Možda predsjednik crnogorske države, Jakov Milatović, nije prekršio zakon o nadležnostima kancelarije predsjednika, ali je odlukom o posthumnoj dodjeli odlikovanja Amfilohiju Radoviću napravio veliku štetu naporu da se istorijska istina, činjenice i koncept sekularne države građana zaštite od destruktivnog cunamija laži, istorijskog negacionizma i agresivne klerikalizacije crnogorskog društva, kazao je istoričar Srđa Pavlović.&nbsp;
Smatra kako je činjenica da Milatović s uvjerenjem konstatuje da je Amfilohije Radović imao “ključnu ulogu u demokratizaciji Crne Gore”, pokazatelj predsjednikovog dubokog nepoštovanja istine i istorijskih činjenica.
- Kao i njegove spremnosti da poziciju predsjednika države stavi u službu predatorskog ideloškog diskursa srpskog kleronacionalizma koji Crnu Goru vidi kao “fildžan državu”, a Crnogorce naziva “Đilasovim kopiladima - poručio je Pavlović na društvenim mrežama. &nbsp;
Ističe kako se „posthumnim odlikovanjem vjerskog poglavnika koji je propagirao ovakve stavove, predsjednik države Crne Gore se entuzijastično priključuje dugom i vijugavom redu Amfilohijevih obožavalaca i sljedbenika njegove riječi“.
- On time nedvosmisleno pokazuje da nije dostojan funkcije koju obavlja - zaključio je Pavlović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Pavlović: Milatović se stavio u službu srpskog kleronacionalizma, nije dostojan funkcije koju obavlja

Kritike molitvi za kišu u organizaciji Crkve Srbije u Crnoj Gori su zasigurno motivisane raznovrsnim razlozima.
Vjerujem da je odnos ove crkvene organizacije prema državi Crnoj Gori, odnosno, koncentrisan napor vladajućih struktura da taj odnos modifikuju u skladu s njihovim vjerskim svetonazorom, važno pitanje koje se ne treba zanemarivati u kritičkim osvrtima na legitimizaciju paganskih obreda.
Crna Gora je formalno sekularna država - nejaka i rasuta, ali još uvijek sekularna.
Poziv na molitvu za kišu je nesumnjivo značajna intervencija Crkve Srbije u javnom prostoru i u vremenu ozbiljne krize.
Ovom intervencijom se istovremeno pokazuje pomenuta slabašnost i rasutost države i profesionalna nesposobnost njenih političkih lidera i birokratskih administratora, kao i moć koju Crkva Srbije ima u našoj državi.
Moć Crkve Srbije se legitimiše kada poslanici u najvišem zakonodavnom tijelu u državi vokalizuju zahvalnice svojem bogu na ispunjenju molitvenih želja.
Stoga ovakvi nastupi zakonodavnih birokrata u skupštini države predstavljaju novo testiranje i pomjeranje granice koja bi trebala da odvaja Crkvu Srbije od državnog aparata Crne Gore. Ovakvi nastupi su još jedan korak ka daljoj desekularizaciji društva.
Kritički odnos prema ovakvom djelovanju treba da bude argumentovan i nepokolebljiv u istoj mjeri u kojoj je oštar i snažan strojevi korak vjerskih fundamentalista koji su trenutno na vlasti.

Molitva o “kruhu inosušnom”

Ratni zločin koji je u Velici počinila njemačka vojna jedinica nije bio genocid, i nije imao obilježja etničkog i vjerskog karaktera, poručio je istoričar i profesor na univerzitetu Alberta u Kanadi, Srđa Pavlović na svom Fejsbuk profilu.
Pavlović je poručio da deklarisanje zločina u Velici kao genocida predstavlja falsifikovanje istorije, političko i ideološko manipulisanje konceptom genocida, te selektivno korišćenje mrtvih kao valute za savremeno političko potkusurivanje.
- Naknadno nametanje takvih nepostojećih obilježja ovom ratnom zločinu predstavlja uvredu za žrtve i promoviše laž o prošlosti kao model političkog djelovanja. Kada takva laž (često ponavljana) dolazi od predstavnika vlasti (uključujući i besmilenu skupštinsku rezoluciju iz 2022. godine) onda se sasvim degradira legitimitet individualnih vršilaca vlasti, a briše se i ona malena mrva legitimiteta što je opstala od nekada najvećeg zakonodavnog tijela u državi- poručio je Pavlović.

Pavlović: Ratni zločin u Velici nije bio genocid, ne koristiti žrtve za savremeno političko potkusurivanje

Doktor Srđa Pavlović izvinio se poslaniku Demokratske partije socilajista (DPS) Nikoli Rakočević jer ga je pomenuo u jučerašnjem komentaru povodom dodjele Trinaestojulske nagrade.
- U jučerašnjem tekstu (ETV Portal) o Trinaestojulskoj nagradi i tome kako suverenističke vedete učestvuju u legitimizaciji velikosrpskog urušavanja Crne Gore sam pobrkao dvojicu Rakočevica, pa se ovom prilikom izvinjavam poslaniku DPS - kazao je Pavlović.&nbsp;
On je dodao i da stoji iza svega ostalog što je napisao u tekstu.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 73.4394%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fkolumne%2Fbecir-vukovic-i-trinaestojulsko-nagr-a-dno-pomirenje-u-crnoj-gori&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Pavlović se izvinio poslaniku DPS-a

I vrapci na grani u Crnoj Gori znaju da je termin „književna nagrada“ neophodno staviti u navodnike iz najmanje dva razloga. Prvi je činjenica da nije svaki nagrađeni tekst vrijedan razmatranja za nagradu. Drugi je da vlast uvijek ostavi duboki pečat i mastiljavu brljotinu preko svakog književnog teksta koji nagradi.
Tradicionalno vlastodržačko pečatiranje književnih nagrada, odnosno, njihovo korišćenje u partijske, političke i ideološke svrhe je dostiglo nove visine i nove dimenzije tokom posljednjih pet-šest godina u Crnoj Gori. Kao što vidimo na svakom koraku, trenutna vlast predano radi na produkciji kulturnih sadržaja koji imaju za cilj da redefinišu osnovne postulate državnosti, identiteta i kulturnog bića Crne Gore.&nbsp;
Takvi kulturni, umjetnički ili edukativni sadržaji, potom dobijaju nagrade, medalje i državne pečate kako bi se premetnuli u konstitutivne elemente novog/starog kanona velikosrpskog integralizma i kleronacionalizma. Tako se među laureatima Njegoševe, Trinaestojulske, Ratkovićeve nagrade, Oktoiha ili Miroslavljevog Jevanđelja mogu naći osuđeni ratni zločinci, njihovi obožavaoci i zaštitnici, negatori genocida, revidirci istorije, pravoslavni ekstremisti, ideološki radiklaci, te čitava plejada mrzitelja crnogorske države i nacije.
Dodjeljivanje Trinaestojulske nagrade Bećiru Vukoviću je najsvježiji primjer formiranja tih konstitutivnih elemenata novog/starog kanona. Istini za volju, nijesam pročitao ni jednu pjesmu ovog autora, ali znam dosta o njegovom ne-stihovnom angažmanu.
Da ne bi bilo zabune, smatram da se ne može odvojiti kreativni rad (književni ili bilo kakav drugi) od ličnosti autora. Razdvajati osobu i njen kulturni prozvod je besmislica zato što kreativni rezultat mora biti baziran na istini o stvaraocu da bi bio vrijedan makar nekoliko krajcara. U protivnom, lažući o svojoj suštini, autor kreira laž za čitaoce, gledaoce i slušaoce.&nbsp;
Ovogodišnji laureat Trinaestojulske nagrade, Bećir Vuković, najbolje govori o savremenoj Crnoj Gori. Ovakva Crna Gora nije ni mogla dodijeliti Trinaestojulsku nagradu bilo kome osim njemu jer je on, vaistinu, zaradio visoko mjesto u integralističkoj i kleronacionalističkoj hijerarhiji boraca za srpstvo u Crnoj Gori.
Sastav ovogodišnjeg žirija za tu nagradu takođe mnogo govori o crnogorskoj stvarnosti i velikim nedostacima takozvanog suverenističkog pokreta. Ako ćemo pravo, ovogodišnja Trinaestojulska nagrada je ono epsko zrcalo u kojem sebe gleda savremena Crna Gora.&nbsp;
Imajuci sve rečeno na umu, legitima su i važna slijedeća pitanja.&nbsp;
Zašto su političke i kulturne vedete suverenističkog pokreta, kakvi su Nikola Rakočević i Danilo Marunović, pristale da učestvuju u radu ovog žirija?&nbsp;
Zašto su, u vremenu egzistencijalne krize za Crnu Goru odabrali da, de facto, legitimizuju otrovni proces rastakanja državne i kulturne suštine Crne Gore?&nbsp;
Zašto nijesu dali ostavke na članstvo u ovom žiriju, pa tako opravdali svoja dnevna zaklinjanja na vjernost suvernističkoj ideji?
Ja ne znam odgovore na ova pitanja, ali se nadam da će oni imati priliku da uskoro na njih odgovore. Ono što mogu uraditi jeste da pretpostavim neke od mogućih odgovora i opravdanja, pa da se na to kritički osvrnem.
Pretpostavljam da gospoda Rakočević i Marunović duboko vjeruju da su se i u ovoj prilici svim silama borili za očuvanje države i za spas komadića izlizane moralnosti u koju se grlato i svakodnevno zaklinju. Pretpostavljam da oni sebe vide i kao posljednju branu (svojevrsni moderni Ljubin Grob) nadolazećem kleronacionalističkom talasu iz Srbije.
Ovakve moguće samoprojekcije se, na žalost, brzo i lako razbiju o tvrdu stvarnost i postignuti rezultat. Naime, učešće dvojice suvrenističkih šampiona u ovogodišnjem trinaestojulskom nagradnom i književo/političkom ućumetu garantuje samo jedan rezultat: „pogibiju“ na ovom modernom Ljubinom Grobu i topljenje njihovog ranijeg i, mislim, predimenzioniranog suverenističkog kredita.
Možda oni svoju ulogu tumače kao napor da se izbjegne veće zlo, pa da nagrada ode u ruke nekog većeg mrzitelja Crne Gore? Možda oni vjeruju da je laureat Bećir Vuković manje zlo? Ukoliko je ovo jedno od opravdanja vrijedi podsjetiti na ono što se lako i brzo zaboravlja. Naime, oni koji biraju manje zlo, još uvijek biraju zlo koje je za njih podnošljivo, a potom se dječački pravdaju.&nbsp;
Možda oni sebe opravdavaju tvrdeći da su glasali protiv? Moram reći da je to sasvim nevažno. Glas protiv predstavlja vrijednu odbranu samo ako takav glas ima kakav-takav izgled za uspijeh. U protivnom, postaje isprazni gest kojim se racionalizuje učešće u nečasnom poslu i pristanak na kompromis.
Takvo opravdanje bi neminovno prizvalo onaj stari vic o đedovom iskustvu s italijanskim vojnicima u Drugom svjetskom ratu. Nakon što je unuku ispričao da su ga doveli u streljački stroj i dali mu izbor da bude stijeljan ili sodomizovan, đed je na unukovo pitanje što su njemu uradili, odgovori: „Mene su strijeljali“.

