Strani uticaj u medijima brine Evropu, ali država još nema odgovor

Evropska komisija u ovogodišnjem Izvještaju o vladavini prava konstatuje sve izraženiju zabrinutost zbog uticaja medijskih kuća u vlasništvu kompanija ili subjekata iz Srbije na medijski prostor i javno mnjenje u Crnoj Gori.

Kako piše Pobjeda, Reporteri bez granica (RSF), nezavisna međunarodna organizacija za slobodu medija sa sjedištem u Parizu, navode da su tri od pet nacionalnih televizija djelimično ili potpuno u stranom vlasništvu, uglavnom kompanija iz susjedne Srbije, i upozoravaju na bojazni da bi strani vlasnici pojedinih medija mogli uticati na uređivačke politike kako bi one služile interesima drugih država, poput Srbije, i njihovih političkih figura.

Najizričitiji je Centar za medijski pluralizam i slobodu medija (CMPF), naučno-istraživački centar pri Evropskom univerzitetskom institutu u Firenci, čiji monitoring medijskog pluralizma sufinansira Evropska unija: u izvještaju za 2026. navodi da je otvoreno tržište za strano vlasništvo dovelo do toga da su četiri od pet nacionalnih privatnih televizija većinski u vlasništvu srpskog kapitala, od kojih dvije pripadaju istom medijskom konglomeratu, te da crnogorski regulatorni okvir ne predviđa sveobuhvatnu procjenu uticaja koncentracije tržišta na pluralizam i uređivačku nezavisnost.

Na isto godinama, kroz analize i studije, ukazuje i Digitalni forenzički centar, koji dokumentuje da prosrpske i proruske platforme djeluju u sinergiji sa političkim akterima, a da intenzitet njihovih narativa raste u ključnim društveno-političkim trenucima - izborima, popisu stanovništva, procesima vezanim za državnost. Na potrebu da se strano vlasništvo nad medijima zakonski uredi, ranije je upozoravao i Centar za demokratsku tranziciju.

Da ta upozorenja nijesu apstrakcija, pokazao je slučaj koji je regulator sankcionisao ovog proljeća. Na dvadesetu godišnjicu obnove nezavisnosti, tokom obilježavanja Dana nezavisnosti, dvije crnogorske televizije s nacionalnom pokrivenošću TV Prva i Adria TV emitovale su dokumentarni film „Referendum, priča o izmišljenoj slobodi“, istovremeno kad i tri televizije u Srbiji. Autor filma je novosadski Centar za društvenu stabilnost. Agencija za audiovizuelne medijske usluge (AMU) utvrdila je da je emitovanjem tog sadržaja omogućeno iznošenje stavova kojima se podstiče netrpeljivost i diskriminacija po osnovu nacionalne pripadnosti, te kojima se osporava dostojanstvo građana. Objema televizijama izrekla je maksimalne novčane kazne po 10.000 eura. Reemitovanje jednog srbijanskog kanala Informer, koji je film prikazao, privremeno je ograničeno.

Jedan od emitera se branio pozivom na slobodu izražavanja. U žalbi koju je za Adria TV podnio izvršni direktor Miljan Žugić navodi se da je riječ o autorskom, dokumentarnom djelu zasnovanom na arhivskim snimcima i novinarskom komentaru, bez poziva na nasilje ili targetiranje građana, te da Agencija „javnim saopštavanjem nalaza na način koji prejudicira ishod postupka“ zapravo sprovodi cenzuru. Savjet AMU je 25. juna žalbu odbio kao neosnovanu, a kazna je potvrđena, pa emiteru ostaje upravni spor.

Direktorica AMU Sunčica Bakić naglašava da Agencija u tom postupku nije ocjenjivala političke stavove ni ulazila u istorijske rasprave o referendumu.

- Demokratija podrazumijeva pravo da osporavate političke odluke, pa i istorijske događaje. Ali nijedna demokratija ne počiva na pravu da se osporava dostojanstvo ljudi zbog njihovog identiteta - kaže Bakić. U konkretnom slučaju, dodaje, sadržaj nije ostao na nivou političkog ili istorijskog komentara, već je kroz cjelokupan narativ osporavao autentičnost identiteta jedne nacionalne zajednice. Posebno je, kaže, uzeto u obzir da je emitovan na Dan nezavisnosti i istovremeno na više programa, čime je povećan njegov doseg.

