Evropska komisija prepoznaje da je strani uticaj jedna od najvećih prijetnji za evropske integracije, ne samo Crne Gore, već i kompletnog regiona Zapadnog Balkana, a to je ono što Digitalno forenzički centar (DFC) u kontinuitetu ukazuje, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, &nbsp;na Televiziji E analitičar DFC-a Marko Banović.
Veoma je važno, dodaje on, da crnogorskim institucijama ne prođe ispod radara, dio iz Izvještaja Evropske komisije, kojim se ističe strani uticaj i manipulacije informacijama, uključujući dezinformacije, te uticaj na crnogorske integracije.&nbsp;
- Evropska komisija prepoznaje da je strani uticaj jedna od najvećih prijetnji za evropske integracije, ne samo Crne Gore, već i kompletnog regiona Zapadnog Balkana, a to je ono što Digitalno forenzički centar u kontinuitetu ukazuje. Dokaz ove teze mogli smo da vidimo tokom prethodne dvije sedmice u Gruziji i Moldaviji, gdje se ruski autoritarni režim umiješao u izborne procese te dvije zemlje, sa jasnim ciljem da zaustavi dalje evropske integracije u tim zemljama. Identičan cilj Rusija ima i u regionu Zapadnog Balkana i to nije nikakva tajna, niti nešto što skrivaju. Bivši ambasador Ruske Federacije u Podgorici je otvoreno kazao da širenje Evropske unije na region Zapadnog Balkana stavlja te zemlje u direktnu koliziju sa Ruskom Federacijom - rekao je Banović.
Važno je istaći, naglašava on, da je uvođenje strategije i akcionog plana samo osnovni korak, jer u Crnoj Gori postoji &nbsp;veliki broj strategija i akcionih planova, ali nema njihove primjene u, kako kaže, konkretna djela.&nbsp;
- Važno je istaći da nedostatak političke volje nije situacija samo danas i sa trenutnom vlašću, već je to trend koji imamo proteklih deset godina, uključujući vlast koju je predvodila Demokratska partija socijalista, jer su partijski i lični interesi uvijek prevladavali u odnosu na društvene interese i to je razlog zašto mi danas imamo slabe, ispolitizovane institucije, koje su ključne upravo u borbi protiv stranog uticaja i hibridnih prijetnji - naglasio je Banović.&nbsp;
Prema njegovim riječima dodatan problem predstavlja i to što određene političke strukture na vlasti prate interese stranih država, a ti interesi su u potpunoj suprosti sa strateškim ciljevima koje ima Crna Gora.
Digitalno forenzički centar je jedna od rijetkih institucija, smatra Banović, koja u kontinuitetu ukazuje na upliv stranog uticaja i uticaja dezinformacija na crnogorsko društvo.&nbsp;
- Jasan cilj tih malignih uticaja je da spriječe dalje integracije. Ono što je činjenica jeste da kako se Crna Gora bude približavala Evropskoj uniji, tako će i te hibridne prijetnje da jačaju, od toga će u suštini zavisiti da li će Crna Gora postati dio Evropske unije, u odnosu na to kakav će odgovor imati crnogorsko društvo na te prijetnje - zaključio je Banović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na You Tube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLd9wAGAlJR0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Banović: Evropska komisija prepoznala strani uticaj kao najveću prijetnju puta Crne Gore ka EU

Digitalni forenzički centar (DFC) saopštio je da je Evropska komisija u ovogodišnjem izvještaju za Crnu Goru potvrdila ono na šta ukazuju u analizama i istraživanjima – neophodnost usvajanja strategije za borbu protiv stranog uticaja, kako bi se ozbiljno radilo na suzbijanju malignog stranog uticaja u Crnoj Gori.
 U izvještaju, Evropska komisija apeluje na Vladu Crne Gore da uloži dodatne napore kako bi zatvorili prostor za strano miješanje i manipulaciju informacijama, uključujući dezinformacije.
EK upućuje da se preduzmu mjere ka izgradnji otpornosti na sve oblike hibridnih prijetnji usvajanjem strategije za suzbijanje hibridnih prijetnji i pripadajućeg akcionog plana.
- Nadamo se da će Vlada prepoznati ozbiljnost ovog apela i preduzeti odgovarajuće korake u zaštiti nacionalne bezbjednosti - poručili su iz DFC-a.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fdfcmedotme%2Fstatus%2F1851983842761986300%3Ft%3DqEARFX3d2o66M7IUX1iguA&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

DFC: EK potvrdila neophodnost usvajanja strategije za borbu protiv stranog uticaja