Bećir Vuković i trinaestojulsko nagr(a)dno pomirenje u Crnoj Gori

Forma parlamentarne saradnje između partija koje baštine dijametralno suprotne ideološke stavove i nasljeđa nije novina, niti je tipična za crnogorski politički prostor.
Iako takva saradnja nekima može izazvati nagon za povraćanjem, to ne utiče na utemeljenost ove prakse, pošto ona iznova potvrđuje apsolutni primat partijskih interesa. Najjsvježiji primjer je skupštinsko podpredsjednikovanje jednog od mladih prvaka iz redova DPS-a, N. Rakočevića.
Činjenica da ova forma djelovanja dominira u Crnoj Gori je istovremeno i proizvod partijski inducirane i uzgajane popularne spremnosti takozvanog suverenističkog tijela da idealizuje i u značajnoj mjeri idolizuje doskorašnju vladajuću partiju i njenog doskorašnjeg lidera.
Ova idolizacija je neminovno osakatila skoro sve kritičke glasove koji su ukazivali na pogubnost uvjerenja da je ćutanje o greškama i promašajima dominantne političke partije i njenog decenijskog lidera apsolutna, ako ne i jedina mjerna jedinica patriotizma. Od skora je partijski kadar ipak pristao da sasluša generalnu kritiku na svoj račun. Iako se ta spremnost projektovala kao reformatorski napor, radi se o taktici koja, de facto, onemogućava istinski kritički analitički odnos prema crnogorskoj stvarnosti.
Ovo ućutkivanje i ignorisanje kritičkih glasova je branjeno i opravdavano pričom o neospornim dostignućima 21. maja, članstvom u NATO, itd… Ono je variralo u intenzitetu i u zavisnosti od toga koliko blizu je kritički osvrt dosezao do partijskog lidera. Crnogorski konsenzualni autokrata (kako sam prije više godina okarakterisao Mila Đukanovića) je odavno postao poslovična crvena linija koju kritičari nijesu mogli prekoračiti ako su se uzdali da im analize budu objavljene u lokalnim medijima.
Danas svjedočimo rezultatima ove idolizacija i patriotskog pendreka: mladi DPS “lavovi” su naučili lekciju od svojih iskusnijih i vremešnih prethodnika i nastavili da partijske interese pozicioniraju na vrh svoje liste prioriteta. Njihova spremnost da daju legitimitet partijama i političkim projektima koji urušavaju i posljednje ostatke mlade crnogorske države jasno govori o tome da oni državu i dalje vide kao uslužni servis za svoju partiju.
Pitanje na koje građani Crne Gore tek treba da odgovore jesta da li, ili ne, takva partijska struktura i njeni decenijski sateliti mogu da budu ruka-vodilja za izlazak iz sadašnje egzistencijalne krize.

Kolaboranti i oslobodioci

Zvanično brisanje nekih žrtava predstavlja mnogo više od agresivnog krečenja prošlosti, ističe profesor na Univerzitetu Alberta u Kanadi, dr Srđa Pavlović, dodajući da to jeste brisanje zločina koji su nad njima počinjeni, ali je istovremeno i testament karaktera političke strukture koja se sada nalazi na vlasti.
Osim osjećaja nepravde i težine koju ona ostavlja za sobom, podsjeća profesor Pavlović, državna politika selektivne kompenzacije za preživjelo zlo predstavlja i važan istorijski dokument.
- Sudeći po medijskim izvještajima o odluci Vlade Crne Gore i premijera Milojka Spajića da se finansijski kompenzuju civilne žrtve “ratova devedesetih”, šesnaest porodica je uvršteno u najsvježiji popis naših sramota iz nedavnih ratnih godina- dodaje Pavlović.
Kako ističe, spisak uključuje žrtve državno sponzorisanih zločina kakvi su bili otmica putnika u željeznickoj stabnici Štrpci i deportacija izbjeglica pred cijevi Karadžićevih vjerskih osvetnika, te žrtve NATO bombardovanja.
- Ono što nedostaje i što, u stvari, ovaj spisak čini vrijednim istorijskim dokumentom jesu žrtve koje nijesu ispunile Vladin uslov za kompenzaciju. Civili stradali u Kaluđerskom Lazu i oni koji su sistematski etnički očišćeni iz tzv. Pljevaljske Bukovice (članovi porodice Bungur) nijesu zavrijedili da budu uvršteni u ovu kategoriju, na primjer- upozorava Pavlović.
Pavlović donekle razumije Vladinu selektivnost, &nbsp;s obzirom na visoki nivo njene zavisnosti od političkih partnera koji nikada nijesu vidjeli ništa loše u tom i drugim etničkim čišćenjima nesrpskog življa u regionu, niti u genocidu počinjenom u Srebrenici.
- Bez obzira na marginalno razumijevanje uslova u kojima sadašnja Vlada Crne Gore funkconiše, nesporno je da ovakva selektivna kompenzacija iz zvaničnog pamćenja briše brojne žrtve. Oni koji se politički formatiranom voljom Vladine birokratije nijesu našli na spisku dobitnika prestaju da postoje za državu. Važno je naglasiti da ovo zvanično brisanje nekih žrtava predstavlja mnogo više od agresivnog krečenja prošlosti- zaključuje Pavlović.

