crkveni uticaj, i da patrijarhove akcije pojačavaju vanjske sile koje žele da ograniče sferu uticaja Rusije”.
„Pitanje autokefalnosti u Crnoj Gori, dešavanja u Ukrajini i akcije u baltičkim zemljama oslikavaju intenzivnost sukoba između Carigrada i Moskve, sa Vaseljenskim Patrijarhom u centru konfrontacije. Očekuje se da će eskalacija uticati ne samo na crkvene odnose u Evropi, već i na geopolitičku ravnotežu u regionu, jer Rusija pokušava da održi svoj uticaj i spriječi dalje ’gubitke’ u oblasti pravoslavlja”.
Tekst objavljen na <a href="https://www.antenam.net/clanak/fanar-vs-moskva">portalu Antena M.</a>

Fanar vs. Moskva

Američki glumac Erik Dejn, najpoznatiji po ulozi doktora Marka Slouna u seriji “Uvod u anatomiju”, preminuo je u 53. godini, potvrdila je njegova porodica.
Dejn je prošle godine javno saopštio da boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), progresivne neurološke bolesti koja utiče na motorne neurone i dovodi do postepenog gubitka mišićne funkcije.
U mjesecima nakon dijagnoze govorio je o značaju podrške oboljelima i potrebi za većim ulaganjima u istraživanja.
Pored „Uvoda u anatomiju“, Dejn je ostvario zapažene uloge i u seriji “The Last Ship”, gdje je tumačio komandanta mornaričkog razarača u postapokaliptičnom okruženju, kao i u HBO ostvarenju “Euphoria”, u kojem je igrao kompleksnu i mračnu očinsku figuru.
Rođen 1972. godine u San Francisku, karijeru je započeo tokom devedesetih, a tokom više od dvije decenije rada ostavio je trag u televizijskoj produkciji i popularnoj kulturi.

Preminuo glumac Erik Dejn, zvijezda serije ''Uvod u anatomiju''

Trampova administracija je obavijestila Kongres o svojoj namjeri da nastavi sa planiranjem mogućeg ponovnog otvaranja ambasade SAD u Damasku, koja je zatvorena 2012. godine tokom sirijskog građanskog rata, izvještava Asošijejted pres.
U obavještenju kongresnim odborima početkom ovog mjeseca, koje je dobila Asošijejted pres, Stejt department je izrazio svoju „namjeru da postepeno pristupi mogućem ponovnom otvaranju ambasade u Siriji". Prema dokumentu od 10. februara, finansiranje ovih planova počeće za 15 dana, odnosno sljedeće nedjelje. Međutim, ne postoji vremenski okvir za njihov završetak, niti za mogući povratak američkog osoblja u Damask sa punim radnim vremenom.
Administracija razmatra ponovno otvaranje ambasade od prošle godine, ubrzo nakon svrgavanja dugogodišnjeg sirijskog lidera Bašara el Asada u decembru 2024. To je bio prioritet za Toma Baraka, ambasadora predsjednika Donalda Trampa u Turskoj i njegovog specijalnog izaslanika za Siriju.
Barak se zalagao za značajno poboljšanje odnosa sa Sirijom i njenim novim rukovodstvom koje predvodi bivši pobunjenički lider Ahmad el Šar. Uspješno se zalagao za ukidanje američkih sankcija i reintegraciju Sirije u regionalnu i međunarodnu zajednicu. Prošlog maja, Barak je posjetio Damask i podigao američku zastavu na kompleksu ambasade, iako još nije bio zvanično otvoren.
Istog dana kada je Kongres obaviješten, Barak je pohvalio odluku Sirije da se pridruži koaliciji koja se bori protiv militantne grupe Islamska država. Ovo dolazi u trenutku kada se američka vojska povukla iz male, ali važne baze na jugoistoku zemlje i još uvijek postoje značajni problemi između sirijske vlade i kurdske manjine.
- Regionalna rješenja, podijeljena odgovornost. Sudjelovanje Sirije na sastanku koalicije protiv ISIL-a u Rijadu označava novo poglavlje u kolektivnoj sigurnosti - izjavio je Barak. Planovi za ponovno otvaranje ambasade su tajni, a Stejt department je odbio komentarisati detalje, potvrdivši samo da je obavijest poslana Kongresu.
Sličan „postupni" pristup Stejt departmentu primijenio je i u planove za ponovno otvaranje američke ambasade u Karakasu u Venecueli, nakon američke vojne operacije kojom je u jahuaru svrgnut bivši predsjednik Nikolas Maduro. Taj pristup uključio je raspoređivanje privremenog osoblja koje je boravilo i radilo iz savremenih objekata.

SAD planira ponovno otvaranje ambasade u Damasku

Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su danas ljudsku, moralnu i političku satisfakciju, poručio je lider SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.
Kako navodi, odluka Apelacionog suda nije potvrda njihove nevinosti, jer se od prvog dana to znalo, ali je potvrda krivice onih koji su ih progonili.
- Probali su sudovima da ih politički eliminišu, ali je narod na izborima eliminisao progonitelje. Mandiću i Kneževiću želim porodičnu sreću i uspjeh u političkom djelovanju- poručio je Dodik na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fmiloraddodik%2Fstatus%2F2024929467848630695%3Fs%3D46&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Dodik: Odluka Apelacionog suda nije potvrda nevinosti Mandića i Kneževića već krivice onih koji su ih progonili

Crnogorske odbojkaške selekcije do 18 godina ostvarile su polovičan učinak na otvaranju Zimskog kupa nacija u Pordenoneu.
Odbojkaši su savladali Egipat 3:1 (25:17, 23:25, 25:18 i 25:23), dok su odbojkašice selekciju iz iste države pobijedili 3:2 (26:24, 22:25, 25:15, 14:25 i 15:12).
U popodnevnom meču ekipa Miljana Boškovića izgubila je od Njemačke nakon velike borbe i preokreta, 3:2 (25:16, 17:25, 16:25, 25:20 i 15:9), dok su izabranice Milana Miloševića poražene maksimalnim rezultatom od rivalki iz iste države, 3:0 (25:19, 25:18 i 25:23).
U subotu obje crnogorske selekcije igraće sa &nbsp;Hrvatskom i nastaviti borbu za polufinale turnira.

Tag: spc