Tajland i Kambodža postigli su danas dogovor o trenutnom i bezuslovnom prekidu vatre, saopštio je premijer Malezije Anvar Ibrahim.
Ibrahim je bio domaćin mirovnih pregovora između kambodžanskog premijera Huna Maneta i vršioca dužnosti tajlandskog premijera Pumtama Vešajačaija u Kuala Lumpuru.
Kako prenosi Anadolija, sastanak se dogodio nakon što je prošle sedmice započeo najnoviji oružani sukob duž granice, koji je rezultirao smrću mnogih ljudi, uključujući vojnike, s obje strane sporne granice.
Tajlandski i kambodžanski vojni zapovjednici održaće službeni sastanak sjutra.
Današnjem sastanku u Kuala Lumpuru prisustvovali su i zvaničnici iz Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Tajland i Kambodža postigli dogovor o prekidu vatre

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom mora proći temeljnu reformu koja će usvojiti pristup invaliditetu zasnovan na ljudskim pravima, umjesto trenutno dominantno funkcionalnog pristupa koji polazi od pretpostavke umanjene radne sposobnosti. Pored toga, taj akt ne smije biti samo finansijski instrument, već mora predstavljati garant jednakih šansi, dostojanstva i pune uključenosti osoba s invaliditetom na tržište rada.
To je poručeno na konferenciji „Izazovi i perspektive: Kuda dalje ka ispunjenju cilja Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom?“, koju je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).
Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, Marina Vujačić, kazala je da Crna Gora još uvijek nije uskladila zakonski okvir sa međunarodnim standardima kada je riječ o zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Ona je naglasila da Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom ne propisuje nikakva posebna prava osoba s invaliditetom, već jasno definiše obaveze države i okvir u kojem se prava, uključujući posebno ekonomska, socijalna i kulturna, koja Konvencija navodi u svojim opštim obavezama moraju ostvarivati postepeno, ali progresivno.
Kako je pojasnila, te obaveze podrazumijevaju korišćenje maksimalno raspoloživih resursa, uključujući i, ukoliko je potrebno, međunarodnu saradnju, a svako eventualno uvođenje regresivnih mjera mora biti opravdano isključivo kao krajnje sredstvo, nakon iscrpljenih svih alternativa i obaveze države da dokaže kako te mjere nemaju nesrazmjerno negativan uticaj na osobe s invaliditetom.
- Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom u Crnoj Gori postoji skoro 16 godina, ali ni do danas nije postigao svoj cilj, niti sve osobe s invaliditetom, posebno u odnosu na vrstu i stepen oštećenja imaju benefite od njega. Mnogi i dalje ostaju dugoročno nezaposleni i dugoročno nezapošljivi -upozorila je Vujačić.
Posebno je istakla da se u javnosti rijetko govori o pravu osoba s invaliditetom na napredovanje i promjenu posla, a da radna prava ne podrazumijevaju samo mogućnost zaposlenja, već i jednak tretman u napredovanju u karijeri.
Vujačić se osvrnula i na brojne druge prepreke: nepristupačnost i nemogućnost izbora obrazovanja, nepropisivanje i neprimjenjivanje razumnih adaptacija na radnom mjestu, stigmatizaciju na tržištu rada i segregišuća radna okruženja.
- Još uvijek postoje zakonski segmenti koji dopuštaju diskriminatorne prakse, poput tzv. posebnih organizacija za zapošljavanje, koje, iako ne funkcionišu u praksi, suštinski promovišu segregaciju. S druge strane, ne postoje podaci o zapošljavanju osoba s invaliditetom u organima vlasti i u javnoj upravi, zbog čega je neophodno propisati posebne kvote u ovom segmentu - rekla je Vujačić.
Govoreći o značaju razumnih adaptacija, Vujačić je pojasnila da one uključuju i fleksibilno radno vrijeme, pristupačne forme komunikacije, mentorsku podršku za osobe s invaliditetom, mirno radno okruženje, bez buke , gužve i ometanja, navodeći da se u Crnoj Gori one često pogrešno svode isključivo na fizičku pristupačnost.
- Zakon o radu, iako u formalnom smislu prepoznaje osobe s invaliditetom, i dalje polazi od pretpostavke naše umanjene radne sposobnosti. Navedeno odražava ableistički način promišljanja u kojem se sposobnosti osoba s invaliditetom preispituju i smatraju manjim od sposobnosti osoba bez invaliditeta, samo usljed ličnih svojstava. Osobe s invaliditetom nijesu homogena grupacija, već jako heterogena. To znači da, ukoliko su nam garantovana prava i obaveze, da i odgovornost mora biti individualna, kako institucija, tako i pojedinaca, pa i samih osoba s invaliditetom. Navedeno se mora odnositi i na situacije kad postoje moguća postupanja koja su suprotna suštini Zakona i u kojima se možda i same osobe s invaliditetom zloupotrebljavaju i koristi njihov status - istakla je Vujačić.
Poseban fokus stavila je na položaj žena s invaliditetom, koje su, kako je kazala, višestruko diskriminisane i u nepovoljnijem položaju na tržištu rada.
Narativ o subvencija usmjerio nas je na posebne segmente u Analizi, a zbog ograničenosti i nedostupnosti podataka nijesmo se bavili platama, odnosno kretanjem zarada osoba s invaliditetom, angažovanjem u neformalnom sektoru, stabilnošću, odnosno nestabilnošću radnog odnosa, razlozima prestanka, odnosno prekida radnog odnosa, strukturom nezaposlenih s aspekata stečenog obrazovanja i kvalifikacija. Sve navedeno trebale bi da prate i analiziraju institucije. Sve navedeno bi trebale biti posebne analize. S druge strane, narativ o navodno visokim i neracionalnim zaradama dovelo je do toga da se ni o čijim zaradama u javnosti nije govorilo poslednjih godina koliko o zaradama osoba s invaliditetom.