Pavlović: Državna politika selektivne kompenzacije za preživjelo zlo predstavlja više od agresivnog krečenja prošlosti

Utemeljena je projekcija da će Vlada premijera Milojka Spajića nakon potpisivanja sporazuma sa UAE ubrzati svoju silaznu putanju, kazao je profesor na Univerzitetu Alberta u Kanadi Srđa Pavlović, u osvrtu na izjavu izvršne direktorice CGO Daliborke Uljarević da će Sporazumi sa UAE biti usvojeni u Skupštini, te da će to biti početak kraja ove Vlade.
Ipak, kako je dodao, nije nevažno koliko dugo će trajati taj pad u političku entropiju.
- Što duže ova Vlada bude u rukama držala kormilo države, ostaće za njom sve manje konstitutivnih elemenata sistema koji bi se možda mogli braniti i popravljati nakon smjene kripto-kockara i tihujućih oportunista oko njega- istakao je Pavlović.
Saglasan je, kaže, s konstatacijom da državu vode ljudi koji nijesu dorasli državničkom poslu, ali je, prema njegovim riječima, jednako očigledno da ni politička opozicija nije dorasla zadatku koji takvoj političkoj poziciji pripada.
- Ono što se, po ko zna koji put, jasno pokazuje jeste nesušna potreba za hitnim konstituisanjem nove političke strukture koja bi bila sposobna da definiše novu građanski orijentisanu političku ponudu građanima Crne Gore i svoje vrijeme i energiju posveti poslu smjene trenutne vlasti- naglasio je Pavlović.
Pvalović smatra da je NVO sektor do sada uradio solidan posao i da zavrjeđuje dalju podršku.
- Ali to nije adresa s koje ova nova ponuda treba da bude upućena- zaključio je Pavlović.

Pavlović: Crnogorsko društvo pada u političku entropiju, vrijeme je za novu političku strukturu

Pročitao sam saopštenje neformalne studentske grupe Kamo śutra, o samogašenju, odnosno razlozima zašto se povlače s javne scene.
Kao neko ko je od prvih dana davao podršku ovom studentskom naporu moram priznati da sam istovremeno imao rezervu oko dugovječnosti i efektnosti ovoga studentskog pokušaja. Vjerujem da su razlozi za gašenje ove studentske inicijative brojni i kompleksni.
Poznavajući prirodu državne strukture u Crnoj Gori i partitokratske mehanizme kontrole, vjerujem da su vjerni i predani partijski operativci i adekvatne državne i medijske službe uradile temeljan posao na delegitimizovanju studentskog protesta. Takvo njihovo djelovanje je bilo za očekivati. Kao što znamo, Crna Gora je već decenijama klasični primjer zarobljene države koja se posljednjih par godina polako ali sigurno pretvara u “propalu državu” (failed state).
Inicijativa Kamo śutra je obnarodovana u izuzetno kontrolisanom društvu koje, uprkos ispraznoj retoroci, nije spremno da podrži suštinsku promjenu koja sobom nosi određenu cijenu.
Ono u šta nijesam siguran jeste da se u tom segmentu kompleksnog problema treba tražiti primarni i isključivi razlog za urušavanje organizacione strukture Kamo śutra i disperziju energije koju su uspjeli da nakratko generišu.
Valjalo bi imati na umu i pretpostavku da se ova studentska inicijativa možda urušila i iz razloga nedovršene (neadekvatne?) idejne matrice. Legitimni zahtjevi za ostavkama bili su definisani na način da se po svaku cijenu izbjegne traženje neophodnog zahtjeva čije ispunjenje stvara pretpostavku za ostvarivanje svih ostalih studentskih zahtjeva: smjena vlasti.
Od početka sam smatrao (i to javno govorio i pisao) da je apsolutno neophodno da inicijalni motivi za protest budu pretočeni u novu političku ponudu građanima, jer je to apsolutno jedini način da se državne institucije natjeraju da se zaista počnu baviti “svojim poslom”.
Organizatori su konstantno odbijali da razmotre ovakav pravac djelovanja. Mislim da je to značajan dio razloga za ovakav ishod. Na koncu, i u ovom posljednjem pismu je jasno izrečeno njihovo odbijanje da prihvate takav pravac djelovanja.
Istovremeno, bilo je nekoliko iskrenih ponuda za saradnju, razgovor i konstruktivni prijedlozi, ali su organizatori odbili takve ponude. Nadalje, snažne individualne ego-projekcije unutar samog pokreta nijesu pomogle uniformnosti akcije, ali vjerujem da nijesu imale primarnu i presudnu rušilačku snagu.
Iz pomenutih razloga bilo bi korisno sada napraviti određeni kritički otkorak od pokreta koji je bio ponukan tragedijom i koji je sobom nosio veliki potencijal, ali i limitirani kapaciet za ostvarivanje zacrtanog cilja.
Ovaj kritički otkorak je neophodan kako bi se efekat pokreta Kamo śutra ispravno evaluirao, a ono što bi se iz te analize naučilo moglo upotrijebiti za pravilno i potpuno utemeljenje budućeg pokreta za sistemske reforme u Crnoj Gori.
Ono što je već sada jasno jesu tri efekta ovog bivšeg pokreta. Prvi je spoznaja da je Crnoj Gori neophodna nova politička ponuda. Drugi je da je za davanje takve ponude potrebna odlučnost i spremnost da se plati neophodna cijena. Treći je da je značajni segment bitačkog tijela željan nove ponude i spreman da takvu ponudu nagradi izbornim uspjehom.
Ostaje da se vidi da li će neki novi glas pobunjene mladosti biti spreman da nauči ove prošle lekcije. 
&nbsp;

Uči danas da bi reformisao śutra

Kriza koja razara društveno biće Crne Gore nije skorijeg datuma, ali je tokom posljednjih četiri godine značajno produbljena kao proizvod aktivnosti vladajuće strukture koju konstituiše mješavina kleronacionalističkih i kleptokratskih oportunista. Nije teško prepoznati obilježja dugotrajne ustavne krize koja je postala akutna od čina potpisivanja takozvanog Temeljnog Ugovora 3. avgusta, 2022 godine, kazao je u svom autorskom tekstu na Anteni M, kao i u emisiji Drugačija radio veza, istoričar dr Srđa Pavlović, profesor na kanadskom univerzitetu Alberta. 

