Uznemirujuće informacije koje decenijama zataškavaju Crkva Srbije i pravosudni organi u Srbiji i Bosni i Hercegovini o užasavajućim slučajevima pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici mogle bi konačno da budu potpuno rasvijetljene zahvaljujući Interpolu, koji se, sudeći prema riječima bivšeg đakona Bojana Jovanovića, zainteresovao za slučaj ubistva bogoslova Milića Blažanovića u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine. Jovanović duže od decenije svjedoči da je Blažanović brutalno ubijen. - Interpol istražuje Kačavendin zločin – kazao je on Portalu ETV, ističući da je 12. maja, na zahtjev ove organizacije, dao novu izjavu beogradskoj policiji o saznanjima koja ima o ovom zločinu. Prema zvaničnoj verziji, tada 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je tadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine. U to vrijeme Jovanović je služio upravo kod Kačavende, a nekoliko godina nakon zločina pred srpskim i BiH pravosuđem pokrenuo je više postupaka, ali uzalud. Uzaludni su ostali i pokušaji da privoli velikodostojnike ove vjerske zajednice da reaguju na pedofiliju. U izjavi koju je 12. maja dao inspektorima beogradske policije ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je, kako je kazao, još kao dječak došao u manastir. Kazao je da je Kačavenda seksualno zlostavljao Blažanovića, najčešće „u svom dvoru u Doboju“. Na dan zločina, kako je rekao, on je sa Kačavendom bio prvo na krštenju, a onda su pošli u Doboj, a sjutradan, kada su prolazili pored Manastira Papraća, Kačavenda nije želio da svrati.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250517070548_c3726101fcd472eed29980661220faa692fdc130c03b7d843a86ff3b2813f0b3" data-rendition-name="original" width="512" height="512" loading="lazy" alt="Bojan Jovanović"><figcaption>NE ODUSTAJE: Bojan Jovanović(Photo: Privatna arhiva)</figcaption></figure>  Svjedočio je i da mu je svještenik koji je služio u tom manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom, kako je ispričao Jovanoviću, začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija... I Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća ubrzo poslije ovog zločina, jer su znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen. Duže od decenije traje Jovanovićeva borba da Kačavenda i njegovi pomagači odgovaraju za ovaj zločin. Kada je 2012. Crkvi Srbije dostavljen video snimak na kojem se vidi kako Kačavenda seksualno opšti sa jednim dječakom, on je podnio ostavku, ali se ubrzo predomislio, pa ga je Crkva penzionisala tek 2013. kada su u javnost izašli i drugi njegovi snimci. U junu prošle godine Kačavendu je episkop šumadijski Jovan odlikovao u Kragujevcu ordenom šumaričkih mučenika?! Jovanović je kategoričan da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit Joanikije Mićović. - ...godinama prikrivaju episkope i sveštenike ove crkve – pedofile koji su uništili život desetinama dječaka i djevojčica koji su, listom, spas od ličnih, porodičnih tragedija potražili u crkvi, a umjesto toga postali žrtve brutalnih zločina – kazao je Jovanović u razgovoru za Pobjedu u maju 2021. godine.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250517070548_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250517070548_eb9d50fa7560a63207e3efc271e512fc4b7045b42a6dbec3092c53b1daa6426f" data-rendition-name="original" width="758" height="506" loading="lazy" alt="Joanikije"><figcaption>PRIKRIVAO PEDOFILE: Joanikije Mićović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Te godine iz štampe je izašla njegova knjiga „Ispovest kako smo ubili Boga“, u kojoj piše o ovim zločinima. Dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju pedofilije u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije Jovanović je dostavio i crnogorskom tužilaštvu. Kategoričan je da je Joanikije Mićović učestvovao sa episkopima u zataškavanju seksualnog zlostavljanja i navodnih slučajeva podvođenja maloljetnika u Cetinjskom i Manastiru Dajbabe. - Decenijama se u SPC svako malo osnivaju komisije da istražuju slučajeve pedofilije, ali oni ih formiraju ne da bi procesuirali te predmete, nego da bi sakupili što više dokaza koje treba sakriti, da bi se na žrtve potom pravio pritisak da promijene iskaze. Bave se ucjenama, prijetnjama, podmićivanjem – kazao je ranije Jovanović. Svoju bitku protiv seksualnih predatora u Crkvi Srbije i onih koji ih prikrivaju Bojan Jovanović uspio je da internacionalizuje – pa je imao izlaganja u Ujedinjenim nacijama, Evropskom parlamentu, brojnim međunarodnim konferencijama.

Kaćuša Krsmanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Jovanović: Interpol istražuje Kačavendin zločin

Srpska pravoslavna crkva je politički element u našoj stvarnosti, oni više ne poštuju vjeru - ocijenio je reditelj i predsjednik Dukljanske akademije nauka i umjetnosti Blagota Eraković.
On je, gostujući u emisiji Na kraju dana na Televiziji E, podvukao da su u SPC zanemarili svoje osnovne dužnosti.
- Neko od pametnih ljudi je rekao da ne vjeruje da Amfilohije vjeruje u boga. Prosto su zanemarili svoje osnovne dužnosti, bore se te da se što više crkava napravi, te da se uvede vjeronauka u škole, u multinacionalnu državu, gdje imaju 4 vrlo značajne religije - rekao je on.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti je objavila reagovanje povodom revizije istorije, dvije sedmice poslije skandalozne izjave mitropolita SPC Joanikija. Tada prvenstveno jer nijesu politička partija pa da, kako je rekao, da moraju odmah reagovati, ali i jer su čekali da vide kako će se izjasniti subjekti koji su dužni da reaguju.
- Niko se nije čuo, niko nije reagovao! Mi nemamo namjeru ni sa kim da ratujemo, nikoga da prozivamo, nema potrebe nikakve, prozvali su sami sebe. Onda smo napravili to saopštenje koje se poziva na Zakon o krivičnom postupku, u članu 370 doslovno piše govor mržnje, to je i prepravljanje istorije. To koliko se zalijeću na ovo malo jadne Crne Gore, mislim za mene najljepše zemlje na svijetu, ali moram je nazvati jadnom zato što je napadnuta evo već punih 100 godina iz svih mogućih oružja - rekao je Eraković.
Manje zemlje a da ima bogatu istoriju kao Crna Gora, smatra Eraković, nema nigdje. Sa sličnim se primjerom nije susreo, kako kaže, u 80 godina svog života.&nbsp;
Ukazao je da je ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju 5. septembra 2021. godine bio potpuno antihrišćanski čin - jer je silom htio da se ustoliči u Cetinjski manastir.
- Isus Hristos u Bibliji kaže doslovno ,,moja crkva je tamo gdje sam ja”. Šta dalje od toga treba? Mogao se proglasiti za mitropolita na livadi, a kamoli u Hram Hristovog vaskrsenja ili Hram sv.Vladimira u Baru. Helikopteri, ćebad koja zadržavaju metke i tako dalje, u predvorju Cetinjskog manastira su bilo naoružani do zuba”- istakao je Eraković.
Za svakoga ko zdravo razmišlja bitnija je istorija, smatra Eraković, od bilo kakvih sporazuma, ali dnevna politika je, cijeni on, zavela sve - pa samim tim i crkvu.
- Ovo što oni izjavljuju, mitropolit, sveštenik Femić i drugi, to je politička rabota. Gospodin Joanikije je bio u Lijevče polju, vjerovatno su sve oko njega bili potomci četnika i da bi dobio kao dobar političar malo više ugleda on je počeo da hvali Pavla Đurišića… Ja sam 1944. godište, ja se sjećam mladih ljudi koji su išli do Austrije, iz Austrije su ih Englezi vratili Sloveniji, tako je nastao Zidani most. Nijesu Englezi htjeli da čuju da ih prime, zato što su znali da su bili fašisti, da su uništavali svoj narod. Crkva, pogotovu Srpska pravoslavna crkva je politički element u našoj stvarnosti, oni više ne poštuju vjeru. Neko od pametnih ljudi je rekao da ne vjeruje da Amfilohije vjeruje u boga. Prosto su zanemarili svoje osnovne dužnosti, bore se te da se što više crkava napravi, te da se uvede vjeronauka u škole, u multinacionalnu državu, gdje imaju četiri vrlo značajne religije - zaključio je Eraković.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DV2kkRUZrTfQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