- Vrijeme je da prepoznamo sve benefite, ali i nerazjašnjene stavove, te da zajedno pronađemo modele koji su održivi, pravedni i funkcionalni - poručila je ministarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naida Nišić.
Ministarka je naglasila da društvo koje zapošljava osobe sa invaliditetom (OSI) pokazuje da cijeni različitosti i inkluziju. 
- Zapošljavanjem OSI smanjuju se troškovi socijalne zaštite, a povećava se poreska baza. Dugoročno gledano, to je dobit za sve – i pojedinca i društvo - istakla je Nišić.
Ona je ocijenila da Zakon o kojem se raspravlja „predstavlja ogledalo naše spremnosti da gradimo pravednije društvo“ i podsjetila da su prvi koraci u njegovoj primjeni bili praćeni ozbiljnim izazovima, uključujući duboko ukorijenjene stereotipe i izbjegavanje zapošljavanja u korist plaćanja doprinosa.
- Treba raditi na unapređenju transparentnosti i kontrole, jer problem nije u afirmativnim mjerama, već u nedostatku strateškog upravljanja njima. U ime Ministarstva, želim da poručim da ostajemo otvoreni za dijalog, posvećeni saradnji i odlučni da reforme koje sprovodimo budu vođene principima jednakosti, transparentnosti i stvarne promjene - zaključila je ministarka.
Snažnu poruku uputio je i direktor Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, mr David Perčobić. 
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom nije samo pravni okvir – on je simbol naše posvećenosti da svaka osoba, bez obzira na sposobnosti, ima pravo na rad i dostojanstven život.“
Perčobić je istakao da Zavod, kroz Fond za profesionalnu rehabilitaciju, kontinuirano ulaže u stvaranje inkluzivnog tržišta rada i jednakih šansi za sve.
- Naša misija je jasna: osigurati da svaka osoba ima priliku da doprinese zajednici i da se osjeća poštovano i cijenjeno. Ponosni smo na ostvarene rezultate, ali svjesni da nas čeka još mnogo posla - rekao je direktor Zavoda.
Zahvalio je UMHCG-u na dugogodišnjoj saradnji i doprinosu promociji inkluzivnih politika.
- Zajedničkim naporima možemo stvoriti radno okruženje koje ne samo da prihvata različitosti, već ih i slavi - dodao je Perčobić. 
Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, Goran Macanović, kazao je da je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom u Crnoj Gori najbolji u regionu, te da je bolji i od zakona u dvjema članicama EU koje su zemlje regiona – Sloveniji i Hrvatskoj, ali da je njegov koncept zastario i zasnovan na funkcionalnom modelu koji mora biti zamijenjen pristupom zasnovanim na ljudskim pravima.
On je govorio o toku implementacije zakona od 2009. do danas, koji je podijelio na dvije faze – prije i poslije 2017. godine.
- Prva polovina primjene zakona do 2017. godine dala je ograničene rezultate u ostvarivanju cilja zakona. Poslodavci su, u većini slučajeva, radije birali da plaćaju posebne doprinose nego da zaposle osobe s invaliditetom u skladu sa kvotom -naveo je Macanović.
Promjena je, kako je ukazao, nastupila nakon 2017. godine, kada se povećao broj osoba koje dobijaju status osobe s invaliditetom, čime je automatski rastao i broj zaposlenih OSI uz subvencije.
Ukazao je da je tokom prve decenije implementacije zakon donosio suficit, pojašnjavajući da se posebnim doprinosima više prihodovalo nego što se ulagalo, ali da se situacija mijenja 2020. godine, kada prvi put dolazi do deficita.
- Uzroci su višestruki. S jedne strane, država nije dovoljno naplaćivala posebne doprinose, čime je izgubila desetine miliona eura. S druge strane, rast minimalne zarade kroz programe ‘Evropa sad 1 i 2’ doveo je do rasta iznosa subvencija, jer je veliki broj osoba s invaliditetom primalo minimalne zarade - objasnio je Macanović.
Kao ključnu negativnu pojavu, označava narativ koji se pojavio posljednjih godina – da je zapošljavanje osoba sa invaliditetom skupo.
- Kreirala se jedna jako negativna kampanja kroz koju su se spominjale neke visoke plate osobe s invaliditetom. Nažalost, nikada nismo čuli, a puno puta smo tražili da dobijemo podatak koliki je, koliko je to procentualno zastupljeno - naveo je Macanović.
Macanović je posebno naglasio da djelovanje Fonda za profesionalnu rehabilitaciju daleko nadilazi resurse jednog sektora Zavoda za zapošljavanje, i pozdravio je najavu ministarke Nišić da se razmatra njegovo izdvajanje kao samostalne institucije.
- Mi ćemo biti partneri Ministarstvu u kreiranju održivog rješenja koje će osigurati efikasniju i pravedniju raspodjelu sredstava i bolju podršku osoba s invaliditetom -poručio je Macanović.
On je najavio i inicijativu da se kroz izmjene Zakona o radu uvede odredba koja garantuje jednake plate za OSI i druge zaposlene na istim radnim mjestima i dodao „Jednak rad mora biti jednako plaćen. Ovo nije samo zahtjev zajednice osoba s invaliditetom, već i preporuka UN Komiteta za prava osoba sa invaliditetom“.
Konferencija je dio aktivnosti projekta Djeluj sada za sigurno sjutra kroz ad hok (ad hoc) grant regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanje i kreiranje politika (Center for Research and Policy Making (CRPM)) i Institut za demokratiju i medijaciju (Institute for Democracy and Mediation (IDM)), a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