- Sva kasnija oglušivanja zvaničnika o ustavne norme, uključujući i najskorije preuzimanje ustavnih nadležnosti od strane skupštinskog Odbora za ustavna pitanja i predsjednika crnogorske skupštine, jasne su poruke o spremnosti vladajuće strukture da produbi društvenu krizu. Četiri godine nakon izborne pobjede iz avgusta 2020, ne može biti dileme povodom toga da su ovakve i slične aktivnosti vladajuće strukture dizajnirane s ciljem da se dovede u pitanje održivost projekta nezavisne i suverene države Crne Gore- istakao je Pavlovć.
On je kazao da je svjestan da se možda ponavlja, ali vjerujem se o ovim problemima mora često pisati i govoriti istina. Takođe vjeruje, kako kaže, da se moraju imenovati politički manipulatori i lažovi, parafrazirajući &nbsp;pisca Salmana Ruždija.&nbsp;
Značajan raskorak između proevropskog zaklinjanja vlasti i onog što ona radi u praksi je takođe dio mehanizma kojim se društvena kriza produbljuje, smatra istoričar Pavlović.&nbsp;
- Crna Gora danas živi apsurdnu situaciju u kojoj se, s jedne strane, neki od njenih najviših zvaničnika zaklinju u svoju posvećenost EU integracijama, dok, s druge, negiraju zločin genocida počinjen u Srebrenici kao i zločine počinjene nad albanskim stanovništvom na Kosovu, odaju počast osuđenim ratnim zločincima, i veličaju ekspanzionističku ideologiju srpskog kleronacionalizma. Istovremeno, neki od njih su zbog svojih štetnih političkih poteza na domaćem terenu proglašeni za nepoželjne osobe na teritoriji susjedne Hrvatske, koja je članica EU. Ove činjenice zasigurno ne diskvalifikuju Crnu Goru iz procesa EU integracija, ali su one važni pokazatelji ideološkog profila ljudi koji formalno vode crnogorske državne institucije- kazao je Pavlović.
Pavlović je istakao da to što EU zvaničnici drže “širom zatvorene oči” po ovom pitanju i pokazuju spremnost da Crnu Goru ekspresno prime za novog člana uprkos očiglednoj ideološkoj retrogradnosti njene vladajuće garniture, te &nbsp;njenoj profesionalnoj neadekvatnosti i servilnosti prema vaninstitucionalnim centrima moći, govori mnogo o geostrateškim kalkulacijama Brisela i real-politici koju vodi ta administracija.
- Domaća frustracija onim što se u Crnoj Gori interpretira kao cinizam EU je donekle neutemeljena, pošto je EU proširenje oduvijek bilo prevenstveno pitanje ispunjvanja praktičnih interesa briselske administracije. Domaća kritika EU zvaničnika, kakvu smo čuli i čitali tokom i nakon nedavne posjete Marte Kos Podgorici, bazirana je na uzaludnom nadanju da će zvaničnici iz Brisela uzeti aktivno učešće u rješavanju naših lokalnih problema i pomoći da se izborni pobjednici iz avgusta 2020 godine nekako razvlaste. Nadanje u EU aktivizam u Crnoj Gori proizvod je naivnog uvjerenja da bi svi naši problemi postali lakše rješivi nakon prijema Crne Gore u punopravno članstvo u EU. Ovo je samo još jedna u nizu naših zabluda, te znak limitiranih domaćih kapaciteta da se izborimo s problemima egzistencijalne prirode, ali i pokazatelj naše nepremnosti da, uprkos “malo rukah” sami čistimo i redimo sopstvenu kuću- navodi Pavlović.
Kako je rekao na početku, sadašnja kriza nije novijeg datuma, pa je korisno podsjetiti se istorijske transverzale kojom se ona razvijala.
Danas je očigledno da decenijski napori manjeg dijela akademske zajednice da u Crnoj Gori promoviše i u praksi uspostavi model građanske lojalnosti pravnom okviru države – ono što se u političkoj teoriji zove “ustavni patriotizam” - nijesu dali željene rezultate. Bez obzira na primjenjivost ovog modela u Crnoj Gori, prioriteti i interesovanja političke elite i partija kroz koje ova elita ostvaruje svoje interese bili su pozicionirani negdje drugdje, podsjetio je on.
- Postojanje kolektivnog sjećanja o suživotu na našem prostoru nije iskorišteno na način koji bi omogućio uspostavljanje životnih okvira koji nijesu isuviše ranjivi od atavističkih strasti etničkih nacionalizama i vjerskih fundamentalizama koji već decenijama gospodare našim prostorom i imaju izuzetno visok stepen političke upotrebljivosti za sve aktere na crnogorskoj javnoj sceni- ističe on.
Pavlović je podvukao da osim snažnog retoričkog zalaganja za koncept suživota različitosti, post-referendumska vlast nije okončala proces kreiranja lojalnosti građana pravnom okviru koji omogućava i garantuje prostor za takav suživot. Partijska retorika multikulturalizma nije uspjela da napravi čvrstu kopču s istorijskim sjećanjem i realnošću suživota u Crnoj Gori. Drugim riječima, nije ponudila jasno definisani nadnacionalni identitetski okvir koji nije obojen partijskim koloritom.
- Logičan proizvod ovakvog nedostatka fokusa političke elite jeste institucionalizovanje klijentelizma, svejedno da li on bio partijski, vjerski, nacionalni, etnički, ili ideološki, kao modela koji uređuje duštvene odnose i kakvu-takvu funkcionalnost institucija države. Partitokratija nije uspjela, ili nije imala interes, da premosti postojeće podjele, već je, u okviru svojih mogućnosti i u granicama svoje ideološke matrice, nastojala da ih iskoristi u sopstvenom izbornom inženjeringu- kazao je Pavlović.
Istovremeno, ističe Pavlović, klijentelizam u Crnoj Gori omogućio je da se kreira radikalni politički narativ o “ugroženoj i diskriminisanoj” grupi koja mora da se bori kako bi ostvarila sopstveno pravo na jednakost u društvu. Potpuno je svejedno da li takav narativ ima bilo kakvo utemeljenje u stvarnosti, ili ne. Ono što je važno jeste da segment stanovništva u njega povjeruje i počne da ga živi kao sopstveno društveno iskustvo.
- Ovdje je važno napomenuti da je, uprkos jasnim pokazateljima klijentelizma kada je u pitanju vršenje vlasti u Crnoj Gori do 2020. godine, današnji agresivni politički narativ o tadašnjoj “ugroženosti” Srba u Crnoj Gori jednako mitologizovan i neutemeljen, kao što je to slučaj s mitskom narativnom potkom svetosavskog kulta. Bez obzira na artificijelnost priče o ugroženosti grupe, ona je poslužila (i još uvijek služi) kao platforma i opravdanje za svojevrsnu institucionalnu, zakonsku i kadrovsku osvetu na kojoj su angažovani izborni pobjednici iz avgusta 2020. godine- ističe istoričar.
Kako je Pavlović podsjetio, za razliku od ranijih decenija, Crna Gora danas živi fazu institucionalizovanog klijentelizma čiju dinamiku i oštrinu određuje interesna koalicija između velikosrpske kleronacionalističke elite pod kontrolom Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori i Nove Srpske Demokratije i njenog lidera, s jedne strane, i tehnokratske para-građanske političke grupacije okupljene oko frakcije Pokreta Evropa Sad koju formalno predvodi predsjednik crnogorske vlade, s druge. Već duže od četiri godine ova koalicija predano radi na podrivanju slabašnih ekonomskih i institucionalnih temelja crnogorske suverenosti i državnosti.
- Partije koje danas vrše vlast u državi su nametnule velikosrpski nacionalni puritanizam svetosavskog kulta kao cilj kojem društvo treba da strijemi, a njihova retorika tobožnjeg evropejstva, pomirenja, tolerancije i multikulturalizma nije ništa drugo do poslovični smokvin list koji od očiju neuspješno nastoji da sakrije njihovu intelektualnu tanjevinu, desničarsku ideološku radikalnost i nacionalističku golotinju. Činjenica je, na žalost, da je Crna Gora danas više nego u proteklih tri decenije podijeljena po nacionalnim i vjerskim linijama, i da jedva preživljava najradikalnije manifestacije pomenute krize održivosti i legitimiteta- kazao je on.
U ovakvom kontekstu je, smatra Pavlović, sasvim očekivano da u Crnoj Gori dominira politički monopol partitokratija i umišljenih lidera. Stiče se utisak da građani nijesu u mogućnosti (ili ne umiju) da politički jasnije i snažnije artikulišu svoje želje i htjenja, odnosno, da se izrazi njihovih želja “ne broje”, već da su partijska pazarišta mjesta na kojima se vrši raspodjela moći i privilegija i gdje se kvalitet tuđih života dogovara “kroz rukav od kaputa”. Istorijat ovakve dominacije je tema za neku drugu priliku, ali ono što je, ipak, čini aktuelnom, jeste činjenica da se danas potpuno eliminiše mehanizam utrđivanja odgovornosti za učinjene greške političara i visokopoziciniranih birokrata.
- Kao što sam pisao ranije, političari i birokrate u državnom aparatu s indignacijom odbacuju odgovornost za svaku manifestaciju sopstvene profesionalne neadekvatnosti, a tu odgovornost prenose na šire društvene slojeve. Oni vrlo konkretne političke i operativne odgovornosti nakon najnovijeg masovnog ubistva na Cetinju ljutito uopštavaju kako bi pokrili sopstvena profesionalna ograničenja. Istovremeno se svi kritički glasovi i zahtjevi za uvrđivanjem odgovornosti dezavuiraju kao plaćenicke aktivnosti i antidržavno djelovanje. Takve optužbe imaju istorijat u Crnoj Gori i nijesu novina, jer su dio arsenala karakterističnog za sve hibridne režime proto-demokratskog tipa i konsenzulane autokrate koji takve režime kontrolišu- podsjetio je Pavlović.
Partitokratija, po prirodi svojeg bića, ne uvažava utemeljene stavove stručne javnosti onda kada su oni u suprotnosti s dizajniranim političkim, odnosno, partijskim i liderskim namjerama. Navešću samo dva novija eklatantna primjera. &nbsp;
- Prvi je već pomenuto problematično potpisivanje takozvanog Temeljnog Ugovora, koje je uslijedilo uprkos značajnoj i javno dostupnoj kontra-argumentaciji. Ne treba zaboraviti da je parafiranje ovog dokumenta bio, između ostalog, i čin političkog kaprica koji nedvosmisleno potvrđuje dominaciju ranije pomenutiog monopola. Jedan sam od onih koji ovaj čin smatraju neustavnim, i antidržavnim aktom. Iz ovog razloga mi je neprihvatljiva sadašnja “normalizacija” potpisnika ovog dokumenta, Dritana Abazovića i njegove partije Ura, od strane takozvane suverenističke opozicije- naglasio je Pavlović.
Drugi primjer, navodi istoričar, je najskorije preuzimanje nadležnosti Ustavnog Suda od strane skupštinskog Odbora za ustavna pitanja, i podrška koju je ovaj čin dobio od sadašnjeg predsjednika crnogorske skupštine. Istini za volju, najsvježija epizoda oko Ustavnog Suda je dio višegodišnje političko-pravne sapunske opere: partijske borbe za prevlast u sferi pravosuđa i nastojanja svih aktera na domaćoj političkoj sceni da u toj borbi ostvare što bolji rezultat. &nbsp;Ovo je, generalno posmatrano, još jedan pokazatelj da je politička elita spremna da uradi sve kako bi se približila svojem zacrtanom političkom cilju.
Postaje jasno da se svakodnevno nagomilavaju konkretni primjeri dizajniranog urušavanja administrativnih kapaciteta u Crnoj Gori, te sužavanja okvira institucionalne odgovornosti, kao i konstantnog smanjivanja ionako limitiranih ekonomskih horizonata, kao i primjeri značajno umanjene efektnosti državne administracije na planu očuvanja bezbjednosti građana, kao i na spoljnopolitičkom planu. Stoga je legitimno pitanje (koje nekima može zvučati kao retoričko) da li, i u kojoj mjeri, politička elita što sada vodi državu može donostiti odluke nezavisno od spoljnih faktora bilo da su oni locirani u Briselu, Berlinu, Beogradu, Trebinju, ili Moskvi. Mislim da su ovo neki od razloga zašto nije neosnovano današnje stanje stvari u Crnoj Gori analizirati i iz perspektive modela “failed state”, rekao je Pavlović.
- U takvom analitičkom okviru, studentski protesti u Podgorici sobom nose dodatnu vrijednost i težinu. Pored očigledne i neophodne dimenzije utvrđivanja odgovornosti nadležnih organa za brojne propuste u vezi posljednjeg masovnog ubistva na Cetinju, studentski zahtjevi su u suštini i s pravom politički. Kao što sam već pisao u ranijim medijskim prilozima za Antenu M, zahtjevi studenata to trebaju i moraju biti. Taktičko uzdržavanje od jasnih političkih zahtjeva u ovoj ranoj fazi protesta je razumljivo. Studentski zahtjevi i rok koji su postavili premijeru Spajiću da ih ispuni su od velike važnosti i zato što pokazuju kvalitetno taktičko promišljanje od strane organizatora- smatra Pavlović.
Oni kažu da su njihovi zahtjevi "isključivo na polju društvenog aktivizma". To je poruka upozorenja premijeru da slijedeća faza protesta može, pored najavljene “građanske neposlušnosti” uključivati naglašenije i temeljnije političke zahtjeve. Ostaje da se vidi o kojim formama građanske neposlušnosti se radi.
- Nadam se da su, uprkos inicijalnoj odlučnosti da ostanu u okvirima društvenog aktivizma, organizatori svjesni neophodnosti kasnijeg prelaska na politički teren, pošto insistitanje na personalnim korekcijama unutar nesposobne i maliciozne vladajuće garniture ne može proizvesti neophodnu sistemsku promjenu. Radi se o potrebi da se u organizacionom smislu nauči standardni politički jezik kako bi sadašnji protest iniciran “odozdo” mogao imati neke šanse za uspieh- ističe Pavlović.
Rekonstituisanje u politički pokret ili neku sličnu formu je potrebno da bi se moglo efektno komunicirati s političkim Zapadom, čija se podrška očekuje. Kao što se vidjelo iz već pomenute nedavne posjete Marte Kos, briselska birokratija zna i želi da komunicira samo sa politički i organizaciono jasno definisanim i hijerarhijski strukturiranim političkim akterima. Pavlović se nada se da su organizatori protesta takođe svjesni da vladajuća garnitura strahuje upravo od studentskog učenja takvog političkog esperanta i njihovih konketnih političkih zahtjeva, pošto se radi o novoj i drugačijoj ponudi i domaćoj i evropskoj publici.
Naglasio je ipak da su ovo projekcije njegovih iskustava i nadanja, koje ovdje pominje kao nostalgični eho onoga što je u Crnoj Gori moglo biti tokom proteklih decenija, a nije se ostvarilo.
- Današnji studentski protesti u okvirima koje su oni ocrtali za javnost izraz su zahtjeva koje nameću novo vrijeme i nove generacije. One zavrijeđuju naše poštovanje i snažnu podršku. Čini mi se da u ovom trenutku nije od pomoći oštro nametanje tuđih očekivanja studentskoj pobuni s jasno definisanim razlozima i zahtjevima. Crnogorska mladost se, s punim pravom, bori za svoje ciljeve i ispunjenje svojih želja, pa ne bi bilo pošteno i uputno da im se natura obaveza borbe za neispunjene želje starijih generacija koje su istrošile svoje decenije u rovovima nacionalnog i državotvornog diskursa- kazao je Pavlović.
Na kraju je poručio da na studentima, mladosti koja je bila i koja će, nada se, i dalje biti na ulicama Podgorice zahtijevajući odgovornost nesposobne vlasti, ostaje da procijeni da li da uski “prozor” trenutnih protesta širom otvori i tako se premetne u jasno artikulisan, novi i drugačiji politički glas u Crnoj Gori.