Eraković: Crna Gora je napadnuta evo već punih 100 godina iz svih mogućih oružja

Anketni odbor je podržao prijedlog da bivši premijer Duško Marković bude saslušan u ponedjeljak. Sjednica odbora je zakazana za ponedjeljak u 11 sati.
Članovi odbora sada će sačekati na Markovićev odgovor, a bude li pozitivan, nova sjednica slijedi tokom prvog dana predstojeće sedmice.
Pored toga, članovi odbora izglasali su i da se bave slučajem bombaškog napada iz 1998. godine, za koji poslanici DPS-a tvrde kako je meta bio Milo Đukanović, ali i slučajevima ubistva Saše Raonića, prebijanja Rajka Cerovića i Miška Đukića.
U Skupštini je u toku druga sjednica Anketnog odbora koja se bavi postupanjem državnih organa povodom slučajeva politički motivisanih ubistava i fizičkih napada i prebijanja novinara..
Predsjednik DNP-a i poslanik Milan Knežević je istakao kako je Marković tokom duže vremena bio i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, te da bi saslušanje moglo biti organizovano već u ponedjeljak.
- Trebalo bi saslušati kakve informacije ima o ubistvima na Pavla Bulatovića, Duška Jovanovića, Darka-Belog Raspopovića, Gorana Žugića, Miloša-Miška Krstovića, Mladena Klikovca, Blagote-Baje Sekulića i Srđana Vojičića", kazao je, između ostalog, Knežević - kazao je Knežević.&nbsp;
Poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter uputio je prijedlog da Anketni odbor u razmatranje uzme i slučaj postavljanja crkve na Rumiji, ali i pokušajem bombaškog napada iz 1997. godine, tokom predsjedničkih izbora u Crnoj Gori. Huter je istakao kako su postojale indicije da je tada meta bio predsjednički kandidat Milo Đukanović
- Tada se dogodio napad na komandanta SAJ-a, a sve je bilo odrađeno u režiji srpske obavještajne službe. Postoje informacije koje ukazuju da je ta služba sve organizovala - naglasio je Huter.
<h2>Knežević: Prvo pitanje nije za ovo mjesto, drugo da razmotri stručna služba</h2>
Knežević je kazao kako je protiv prvog prijedloga.
- Anketni odbor je formiran sa jasnom formulacijom da se istraže ubistva i politički napadi, a tema koju ste kandidovali može biti na nekom drugom skupštinskom forumu i nemam nikakav problem - dodao je on.
Što se drugog slučaja tiče, Knežević je kazao kako treba zatražiti mišljenje stručne službe odbora, a ako bude pozitivno - da nema problema sa tim.
<h2>Nikolić: Zašto stručna služba time da se bavi, sumnja je da je tada meta bio Đukanović</h2>
Andrija Nikolić (DPS) upitao je zašto bi se stručna služba bavila slučajem u kojem je, kako je naveo, bilo indicija da je meta bio predsjednički kandidat.
- Zašto bi stručna služba davala mišljenje u odnosu na nešto što je sličan slučaj kao i jedan koji smo delegirali i koji ovaj odbor treba istražiti. Postoji sumnja da je neko tada htio da liši života tadašnjeg predsjedničkog kandidata, a fizički je ranio tadašnjeg čelnika SAJ-a - rekao je on.
Tokom sjednice, kojoj prisustvuje i ministar pravde Bojan Božović, jedan od dvojice predsjedavajućih Milan Knežević (DNP) kazao je kako bi odbor prvo trebalo da sasluša bivšeg premijera Duška Markovića.
Nikolić je kazao je kako je malo dana do ponedjeljka.
- Pozivati jedno lice na saslušanje, koliko god on bio informisan, a onda najaviti da ćete kandidovati petnaestak slučajeva - čini mi se da je malo pretenciozno, i uz dobru volju tog nekoga ko nema ni obavezu da dođe na saslušanje. Možemo li konkretizovati jedan slučaj, pa onda vidjeti ko su ljudi koji mogu biti gosti odbora i pomoći svojim informacijama ili izjavama - rekao je on.
<h2>Vučurović: Marković ima informacije, sjećate li se šta je tvrdio Miodrag Živković</h2>
Jovan Vučurović iz Nove srpske demokatije je kazao kako je siguran da Marković ima mnogo informacija o brojnim slučajevima, a potom je govorio i o optužbama nekadašnjeg lidera Liberalnog saveza Miodraga Živkovića da je ANB pokušala da izvrši atentat na njega.
- On je kazao - veoma nam je drago da su Živković i njegova porodica živi i zdravi, što ne bi bio slučaj da je SDB organizovala atentat na njega. On bi mogao ovdje da objasni i tu rečenicu, neko bi ga nazvao da je i 'crna kutija' bivšeg režima. Logično je da bude prvi koji će biti saslušan, a izgleda i da kolega Nikolić nema ništa protiv da bude saslušan, već da su u pitanju tehnički razlozi", dodao je Vučurović.
<h2>Mugoša: Kako to mislite da na jednoj sjednici raspravljamo o 15 slučajeva?</h2>
Boris Mugoša (SD) smatra kako je nerealno očekivati da se na jednoj sjednici raspravlja o 15 slučajeva.
- Čini mi se da ne možemo na jednoj sjednici raspravljati o 15 slučajeva. Nije ovaj anketni odbor zamjena za rad Skupštine - može se ovdje raditi i po 15 sati, ali i mimo ovoga postoji određeni rad u parlamentu, koji je ponekad i prioritetniji zbog naše EU agende. Zato vas molim da metodološki imate čistu situaciju, da ne koristite sjednice za ovakve dileme - naglasio je on.
<h2>Leković: Možda se ovdje pojavi i Đukanović?</h2>
Momčilo Leković (Demokrate) kazao je kako je očekivano da upravo prvi bude saslušan Duško Marković.
- Iako su očekivanja da se pozove i Milo Đukanović. Ali kako je DPS predložio slučaj bombaškog napada, možda će se i on ovdje pojaviti. Ali ako bi birali između Markovića i ovog bombaškog slučaja, mislim da treba početi od prvog - rekao je on.
<h2>Adžić: Ima ljudi koji su pozvaniji od Markovića da svjedoče</h2>
Filip Adžić, poslanik Građanskog pokreta URA, podsjetio je kako je rad odbora ograničen na tri mjeseca, te se upitao da li to tijelo ima kapaciteta da se bavi tolikim brojem slučajeva za tako kratko vrijeme.
- Danas se pominje Marković - osim kad je bio premijer, on ne da nije bio ni drugi, nego nije bio funkcionalno ni peti, ni sedmi čovjek države. Pozivati njega na odgovornost iz perioda kad je bio pomoćnik ministra i kad je bio premijer, mislim da nije realno. Ima ljudi koji su još pozvaniji da svjedoče o tim slučajevima, koji su bili hijerarhijski iznad njega. Moramo uspostaviti princip - rekao je on.
<h2>Knežević: Nije to bio napad, policajcu je ispala bomba</h2>
Knežević je kazao kako nema nikakav problem da se govori o tome, ali da kontekst nije onakav kakvim ga predstavljaju poslanici DPS-a.
- Prisustvovao sam tim događajima, radi se o policajcu kojem je ispala bomba. Vi ste mislili da je neko htio da ubije Đukanovića, a policajcu je ispala bomba - naglasio je on.
Kazao je kako je tada kao srednjoškolac pobjegao sa časa kako bi bio na licu mjesta, pa se sjeća svih događaja.
- Ali ako želite da govorimo o tom slučaju, nemam nikakav problem - dodao je.
Na kraju su se svi članovi odbora saglasili da se odbor bavi i tim slučajem.
<h2>Stojović: Šta je sa ubistvom Saše Raonića u Beogradu?</h2>
Gordan Stojović (PES) predložio je da se odbor bavi slučajem ubistva Saše Raonića iz 1994. godine.
- On je bio građanski aktivista i novinar, uređivao je Grafite, govorimo o ranim devedesetim godinama i volio bih da i taj slučaj uključimo u sve. Jer, on je bio novinar - dodao je Stojović.
<h2>Nikolić: Priključujem i slučaj prebijanja Rajka Cerovića</h2>
Andrija Nikolić potom je kandidovao inicijativu da bude ispitan slučaj prebijanja novinara Rajka Cerovića iz 1990. godine.
- On je tada ozbiljno postradao, možda i gore nego neki koji su navedeni u ovim slučajevima. Dakle, priključujem tu inicijativu - naglasio je on.
<h2>Adžić: Onda treba da se bavimo i prebijanjem Miška Đukića</h2>
Nakon toga je Filip Adžić podsjetio i na slučaj prebijanja novinara Miška Đukića.
- Možemo raširiti u nedogled, ali ako idemo tim putem - onda i to možemo dodati -rekao je Adžić.