UMHCG: Zakon ne smije biti samo finansijski instrument, već garant jednakih šansi i dostojanstva za osobe s invaliditetom na tržištu rada

Na Durmitoru večeras traje potraga za dvoje stranih državljana.
Riječ je o državljanima Holandije, koji su zaglavljeni ispod Malog međeda.
U akciji učestvuju iz Gorske službe i spašavanja, pri čemu ona teče u pogoršanim vremenskim uslovima.

Durmitor: Zaglavljene dvije osobe, potraga teče u pogoršanim vremenskim uslovima

Mještani crmničkih sela Boljevići, Zabes, Limljani, kao i oni koji koriste regionalni put prema Rijeci Crnojevića: Orahovo, Potkraj, Dupilo, Komarno i Popratnice, ovih dana teško stižu do svojih kuća i imanja, zbog automobila koji se parkiraju na lokalnim saobraćajnicama.
Predsjednik Odbora MZ Crmnica, Tomo Ukšanović kaže da je preko noći nestao saobraćajni znak „zabranjeno parkiranje“ na početku lokalnog puta prema Boljevićima.
- Osim što ovako parkirani automobili otežavaju lokalni saobraćaj, ovuda ne može proći nijedno veće vozilo, pa ni kola Hitne pomoći ili, ako zatreba, vatrogasna kola -objašnjava on.
Godinama je parking na Virpazaru problem. Najavljivana su različita rješenja, ali do sada nijedno nije realizovano. Nadležne službe upozoravaju vozače da su nepropisno parkirani, da bi oni potom samo promijenili lokaciju i blokirali lokalne seoske puteve i regionalni put prema Rijeci Crnojevića, koji vodi ka ostalim crmničkim selima.

Nevolje Crmničana sa parkiranjem na lokalnim saobraćajnicama

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje Ljubo Milović i Radoje Zvicer. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom Zorana Lazovića, satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.
Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, Aleksa Bečić, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?

Oslobođenje od „oslobodilaca“

Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin Spasoje Krunić odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja Vojislavu Šimunu i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.
- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.
Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.
Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.
- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.
Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;
- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.
Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.