Srđa Pavlović: Na studentima je da odluče hoće li uski “prozor” trenutnih protesta širom otvoriti u jasno artikulisan, novi i drugačiji politički glas u Crnoj Gori

Segregacija romske i egpićanske zajednice u obrazovanju i stanovanju i dalje izazov, diskriminacija na tržištu rada i u zdravstvu

U Crnoj Gori danas će biti pretežno sunčano, a maksimalna temperatura iznosiće 22 stepena.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, na sjeveru, tokom jutra, po kotlinama magla ili povećana niska oblačnost.
Vjetar slab do umjeren, južni, krajem dana i tokom noći mjestimično umjeren do pojačan.
Jutarnja temperatura vazduha od minus dva do deset, najviša dnevna od 12 do 22 stepena.

Danas pretežno sunčano, do 22 stepena

Vjerovatni budući premijer Češke Andrej Babiš rekao je da nema namjeru da Češku uvuče u "nekakav antiukrajinski blok u okviru Evropske unije" koji zajedno sa slovačkim premijerom Robertom Ficom planira madjarski premijer Viktor Orban.
- Medijski briselski monopol Politiko neprestano laže o nama. Nikakva takva inicijativa ne postoji i ništa o tome ne znam- odbio je kategorično Babiš izjavu Orbanovog glavnog političkog savjetnika Balaža Orbana za Politiko da se formira takav "blok skeptičan prema Ukrajini" koji bi mogao da oteža odlučivanje EU o pomoći napadnutoj zemlji.
Bivši češki premijer Babiš kao lider opozicije praktično od neuspješnih izbora za predsjednika Češke 2023. godine vodio je oštru kampanju u kojoj je njegova populistička stranka Akcija nezadovoljnih gradjana (ANO) nastojala da preotme birače esktremističkih stranaka i na desničarskoj i ljevičarskoj strani političkog spektra.
Bitan element te kampanje je bilo i raspirivanje antiukrajinskih raspoloženja da je navodno oko pola miliona ukrajinskih ratnih izbjeglica krivo za sve nedaće Čeha, počev od nedostatka stanova, visokih kirija, skupih energija, probleme škola i bolnica.
Međutim, već tokom izborne večeri 4. oktobra kada se pokazalo da je ANO ubjedljivo pobijedila na izborima ali ne toliko da može sama da sastavi vladu Babiš je odbio referendume o izlasku iz EU i NATO koji traže njegovi budući koalicioni partneri.
Iako je i poslije izbora ponovio obećanje da direktno iz češkog budžeta neće otići ni kruna u oružje za Ukrajinu Babiš je naglasio da će češka vojna industrija i njen komercijalni izvoz oružja u Ukrajinu imati podršku vlade a podržao je vojnu pomoć koju Ukrajini daje EU.
Babiš je pred izbore prijetio da će ukinuti češku inicijativu Municija za Ukrajinu ali poslije razgovora sa predsjednikom Češke Petrom Pavelom okrenuo je ploču i sada želi samo da se ona revidira da bude transparentna i da na njoj ne zarađuju češki trgovci oružjem koji posreduju da se u trećim zemljama, takodje i u Srbiji, nabavi artiljerijska municija koju plaćaju zapadne zemlje i poklanjaju Ukrajini.
Babiš takodje najavljuje da želi da obnovi saradnju Višegradske četvorke koja je prestala da funkcioniše kao blok sa koordiniranim stavovima u EU još u vrijeme poljskih populista Jaroslava Kačinjskog, baš zbog Orbanove popustljivosti prema Rusiji od agresije na Ukrajinu 2022. godine.
U pitanjima gde želi da se suprotstavi Briselu, kao što je pakt o migraciji ili klimatski ciljevi, Babiš računa, medjutim, prvenstveno na Poljsku i njenog sadašnjeg premijera vlade desnog centra i levice Donalda Tuska.
Babiš je odmah poslije izbora rekao da će prvi koga će zvati telefonom da sa njim razgovara o koordiniranju stavova pred samite EU biti poljski premijer Tusk, dok Fica i Orbana nije ni pominjao.
- Babiš sebe rado vidi kao nekog ko je dio one Evrope koja odlučuje, da je u redovima onih koji su važni. Ne želi da ga trpaju u istu vreću sa Orbanom i Ficom- kazala je komentatorka češkog radija Zdenjka Trahtova.