1084x550

Anketni odbor će saslušati Duška Markovića u ponedjeljak

Evropskoj uniji bilo je potrebno pet godina da izađe iz jednog „balona“ u koji su je, ogromnim lobiranjem o takozvanoj ugroženosti vjere i crkve u Crnoj Gori, uveli SPC i režim u Beogradu, kazao je za Pobjedu politikolog i izvršni direktor Regionalne akademije za razvoj demokratije iz Beograda, Balša Božović.
On je na taj način prokomentarisao Nacrt izvještaja Evropskog parlamenta o napretku naše zemlje u kome se osuđuje „neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve“.
Božović ističe da se u dokumentu konstatuje maligni uticaj SPC na crnogorsko društvo i političku scenu i upozorava da ona ne može da bude na taj način prisutna ukoliko Crna Gora želi da bude sekularna i moderna država.
- Zakonski se to kad-tad mora riješiti – navodi Božović.
<h2>SADRŽAJ IZVJEŠTAJA</h2>
Poslanici Evropskog parlamenta izglasali su juče, na Odboru za vanjske poslove, sa 51 glasom za i sedam protiv, Nacrt izvještaja o napretku naše zemlje u protekle dvije godine, koji je uradio izvjestilac za Crnu Goru Marjan Šarec. Ovo je posljednji pripremni korak pred usvajanje dokumenta na parlamentarnom zasijedanju koje će biti održano 17. juna u Strazburu.
U dokumentu se pozivaju svi akteri da zajedničkim naporima postignu političku stabilnost i nastave značajan napredak u reformama na putu Crne Gore ka EU, uz podsjećanje na ogromnu podršku građana i većine stranaka pridruživanju do 2028. godine.
Još jednom je ocijenjeno kako „Crna Gora ima vodeću regionalnu poziciju u procesu pristupanja“, te pozdravljen napredak zemlje u sprovođenju reformi i mjera vezanih za pregovore sa EU, ali i izražena zabrinutost zbog stranog miješanja.
- Poslanici EP pozivaju državne institucije da koordiniraju napore kako bi postigle političku stabilnost i nastavile značajan napredak u reformama, posebno izbornim i pravosudnim, te borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. U izvještaju se pozdravlja kontinuirano potpuno usklađivanje Crne Gore sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, uključujući restriktivne mjere koje se odnose na rusku agresiju protiv Ukrajine – stoji u tekstu rezolucije koja bi trebalo da bude usvojena.
Uz pohvale, očekivano, ide i skretanje pažnje na ključne probleme, a oni se u kontinuitetu pominju već više godina.
- Parlamentarci su, takođe, ozbiljno zabrinuti zbog zlonamjernog miješanja zemalja van EU, napora za destabilizaciju, sajber napada, hibridnih prijetnji i kampanja dezinformisanja, uključujući pokušaje uticaja na političke procese i javno mnijenje u Crnoj Gori. Time se diskredituje EU i potkopava napredak zemlje na putu eurointegracija. Napominjemo da se vjerske institucije mogu koristiti kao sredstvo za spoljni uticaj, te osuđujemo svako neprimjereno miješanje Srpske pravoslavne crkve i naglašavamo važnost izgradnje otpornosti na manipulaciju i dezinformisanje – stoji u usvojenom Nacrtu.
<h2>SPC I RUSKI INTERESI</h2>
Sagovornik Pobjede u ovim konstatacijama vidi ključni otklon EU od dosadašnje prakse, uključujući posmatranje odnosa među zemljama Zapadnog Balkana.
- Vrlo je jasno nakon sastanka koji je patrijarh Porfirije imao u Moskvi sa državnim i duhovnim rukovodstvom ruskog režima, odnosno ruske države, da je najveći „trbuhozborac“ ruskih interesa na Zapadnom Balkanu upravo SPC – ocijenio je on.
Kako je precizirao, SPC – koja je radikalizovana u svom svetosavlju - na sastanku u Moskvi je izrazila duboko poštovanje prema „ruskom svetu“, te istakla kako teži „srpskom svetu“ upravo po ugledu na ruski model.
- Uticaj SPC u Crnoj Gori je jasan i to ne samo od strane srpskih nacionalističkih ciljeva. On sada ide u korak sa ruskim imperijalizmom. Zato mislim da je u tom izvještaju veoma dobro ocijenjena uloga SPC koja je, imali smo prilike to da vidimo svih ovih godina, vršila uticaj i na formiranje vlade i na politički život u Crnoj Gori i to sve do posljednjih, nedavnih izbora u Nikšiću kada se ponovo aktivirala na lokalnom nivou. Svi mogući resursi su bili upotrijebljeni da bi se Crnoj Gori oduzela svaka vrsta suverenosti i da bi se, kao što ste imali prilike i sami da se uvjerite uoči popisa, razgrađivao crnogorski identitet i time se, na neki način, pokušalo uticati na rezultate – dodao je Božović.
Po njemu, ocjena europarlamentaraca da se u Crnoj Gori osjeća „maligni uticaj SPC“ znači i da su obratili pažnju na širi kontekst Zapadnog Balkana, te da je riječ o prijetnji za sve zemlje regiona.
- Ovdje se radi o tome da su srpski režim i SPC danas najveći saveznici ruskog militarizma u ovom dijelu Evrope. I u tom smislu Srbija, od odlaska Aleksandra Vučića u Mosku i poruka koje su tamo poslate, nije više nikakav faktor mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Naprotiv – ukazuje Božović.
<h3>PORUKA VLADI</h3>
Takođe navodi kako SPC dugoročno, a režim u Srbiji srednjoročno rade na tome da se ruski interesi u potpunosti ostvare na Zapadnom Balkanu.
- Tu su velikodržavne ambicije Srbije u potpunoj ravni sa ruskim interesima koji, naravno, štete stabilnosti i bezbjednosti Evrope, uključujući i političku. SPC danas je ta koja negira granice na Zapadnom Balkanu i koja negira suverenitet država, a ide čak do toga da projektuje buduće promjene granica i, naravno, pokušava da sve države u kojima živi srpska manjina predstavi samo provizornim i trenutnim državama, dok je, po njima, narod taj koji treba da ima jednu crkvu i jednog vođu – podsjeća Božović.
Spas za Crnu Goru zbog toga vidi u što bržem uključivanju u EU.
- To je važno i za Crnu Goru, ali i za sve ostale u regionu. Ovakva izjava o SPC jeste poruka Vladi Crne Gore koja je, s jedne strane, već dobila pohvale na račun integracija ali je, s druge strane, riječ o velikom upozorenju da jedna takva institucija može da ima dubinski uticaj na crnogorsko društvo. I to posebno na one djelove koji se tiču političkog života u državi – kazao je Božović.
On, pak, ističe da se stvari u EU nakon pet godina konačno mijenjaju.
- EU je bilo potrebno pet godina da izađe iz jednog „balona“, u koji su je ogromnim lobiranjem uveli SPC i režim u Beogradu, o takozvanoj ugroženosti vjere i crkve u Crnoj Gori. Dakle, pet godina je bilo potrebno da se sada shvati i da se donesu bitni zaključci pred usvajanje rezolucije, koji ipak vraćaju stvari na one činjenice koje je isticala crnogorska vlast do 2020. godine. A to je maligni uticaj SPC na crnogorsko društvo i političku scenu, i da ona ne može da bude tako prisutna ukoliko Crna Gora želi da bude sekularna i moderna država. Zakonski se to kad-tad mora riješiti. Mora se SPC u Crnoj Gori uvesti u sistem, kako ustavni, tako i zakonski – zaključuje sagovornik Pobjede.
<h2>Lokalni izbori u jednom danu preduslov za novac iz EU</h2>
Europarlamentarci su se posebno osvrnuli na izazov izmjena izbornog zakonodavstva, te usklađivanja pravnog okvira prema standardima EU.
- Pozivamo Crnu Goru da u potpunosti uskladi svoj izborni okvir sa standardima EU, posebno u pogledu usklađivanja izbornog zakonodavstva, transparentnosti, nadzora kampanja i medija, te finansiranja političkih stranaka i izbornih kampanja. Takođe, pozivamo crnogorske vlasti da uspostave jedinstveni dan lokalnih izbora na nacionalnom nivou, kako bi se poboljšala efikasnost upravljanja i smanjile političke tenzije. Ovaj reformski korak preduslov je za buduću isplatu sredstava iz Fonda za reformu i rast – navode evropski parlamentarci.