- Naš zadatak nije da štitimo određeni politički stav, već da štitimo pravo svih građana da u medijskom prostoru ne budu izloženi sadržajima koji podstiču diskriminaciju ili vrijeđaju njihovo dostojanstvo – ukazala je ona.

Tržište i agende

Taj slučaj, međutim, nije izolovan incident, nego vrh strukturnog problema, upozorava Institut za medije. Olivera Nikolić je analizirala medijski prostor, odnosno tržište Crne Gore i smatra da je izloženo snažnom uticaju malog broja kompanija i s njima povezanih političkih i ekonomskih interesa iz Srbije.

Od pet televizijskih kanala s nacionalnom pokrivenošću, navodi, četiri komercijalna su u vlasništvu kompanija i s njima povezanih političkih uticaja iz Srbije, dok je jedino javni servis Radio-televizija Crne Gore u vlasništvu građana. Lokalni javni emiteri nemaju nacionalnu pokrivenost.

Televizija pritom ostaje presudan izvor informisanja: prati je, prema podacima na koje se Nikolić poziva, oko 78 odsto stanovništva svakodnevno.

- Kontrola nad televizijama sa nacionalnom pokrivenošću nije samo pitanje tržišnog udjela već i mogućnosti oblikovanja političke agende, društvenih stavova i percepcije ključnih događaja - smatra ona.

Koncentraciju medijske moći, upozorava Nikolić, dodatno pojačava struktura telekomunikacionog tržišta. Prema tržišnim podacima na koje se poziva, oko 70 odsto tog tržišta kontrolišu operatori povezani sa kapitalom iz Srbije, dok ostatak pripada grupaciji Deutsche Telekom.

- Time vlasnička i distributivna moć mogu biti objedinjene u istim ili povezanim poslovnim sistemima, navodi Nikolić, što otvara pitanje njihove sposobnosti da utiču ne samo na dostupnost sadržaja nego i na ukupnu vidljivost pojedinih medija.

Poseban rizik, ističe, jeste trenutak. Novi talas akvizicija odvija se istovremeno u Srbiji i Crnoj Gori, i to uoči politički veoma osjetljivog perioda, završnice pregovora o članstvu u Evropskoj uniji i objedinjenih izbora najavljenih za jun 2027. Sama činjenica da se više povezanih akvizicija odvija u tom trenutku, upozorava Nikolić, ne dokazuje postojanje koordinisanog političkog djelovanja, ali jeste dovoljno ozbiljan razlog da regulatorne institucije, struka i civilno društvo „detaljno ispitaju porijeklo kapitala, povezana lica, krajnje vlasnike i moguće posljedice po medijski pluralizam“.

Zakon i sadržaj

Regulator povlači jasnu granicu prema tezi o političkom uticaju.

- Agencija ne vodi evidenciju političkih stavova medija, već isključivo evidenciju utvrđenih povreda zakona. Regulator nije arbitar političkih stavova - kaže Bakić. Njegov posao, dodaje, jeste upravo da obezbijedi da se politička debata vodi u granicama koje štite prava i dostojanstvo svih građana.

Direktorica AMU Bakić ukazuje da za strukturni problem koncentraciju vlasništva i njen uticaj na pluralizam ne postoji dovoljno jak instrument. Zakon o audiovizuelnim medijskim uslugama sadrži norme o medijskoj koncentraciji i dominantnom položaju, pa Agencija, kako kaže Bakić, ima nadležnost.

- Međutim, kroz regulatornu praksu i kroz javne analize u kontinuitetu ukazujemo da važeći zakon ne daje dovoljno snažne instrumente za zaštitu pluralizma od prekomjerne koncentracije medijske moći – smatra ona. Agencija je, podsjeća, i javno saopštila da „određeni oblici medijske koncentracije postoje, ali da, prema važećim zakonskim kriterijumima, ne predstavljaju nedozvoljenu koncentraciju.

- To nije pitanje primjene zakona, već njegovog sadržaja - ističe Bakić.

Problem je, objašnjava, u samoj postavci zakona.

- Zakon danas više polazi od formalnih vlasničkih odnosa nego od stvarnog uticaja koji određeni subjekti mogu imati na medijski prostor – ističe ona.

Pojašnjava da zbog toga određene tržišne situacije, iako ne predstavljaju nedozvoljenu koncentraciju u smislu važećeg zakona, objektivno mogu izazivati zabrinutost sa aspekta pluralizma.