Babiš kategorično odbija antiukrajinski blok sa Orbanom i Ficom

Spektakularnom ceremonijom otvaranja večeras je u Budvi počelo Evropsko prvenstvo u šahu za mlade, koje će narednih 11 dana u Budvi okupiti preko 1180 mladih šahistkinja i šahista iz čitave Evrope, među kojima je i gotovo 80 crnogorskih mladih nada, saopšteno je iz Šahovskog saveza Crne Gore.
- Goste je pozdravio predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore, Jovan Milović, koji je istakao zahvalnost svim partnerima i organizacionom timu, koji je omogućio održavanje ove značajne manifestacije. U ime Ministarstva sporta i mladih, Milan Jančić je poželio uspjeh svim takmičarima- navodi se u saopštenju.
Predsjednik Evropske šahovske unije, Zurab Azmaparašvili odao je priznanje Šahovskom savezu Crne Gore i gospodinu Miloviću, izrazivši želju da se i u budućnosti turniri velikog renomea održavaju u Crnoj Gori.
- Takmičenje je otvorio predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, koji je šah istakao kao ljepšu stranu Crne Gore i najavio podršku svim budućim aktivnostima koje Šahovski savez Crne Gore planira u Budvi- ističu iz ŠSCG.
Partije prvog kola na programu su sjutra, a organizator je Šahovski savez Crne Gore. Pokrovitelji su Ministarstvo sporta i mladih i Opština Budva, dok su partneri: HG Budvanska rivijera, Ministarstvo turizma, A linija, CEDIS i Vau konekt.

Otvoreno Evropsko prvenstvo u šahu za mlade, preko 1180 takmičara okupilo se u Budvi

Zašto Tužilaštvo poslije godinu i po - ili dvije ne zove Ivana Bajkovića da traži papire kako je gradio firmu, odakle mu novac za to, da pogleda građevinsku dozvolu i utvrdi da je Bemax radio samo grube radove i potvrdi ili demantuje da je napravljena kompenzacija nakon što nijesu imali da im kešom plate grube radove - pa su im dali pet stanova - pitao je advokat Zoran Piperović nakon što su Vlado Ivanović i Aleksandar Mijajlović saslušani na okolnosti koje se tiču stanova u „Perli“.
Ivanović je, kaže Piperović, podsjetio da je već ranije pričao tu priču - da je bio angažovan da opremi gotove stanove koje je napravio Ivan Bajković.
- Da je njegova firma to fakturisala Bemax-u, da je Bemax platio fakturu nazad, a da je on sarađivao sa arhitektom Petrovićem iz Beograda. Sve priča koja je ispričana dvije godine unazad - podvukao je Piperivć.
Mijajlović je, ističe on, isto rekao da nema stan u „Perli“, da su to stanovi Bemax-a i da ih je dobio na kompenzaciju sa firmom Ivana Bajkovića, te da je Bemax te stanove davao na korišćenje prijateljima.
- To su Kovačević, Lazović, Mijajlović, Ubović i Zoran Tomčić... Kao i da, kada bi god došao, da bi uzeo ključ i vratio ključ na recepciju. Suština je da su to stanovi Bemax-a koje je dobio na kompenzaciju od firme Ivana Bajkovića - naglasio je Piperović.
<h2>SMIJE LI VLASNIK DA RASPOLAŽE SVOJOM IMOVINOM KAKO HOĆE?</h2>
Na saslušanju je, kaže, samo naglasio jedno pitanje.
- Da li branite bilo kojem vlasniku da raspolaže imovinom na način na koji on hoće: da je pokloni, da na korišćenje, da budem banalan: da je zapali, uništi ili čini s njom što hoće - a da ne vrijeđa javni inteers ili povređuje zakon? - pitao je Piperović.
Istakao je da su za tih pet stanova, na osnovu ugovora o odstranjivanju duga, napravljeni notarski zapisi gdje je Bemax u Direkciji za nekretnine uknjižen kao vlasnik.
- To je vrlo prosto: zovete ujutru Bajkovića i kažete „ovi ljudi tvrde to i to - da li je to istina ili nije?“ Ako jeste: „dajte dokumentaciju odakle vam novac da napravite zgradu, jeste li imali ugovor o gradnji, jeste li pravili kompenzaciju“... - naveo je Piperović.
<h2>OPTUŽNICA NIJE PRESUDA</h2>
U Tužilaštvu sada, ističe on, kaže da su stanovi pribavljeni krivičnim djelom - a prošle godine su tvrdili da je Bemax prodao te stanove Mijajloviću i Lazoviću kešom...
- Sad imamo drugu priču: da su pravljeni stanovi od keša iz nezakonitih radnji, i ja kažem: Ako vi u krivičnoj prijavi tvrdite da znate da se neko lice bavilo kriminalom - samim faktom da je protiv njega podignuta optužnica, recimo za distribuciju kokaina - to u pravnom poretku ne dokazuje ništa, to se dokazuje presudom. Zna se što je optužnica u pravnom poretku - rekao je Piperović.
Ovdje, decidan je adcokat, imamo narativ kao u optužnici protiv Zorana Lazovića.
- Da se njegov sin bavio „prodajom kokaina pa je davao ocu pare“. Kako znaju da je ocu davao pare i ko je utvrdio da se bavio kokainom - to nije uopšte bitno. Bitno im je da to postoji u optužnici - naveo je Piperović ukazujući da takav pristup nijedna država mi kontinentalno pravo ne poznaju.
Nema, podvlači Piperović, države đe ćete da nađete sličan primjer.
- Ovdje dio medija navija za takav narativ, što je meni frapantno. Ako su mediji za zaštitu javnog interesa a rade da se to može - i da se tako targetiraju ljudi - čemu mediji, pravda i zakoni? Ne znam, ali vidim da to prolazi kod nekih medija. Opet će neko jednog dana na sudu da kaže što se stvarno desilo - poručio je advokat.
<h2>BIĆE KAO U SLUČAJU KRSTOVIĆA</h2>
Sve to, navodi on, oduševljava javnost.
- Slikaju se lisice, političari pričaju, a za tri-četiri godine biće kao u slučaju Krstovića - kad je Dritan Abazović tri godine ponavljao da su oni šverceri kokaina - a kada su oslobođeni je pitao kad ih je to pomenuo - a iz usta ih nije vadio! - ukazao je Piperović.
Tako će, smatra on, da bude i u ovom slučaju.
- Niko se sjećati neće. Ne može se tako utvrđivati pravda. Svaki normalni čovjek želi da se u državi uvede red i da svako ko je napravio krivično djelo dobije adekvatnu kaznu i izdrži tu kaznu, da mora da odgovara... Ali ovako utvrđivati pravdu i ovakvo guranje dijela medija... To je za mene frapantno. Nekima sve može da prođe i ja znam da je pritisak političara nepodnošljiv, ali molim vas: sudija i tužilac moraju da imaju kičmu - poručio je advokat.
<h2>„NAJLAKŠE BI BILO REĆI: NE ZNAMO ZAŠTO - ALI MI MORAMO DA VAS UHAPSIMO“</h2>
Najlakše bi, cijeni on, bilo da su juče rekli: „Uboviću, mi Vas moramo da uhapsimo - ne znamo zašto ali moramo“.&nbsp;
- Ajde da Vas uhapsimo, budite tamo neko vrijeme, nije važno zašto - pa ćemo da vas pustimo i onda će svima da bude lakše. Ali ovako: iz jedne priče uskakati u druge šeme za isti događaj, ne znam čemu sve ovo vodi - naglasio je Piperović.
Rekao je da su i Ivanović i Mijajlović kazali da razumiju što im je pročitano - ali da ne znaju što trebaju da pričaju.
- Ljudi nijesu pravnici. Čuli su što im je pročitano, ali ne mogu da vjeruju što im je pročitano. Rekli su da ih pitaju što god hoće, i da će na sve odgovoriti. Tako je i bilo - naveo je advokat.
Podvukao je da se ovako pravda ne utvrđuje.
- Ovo je jedan potpuno pogrešan način da bi neko bio zadovoljan samim faktom da su Đuru, Marku ili Janku stavljene lisice - i da je taj uslikan sa lisicima. Onda je to nešto što ima svoje ime - a ja ne bih da ga kažem jer bi me brutalno napali pošto ionako smetam zbog toga kako kvalifikujem sve ovo u društvu... Ali neko to mora da kaže - naveo je on.
<h2>GOMILA TVRDNJI BEZ DOKAZA</h2>
Niko, kaže, ovdje ništa ne opstruira, i svi bi trebalo da budemo za to da se pravda sprovede.
- Ali ajmo da nađemo način kako se to radi: jer ovo nije način - nego gomila tvrdnji bez dokaza. Kad bude sud sudio i donio odluku - ovoga se niko sjećati neće ili će zaboraviti sve što je bilo jer će to biti najbolje po njega. Biće muka od onoga što je pričao kad su se ljudi hapsili – kazao je Piperović.
Ovo, cijeni on, nije pojedinačna nesreća - već prelazi u jednu kolektivnu nesigurnost - gdje niko više nije siguran.&nbsp;
- Mislim da je uloga medija da takve narative obriše: da se zna red - da se sve potkrijepi dokazima da bi pravda bila uspostavljena. Na ovakav način je to vrlo teško. Sve što će se desiti je da će neki ljudi biti neko vrijeme u pritvoru i to će biti finale ove priče. Ništa poslije toga se neće desiti - zaključio je Piperović.