Božović: Srpski režim i SPC danas najveći saveznici ruskog militarizma u ovom dijelu Evrope

Mitropolit crnogorsko-primorski Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikije Mićović je, tokom liturgije u Lijevče Polju, u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska, četničkog komandanta Pavla Đurišića nazvao „velikim junakom nepobjedivog karaktera". Mićović je na, istom događaju gdje je o Đurišiću govorio kao o junaku, zahvalio potpredsjedniku Vlade Crne Gore Budimiru Aleksiću koji je <a href="https://svetigora.com/mitropolit-joanikije-u-lijevce-polju-sve-zrtve-treba-popisati-da-bismo-dosli-do-pokajanja/?scr=lat">prisustvovao</a> liturgiji.&nbsp; Ova dirljiva i bogougodna besjeda inspirisala je našu redakciju, u nekoliko nastavaka da čitaocima približi, ratni put Pavla Đurišića i, na kraju da objasni zašto se ovaj događaj obilježava baš u Lijevče Polju. <h2>I dio: Koalicioni potencijal Pavla Đurišića &nbsp;&nbsp;</h2> Za početak smo smatrali da bi bilo lijepo provjeriti tvrdnju mitropolita o karakteru glavnog junaka, dok ćemo se u drugom dijelu teksta pozabaviti “nepobjedivošću” Đurišića i njegovih jedinica i pokušati malo više približiti i junaštvo kome se govornik tako nadahnuto divi. Pavle Đurišić je zapravo Podgoričanin. U tom gradu je rođen 1908. godine gdje je i završio osnovnu školu i nižu gimnaziju. Nakon toga se seli u Berane za koje će biti vezan čitav njegov životni put. Vojnu akademiju je završio 1930. godine i nakon službovanja u Sarajevu, 1934. se, na sopstveni zahtjev, vraća u Berane. &nbsp;&nbsp; Tek nekoliko mjeseci nakon okupacije i podjele Kraljevine Jugoslavije, njeni narodi i narodnosti podižu seriju ustanaka koji su po karakteru i obimu bili veoma različiti. Specifičnost ustanka u Crnoj Gori je masovnost, jer je u njemu direktno učestvovalo oko osam odsto ukupnog stanovništva. U ovim akcijama bitnu ulogu imao je i kapetan Pavle Đurišić. Nakon kontra-akcije italijanske vojske počele su, kako bi to današnji političari rekli, podjele unutar ustaničkog pokreta.&nbsp; Već od septembra 1941. godine ostvareni su prvi kontakti dijela ustanika, odnosno “oficirskog krila” sa Dražom Mihailovićem, da bi krajem iste godine došlo do susreta sa Đurišićem i pristupanja ovoj organizaciji. O sadržaju ovih razgovora ostala je da svjedoči pisana instrukcija u kojoj su opisani ciljevi ove saradnje: stvaranje Velike Srbije, čišćenje od “narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata i naseljavanje siromašnim nacionalno ispravnim porodicama”, preciziran je “postupak” na “Arnautima, Muslimanima i Ustašama”, i proklamovana mobilizacija “nacionalnog elementa”.&nbsp; Nedugo zatim, već 3. januara 1942. godine, Pavle se sastaje sa predstavnicima italijanske divizije Venezia, u čijoj su nadležnosti bili tadašnji andrijevički, kolašinski i bjelopoljski srez. Od tada počinje vrlo bliska i intenzivna saradnja Pavla Đurišića sa italijanskim okupatorom koja će trajati do samog kraja ove fašističke države. &nbsp; Tako, nekoliko dana kasnije, počinje otvorena oružana borba jedinica Pavla Đurišića sa NOP. Velika ofanziva italijanskih, četničkih i federalističkih snaga protiv NOV u proljeće 1942. bila je uvertira za pripremu političkog sporazuma ovih snaga kojim su uspostavljene prava i obaveze, te preciziran način funkcionisanja ondašnje Crne Gore. Sporazum od 12 tačaka uspostavljan je 24. jula 1942. godine i donio je novosti i na političkom i na vojnom planu. Pored obećanja za “časno i lojalno držanje spram Italijana” i saradnje na “uspostavljanju mira”, uspostavljen je i Crnogorski nacionalni odbor koji se bavio važnim pitanjima vezanim za realizaciju sporazuma. Iz vizure današnjih političkih odjeka ove saradnje, valja napomenuti da se, “od probranih nacionalista”, formiraju tri odreda čiji su komandanti Pavle Đurišić, Bajo Stanišić i Krsto Popović (da, da, Zrnov!). Radi razumijevanja odnosa sa italijanskim okupatorom valja spomenuti i isječak iz Pavlovog govora povodom posjete guverenera Pircija Birolija Kolašinu. U nadahnutom nastupu pred čovjekom čije su jedinice popalile zemlju i pobile i internirale hiljade ljudi na samom on na kraju poentira: “Ekselencijo, za sva dobročinstva koja ste svojom mudrom politikom učinili za srpski narod u Crnoj Gori, uživate njegovu najveću ljubav i poštovanje”. Kako cilj našeg teksta nije pravljenje Đurišićeve biografije već pojašnjenje izjave mitropolita SPC, preskočićemo veliki broj jako važnih događaja, na koje ćemo se vratiti u nastavku našeg teksta, jer želimo nastaviti sa preispitivanjem savezništava koja je naš karakterni junak ostvario u daljem toku karijere.&nbsp; Nakon što je, iz straha od iskrcavanja saveznika na Balkanu i u sklopu pripreme bitke na Sutjesci, njemački okupator bez otpora razoružao četničke formacije, Pavle je interniran u Poljsku. Nekoliko mjeseci kasnije pojavljuje se u Beogradu i, u seriji sastanaka, sklapa nova prijateljstva. Tih dana održava sastanke sa šefom kvislinške uprave u Srbiji, Milanom Nedićem, a onda vođom fasističke organizacije ZBOR Dimitrijem Ljotićem, te u finalu sa njemačkim predstavnicima Nojbaherom i fon Vajksom.&nbsp; Ovi sastanci su imali svoj konkretan ishod pa je Pavle dobio instrukcije za formiranje nove formacije zvane Crnogorski dobrovoljački korpus. Dobio je i čin potpukovnika ali i, prema više istorijskih izvora, Orden gvozdeni krst. Zanimljiva je činjenica da je nešto malo ranije, isti čin dobio i od Draže Mihailovića odnosno kralja Petra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051315054_8ec077f260f39460ace1176ce3d96c5bf8d7f8052e4f6a78f1e029c09a417c82.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051315054_8ec077f260f39460ace1176ce3d96c5bf8d7f8052e4f6a78f1e029c09a417c82" data-rendition-name="original" width="900" height="1600" loading="lazy" alt="isjecak iz novina"> </figure>  Po povratku u Crnu Goru, vjerno služi svojim novim prijateljima. Već sredinom 1944. godine zbog Pavlovog nezadovoljstva novom funkcijom, koju mu je namijenio Draža Mihailović, počinju i prvi nesporazumi između, do tada, dva bliska saradnika. Nakon toga, kad su krajem 1944. crnogorski četnici i njihovi njemački saveznici zbog uspjeha NOB morali napustiti Crnu Goru ili kako oni kažu “krenuli u susret saveznicima” dok su ih, gađajući fašiste ti isti saveznici svakodnevno bombardovali, došlo je do razdora u četničkom pokretu. Opcija koju je zastupao Pavle bila je da u Sloveniji treba formirati front svih kvislinga za konačan obračun sa NOB, dok je Draža Mihailović imao drugačije ideje. Kako god, Pavlu su trebala nova savezništva koja bi mu omogućila da sprovede ovu komplikovanu kombinaciju, odnosno dođe do Slovenije. Ko zna kako i ko zna kojim putevima sudbine ali je došlo do sporazuma sa miljenikom i saradnikom ustaškog poglavara, Sekulom Drljevićem. Da, sa istim onim Sekulom kome današnji fanovi Pavla Đurišića pripisuju autorstvo nekim stihovima crnogorske himne, i zbog čega je, kako kažu, ne mogu prihvatiti kao svoju. Uglavnom, Pavle nije imao tih problema pa je sklopljen dogovor koji je Drljevića učinio vrhovnim, a Pavla vojnim komandantom nove formacije koju su nazvali Crnogorska narodna vojska. Tako je jedan uspio ostvariti svoj politički san, a drugi našao formulu da posredno sklopi pakt sa ustaškom tvorevinom NDH čije gostoprimstvo mu je bilo neophodno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051315058_ef452818bcffb816cd80770c2dbf8a423ee6a65096aa907c28a1fb431902b020.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051315058_ef452818bcffb816cd80770c2dbf8a423ee6a65096aa907c28a1fb431902b020" data-rendition-name="original" width="831" height="835" loading="lazy" alt="Crnogorski četnici u Zagrebu"> <figcaption>Crnogorski četnici u Zagrebu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Kako je ovaj sporazum doživljen u četničkoj Vrhvonoj komandi svjedoči dokument odnosno raspis koji Draža Mihailović 23. marta 1945. šalje potčinjenim komandantima: “Prema dobivenim obavještenjima...Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, kralju i ovoj komandi... Izvesni delovi trupa Crne Gore i Staroga Rasa sa ustašama poseli položaj oko Karaule i bacaćima tuku drum... Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića...” Nakon mnogo nadmetanja, podmetanja i nadmudrivanja, te Pavlove ideje da ne poštuje određene rute za kretanje kroz ovu državu, desila se bitka na Lijevče Polju što nas vraća na početak ove priče i nadahnutog govora mitropolita i ode “velikom junaku nepobjedivog karaktera.” Dozvoljavamo razlike u shvatanju i percepciji pojma karakter, ali je prilično teško, pa makar to pokušao i sami mitropolit SPC, prihvatiti osobu koja je imala saradnju sa svim akterima ratne drame u Drugom svjetskom ratu kao karakternu. Sa ustanicima, italijanskim fašistima, njemačkim nacistima i svim njihovim pomagačima. A naročito je teško karakter pripisati osobi koja se predstavljala kao zaštitnik srpskog naroda, a onda napravila pakt sa ustašama koji su svirepo pobili stotine hiljada svih onih koji im se nijesu sviđali, od kojih ubjedljivo najviše tih istih Srba. Da je mitropolit rekao da je Pavle Đurišić jedinstvena ličnost, to bismo aspolutno mogli prihvatiti jer ne znamo za aktera Drugog svjetskog rata koji je aktivno sarađivao sa svim stranama, pa i sa “krvnicima svog naroda” Ali kako pjesnik reče “kažu ukus je karakter, a karakter sudbina”. Za kraj prvog dijela ove priče dugujemo epilog. Pakt Drljević - Đurišić je zaista bio sudbonosan za obojicu. Prvi je, nakon Lijevča Polja, u proljeće 1945, sa svojih otprilike 150 saradnika završio u Jasenovcu, a njegova vojska je opet priznala Drljevića za komandanta i stigla do Slovenije. Drugog su, nešto kasnije, sustigli oni koji mu nijesu mogli oprostiti Pavlovu smrt i poslali ga na neki bolji svijet. Ovaj tekst je napisan na osnovu više istorijskih izvora, odnosno dokumenata koja su objavljena u knjigama: Nikola Milovanović, “Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, prvi dio”, Beograd 1984. Nikola Milovanović, “Kontrarevolucionarni pokret Draže Mihailovića, drugi dio”, Beograd 1984. Radoje Pajović, “Pavle Đurišić”, Podgorica 2005. Vlado Marković, Radoje Pajović, “Saradnja četnika sa okupatorom u Crnoj Gori”, Cetinje 1996.&nbsp; Branislav Kovačević, “Stradanje crnogorskih četnika”, Podgorica 2005. Dokumenti o izdajstvu Draže Mihailovića, knjiga I, Beograd 1945. I drugim relavantnim izborima