- Ni maksimalna kazna, priznaje, ne mijenja praksu, izrečena je upravo zato što su emiteri i ranije bili kažnjavani, a povrede su se nastavile.

Bakić smatra da odgovor nije u tome da regulator procjenjuje političke namjere vlasnika, nego u jačem zakonodavnom okviru.

- Agencija ne piše zakon, ali ima zadatak da ga dosljedno primjenjuje i da kroz praksu ukaže gdje postoje sistemske slabosti koje zakonodavac treba da otkloni - kaže Bakić.

Od posebnog je značaja, ističe, da „postoji politička zrelost i volja da se zakonodavni okvir gradi u funkciji zaštite javnog interesa, a ne interesa bilo koje aktuelne vlasti“.

Tu Bakić upućuje i upozorenje koje nadilazi trenutnu vlast:

- Ono što danas neko doživljava kao instrument koji mu ide u prilog, sjutra može postati sredstvo koje će biti upotrijebljeno protiv njega. Zato je u interesu svakog demokratskog društva da regulatorni okvir bude neutralan, predvidiv i usmjeren na zaštitu javnog interesa – jasna je ona.

Priliku da se ta pitanja konačno postave vidi u evropskom Aktu o slobodi medija (EMFA). Smatra da će za Crnu Goru to značiti da ćemo morati da odgovorimo na neka pitanja koja smo godinama odlagali: Zašto na tržištu na kojem je gotovo nemoguće ostvariti ozbiljan profit postoji toliko interesovanje za kupovinu medija? Da li postoje koncentracije koje nijesu formalno zabranjene, ali mogu imati stvarni uticaj na pluralizam?

EMFA, poručuje Bakić, upravo podstiče da se ta pitanja postave prije nego što posljedice postanu vidljive, a suštinsko pitanje biće - da li će postojati politička volja i institucionalna odlučnost da se donesu odluke koje možda neće biti u interesu najmoćnijih tržišnih aktera, ali će biti u interesu građana.

Medijski zakoni, kaže, ne bi trebalo da čuvaju postojeće odnose moći, već da stvaraju sistem u kojem niko nema takvu tržišnu ili informacionu prednost da može ugroziti pluralizam.

I dok izbjegava svrstavanje po porijeklu kapitala, Bakić poentira ono što smatra suštinom:

- Odakle dolazi vlasnik ili kapital ne mora nužno biti ključno. Ključno je čiji interes oblikuje uređivačke agende – ističe ona.

A na pitanje o posljedici po crnogorsku zbilju, odgovara:

- Najveća posljedica nastaje kada građani prestanu da razgovaraju o svojim problemima, a počnu da žive tuđe političke i društvene prioritete. Tada mediji više ne služe javnom interesu društva u kojem djeluju – kazala je Bakić Pobjedi.

Slijepa mrlja države

Uprkos upozorenjima iz Brisela i od struke, strani uticaj kroz vlasništvo država ne prepoznaje ondje gdje bi se to najprije očekivalo. Strategija nacionalne bezbjednosti, usvojena u junu, medije pominje isključivo kao kanal dezinformacija i hibridnog djelovanja i kao polje za jačanje medijske pismenosti. Rusiju izričito imenuje kao izvor propagande i informacionih operacija, ali vlasništvo nad medijima, koncentraciju, pa ni srpsko vlasništvo nad nacionalnim televizijama, ne pominje nijednom. Strukturni, vlasnički rizik u krovnom bezbjednosnom dokumentu izostaje.

Na tu prazninu ukazuje i Nikolić: pitanje koncentracije stranog vlasništva, kako ističe, nije adekvatno obrađeno ni u strateškim dokumentima ni u zakonima, niti je sprovedena analiza koja bi pokazala jesu li dosadašnje promjene vlasništva donijele veću raznovrsnost sadržaja ili samo novu koncentraciju medijske moći.

Ističe da cilj nije zabrana stranog kapitala niti kontrola političkih stavova.

- Već sprečavanje da bilo koji domaći ili strani poslovni i politički centar stekne toliku moć da može određivati o čemu će građani razgovarati, koje će činjenice vidjeti i kako će razumjeti sopstvenu državu – kazala je ona.

AMU, iz svog ugla, dolazi do sličnog zaključka.