Piperović: Ovakav pristup nijedna država i kontinentalno pravo ne poznaju, zašto Tužilaštvo dvije godine ne zove Ivana Bajkovića čija je firma na kompenzaciju dala stanove Bemax-u?

Žena koja je bila žrtva seksualnog zlostavljanja u Crkvi Srbije Jovana Trninić prvi put javno je svjedočila o svom iskustvu za<a href="https://goodmenproject.com/"> platformu The Good Men Project,</a> a u razgovoru sa njihovim novinarom Skotom Duglasom Jakobsenom govorila je o svojevrsnoj stigmi kojoj je bila izložena kada je prijateljicama ukazala na nedolično ponašanje svještenika, o bizarnim obrazloženjima zašto o tome ne treba da govori, ćutanju crkvenih velikodostojnika kada je prijavila slučaj.
- Novinarstvo ima ključnu ulogu u razotkrivanju istine i davanju glasa onima koji su dugo ćutali. Kroz pisanje o zloupotrebama i problemima unutar Srpske pravoslavne crkve, mediji ne samo da osvjetljavaju sistemske propuste, već i osnažuju žrtve da progovore o svojoj patnji. Svaka ispričana priča ruši zidove tišine koji su godinama štitili moćne i neodgovorne. U iskazima žrtava, bilo da dolaze iz Srbije, SAD-a ili bilo kog drugog dijela svijeta, ponavlja se sličan obrazac ponašanja – manipulacija, zloupotreba povjerenja i pokušaj da se žrtva ućutka. Upravo ta sličnost pokazuje koliko je važno govoriti javno, prepoznati mehanizme zlostavljanja i stati u odbranu onih koji su pretrpjeli bol. Ova ispovijest je svjedočanstvo o hrabrosti, o pokušaju da se pronađe pravda i da se prekinu godine ćutanja – kazao je za Portal ETV bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović, koji je javno progovorio o seksualnom zlostavljanju i pedofiliji u ovoj vjerskoj zajednici, a danas kao generalni sekretar Saveza kršćana Hrvatske pokušava da izdejstvuje pravdu za žrtve.
On nas je i uputio na ispovijest žene koja je bila žrtva zlostavljanja u Crkvi Srbije.
Trnanić je u intervjuu Jakobsenu, koji je objavljen prekjuče, svjedočila da je bila žrtva seksualnog nedoličnog ponašanja svještenika, ali da su crkvene vlasti, kada je prijavila slučaj, ostale nijeme i odbile da da razgovaraju sa njom.
Ispričala je da je prijavila svještenika Blaška Paraklisa, ali da je episkop Maksim odbio da je primi.&nbsp;
- Govoreći iz svog iskustva, i iz onoga što vidim oko sebe, preispitivanje autoriteta svještenstva smatra se vrlo neprikladnim. Kada sam htjela da progovorim o tome šta mi se dogodilo u pravoslavnoj hrišćanskoj zajednici, u smislu upozorenja i sprječavanja seksualnog nedoličnog ponašanja da se dogodi drugim ženama, prijateljica koja me je uvela u svijet vjere bila je veoma protiv. Pitala sam je: „Zašto bih ćutala? Ovo nije moja sramota. Ovo je sramota svještenika. On može nauditi drugoj osobi ako ne odgovara za svoje nedjelo“. Rekla mi je: „Da, ali nikad ne znaš da li se pokajao“. Ova izjava me je dovela do zaključka da se sakrament ispovijesti, u ovom slučaju pokajanje, može zloupotrijebiti u perpetuiranju kontinuiranog ciklusa seksualnog nedoličnog ponašanja u tišini. Takođe, mi je rekla: „Moramo da ćutimo, tako čuvamo našu vjeru da se ne sruši“ - svjedočila je Trninić za Portal The Good Men Project.&nbsp;
Kazala je i da je ta prijateljica bila prva osoba kojoj se obratila i detaljno joj ispričala sve što joj se dogodilo.
- Njen prvi odgovor bio je: „Da mi je bilo koja druga žena rekla isto, prvo što bih je pitala je šta si uradila da ga isprovociraš. Ali pošto te poznajem, vjerujem ti“. Kada sam nazvala drugu prijateljicu ... dobila sam još jedan bizaran odgovor: „Pošto su svještenici po difoltu blizu Bogu, njih, takođe, više napadaju demoni“. Tako je opravdala njegovo nedjelo. Ovaj fenomen se naziva „klerikalizam“ kada ljudi misle da su sveštenici/klerici na višem nivou duhovnosti od drugih. I ja sam bila zarobljena u ovoj zamci neko vrijeme. Kada sam pokazala neprikladnu i uznemirujuću tekstualnu poruku koju sam dobila od tog svještenika drugoj prijateljici, njen odgovor je bio: „Zato uvijek pazim kako da komuniciram sa svještenikom“ – ispričala je Trninić.
Na pitanje Jakobsena kako se osjećala na konstatacije da je njena pritužba neistinita i bez osnova, objasnila je da to „dovodi do osjećaja frustracije, ljutnje i poništavanja“.
- Zapravo, ovo iskustvo mi je pomoglo da vidim stvari kristalno jasno – naglasila je ona.
Rekla je da je taj događaj u određenoj mjeri poljuljao njenu vjeru, no, ipak, i dalje vjeruje u Boga.
- ...ali ponekad imam osjećaj da sam napala Boga. Ovo je paradoks. Bila sam gurnuta do te tačke da branim istinu i sebe govoreći protiv onih koji predstavljaju Boga na Zemlji – konstatovala je Trninić.&nbsp;
Objasnila je da bi crkva, prema stavu stručnjaka, u slučajevima kada su svještenici okrivljeni za zlostavljanje i seksualno nedolično ponašanje trebalo prvo da pokrene nezavisnu, spoljnu istragu, iz istražnog postupka isključi svještenike koji su optuženi za zlostavljnje, da obezbijedi novac za žrtve kako bi platile savjetovanje, ali i da omogući obavezno savjetovanje za svještenstvo i na kraju da raščini zlostavljača.
- U mojoj situaciji nijedan od ovih koraka nije preduzet. ...kada sam nazvala kancelariju episkopa, žena koja se predstavila kao psiholog mi je rekla da će me episkop pozvati. Ali on me nikada nije pozvao, što je dodatno povećalo moju anksioznost. Kada sam je sljedeći put pitala zašto me episkop nije nazvao, njen odgovor je bio: „Episkop ne razgovara sa običnim ljudima. On razgovara samo sa ljudima iz koji su obrazovani teolozi“. Kada sam je pitala da li se još neko žalio na istog svještenika, rekla je da ne smije da mi da tu informaciju. Na osnovu tog odgovora, ono što me brine je to da možda nijesam jedina – ispričala je Trninić svoje iskustvo o događaju koji se zbio 2022. godine.&nbsp;
Odgovarajući na pitanje Jakobsena kako se osjeća danas, naglasila je da ima osjećaj da je i dalje dezorijentisana, nesigurna je i anksiozna.&nbsp;
- Ima napretka uz terapiju i podršku psihijatara, psihologa i psihoterapeuta – rekla je ona.&nbsp;
Na pitanje koji savjet joj je pomogao i koji bi mogao da pomogne drugima dok započinju sopstveno putovanje iscjeljenja nakon viktimizacije, Trninić je poručila: „Ako ste se ikada kontinuirano osjećali zanemareno, kritikovano, odbačeno, napušteno, jer govorite istinu, ako su vaša postignuća bila minimalizovana, ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, ako su vas ti ljudi krivili da nešto nije u redu sa vama, vrijeme je da se probudite i povratite svoju moć“.&nbsp;
- Knjiga „To nijesi ti“ (It’s not you) dr Ramani Durvasule može biti vaš početak. Takođe, knjiga „Slijepi za izdaju“ (Blind to betrayal) dr Jennifer Freyd je ključna za iscjeljenje. Za preživjele koji su bili dio kulta, toplo preporučujem knjigu „Povrati svoj život“ (Take back your life) Janje Lalich. Pronalaženje pravog psihologa koji razumije traumu i složeni PTSP je najvažniji dio putovanja iscjeljenja. Za preživjele zlostavljanja od strane pravoslavnog svještenstva, veb-sajt Prosopon Healing je ključan. Oni pomažu u edukaciji, uključujući i to kako prepoznati zlostavljanje u ranoj fazi. Neke od knjiga koje sam preporučila nalaze se i na njihovom veb-sajtu – objasnila je ona.
Kategorična je da su u crkvi zlostavjani jer su „tim ljudima vjerovali“. Tri su ključne stvari koje, prema njenom mišljenju, mogu da spriječi zlostavljanje, a to je, kako je kazala, i stav organizacije Prosopon Healing: edukacija kako bi ljudi bili svjesni zlostavljanja i ne bi bili šokirani kada se ono dogodi, pozvanje počinilaca na odgovornost i najvažnije - pozvati saučesnike na odgovornost.&nbsp;
- Saučesnici su pojedinci koji dozvoljavaju počiniocima da postoje u sistemu i da ga zloupotrebljavaju – objasnila je Trninić.
Ona je kategorična i da je percepcija da je zlostavljanje prvenstveno katolički problem potpuno pogrešna.
- U našoj pravoslavnoj zajednici ljudi kažu: „To se dešava katolicima, a ne nama“. Ili tvrde da se, ako se desi u pravoslavlju, to rijetko dešava. Tvrde da se to dešava u katoličanstvu jer svještenicima nije dozvoljeno da se žene, što je lažno. Mnogi slučajevi zlostavljanja uključuju oženjeno svještenstvo – rekla je ona.&nbsp;
Govoreći o bazi podataka istakla je da organizacija Prosopon healing posjeduje ključnu bazu, jer objedinjava sve informacije na jednom mjestu.
- ...to je centar za razmjenu informacija gdje pojedinci mogu da dijele bilješke i grade tačnu sliku o obimu zlostavljanja – rekla je ona.
Trninić je naglasila da je svoju priču javno podijelila jer želi da osnaži ostale žrtve da progovore, „kako bi spriječili druge da prođu kroz isti užas“.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fgoodmenproject.com%2Ffeatured-content%2Fserbia-orthodox-church-clergy-abuse-jovana-trninic-speaks-sjbn%2F&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Trninić: Ako su vas izdali oni koji je trebalo da vas štite i čuvaju, vrijeme je da se probudite