Je li Pavle Đurišić junak nepobjedivog karaktera?

Dok civilizacija slavi pobjedu nad fašizmom, njeni antipodi diljem svijeta, a među njima i crnogorski režim, na čelu sa Srpskom crkvom, slavi fašizam. Slavi zločinca i odlikovanog saslužitelja nacista Pavla Đurišića. Koljača, u čijoj ćete zločinačkoj biografiji čitati o masovnom pokolju muslimana u Drugom svjetskom ratu, i naći podatak da je za svoje ratne zasluge Đurišić odlikovan Hitlerovim „Gvozdenim krstom”. Paradoks je da pobjedu nad fašizmom pompezno i megalomanski proslavlja Putinova Rusija, čija je parada na Crvenom trgu neodoljivo ličila na samit svjetskih diktatora. Putinova Rusija koja je godinama unazad simbol fašizma, odavno otuđena od sopstvene tradicije iz Drugog svjetskog rata. Fašizam je, znate, i kad najveće žrtve fašizma i žrtve Holokausta, ubiju 50000 ljudi u Gazi. Kad se žrtva preobrazi u dželata. Ne znam da li je moje poimanje fašizma u saglasju s rječnicima i leksikonima stranih riječi i izraza, ali sve to zaista jeste fašizam, i to u svojoj najmračnijoj manifestaciji.
Kad govorimo o Crnoj Gori, čini se da je Amfilohije Radović ipak bio u pravu kad je neumorno beśedio o „brozomori”. Dakako da je značenje „brozomore” o kojoj je mantrao Amfilohije Radović drugačije od prirode brozomore od koje danas patimo. No, raznorodnost tumača i različita semantika ne utiču na aktuelnost Amfilohijevih jezičkih bravura. Kao da se sistematski nastoji izmijeniti, i poput parčeta gline preoblikovati kolektivno pamćenje Crnogoraca. Nekad na čelu štafete, danas na čelu kamarile čija je meta Josip Broz Tito, nalazi se Jovan Markuš. Ovaj nekad Titov idolopoklonik, odani i do kosti lojalni član Saveza komunista Jugoslavije, i partijski predśednik Opštine Cetinje, a od početka ratnih 90-ih osvjedočeni velikosrpski šovinista, Arkanov intimus, rab Božji (koji je nakon katarze AB revolucije spoznao svetosavlje), i bez sumnje decenijama najveći trovač crnogorskog javnog prostora, neumorno i monaški posvećeno nam otkriva istinu o Titu.
Ili, kako ga ovaj negdašnji vjernik SKJ označava, istinu o – unesrećitelju Crne Gore. I nije Markuš sam u tome. Vučićeve propagandne tabloidne platforme jazbina su iz koje Markuš emituje gomilu laži o ideologiji, koju je, dok je to bilo na cijeni, s jednakom strašću branio. Toliko se govori i piše o Titu, da se lako može steći utisak da je „Slučaj Tito“ važniji od parastosa ratnim zločincima i oreola herojstva i mučeništva, koji se plete nad glavama četničkih ubica. Pa se mi danas pitamo je li Tito bio antifašista? Je li Tito zapravo uopšte i bio potreban? Je li Tito bio zločinac? Medij koji je bio ekskluzivni i krovni sponzor tzv. litija i borbe za slobodu, organizuje okrugle stolove o tome ko su bili zločinci u Drugom svjetskom ratu.
Popovi Srpske crkve i ostali politički eksponenti ravnogorske doktrine krv na rukama Pavla Đurišića pravdaju riječima – i drugi su činili zločine. Zaista? Drugi su oni koji su Jugoslaviju spasili smrti? Drugi su oni koji su prije jugoslovenske borbe protiv fašizma odlazili na Španski front, kako bi se borili protiv zločinačkih falangi Franciska Franka. Koji je, između svih ostalih, ubio i pjesnika Federika Garsiju Lorku. Zapisano je da je Lorka „1936. odveden na mjesto zvano Baranko de Visnar, zajedno s trojicom anarhista – i tu je strijeljan. Streljački vod je, prema priči očevidaca, svoj bijes iskalio i na mrtvom Lorkinom tijelu, pljujući po njemu dok su ga bacali u neobilježenu zajedničku grobnicu“. Mnogi „drugi“ su i komunisti ranjeni u Španiji, a među njima Peko Dapčević i Veljko Vlahović.
To su valjda „drugi“. Identičnim narativom, kojim danas relativizuju, odnosno slave lik i nepočinstva Pavla Đurišića, isti su poricali genocid u Srebrenici, i tad slavili osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Već viđeno, već proživljeno. Ništa novo na obalama našeg „Mrtvog mora“.
I Titovo i nasljeđe cijelog antifašističkog pokreta mi smo pretvorili u prah i pepeo. I to nije Titov grijeh, već naš. Mi nijesmo bili kadri da sačuvamo i odbranimo nasljeđe, i sve ono zbog čega su partizani krvarili i ginuli. Ako mene pitate, Tito je zaslužio spomenik u svakom crnogorskom gradu. Baš zbog Jovana Markuša i njemu sličnih, koji bi, kad bi to mogli, istoriju pisali iznova, i svojim je lažima okrenuli naglavačke, kao što su i vlastite biografije. I zbog onih koji žele izmjestiti Titov spomenik u Podgorici. Naročito zbog njih. I zbog gradonačelnika Podgorice, koji učestvuje u tzv. Markovdanskoj litiji, čekajući ishod glasanja o izmještanju Titovog spomenika u Podgorici, jer, kako nam saopštava gradonačelnik, on tu ne bi ništa dirao, ali ako većina odluči drugačije onda će Titov spomenik zadesiti neizvjesna sudba, možda baš nalik onoj tragične „Kupačice“. A većina u gradskom Parlamentu je, znate, vrlo privržena Titu i tekovinama antifašizma. Zato, o budućnosti njegovog spomenika ne treba ama baš nimalo brinuti.
Elem, u jeku slavljenja četničkih koljača, besprizornog istorijskog revizionizma, čuvari planina, brda, čempresa i plaža, leleču nad počivšom Crnom Gorom, za čiju su raku svi oni iskopali bar po grumen zemlje. Isti oni koji su nekad za slobodu položili i život na žutim stranicama Vijesti, a onda hrabro odlučili još koji put poginuti na svojim privatnim portalima, normalizujući ono nad čime danas rone krokodilske suze. I sve to dok režimski Javni servis, s režimskim i nezakonitim direktorom na čelu, ćuti na golu mržnju koja kulja iz usta crkvenih prvaka. Sve to dok partije vlasti u tišini aplaudiraju rehabilitaciji monstruma Pavla Đurišića, a u sebi sriču: „Slava mu“. Sve to dok nam Gojko Perović tumači odu ubicama, autora Joanikija Mićovića, i dok nam Mićovićev jezik mržnje prevodi u jezik ljubavi, jer, nije do pisca, do nas je neukih, koji pohvalu ubici Đurišiću čitamo u krivom ključu.
I jeste do nas. Jer pamtimo taman koliko Tihomir Dragaš i drugi glasnogovornici PES-a, koji su nalik Kafkinom junaku, zanoćili kao DPS, a probudili se kao PES. Mrzeći ono što su bili. Mrzeći bivše sebe.