- Ako se posmatra razvoj tržišta u posljednjih desetak godina, nijesmo svjedočili pojavi novih snažnih medijskih aktera koji bi značajno doprinijeli većoj raznovrsnosti medijske scene - kaže Bakić.

Dodaje da je, naprotiv, medijska scena i dalje u velikoj mjeri podijeljena duž linija koje odražavaju najizraženiju društvenu i političku podjelu u Crnoj Gori.

Posebnu zabrinutost Nikolić izdvaja povodom najavljene promjene vlasništva nad Vijestima, jednim od najuticajnijih medijskih sistema u zemlji. Ne treba, upozorava, unaprijed tvrditi da će novi vlasnik promijeniti uređivačku politiku, ali iskustvo medijskih tržišta pokazuje da vlasnička struktura nikada nije bez značaja. Uređivačka nezavisnost, dodaje, ne zavisi samo od profesionalnosti novinara i urednika, već i od poslovnih, političkih i strateških interesa vlasnika, pa bi javnost morala dobiti jasne informacije o krajnjem vlasniku, porijeklu kapitala i garancijama za očuvanje uređivačke autonomije.

Onlajn prostor, u kojem se provladini narativi iz Srbije šire bez granica i bez nadzora, ostaje zaseban i još neuređen problem, koji tek treba da dobije odgovor primjenom evropskih pravila.

Prvi pokušaj odgovora

Upravo u trenutku dok se o strukturnom uticaju govori kao o problemu bez instrumenta, država je posegla za prvim takvim alatom.

Vlada je na 136. sjednici usvojila Prijedlog za uspostavljanje mehanizma provjere stranih direktnih investicija, čime se, kako je saopšteno iz Ministarstva ekonomskog razvoja, postavlja temelj za donošenje prvog sistemskog zakona u toj oblasti. „Ovim mehanizmom jačamo pravnu sigurnost i uspostavljamo transparentan sistem koji štiti strateške interese države, uz očuvanje otvorenosti Crne Gore za kvalitetne strane investicije, kazao je potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Za medijski prostor su presudna dva detalja. Mediji i pružaoci medijskih usluga značajni za informisanje javnosti izričito su, prema prijedlogu, na spisku strateški osjetljivih sektora uz energetiku, telekomunikacije, luke, aerodrome, finansijsku infrastrukturu i vještačku inteligenciju. A provjeri bi podlijegale investicije kojima strani ulagač stiče kontrolu, značajan uticaj ili najmanje deset odsto vlasničkog udjela ili glasačkih prava. Vlada bi, na prijedlog Ministarstva, mogla takvo ulaganje da odobri, uslovi mjerama ublažavanja rizika ili u potpunosti zabrani, uz mogućnost da naloži i prodaju već stečenih udjela. To je, prvi put, upravo onaj strukturni instrument za kojim regulator i struka pozivaju: procjena vlasništva prije nego što se posljedice po pluralizam pojave.

Mehanizam, prije svega, cilja kapital iz država izvan Evropske unije. Dio spornog vlasništva nad crnogorskim televizijama dolazi iz Srbije i time bi bio obuhvaćen, ali ostaje otvoreno pitanje ulaganja kanalisanih preko kompanija registrovanih u EU.

Na to upozorava i Centar za demokratsku tranziciju, koji je objavio analizu „Skrining stranih investicija u Crnoj Gori: Otvoreni za investicije, nespremni za rizike“, ističući da posebnu pažnju treba posvetiti energetici i medijima naročito kada strani državni ili politički povezani akteri mogu steći kontrolu nad informativnom infrastrukturom. Uz to, riječ je za sada o prijedlogu modela, zakon još nije donijet.

Za sada, poruka i regulatora i struke svodi se na isto: strani uticaj može se izmjeriti, dokumentovati, pa i pojedinačno sankcionisati, ali odgovor države tek treba da zaživi, i pokazaće se hoće li najavljeni mehanizam ostati na papiru ili postati stvaran instrument.

Odgovor, ocjenjuje Nikolić, ne mogu biti samo kazne i privremena ograničenja, nego „korjenite promjene medijskog obrasca“ usklađene s evropskim pravnim okvirom. A smisao tih promjena Bakić sažima u jednu rečenicu:

- Pluralizam nije cilj zbog medija. Pluralizam je cilj zbog građana. To je pravo građana da nijedan pojedinačni interes ne određuje šta će znati o svijetu oko sebe - poručila je ona.