U Kolašinu je danas otkriven spomenik mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251028111020_8fb0bf4e0bd461d6fac063c51673538b2ed1477d8e793037d055a89bac21dcc2" data-rendition-name="original" width="901" height="1600" loading="lazy" alt="Spomenik Amfilohiju u Kolašinu"> <figcaption>Spomenik Amfilohiju u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, a islam lažnom vjerom. Aktivno je podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika. Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji. - Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović. Uprkos svemu tome, na otkrivanju spomenika predsjednik Opštine Kolašin Petko Bakić rekao je da je on govorio „jezikom ohrabrenja i mira“. - Njegov rad ima vidljive i nevidljive plodove. Vidljivi su u sagrađenim crkvama i manastirima širom Crne Gore: hram u Baru, u podgoričkom hramu koji nad gradom stoji kao brod nade, u obnovljenoj Cetinjskoj bogosloviji đe se rađaju note novih svešteničkih glasova, do oltara na kojima se liječi srce naroda. Nevidljive su u stotinama razgovora u četiri oka, u narodnim kuhinjama koje hrane postiđelu glad, u molitvi... Gdje je dolazio obnavljale su se svetinje, gdje je govorio rađala se nada, gdje je ćutao - ćutanje je govorilo više od riječi - rekao je Bakić. Ocijenio je da je Radović bio „strog kad treba - a uvijek pravedan“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251028111040_3ea39d24abeb3a94d25ce2299ae53401ea28d95f4d22904d18462ef882d9d02a" data-rendition-name="original" width="1600" height="901" loading="lazy" alt="Otkrivanje spomenika Amfilohiju"> <figcaption>Otkrivanje spomenika u Kolašinu(Photo: ETV/Arnela Hajdarpašić)</figcaption> </figure>  - Onoliko kad čovjek može biti kada se oslanja na nebo. U godinama tvrde buke stajao je ispred ljudi sa krstom i riječju i tražio da se poštuju svetinje, sloboda savjesti i dostojanstvo svakog čovjeka. Nije raspaljivao nego smirivao, nije razdvajao nego sabirao. Kao što su se mostovi gradili u tišini, tako je i on spajao obale: da voda nosi naše razlike, a ne ljudi. Zato nama koji danas stojimo pred njegovim spomenikom pripada ponos i skromnost. Ponos jer je upravo naš Kolašinac, bivši predsjednik Opštine Vladimir Martinović dao prijedlog i opredijelio sredstva iz budžeta za podizanje ovog spomenika. Hvala mu što je sa vjerom i razumijevanjem prepoznao potrebu da u srcu Kolašina stoji lik onoga koji nas je učio miru, radosti i sabornosti i potrebu da se ovaj spomenik uspravi na mjestu kojem pripada - pored crkve pod nebom koje je volio i u gradu čije je čedo - izjavio je Bakić. Ovo je, cijeni on, mjesto gdje će se mladi i stari skupiti. - U svijetu koji brzo zaboravlja budite ljudi koji pamte čovjeka koji je, sa krstom u ruci i molitvom na usnama, predvodio litije i branio svetinje. Ako se ikad dvoumite kuda: dođite ovdje, stanite, prekrstite se, poslušajte tišinu i sjetićete se puta, tada će i ova bronza progovoriti, ne glasno nego jasno - naveo je on. Na otkrivanju spomenika govorio je i srpski pisac i nacionalistički ideolog Matija Bećković. Odluku o podizanju spomenika Radoviću odobrilo je Ministarstvo kulture i medija (MKM), a potpisala ministarka Tamara Vujović iz redova Demokrata. Inicijativu za postavljanje spomenika pokrenuo je još 28. decembra 2022. godine tadašnji predsjednik Opštine Kolašin, Vladimir Martinović.

U Kolašinu otkriven spomenik Amfilohiju Radoviću

Poslanički klub Demokratske partije socijalista (DPS) objavio je dio jučerašnjeg izlaganja šefa kluba Danijela Živkovića u Skupštini Crne Gore, u kojem je poručio da su “iznijeli tek mali dio onoga što znaju”.
– Mi smo za 30 godina uradili mnogo dobrih stvari, ali i ponešto što nije bilo dobro. Međutim, grdno se vara svako ko misli da sada, s pozicija moći, može prijetiti ili ucjenjivati, vjerujući da će to tek tako proći – rekao je Živković.
On je istakao da mnoge stvari tek treba da otkriju.
– Tek će se polako otkrivati ko je kome kum, ko je kome platio svadbu u Tužilaštvu... Ispucajte se vi iz Tužilaštva godinu, dvije, samo iznesite sve što imate – a onda ćemo i mi – poručio je lider DPS-a u parlamentu.
Živković je dodao da se Demokratska partija socijalista ne plaši političke borbe i da je spremna da odgovori na svaku vrstu pritiska.
– Ako neko misli da mu je pripalo pravo da sada dijeli moralne lekcije u crnogorskom društvu, a da mi ništa ne znamo o onome što se dešava unutar parlamentarne većine, o tome ko ide na koje adrese i kako razgovara – grdno se prevario. Što se nas tiče, na raspolaganju smo za svaku političku i svaku drugu borbu – zaključio je Živković.

Tag: srda-pavlovic