Paralelna istorija

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Slobodan Jovanović

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Jezivo mi je što postoji tolika količina bezbožništva u crkvi. To mi je nerazumljivo - poručio je beogradski književnik, novinar i kolumnista Tomislav Marković komentarišući ofanzivu koju u Crnoj Gori predvodi Crkva Srbije s ciljem da sluge okupatora u Drugom svjetskom ratu i ratne zločince rehabilituje i proglasi za antifašiste i mučenike.
Marković je, gostujući u Drugačijoj radio vezi Antene M, rekao &nbsp;da je to potpuno katastrofalno, ali istovremeno i logičan nastavak onoga što oni zagovaraju sve vrijeme - tu, kako je rekao, četničku priču u crkvi.
- I devedesetih su blagosiljali zločince, Škorpione i sve redom, Kačavenda je dočekivao Ratka Mladića kao oslobodioca Srebrenice... Tako da je meni ovo logičan slijed - istakao je Marković.
Jasno mu je, kaže, da se oni Boga ne boje.
- I da tu u Boga niko ne vjeruje. To je jasno kao dan. Ali mi je nevjerovatno da se ne pojavi neka grupa teologa i pruži neki otpor crkvenim vlastima. Čudo da nije rečeno svi smo mi Adolf &nbsp;Hitler ili Rudolf Hes ili nešto slično - ocijenio je on.
<h2>Svi su tamo gdje treba: Vučić u Moskvi, studenti u Briselu</h2>
Na pitanje da li je odlazak Aleksandra Vučića na Putinovu paradu u Moskvi, i pored jasnih upozorenja Brisela, jasna poruka Evropskoj uniji kojem je carstvu odlučio da se privoli predsjednik Srbije, Marković odgovara da on tu poruku šalje dugo.
- On tu poruku šalje već dugo, a oni nikako da ga shvate ozbiljno. Nego stalno pokušavaju da od njega naprave nekog saradljivog čovjeka koji bi da unapređuje demokratiju, da se bori protiv korupcije, da širi slobodu medija i sve ostale slobode... Što je besmisleno jer čovjek radi na zatiranju svega pomenutog od početka svoje vladavine, a i ranije, kroz cijelu svoju karijeru - rekao je Marković.
Misli, ipak, da je ovo crvena linija koju će u Briselu teško moći da ignorišu, pogotovo stoga što je sve sada jasno podijeljeno.
- Danas i sjutra svi su tamo gdje treba da budu: Vučić je u Moskvi sa ostalim agresorima i diktatorima, a studenti, koji su sada glavni motor promjena i njegov glavni protivnik, su u Briselu i u EU - kazao je Marković.
Stvari se kristališu i sve je, cijeni on, onako kako bi trebalo da bude. Nije siguran da će odmah biti radikalnih rezova, ali vjeruje da je Briselu već teško da ignoriše masovne studentske proteste u Srbiji, pogotovo što su evropski izaslanici konstatovali da nema suštinskih razlika između zahtjeva studenata i EU.
- S druge strane, stvari su iskristalisane jer Evropa mora da se brani od Rusije i svako ko bude otvoreno na ruskoj strani bojim se da neće imati šta dobro da očekuje u budućnosti, dodao je.
<h2>Neće samo EU dići ruke od Vučića</h2>
Gost Drugačije radio veze ističe da je dobro što je Tonino Picula izvjestilac, jer se ne libi da Evropskom parlamentu predoči istinitu sliku o stanju u Srbiji. Vučić nije legitiman predsjednik jer pobjeđuje na neregularnim izborima i krši Ustav, kaže Marković i još jednom naglašava da EU više "ne može da trpi ruske ljude".&nbsp;
Kaže da promjena odnosa prema predsjedniku Srbije možda ne ide željenom brzinom, ali da je konačno počela da se jasno pokazuje.
- U tom smislu ja nijesam nezadovoljan. Mislim da ovo ide u dobrom smjeru. I da, htjeli ne htjeli, na kraju će morati da dignu ruke od Vučića. I neće samo EU morati da digne ruke od Vučića, jer u ovakvoj situaciji, kada je po svim istraživanjima najmanje 60 odsto ljudi potiv njega a podržavaju studente, on više nije u stanju da bilo šta od onoga što je obećao isporuči svojim partnerima - istakao je Marković.
Na pitanje da li će Vučić prihvatiti zahtjev studenata za raspisivanje vanrednih izbora, Marković najprije ukazuje da i dalje nema uslova za njihovo regularno održavanje jer režim ima ogromnu prednost: medijsku, organizacionu, uvozi birače, spiskovi nijesu sređeni...
- Čak i po tim uslovima narodnjaci su u panici i kukaju: ne, ne, nipošto izbori! Miloš Vučević, bivši premijer - fikus poručuje: ne, ne propala bi država. Kod njih je velika panika tako da ja nijesam siguran da će Vučić popustiti mirno. Vjerovatno ima neku svoju računicu ali meni se čini da on više ne može da dobije izbore ni pod kojim uslovima. Prosto se promijenila atmosfera u društvu. Ljudi su se oslobodili tog straha... Mada ne znam čega su imali da se plaše, ali hajde sad - kazao je on.
Tomislav Marković ističe da bi Vučić, ukoliko odmah ne ispuni zahtjev studenata za raspisivanje vanrednih izbora, mogao da bude suočen sa masovnim demonstracijama i da će, na kraju, ipak morati to da uradi. Zahtjev studenata vidi kao izraz njihovog velikog samopouzdanja da mogu srušiti režim na izborima, uprkos svim prednostima koje neće moći da budu otklonjene kad god se izbori desili. Konačno, primjećuje da je tako bilo i sa padom Miloševića, kojega su u Srbiji mase iskreno voljele, za razliku od Vučića koji vlada dominantno ucjenama i strahom.
Problemi sa kojima se suočava u Srbiji neminovno se reflektuju na Vučićevu spoljnopolitičku poziciju. Marković smatra da je, možda, preuranjeno reći da je predsjednik Srbije izgubio sve četiri stolice na kojima je do skoro sjedio, ali da su i one na koje još računa "klimave", u to nema sumnje.
Ako mu je Putin jedini adut, pravoslavlje je osuđeno na propast
Ocijenio je i da je posjeta patrijarha Porfirija Perića Moskvi bila neka vrsta pripreme za Vučićev dolazak. Kaže da je prvi čovjek srpske crkve tamo bio u ulozi "kurira".
- Ono je bilo sramotno. Ajde na stranu sve, ali meni je bilo najstrašnije ono što je pričao iz razgovora sa jerusalimskim patrijarhom. Kao, pravoslavlje ima jedan jedini adut, a to je Putin! Sad razmišljam - pa, ako je tako, onda je pravoslavlje osuđeno na propast! Zar je toliko loša situacija? Znam da jeste loša, ali da je stanje baš toliko katastrofalno, nijesam znao! Putin je smrtan čovjek, umrijeće, što će poslije? Što je tu problem? Ajde, na stranu Porfirije, katoličanstvo i potestantizam već dugo rade nešto da se prilagode savremenom svijetu i da nađu neke odgovore na nova pitanja i izazove. Pravoslavlje, bogami, slabo. Kad smo već kod Rusije, ona ima veliku filozofsku i religijsku misao koja počinje Solovjevim, pa je nastavljaju Berđajev, Šestov, Fjodorov... Oni su sve to, praktično, odbacili a te ljude proglasili jereticima - kazao je Marković.
Ako se tako radi, kaže on, onda se na kraju stigne do Putina.
- Danas je najteže pravim vjernicima u Rusiji i Srbiji koji bi željeli da imaju svoju crkvu, a nemaju je - zaključio je Marković.

Marković: Jezivo je da postoji tolika količina bezbožništva u crkvi, čudo da nije rečeno „svi smo mi Adolf Hitler“

Za izvlačenje iz istorije jedne od najkontroverznijih ličnosti niti je vrijeme niti mjesto da se takvo što čini u savremenoj, modernoj i demokratskoj Crnoj Gori, koja bi morala biti spremna da činjenicama pogleda u oči i nikad više ne dozvoli da se u ime ideologija čine zločini koji svakako nijesu zaboravljeni, odgovoreno je Pobjedi iz Institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda povodom izjave mitropolita SPC Joanikija da je četnički komandant Pavle Đurišić bio junak nepobjedivog karaktera.
Zaštitnik smatra da je jačanje društvene kohezije jedini obrazac za napredovanje društva, a to podrazumijeva da se svako mora osjećati jednako spokojan i ohrabren da učestvuje u takvim procesima.
- Zbog svega toga, obraćanje mitropolita crnogorsko-primorskog gospodina Joanikija ne može biti stavljeno u kontekst svakodnevnih podjela, incidenata i trvenja u društvu. Ono nosi mnogo veću težinu, naročito ako se ima u vidu društveni status i povjerenje koje ova vjerska organizacija nesumnjivo ima u crnogorskom društvu. Osim toga, Mitropolija ima veću obavezu da bude tačka spajanja - ne samo jedne, već svih konfesija i naroda koji žive u Crnoj Gori – rečeno je Pobjedi iz institucije ombudsmana.
Ističu da izjava data na ovaj način ne doprinosi jačanju duha zajedništva i vraćanju međusobnog povjerenja među narodima i religijama i neće donijeti dobro Crnoj Gori.
- Svakako da će mnogi posegnuti za slobodom izražavanja, kao jednim od načela kojim se rukovode slobodne države, naročito kada se to tiče vjerskih velikodostojnika i tu Zaštitnik nema nikakav problem da konstatuje da je to tačno, ali da i ona ima svoje granice – kazali su iz ove institucije.
Ističu da se nijedan zločin, a posebno oni počinjeni na organizovan i sistematski način, ne mogu pravdati, niti počinioci slaviti, jer se samim tim dovodi u pitanje - ne samo naša slavna prošlost, već sasvim sigurno i naša budućnost.
- Povjerenje u institucije mora biti praćeno i odgovornošću za izgovorenu riječ i simboliku koju takva riječ ima, koliko god bilo sljedbenika i onih koji pripadaju jednoj ili drugoj vjerskoj organizaciji. Izvjesno da je simbolika izgovorenih riječi u ovom slučaju daleko od uzvišenog cilja, koji bi morala imati vjera, vjerske organizacije i njihovi poglavari – navodi se u odgovorima ombudsmana.
Naglasili su da se nadaju završetku prakse da se sa prošlošću, pa i retorički, obračunavamo za ovovremene sukobe i ono što bi nam buduće vrijeme moglo donijeti, u nadi da će se svi društveni akteri, prvenstveno vjerske organizacije prilagoditi zajedničkom cilju, a to je jačanje društvene kohezije, poštovanje različitosti i opšti napredak Crne Gore i svih ljudi koji u njoj žive i djeluju, bez straha i nedoumica koliko smo kao društveni činioci iskreni u namjeri da do napretka uopšte dođe.
- Na ovaj način to se sigurno neće desiti. Naprotiv, ova izjava izazvala je nastavak komentara, kolumni i tekstova kakav je i tekst sveštenika Femića, kojim se pokušavamo unifikovati i izjednačiti („Svi smo mi Pavle Đurišić“) sa ličnošću i ideologijom koja duboko konfrontira stavove javnosti. Nastavak takvih narativa dodatno podstiče i širi atmosferu koja dijeli, pa se potvrdilo po ko zna koji put da teme povezane sa teškim stradanjima i podjelama iz prošlosti, mogu imati ozbiljne posljedice po savremeni društveni dijalog i suživot – odgovoreno je Pobjedi iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
Na izjavu mitropolita Joanikija od nedjelje, državni vrh Crne Gore nije reagovao. Premijer Milojko Spajić je tek prekjuče, na otvaranju vrtića u Baru, novinarima odgovorio da „sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavamo i mislimo da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, te da je Crna Gora sekularna država i da se zalaže za odvojenost crkve i politike, crkve i istorije, religije i istorije.
Predsjednik države Jakov Milatović nije komentarisao ni osudio navode crkvenog velikodostojnika niti su to uradila ministarstva kulture, ljudskih prava, a očekivano reakcija nije došla ni od predsjednika Skupštine Andrije Mandića koji nosi titulu četničkog vojvode.
Na navode mitropolita je reagovao civilni sektor. Oglasio se i Gojko Perović, sveštenik SPC, koji je krivicu svalio na medije, izjavom da prenose i naglašavaju problematične i dvosmislene stvari, a one lijepe zaobilaze. Kao adut da SPC ne radi na podjelama, izdvojio je činjenicu da će tokom Markovdanske litije, između ostalog, obići porodicu pokojnog Halida Đečevića, po višedecenijskoj praksi ustanovljenoj krajem prošlog vijeka.
Učestala glorifikacija presuđenih i dokazanih ratnih zločinaca ne izaziva reakcije nadležnih institucija, iako crnogorsko zakonodavstvo, odnosno Krivični zakonik eksplicitno zabranjuje svaku vrstu diskriminacije, izazivanja vjerske i nacionalne mržnje.
Više državno tužilaštvo je prije tri dana u odgovorima Pobjedi navelo da u okviru svoje nadležnosti prati i ocjenjuje da li u izjavama, kao i radnjama bilo kojeg lica postoje bitna obilježja krivičnog djela iz nadležnosti ovog tužilaštva, tako da ukoliko ocijeni da je potrebno formirati predmet povodom bilo kojeg slučaja, javnost će biti blagovremeno obaviještena.
VDT još ne pokazuje znake spremnosti da se uhvati ukoštac sa crkvenim velikodostojnicima iako Krivični zakonik daje tu mogućnost.
Naime, u članu 370, stav dva piše da će se kazniti i onaj ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda.

Ombudsman povodom glorifikacije Pavla Đurišića: Izjave Joanikija ne donose dobro Crnoj Gori

Devedesetih sam, kao mlada žena, bila svjedokinja svega što se dešavalo. Te i ovih četiri - pet godina je neuporedivo. Sa moje tačke gledišta, gore, opasnije i nebezbjednije je za ljude koji javno komentarišu pojave koje su blago rečeno negativne i ostavljaju trajne posljedice na društvo, stvarajući sve veći i veći jaz među stanovništvom Crne Gore raznih konfesija - rekla je gostujući u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, direktorica Crnogorskog ženskog lobija - Aida Petrović.
Ističe da je oduvijek Crnogorka muslimanske vjeroispovjesti i njoj je, kaže, na neki prećutan način zabranjeno da komentariše sve anomalije koje dolaze od strane Srpske pravoslavne crkve (SPC) i negativno utiču na građansko društvo.
- Ako ja komentarišem ovako užasne pojave koje meni kao građanki, kao sestri, kao majci, lede krv u žilama, da se neko takav ( Pavle Đurišić) naziva herojem i karakternim osobinama, onda se nepoznati junaci, možda i junakinje, koje stoje iza tih profila, sms poruka i ostaloga, trude da mi uliju strah u kosti, baš tako. To traje jako dugo! Devedesetih sam bila svjedokinja, kao mlada žena, svega što se dešavalo, upoređujući te godine i ove, ovih četiri - pet godina je neuporedivo, sa moje tačke gledišta, gore, opasnije i nebezbjednije za ljude koji javno komentarišu pojave koje su blago rečeno negativne i ostavljaju trajne posljedice na društvo, stvarajući sve veći i veći jaz među stanovništvom Crne Gore raznih konfesija - rekla je Petrović.
Zbog svega navedenog je bila u dilemi da li da reaguje na izjavu mitropolita SPC Joanikija Mićovića, u kojoj je četničkog zločinca nazvao nepokolebljivim junakom, znajući, kako je istakla, da će izazvati navalu botova, sa osudama, prijetnjama i ucjenama.
U kontaktu sa raznim botovskim profilima, savjetovano joj je da ćuti jer je muslimanske vjeroispovijesti.
- A nerijetko pominju porodičnu tragediju i smrt mog muža - podsjeća ističući da je ubijen upravo od osobe koja je smatrala da nema pravo na život ako, kako kaže, nije četnik.
- Znala sam da će biti zalaženje u moje tragične porodične, intimne periode, zapravo to su doživotni nepreboli, i da me to neće zaobići. Međutim, ipak je bilo jače da odreagujem i ja sam poslala jedno saopštenje u svoje ime, kao građanke, da osim što je nedopustivo i neprihvatljivo da jedan velikodostojnik, kao mitropolit Joanikije drugima preporučuje i poziva na širenje mira, ljubavi i sloge, on sam pravi razdor permanentno i kontinuirano, sa izjavama poput ove o Pavlu Đurišiću i njegovim ,,herojskim djelima”, stvarajući jednu sveopštu uzburkanost, da tako kažem među građanima, posebno građanima koji se nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci muslimanske vjeroispovjesti. Ranije mi je puno puta savjetovano da smo mi manjina i da ja treba da ćutim, dakle toliki je strah, to odgovorno tvrdim, da ja treba da ćutim, posebno što imam tragična dešavanja u porodici - zaključila je Petrović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dd0XAC3en0Qc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Petrović: Izjave poput ove u kojima se Pavle Đurišić naziva herojem meni kao majci, sestri i građanki lede krv u žilama

Ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović i ministarka kulture Francuske Rašida Dati, potpisale su Sporazum o filmskoj koprodukciji između dvije države, tokom 78. Filmskog festivala u Kanu, saopšteno je iz tog ministarstva.
Vujović je poručila da prvi bilateralni filmski sporazum Crne Gore sa Francuskom otvara pristup crnogorskoj kinematografiji francuskim fondovima za produkciju i distribuciju, nove mogućnosti za koprodukcije sa statusom nacionalnih djela, te jača vidljivosti Crne Gore na evropskoj kulturnoj mapi.&nbsp;
- Ovim Sporazumom stvoren pravni okvir za realizaciju zajedničkih filmskih projekata između Crne Gore i Francuske, a kinematografska djela nastala u koprodukciji uživaće status nacionalnih djela u obje zemlje. Sporazum predviđa niz administrativnih olakšica, kao i pristup finansijskim podsticajima- rekla je Vujović.
Prema njenim riječima filmski stvaraoci iz Crne Gore time dobijaju mogućnost saradnje sa jednom od vodećih evropskih kinematografija i pristup značajno većim izvorima finansiranja.
- Filmska industrija Crne Gore ima dobar temelj i značajne potencijale za dalji razvoj, a o posvećenosti razvoju svjedoči i činjenica da je od iniciranja do potpisivanja ovog Sporazuma došlo za manje od dvije godine. Sistemskim i strateškim pristupom, uz jačanje međunarodne saradnje i koprodukcije, crnogorska kinematografija može postati prepoznatljiv dio evropskog i svjetskog filmskog stvaralaštva i lakše razvijati veze i sarađivati sa zemljama koje sa Francuskom imaju potpisan ovaj vid sporazuma- istakla je Vujović.
Dati je poručila da je ovaj Sporazum o koprodukciji u oblasti filma, važno partnerstvo i značajna saradnja koja se uklapa i u proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
- Proces koji mi, naravno, podržavamo. To je, naravno, proces koji smo uvijek podržavali- značajno je poručila Dati.
Kako navodi da ovaj sporazum o koprodukciji predstavlja početak brojnih saradnji koje slijede, bilo da se radi o distribuciji, koprodukciji, filmu, animaciji, ali i mnogo više u oblasti obrazovanja.
- Ovi sporazumi o saradnji nam takođe omogućuju da naglasimo i podsjetimo na našu posvećenost evropskoj kulturnoj raznolikosti- istakla je Dati.
Ministarke su se saglasile da je oblast kinematografije samo jedna od oblasti koja može biti dio našeg zajedničkog programa saradnje. Tokom susreta, ministarke su razgovarale i o mogućnostima proširenja saradnje u različitim oblasti kulture.
- Sporazum će dodatno ojačati tradicionalno prijateljske odnose Crne Gore i Francuske, uz doprinos razvoju kulturne razmjene i promociji crnogorske kulture na međunarodnoj sceni. Za sprovođenje sporazuma zaduženi su Filmski centar Crne Gore i Nacionalni centar za kinematografiju i pokretne slike Francuske (CNC), čime se osigurava operativna realizacija koprodukcija- zaključili su u saopštenju.

Vujović: Novo poglavlje za crnogorsku kinematografiju

Košarkaški klub osoba sa invaliditetom Paramont iz Podgorice osvojio je bronzanu medalju i ostvario najbolji rezultat u regionalnoj NLB Wheel ligi košarkaša u kolicima. 
 
Paramont je danas u Ljubljani, u meču za treće mjesto, savladao Zmaj iz Gradačca 90:83. 
 
Podgorički tim, koji je dobio međusobni duel i u Podgorici 69:57, nadigrao je rivala i u dvorani Tivoli, tokom cijelog meča bio je u vođstvu, koje je dva minuta prije kraja iznosilo deset poena (83:73). 
 
Nekadašnji osvajač regionalnog takmičenja uspio je da se, serijom od 8:0, vrati u meč, ali ne i da ugrozi trijumf crnogorskog predstavnika. 
 
- Ostvarili smo istorijski uspjeh za crnogorsku košarku u kolicima. U najelitnijem regionalnom takmičenju osvojili smo bronzanu medalju i ostvarili najbolji rezultat od kada košarka u kolicima u Crnoj Gori postoji- rekao je trener Paramonta Vladan Nikolić. 
 
Komentarišući utakmicu, kazao je da je bila izuzetno neizvjesna i da su pobjednika odlučivale nijanse. 
 
- Zmaj je za finalni turnir bio pojačan sa nekoliko igrača koji nijesu igrali ove sezone. Bilo je neizvjesno do samog kraja, ali kada je bilo najpotrebnije bili smo najbolji i zasluženo smo slavili. Ne mogu da budem nezadovoljan ostvarenim rezultatom- rekao je Nikolić. 
 
On očekuje da će Paramont naredne sezone biti još jači i da će biti u prilici da se bori za neku od sjajnijih medalja. 
 
Junak trijumfa bio je Ramo Rekanović sa 43 poena i 15 skokova. 
 
U pobjedničkom timu istakli su se i Đasim Menzil sa 19 i Nermin Hujić, koji je meč završio sa 15 poena i po 14 skokova i asistencija. 
 
U ekipi iz Gradačca najbolji je bio Strahinja Rosuljaš sa 33, dok je Amel Mulić ubacio 23 poena. 
 
Istorijski rezultat za Paramont ostvarili su Nermin Hujić, Ramo Rekanović, Senad Husović, Jasminko Nokić, Radmilo Baranin, Amir Čolić, Mersad Murić, Nedžad Pepić, Vahid Omeradžić, Adis Huskić, Menzil Đalima, Adem Bahtić i Adnan Šečić. 
 
Za titulu prvaka igraće Parasport i Vrbas iz Banja Luke.

Košarka: Paramontu treće mjesto u NLB ligi

Dva civilna helikoptera sudarila su se i srušila u zapadnoj finskoj pokrajini Satakunta, izvijestio je finski medij Yle, pozivajući se na lokalnu službu spašavanja.
Prema navodima iz finskog medija, incident se dogodio iza 12:00 sati po lokalnom vremenu. Prvo su se helikopteri sudarili, a zatim pali. Stručnjaci službe spašavanja i pripadnici policije brzo su stigli na mjesto nesreće.
- Vlasti su pronašle dva srušena helikoptera na tom području. Vatrogasne i spasilačke operacije su u toku. Služba spašavanja nije komentarisala informacije o mogućim žrtvama- navode s Yle.
Policijska uprava jugozapadne Finske objavila je da je pokrenula istragu. Letjelice su pronađene otprilike 700 metara od obilaznice Eure, u šumovitom području, na udaljenosti od oko 100 metara jedna od druge. Istraga je u toku.
Utvrđeno je da su helikopteri letjeli istom rutom iz Tallinna prema vazdušnoj luci Piikajärvi u Kokemäkiju. U jednom helikopteru bila su dva putnika, a u drugom tri. Pripadnici policije utvrđuju identitet građana.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMarioNawfal%2Fstatus%2F1923710099689771305%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1923710099689771305%7Ctwgr%5Ef60ac6c45a784860e3a580ecac3bd6fbb87099da%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Finska: Dva civilna helikoptera pala nakon sudara

U Podgorici je danas uhapšen državljanin Azerbejdžana, zbog neovlašćenog držanja topovskog udara, saopšteno je iz ODT-a.
Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odredilo mu je zadržavanje do 72 sata, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
&nbsp;- Osumnjičeni je u svom stanu neovlašćeno držao proizvod punjen eksplozivnim materijama - topovski udar sa sporogorućim štapinom- navodi se u saopštenju.
Napominju da je nabavka i držanje topovskog udara građanima zabranjena.

Podgorica: Uhapšen državljanin Azerbejdžana, oduzet mu topovski udar

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Tag: spc